Click here to load reader

Tekst Predstave DUGO PUTOVANJE U JEVROPU - Stevan Koprivica

  • View
    378

  • Download
    23

Embed Size (px)

DESCRIPTION

TEKST PREDSTAVE

Text of Tekst Predstave DUGO PUTOVANJE U JEVROPU - Stevan Koprivica

  • Dugo putovanje u Jevropu (Groteska u dvadeset tri slike)

    Stevan Koprivica, dramski pisac. Roen 29. 11. 1959. u Kotoru. Odrastao u Herceg Novom. Zavrio Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, odsek dramaturgije. Radio kao urednik igranog programa TV Titograd (dananje RTCG), upravnik Malog pozorita ,,Duko Radovi" (1991-1999). Napisao za pozorite: Pomjeranje tla, Dugo putovanje u Jevropu, Navala, Mali Radojica i Kraljevi Marko, Oruje zbogom, Dobro jutro admirale, Talini Tom i Daltoni, dramatizaciju Bata sljezove boje, Mi ekamo bebu, Novela od ljubavi. Napisao za televiziju: Krojai yinsa, drama, Kreni prema meni, tv film, niz serijala za zabavno-muzike programe RTS i RTCG. Nagrade: Republike Srbije za Dugo putovanje u Jevropu, Udruenja dramskih pisaca Srbije za Dobro jutro admirale, Jugoslovenskog festivala pozorita za djecu u Kotoru za Novelu od ljubavi, Sterijina za dramatizaciju Bate sljezove boje, Festivala komedije u Jagodini za Mi ekamo bebu, Zmajevih dejih igara za monodramu Moj prvi razred... ivi u Beogradu i Herceg Novom. Radi.

    LICA: KNJAZ NIKOLA PETROVI, Gospodar Crne Gore, apsolutna vlast nad ljudima, gorama i vodama, iznad njega je samo Svevinji KNJEGINJA MILENA PETROVI, ena Gospodareva, ona ga uprkos svemu voli SEKRETAR MILOVI, arhetip sekretara STOJAN LEKI, napredni i slobodoumni intelektualac, revolucionar do izvjesnog momenta kada mu se svjetonazorni naprasno promjene SERDAR JOKO, glavar, kuevi i koljenovi, vian ratu, a kad nema rata ubija to mu je pri ruci VOJVODA URO, po svemu slian Joku, drugo je pleme VOJVODA MAAN, samo u nijansi drugaiji od prethodnika SERDAR JANKO, stari ratnik koji se izmeu vjernosti Gospodaru i asti i dostojanstva oprijedeljuje za ovo drugo, za progonstvo i smrt VOJVODA MILAN, mlai glavar koji nikako da se snae u svijetu ojstva i junatva, brzo izae iz drame i svih drugih zbitija PRVI NOVINAR DRUGI NOVINAR IZASLANIK ENGLESKOG POSLANSTVA STOJNA, ker serdar Joka ena vojvode Maana Sestra vojvode ura LJepotica Momci, to pevaju narodne pjesme u ast i slavu Gospodara Perjanici, izaslanici evropskih dvorova, dvorske dame, pobunjenici, vojvode, klimoglavi... Kandidatkinje za mis

  • Ova vesela drutvena igra zbiva se 1907. godine na Dvoru Knjaza Nikole. Sem Knjaza i Knjaginje sva su lica (situacije) izmiljeni. Istorijsko pokrie imaju i dva dogaaja koja su od izuzetne vanosti u ovom tekstu: Izbor ljepotice za uee na Svjetskoj izlobi u Londonu i obraun Knjaza sa svojim politikim protivnicima. Sve ostalo je ala. Svi stihovi koji se navode u tekstu su iz pera NJ. V. Knjaza (kasnije Kralja) Nikole Prvog Petrovia.

    PRVA SLIKA

    Knjaz sedi za radnim stolom, naspram njega je iznemogli Sekretar. Nalaze se u onoj odaji desno od ulaza u Dvor, prizemlje, njorking-room knjaza Nikole Petrovia. Neto knjiga u masivnim vitrinama, dosta oruja po zidovima, portreti, slike bitaka, knjazov portret u prirodnoj veliini. Kroz razmaknute zavjese na prozoru dopiru zvuci cetinjske noi i prozivka smjene strae perjanika. Knjaz, io kao da nije dva po ponoi, ne osjea ni trunke umora kad je dobro zemlje u pitanju, ni djeli bremena svojih poznih vladarskih godina. Sekretar, izmoden, sruio se u stolicu, ispred njega brdo papira. SEKRETAR: Gospodaru, oprostite mi, ja ne mogu vie. KNJAZ: Moe, moe. e ti je mladost, jadan? SEKRETAR: Nema je. KNJAZ: Vidim. Nema umora kad je drava u pitanju. Kako ti se moe spavat kad se radi o naoj, jedinoj, napaenoj i slobodnoj Crnoj Gori? SEKRETAR: Gospodaru, mi imamo Senat, sud, ministre, mi smo drava... Ne morate vi sve ovo. KNJAZ: Moram. Moram se brinut. Moje je to, kuo, moje, nije od Senata ni od suda. Ajde, ajde, da ti je kakva preskubulja za obalit pro kreveta, ne bi se ti alio. Ajde, blago meni, pa e se Gospodar pobrinuti da i ti kakvu ensku nae, da ti no ne pada teko. itaj! Sekretar uzima papir sa hrpe. SEKRETAR: Jakov Jovovi moli Gospodara da provjeri ko je sve u Zabre dobio orden, a on nije. Veli, ako iko treba da ga dobije, onda je to on i niko preko njega. KNJAZ: Da su se onoliki s Turcima krvili koliko ih se sad za orden prijavljuje, ne bi Garovac, Fundina i Vuji Do trajali ni po sata, ne bi nie jedan Turin pretekao. A, Jakovu Jovoviu neka bude orden. Bie da on zna e je te Turke sjeka. SEKRETAR: Evo, Marko Dabovi, isto. KNJAZ:

  • I njemu ga daj. SEKRETAR: I Mira eki. KNJAZ: NJemu obavezno. I jo prvoj desetorici to noas naiu. Ostalima reci da je desetina godina od ratova prolo, e su do sad bili? SEKRETAR: Bez provjere? KNJAZ: Ko da provjeri? Komisije? Vie li ti ikad potenu komisiju? SEKRETAR: Samo one u kojima ste vi bili. KNJAZ: Tano. Dalje. SEKRETAR: orije Samatovi moli da mu se smanji porez to ste mu ga razrezali. Veli, kad plati porez, ne ostane mu za mlijeko eci. KNJAZ: Neka kupi kravu. A poreza se nee niko oslobaat. Ne ide to meni u yep, sve to ide na ovu moju napaenu i hrabru Crnu Goru. Moramo dugove da vratimo onoj ijelikoj Italiji, ko da im nijesam er dao, pa velikoj Austro-Ugarskoj, pa onda Srbiji, pa jote nekima. Da nije duga, mi ne bi bili Jevropa, no bi bili ko ovi Arbanasi. A jevropejstvo se mora platit. to je Crna Gora nego narod i brdo? Brdo duga nee vraat, narod mora. Okle pare? Okle? to u ja, ou li dvor da prodam? SEKRETAR: Nisam ja nita pito, Gospodaru, Samatovi. KNJAZ: Puteve smo morali pravit, yebane za rat vazda mora bit, slubenici se moraju platit, mora drava da ivi. Dugove moramo radi asti i obraza vratit. Ja sam ih uzo na narodni obraz i ne smijem doputit da narod vlastiti obraz mri. Ne itaj mi vie takve molbe. Nema oprotaja. Nikome. Dalje. SEKRETAR: Simo Leki moli da ga primite u audijenciju. Htio je povodom sina mu, Stojana, s vama da zbori. KNJAZ: Tu smo, ptii moji! Poeli su ae za milost slat! A znali su po Beogradu da laju! Demokrati i inteligenti! Revolucionari, Robespjeri! Lijepo je bilo igrat se politike mojim, dravnim parama! e mu je sin? SEKRETAR: Oe. U aps. KNJAZ: Pa to je mislio? Da e ga Pai oe zatititi!? Da u ja putit da mi kolovani goludravci meu bombe pod prkno?! Da mi bune moju Crnu Goru? Ja sam s Osmanlijama izao na kraj, pa u i s kunim, balavim bunyijama. Obraz e im dobro zabridjet, rije ti dajem. SEKRETAR:

  • Tako valja, Gospodaru. Da nije vas jo bi oni koze uvali. Ne bi ni uitelja vieli, a ne univerze svjetske... KNJAZ: Iz Beograda meni zli vjetar pue, tamo njih ue demokratiji! Ue kako e mene, tasta Jevrope, uit jevropejstvu. Neu ja Sima u audijenciju. Stojana ou! Jel jasno, Miloviu? SEKRETAR: Jasno, Gospodaru. Neemo vie noas? KNJAZ: Od ujutru, od svijetlog poneenika, od sjutranjeg bijelog dana, okrenue Nikola Petrovi urak. Nee vie bit dobri otac, postae nekome i maeha! DRUGA SLIKA Knjaz, oigledno neispavan, nervozan, eta po radnoj sobi. Skida cipele i oblai nove izme visokih sara. Dolazi do ogledala, gleda se. Propinje se ne bi li bio vei (Napoleonov sindrom, veina monika u istoriji nije imala rast proporcionalan svojoj vlasti i ambicijama). Ulazi knjeginja Milena. MILENA: Nije li dosta to si sino do ponoa stajo, no se i sad, ko lupe, iz sobe izvlai. Jesam li ja zasluila, Nikola, da mi ne zbori to te mui? KNJAZ: Oe da me ubiju, Milena. MILENA: Nije to ba tako lako. KNJAZ: Nijesam ja vie u snazi. MILENA: Ja ti ne prigovaram. KNJAZ: Za bitku mislim, eno. Za to to ti misli, viela bi da me ne mui politika. Politika i to ne ide. e u se tim bavit kad su opet mrni oblaci nad Crnom Gorom, nadamnom? MILENA: Ja ti nita nisam rekla. KNJAZ: Oe da me ubiju. Mene, osloboditelja. MILENA: Nismo mi od te evropske mode. To su djeurlija, igraju se. Tebe narod voli. KNJAZ: Ni narod nije ka to je bio dok smo ratovali. Sve je tee biti kralj. MILENA: Kralj? KNJAZ: Knjaz, isto je. MILENA: Srpski? KNJAZ:

  • Crnogorski, isto je. MILENA: Jo te neto mui? KNJAZ: Nije to muka, to mora bit. to bi ja ostao nekakvi knjaz, ka kakvi abarski gospodii i vlastelini? to bi Crna Gora bila knjaevina, zar nije zasluila da bude kraljevina. Kad moe Srbija, to ne bi mogla Crna Gora? Od sad do dvije godine dokazau cijeloj Jevropi da sam zamirito da budem kralj. Kralj Nikola Petrovi, Prvi. Dosmrelo mi je da budem neiji drugi, trei, etvrti. Ako je NJego htio da bude Petrovi Drugi, ja neu. Ja sam zdrav, vladam vie no iko od Petrovia, tuje me cio kulturni svijet, uzdigo sam ovu zemlju vie od ikoga. Biu kralj. A, ako me pamet ovako podri, i pisac, nita gri od vladike Rada. MILENA: Ne preteruj, Nikola. KNJAZ: uj ovo, uj pa reci. Ovo sam sino napiso. Odnosi se na bitke, narod i mene. (Recituje patetino) Ah, milosni knjaz Nikola, svijetloga ti tvoga skuta, ne daj tvojim junacima da umiru po dva puta. Ovo e narod, koliko sjutra, da pjeva ko svoju pjesmu. MILENA: Ba ko narodna. KNJAZ: Da to? Nita ja gori od NJegoa neu biti. MILENA: Mene je strah da ti stari. KNJAZ: Viee kako sam star, samo kad prou... MILENA: Mrni oblaci nad Crnom Gorom... KNJAZ: I... MILENA: Napaenom, al nikad ne pokorenom. KNJAZ: Nikad. MILENA: Nisam ja senator, Nikola. Ni narod ispred Dvora. Zaboravlja se. Stari. (Milena se okrene i brzo izae iz sobe) TREA SLIKA Sekretar ulazi u sobu. Knjaz sedi za pisaim stolom. Dva perjanika dovode Stojana. Knjaz odmjerava Stojana. Ustane, prie mu, vidi da je ovaj mnogo vii od njega, vrati se za sto. KNJAZ: Izaite. Svi. SEKRETAR: Ali, Gospodaru...

  • KNJAZ: Rekoh, svi. Ostavite mene i Robespjera. Bre! Sekretar i perjanici izau. Knjaz ponovo ustane, prie Stojanu. Dobro se isprsi, uzalud, izme ne pomau, Stojan je vii. Osjeajui da je odnos neprimjeren, Knjaz obie krug oko Stojana, vrati se do stola. KNJAZ: Sjedi, Stojane. Stojan ostane na svom mjestu. KNJAZ: Sjedi, danu. Neu ti glavu skinut. Jo neu. Stojan stoji podignute glave. KNJAZ: Mogo bi zovnut perjanike da ti prebiju obje noge u cjevanicama, da ako bi onda lake sjeo. STOJAN: Mogli bi, Gospodaru. KNJAZ: Mogo bi ti, lino sabljom napravit sjedalo. STOJAN: Ne bi ja bio ni prvi ni potonji. KNJAZ: Mogo bi ja, Stojane, sjutra po Cetinju razglasit da si bio kod mene i da si odo drubu. STOJAN: Mi nita ne krijemo. KNJAZ: Ne fali vam kurai, a? STOJAN: Imam je koliko i vi stari. KNJAZ: Pa, da zaratim ja malo s Turcima, da imate e hrabrost iskazat? STOJAN: Nama Turci ne fale. Eto vam ih pa se bijte. Imamo mi i oe neprijatelja. KNJAZ: Turci, vama, nijesu neprijatelji? STOJAN: Da smo bili na Vujem Dolu, bili bi. KNJAZ: e je onda fala za Vuji Dol?! e je fala to se kolujete ko slobodni ljudi!? Nema. No mi no u lea zabadate, gore od ikojeg Turina. Meni, osloboditelju! STOJAN: Valjalo bi razmislit to je to sloboda. KNJAZ: Zar to ne pie po tim vaim knjigama, pljunem vam u njih? I ja sam neke jade proitao i vidio koliko kulturne nacije cijene one to su ih od jarma oslobodili. STOJAN:

  • Ima raznih jarmova, naroito nekih. I raznih sloboda. KNJAZ: Nita prostije od slobode nema. Sloboda je Crna Gora bez Turaka, sloboda je da ne odgovara vie Carigradu, no Cetinju, meni. Turci su ropstvo, ja sam sloboda. STOJAN: I to je sloboda. KNJAZ: Nema druge. Sloboda su nae vrleti e nikad turska noga nije kroila. STOJAN: Nije ni naa. KNJAZ: Ne prdinjaj dijete. Jue si duge gae obukao, a meni si doo pridike o slobodi drat. Nijesi nikad brk barutom osmudio, nikad sabljom kome preko rebara proo! Ti i tvoji ni e ste uplji ne znate, a ne to je sloboda. STOJAN: Znamo to su puni zatvori napredne omladine, to su kuluci i porezi koje dere dvor. Znamo ta je despotizam, strahovlada neprimjerena jednoga ovjeka. Znamo ta je moderna Evropa, a to je Crna Gora Nikole Petrovia. KNJAZ: Oj-ha. Bome, estoko. Boga mi, ba estoko! Koliko teniskih terena ima na Cetinju? Osam. To nema nie. Da nema u Beograd osam teniskih terena. Ima kafana na Cetinje e posluuju oberi sa crevljama na tokove. To to ima divljijeh, pa im orbu u skut proljevaju, to je stvar divljijeh, a ne Crne Gore. Ti meni brk otkini ako ima na cijelom Balkanu jevropskijeg grada od Cetinja. STOJAN: Siite s Cetinja malo, Gospodaru. Pogledajte kukavni narod. KNJAZ: Crnogorci nikad nijesu bili kukavni. Nit e bit. Bie moja Crna Gora od Dubrovnika do Pei i Prizrena, jo i vea. Bie moje to i Duanovo. Skupie se sav srpski narod pod Nikolinu zastavu, onda e se ut to je sloboda, to je Cetinje, to je kralj Nikola. STOJAN: Boga mi, ba estoko, kralju. Morae prvo ova naa plemena nauiti da se ne kolju meusobno, da se u tvoje ime ne pljaka narod, da se vrati vjera u ime crnogorsko. Kad to uini, alal ti cio Balkan i po Azije. to se mene tie, nek ti bude i Carigrad, samo se nama s oiju skloni! KNJAZ: A to ti oe? STOJAN: Napredna omladina crnogorska i sve slobodoumno crnogorsko, oe slobodnu i modernu Crnu Goru. KNJAZ: Zar je nema, dijete izlueno? STOJAN: S tobom, nikad! KNJAZ:

  • E, imae je! Straa! Ulaze perjanici i Sekretar. KNJAZ: Vodite ga. Dobro ga izdegenjajte. Tri dana leba i soli, bez vode. O, etiu moj, sad e ti meni viet to je Jevropa i napredna drava. Putiu ja vama, eco moja, malo, krvce, bez koje nema slobode. Moe biti i da odustanete od loptanja s gospodarevom glavom!

    ETVRTA SLIKA Knjaeva radna soba. Nekoliko mladia u narodnim nonjama izpred knjaza. KNJAZ: Ajmo, sad slono. Poletno, veselo. Poni! Mladii zapevaju. MLADII: Nek se ovo kolo ne pokrene, dok se ime knjaza ne pomene, oj-haa! Ulazi Sekretar. Mladii prekinu pjesmu. KNJAZ: ta je sad? Vidi da vjebaju narodne pjesme. SEKRETAR: Iz engleskog poslanstva, konzul. KNJAZ: Pa to oe? SEKRETAR: Ima poruku za vas. KNJAZ: Puti ga unutra. A vi, eco, slono i gromko, kad taj Englei ue. Sekretar izae. Knjaz zauzme pozu u stolici. Momci hvataju vazduh. Ulazi engleski konzul. Momci zjapevaju. MLADII: Nek se ovo kolo ne pokrene dok se ime knjaza ne pomene. Ah, milosni knjaz Nikola svjetloga ti skuta, ne daj tvojim junacima da umiru po dva puta! KNJAZ: Hvala vi, momadi moja. Ajte, sad pa doite opet. Momci odlaze. Knjaz ustane i poe ka konzulu, kao, tek ga je sad primjetio. KNJAZ: Oprostite gospodine. Ovo naa omladina tako doe kod mene da mi otpjeva svoje pjesme. KONZUL: Razumije se, Visoanstvo. Oprostite to sam vam na smetnji. Imam ast vam dostaviti poruku NJenog velianstva, Imperatorke, Kraljice Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije. KNJAZ: A to mi radi moja mila Elizabeta? ao mi je to nijesam koje dijete mogo na njen dvor udat. Bie vremena, fala Bogu. KONZUL: Izvolite primiti njenu poruku. Odgovoriete kad naete da je potrebno. to bre,

  • dakle. Meni e biti ast da budem posrednik u slanju vae odporuke. KNJAZ: Potovani gospodine, moraete da prevedete, nemamo pri ruci nikoga s engleskijem. KONZUL: Poruka je na vaem jeziku. KNJAZ: Vidi ti svjetske ene. Eto je i srpski radi mene nauila. Pohvalno. KONZUL: Ja sam po ovlaenju dvora Junajted Kindom-a izvolio prevesti poruku. KNJAZ: Fala vi. Nijeste se trebali muit. KONZUL: Dozvolite da se udaljim. KNJAZ: Dozvoljavam Konzul se pokloni i ode. KNJAZ: ta sad ona oe? (Otvara pismo) Vidi, Miloviu, vidi! Sad se vidi ko je Jevropa. Kae, London, godine gospodnje 1902, imamo veliku ast sa zadovoljstvom zamoliti Visoanstvo Crne Gore, knjaza Nikolu Petrovia, da primi poziv za uee njegove Kneevine Crne Gore na Svjetskoj izlobi koja e se za est mjeseci odrati u Londonu. Vaem ukusu i vaoj dobroj volji preputamo izbor eksponata koji e reprezentovati vau Kneevinu. Za ostale informacije, izvolite se obratiti naem konzularnom izaslanstvu. Sa osobitim potovanjem... drnge, drnge, kraljica, drnge, drnge... to misli, Miloviu? SEKRETAR: To su neke, da oprostite, drkalice za dokoni svijet. KNJAZ: E, nijesu. No e se sve zemlje, to neto znae, skupit tamo. I mi meu njih. e mi je sad Stojan Leki i njegovi ajduci da vide to smo mi, i na koga udaraju. Sazovi mi glavare i serdare da im reem za ovo, pa da me sjetuju to u Englezima poslat.

    PETA SLIKA Serdari i glavari rasporedili se po sobi. Knjaz stoji izmeu njih, iskreno zabrinut, jer, satima ve, ne mogu se dogovoriti to da se poalje na Izlobu. estoro glavara su glasni, ostali spadaju u deurne klimoglave kakvih na svakom dvoru i u svim vremenima ima. I ono estoro aktivnih znaju da e knjaeva biti poslijednja, ali, ne daju se bez privida bitke. Oigledna je podjela na stariji glavarski kadar, ratnike, i mlai koji je svoj status izborio vjernou Gospodaru. VOJVODA MAAN: Ja bi, Gospodaru, nita da ne poaljemo. SERDAR JOKO:

  • Da nijesu Turci izmiljeli to da nas u klopku uvale. KNJAZ: Nemojmo se igrat i baljezgat, ako Boga znate. Moderni svijet nas zove. VOJVODA MILAN: Ni trunke ne treba ekat. Odma, Gospodaru, da nainimo spisak, da tovarimo brod u Kotoru, pa preko Rusije i La Mana u Englesku. KNJAZ: Tako je Milane. Ali, to? VOJVODA MILAN: to Gospodar ree. KNJAZ: Da zna, Gospodar ne bi vas zvao. I Gospodar zna to je demokratija, oe da se sjetuje, da uje druge pametne, mimo sebe sama. Da ne ispane poslije, kakvi despot, samovoljni vlastodrac ili to slino. SERDAR JOKO: Te to zbore tako ja bi odma sabljom isjeka, na komate, fike-fike, da im se za strva ne zna! VOJVODA URO: Evo to emo. Poslaemo im sanduk dobrih sabalja. Da vide ime smo svijetlu slobodu izborili. Jo po koju puku prizrenku... Gotovo svi oduevljeno dreknu: Tako je! Puke i sablje! SERDAR JANKO: Ko da Englei nemaju boljih. VOJVODA URO: Boljih puaka od naijeh i lepih sabalja, vala, niko, od Petrograda do Bea, nema. SERDAR JANKO: Ovi svijet danas pravi takve topove i takve ratne makine da bi naim sabljama mogli prkno obrisat! SERDAR JOKO: Ne pogani oruje, Janko! SERDAR JANKO: Ne poganim ga, niti sam ga poganio. Nemoj samo da nam se posprduju po svijetu. VOJVODA MILAN: Moe bit da nam je oruje istina zastarjelo. SERDAR JOKO:

  • Ti mui. Nijesi ga ni probo, no da samo za paradu nosi, ka svi Zeani! VOJVODA MILAN O, ast ti godinama, Joko, ma ga vi Vasojevii poteete, ene faculete, i kad treba i kad ne treba. SERDAR JOKO: Da ne bi Gospodara sad oe, bome bi ti sabljom u sred droba. VOJVODA MILAN: Fike-fike, da strva ne ostane. SERDAR JOKO: Ne posprduj se! Izai vanka! Izai vanka, davno nijesam sablje krvavio! KNJAZ: Mir! Mir ljudi! Oemo li se klat meusobno?! SERDAR JOKO: Na znanje svima. Upamtio sam. Da se ne iznenaujete kad ga na ukop budete ispraali! VOJVODA MILAN: Prvo da ukopamo one silne Turke to si ih ti smaka. Serdar Joko potegne sablju, ostali skoe, guva. Ulete perjanici. Prijetnje i pljuvanje. Sve se smiri, brzo kao to je i poelo. KNJAZ: Vi ste se, boga mi, zaeljeli rata. VOJVODA MAAN: Pravo zborei, Gospodaru, jesmo. KNJAZ: I ja sam, al evo neko vrijeme, pritisnu nas ovi mir. VOJVODA MAAN: A da upadnemo malo kod Arbanasa? KNJAZ: Ne moe. VOJVODA MAAN: Malo samo, Gospodaru, molimo ti se. Il u Ercegovinu... KNJAZ: S esarom da se vatamo?! Ti si Maane iuio, godine te potpuno trsile, to emo, ljudi, Englezima slat? VOJVODA URO: Ja rekoh. Po oruju nas svi znaju. Nema boljeg.

  • SERDAR JANKO: Ne prave oni muzej, no izlobu za moderni svijet. KNJAZ: Janko, preera ga ti. Nema mane naijem sabljama, naem oruju. Dokazalo se i pokazalo. SERDAR JANKO: Vie ruke no oruje. Samo, tijeh sad nema oe s nama. KNJAZ: to oe s tim re? JANKO: Ou re da ih je mnogo izginulo, a i nijesi mogo sav narod to se tuko doves na dvor, tijesno je. KNJAZ: Dobro ga ti smrsi. Nemoj vie da se ko za oruje maa. Mi smo jevropska zemlja i zboriemo ko ugledni ljudi jevropske zemlje. Onda, ko je da se alju sablje i puke?

    uro, Maan, Joko, podignu ruke. Janko i Milan ostanu mirni. KNJAZ: Ja sam za. Oni ostali klimoglavi odmah se jave. Milan podigne ruku. Janko ni sada. KNJAZ: A ije emo oruje slat? JOKO: Nema boljeg od vasojevikog. Najvie smo pootimali Turcima, najlepe iskovali. MAAN: Otkud je bolje od drobnjakog? Zna se ko je Smail agu za vazda smirio i ko pae najsvetlije oruje. URO: Nee ga se taj brod kreat bez piperskog, ja vam velim. JANKO: Kad smo ve za oruje, po tovara je bajiko, a ostali, dogovorite se. VOJVODA MILAN: Mogli bi od svakog po malo. KNJAZ: Ta ti nije luda. JOKO: Al da neko pismen napie ispod svakog ije je. Nek se zna. Nek pie: ovo je sablja serdara Joka, isjekla je etres i pet Turaka, da je on broja, a moe bit da je i koga vie. VOJVODA MILAN: Kako e se svijet zaudit kad vidi sablju e sama sjee. JOKO:

  • Do Zete ga nee danas dolazit! KNJAZ: Ne poinjite. Ja u poslat moje lino oruje. Boljeg nema. MAAN: Ono, Gospodaru, mogli bi uporedit, pa da vidimo. JOKO: Potpis ispod svakog. Neka pie: Ovo je sablja serdara Janka, iz Bajica, jes malo stara, ma je ko nova, nije se troila. JANKO: Joko, nee me izazvat danas. JOKO: Il vasojeviko il nikoje. Reci, Gospodaru. MAAN: Smije li se u svijet oti bez drobnjakih orda? Ohrabre se i klimoglavi, pa predloe svoja plemena. Vika naas nastane. Usred vike ulazi Milena. Nosi novu novcatu NJinchester puku. Hoda polako, staje usred zapenuanog skupa. MILENA: Bila sam drska i bezona da ujem to svijetli glavari priaju. Ovu ljepoticu Gospodar na poklon od esara dobio. Ako se moete s ovijem meriti, vi aljite. Ko to ree serdar Janko, sablje bez ruku nijesu bog zna to, a ruke ne moemo slat. Milena ostavi puku na sto i izae. Muk. ESTA SLIKA Knjaeva radna soba. Milena i Knjaz. MILENA: Znam, pogrijeila sam. ene nemaju to trait e muki odluuju, ali vi bi se za sat vremena poklali oko oruja. London trai kulturu, neto za ljudski napredak. To valja po Crnoj Gori trait. to je lijepo u nas? KNJAZ: Lijepo je s Lovena gledat put mora, lijepo se u proljee s gorama razgovarat. MILENA: Zaboga Nikola. Ne zbori djeci cetinjskoj. KNJAZ: Zar nisu lijepe nae gore? MILENA: Oemo li njih na brod, pa u svijet? KNJAZ: Zna da bi mogli. To bi se tamo dalo sklopit, a oe raskrampamo jedno brdo, pa napravimo nacrt po kome e ga tamo spojit. A da to? Kad su mogli onoliki Suec nainjet, to ne bi jedno nae brdo? Brdo, slobodno, lijepo i crnogorsko. A ovako, pozadi, islika se jedno sunce, a ispod more, Boka. A ispod pie: Detalj s Lovena. Mjesto e knjaz Nikola s gorama razgovara. MILENA: Zato ne poalje sekretara u englesko poslanstvo da pita to bi oni. KNJAZ: Nee oni meni re to je dobro u Crnu Goru.

  • MILENA: Po Cetinju etaju kulturni i svjetski ljudi. Moe bit oni znaju to o tamonjim regulama? KNJAZ: Pa da sjutra svi zbore kako Gospodar ne umije sam miljet. I ja sam svjetske kole zavrio, etres godina vladam, znam i ja neto. MILENA: Da ujem. KNJAZ: Da poaljem etu mojih perjanika. Takvo udo, takve ljepote jo svijet nije vidio. Vii su od njihovog najveeg za po metra, brkovi su im dui od njihovih najbrkatijeh za bar tries santima. Znaju po deset pjesama o meni. MILENA: Pa da ih gledaju ka to su nae zarobljene gledali Francuzi u Parizu, kad je Petar Prvi ratovao s Francuzima. Umrli su od tuge u kavez, ko meedi. Nikola, puna je Crna Gora meeda, ma ih ne moramo svijetu pokazivat. KNJAZ: Ima Maan pravo. Nita neemo slat. Vazda treba drat do asti i ponosa. to se mi imamo tamo ka kurve pokazivat, ka da se nudimo kome, ka da smo oberi da prizivamo u kafanu. Sjutra u odpisat da se zahvaljujemo, al nek taj cirkus bez nas proe. MILENA: Ja, da me ko pita, ne bih tako. Ja bi tajno, zato sam gospodar ako ne mogu tajno, pozvala koga mladog, obrazovanog, nekoga ko je svijeta vidio, pa makar i ne bila dobro s njim, moe bit da bi on znao neto vie. KNJAZ: Ti bi. Ja ne bi. SEDMA SLIKA Stojan, sa tragovima skorog batinanja po odjei i licu, jede kao vuk. Bogato postavljena trpeza, vr vina. Knjaz eta oko stola. KNJAZ: Bogme se istruni tvoja hrabrost, a Robespjer? STOJAN: Sedam dana na so i hljeb. aa vode za sedam dana. Govno bi izijo. KNJAZ: Da oprosti moj obraz. STOJAN: Da oprosti tvoj obraz. KNJAZ: E, sad kad si lijepo jeo, da pomogne starom Gospodaru. Knjaz sipa vino Stojanu. STOJAN: Nikad. KNJAZ: Ni za dukate? STOJAN:

  • Ne trebaju mi tvoji krvavi dukati. KNJAZ: Ni za poloaj? STOJAN: Od tebe, nikakvi. KNJAZ: Kua na sred Cetinja? STOJAN: Imam ja moju. KNJAZ: Znai, opet u aps? STOJAN: Neka ti je na ast. KNJAZ: Samo, sad si ojao, kad si se namirio, imae izuzetno postupanje, kako pripada bunyijama, politikim junacima. Za one to misle ko ti, imam lijepe odaje, sa leproznima. STOJAN: Gospodaru! KNJAZ: Ima desetina godina kako se leprozni zduno vole s mojim slobodoumnicima. Kau mi uvari da, ko nekim udom, postanu isti za neko vrijeme. Krastavi i gubavi, a mrze me i jedni i drugi. STOJAN: Naredi da me muketaju, da me bace pod lovenske kanice, nemoj samo to, Gospodaru. KNJAZ: Ja ne ubijam ljude zato to ne misle kao ja. STOJAN: Kakva pomo od mene moe tebi biti? KNJAZ: Tako, sokole, jo e ti blagosiljat as kad si spasa dopo. Kad bi ti bio ja, to bi poslo u London na svjetsku izlobu? STOJAN: Lijepu enu, Gospodaru. Sloboda i lijepa ena, to vrijedi za svakoga, oe i u Englesku i meu crnce u Afriku. Slobode ne moe slat. ena, Bogu hvala, imamo. Visokih, crnookih, gordih, umnih, pravih. U Londonu organizuju natjecanje za ljepotice. KNJAZ: Bolje da sam te govnima naranio. enturae po svijetu ne aljem. STOJAN: Ti si me pito, ja ti reko. Kako oe. Treba li sad da odpjevam drubu? KNJAZ: Neka, poslije e to. OSMA SLIKA Knjaeva soba, Opet skup glavara. Serdar Joko paljivo sputa veliku vreu ispred

  • Knjaevih nogu. JOKO: Nema boljeg prezenta za svijet od ovoga, Gospodaru. KNJAZ: Potego si dobro da to dopelja dovde. to je to, ako Boga zna? Joko se saginje i vadi iz vree tursku glavu. JOKO: Evo je, ka nova, ka da sam je jutros posjeka. Pozajmio sam od nekolicine, nijesu sve moje. Odaberi najbolje, a ostalo da vratim, obeo sam ljudima. Ova, to je krvava, to sam se ja dosjetio, namae je krvlju od prasca i uljem maslinovim po rezu i vidi, ma, ka da je jutros na ramena bila. MAAN: I ja sam o tome razmilja, samo, moje su se nekako skupile. KNJAZ: to ste jo smiljeli? VOJVODA MILAN: Gospodaru, da poaljemo jedan ipak iz Bara. Lijep, crven ko krv, pun sunca i naeg mora. JOKO: I jo lubenicu iz Zete uz to. Ne govnaraj. Milane, nije to pijaca tamo. MILAN: Kad nije, to e tvoje glave tamo, ako ne da ljudi od toga lampe prave. Joko urlikne i opet izvadi sablju. Prije nego ostali stignu da ga sprijee, udari Milana po ramenu. Perjanici izvode okrvavljenog Milana. KNJAZ: (Joku) Nijesi smio to oe. Dvor je ovo, Joko. Sto taljera kazne. JOKO: Izazvo me, Gospodaru. KNJAZ: Sto taljera. JANKO: A da ga ubi? KNJAZ: Dvjesto. JANKO: A da je koji ovjek, obian, ubio Milana? KNJAZ: to pita kad zna!? Aps ili muketanje. JANKO: Velika je pravda tvoja, Gospodaru. KNJAZ: Joko je ovijem glavama oe zamirito da ubode koga oe. I mene ako ima za ta. JANKO: O runog sna, Gospodaru, da se ko na tebe namerai. Ja miljah da poaljemo

  • svijetu da pokaemo Iva Bulajia, ratnika bez obje noge, bez obje ruke, sa dvanajest rana na onome to je ostalo. Kad nam je mahanja slobodom, da pokaemo ko je stvarno izborio. KNJAZ: Ivu sam ja bajno ordenja dao i zemlju i poast i zvanje. JANKO: E, dao si mu zemlju da ore. KNJAZ: to oe ti? Da ga stavim u kufer? A za to to si reko da je Ivo stvarno slobodu izborio, a ne onaj ko je zaistinu osvojio, sto taljera. JANKO: A da ubodem ja koga, da imam za ta plaat? KNJAZ: Za bezobratinu, serdar Janko, ljeduje te da se izgubi iz ovih stopa, il e te perjanici odvest. Pa se vrati kad te ujedanje proe. JANKO: Tvoja volja, Gospodaru. Nijesi tako na Fundini mislio. KNJAZ: Fundina za Fundinu, a Cetinje za Cetinje. Zbogom JANKO: Zbogom. Janko odlazi. KNJAZ: Poto mi niko nije dao odgovor, ja sam odluio da bude po mojemu. Cijeli kulturni svijet alje ljepotu ensku. Crna Gora nije mimo svijeta, naemo krasoticu asnu i poslat je da svijet vidi kakvo cvijee raste u slobodnu Crnu Goru. Zabezeknuti muk meu glavarima, Joko uzima vreu. JOKO: Za ba ni jednu? Odabraemo koju ljepu... KNJAZ: Ni jednu. JOKO: Kako emo narodu tu sramotu objasnit? KNJAZ: Koju sramotu? JOKO: Da nas kurvetine po svijetu prestavljaju? KNJAZ: A to ako tvoju er izaberemo? JOKO: Moju nee. Niti iiju ko dri do asti i imena. DEVETA SLIKA Knjaz i Sekretar. KNJAZ: Pii, Miloviu. SEKRETAR:

  • Kome sve atresujemo? KNJAZ: Rusima, Englezima, ko bi jo moga, Talijanima. Bie dosta. Pii. Narod crnogorski s oduevljenjem je prihvatio da uestvuje na Svjetskoj izlobi u Londonu Sve svoje snage, svu svoju volju i ljubav prema Evropi stavili su Crnogorci da ostvare ovaj mirnodopski cilj. Bog dragi nije bio milostiv prema mom narodu, siromana smo zemlja, izmorena i istroena ratovima koje smo vodili za pobjedu hrianstva nad muhamedanstvom, za krst asni i slobodu svijetlu. Zato molim, tu ostavi prazno, ja u dodat koga poimence, za zajam od pet hiljada dukata. Te pare e biti iskoriene za dalji razvitak crnogorske drave i za pripremanje iste za uee na Izlobi. Zajam e biti vraen, im prije bude mogao. Odani sluga i potovatelj, knjaz Nikola Petrovi. DESETA SLIKA Knjaeva soba. Milena i Knjaz. MILENA: Nijesmo jo vratili ni onijeh dvadeset hiljada to smo za drumove uzeli. KNJAZ: Ne radi narod. Ou li ja iz yepa da vratim? MILENA: Od onijeh para si ti kupio jahtu za Skadar i... KNJAZ: Od ega bi onoliku djecu poudavali? to bi ti, i da vratimo i da imamo. MILENA: Zorki nita nijesi dao. KNJAZ: to da joj dam kad je htjela za Petra Karaorevia? MILENA: Mnogo je nju neko pitao to bi htjela... Mnogo je duga, Nikola. Otii e nam dvor na dobo. KNJAZ: Dokle narod ne ide na dobo, nee ni dvor. Napraviemo izbor kakvi nikad nije nie bio. Bie ljepe no predaja Bara. Viee svi da je Cetinje centar Jevrope, da je knjaz Nikola najkulturniji srpski vladar na svijetu. MILENA: Koliko se evojaka prijavilo? KNJAZ: Ni jedna. MILENA: Eto ti tvoje Jevrope. Ponudi nagradu. KNJAZ: Za ta nagradu? to je neko bogomdano lijep? MILENA: Probaj. KNJAZ: Junatvo i ljepota nemaju cijene. JEDANAESTA SLIKA

  • Joko i Knjaz. Radna soba. JOKO: Osam stotina dukata najljepoj, jesam li dobro uo po Cetinju? KNJAZ: Jesi. JOKO: Odma, na ruke? KNJAZ: Isti as. JOKO: Sve su enturae iste, neka manje neka vie lijepa, al to imam od brata jednu er... Osamnaest godina a svakog bi momka nadbrzila, plamen joj suklja iz oiju. Takve nee gledat oko ljudsko nikad vie. KNJAZ: Da nije tvoja? JOKO: Ne moe tebi, Gospodaru, nita proma. Ti zna to smo ti i ja zajedno izdurali, e smo sve bili i sablje krvavili. Poradi malo za moju Stojnu. Viee je, upis. KNJAZ: Ako je tako lijepa, nee trebat moje potpore. JOKO: to je sigurno, sigurno. KNJAZ: Ne mogu ti obeat. Vieemo. JOKO: Nijesam se ovo od tebe nado, Gospodaru. Oprosti na smetnji. Bie jo vremena da budemo dunici jedan drugome. DVANAESTA SLIKA Knjaz i vojvoda uro. URO: Moe li bit da se to preko tih osam stotina dobije? Mislim, to za familiju da je bolje opremi i za troak. KNJAZ: Zavisi ija je. URO: Vii, Gospodaru. Imam ja jednu odocnjelu sestru, meni bjee tries kad se rodila. Omakla se starcima. Ima je u lea ko strana od Lovena. Ima miku, najteu damaskinju da vitla iznad glave. KNJAZ: Maala. URO: Ono, malo je kljasta u desnu nogu, ma ne vidi se kad ide polako. KNJAZ: Ti joj reci da ne prei, pa emo viet. URO: Znai, mogu da raunam na tebe?

  • KNJAZ: Za ta? URO: Dobro, kad veli tako. Ma, moda bi skoro i ja tebi trebo. KNJAZ: Ti meni vazda treba. URO: Mislim, moe opet kakve bitke bit. KNJAZ: Ako bude, ja u te zvat. URO: Ne znam ou li bit doma. TRINAESTA SLIKA Knjaz i Maan. KNJAZ: I ba ti se ena prijavila? MAAN: Vazda je bila ljepotica. Dvaes godina je mlaa od mene, drea je. Ovo tebi zborim, ne mora niko znat, ma, nijesam je mnogo istroio, ne dadoe ratovi. Ne bi joj oek dao vie od etres. To je ena, e e se ove musavice ostale metat s njom. KNJAZ: Lijepo, al to u ja tu? Ako misli da ka to pomognem, ne mogu. Nije to do mene. MAAN: e u od bruke ako ne bude prva? Ja u povu prijavu. KNJAZ: A, ne moe. Zabranjeno. MAAN: Ko je zabranio. KNJAZ: Ja. Sad kad si se uvatio, igraj. MAAN: Igraemo svi mi. Cijela Crna Gora bruji da se omladina naoruala, da se puke preko Risna prebacuju na Cetinje. Serdar Janko se razlaja protiv tebe, ka da nije bio na. Teko e ti ta igra panut bez mene. ETRNAESTA SLIKA Knjaeva radna soba. Knjaz i Milena poziraju fotografima. Nekoliko novinara sa biljenicama u rukama. PRVI NOVINAR: Koliko e evojaka uestvovati? KNJAZ: Preko dvadeset. Ne znam tano. DRUGI NOVINAR: Da li su zastupljena sva crnogorska plemena? KNJAZ:

  • Kod nas su ljepotice ravnomjerno rasporeene. Ima ih odsvakle, gospodine. DRUGI NOVINAR: ivkovi, Radikalni glasnik, Beograd. KNJAZ: Napiite jo, gospodine ivkoviu, da Nikola Petrovi vodi rauna o potrebama i asti svoga naroda, da nema zapostavljenih, nema prognanih, ak se tuju i politiki oponenti. Napiite da e u komisiji za izbor sjedeti Stojan Leki koji je mladi demokrata i borac za narodna prava i koji se javno izjanjava protiv moje politike. Gospodo, nova, jevropska demokratija najpogodnije tlo nala je oe, e vjekovima cvjeta duh slobode i volje narodne. Takoe napiite da e prilikom izbora biti prireeno primanje za izaslanike svih dvorova, konzularnih predstavnitava, bal i bogata veera. Napiite, gospodo, da Crna Gora, predvoena knjazom Nikolom Petroviem koraa stazama naprednijim, dalekovidnijim stazama no to idu ovi koji misle da su vii no to jesu. PRVI NOVINAR: ta je istina u priama da raste nezadovoljstvo naroda koji ivi u nematini i obrazovane omladine koja smatra da ste vi, oprostite, citiram: jedan od poslijednjih tirana u ovom djelu Evrope? KNJAZ: Vieli ste okiene ulice pune veselog svijeta. Vieli ste, danas u etnji Cetinjem, kako narod meni prilazi i to mi zbori i to mi pjeva. Mislim da je to dovoljno. DRUGI NOVINAR: Da li je istina da je Crna Gora pred ustankom protiv vae strahovlade i da se sprema atentat na Vae visoanstvo? KNJAZ: Crna Gora se ne moe buniti protiv svog osloboditelja, oca, onoga to narodu daje cijelog sebe. A vi gospodine, izvolite pokupit vae stvari i najkraim putem prei granicu. Pitanja vam prelaze granicu dozvoljenog odnosa sa kraljevskom glavom. DRUGI NOVINAR: Kraljevskom? KNJAZ: Knjaevskom. Uostalom, moete za taj va listi napisat i kraljevskom, biete vidoviti. Udaljite se. Ostali ostanite. PETNAESTA SLIKA Milena i Knjaz u radnoj sobi. Oboje nbervozni. KNJAZ: Ono govno novinarsko je znalo. On je bio njihov agent. Milena, oni su se na mene digli. Boe, zato si dao da doekam da vidim kako mi se izrodio narod. MILENA: Djeca, Nikola. Lako e perjanici s njima... KNJAZ: ta djeca? etiri nahije utekle u umu. Sanduk bomba preneen na Cetinje. Dvor

  • je trebo u lagum oti. Moda e i oti. Moe svaki as da pukne. MILENA: Podgovorio ih je neko. KNJAZ: Znam ja. Iii... e je meni bila pamet? Kakve stranke, kakvi bakrai! Od kad je ta demokratija za Crnogorce? Milena, mene moj narod ne voli. Vie voli demokratiju od mene. MILENA: Probaj da razgovara s njima. KNJAZ: Ja? Pobjednik pet ratova da razgovara sa svojim gujama? Ne. Slijevae se krv niz planine, majke e po jo jednu crnu maramu stavit. Leprozni e pozbit da uine mjesta. Oca im djeinjeg. A uitelje iz Gimnazije u prve uza zid. MILENA: to njih? KNJAZ: to ih ne nauie pjesmama koje sam posebito za njih napisa? to ih ue o Egiptu i Grcima i Duanu, a ne ue ih o meni? iva im istorija ispred oiju, a oni ue o trojanskom ratu. Da su znali za nae ratove, ne bi se dali nahukat na mene. Bome e opet glave okitit koce, domae glave, kukala im majka. Opet e Nikola da jae. Opet e gore jeat od mog poklia. MILENA: Nema ti druge. Oruje, pa u boj. KNJAZ: to ja? Imam plaenu vojsku, policiju. Nek me brane, ja ostajem oe tebe da uvam. Priuili su se oni od Srbijanaca, uzeli su mustru, za bacanje kroz prozor, ka Draga Main i Obrenovi. (Prie prozoru) Oe je nisko. Ja sam, formacijski, potonja odbrana dvora. MILENA: Ko su im voe. Imenom? KNJAZ: Bjelaki. Svi. Samo da mi je znat koji ekaju oe na Cetinje? NJima e se posebno obradovat. ESNAESTA SLIKA Knjaz i Stojan. Stojan u lijepom novom odjelu. Obrijan i podgojen. KNJAZ: Spisak ou, Lekiu, etiu. STOJAN: Ubie me, Gospodaru. Ionako sam im sumnjiv zbog komisije za ljepoticu. KNJAZ: Nijesi se tako branio kad si zauzeo mjesto serdar Janka u savjetu, kad si putovao po Italiji ko moj izaslanik. Lekiu, ti si duu dao za nae izaslanstvo u Rim. Tamo u te namjestit, ni do sad ti nije bilo ao. STOJAN: Ja sam pristajao na sve to jer sam smatrai da sam tako korisniji naoj stvari nego u

  • apsu s leproznima. KNJAZ: ijoj stvari, Lekiu? Gotovo je, ti nijesi njihov. Digla ti se repica na dukate, na vlast, nijesi ti od jue. Ostavi se ti opravdanja, nijesi na bjelakom sastanku! Ako oni dou, ubie te. I ja bi te ubio da sam na njihovom mjestu, ka to bi sad s merakom ubio serdar Janka. Prije bi oprostio onima to me mrze cijeli ivot, no onima to su se predomislili. Spisak! STOJAN: To su mi drugovi.... KNJAZ: Bivi. Kako ti ono stoji s enama? Nikako. Vezan si, ko vrea govana, ko i svi to ginu za poloaj. astan je Knjaz, sve plaa. LJepotica je tvoja i boija. Spisak! STOJAN: Koja ljepotica? KNJAZ: Koju ti izabere. LJepotica svijeta, naa ljepotica. Spisak!

    SEDAMNAESTA SLIKA Knjaz, uro, Maan, Joko. Radna soba. KNJAZ: Oemo li sad, kad je zemlja u pitanju, kad je opet doo vakat boju i oruju, oemo li, junaci moji, sokolovi moji, zajedno protiv pogani i izdajica srpskog i crnogorskog imena? JOKO: Ostario sam ja za te rabote. MAAN: Neemo, valjda, na svoju djecu udarat? Protiv Turaka, moe. Na svoje ne ide, Gospodaru. URO: Ja bi mogo, no mi se ne da neto. KNJAZ: Poznajete svoje, svakog ovjeka i svaki bivak. Bez vas, zapatie mi se u planine, pa nikad ierat. Ni vi nijeste sigurni. URO: Ja se znam odbranit. KNJAZ: Doi uro da vidi izvetaje... Knjaz povede ura do stola. KNJAZ: (Tiho) Za tri dana je izbor. Ja mogu neto uredit. A, i pare su vee. Poslali Talijani zajam. URO: (Glasno, da uju ostali) Nikad Crnoj Gori gore nije bilo. Vidi to se gamadi nakotilo. Ako se spoje s Austrougarima, Talijanima, Arbanasima, Francuzima i Turcima, ode naa sloboda zauvijek. Gospodaru, nareuj.

  • KNJAZ: Opkoljeni smo. Sa svih strana. Spoljni i unutranji neprijatelj oe da uniti ono to se vjekovima oe stvaralo. Fala ti, uro. Ajde u pleme i radi to ti misli da valja. URO: Na slubi, Gospodaru. uro se okrene i ode uurbanim korakom, ne pozdravivi se sa ostalima. KNJAZ: Maane, Drobnjaci su se opet zaeljeli neije glave. Moje, izgleda. Ako ode moja, zaklimae se i tvoja. MAAN: Nita se ti ne boj za moju. KNJAZ: Maane, sjeti se kad smo skakali na anac zajedno, na koplje golo tursko. Ja viknuh, pazi lijevo, Maane, a ti se okrenu lijevo i sasjee jednog elavog, ma te skolae s desnog krila, kad se ja zaleeh pa... MAAN: Gospodaru, da se to tebi nije snilo? Ja se ne sjeam. KNJAZ: Na Zubljoj Glavi, kako se ne sjea, Mao? MAAN:: Nijesam ja bio na Zublju Glavu. KNJAZ: Zar ti ja ne dadoh orden za Zublju Glavu? MAAN: Dade. KNJAZ: Pa kako nijesi bio? MAAN:: Nijesam. KNJAZ: Danu, evo oe u sto imam kuburu s Zublje Glave, doi pa vidi. Maan nevoljno ustane od stola. KNJAZ: (Tiho) Ako ne skoi ti sad, potee govnari pravo na Cetinje. uje, Mao, nema ti vee ljepotice od ene! Video sam ostale. Jo kad ja reem. Rusi su poslali zajam, bie neka para i da se poe s njom u pratnju. Da vidi London, jado crni. Ajde, sredi tu drobnjaku omladinu, pa e lijepo na brod. MAAN: to odma ne ree, Gospodaru!? e nam na najsvetlije udaraju?! Boga mi u lino grkljan vaditi, ka ono na Zublju Glavu. Maan se okrene i brzo izae napolje. KNJAZ: Joko, oni ne izdadoe. JOKO: Ja da se pitam posla bi na tu djeurliju one najgore ubice to ih ti u aps dri. Brijo

  • bi im one osave brade sve na suvo. Nita me vie ne izluuje od mladog oeka. Meni se ini da nisam nigda bio mlad. I kad sam bio, srea da sam i onda bio star. Gazio bi ja njih konjima dok se u kau ne pretvore, crijeva bi im po cetinjskom polju razvlaio. Ja to umijem, zna to. Al, neu. Neu. Ti si mene onomad odbio. Ja tebe sad. KNJAZ: Joko, oe li putit da te jedan Petrovi moli? JOKO: Ma mo se sad oe objesti, neu. Pa bio gospodar po iljadu puta. KNJAZ: A da ti reem da je Stojna najljepa u Crnu Goru? JOKO: Ko? Stojna? KNJAZ: Ona. JOKO: A e si je ti vidio? KNJAZ: Vieu je na izbor. Skoila je nagrada na dve iljade. JOKO: Sveti Vasilije! Dvije iljade. Stojni? KNJAZ: Stojni. Onome ko je tako lijepu odgajio. JOKO: Donijeu ti njihove glave nareane ko korance iz Morae. Zbogom ostajte, Gospodaru. OSAMNAESTA SLIKA Knjaz i Sekretar. Knjaz Sekretaru daje povei spisak. KNJAZ: Ovaj daj kapetanu Radonjiu. Reci mu, neka izae s momcima oko ponoi. Polako, od kue do kue. Neka se trudi da ih ne vidi mnogo ljudi. Il, bolje, ko vidi, nek i njega povede. Ove sa spiska nek ubija tiho, da se ne dernjaju mnogo i nek ih baca gore po stijenama. Kad ih orlovi raskube nee se ni poznat ko je bio. Serdara Janka nek mi dovede ivog i ove zaokruene, Mora neko i prete, za nauk. Ajde, junae, bie koja od ovih ljepotica i za tebe. Obeo je Knjaz.

    DEVETNAESTA SLIKA Knjaz i Milena. uju se pucnji u daljini. KNJAZ: Ne odlaem ja izbor ni za sekund. MILENA: Grijeh je, Nikola. KNJAZ: A nije grijeh krenut na mene? Sjutra e izbor bit ljepi i vei no da nije bilo svega ovoga. Neka vide dumani. to me vie napadaju, sve sam jai. Ba da vidim oe li srbijanske i francuske novine smjet to da napiu o pobuni kad ja pravim pir u vr

  • bune. Dodau jo tri, etiri, pet iljada dukata sjutra za ast. Bie svjetlije i ljepe no u tom Londonu. Nita se nije dogodilo, nita. No, druga je muka. Ja sam Joku, Maanu i uru obeao sjutra uslugu. MILENA: to si obeao? KNJAZ: Da emo izabrat Maanovu enu, urovu sestru i Jokovu er. MILENA: Zato si to uradio? KNJAZ: Duan sam im. MILENA: LJepota je jedina stvar na koju ti, ma koliki gospodar bio, ma koliko ivio i ma koliko perjanika, serdara, vojvoda i dounika imo, nee imat prava, nikada. LJepota e se pokazat sama za sebe, prema njoj je sva tvoja ordija bijedna i nikakva. LJepota je jaa od istine. Istinu moe zakaruat nee u neki mrak, moe je naerat da postane la, ljepoti ne moe nita. Moe je silom nagrdit, opet e se nee pojavit, nova i ljepa. Mi emo sjutra trait lijepu enu. LJepu no to sam ja bila prije etrdeset godina, a to je teko. Ako se ne pojavi, nek ti je Bog u pomoi, tebi i Maanu, uru, Joku, svima nama. Ispast emo smijeni i glupi. Jedino nas prava ljepota moe spasit. KNJAZ: Poslaemo sve tri. Prva, prva do nje i prva do druge. MILENA: Poslaemo samo onu koju nam Bog sjutra poalje. Ako ga nijesi rasrdio mnogo ove potonje dane. DVADESETA SLIKA Radna soba raskriljenim vratima spojena sa velikim holom. Knjaz, Milena, dvorske dame i glavari, izaslanici, gosti. Momad igra kolo. Rijei kola veliaju Knjaza. Kolo zavri. Aplauzi. Knjaz podigne au, sve se smiri. KNJAZ: Dobro doli, dragi prijatelji i gosti. Pozdravljam izaslanika sa meni premilog roakog bratskog i ljubljenog ruskog dvora, izaslanika italijanske kraljevske familije moje familije. Pozdravljam poslanika velikog esara Franc Jozefa, konzularne slubenike Francuske, Engleske i osobito mi mile Srbije. Skupili smo se oe da svi zajedno odaberemo jednu od naih krasotica i da je poaljemo u svijet da svima pokae kakve ljepote stasaju u slobodnoj i naprednoj, modernoj Crnoj Gori. Vjerujte mi na rije, do prije nekolicne godine oe nije bilo toliko lijepih i tako lijepih ena, neka mi oproste prisutni izuzeci. Pod mojom rukom nie to cvijee slobode, razvija se i buja jer mu uslovi odgovaraju. Zna se da iz kra najljepi cvijet nikne. Mi imamo kra, imamo sokola da pazi na taj kr, imamo punu batu gorskog cvijea. Povodom ovog istorijskog zbitija, ja Nikola Petrovi, odluio sam da, da bi dokazao i pokazao da sam vladar dostojan moderne Jevrope, amnestiram veliki dio zavedenih i neobavjetenih ljudi koji se ove dane digo, u svom neznanju i na podstrek neije zle ruke. Samo mali dio one nezahvalne paadi osjetie moj gnjev, koji e opet biti u duhu sa modernim zakonima ostalog svijeta. Da vas ne bi

  • zamaro, prepustite se ljepotama ove noi, osjeajte se kao kod svoje kue. Za nekih sat vremena pristupiemo izboru. ivjeli mi dragi gosti! Svi podignu ae na zdravicu. Muzika. DVADESET PRVA SLIKA Nedefinisan mraan prostor. Krug se osvjetli bakljama perjanika. Knjaz u sveanoj odori, Stojan u smokingu. Iza njih, perjanici guraju svezanog serdar Janka i par izmrcvarenih mladia. Iz daljine dopiru zvuci proslave. uje se kadril. KNJAZ: ujete li, paadi? Eno je svak ko malo dri do sebe i dravnikog ugleda poslo nekoga na dvor. JANKO: Da ti dri do sebe, ne bi nas ovako potezo i od nas marvu pravio. No, ubio bi nas ka ovjek ovjeka, ka Turina, ako nita drugo. KNJAZ: Zato ti se uri poginut, serdare? Ali ti je dosmrelo ivjet? JANKO: Meni, za istinu jes. Ako sam po ivota dao da bi ti sad seirio na dvor, a po kripama baco momke bez lica i ruka, onda mi ni tih po ivota lula ne valja, a ne ovo to mi je preostalo. KNJAZ: Zar e tako lako pljunut na ono vrijeme kad si bio dostojan serdarstva, kad smo injeli uda i pokre za slobodu, za nau Crnu Goru? JANKO: I za Petrovie. KNJAZ: Da to, nego za Petrovie? JANKO: ao mi je samo onih prijeanjih mrtvih Petrovia, to im ime i ast pod noge baca. KNJAZ: Jel ti jo ega ao? JANKO: ao mi je tebe, Stojane Lekiu. ao mi je kad pomislim da mogu do, i dolaze, novi, besasnici, ao mi je to e se zbog dukata i poslanstva stvorit nesoj podrepica, pizduna i udvorica. Stojan se zaleti i nogom udari Janka. KNJAZ: Nemoj odore krvavit, etiu. Dobre sam volje noas, dao sam rije da u pomilovat. Ostaete ivi. Leprozni su nervozni da vide nove sustanare. Prije toga, reu vam jednu moju novu pjesmu, za nauk: Milost, milost Gospodaru! Nesretnome otpadniku, milost, knjae milostivi, otaanstava izdajniku milost daruj, pa udavi! Evo glave nek opane! Ali ime izdajnika da mi na rod ne ostane. Ah grijean sam! Al se kajem, no pomiluj, milostivi! Jer jo iskra crnogorstva u kutu mi srca ivi. JANKO: Knjae, dri se nadahnua. Jel to o nama pjesma? KNJAZ:

  • O vama. Imaete vremena da je nauite. Kad budete mogli lijepo, iskreno, bez sapinjanja da mi je otpjevate, moda u vas i pustiti. Vodite ih. DVADESET DRUGA SLIKA Izbor ljepotice je u toku. U Knjaevoj sobi, za stolom, su Knjaz, Milena, Stojan, Sekretar i jo jedan lan komisije. LJepotice dolaze iz predvorja praene aplauzima. Dou do stola, okrenu se i vrate se. Ulazi jedna evojka u nonji. KNJAZ: Jel ova bila maloprije? SEKRETAR: Ne, Gospodaru, to je Janja Miajlovi, dvaes godina, er Vojina, neudata. KNJAZ: Meni je ista ka i one dvije od malo prije. (evojci) Prii dijete. (evojka prie. Knjaz je poljubi u elo) KNJAZ: Jesi ko gorska vila. Evo, da ti d Gospodar dukat. Knjaz daje dukat. evojka se pokloni i ode. STOJAN: Postoji, moglo bi se rei, tip crnogorske ljepote, odreeno ustrojstvo, zato vam se moe bit ini da su sve iste. KNJAZ: Bi li ti mogo, jednom napisat kakvu knjigu o tome kako su i fiziki Crnogorci drugaiji od ostalog svijeta, ko da nijesu ko svi ostali? STOJAN: Moda i bi. KNJAZ: Napisae da su to posebni Sloveni, izuzetni, da su sve za svoj raun injeli, da ne duim, da je to posebna vrsta Srba. Milena prekida Knjaza. MILENA: Evi ti ljepotice Jokove. Ulazi Joko i pod ruku dri Stojnu. Stojna je zakrljalo nedoraslo bie. Nonja na njoj landara kao tua. Sva je smetena, zaplie se u hodu. Prilaze stolu. KNJAZ: Ko ti je to, Joko? JOKO: Stojna. KNJAZ: Jel to ona to bi svakog momka nadbrzila, to joj plamen bije iz oi? JOKO: Ona. KNJAZ: Da se nijesi zabunio, pa kakvu drugu poveo? JOKO: Kako bi, Gospodaru? Evo, mo viet, nek se potrka s kojim oe oe...

  • KNJAZ: Prevari me, serdar Joko. JOKO: Ja, bogme, ne prevari. Eno sam ti sve kod mene od bunyija oistio. Za strv im se ne zna. KNJAZ: Pa, kad malo bolje zagledam Stojnu, ima ti pravo. Stanite oe u stranu. Joko i Stojna stanu pored stola. Knjaz i Milena izmenjuju poglede. Aplauz. Ulazi Maan sa enom. ena je hipertrofiranih oblina (trebalo bi da podsjea na Duvanyiku iz ,,Amarkorda). Knjaz sjedne, zabezeknut. MAAN: Gospodaru, najvei aplazu pobrasmo. KNJAZ: Ne udi me, Maane. MAAN: Ti si se ko neto iznenadio. Jesi vidio kakve su ove, nema ih pae za ta ujes. A vidi ovo... KNJAZ: Ti ree da je nijesi istroio. Ma si preero. MAAN: Gospodaru, ti si obeo neto. Gospodarska se ne porie. Eno je tamnica puna onih demokrata. to nije stalo, ja pobio. KNJAZ: Fala ti Maane. Fala... Ajd stani oe sa strane. Ulazi uro sa sestrom. Sestra ima ramena ko Knjaev perjanik, kosmatu etvrtastu glavu, jake ruke, vidno hramlje. Da nije enske nonje, reklo bi se da je muko. Knjaz ustane, ponovo zaprepaen. KNJAZ: Junaki, uro, va istinu. URO: ta sam ti reka, Gospodaru? (Sestri) Pozdravi se s Gospodarom. Sestra istupi naprijed. Knjaz hoe da je poljubi u elo, ali je ne moe dosei. evojka se malo sagne, obgrli Knjaza i malo ga podigne. Knjaz je poljubi. evojka spusti Knjaza. Krene da se rukuje sa Stojanom, uro je povue. KNJAZ: ime se ti bavi, dijete, kad si tako porasla? URO: Sijee umu, Gospodaru. KNJAZ: A, dobro kad je tako. Onda moe. URO: Uinio sam kako se dogovorismo. KNJAZ: Znam, znam, danu stani u stranu. Da vidimo druge.

  • URO: Nema drugih. KNJAZ: Nema? Knjaz se okrene prema Mileni. Ona okrene glavu na drugu stranu. JOKO: Pa, reci, Gospodaru. KNJAZ: Teko je odluit. Trojica glavara se narogue. Ovlano dodiruju oruje. KNJAZ: (Stojanu) Lekiu, ti si najpozvaniji, to ti zbori? Stojan uti. MAAN: Gospodaru, ako se dogodi sramota, ja i ti znamo kako se pere. Pa makar ja bez glave osto. Neprijatna i opasna tiina, Milena ustane i laganim, dostojanstvenim koracima izlazi iz sobe. Doe do vrata i zapljeska rukama. Iz sale se uje huk iznenaenja. U sobu ulazi evojka vanredne ljepote. Dostojanstveno, elegantno, prilazi grupi oko stola. Tiina. KNJAZ: Fala ti, Svevinji! Hvala ti to me vazda pogleda kad zatreba meni i mojoj dravi! Knjaz odmerava ljepoticu. KNJAZ: Ma trebalo bi malo da se doradi za Jevropu. Knjaz iz svog pojasa vadi pitolj. Zatakne ga ljepotici za pojas. KNJAZ: Tako. Ima li jo ko to, koji prilog, da je otpravimo kako valja? Leki utrapi zbunjenoj ljepotici bocu rakije u ruke. LEKI: Ovo je specifino nacionalno obiljeje. Po tome nas svi poznaju. Pedeset i dva stepena. Serdari prilaze sa vreom. Joko vadi turske glave. JOKO: Ovo nam, Gospodaru, ne moe odbit. Svako pleme je odabralo ponajbolje. A moje su ponajbolje od ponajboljih. MAAN: E, pa da ne bude! Od kada su tvoje ponajbolje?! URO: Da vidimo koja je ija! Samo to se ne zakave. Knjaz uzima glave, kiti evojku glavama. KNJAZ: Dobro je. Mir. Sve su ponajbolje. E sad, poto se ovo soinjenije okona onako kako je meni i Gospodu milo, biu, ko i vazda, iroke ruke i velikog srca: Svi ete mi u London! U pratnju!

  • Zapucaju pitolji, zaori se pjesma: ,,Ah milosni Knjaz Nikola, svijetloga ti tvoga skuta, ne daj svojim junacima da umiru po tri puta... Razgaljeni, hoe da odu, Knjaz zaustavlja ljepoticu. KNJAZ: Mala, nemoj da bi kome dala u London! Da li, ne vraaj se ovamo! Obraz, obraz prije svega! DVADESET I TREA SLIKA Polumrak u radnoj sobi Knjaza Nikole. Sekretar Milovi sa perom i mastilom spreman za rad. Nikola, vaan, siguran, sprema diktat. Milena, u uglu sobe, znatieljna, brina. KNJAZ: Pii, Miloviu! SEKRETAR: Kome ovo atresujemo? KNJAZ: Engleskoj, Francuskoj, Italiji, Austriji, i posebno, Rusiji. MILENA: A da malo priekamo sa tim poslanicama? Opet kuva u Crnu Goru. KNJAZ: Ja sam bunu uguio. Jednom rukom. A drugom rukom dravu u Jevropu ukljuio. MILENA: Omladina je opet nezadovoljna. Kau, pria se, mnogo si na izbor potroio, a narod crkava. KNJAZ: Jak je ovo narod. Jak. Izdrae on jevropeizaciju, kotalo koliko kotalo. I nisam ja tebe izabrao, nego ljepoticu. Pii, Miloviu: Moja zemlja, iako izmodena ratovima za krst asni i slobodu svjetlu, smogla je snage da se odazove pozivu modernog svijeta i da uestvuje na Svjetskoj izlobi kako prilii modernoj jevropskoj zemlji. Zato vas molimo za dodjelu zajma u iznosu, ostavi prazno, ja u staviti koliko, hiljada dukata. Zajam e biti vraen im prije budemo mogli. S velikim potovanjem, kralj Nikola. SEKRETAR: Kralj? KNJAZ: Knjaz, kralj, u emu je razllika? MILENA: Nee dat. KNJAZ: Ne meaj se. A sad, Miloviu, naim iseljenicima u Ameriku... Ko e da ti d, ako ne oni. ,,Brao, prijatelji, zemljaci, plemenici i bratsvenici, zajedno prebrodismo ratove, bune, sve oluje to se nad srpstvo i crnogorstvo nadvie. Sad smo na korak od velikog svijeta. I zato, brao, Srbi, Crnogorci, ja vas u ime zaviaja molim: poaljite par stotina, hiljada, stotina hiljada dolara, da svijet stignemo i prestignemo... MILENA: Kako e to vratiti, Gospodaru?

  • KNJAZ: Vratie budua pokolenja, za ije dobro sve ovo i uzimam. MILENA: Dobro. Bie dobro. Dae dragi Bog da bude dobro. Dae da, ko nekad, zaratimo, pa da sve lijepo doe tamo e i pripada. KNJAZ: Dae Bog. Jesi li napisao, Miloviu? SEKRETAR: Jesam, Gospodaru. KNJAZ: Onda, kraj!

    KRAJ