Upload
elmin-omanovic
View
940
Download
4
Embed Size (px)
Citation preview
UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE
Školska godina: 2008/2009.
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA
OSNOVI TRANSPORTNIH I KOMUNIKACIJSKIH SISTEMA
TEMA BR.15: Historijski razvoj cjevovodnog saobraćaja
u svijetu
Predmetni nastavnik: Ime i prezime:
Doc.dr.Abidin Deljanin
Smjer: Cestovni saobraćaj
Sarajevo, 20.02.2009.godine
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
SADRŽAJ
SADRŽAJ str
UVOD………………………………………………………………………………………………………3
Cjevovodni saobraćaj…………………………………………………………………………………….....4
Razvoj cijevnog transporta……………………………………………………………………………….....4
Osobine cijevnog transporta………………………………………………………………………………...5
Primjena cijevnog transporta………………………………………………………………………………..6
Historijski razvoj cjevovodnog saobraćaja u svijetu……………………………………………………..…7
Prednosti i nedostaci cijevnog transporta………………………………………………………………….13
Eksploataciono tehničke odlike cijevnog prenosa………………………………………………………....13
Mjesto cjevovoda u sistemu……………………………………………………………………………......15
ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………………...………16
Literatura…………………………………………………………………………………………………...17
2
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
UVOD
Prema klasifikaciji djelatnosti, cjevovodni transport pripada u Prijevoz, skladištenje i veze, a uključuje
transport plina, tekućina, cementa, žbuke, mulja i druge robe uz pomoć cjevovoda. Cjevovodni transport
najjeftiniji je oblik prijevoza energenata, prihvatljiv i s aspekta zaštite okoliša.
Cjevovodni saobraćaj je relativno mlađi, ali ekspanzivan vid saobraćaja, koji služi za transport tečnih,
gasnih i rasutih vrsta proizvoda. U najvećem obimu cjevovodima se transportuje zemni gas, nafta i derivati
nafte. Gasovodi i naftovodi (ukupna dužina u svijetu dostiže 1,8 miliona km2) najviše su rasprostranjeni i
naftonosni i gasonosnim regionima Sjeverne Amerike (SAD, Kanada), ZND (Rusija), Bliskog i Srednjeg
Istoka, a takođe EU koja uvozi velike količine nafte i gasa. Po obimu rada cjevovodnog saobraćaja na prvom
mjestu je Rusija (više od polovine svjetskog prometa u toj vrsti transporta).
Cjevovodni transport se karakteriše stalnim kretanjem i neakumuliranjem zaliha, protokom u jednom
pravcu i prenosom samo jednog proizvoda, tečnosti ili gasa. Glavne prednosti su: pouzdanost, niski troškovi
održavanja i sposobnost kontinuelnog funkcionisanja. Nedostaci cjevovodnog transporta su: ograničen
dijapazon robe koja se može kretati kroz cjevovode, veoma visoke fiksne investicije i mala brzina protoka
materije kroz cjevovod.
3
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
- CJEVOVODNI SAOBRAĆAJ -
Pod cjevovodima se podrazumijeva sistem zatvorenih kanala (cijevi). Prevoz cijevima, odnosno elementima
koji su namijenjeni za sprovođenje tečnosti, gasova i rastresitih materijala je najmlađa saobraćajna grana. Ona
je posljedica zahtjeva masovne proizvodnje i potrošnje tečnih i gasovitih proizvoda, najčešće nafte i prirodnog
gasa. Oblik cjevovoda i vrste upotrebljenog materijala određuje se prema prirodi materije, a zavisi od
temperature i pritiska. Kako jednostavni cjevovodi tako i čitavi sistemi imaju zadatak da sprovode tečnosti i
gasove i da ih dijele i sakupljaju. Cijevi kojima se vrši sprovođenje mogu biti od metala, čelika, mesinga,
bakra, olova, keramike, stakla, drveta i dr. Izrađuju se prave i zakrivljene, krute i savitljive. Strujanje (protok)
u mreži cjevovoda vrši se na osnovu jednostavnih uslova teže sopstvenim pritiskom, samoregulacijom ili
pomoću uređaja kao što su pumpe, kompresori ili duvaljke, a ponekad moraju da se upotrebljavaju i uređaji za
regulaciju pritiska. Kretanje tečnosti i gasovitih materijala kroz cijevi izaziva male otpore između cijevi
materijala koji se kreću. Veći prečnik cijevi dovodi do još manjih otpora, ali se povećava kapacitet protoka.
Za savladavanje takvih otpora potrebna je mala količina energije. To kretanje kroz cijevi čini pogodnim, a
troškovi transportovanja su manji od upotrebe drugih transportnih sredstava. Zbog toga cjevovodni saobraćaj
ima najmanje troškove transportovanja od ostalih grana saobraćaja, ali su troškovi izgradnje (investicije)
cjevovoda veliki jer rastu sa dužinom cjevovoda što opravdava njihovu upotrebu samo pri transportu velikih
količina. Upotreba cjevovoda je usko specijalizovana jer se ne može mijenjati namjena.
Cjevovodni transport je najmlađa saobraćajna grana. Ovaj vid saobraćaja nije u našoj zemlji razvijen i
primijenjen u onoj mjeri u kojoj se primjenjuje u savremeno organizovanim saobraćajnim sistemima u
industriji i tehnologiji. Cjevovodni transport je jedan od najracionalnijih oblika transporta određenih vrsta
tereta, sa relativno osjetno nižim troškovima transporta nego kod drugih vidova kopnenog saobraćaja. Danas
je čitava Evropa išarana cjevovodnim sistemom, a planirana je, ili se nalazi u toku izgradnja mnogobrojnih
novih. Posebno, transport čvrstog, sipkavog materijala cjevovodima predstavlja u svijetu proces ugrađen, kao
u cjeloviti saobraćajni sistem, tako i u mnoge savremene tehnologije u hemijskoj i procesnoj industriji,
poljoprivredi i dr.
4
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
- RAZOJ CIJEVNOG TRANSPORTA -
Cijevni transport se naglo razvija tek nekoliko desetina godina, mada se prva postrojenja javljaju krajem
prošlog I početkom ovog vijeka.Prvi naftovod izgrađen je u SAD-u oko 1865.godine, dužine 6 km,a prvi
plinovod (gasovod) izgrađen je otprilike u isto vrijeme. Drugi naftovod je izgrađen 1878., u Rusiji, a u Evropi
prvi nafovod izgrađen je 1953., u Francuskoj. Hidraulički transport ostvaren je prvi put oko 1900.godine, pri
flotaciji rude u Floridi (SAD), a pneumatski transport počinje da se razvija tek u vrijeme Prvog svjetskog rata
u Engleskoj. Iako su počeci primjene cijevnog transporta dosta rani, tansport cijevima počeo se razvijati tek u
vrijeme poslije Drugog svjetskog rata. Sa naglim porastom značaja nafte i plina u proizvodnji energije i kao
sirovina u hemijskoj industriji, počinje i nagli razvoj naftovoda i plinovoda. Sa razvojem tehnologije opada
naglo i cijena koštanja prevoza, što još više utiče na porast primjene ove vrste transporta.
U Rusiji (tadašnja SSSR) nagli razvoj transporta nafte i plina cjevovodima počinje oko 1956.godine. od te,
pa do 1962.godine, dužina plinovoda porasla je za 5 puta, a naftovoda za oko 4 puta. Od tada u Rusiji je
izgrađeno više gigantskih magistralnih naftovoda i plinovoda od Sibira do evropskog dijela Rusije i zemalja
Istočne i Zapadne Evrope.
U bivšoj Jugoslaviji je bio vidan razvoj cjevovodnog saobraćaja (naftovoda, plinovoda). Izgrađen je
magistralni naftovod od Krka do Siska, Bosanskog Broda, Novog Sada, Pančeva sa vezom za Mađarsku i
tadašnju Čehoslovačku, dužine 735 km. Također je izgrađena magistralna plinovodna (gasovodna) mreža
dužine oko 1200 km u istočnom dijelu te zemlje. U Bosni i Hercegovini je cjevovodni transport otpočeo sa
funkcijonisanjem tek krajem 1979.godine, čime je označen početak gasifikacije područja Republike i
eksploatacija cjevovoda, tako da tek predstoji intenzivniji razvoj ovog vida transporta.
Za Bosnu I Hercegovinu naročiti značaj ima izgradnja bosanskohercegovačkog gasovoda od Zvornika do
Sarajeva.
- OSOBINE CIJEVNOG TRANSPORTA -
Pored osnovnih namjena za prevoz tečnih goriva cijevi se koriste i za prevoz drugih proizvoda npr.mlijeka
u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i dr. Cjevovodima se danas također prevozi i razni drugi teret kao rude
uglja, žitarice, pijesak i dr. Svi ovi proizvodi se kreću kroz cijevi u mlazu vazduha ili vode. Danas su sve više
u upotrebi automatski uređaji za transport smeća koje je sa urbanističkog gledišta najsvrsishodnije. Posve je
5
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
razumljivo da se vodovodni, energetski, telegrafski vodovodi, plinovodi, kanalizacija i toplinski vodovi
polažu u zemlju. Cijevni transport ima nesumnjive prednosti kada treba zadovoljiti jedan od sljedećih uslova:
potpuna mehanizacija utovara i istovara,
istovremeno obavljanje i drugih tehnoloških procesa,
veoma razgranate transportne linije na malom prostoru,
izbjegavanje raznih vidova mehaničkog transporta,
stalna promjena mjesta dostave materijala,
transportovanje vrlo sitnih čvrstih materijala.
Nedostaci cijevnog transporta su prije svega neekonomičnost ukoliko postrojenje ne radi sa proračunskim
kapacitetom. Hidraulički i pneumatski transport, posebno imaju sljedeće nedostatke:
visoka potrošnja energije po jedinici transportnog materijala kod nekih vidova transporta,
potrebe za separacijom materijala od nosećeg fluida,
prečišćavanje fluida,
habanje elemenata postrojenja,
nemogućnost primjene za sve vrste čvrstih sipkastih materijala.
- PRIMJENA CJEVOVODNOG TRANSPORTA -
U tehničkoj praksi i u običnom životu postalo je uobičajeno i opće prihvaćeno, da se tečne i plinovite
(gasovite) materije prebacuju sa jednog mjesta na drugo cjevovodima, iako je taj zadatak moguće obaviti i na
drugi način - cisternama, rezervoarima ili drugim sudovima, različitim prevoznim sredstvima.
Manje je poznato i prihvaćeno da se i čvrsti materijali, ako su rastresiti tj. ako su zrnasti, prašinasti,
komandni, mogu transportovati cjevovodima. Plin ili tečnost se u tom sličaju koriste kao transportno sredstvo.
Pojam cijevni transport obuhvata transportovanje i čistih fluida i mješavine čvrstog materijala i fluida kroz
cjevovode.
Cijevni transport primjenjuje se u nizu različitih grana privrede. Transport fluida i mješavine čvrstog
materijala i fluida koristi se u građevinarstvu, rudarstvu, metalurgiji, industriji nafte i plina, prehrambenoj,
hemijskoj industriji, poljoprivredi i dr. Najčešće se transportuju sljedeći fluidi (tečnosti i plinovi): voda (za
piće, tehnička, otpadna, za navodnjavanje,…),zrak, tehnički plinovi (azot, kisik, vodonik,…), vodena para,
prirodni plin (butan, propan i sl.), nafta i njeni derivati i dr. Nafta i njeni derivati (benzin, ulja, mazut,…)
6
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
transportuju se cjevovodima na velika rastojanja-od nalazišta do rafinerije ili luka za utovar, od rafinerije do
velikih potrošača, u cilju korištenja kao goriva ili sirovine za preradu.
Pneumatski se transportuju čvrsti materijali sitnije granulacije (zrnasti i prašinasti): strugotina drveta,
žitarice, brašno, ugalj, pepeo, cement, stočna hrana, vještačko đubrivo, razne rude i mnogi drugi materijali u
hemijskoj, prehrambenoj, farmaceutskoj industriji i rudarstvu.
Hidraulički se transportuju čvrsti materijali veće gustoće, pretežno komandni, ali često i prašinasti i
zrnasti: zemlja, pijesak, šljunak, rude i koncentrati ruda, ugalj i dr.
- HISTORIJSKI RAZVOJ CJEVOVODNOG SAOBRAĆAJA U SVIJETU -
Razvoj prevoza (prenosa) cijevima je, svakako, najočiglednija potvrda teze da su vrste potreba u
prevozima presudan činilac razvoja nekog saobraćajnog sredstva.
Osnovni tehnički problem prenosa tečnosti i gasova bez ambalaže bili su
riješeni odavno. Poznati su rimski sistemi za prenos vode na veće
udaljenosti-akvadukti. Sistemi za navodnjavanje polja postojali su u
mnogim antičkim državama, pa i prije njih, još prije 5 000 godina “prvi
ljudi koji su obrađivali zemlju u dolini Tigrisa i Eufrata bili su crnokosi
Sumerci; oni su naučili da organizuju čitav jedan sistem kanala za
navodnjavanje spojen sa tim rijekama”1. Keramičke vodovodne cijevi
Sl.1.Rimski akvadukt nađene su u iskopinama naselja od prije blizu 4 000 godina. No, i pored
svega toga, prevoz cijevima danas se ubraja u najmlađe saobraćajne grane, jer je tek masovna proizvodnja i
potrošnja proizvoda pogodnih za prevoz cijevima postavila zahtjev za ubrzanim razvojem ovog saobraćajnog
sredstva. Naravno, ovdje izuzimamo vodovode koji koriste istu ili sličnu tehnologiju kao i cjevovodi, ali nisu
sastavni dio saobraćajnog sistema. Takvi su proizvodi, naročito,nafta, njeni derivati i prirodni gas.
“Nafta je nesumnjivo bila poznata i u izvjesnoj mjeri korištenja od nastanka čovječanstva, a dokumenti o
tome spadaju među najstarije koji su do danas sačuvani”.2 O nafti govori Biblija, naftu detaljno opisuje
Herodot. Kinezi je koriste kao gorivo za zagrijevanje kuća i osvijetljenje. Evropljani kao mazivo za točkove
kola, u medicini itd.
1 Uvod u saobraćaj; Dr. Milan Adamović; Saobraćajni fakultet univerziteta u Beogradu; Knjiga 1; III izdanje;Beograd 1999.godine2 Uvod u saobraćaj; Dr. Milan Adamović; Saobraćajni fakultet univerziteta u Beogradu; Knjiga 1; III izdanje;Beograd 1999.godine
7
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
Ipak, za početnu godinu industrijske eksploatacije i prerade nafte uzima se 1860-ta godina kada je
konstruisana prva petrolejska lampa ili 1859-ta kada je probijena prva bušotina nafte u Pensilvaniji. Od 1860 -
1880 godine derivat nafte, petrolej, koristi se praktično samo za osvijetljenje, zatim i za proizvodnju
mineralnih maziva, a od početka XX vijeka i kao energetski izvor za pogon industrijskih postrojenja,
saobraćajnih sredstava i elektrana, kao i za grijanje. U današnje vrijeme, pored ovih namjena, nafta je
značajna sirovina u hemijskoj industriji.
Uporedo sa sve širom primjenom nafte, razvija se i njena prizvodnja i prerada. Pred Drugi svjetski rat
prizvodnja nafte u svijetu dostigla je 284 miliona tona, 1975.godine 2 649 miliona tona, a 1989.godine 2 915
miliona tona. Najveći proizvođaći su: SSSR 607, SAD 382, Saudijska Arabija 259, Iran 147, Irak 142 miliona
tona. U Jugoslaviji je 1990.godine proizvedeno 3 145 000 sirove nafte, od čega u Vojvodini 1 063 000 tona.3
Statistički podaci o proizvodnji zemnog (prirodnog) gasa u svijetu, ne publikuju se. U Jugoslaviji je
1990.godine proizvedeno 2 659 miliona m² (1,96 miliona). Prirodni gas se koristi pretežno kao energetski
izvor I to u značajnim količinama tek od kada su stvorene mogućnosti prenosa cijevima, iako je, kao i nafta,
bio poznat odavno. Ovo stoga, što se nalazišta gasa, kao po pravilu, nalaze daleko od gušće naseljenih
područja. “Kao da se priroda poigrala sa čovjekom uživajući u stvaranju nalazišta gasa - kao i nalazišta nafte,
koja su, očigledno, povezana sa prvima iz geoloških razloga - na najnepristupačnijim mjestima Zemljine
kugle: u Sovjetskom Savezu to su kavkaska, sibirska i transkaspijska polja, što je moguće više udaljena od
Moskve i Lenjingrada; u Sjedinjenim Državama to su polja u Teksasu i Luizijani, na maksimalnoj udaljenosti
od Njujorka, Čikaga i San Franciska; u Kanadi se gas, naravno, nalazi u Alberti, hiljadama kilometara daleko
od najmanjeg potrošača; zatim u Africi - u srcu Sahare…”4
Izuzetak je Evropa, možda baš zbog toga
što praktično i nema većih prostora
ljudskih naseobina i privrednih aktivnosti,
ali su reserve gasa ovdje znatno skromnije,
osim u Holandiji. Prvi naftovod izgrađen
je 1865.godine u Americi. Bio je dug 6,5
km i povezivao je naftonsko polje u
Pitholu (Pithole) sa željezničkom stanicom
Oil Krik (Oil Creek). Drugi naftovod dug
12 km izgrađen je 1878.godine u oblasti Sl.2.Šema nekih postoječih I planiranih gasovoda u regionu
3 Statistički godišnjaci Jugoslavije4 Uvod u saobraćaj; Dr. Milan Adamović; Saobraćajni
8
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
Bakua u Rusiji, zato što “Rusija se nalazila u povoljnom položaju s obzirom na svoja bogata nalazišta nafte u
Bakuu, te je stoga ona, i najranije, oko 1870.godine imala u upotrebi mašine za naftu.”5
Prvi naftovodi bili su kratki, povezivali su nalazišta nafte sa najbližom stanicom željezničkog ili vodenog
saobraćaja i zasnivali su se na prirodnom padu. Počev od 1880-te godine duž naftovoda se pojavljuju pumpne
stanice, čime je prevoz cijevima učinjen nezavisnim od prirodnog pada i osposobljen za neograničeno duge
relacije. Ovime je omogućeno da se rafinerije za preradu sirove nafte sve više udaljavaju od naftonosnih polja
i približavaju potrošačima naftnih derivata.
Prvi gasovodi - ako ne računamo prenos toplog vazduha za grijanje cijevima još u antička vremena, i ako
ne računamo razvoz gasa za osvijetljenje dobijenog destilacijom uglja u koksarama i gradskim plinarama -
počeli su da se grade tek kad je potrošnja osjetnije povećana, i to često “parelelno sa naftovodima pošto se po
pravilu izvodi gasa nalaze zajedno sa izvorima nafte.”6 Razmak pumpnih stanica na gasovodima je 150-300
km.7
Cijevni saobraćaj je najprije počeo da se primjenjuje, a i najviše se razvijao u zemljama koji su najveći
potrošaći nafte, njenih derivata i prirodnog gasa. To su SAD i Rusija (SSSR). Sjedinjene Američke Države su
već 1892.godine imale oko 5 000 km cjevovoda, 1910.godine 64 000 km, a 1940.godine već oko 250 000
km. Američka mreža magistralnih cjevovoda u 1962.godini dostigla je 450 000 km, a ukupna skoro 2,5
miliona km. Cjevovodi su učestvovali u ukupnom prevoznom učinku svih saobraćajnih grana SAD,
izraženom u tonskim kilometrima, 1940.godine sa 9,6%, a 1964.godine sa 17,4%. “Udio ukupnog prevoza
cjevovodima u odnosu na druge grane prevoza (željeznički, drumski, vodni i vazdušni) posljednjih decenija
iznosi preko 20%.”8 Još prije Drugog svjetskog rata u SAD je cjevovodima prenošeno nešto manje od ¾
ukupne količine nafte i oko 12% benzina i kerozina.
Rusija je 1913.godine imala 1 100 km, a 1916.godine 20 500 km naftovoda za sirovu naftu. Mreža samo
magistralnih naftovoda u Sovjetskom Savezu imala je 1959.godine 14 500 km, a mreža glavnih gasovoda
9 300 km. Do 1968.godine mreža magistralnih naftovoda bila je 34 000 km, a gasovoda 33 000 km. “Nećemo
se zadržavati na Sjedinjenim Državama, koje su pokrivene maksimalno gustom mrežom; manje je međutim
poznato da Sovjetski Savez raspolaže jednim razvijenim sistemom: 33 000 km gasovoda spaja Moskvu i
Lenjingrad sa glavnim nalazištima (Krasnodar, Stavropolj, Volgograd - u Istočnoj Ukrajini); dok su nova
nalazišta prirodnog gasa u Centralnoj Aziji (Kazahstan i Buhara) opremljena najvećim instalacijama u svijetu:
5 Dr. N. Vučo: Op. Cit:6 Dr. R. Perišić: Savremene tehnologije transporta7 Dr. J. Bronowski: Op. Cit.8 Dr. R. Perišić: Op. Cit.
9
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
dva gasovoda sa prečnicima od po 1 m sprovešće godišnje 21 milijardu kubnih metara na udaljenosti od 2 200
km.”9
Cijevni saobraćaj učestvovao je u ukupnom prevozu SSSR-a u 1928.godini sa 5%, a u 1956.godini sa
35%. Cijevima je prenijeto 1961.godine ukupno 144 miliona tona i ostvareno 60 milijardi km, a 1968.godine
300 miliona tona i ostvareno 210 milijardi km. Ovi podaci omogučavaju da izračunamo i prosječni put, koji je
1961.godine bio 417 kilometara, a 1968.godine 700 kilometara.
Izgradnja značajnih cjevovoda u ostalim zemljama kasni za Amerikom i Rusijom. Prvi evropski naftovod
izgrađen je 1953.godine, dug je 243 km i povezuje luku i refineriju u Avru (Le Havre) sa Parizom. Kapacitet
mu je 2 miliona tona godišnje, a prečnik cijevi 250 mm. Ubrzo zatim grade se i drugi cjevovodi, tako da je
zapadno - evropska mreža već od 1968.godine dostigla 12 200 km.
Razvoj naftne privrede u drugim dijelovima svijeta, također je praćen izgradnjom odgovarajućih sistema
cijevnog saobraćaja: u Južnoj Americi, na Bliskom Istoku, Sjevernoj Africi…
Prvi naftovod u Jugoslaviji od Kikinde do Elemira u Banatu dug je 45 km, a njegov rad se statistički prati
od 1971.godine u kojoj je prevezeno 432 844 tona i ostvareno 19,5 miliona tkm. Sljedeće, 1972.godine,
počinje eksploatacija naftovoda Opatovac - Bosanski Brod, dugog 106 km. U prvoj godini rada ovim
naftovodom prošlo je 729 000 tona sirove nafte, a ostvareno je 78 miliona tkm. Poslije puštanja u
eksploataciju, 1980.godine, velikog jugoslovenskog naftovoda Omašalj - Pančevo, koji dijelom ide paralelno
sa naftovodom Opatovac - Brod, ovaj drugi je rekonstruisan u produktovod, za prevoz derivate. Ukupna
jugoslovenska mreža naftovoda (i produktovoda) u 1980.godini od 996 km, prenijela je 6,3 miliona tona nafte
sa učinkom od 2 160 miliona tkm.
Mreža gasovoda je razvijenija, ali su joj kapaciteti skromniji. 1971.godine na mreži od 368 km, prevezeno
je 506 miliona m³ (375 000 tona) gasa i ostvareno 15 miliona tkm. Do 1980.godine, mreža je uvećana za
1693 km, a promet na 7 568 miliona m³ (5,6 miliona tona) gasa i 285 miliona tkm.
Prema posljednjim objavljenim statističkim podacima10 učinak cijevnog saobraćaja u Jugoslaviji bio je
1990.godine:
9 A. H. Saurat: Op.cit.10 Statistički bilten “Saobraćaj i veze” za 1990. god.
10
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
Jugoslavija Od toga Srbija Od toga Vojvodina
Naftovodi-kilometara 1 036 171 171
Prevoz nafte-hilj.tona 10 056 1 500 1 500
Tonski kilometri u mil. 3 458 81 81
Gasovodi-kilometara 2 755 1 224 892
Prevoz gasa-mil. m³ 8 389 4 178 3 338
Prevoz gasa-hilj.tona 6 208 3 092 2 470
Tonski kilometri u mil. 1 096 773 456
Naporedo sa razvojem mreže razvijaju se i kapaciteti cjevovoda i njihova propusna moć.
Evo podataka o nekim od značajnih cjevovoda u svijetu:11
Naftovod prijateljstvo povezuje nalazišta nafte kod Kujbiševa na Uralu sa rafinerijama u evropskoj
Rusiji, Njemačkoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj i Mađarskoj. Ukupna dužina je 4 500 km, prečnik 1
000 mm, ima 20 pumpnih stanica i godišnji kapacitet od 15 miliona tona.
Južnoevropski naftovod od ušća Rone u Francuskoj do Ingolštata u Njemačkoj. Dužina (samo
francuski dio) 760 km, 7 pumpnih stanica, prečnik 860 mm, a godišnji kapacitet 35 miliona tona.
Gasovod Transaustria; SSSR - Čehoslovačka - Austrija - Italija (Tarvizio) 17 milijardi m³ gasa
godišnje (12,6 miliona tona).
Naftovod Roterdam - Rur (Keln) izgrađen 1960.godine, 300 km, prećnik 500 mm, kapacitet 15
miliona tona godišnje.
Naftovod od Vilhelshafena na Sjevernom moru do 7 rafinerija u dolini Rajne oko Kelna, izgrađen
1959.godine, prečnik 700 mm, kapacitet 20 miliona tona godišnje.
Transarapski naftovod od Persijskog zaljeva do Sidona u Libanu, kapacitet 15 miliona tona
godišnje.
Naftovod Libija - Tobruk, prečnik 850 mm, dužina 530 km.
Alžirski naftovodi: Ohanet - Hasi - Mesaud, prečnika 750 mm, dužine 530 km; Hasi - Mesaud -
Arzev, prečnika 700 mm, dužine 800 km I mnogi drugi.
11 A. H. Saurat: Op.cit.; Dr. R. Perišić: Op. Cit.11
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
Jugoslovenski naftovod Omišalj (Krk) - Sisak - Bosanski Brod - Novi Sad - Pančevo, sa odvojcima preko
Lendave za Mađarsku i Čehoslovačku, dug je ukupno 759 km, a kapacitet mu je različit na pojedinim
dionicama. Na početnoj dionici od Omišalja 17 miliona tona, a zatim opada da bi na posljednjoj dionici
mogao da propusti 4 miliona tona godišnje.
Kako će se kretati dalji razvoj cjevovodnog transporta može da posluži podatak da će u sljedećih 15
godina svjetske potrebe za energijom (nafta, plin) porasti za 2 puta, a za 25 godina 3 puta. Tokom godina
potpuno su mehanizirani radovi na polaganju cjevovoda, rekordno povećanje dužine i prečnici, što je sve
dovelo do značajnog sniženja cijena koštanja transporta nafte i plina cijevima, povećanja kapaciteta
cjevovoda.
I hidraulički i pneumatski transport bilježi stalno povećanje dužine postojećih cjevovoda. Postrojenja
hidrauličkog transporta prelaze dužinu od 40 000 km. S obzirom da je primjena pneumatskog transporta
ograničena na dužinu oko 2 km i da se pretežno primjenjuje pri unutrašnjem transportu u poduzećima i
postrojenjima, podataka o dužini nema. Nagli razvoj procesne industrije, mahanizacije i automatizacije rada u
mnogim drugim granama industrije i privrede, logično je praćen naglim razvojem hidrauličkog i pneumatskog
transporta.
U Rusiji je na prijedlog velikog ruskog hemičara D. I. Mendeljejeva, 1907. g. izgrađen naftovod od Bakua
do Batumija (885 km). U SAD su pristupili izgradnji produktovoda (za benzin, mlijeko, brašno, mljevenu
rudu i koncentrate, ugalj itd.). Danas je najduži gasovod iz Jamburga (poluostrvo Jamal u Rusiji) do
Njemačke. Naftovod „Družba“ počinje u Povolžju (Rusija) i pruža se preko Budimpešte, Bratislave do Švedta
u Njemačkoj (ukupno 5 500 km).
U SAD je interesantan Transaljaski naftovod, koji se zagrijava. Zemlje, veliki proizvođači nafte imaju po
pravilu razgranatu mrežu naftovoda od nalazišta do izvoznih luka i rafinerija. Meksiko već raspolaže sa
40.000 km cjevovoda, Iran preko 10.000 km. Važan je naftovod od Ahvaza (Iran) do Iskenderuna (Turska),
dug 1852 km. U Saudijskoj Arabiji rade naftovodi Darhan - Ras Tanura, Darhan - Bahrein, Darhan - Abkaik,
Abkaik - Ras Tanura, Katif - Saida (Sidon, Liban) dug 1 712 km. Ukupna dužina naftovoda u Saudijskoj
Arabiji iznosi preko 4500 km.
Veliki cjevovovodi u svetu su:
Reduter – Port Kredit (4,8 hilj. km) – naftovod;
Edmonton – Montreal (3,2 hilj. km) – naftovod;
Hjuston – Njujork (2,5 hilj. km) – produktovod;
Bomont – Lindon (2,4 hilj. km) – produktovod;
Longvi – filadelfija (naziva se „Big Inč“, dužine 2000 km) – gasovod.
12
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
U Evropi cjevovodi se pružaju od uvoznih luka prema unutrašnjosti kontinenta. Takvi su:
Sen Nazer - Nirnberg (2 000 km) - benzinovod,
Kadiz - Saragosa (1,2 hilj. km) - naftovod,
Marselj - Karlsrue - Keln (800 km) - naftovod,
Đenova - Minhen (1120 km) - naftovod,
Đenova - Ingolštadt (650 km) - naftovod,
„Adrija“ Rijeka - Budimpešta - Bratislava (650 km) - naftovod;
Trst - Ingolštadt (460 km) - naftovod.
Od ukupne dužine cjevovoda, oko 60% se nalazi u SAD, 9% u Latinskoj Americi, 7% u Kanadi, 5%
na Bliskom i Srednjem Istoku. Od magistralnih gasovoda, 70% su u SAD. Relativno mnogo gasovoda ima u
zemljama ZND. Kao veliki čvor gasovoda je selo Dašava (Dašava - Kijev, Dašava - Moskva itd.).
Osim cjevovoda za grijanje i vodovod, izvodimo i cjevovode za specijalne namjene u industriji i prometu
naftnih derivata:
- utovarno - ispovarni terminali;
- prehrambena industrija;
- parovodi;
- kiseline;
- tehnološka voda:
- kompresorske stanice;
- pumpne stanice:
- instalacije komprimiranog zraka.
- PREDNOSTI I NEDOSTACI CIJEVNOG TRANSPORTA –
Cjevovodni transport se karakteriše stalnim kretanjem i neakumuliranjem zaliha, protokom u jednom
pravcu i prenosom samo jednog proizvoda, tečnosti ili gasa. Glavne prednosti su: visoki kapaciteti, manja
podložnost vremenskim uticajima i kontinuiran transport, pouzdanost, niski troškovi održavanja i sposobnost
kontinuanog funkcionisanja.
13
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
Nedostaci cjevovodnog transporta su: skupa infrastruktura, teži nadzor, mogućnost transporta samo
posebne vrste robe i potreba za stalnim održavanjem.Ograničen dijapazon robe koja se može kretati kroz
cjevovode, veoma visoke fiksne investicije i mala brzina protoka materije kroz cjevovod.
- EKSPLOATACIONO TEHNIČKE ODLIKE CIJEVNOG PRENOSA -
Prva značajna izvorna odlika prenosa cijevima je da su otpori kretanju fluida - tečnosti i, naročito, gasova
- veoma mali, čak manji nego u vodenom saobraćaju.
Druga izvorna odlika prenosa cijevima je da se kreće samo neto masa tereta, a ne i masa prevoznog
sredstva.
“Cjevovodima se kreće samo čisti teret, dok se drugim vidovima transporta teret prevozi vozilom
(kamion, brod, vagon, avion itd.) što utiče na povećanje utroška energije i troškova prevoza.”12 *
Masa prosječnog prevoznog sredstva potrebna za prevoz jedne tone tereta iznosila je 1949.godine u
riječnom saobraćaju 290 kg, u pomorskom saobraćaju 470 kg, u drumskom saobraćaju 625 kg, u
željezničkom saobraćaju 830 kg.13 Od 1949.godine do danas, ove vrijednosti su svakako snižene, naročito u
pomorskom saobraćaju, ali ostaje činjenica da se one ne mogu potpuno isključiti kao u prenosu cijevima.
Treća izvorna odlika prenosa cijevima su visoki troškovi izgradnje. Ovi troškovi ne zavise mnogo od
kapaciteta, ne zavise ni malo od iskorištenja kapaciteta, ali vrlo mnogo zavise od dužine cjevovoda.
Naredna izvorna odlika cjevovoda jeste njihova uska specijalizacija. Njima se ne mogu istovremeno
prevoziti različiti materijali. Jedan cjevovod se istovremeno može koristiti samo za jednu vrstu materijala.
Prema nekim proračunima cijena prevoza nafte riječnim sredstvima (od 3 000 t) veća je od prevoza
cjevovodima (od 30 mil.tona godišnje), 2,5 puta, cijena u željezničkim kompozicijama 4,5 puta, cijena u
pojedinačnim željezničkim vagovima 10 puta, a kamionima cisternama čak 30-40 puta. Jedino je prevoz
pomorskim tankerima (50 000 BRT) jeftiniji: dostiže samo 45% cijena prevoza naftovodom.
Do sličnih zaključaka dovode i podaci koje navodi profesor Jelinović: “Troškovi prijevoza nafte za 1
ton/km iznosili su u SAD: željeznicom 0,63, okeanskim tankerom 0,037 i naftovodom 0,13 centi.”14 U SSSR-
u je 1963.godine srednja cijena koštanja 10 tkm naftovodom iznosila oko 1,1 kopejku, na željeznici oko 3, a u
drumskom saobraćaju oko 50 kopejki.
Iz malih troškova korištenja cjevovoda i visokih troškova njihove izgradnje može se zaključiti da je
cjevovod sredstvo masovnog prevoza, odnosno da je isplativ samo za masovne prevoze. Samo velika masa
12 Dr. R. Perišić: Savremene tehnologije transporta13 Carl Pirath: Op. cit.14 Dr. Z. Jelinović: Op. cit.
14
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
prenijetog tereta, koja obezbijeđuje veliku uštedu u troškovima kretanja (eksploatacije) može da pokrije
visoke troškove izgradnje cjevovoda.
Sl.3. Odlike cjevovoda
Kao i druga prevozna sredstva, i cijevni saobraćaj, pored glavnih, izvornih i izvedenih, ima i druge odlike.
Kontinuitet je odlika koje nijedno od do sada opisanih saobraćajnih sredstava nema. Protok materije kroz
cijevi može teči neprekidno, kontinuirano.
Pouzdanost cijevnog prevoza je takođe visoka, posebno u poređenju sa sredstvima nadzemnog prevoza na
koja vremenske prilike utiču više. Pouzdanost cijevnog prevoza može donekle biti ugrožena samo otkazom
napajanja električnom energijom za pogon pumpi.
Nezauzimanje nadzemnog prostora. Ukopavanje cijevi u zemlju pored toga što povećava pouzdanost
cijevnog saobraćaja utiče i na rasterećenje saobraćajnica koje zahtijevaju veće površine terena u kome se često
oskudijeva.
- MJESTO CJEVOVODA U SISTEMU -
Fluidi koji danas zahtijevaju prevoze u velikim količinama i na drugim relacijama jesu, ne računajući
vodu u vodovodima, praktično samo sirova nafta i prirodni gas. U nešto manjim količinama javljaju se
zahtjevi za prevozom derivate nafte, te je uptreba cjevovoda I za prenos ovih priozvoda razumna, kada su u
pitanju srazmjerno kraće dionice.
15
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
Veoma široku primjenu cijevni saobraćaj ima u premiještanju fluida iz odjeljenja u odjeljenje, skladišta,
punionice i sl.u hemijskoj, prehrambenoj i drugim granama industrije, na razdaljinama od nekoliko desetina
metara do više kilometara. Pored fluida, cijevima se mogu prevoziti i čvrsti materijali.
Rasuti čvrsti materijali kreću se kroz cijevi u mlazu fluida, nejčešće vode ili vazduha. Na ovakav način
mogu se prevoziti ugalj, pijesak, cement, razne sitne rude, drvo, voće, pšenica, šećerna trska i mnogi drugi
slični materijali. Relacije prevoza mogu biti i sasvim kratke, ali i znatno duže, mada ipak ne duge kao kod
naftovoda i gasovoda.
Teren na kome je danas izgrađen Novi Beograd bio je nekada pun močvara i bara koje su zatrpane
pijeskom prenijetim iz Save i Dunava cijevima zajedno sa vodom. Voda se ocijedila, a 56 miliona kubnih
metara pijeska je ostalo. Teško je zamisliti neki drugi način prenosa ove količine materijala.
Komandni čvrsti materijali kreću se kroz cijevi u posebnim kutijama i kontejnjerima. Kontejnjeri imaju
oblik lopte ili, češće, valjka, čiji je prečnik jednak unutrašnjem prečniku cijevi. Pogon je: potisak vode ili
vazduha. U ovakve kutije može se staviti bilo koji predmet.
16
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
ZAKLJUČAK
Kao što je već pokazano u prethodnom tekstu cjevovodni saobraćaj je jako rasprostranjen vid transporta.
Već su navedene njegove prednosti i nedostaci, ali je dokazano prethodnim tekstom da cjevovodni saobraćaj
ima više prednosti nego nedostataka. U odnosu na druge vidove transporta, cjevovodni saobraćaj je
ekonomičniji, isplativiji i brži. Cjevovodni saobraćaj služi za transport fluida - tečnosti, ali i za prevoz čvrstih
marerijala. Našao je svoju primjenu u mnogim granama privrede.
Iako je cjevovodni saobraćaj jedan od najrasprostranjenijih i najekonomičnijih vidova transporta, on u
nekim zemljama još nije dobio zasluženu primijenjenost. Razlog tog problema se ogleda i u tome što je
izgradnja mreže cjevovoda jako skupa, zavisno od dužine cjevovoda. Drugi razlog za nedovoljnu
primijenjenost cjevovodnog saobraćaja je i taj što, kako je navedeno u prethodnom tekstu, su nalazišta nafte
jako udaljena od luka i korisnika.
Mreža cjevovoda je jako rasprostranjena i izgrađena na vrhunskom nivou u svijetu, ali to još nije u
dovoljnoj mjeri izgrađeno, iako cjevovodni transport ima zaista sjajne odlike i pogodnosti njegovog
korištenja. Najveći naftovodi i gasovodi se nalaze u SAD-u i Rusiji. Poznato je, takođe, i da su SAD i Rusija
ekonomski bolje razvijene zemlje te nas prethodni podatak i ne treba iznenaditi. Svijet bi trebao nastojati da
izgradi što više cjevovoda jer prevoz npr.samo nafte i gasa u budućnosti može pomoći poboljšanju
finansijskog stanja u svijetu.
17
Fakultet za saobraćaj i komunikacijeSarajevo
LITERATURA
( 1 ) Saobraćajni sistemi
( 2 ) Dr. R. Perišić: “Savremene tehnologije transporta”
( 3 ) Dr. R. Perišić: “Racionalizacija transporta”
( 4 ) Statistički bilten “Saobraćaj i veze” za 1990.godinu
18