Svaki ovjek eli lijep i uspjean ivot. Sve to ljudi rade, rade zato da bi im bilo

ljepe i bolje. Koliko to postiu? Zato mnogo puta ne postiu? Jedini stvarni nain do ljepeg, boljeg i uspjenijeg

ivota je ivot sa vie pravednosti potenja, dobrote i

ljubavi. Najbolji nain postizavanja pravednosti,

potenja, dobrote i ljubavi je poznavanje i primjenjivanje cijele, autentine i ispravno

shvaene katolike vjere.Sa Kristom je ivot ljepi i

bogatiji.

Katolika vjera i crkva su neodvojivi

dio europske civilizacije i kulture. Svaki europljanin, bez obzira da li je katolik, nekatolikr ateist ili agnostik

eli i treba upoznati stvarne sadraje i stavove katolike

vjere i crkve.

Dr. Herbert Madinger

TEMELJI VJERETemeljni sadraji i stavovi

katolike vjere i crkve, za katolike da bolje upoznaju

svoju vjeru i crkvu, za nekatolike da bolje upoznaju najznaajniju

pozitivnu snagu europske i svjetske povijesti, sadanjosti i

budunosti

Zagreb 1998.

Bog Te ljubi postao je ovjekom radi Tebe, svjesno je podnio

najtee psihike i fizike muke iz ljubavi prema Tebi eli da ima lijep i uspjean ivot i sada na

zemlji i uvijek u vjenosti. Da u tome uspije treba Tvoju suradnju.

Samo uz Tvoju suradnju moe Te spasiti od Tvojih slabosti,

pesimizma, samoe, zloe, obeshrabrenosti, samoponiavanja...

Dr. Herbert Madinger: Temelji vjere

uredili Ivan ZirdumMarijo ivkovi

naslov originalaFUNDAMENTE DES GLAUBENS

preveo Stjepan Gut

obrada teksta Knjinica UPT, akovo

izdavai Obiteljski centar, Kaptol 10,10000 Zagreb U pravi trenutak, pp 51, 31400 akovo

za izdavaa Marijo ivkovi

tisak Herol Druck und Verlagsges. m. b. H., 1030 Wien, Austrija

Obiteljski centar, Zagreb

Dragi prijatelju!

Sigurno si ve uo za evropski most u Silltalu kod Inns- brucka. 190 metara nad nizinom premouje duboki ponor preko kojeg traka vodi od Innsbrucka autoputem prema Italji. Stupovi toga mosta ukopani su 45 metara duboko u stijenu provalije, a to je visina od 15 katova.

Prijatelju, to su temelji. Na njima se moe neto sagraditi!

Zar i ti nema dojam da mi danas za svoj vlastiti ivot kao krani bezuvjetno trebamo vrste temelje? Ako se temelji neke kue raspadaju, to e tada na tome graditi? Takvi krani imaju upravo jo toliko vjere da jednom godinje obave uskrnju ispovijed, ili da prisustvuju slubi Bojoj, ili da prime bolesniko pomazanje na samrtnikoj postelji. I to im je ve sve. Pravu prisnost s Bogom, koju osjea kranin koji zaista vjeruje pri pomisli na svog nebeskog Oca, oni nisu u stanju postii. I jer je njihova vjera na neki nain rascijepljena, tako je i takav kranin u sebi razdijeljen. Njegova vjera nije izlivena iz jednoga dijela. Nitko se u takvoj kranskoj koi ne moe osjeati ugodno.

Prijatelju, shvaa li emu treba da poslue ovi reci o temeljima vjere? Ne smijemo ih itati povrno. Treba ih promisliti. Otvoreni problemi moraju u nama biti dalje

5

dograeni dok ih u sebi ne razrijeimo. Tek ono to smo mi sami u mislima proradili i to smo tada u jednom trenutku milosti spoznali, samo to je vrsto poput elika i moe postati temelj naega ivota. Ono to smo uli i nauili nije sigurno i ne moe podnijeti nita.

A sada elim ti mnogo radosti s ovim pismima kao i mnogo uspjeha.

6

Moe li naa enja za Bogom biti besmislena?

U nama ljudima nalaze se praiskonski nagoni: nagon za hranom i ivotom, ovjekova enja za spoznajom, istinom i pravdom, potreba da se ivot ispuni smislom. - Ali u ovjeku postoji jo neto dublje. Na dnu due lei presnana potreba, tenja za vjenim i beskonanim, za Bogom. Ovdje se radi o jednoj od najdubljih potreba (enja) ovjeka, jer je religija postojala i postoji svuda i u svim vremenima. Imamo dojam da su sve ljudske nagonske (pokretake) snage izvanredno smislene. U najmanju ruku uviamo da sve tjelesne i duhovne potrebe (nagoni) ovjeka nalaze ostvarenje puno smisla: nagon za hranom pronalazi neto za jelo, tenja za spoznajom, istraivanjem i znanjem... doista nalazi svoje ispunjenje. To nam dokazju ogromna kulturna podruja znanosti, tehnike, filozofije, umjetnosti itd.

Mogli bismo upravo rei: sama injenica da te pokretake snage u sebi nalazimo, ve je dokaz za to da stvarno postoje odgovarajui objekti naih potreba. injenica da osjeamo glad, upravo je dokaz za to da negdje u svijetu postoji neto to se moe jesti. injenica da elim spoznaju ve je dokaz za to da mora postojati neto to moemo spoznati. - Moglo bi se i ovako rei: sama injenica da se u nama nalaze i organi, dokaz je za to da

7

mora postojati neto za to su ti organi nainjeni. Ako na primjer nai istraivai danas iskopaju ostatke neke ivotinje koja je ivjela prije sto tisua godina, a koja je imala oi i noge, tada znamo da je ta ivotinja imala pod nogama vrsto tlo, a nije ivjela u moru i da je tada postojalo svjetlo, jer bi inae oi i noge bile besmislene. I zapitajmo se sada: ako su sve pokretake (nagonske) snage ovjeka tako smisleno ureene, moe li tada najdublja pokretaka snaga ovjeka, tenja za beskonanim biti besmislena? Zar ne smijemo s punim pravom rei: sama injenica da u nama ljudima postoji jedna tako duboka religiozna tenja, upravo je dokaz za to da ta religiozna potreba mora nai i svoje ispunjenje? Sama injenica da ta tenja za beskonanim spada meu najsnanije i najdublje pokretake snage ovjeka ini nam se kao drastian dokaz, da postoji ono za im taj nagon tei: beskonano, vjeno, Bog.

Posve slino mogli bismo rei: mi ljudi nosimo u sebi takoer jedan organ za beskonano, to jest savjest. U toj savjesti doivljavamo jedno mora to od nas trai jedno beskonano bie. Ne smijemo li iz toga s punim pravom zakljuiti da zbog toga to beskonano mora postojati, jer posjedujemo taj organ?

enja za beskonanim provlai se kao snana struja kroz cijelu povijest ovjeanstva. Ve je prethistorijski ovjek prije vie stotina tisua godina pokazivao tu enju svojom vjerom u nastavak ivota poslije smrti: darovi uz grobove, grobovi s mrtvacima u sjedeem poloaju itd.

8

navijetaju nam tu vjeru u nastavak ivota s one strane. Takoer molitve i rtve, katedrale, crkve i svetita, bogomolje i religiozna umjetnost u svim religijama na zemlji su primjer neodoljivog svjedoenja te enje za Bogom. Bezbrojni redovi, misionari, konvertiti (obraenici), muenici i mistici pokazuju da je veliki broj ljudi uvijek bio spreman i na najvee rtve za Boga, pa ak i na rtvu ivota.

Moe li tolika enja biti besmislena? Je li mogue da upravo najdragocjenije u nama ostane neispunjeno? Zar nije nuno da postoji Bog, koji e svu tu enju umiriti?

Svijet je pun mudrosti, reda i plana

Satni mehanizam, sat, ne nastaje sam od sebe. U tom satu ima i previe duha a da bi mogao nastati sluajno. On je potpuno planski izraen: poluge, navoji sata imaju svoju funkciju; ravnomjerno pokretanje naprijed je njegov nenadomjestivi zadatak; ugraivanje rubina, pre- nos tokia koji zahvaaju jedan u drugi pomou zubaca; ravnomjerno kretanje kazaljki odreenom brzinom, to

9

je ureaj pun smisla, koji ga ini mjernom spravom... Sve to pokazuje da je tu neija zamisao, da se u njegovoj osnovi nalazi plan: tamo gdje postoji plan, pretpostavljamo misaono bie, koje je taj plan stvorilo.

Upravo takav plan susreemo u cijeloj prirodi, kako u najveim tako i u najmanjim biima, stvorenjima. Niti zrnce praine ne postoji bez grandioznog plana. Tako mi ljudi kaemo s pravom: cijeli ovaj svijet ukazuje potpuno vidljivo na duh Stvoritelja. Netko je morao savreno planski urediti ovaj svijet. Ovaj svijet je djelo nadmonog duha koji ga je smislio i stvorio.

Upravo takav plan susreemo u cijeloj prirodi kako u najveim tako i u najmanjim biima, stvorenjima. Niti zrnce praine ne postoji bez grandioznog plana. Tako mi ljudi kaemo s pravom: cijeli ovaj svijet ukazuje potpuno vidljivo na duh Stvoritelja. Netko je morao savreno planski urediti ovaj svijet. Ovaj svijet je djelo nadmonog Duha koji ga je smislio i stvorio.

Ve u atomu susreemo se na uoljiv nain s vlau misaonog duha: red, plan, duh, Stvaralac. Atom je naj- genijalniji vienamjenski ureaj. Sve ivo, zvijezde, sunce, ivotinje i ovjek, izgraeni su od tih atoma. Atom je osnovni svjetlosni stroj koji imamo: tu se stvara svjetlost (skokom jednog atoma s jedne staze na drugu stazu). Atom je najelementarnije elektrino djelo (tvorevina, naboj) koje imamo: u njemu kola, ivi kruno kretanje bez prekida (zbog elektrona koji krue). Atom ini naj-

10

\elementarnije magnetsko polje. Atom moe biti kao odailja (emitor): tu se masa pretvara u zraenje. Atom je na kraju najmonija energija - i toplotni izvor koji uope poznajemo: sva suneva energija potjee iz mase atomskog jezgra. Svaka atomska bomba svjedoi o snazi i toplotnom kapacitetu nekoliko kilograma materije. I najmoderniji istraivai priznaju da moda i ivot ve ima u odreenim molekulama svoj temelj. Tko je to tako genijalno isplanirao.

Jo dublje zadiru uda u svijet ivoga. Upravo tu nalazimo savreni plan, zamisao, namjeru. Najmodernija tehnika Amerike zapoinje poslije drugog svjetskog rata posebnom znanou konstruirati grau prirode. Tisuu doktora i inenjera prihvaaju tamo zadatak da rade u amerikoj tehnici i ratnoj moi, da bi udo prirode upoznali i iskoristili. Genijalno jednostavni ureaji za mjerenje brzine aviona, ureaji za kontrolu krunog leta, ispitivanje vanjskog omotaa leteih tanjura, ve su od prirode uzeti. Ve i najprimitivnija iva stanica je genijalni kemijski laboratorij. Tvari strane ivotu tamo se u visoko kompliciranim kemijskim spojevima mijenjaju (asimilacija). Nikakva sprava na svijetu nije u mogunosti izvriti ono to stanica od ale, igrajui se svladava: ona se naime dijeli i od jednog ureaja nastaju dva - stanica raste. Jo vie: stanica, taj graevni materijal (opeka) ivota od kojega su izgraene sve ive tvorevine (organizmi) nosi u sebi plan izgradnje za svaki organizam kome pripada: kromosomi, koji su smjeteni u jezgri stanice, to je najgenijalnija biljenica na svijetu (leksikon

11

ivota). Jedna jedina stanica (opeka), tj. stanina klica moe se toliko umnoiti da iz nje nastane cijeli organizam, jer je plan za svaku stanicu u njoj ve sadran.

Pri regeneraciji, tj. pri obnavljanju povrijeenih dijelova ivoga bia namee nam se dojam da tu mora postojati plan, jer ivo bie obnavlja iznova svoj organizam potpuno planski kao to je bilo od iskona. Ili zar se tako neto dogaa moda bez plana? Odsijecimo npr. sala- manderu jednu nogu, on e je opet obnoviti sa svim tkivima i kostima. Ako glisti odsjeemo prednju polovinu, tada e se ta polovina obnoviti zajedno s mozgom. Rasje- cimo ascidiju (ivotinja dubokih mora) na dijelove, tada e od svakog dijela nastati cijela ascidija. ak i ako jednu krgu te ivotinje rasjeemo dvanaestak puta i opet e se od svakog dijela krge razvili potpuna ivotinja. Tu se plan cjeline moe gotovo rukama dotaknuti. To je morao Netko isplanirati.

Tehnika u prirodi iziskuje graditelja

Savreno isplanirana tehnika u prirodi granii s udesima. Kada bi ljudi mogli tako dobro graditi kao to su biljke konstruirane i isplanirane, tada bismo morali biti u mogunosti sagraditi crkveni toranj koji se protee 300

12

metara u visinu a ima prenik jedan metar i gore nosi optereenje teine koliko iznosi cijeli toranj. U oluji bi se taj toranj morao ljuljati (oscilirati) 100 metara u lijevo i u desno, a da se pri tome ne srui. Tako naime gradi priroda svoje travke i penine klasove (slamke). Tu je planirao najvei ininjer svih vremena.

Zauuju otkria na koji nain biljke dre svoje stabljike uspravno. Biljka bi morala zbog svoje teine izgraditi masivni drveni stup. Priroda radi toga primjenjuje metodu postavljanja obrua. Ona primjenjuje visoki teni pritisak od 5 do 20 atmosfera da bi postigla udesna djela vrstoe. Pri tome moraju cijevi manje od stotog dijela milimetra debljine izdrati taj silan pritisak. Slina udesna djela tehnikih skela nalazimo i u izgradnji kostiju kod ovjeka s njihovim sustavom stupova i unutranjeg podupiranja koje je izgraeno matematikom tonou da moe podnijeti potrebnu (odgovarajuu) snagu pritiska. Postignua u tehnici letenja kod ptica i insekata spadaju u vrhunska dostignua: savreni aerodinamini oblik, aerodinamini popreni presjek krila i sustava izgradnje upljih kostiju. Pokreti krila postaju razumljivi u potpunom smislu tek u dananjoj najmodernijoj tehnici letenja. Kruni pokreti ptijih krila postiu efekte propelera. Tko je sve to isplanirao? Jer sve je to izraeno po savrenom planu, a ivotinja sama nije to mogla isplanirati.

Tehnika opaanja kod ivotinja pokazuje tehniko savrenstvo. Pri tome su primjenjeni najmoderniji tehniki

13

ureaji. imi na pr. posjeduje neku vrstu radarskih ureaja. On pri letu postie ton od nekih 50.000 treptaja u sekundi, to nadilazi granicu ujnosti kod ovjeka. Odbijeni eho od predmeta u prostoru pomae imiu da se orijentira. Koni pribor (nabor) na nosu slui mu pri tome kao prijemnik ultrazvuka. imi moe pomou tog ureaja i u najtamnijoj noi osjetiti sve zapreke tako da se nigdje ne sudara i ak to vie u letu radiofonski nalazi insekta ili odabire na zidu pukotinu da se odmori. - Tko je konstruirao tako usavrene ureaje?

Tko je pelama priopio njihov matematiki toan nain gradnje saa. Pelinje sae mora naime biti tako izgraeno da s najmanje potronje materijala za izgradnju moe primiti najveu moguu koliinu meda. Kao podatak navodimo da je prirodoslovac Reaumur rijeio teak matematiki problem iz oblasti ekstremnih vrijednosti u vezi s uglom izmeu bonih strana, koji mora iznositi 109 gradi i 26 minuta, ako se eli postii najpovoljnija izgradnja saa. Pri brinom tonom mjerenju stanica otkrio je Reaumur veliinu kuta od 109 gradi i 26 minuta - kakvo udo preciznosti. - Koji to duh vlada nad ovim stvorenjima? - Slina tehnika dostignua postiu i graevine osa sa svojim viseim saama u nekoliko katova od grubog papira, za iji pronalazak ose svojataju pravo prioriteta: izgrizeno drvo. Takoer i izgradnja gnijezda kod ptica, daleko razgranati podzemni kanali (duplja, jazbine) kod insekata itd.

Tehnika cvjetnog opraivanja takoer je udesno djelo. Cvijee odabire napadno obojene listie cvjetova kao

14

reklamne cimere (natpise tvrtke) i odgovarajui miris kao kemijsku reklamu. Na taj nain cvijee mami insekte na kilometarskim razdaljinama. Na tehniki rafinirani nain cvijee tovari cvjetni prah (polen) na insekte kako bi mogli opraiti jo neopraene cvjetove. Cvijee i in- sekti ine na taj nain jedni drugima ivotno potrebne usluge. Mehanizam kojim se cvjetni prah pomou in- sekata sa sigurnou prenosi s cvijeta na cvijet granii esto s udesnim.

Cijeli svijet nalik je jedinstvenom, udesnom mozaiku koji je pun smisla i ivota, predvianja, rasprostranjenja i koordinacije. Elektronski mozak je prema tome obina djeja igra. I zar to djelo nema svog graditelja? Zar sve to nastaje samo od sebe?

Tko je mislio umjesto ivotinja?

ivotinje su u stanju da instiktivno izvre izvanredne stvari. ivotinje moemo dresirati, ali ivotinje ne mogu misliti. One imaju samo nagon (instinkt): netko drugi je mislio umjesto njih. Ali one samo nisu pronale, izmislile plan prema kojemu rade.

Evo primjera: kada smo prije nekoliko desetljea pronali inkubatore, svi prvi pokuaji nisu postigli eljeni

15

rezultat. Izleeni pilii bili su jedno bez krila, drugo bez noge, tree bez oka. To je trajalo dok nije uoeno da kvoka instiktivno povremeno okrene jaja. Kada je to iskustvo primijenjeno i u inkubatoru, nadalje je sve funkcioniralo kako treba. Kvoka meutim nije sama od sebe otkrila taj plan. Ako pod nju stavimo jaja od gipsa, ona e ih ipak okretati i pokuati da izlee pilie. ivotinje nemaju uvida u radnje koje obavljaju. Plan prema kojemu djeluju izmislio je netko drugi.

Grakov iak polae jedno jaje u mladi plod graka. Liinka koja je izmilila prodire u meki graak i dubi ga iroko kao da zna da e porasti. Zatim liinka bui kanal prema povrini graka, izrezuje u kori graka poklopac (otvor) koji je potretan, tako da se ini kao da je cijev prema spoljanosti zatvorena. Liinka izgrauje taj kanal i stvara ta vrata kao da zna da e zrno graka jednom otvrdnuti i da ona tada iz tog lijesa vie ne bi imala izlaza. Tko je tu planirao?

Osa najeznica zna od roenja da postoji graak u koji moe sakriti svoje liinke. Ona pipajui nalazi mali otvor, otvara vrata (poklopac) i prodire svojom aokom u graak. Osa ne ubija liinku, samo je omamljuje. Osa tono zna gdje mora ubosti da liinka ne ugine. Uginula liinka trune ili se sui i postaje neupotrebljiva za liinku ose najeznice. Tada osa u liinki odlae svoja jaja. Liinke ose najeznice ive sada na raun liinke gra- kovog ika dok se ne izmili nova osa najeznica. Sve je to obilje planskog djelovanja.

16

Pauk gradi svoju mreu prema utvrenom planu koji je, poslije briljivih eksperimenata, otklanjanjem smetnja u tkivu i potrebnih popravaka, tono ispitan. Pauci od tog plana ne mogu odstupiti: krune niti mree su elastino zategnute tako da se pri sudaru s insektom u letu ne pokidaju i osim toga su ljepljive da bi letei insekti bili uhvaeni. Naprotiv niti mree koje vode prema sreditu kruto su nategnute, jer po tim nitima pauk mora prii plijenu i nisu ljepljive da ne bi ometale pauka. Pri tome su niti i oice mree upravo takve da nisu vidljive za mreaste oi muhe. Tko je ivotinjama podario taj plan?

Liinka kornjaa ima 8000 pari miia. Pri svakom pokretu liinke moraju uvijek u pravom trenutku funkcionirati svi ventili: plinske cijevi za zrak moraju biti zatvorene, odvodne cijevi za vodu i krv i elektrini vodovi za ivce moraju biti planski postavljeni. Tko upravlja i rasporeuje ta udesna djela? - Liinka koja se tri godine probija kroz drvo, eli se zaahuriti i gradi si jednu komoricu neposredno iza kore drveta. Jednim tankim krenim slojem osigurava se liinka protiv uljeza. Odakle zna za njih? U komorici postavlja se liinka glavom prema van, jer inae masivno tijelo kornjaa ne bi moglo proi kroz cijev! Tko je u ivotinju usadio taj plan?

Kuda god bacimo pogled u prirodu, pronalazimo udesna djela Boja. Pred njima se priginju i najvei ininjeri naega svijeta.

17

Netko je morao isplanirati ovaj svijet

Taj udesni svjetski plan, koji vidimo svuda oko sebe, doivljavamo u savrenom planu zajednike suradnje svih organa tijela. Stotine tisua stanica surauju zajedno kao ureena vojska pod jednom jedinom komandom. Time mora netko upravljati i rukovoditi, a to je onaj koji je sve to promislio! Upravo moderna biologija ui nas da se uvijek sve vie i sve dublje udimo to dublje istraujemo uda ivota.

U ljudskom organizmu odvijaju se milioni pojedinih procesa koji svi moraju funkcionirati, ukoliko sustav treba da ostane u radu. Koliko je mnotvo upravljanja i opreznosti ovdje potrebno. Kada danas amerike motore na mlazni pogon upravljaju elektrini mozgovi, sve je to jo vrlo malo u poreenju sa udesnim upravljanjem ivotnih procesa. Istraivanje takozvanih vitamina pokazalo je da i najmanje koliine takvih vitamina mogu ak iz temelja izvriti revoluciju u organizmu. Pri fermentu kata- laza moe na pr. jedna jedina molekula u jednoj sekundi rastvoriti 10.000 drugih molekula. Tim fermentima ravnaju vie instance: hormoni i vitamini. Malo molekula tih tvari odreuje poneki put ve temeljni bioloki karakter. I nad tim hormonima i vitaminima nalaze se kao najvia instanca geni, nosioci nasljednih osobina. Oni su ti koji odreuju postanak drugih vitamina, hormona i uprav

18

ljakih mehanizama u stanici. Zar ne nasluujemo uenje puno strahopotovanja upravo najveih istraivaa kada spremaju na izvorima ivota tako udesno djelo puno mudrosti? Nije li to djelo najveeg duha koji je sve to ve ranije promislio?

Prema planu smiljena suradnja organa u najmanju ruku danas je ve poznata. Da krv na pr. slui kao transportno sredstvo koje prenosi hranu iz crijevnih zidova u sva tkiva, i to je ve svima poznato. Pri tome krv prenosi (transportira) i kisik, koji prima u pluima, u sve stanice tijela. Kao transportno sredstvo slue pri tome crvena krvna zrnca kojih u jednom kubnom milimetru ima 5 milijuna. Osim toga slui krv kao redarstvena sluba. Bijela krvna zrnca prodiru naime sve uljeze: odumrle stanice, strana tkiva. Krv je takoer i uvar vrata. Kod povreda potee krv i zatvara vrata. Sastav krvi, koji je od najveeg znaenja, automatski se rasporeuje. Tko je sve to isplanirao?

Takoer mora biti poznato da je srce jedan velianstveni mrk na tlak i usisna pumpa. Srce radi decenijama sa 70 otkucaja u jednoj minuti. Njegova dnevna aktivnost (kapacitet) iznosi cca 87.000 kg. Srce bi dakle dnevno moglo ispumpati iz zemlje 9 eljeznikih vagona. Da lije naa tehnika ve proizvela jedan takav ureaj? Tri puta u svakoj minuti tjera srce krv kroz tijelo. Na taj se nain u bubrezima oisti od svih kodljivih otrovnih tvari i da se iz bubrega odvedu dragocjene bjelanevine i eerne tvari. Osim toga ovim krunim tokom krvi omogueno je

19

preuzimanje kisika iz plua. Da bi plua tu ulogu mogla izvriti, posjeduju oko 1800 milijuna malih mjehuria, da bi u kratkom vremenu od jedne sedamdesetine minute (jedan otkucaj srca) krv bila ponovno opskrbljena kisikom.

Oko prima svakog sata tisuu snimaka. Utiskuje ih u pamenje kao slike u boji. Jedan jedini tapiasto-jezi- asti i jedan promjenjivi zaslon na arenici staraju se o tome da pri snimanju u najtamnijoj noi kao i u najblistavijem sunevom svjetlu uvijek bude ono osvjetljenje koje najbolje odgovara. Odreivanje rastojanja slijedi automatski pomou jednog miia koji presvouje onu leu. - Pri tome je oko na najbolji mogui nain zatieno, elastino smjeteno kao na jastuku. Pri tome oni kapci i trepavice funkcioniraju kao brisai stakla, usisavai praine i kao automatska zatita protiv vode i snanog svjetla. Osim toga oko je zauujue neosjetljivo na hladnou. Ono je sposobno da funkcionira ak i onda kada su ui, ruke i nos ve odavno smrznuti. Tko je isplanirao to udesno djelo - oko? Tamo gdje postoji plan, mora postojati i onaj koji planira.

20

Najsigurniji temelj za nau vjeru u Boga

Osnovna misao je sasvim jednostavna: Sve to je ogranieno stvorio je netko drugi! Ovaj list papira je na primjer irok 11 cm. Zato ne 10 ili 12 cm? Jer je u toj irini upravo isjeen. Papir ne moe sam od sebe biti upravo toliko irok!

Sve ostalo je lako razumjeti: cjelokupna materija ima granice, ona je zbog toga morala biti stvorena od nekog na ovaj nain i ne drukije. Materija se naime sastoji od protona, neutrona, elektrona, mezona itd i oni imaju jednu tono odreenu, ogranienu masu. Masa jednog neutrona na primjer iznosi 1,675.1028 grama. Zato upravo tu masu a ne neku veu ili manju? Masa jednog elektrona je oko 1839 puta manja od mase protona. Zato ne 1938 ili 1840 puta? Tu netko postavio granicu.

ak i kada bi svijet bio vremenski neogranien, bez poetka i bez kraja, morao bi ga netko drugi stvoriti, jer je on uvijek materijalan. A sve to je materijalno morao je netko stvoriti, jer materija ima sasvim odreene granice, koje je netko drugi morao postaviti.

I prirodni zakoni imaju granice zbog toga moraju biti stvoreni od nekoga drugog. Prirodnim zakonima pripadaju naime potpuno odreene formule u kojima se javlja

21

vie faktora na pr. prve, druge ili vie potencije. Zato ba te potencije, zato ne neke druge? Zato ne vie ili manje faktora? I ovdje je netko morao odrediti upravo taj broj, te granice!

Svjetlost se na pr. prostire brzinom od 300 000 km/sec. Zato ne 400 000? ili zato ne 200 000 km/s? Netko drugi je morao za svjetlost odrediti upravo tu brzinu. Ili zato je najmanji mogui kvantum djelovanja h, koji je otkrio prof. Planck u atomskim procesima, upravo toliko velik, a ne vei ili manji? Isto pitanje moglo bi se postaviti i u odnosu na najmanji mogui elektrini naboj: zato je upravo tolik, a ne drugaiji? Fiziari su izraunali kako bi izgledao svijet kada bi se te osnovne prirodne konstante na pr. udvostruile u odnosu na sadanje. Podatak je uzbuujui: cijeli na svijet, cijela kemija i fizika i sve stvari u ovom svijetu bili bi sasvim drukiji. I opet se moramo upitati: zato je ovaj svijet ovakav kakav jest, a ne drugaiji? Sam od sebe?

Nad cijelim tim svijetom i svim njegovim ogranienim biima, s njegovom materijom i njegovim prirodnim zakonima, mora postojati netko, koji svim tim beskrajnim stvarima postavlja njihove granice. Taj posljednji uzrok mora posjedovati slijedee osobine: prvo sam mora biti bez granice, jer inae bi morao postojati netko drugi, koji je svemu postavio granice. Prvi uzrok je stoga neogranien, beskonaan u svakom pogledu. - Nadalje, to beskonano bie nad svijetom ne moe imati niti poetak niti svretak, jer bi inae i samo bilo ogranieno. - Ono

22

ne moe biti niti materijalno, jer je sve materijalno izgraeno od ogranienih dijelia, i radi toga bi ga morao netko drugi stvoriti. To posljednje beskonano bie mora biti neto nematerijalno. -

To posljednje beskonano bie dalo je svim ogranienim biima ovoga svijeta njihove granice, njihov oblik, i njihovo takvo postojanje (takav oblik). Ono je dakle Stvoritelj ovoga svijeta. - To stvaralako bie, koje je iznad nas, mora biti neuveno mudro i duhovno, jer je ovaj svijet stvoren mudro i s puno duha.

Jedno beskonano, svemogue, duhovno bie je nad nama. Ono je stvorilo svijet, prirodne zakone, materiju i ljude.

Od sebe?

Smatramo samo po sebi razumljivim da ovaj list papira ima samo radi toga irinu 11 cm, jer ga je netko u toj irini isjekao. S pravom kaemo da nije sam od sebe odnosno sluajno upravo toliko irok. Usprkos tome elimo danas to uvjerenje jo vie uvrstiti, tj. da nita ne postoji samo od sebe i da mora posjedovati upravo tu i ni jednu drugu granicu.

Kada bi sve stvari (bia) sama od sebe bile upravo to

23

to jesu, tada bi prestala svaka spoznaja (saznanje). Ne bih na pr. vie mogao tvrditi da stvari (bia) vidim, jer bi optiki utisci koje o tim stvarima (biima) imam, mogli takoer nastati sami od sebe! Stoga ne bih mogao znati da stvar (bie) stvarno postoji, a za koju mislim da je vidim. - Isto je tako i s naim sluhom: ja stoga mogu govor nekog ovjeka uti, jer zvuni valovi koji od njega polaze, dospijevaju u moje uho. Ali ti zvuni valovi su moda nastali sami od sebe. - Prirodno to isto vai za moje osjete dodira kao i za sve osjete (senzacije) uope. Svi ti osjeti mogli su nastati sami od sebe. - Tako bi nastala paradoksna situacija: ujem nekog ovjeka, vidim ga pred sobom, dodirujem ga i slijedim njegov trag da ustanovim je li tu. I usprkos svemu tome moda su svi ti utisci nastali sami od sebe, tako da u stvarnosti vie ne znam, postoji li taj ovjek stvarno, a ja vjerujem da sam ga spoznao.

Kada bismo utvrdili da sve stvari mogu nastati same od sebe, tada vie ne bismo mogli spoznati, postoji li izvan nae svijesti jo uope neto. Tko zanijee vezu izmeu uzroka i uinka (posljedice) taj nijee takoer da moemo spoznati izvanjski svijet (svijet oko sebe), svijet koji se nalazi izvan mojega vlastitog ja, izvan moje vlastite svijesti. Spoznajem svijet koji se nalazi izvan moga ja samo zbog toga, jer u mojoj svijesti ostavlja neki trag (utisak). Ali ako ustvrdim da ti tragovi (utisci) mogu nastati sami od sebe, tada vie ne znam, postoji li u stvarnosti stvar (bie) za koju mislim da je spoznajem, neovisno o tome spoznajem li je ja ili ne.

24

Kada bi stvari (bia) same od sebe imale svoje granice upravo na ovaj nain i nikako drugaije, tada vie ne bi bilo znanosti, nikakva tehnika, nikakva kultura, nikakvo istraivanje i ne bismo vie mogli razumjeti meusobne veze meu stvarima (biima). Svaka znanost pita: Zato je to tako?, to je uzrok? Tada vie ne bismo mogli skupljati iskustva. Vie ne bismo mogli znati kako e se stvari (bia) dalje razvijati, jer bi nam tada nedostajala svaka zakonita veza izmeu uzroka i uinka. Uvijek iznova nalazili bismo se pred jednom potpuno novom sitacijom, koju ne bismo mogli shvatiti. Kada bi sve stvari (bia) mogle iznenada nastati same od sebe i isto tako nestati, tada bi svijet bio ludnica. I mi bismo u jednom takvom svijetu bili luaci.

Ako tvrdimo da se svi dogaaji zbivaju sami od sebe, tada prestaje i svako planiranje, svako svrsishodno djelovanje. Kada bih npr. htio otvoriti vrata (htio postii neki cilj), tada bih morao primijeniti neko sredstvo da bih taj cilj postigao. Morao bih na pr. kvaku na vratima pritisnuti prema dolje. Ali ako tvrdin da se sve samo od sebe dogaa, tada bi se i vrata sama od sebe otvorila ili ne. Ona bi se otvorila bez obzira je li zasun naprijed ili nije, jesam li kvaku na vrijeme pritisnuo ili ne. Ili obrnuto, ostala bi zatvorena togod ja uinio, ona bi se sama od sebe otvorila ili ne. Ako ne postoji nikakva zakonita veza izmeu uzroka i uinka, tada vie ne bismo mogli niti jednom cilju teiti, jer vie ne bismo postigli taj cilj. Jer sredstvo je upravo uzrok koji mora djelovati da bismo postigli cilj. Vidimo dakle da je zakonita veza

25

izmeu uzroka i uinka (zakon kauzalnosti) zakon miljenja, a to znai zakon bez kojega nema vie konsekventnog miljenja.

Nae unutranje iskustvo kazuje nam:

Ima Gospodara nad sobom

Da bismo sreli Boga nije potrebno prouiti debele knjige. Mnogi su ljudi u svojoj nutrini pronali Boga, nakon to su ga dugo traili u svijetu. Moda na taj nain spoznajemo Boga na najdublji nain. Mnogi smatraju taj nain spoznavanja Boga najvanijim i najizrazitijim. Ali kako moemo spoznati Boga u svojoj nutrini? Na Bog brine se za nas. On nas ljude veoma voli. On se u nama javlja ak i onda kada mi na njega ne mislimo. Cesto osjeamo da se za nas brine. On je u nama kao ploa sa zabranama, ako se na njih ne osvremo, tada nas izjedaju predbacivanja, zla savjest, osjeaj krivice. Ta savjest nam je poneki put ak i teret. Unutarnja opomena djeluje na nas ak i tada kada je elimo zanemariti, ili kada pokuavamo da je obmanemo, razliitim izgovorima i umirivanjem savjesti. ak i u skrovitosti, gdje nas niti jedan ovjek ne moe nadzirati, doivljavamo to zahtjevno

26

mora. esto je ta savjest tjeiteljica. Tada nam govori: ispravno si postupio. Pusti ljude neka samo govore. - Povremeno se u nama javlja enja za Bogom, enja da budemo dobri, zahtjev za boljim ja. I na taj nain javlja se Bog, javlja se savjest.

Svaki je ovjek u svojoj najdubljoj (dubini) nutrini svjestan toga mora. Ako smo uvjereni da taj mora stvarno postoji u nama, tada takoer slutimo, da imamo nad sobom Gospodara, jer nema zapovijedi, ako ne postoji onaj koji zapovijeda! Nema dunosti ako ne pos toji netko tko nam tu dunost nalae! Nema dunosti bez odgovornosti. Jedno mora, koje nije pod kontrolom, bez smisla je.

Tko e se toga drati? Stoga mora nad nama postojati jedan svemoni, koji to nutarnje mora od nas trai i jednom e ga kontrolirati. - Moe biti da ljudi na taj nain najneposrednije doivljavaju, da nad nama neto postoji, kao to se izraavaju.

Iz tog unutarnjeg doivljaja mora oblikuje se slika onoga Gospodara nad nama: mi doivljavamo svoju odgovornost, jer je svaka dunost povezana s odgovornou. Mi emo stoga jednom morati odgovarati onom Gospodaru iznad nas. Odgovoriti na pitanje jesmo li na ono unutranje mora posluno odgovorili. Taj sudac nad nama mora biti u stanju nagraditi i kazniti, jer bi inae odgovornost bila besmislena. On mora biti sveznajui, jer inae ne bi mogao pravedno suditi. I on

27

mora biti dobrostiv, jer mi esto doivljavamo savjest kao glas koji tjei, kada smo doivjeli nepravdu od ljudi. Zato poneki ljudi nijeu postojanje svoje savjesti i ono mora? Poneki je put upravo neugodno prikloniti se pred nekom dunosti. Tada je bliza napast da tu dunost zanijeemo ili ju ignoriramo.

ini nam se poneki put da neki ljudi uope nemaju savjesti. Ona je post ala nijema i neujna kao da je mrtva. Takvi ljudi ili nikad nisu niti njegovali savjest ili je njihovom krivicom ohladila. Svaki porta mora vjebati svoje miice. I vrtlar mora njegovati svaku klicu, ako eli da se razvije u biljku. Tako i mi moramo trenirati svoju savjest i njegovati je da bismo je mogli bolje iskoristiti, uiniti odgovornom, ujnom. - Savjest moe i naom krivicom zakrljati, ako smo ju suvie dugo potiskivali s uvijek sve novijim svjesnim krivicama, grijesima. Ako bjeimo od samih sebe, od svijesti o sebi, od mira u dui, savjest mora izgladnjeti.

Moemo li smatrati istinitim da smijemo initi ili propustiti togod elimo? Vjerujemo li da smo u najdubljoj nutrini vezani na jedno zahtjevno mora? Tada smo u isto vrijeme u svojoj nutirini pronali onog Boga kojega smo moda ve tako dugo traili.

28

Kako funkcionira ta savjest?

Kako zapravo funkcionira savjest? To je zapravo Boja tajna. Ali neto malo moemo i mi moda shvatiti to se tu zbiva: sve stvorene stvari (bia) su naime slika, simbol beskonanog: sva su bia Bogu slina. Ona ne mogu biti sasvim razliita od Boga, jer bi inae mogla posjedovati neto to sam Bog nema. Tada bi Bog bio ogranien to je nemogue, kao to smo to ve spoznali. Stvorena bia ne mogu takoer biti Bogu apsolutno slina, jer bi tada sva bia morala biti vjena, beskonana kao sam Bog. Kako stvorena bia niti su od Boga posve razliita niti su mu posve slina, moraju biti Bogu samo slina: ta su bia simboli Boga. - ovjek dakle ima sposobnost te simbole beskonanog odgonetnuti. Sposobni smo da iza tih simbola spoznamo i doivimo samo beskonano, iako esto samo kao u magli.

injenica da je ovjek sposoban shvatiti simbole beskonanosti uviamo ve kroz religiju prastarih kultura. Plodnost zemlje, tajanstvena mo ivotinja, ivotvorna snaga sunca, neshvatljiva mudrost patrijarha itd. Bili su tamo jasno shvaeni kao simbol beskonanoga! Ta spoznaja bila je ak toliko intenzivna da su simboli Boga bili zamijenjeni sa samim Bogom: tovali su Boga u liku ivotinje, sunca, praoca, majke zemlje i drugih simbola.

I suvremeni ovjek doivljava esto u stvorenim biima beskonano. Ljudi na pr. govore o tome da na vrhuncima

29

planina, na beskonanoj puini mora, pod mirnim zvjezdanim nebeskim svodom osjeaju da im je Bog blii i da su oni Bogu blii: oni doivljavaju u tim simbolima Boga! Takoer u ljubavi izmeu dvoje ljudi doivljava se ljubljenog tako divno, da nalii beskonanom Bogu. Jezik to izraava rijeima: oboavana i, boanski suprug, nebeski itd. Kada ljudi doivljavaju u stvorenim biima beskonano, tada se instinktivno klanjaju pred tim beskonanim i pred simbolom beskonanoga. Bie koje spoznajemo kao sliku beskonanoga, doivljavamo sada kao vrijednost. Oni potuju tu vrijednost samo radi toga jer pod tim biima zamagljeno slute beskonano. Vrijednosti su stoga slike beskonanoga, na pr. istina, ljubav, ljepota, dostojanstvo, pravda, ivot, zajednica, red, poredak...

To mora nastaje dakle tako, to smo mi ljudi sposobni pod vrijednostima (simbolima beskonanoga) podrazumijevati, spoznavati samo beskonano. Mi se tada klanjamo pred tim beskonanim i ne usuujemo se da ga uvrijedimo! Mi se tada klanjamo takoer i pred tim simbolima beskonanog, vrijednostima, jer imaju udjela u velianstvu beskonanog.

Sad shvaam i to da su Deset zapovijedi kod svih ljudi u biti jednake: svi ljudi doivljavaju vrijednost beskonanog koga zovu Bog (1. do 3. zapovijedi), vrijednost zajednice i autoriteta (4. zapovijed), vrijednost ivota (5. zapovjed), vrijednost ljubavi izmeu mua i ene (6. zapovijed), vrijednost vlasnitva (7. zapo-

30

vjed), vrijednost istine i vjernosti (8. zapovijed). Savjest je dakle sposobnost ovjeka da pod vrijednou spozna beskonano kao i tenju ovjeka za tom vrijednou. Drugaije reeno: naa savjest je sposobnost ovjeka da spozna beskonano pod simbolima beskonanoga (vrijednostima) i tenja ovjeka za tim beskonanim! Prema tome mogli bismo uistinu rei: savjest je tenja i enja ovjeka za beskonanim Bogom. Ako tu savjest, tu tenju za beskonanim slijedimo, tada idemo pravo u susret Bogu. Savjest - na vodi ka Bogu.

to bi bilo kada Boga ne bi bilo?

Ova misao vodi do silnih, ogromnih posljedica. Kada ne bismo imali nad sobom Gospodara, tada bismo mi sami bili najvii, svoj vlastiti Bog. Tada za nas vie nema nikakvih zapovijedi Savjest bi tada bila beznaajni osjeaj. Mi ipak doivljavamo tu savjest kao jedno mora. Mi otkrivamo pomou te savjesti da postoji netko iznad nas koji neto trai. Kada ne bi bilo nikoga vie koji bi nam nadzirao taj mora, kakvu bi tada vrijednost jo imala savjest? Bio bi to beznaajni apat koji bih bez razmiljanja odbacio.

to bi pak bilo sa svijetom, koji bi ostao bez savjesti i koji bi zaboravio na dunost? Zato bih tada jo bio vjeran ili

31

vrio djela milosra? Zato bih tada drao svoju rije, bio dobar i imao strahopotovanje? Samo naa savjest moe nas zaduiti da te vrijednosti smatramo obaveznima. Bez savjesti ne bi bilo nikakve razlike izmeu dobra i zla. Tada bi nam bilo sve jednako, bilo to da inimo, ivimo li kao lopov, ili kao sebinjak, ili kao vatreni idealist.

Mi ljudi klanjamo se pred velikim vrijednostima ovoga svijeta, jer mi iza tih svjetala slutimo veliko svjetlo, beskonano. Ali ako se to beskonano ugasi, zato bih tada jo imao strahopotovanja pred svim vrijednostima ovoga svijeta? Dobro je isto tako prazno kao i zlo, ijedno i drugo je bezvrijedno.

Nietzsche, moderni filozof, strastveno navijeta tog novog ovjeka, koji vie ne priznaje nikakvog Boga nad sobom: oholi ovjek, bezobziran, nemilosrdan, neumoljiv i straan. On gazi sve to mu je na putu. Za njega je milosre grijeh.

Ali ako nema pravih dunosti, tada takoer nema bilo kakvih prava. Pravo naime postoji samo tako dugo dok drugi ima dunost da se obazire na moje pravo. Pravo i dunost idu uvijek zajedno. Zajednica bez prava? Tada e zavladati pravo jaega. Policijska drava? Kaos?

Ako je meutim svejedno, jesam li estit ili nitkov, kakav smisao jo moe imati ivot u takvom sluaju? Zato da se tada jo muimo, ako je sve besmisleno. emu prih- vatati trpljenje? Zato ne bismo odmah dokrajili taj besmisleni ivot?

32

Ali postoje i savjesni ljudi, koji su vrlo svjesni dunosti, a ipak ne vjeruju u Boga. Dakle postoji i dunost bez Boga? Bogu hvala, iako postoje ljudi koji svojim razumom nijeu Boga, u svojoj najdubljoj nutrini osjeaju da se apsolutno vezani za dobro. Ti su ljudi po svom razumu ateisti, ali po svom srcu su zapravo ljudi koji vjeruju. Njima moda nije poznato ime Bog, ali se oni u svojoj najdubljoj nutrini osjeaju povezani s neim uzvienijim. Oni su u stvarnosti religiozni, jer religija je zapravo povezanost s beskonanim, s Bogom. Oni su moda pred Bogom ljudi vjernici. - U svakom je sluaju sigurno da i ateisti dosljedno zahtijevaju svijest o potrebi dunosti. Na emu mogu zasnivati taj zahtjev?

Svakako ima i nevjernika, koji su iz sasvim beznaajnih, triavih razloga takozvani estiti, pristojni ljudi. Oni su estiti, jer su suvie glupi da lau i nevjesti da kradu: iz straha da ne budu uhvaeni. Ili je njihova estitost navuena maska. Ako ta maska spadne, pojavit e se ovjek strahovito brutalan, lopov i laljivac. Zar krinka stvara estitog ovjeka? Jesi li odluio posve dosljedno da ivi kao bezbonik? Bez svijesti o potrebi dunosti? Bez obzira na savjest? Ne mogu smatrati istinitim da nada mnom nitko ne postoji, da nema savjesti i dunosti, i da na ivot nema smisla.

33

Starost svijeta

Mnogi astronomi dananjice misle da za nas imaju u ruci jedan posve izvanredan dokaz za Boju opstojnost. Oni su uvjereni u to da je na svemir star 10 do 15 milijarda godina. A to je bilo prije toga? Zbog toga je razumljivo da mnogi astronomi naih dana priznaju vjeru u Boga. Pio XII. je te podatke astronomskih istraivanja ovako nagovijestio: polazei od ove toke gledanja morao je kozmos postojati u jednom savreno drukijem obliku kao i sve to nam je poznato: moda moemo u njemu uoiti stvaranje. Koji su razlozi ponukali astronomiju da to prihvati?

Kao prvo u nau zemlju ugraen je neke vrste atomski sat. Meu kemijskim elementima postoje mnogi koji odailju zrake (zrae), slino kao radij. U tijeku vremena pretvara se veina ovih elemenata, koji zrae, u olovo. Jer se postepeno formira sve vie i vie olova mogli su uenjaci lako izraunati kada su se ti elementi, koji zrae, poeli raspadati. Oni zrae ve 5 milijardi godina na naoj zemlji. - Takoer i starost meteorita, koji su se spustili na nau zemlju, moe se izraunati po istoj metodi. Starost sunca moe se procijeniti jednom drugom metodom. Sunce je atomska pe, koja funkcionira slino naoj a- tomskoj bombi. Ogromna energija zraenja sunca potjee otud to se jedan dio njegove mase izrai u energiju, kao to je to takoer sluaj kod atomske

34

bombe. U tom procesu se sadraj plina vodika smanjuje, a sadraj plina helija poveava. Moe se priblino procijeniti od kada je sunce poelo zraiti. Sunce je staro najvie 10 milijardi godina. Jednog e dana sunce izraiti svu svoju energiju i postat e mrtvo, tamno nebesko tijelo.

Najinteresantnije je otkrie da se svemir po svoj prilici iri i da sve nebeske maglice od nas odlijeu na sve strane. Brzina bijega spiralnih maglica moe se izraunati iz promjene, koju svjetlost prima, kada svjetlosni izvor od nas bjei. Svjetlost naime gubi utoliko vie u broju oscilacija, ukoliko se svjetlosni izvor od nas bre udaljuje, bjei. Isti takav pokus moemo i sami izvriti, kada se auto koji trubi proveze pored nas: kada se zvuni izvor od nas udaljuje, pada ton, jer se broj oscilacija tona smanjuje. - Jer nam je brzina bijega spiralnih maglica kao i udaljenost spiralnih maglica sada poznata, moemo tok obrnuti natrag, kada je bijeg tih spiralnih maglica zapoeo. Taj se poetak zbio moda prije 10 do 15 milijardi godina.

Profesor Gamow, dobitnik nobelove nagrade iz Amerike, kae: Prostiranje (irenje) svemira moralo je zapoeti moda prije oko 5 milijardi godina. Profesor Jordan, jedan od najvienijih fiziara, kae: U svemirskom prostoru ne postoji niti jedno nebesko tijelo, koje je staro 10 milijardi godina. Profesor Weizsacker, jedan od najpoznatijih istraivaa Njemake, kae: Na iznenaujui nain je pomou pet razliitih metoda

izraunata ista starost kemijskih elemenata, zvijezda i spiralnih maglica.

Svijet po svoj prilici ima svoj poetak. Tada je netko morao taj poetak ustanoviti, realizirati.

Moderni prirodoslovci priznaju Boga

Prirodna znanost proteklog stoljea poznata je po tome to je bila poprite ateizma. Naa prirodna znanost jo je zapravo vrlo mlada. Mladi konji ele da se izbijesne, i mladi ljudi pucaju u poetku preko cilja. Takoer i svaka mlada znanost. Ali danas smijemo rei: prirodna znanost je opet na putu ka Bogu. Ateistiko-materijalistika faza prirodne znanosti danas je prolost. Odnos izmeu religije i prirodne znanosti temeljito se promijenio. Profesor Max Planck, poznat nobelovac i osniva kvantne teorije i na taj nain otac suvremene atomske znanosti, kae danas o religiji: Kuda i kako duboko bacili pogled izmeu religije i prirodne znanosti nema nikakva proturjeja, nego upravo u kljunim (odluujuim) tokama vlada potpuno suglasje. Religija i prirodna znanost ne

36

iskljuuje se, kako mnogi danas vjeruju ili se toga plae, one se naprotiv nadopunjuju i meusobno uvjetuju.

Izvanredno mnogi prirodoslovci vjeruju danas u Boga. To su najpoznatija imena: James Jeans (+ 1946.), osniva po njemu poznatog zakona; Edison ( +1946.), Jakob von Uexkull (+ 1944.), osniva nauke o svijetu koji nas okruuje; Max Hartmann, nestor njemake biologije; Crassy Morrison, jedan od najuglednijih amerikih prirodoslovaca sadanjice; Heinrich Vogt (+ 1951.), astronom svjetskog glasa iz Heidelberga; Karl Friedrich von Weizsacker, poznati profesor na Max-Planck-in- stitutu; profesor Herbert Kiihn, poznati prethistoriar; Pascual Jordan, jedan od najuglednijih fiziara Njemake; profesor Viktor Frankl, jedan od naunika koji su nadavladali psihoanalitiki nihilizam; Ernest Sauer- bruch, poznati kirurg Njemake; Artur Compton, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku i pronalaza Comto- novog efekta; Millikan, fiziar i nobelovac, i cijela armija istraivaa sadanjice, koji svoju vjeru u Boga otvoreno priznaju. - Albert Einstein, osniva teorije relativiteta, govori u ime tih bezbrojnih ljudi i ena nauke, kada kae: Vjerujem u personalnog Boga; najdublji i najuzvieniji osjeaj za koji smo mi sposobni je doivljaj mistinog.

Odakle taj snani preokret u prirodnoj znanosti? U prvome redu bila su to velika otkria u astronomiji. Svijet je po svoj prilici imao poetak i stoga je zaista morao imati nekoga, koji ga je pokrenuo. Takoer i biologija nas je u posljednjim desetljeima dovela do uenja. U ist

37

raivanju ivoga susreemo tako mnogo mudrosti i plana tako da smo prinueni iskazivati strahopotovanje pred tom velikom inteligencijom. Jakob von Uexkiill, osniva nauke o svijetu koji nas okruuje, kae zbog toga: Iz onog to nema smisla ne moe proizai neto puno smisla. Etnologija i prethistorija, koje su ranije praovjeka smatrale poluivotinjom, spoznaju sada da je i praovjek bio bie puno duha i religiozno bie. Poznati prethistoriar, dr. Herbert Kiihn, tvrdi: Danas znamo: Tamo gdje postoji ovjek, ne postoji samo vatra i alati, nego takoer i Bog. - Takoer i psihoterapija danas ponovo otkriva duu ovjeka i znaenje religioznog za duevno zdravlje ovjeka. Psihoterapija povezuje lijenika i sveenika. Danas se potpuno otvoreno govori o tome da je uronjenost u Boga neophodna za duevno zdravlje ovjeka. Tamo gdje postoji strah od ivota, oajanje, osjeaj krivice, tamo moramo ovjeka privesti Bogu, kae profesor Biichner, poznati psihoterapeut iz Miinchena. Slino govori i barun von Gagern: Atmosfera materijalizacije (liavanje ovjeka Boga), sve vei otpad od Boga, uzrok je prekomjernih duevnih oboljenja.

Prije svega su suvremeni prirodoslovci, koji su dodue izgradili atomsku bombu, ali ju vie nisu mogli obuzdati, uvidjeli nunost religije u suvremenu svijetu. Bez religije ovjeanstvo e opet utonuti u barbarsko stanje, kae Einstein.

38

Posljednji izvori dananjegateizma

Mi suvremeni ljudi na poseban nain doivljavamo neshvatljivu borbu ovjeka za svog Boga, borbu za vjeru. Nalazimo se na sredini izmeu frontova. Kako je dolo do te borbe koja potresa svijet?

ovjek je moda prije 30.000 godina iznenada prevladao stadij neandertalca. Mi smo jo uvijek u stadiju djetinjstva u usporedbi s milion godina od kada ovjek ivi na ovoj zemlji. S tim novim ovjekom, koji je prije 30.000 godina stupio u povijest, zapoeo je meteorski uspon ljudskog duha. Ve 8.000 godina postoji poljoprivreda i pisana povijest. U nekoliko kulturnih centara bujao je ljudski duh sve do bijelog usijanja. Posebno je mediteranska kultura bila ognjite razvoja. Nagli razvoj ljudskog duha proiruje podruja: tehnike, kemije, fizike, atoma, strojeva, tvornica, medicine, automobila, radija, televizije, tiska, putovanja oko svijeta, atomske bombe, ljudskih masa... Znanost i napredak postaju u opijenosti saznanja i stvaranja najvee vrijednosti ovjeka.

Uslijed toga naglog sazrijevanja ljudskog duha nastupile su u evoluciji ovjeanstva one krize, koje se javljaju za vrijeme brzog duevnog razvoja kod mladog ovjeka: probueni duh mladog ovjeka (isto tako i kod mladog

39

ovjeanstva) fasciniran je ovim svijetom, koji sada upoznaje na posve novi nain, kao i mogunostima da taj svijet nadvlada. Kao to mladi ovjek sada odjednom otkriva moped, teniski pribor, koktel partije, planine, kazalite i knjigu, tako i ovjeantsvo odjednom upoznaje svijet na posve novi nain: to je doba sazrijevanja novog ovjeanstva. U ovo krizno doba interes mladog ovjeka i mladog ovjeanstva iscrpljuje se u svijetu. Na taj nain interes za beskonano, duhovno, za Boga potisnut je u pozadinu.

Takoer i duhovna sloboda mladog ovjeka i isto tako mladog ovjeanstva razvija se sada u skokovima. Mladi ovjek eli sada da se odlui sam. Odbacuje autoritet. Ni mlado ovjeanstvo ne eli sada imati gospodara nad sobom, eli da bude svoj vlastiti gospodar. eli slobodu i u odnosu na Boga i Crkvu.

ovjek koji je sada stupio u podruje neogranienih mogunosti tri brzim koracima: tempo, brzina, nemir, bez vremena za razmiljanje, bez vremena za molitvu. Pa ukoliko jo ovjek i nae vremena za molitvu, postao je u svojoj nervozi nesposoban za staloenost, duevni mir, razmiljenje, koncentraciju. I tako postaje shvatljivo da se takav ovjek polako otuuje u odnosu na svog Boga.

U toj duhovnoj krizi eli mladi ovjek i mlado ovjeanstvo do kraja uivati novotkrivene darove svijeta. Tako ovjek postaje mekuac i tone u grijeh. No upravo ta svijest o krivici, grijehu, djeluje psiholokom nunou u

40

dubini due i tu se javlja zlovolja, mrzovoljnost prema Bogu, sve do odbacivanja Boga. ovjek vie ne eli znati o Bogu.

Meutim u mladom ovjeku u tim kriznim godinama ne krije se samo arka elja za svijetom, nego takoer i gorui interes za posljednja pitanja o ovjeku, iako je taj interes poneki put preplavljen uzburkanim morem svijeta. I upravo danas moemo vidjeti: mlado ovjeanstvo u naim danima upravo je ivo zainteresirano za Boga. Ono ga je ak djelomino i pronalo. Na nama je odgovornost da dananjim ljudima pokaemo put u budunost.

Odakle nevjera suvremene prirodne znanosti?

Prirodna znanost postala je vladajua znanost svijeta. Pomou tehnike ovjek je postao kralj svijeta.

Metoda suvremene prirodne nauke bila je potpuno nova: eksperiment. Spekulacije i fantaziranja nisu vie imali mjesta u prirodnoj znanosti. Od sada uzimamo u obzir

41

samo ono to se eksperimentima moe egzaktno promatrati. Na taj je nain trebalo utvrditi zakonite veze i na temelju prirodnih zakona ustanoviti predvianja za budunost. Egzaktnost prirodne znanosti toliko je fascinirala da je od tada i za budue vrijednosti kao jedina prava znanost. Ali svaka nova mogunost takoer je i nova kunja. Kunja glasi: Vjerujem jo samo u ono to se prirodoznanstvenim eksperimentima moe pozitivno utvrditi: mjerenjem, brojanjem, odreivanjem teine... (Pozitivizam). Prirodna znanost podlijee toj opasnosti kada navijeta: sve ono, to ne moemo pozitivno eksperimentima utvrditi, ne brojimo, to ne postoji. Posljedice takvog shvaanja bile su katastrofalne. Od sada se negiraju sve nevidljive stvarnosti, sve to je spoznatljivo samo unutranjim iskustvom: dua, dunost, odgovornost, duh, vjenost, Bog. Jer sve te stvari (bia) nije bilo mogue staviti na stol za eksperimentiranje i radi toga ih vie ne prihvaamo. Poricalo se u biologiji sve to nadilazi fizikalno-kemijsko, sve duhovno, sve to je puno plana, smisla. Vjerovalo se da sve u prirodi treba shvatiti mehaniki (kao stroj).

Dananja je znanost ponovo pronala smisao za ono to se ne moe spoznati pomou eksperimenta. Primjer za to: svjetlost se pokazuje s jedne strane u eksperimentu kao materija, a s druge pak strane kao valna pojava. Ali to je zapravo svjetlost? Max Planck kae: Stvarnost je iza onog to se moe predstaviti. Prirodna se znanost danas navikla na to da se u svim posljednjim stvarima sudara s neim to je neshvatljivo. Svuda tamo gdje pro-

42

diremo do korijena, otkazuje naa predstava, nae shvaanje: to je svjetlost, val ili djeli? to je materija? to je energija? to je ekektricitet? to je ivot? Prirodna se znanost ve poodavno odrekla zahtjeva da istinito moe biti samo ono to si moemo predoiti. Danas ona zna: I ono to se ne moe predoiti postoji stvarno! - Ne moemo si predoiti: to je elektron stvarno. Elektron nema protenost, mogunost proirivanja, niti boju, niti teinu, niti mjesto, niti brzinu. Moemo ga opisati samo pomou analogija ili matematikim jednadbama. Isto si tako ne moemo predoiti da se materija moe isijavati u elektromagnetskim valovima i da se i obrnuto iz valova moe dobiti materija. Ponovo smo nauili osjeati strahopotovanje pred onim to ne moemo shvatiti eksperimentom, a to ipak postoji.

ak i suvremena biologija ponovno priznaje duh, koji se krije u ivom, viu inteligenciju, koja je ovdje na djelu. Ve ivotni procesi u jednom jednostaninom biu u svojoj finoi i bogatstvu su nepredoivo ureene komplikacije.

Nasuprot tome su svi ureaji i aparati, ak su i novi ameriki raunarski strojevi, koji u sekundama izvode raunske operacije za koje su ljudima potrebne godine, naivno jednostavne prema ivom biu (profesor Des- sauer). Tu se krije plan, a iza njega je duh.

Pozitivizam modeme prirodne znanosti poricao je Boga, jer ga ne vidimo, ne moemo staviti na stol za eksperi

43

mentiranje, niti shvatiti. Ali danas se znanost ponovo susree s onim to je nevidljivo. Stoga je opet sklona da vjeruje i u sve nevidljivo, to spoznajemo iz svog vlastitog unutarnjeg iskustva: dunost i odgovornost, duh i dua, vjenost i Bog.

Je li potrebno da se pokorim Bogu?

Bog nam govori po naoj savjesti: opomene, prekori, zahtjevi, utjeha... Ovdje zapaamo da imamo Gospodara nad sobom, pred kojim smo odgovorni, suca, kojemu moramo polagati raun. Nije li tada samo po sebi razumljivo da moramo voditi rauna o tim Bojim zahtjevima, opomenama i prekorima? Propast emo ako budemo ignorirali Gospodara svog ivota.

To e biti najpogubeljnija odluka naega ivota: hoemo li se pokoriti Bogu ili ne. To temeljno naelo obraanja ka Bogu morali bismo posve izriito naglasiti i esto, pa ak i dnevno, obnavljati: Boe, vjerujem u tebe, elim te sluati.

Ako to pokoravanje uskratimo Bogu, tada e nuno doi do raskida s Bogom. Tada vie neemo moi vjerovati u

44

Boga. U Boga moemo samo tako dugo vjerovati dok smo u stanju da mu se posveujemo. Samo kada je naa savjest mirna, moemo raunati na trajnost vjere u Boga. Ako smo tvrdokorni, naa savjest i zapovijedi Boje bit e pune pukotina, i tada e se i naa vjera u Boga postepeno otopiti, izgubiti. Tada smo sami krivi za svoju nevjeru.

Kada se zaista pokoravamo Bogu, tada e nas on bogato nagraditi: prije svega moi emo sada mnogo dublje vjerovati u njega. Uit emo mu se povjeravati kao Ocu, a u srcu e biti mir, radost i pouzdanje.

Aii za to pokoravanje Bogu nije dovoljna samo jedna jedina odluka. To prvo obraenje Bogu samo je poetak. Svaki e nam dan donositi nova iskuenja da poreknemo to pokoravanje Bogu. Samo neke od tih zapreka spominjemo:

Mi elimo biti slobodni Ne elimo biti vezani ak ni za Boga: Neu da sluim!, glasi stara sotonina izreka. Hoemo li ustrajati u povezanosti s Bogom?

Osim toga, Bog nam tako mnogo toga brani To nas izaziva, iako nam je zabranjeno samo zlo. Od nas se trai i ono to nam je teko. Na tom svladavanju zapreka esto se lomi naa vjera. I jer je Bog toliko teak, ne elim vie s njim suraivati. Prekid s Bogom.

Mnogima od nas su moda neke druge stvari vanije nego Bog: novac postaje fascinantna sredinja toka naega

45

ivota. On postaje idol koji upravlja naim ivotom umjesto Boga. Taj idol ima i druga imena: poloaj u ivotu, postati netko, sigurnost, imati neto od ivota, elim imati svoj mir... Pored tih stvari Bog postaje sporedna figura. Kontakt s Bogom radi toga se raspada, savjest postaje suvina i savladana, vjera zataji. Prekid s Bogom. Ili pak kaemo: nemamo vremena za Boga. Tu su: poslovi, studij, obitelj, prijatelji, auto, kua, ured, posao, nabav- ljanja... Ako u jednom braku dvoje ljudi nemaju vremena jedno za drugo, tada ljubav propada. Izmeu Boga i nas nije nita drugaije. Prekid s Bogom.

Poneki put smo jednostavno lijeni, ak lijeni i za molitvu, za slubu Boju i za Misu. Tako se postepeno kida veza s Bogom. Unutranja iskustva, koja izviru iz molitve, nestaju. Vjera postaje isto teoretska, bez unutranje ivotvorne spoznaje Boga. Pri prvom snanijem optereenju vjera se gubi. Prekid s Bogom.

Takoer i osorni ovjek teko e podnijeti da savije koljeno pred Bogom. Arogantan, ohol, prepun kritike, velikih zahtjeva, sve zna bolje, sasvim je neobjektivan, pun je sebe. Pokoravanje sa strahopotovanjem prema Bogu bit e kod takvih ljudi samo mala, krhka biljica, koju je lako zgaziti. Ali prije svega ljudi se esto odvajaju od Boga radi nesavladane i krivo shvaene este zapovijedi Boje. To poinje ve u mladosti. Savjest tada opominje i svijest o krivici postaje sve vea. Konano ljudi naputaju Boga, jer se plae njegovih zahtjeva. Prekid s Bogom.

46

Nama ljudima ponekad se ini tekom dunost da se pokorimo Bogu. No tko samo jednom spozna makar iskricu veliine i uzvienosti Boje ljubavi, taj e znati: nema dragocjenije slube na zemlji nego to je sluba Bogu. Jer Bog je pradomovina ovjeka, najsavrenije ispunjenje koje ljudsko srce moe nai.

Je li dovoljno biti estit, pristojan ovjek?

Mnogi se vrlo ljute kada se od njih trai da vjeruju u Boga i da mu se pokoravaju. Da budemo estiti nije potrebno da vjerujemo u Boga, misle oni. - Zar je vjera u Boga zaista luksuz za kontemplativne due?

U tome se krije istinito jezgro. Zaista postoje ljudi koji su toliko izvanredno estiti, toliko svjesni dunosti da dobijem siguran utisak: taj je na putu ka Bogu ak i onda ako u Boga ne vjeruje. To su traitelji Boga o kojima smo ve govorili. Oni su apsolutno vezani na svoju savjest, ali jo ne vjeruju u Boga, jer do sada jo nisu mogli da ga bolje upoznaju. Ali kod mnogih je prividna estitost neto isto izvanjsko. esto samo maska. Ako je netko samo tako dugo estit dok ga dri strah da e biti ot

47

kriven, da li je takav ovjek uope estit? Ako je netko prema jaima od sebe ljubezan i spreman pomoi, ali mrzovoljan i brutalan prema onima koji su bez obrane, je li on estit? Zar kod mnogih ne nestaje estitost kada im maska vie nije potrebna? Gdje su prijatelji u nevolji? Tu se oituje pravo lice kao strano nepoteno.

Drugi izgledaju vrlo estiti, ali sami sebi postavljaju svoje zapovijedi. U Boga ne vjeruju, jer im se Boji zahtjevi ine suvie strogima. Na taj nain oni sami sebi donose poslovni moral, brani moral, asti i pouzdanosti... Je li to estito, kada ljudi svom Gospodinu Bogu uskrauju poslunost, jer ele ivjeti udobnije?

Ali prije svega: to zapravo ljudi razumiju pod estitou? Svaki se sam sebi ini estitim, kada svoja osvjedoenja mijenja kao koulje; ak i onda kada nema nikakovih uvjerenja i kada se mijenja kao zastava na vjetru. to misli sit malograanin da je estito? Hitler, Staljin bili su uvjereni u svoju estitost. Ali tada se nauavalo: to je slabo treba unititi. Milosre je grijeh. Ubistvo milijuna Zidova bilo je pitanje asti. Prezir ene bio je za Nietzschea takoer znak snage. Sartre negira svaku savjest, svaku unutranju povezanost s Bogom. Sve to sloboda stvara oznauje se kao dobro, pa i onda ako je to prekraj.

Odluujue: moe li netko biti estit, ako ne priznaje nikakvu unutranju veza sa savjeu? Nikakvu povezanost s bilo kakvim vrijednostima, zapovijedima, dunos

48

tima? Ta unutranja povezanost je odluujua kod zaista estitog ovjeka! Tko te unutarnje veze na bezuvjetne moralne zahtjeve savjesti priznaje, taj je savjestan, svjestan dunosti i u isto vrijeme religiozan, jer je religija veza s beskonanim Bogom.

Tko Boga nijee, taj na dosljedan nain mora nijekati i bezuvjetne moralne zahtjeve savjesti, jer samo Bog nas moe apsolutno vezati savjeu. Bez Boga savjest nema autoriteta. Tko Boga nijee, taj je unitio temelje estitosti! Sve to jo tada ostaje od estitosti, to je samo elja, ali bez vrstog temelja: te estitosti moemo se pridravati, dok nam to ini zadovoljstvo, ali ju odbacujemo, im nam postane teka.

Sama estitost bez Boga, takozvani humanitet, lako se pretvara u bestijalitet. To je iskustvo izrazito pokazalo: pepeo bezbrojnih idova, usamljeno umiranje stotina tisua bolesnih, starih, neizljeivih, koji su neko unitavani, milioni ljudi, koji su u koncentracionim logorima umirali od gladi, smrzavali se, iskrvarili.

Samo Bog nam daje u savjesti onu unutarnju vezu, koja ini najintimnije jezgro estitog ovjeka.

49

Postoji li neto poslije smrti?

Da postoji neto poslije smrti moe se vrlo drastino pokazati: ako u mom ivotu postoji dunost, jedno mora, tada mora postojati i jedno polaganje rauna i sud, jer dunost nema svrhe ako ne polaemo raun. Ako u naem ivotu postoji odgovornost, tada jednom netko od nas mora traiti polaganje rauna. - Kako ta dunost traje kroz cijeli ovot, tada oito polaganje rauna moe uslijediti tek nakon nae smrti, polaganje rauna o svemu to smo inili. I ako me u svijetu nitko nije ulovio, nikakvo redarstvo, nikakav ef, nikakav drug u poslu, morat u poloiti raun ak i za djela poinjena u najveoj skro- vitosti. Kada nakon smrti ne bi nita postojalo, nikakav sud i nikakvo polaganje rauna, tada bi svatko mogao initi togod eli. Trebalo bi biti samo lukaviji od policije, trebalo bi biti samo spretniji od drugih.

Postoje i drugi dobri razlozi u prilog opstojnosti vjenog ivota, vjenog u ovjeku, vjena tenja za beskonanim. U naem ljudskom srcu gori vjeni plamen, vjeni zahtjev za pravdom. Nepodnosivo nam je gledati kako esto upravo zli uivaju u slasti i lasti, a pored njih poteni ive u bijedi i nesrei.

Kroz tisue godina ljudi su bili uvjereni da postoji jedna pravda i izravnanje^ Postoji pravda, ali se ona ovdje na zemlji ne realizira. ivot ovjeka radi toga u ovom krat

50

kom zemaljskom razdoblju mora imati nastavak i tek tada se pravda moe ispuniti: za grenika i za sveca.

Dalje jedan zahtjev za beskonanim: ovjek ivi nekoliko decenija - emu zapravo? Samo vjenost moe ivotu dati smisao i ispunjenje pravinosti.

Jo jedna misao o vjenom u ovjeku: to je s trpljenjem ? s gubavcima, s onima koji boluju od raka, s usamljenicima, preplaenima? Trpljenje se moe samo onda podnijeti, ako spoznamo njegov duboli religiozni smisao: kajanje, pomirenje, ienje, opravdanje. Ljudi e se uvijek sve vie i vie pitati: je li igra vrijedna uloga? Vrijedi li uope ivot, koji donosi toliko trpljenja i boli? Oni e ljudi izdrati u ivotu koji znaju da se njihov ivot zasniva na vjenosti. Ostali su u velikoj opasnosti, da svoj ivot odbace. Jer ukoliko je ovjekvie slobodan, utoliko e lake odluivati o svom ivotu. On e ga lake odbaciti, ako nije vezan za Boga i za vjenost. Sve ee e trpljenje nametati ovjeku pitanje: postoji li vjenost?

Ali to je moda najdublji dokaz za to da neto vjeno mora postojati: upravo najbolji u ovjeanstvu navije- taju u slonom zboru neunitivu enju za uzvienijim, za vjenim. Kako su pak svi nai nagoni puni smisla, zar e tada upravo taj najdublji i najsvetiji zahtjev ovjeka ostati besmislen, bez ispunjenja?

Mnogi kau: nita ne moe postojati poslije smrti, jer mrtvo tijelo istrune u grobu! Ali zamislimo malu gus

51

jenicu jednog leptira. Ona mora prividno uginuti. No samo je vanjska kukuljica mrtva! Iz kukuljice e izmiliti novi ivot: prekrasni leptir. - I nije li isto tako i kod zrna ita? Zar ono ne mora umrijeti, da bi se mogli razviti stabljika i plodonosni klas? - Na kraju pokazuje nam i atomska fizika da se materija oduhovljuje na slian nain, moe se pretvoriti u svjetlosnu energiju. To se zbiva i kod svake atomske eksplozije. Slino treba da je i kod nas. I mi emo se tako jednom preobraziti, promijeniti, produhoviti, ljepe nego aroliki leptir krasnih boja, koji izlazi iz neigledne ljuture, kukuljice.

Je Ii Bog smisao naega ivota?

Moda imamo dojam da vrlo dobro znamo smisao i cilj svoga ivota: mi elimo u svom pozivu neto postii, dobro zasluivati, neto lijepo doivjeti, imati obitelj i odgajati djecu... Ali ivot ini ljude realistima, jer nam se ini da veliki ideali to im se vie pribliavamo to oni postaju manji. U prvom redu razoarava nas zadovoljstvo ovog svijeta, koje bismo eljeli iskusiti u najviem moguem stupnju. Jelo, pie, smijeh, senzacije - sve je to dodue lijepo i plemenito, ali to je suvie malo za ivotni

52

cilj. To ne moe zasititi nae srce; naa najdublja nutrina ostaje pusta, nijema, prazna i nezadovoljna.

ak i omiljeni poziv ne moe ispuniti puninu naega srca. Sve vie uviamo: moe i bez mene. I mi se ponovno pitamo: Zar je to potpuni sadraj moga ivota?

Pa i ljudi ne mogu biti najvii cilj, ak i onda ako za njih elimo ivjeti i umrijeti. Nitko od njih ne moe ispuniti i posljednji kutak naeg srca, pa makar oni bili i idealnog karaktera. Stoga se pitamo: Zato mi ljudi zapravo ivimo? Zato treba da budemo na svijetu? Zato moramo pomagati drugima da bi mogli ivjeti? Roeni smo da ljubimo i trpimo nekih 70 godina, a zatim umiremo. emu sve to? Tako moda moemo razumjeti one ljude koji se na oigled ivota punog trpljenja ozbiljno pitaju: Isplati li se uope ova igra, koja trai tako visok ulog u trpljenju?... Ne bismo li radije svojevoljno nainili kraj?

Moda pri slinim razmiljanjima po prvi put u naem ivotu posve svjesno osjeamo glad za vjenim, neprolaznim, nerazorivim. Tada znamo: samo beskonano, vjeno moe ispuniti moju najdublju nutrinu: moe utiati najdublju glad moga srca. Nae ljudsko srce je veliko, suvie veliko, da bi ga mogla zasititi zemaljska praina. isto ljudski ciljevi i ideali, gledano na dui rok, ne mogu nas ispuniti. Samo ako znamo za vjeno, nerazorivo, smoi emo snagu, za svaku rtvu, ispunjenje dunosti i strpljivosti u svom ivotu.

53

Ali zato mi ljudi imamo zemaljski ivot, kada je vjeni zapravo na pravi ivot? Je li nam uope taj zemaljski ivot potreban? Moramo li ga shvatiti ozbiljno? Moramo li se zauzimati za prolazno, kada je vjeno najvanije? - esto ujemo na to pitanje neispravan odgovor: Vjeni ivot je jedino vaan, zemaljski ivot je u poredbi s njim beznaajan. Takvo gledanje je lano i moe dovesti do poraavajuih posljedica. Svi mi, koji se nalazimo usred zemaljskog ivota, s pravom emo odbaciti takvo shvaanje kao nepravedno potcjenjivanje nae zemaljske djelatnosti i nauke.

Prema tom shvaanju bio bi dakle sav na rad i briga praktino besmisleni, manje vrijednosti. Na ivot bi tada imao samo jednu zadau punu smisla, da ljubimo Boga, ali ne i blinjega. Mnogi stoga potpuno odbacuju vjeno, jer prividno stavlja na na ivot toliko neopravdane zahtjeve. Ali ako niti vjeno niti zemaljsko nije jedino vano, to tada uistinu znai na zemaljski ivot? Odgovor glasi: Na zemaljski ivot je vjerna slika, odraz u ogledalu vjenog. Sve to ovdje na zemlji cijenimo, samo je privid, poredba, slika, onog vjenog i beskonanog, koje emo jednom gledati. Naa predanost radu, na interes za temeljne probleme ivota, naa briga za dom i obitelj, nae prijateljstvo, ak i naa tehnika, umjetnost i znanost, na napredak u svim stvarima: sve je to vjerni odraz, slika vjenog i mora stoga biti isto tako vano kao vjeno uzeto samo. Krist kae: to uinite jednom od ove moje najmanje brae, meni ste uinili. (Mt 25,40).

54

Meutim nae su oi ponekad suvie slijepe da bismo mogli dovoljno jasno gledati beskonano izvan svih stvari svakodnevnog ivota. I radi toga trebamo religiozni ivot u uem smislu: molitva, vjera, Misa, rijei Kristove. Tako emo se nauiti shvaati da zemaljski ivot ima isto znaenje kao i vjeni. Zemaljske i vjene vrijednosti zahtijevaju istu brigu, trud i predanost. U ovom zemaljskom ivotu odluuje se stoga ujedno i na vjeni ivot.

Je li Bog utjeha?

Ako se upitamo, zato zapravo vjerujemo u Boga, tada e odgovor uzimajui nae srce u obzir moda glasiti: jer je Bog utjeha. Mi se ne moramo radi toga priznanja uope stidjeti. Poneki put dakako vjerujemo da svijet i ivot moemo i bez Boga savladati. Ali iskustvo nas ui neto sasvim drugo. Mi uoavamo na sebi i na blinjima stvarnu bijedu, oajanje. Moda se svaamo sa svojom sudbinom i sve nam je mrano, bez trunka nade, bezizlazno. U takovim trenucima doivljavamo, osjeamo potrebu da nam bezuvjetno nedostaje oslonac uz koji se moemo priljubiti. Mi ljudi nismo dovoljno veliki da bismo mogli sve sami savladati. Mi trebamo nekoga kome moemo zavapiti, prema kome moemo ispruiti ruke u nevolji, trebamo pomonika - Boga.

55

Kako smo pak esto mi ljudi osamljeni meu tisuama koje prolaze pored nas. Rado bismo imali nekoga, kome bismo mogli pokloniti svoju ljubav. Ali nikoga nema koji bi nas prihvatio, koji bi nas ozbiljno shvatio, nikoga koji bi se o nama starao, koji bi nam poklonio skrovitost, koji bi nam ponudio svoje utoite. Tada je Bog jedini prijatelj u naoj samoi, jedini kojemu moemo rei: Sada nema nikog drugog osim tebe.

Ili to treba da uinimo kada smo preputeni nepravdi, a na daleko i iroko nema nikoga, koji bi nam pomogao da postignemo pravdu? U svim tim prilikama osjeamo sve vie tijekom svog ivota: Trebam te, moj Boe, trebam tebe, tvoju utjehu.

Religiozni ovjek je takoer u svojoj patnji jo uronjen u svoga Boga. On zna da je trpljenje pokora puna smisla, koju on voljno prihvaa; ili iskuenje puno smisla, u kojemu mora oeliiti svoju snagu; ili oienje puno smisla, koje ga vodi ka svjetlu mudrosti. U svakom sluaju trpljenje ima za religioznog ovjeka uvijek zadau punu smisla. Ali kako e ovjek bez Boga prevladati duboku patnju, a da se ne slomi? Mi ljudi emo uvijek trpjeti, jer emo biti duevno osamljeni, izdani, izbaeni, prezreni... K tome jo dolaze bievi ovjeanstva. Oni se danas zovu: rak, srana oboljenja, atomski rat, bijeda izbjeglitva, menaerska bolest i neuroza. Sutra e biti druge. Kako emo savladati sva ta trpljenja bez Boga?

Gdje je izgubljena veza s Bogom, tu se ovjek razbolijeva u sri. ovjek ostaje bez korijena, bez domovine, u

56

nutrini prazan. Pusto i praznina potresaju ovjeka, dok ga ne savlada strah, tako pie lijenik dr. Hans Citron. - O tom strahu ovjeka, koji vie nije uronjen u Boga, govori i moderna filozofija. Ona oznauje strah kao temeljni osjeaj suvremenog ovjeka. Je li dananji duevno bolesni, neurotini ovjek, produkt one neu- ronjenosti u Boga, straha i gubitka domovine? Sigurnost, pouzdanje i duevni mir raaju se iz uronjenosti u Boga. U svakom sluaju potvruje se injenica, da svi stvarno religiozni ljudi samo kod Boga mogu nai onaj duboki mir due, onu domovinu, i radost koju svijet ne moe dati.

Ali Boga ne treba samo svaki pojedinac. I svijet kao cjelina takoer ga treba. Albert Einstein, osniva teorije relativnosti, kae: Uvjeren sam u to da bi se bez religije ovjeanstvo jo i danas nalazilo u barbarskom stanju. Sav zajedniki ivot zbiva se pod nezamislivo primitivnim okolnostima, sigurnost za svojinu i ivot jedva da bi postojali, a rat svih protiv svih, koji je stalna ljudska potreba, to je moje osvjedoenje, izrodio bi se u neto jo mnogo stranije, nego to je danas sluaj. - Pomou prisile, koncentracionih logora i policijskim pritiskom ne moe se trajno odrati niti jedna zdrava, slobodna zajednica. Kada popusti vanjski pritisak, tada se ljudi, koji ne posjeduju duboku nutarnju smirenost, izopauju i pretvaraju u hordu neobuzdanih egoista, koji se meusobno bore. Ljudska zajednica moe samo tada opstojati u slobodi, ako je unutarnja religiozna veza pojedinca s Bogom dovoljno vrsta.

57

Bog mora jo u mnogo veoj mjeri biti naa utjeha. Ne samo u oajnim sitacijama, nego naa svakidanja utjeha. Prijatelj, kojemu se svakodnevno obraamo. Tada emo moi jo mnogo dublje vjerovati u Boga, ako od njega svald dan primamo utjehu.

Postoji li grijeh?

Mnogi ljudi doivljavaju svoj grijeh vrlo intenzivno. Poslije tekog prekraja ini nam se da se izmeu nas i Boga nalazi zid, koji nas razdvaja, odvajanje od Boga. U tom stanju odvraanja od Boga osjeamo, slutimo: sada sam proigrao ono to je najhitnije u mom ivotu. U nama je tada neki tajanstveni strah kao kada pred sobom ugledamo otvorenu provaliju.

Poneki ljudi imaju dojam: nemam nikakovih grijeha. Hvala Bogu, ako nam nae srce ne moe predbaciti teke prigovore. Bit e to jamano tako da upravo imamo samo one svakodnevne grijehe koje svi mi inimo. Ali nije dolo do odluujueg prekida s Bogom, do punog, tekog, svjesnog grijeha, s bitnim ne Bogu. - Svakako moe postojati i drugi uzrok, ako netko kae: nemam nikakvog grijeha. Dobro razvijena savjest priklanja nas uvijek prema boljem i stoga nam stavlja mnoge prigo

58

vore, jer toj tenji za boljim nismo u potpunosti udovoljili. Ako si neki ovjek uobrazi da nema grijeha, tada njegova savjest ne funkcionira ispravno. Ona je lukava, nerazvijena, nedovoljno ispravna, ili potisnuta. Sada moramo taj prijavni ured Boji bolje izraditi, da bude osjetljiviji. Moramo vie sluati tu savjest i prema tome ivjeti, tada e ona ojaati i glasnije govoriti injenice. Neki tvrde: Grijeh uope ne postoji. Oni govore: Nagoni upravljaju ovjekom.

Nae ljudske djelatnosti odreene su ustrojstvom karaktera. Nae naslijee upravlja naim vladanjem: biokemijski procesi, hormoni, vitamini utjeu na predo- minantan, prevladavajui nain na nae miljenje. K tome jo dodajemo sugestiju mnotva, moderni kolektiv sa svojom ideolokom indoktrinacijom, zatim neuroze i duevna oboljenja, sredinu u kojoj radimo i svoj odgoj. Sve to ini od nas ovjeka, koji jednostavno i ne moe drukije djelovati! Prema miljenju tih ljudi nae djelovanje, nae radnje nisu vie slobodne kako u dobru tako i u zlu. - Poneki ljudi se jo k tome ale da ih njihove strasti u tolikoj mjeri sputavaju, da tada zapravo i prestaje razborito miljenje. - Zar u ovjeku ne postoje nikakvi grijesi, nego samo nagoni?

Nai nagoni mogu nas zaista zarobiti. Mi smo tada robovi naeg raspoloenja, vremenskih prilika, hormona, robovi naeg kukaviluka, mode i nae okoline. Jedan suvremeni psihijatar je rekao: 90% naih radnja je neslobodno! - Ali na kraju mi sami odluujemo o tome tko

59

smo mi! Mi postavljamo, donosimo odluke o granicama upravo u najodlunijim trenucima svoga ivota! Mi odluujemo o tome hoemo li jednostavno pasti u ponor ili emo pokuati put usmjeriti u visinu, hoemo li se prepustiti struji, da sve ide i tee kako hoe, ili emo zapoeti ozbiljnu borbu za ono to je bolje. Mi vrlo dobro znamo da imamo slobodu da donesemo odluku i kaemo: prepustit emo se toku struje, ili elim da se borim i potrudim. U svojoj najdubljoj nutrini mi smo duboko uvjereni da postoji sloboda odluke i odgovornost, da na kraju krajeva mi donosimo odluku. Mi znamo da postoji ustrajnost u dobru, uskraivanje nedoputenog grijeha. Ali poneki uzdiu: Jednostavno ne nogu izvravati 10 zapovijedi Bojih. Kod tih je ljudi moda nagonska snaga toliko jaka da im konji uvijek pobjegnu, ak i ako takvi ljudi poteno pokuavaju savladati svoju srdbu, putenost, kukaviluk, ali pri tome uvijek isputaju uzde iz ruku. Ovdje je jedno vano: pred Bogom odluuje iskljuivo naa volja, nae nastojanje, naa potena nakana. Gdjegod se nalazili, u movari ili na planinskim vrhuncima: uvijek moemo svoje oi podii i stremiti prema gore. Samo to odluuje o vrijednosti naega ivota.

U naem e ivotu biti grijeha. Ako meutim vjerno pokuamo put usmjeriti prema gore, uvijek emo biti na putu prema Bogu.

60

Povratak Bogu

Bilo kada u tvom ivotu, moda prije dueg vremena, nastupio je prekid s Bogom. Otada postoji ponor izmeu tebe i Boga. Ti si se moda na to privikao, pomirio se s tim stanjem. Ali negdje u dubini tvoga srca javlja se bolna enja da Boga ponovo otkrije. Moda u tebi postoji tiha spremnost da se vrati Bogu. to te zapravo prijei da nae put povratka ka Bogu? Postoje neke tekoe. O njima emo sada zajedno porazgovarati.

Moda ima potekoe u vjeri? Moda nikada nisi uo razborito obrazloenje, dokaz o Bojoj opstojnosti. A s druge strane osjeao si otpor, jer nije bilo solidnog temelja za vjeru u Boga. Svakako svoju vjeru nisi htio zasnovati na samim osjeajima i slutnjama. Moda je takoer bila po srijedi i velika zauzetost u radu, tako da jednostavno vie nisi imao vremena i mira da bi razmiljao o Bogu. Na taj ti je nain Bog postao stran. - Zar da ostane taj rascjep izmeu tebe i Boga? Odluujue u naem ivotu ipak je jo vjeno. Zar da ne moemo osigurati vie vremena za ono to ostaje vjeno?

Moda ima i druge potekoe: sa svojim nagonima nee nikada izai na kraj. Radi toga smatra da je u redu s jedne strane da se moli Bogu a s druge strane upada u grijeh. Teko ti je. Ali gospodin Bog zna za tvoje prave nevolje. Budi uvjeren da i drugi imaju takve potekoe.

61

Kada te obuzme slabost, tada se mirno obrati Bogu i reci mu: Gospodine, Boe, elim opet poeti iz poetka.

Sasvim je neto drugo, ako netko potpuno jasno kae: ne elim napustiti poneto to me odvaja od Boga.

Jo sam previe mlad i elio bih jo da uivam u svom ivotu! - Ti si u delikatnom poloaju. Zatvara oi i igra se slijepog mia s Bogom. Koliko ti vremena jo treba da se obrati? Poneki put ide to brzo: saobraajni udes, srani infarkt, smrt na ulici, atomski rat... Moda misli: Ja u se jo prije svoje smrti brzo obratiti. Ali to onda, ako ti Gospodin Bog taj dobri as, u kojem je tvoje srce prijemljivo za Boga, uskrati, vie ne pokloni? Ako i tada ostane jednostavno tvrdokoran i ravnoduan sve do svoje smrti? I za dobru volju moramo moliti. Zar nee pokuati?

Ili te je jednostavno lov za uspjehom potpuno obuzeo? Je li prekid s Bogom nastupio radi toga to vie nema slobodnih misli za Boga? - To je teka krivica ako ti je novac vrjedniji od Boga. Moe li ga ponijeti sa sobom? Ti zna, doi e vrijeme, kada e ti Bog biti vaniji nego sav novac.

Ili naprotiv suvie voli udobnost, te nema vremena za molitvu, za slubu Boju, za misli o Bogu? - Time je rascjep izmeu tebe i Boga postao prevelik. Zar ne bi makar naveer mogao ukrasti nekoliko minuta pune tiine da zahvalno pogleda prema gore i zahvali za sva

62

dobra koja si toga dana primio? Ili si moda jednostavno bio kukavica da prizna Bogu: plaio si se da e te ismijavati radi toga to si religiozan, ili misli da e pretrpjeti tetu ako vjeruje u Boga. I kukaviluk je krivica. Odvojio te je od Boga. Uostalom, tko te prijei da prije svega u svojoj nutrini jednom razgovara s Bogom.

Ili si moda jednostavno bio nepromiljen? Cijela tvoja okolina je bezbona, sredina u kojoj radi i tvoji prijatelji ne mare za Boga. Ti si se jednostavno bez razmiljanja s njima stopio. - Nepromiljenost u tom sluaju znai: ne mari za istinu. No sada si postao zreliji. Ako tvoje misli sada poniru u dubinu, hoe li danas drugaije misliti nego tada? Zar isto tako ne vjeruje da upravo o najvanijim pitanjima ivota moramo imati vlastito miljenje i ivjeti prema vlastitom uvjerenju? Vjeruje li u to da nam je Boga potreban? Naroito onda kada poinje vjeno.

Tuom krivicom ljudi gube vjeru

Samo rijetko su filozofske spekulacije pravi uzroci nevjere. Veinom se vjera u Boga slama ovjekovom krivicom, no esto i tuom krivicom.

63

Treina ovjeanstva na zemlji ivi danas pod vlau materijalizma. Mnogi vie ne vjeruju u Boga. Komunizam je nastao u srcu Njemake u prolom stoljeu. Stisnuta pesnica je njegov simbol. Porobljeni radnici Njemake stiskali su tada pesnice protiv izrabljivaa. Bolesni, bespomoni, bez sredstava, naputeni, bez pravne zatite, djeca su traila kruh. Tada se rodila mrnja proletera protiv njihovih gospodara, koji su se nazivali kranima. Iz te mrnje protiv kranskih krvopija raa se i mrnja protiv Boga, protiv religije, protiv krana. Krivicom krana nastao je komunizam. Tko e jednom radi toga odgovarati pred Bogom?

Moda smo mi krani dananjice na isti nain krivi radi nevjere izgladnjelih naroda! U Europi i Americi, u kranskim zemljama svijeta, stanuju najbogatiji stanovnici zemlje. Mi troimo danas iznose u milijardama za alkohol i nikotin. A pokraj nas umire od gladi godinje 30 milijuna ljudi u svijetu. Ti se narodi danas ne uzdaju u radosnu vijest Evanelja, jer vie nemaju povjerenja u kransku bratsku ljubav. Oni ljube Krista, ali mrze krane, govorio je Gandhi. Tko e jednom za to biti odgovoran?

Afro-azijski studenti dolaze na univerzitete Europe kao religiozni ljudi, a naputaju Europu najveim dijelom kao ateisti, kao ljudi bez Boga. Oni su kod nas dodue naroito upoznali tehniku i stres, ali ne i ljude, kojima je Bog sredite ivota. I radi toga ne vjeruju vie u Boga. Oni e kao rukovodioci svojih mladih naroda izgraivati

64

nove drave, ali bez Boga. Kako emo mi europljani radi toga jednom odgovarati.

Ljudi uvijek trebaju uzore! Oni moraju upoznati jedno arko srce, vidjeti oduevljenog ovjeka i tek tada e moi povjerovati u veliinu Boga koji je iznad svega. Ali kako e se ledena srca ugrijati, kada nigdje ne susreu ar boanske ljubavi u ljudima?

Iz kolske klupe mladi ljudi polaze u pogone, obrte, poduzea. Poslije nekoliko mjeseci stariji kolege ih dobro obrade. Sada je seks tema broj jedan, a Bog je zrak i poruga. Nas krane jednom e zapasti teka odgovornost. Na sudnjem danu morat emo spoznati da naom krivicom nevjernici nisu mogli pronai put ka Bogu! Upadljivi grijesi ljudi vjernika odbijaju nevjernike. Odvratnost prema kranima pretvara se u odvratnost prema Bogu. Oni koji su udaljeni od nas doivljavaju krane kao brutalne, bezobzirne, egoistine. Tako postaje religija u njihovim oima nesimpatina i bezvrijedna, jer prividno nema snage da ljude uini boljima. I Crkva u cjelini, jer se sastoji od ljudi grjenika, ini uvijek ponovno pogreke radi kojih se ljudi osjeaju odbaeni od vjere. Boanska snaga koja je u vjeri, mnogima je grijesima toliko zamraena da joj razoarani ljudi okreu lea. Na taj nain ljudi esto gube vezu s Bogom.

Moramo se plaiti odgovornosti, koju imamo jedni za druge: da naom krivicom drugi ne postanu kolebljivi u svojoj vjeri u Boga, da naom krivicom ne ostanu u tami

65

nevjere, jer u nama nisu nali nikakvo spasonosno svjetlo.

Je li sumnja u Boga grijeh?

Mnogi se bore za vjeru, ali nisu u stanju da je osvoje. Ali te ljude koji se bore, treba unato tome visoko cijeniti, jer kod njih postoji glad i e za istinom. Oni su traitelji Boga i imaju potenu elju uiniti sve to po svojoj savjesti spoznaju kao ispravno. - Tamne sate u vjeri morali su doivljavati i sveci. Bila je to kunja i provjera pred Bogom. Na ivotu svetaca moemo spoznati da sam poboni osjeaj ne ini nau vjeru vrijednom. Vjera je utoliko dragocjena ukoliko ureuje na ivot ispravnim tijekom.

Ponekad otkrivamo u svojoj vjeri probleme koji nas kroz neko vrijeme zbunjuju. Te potekoe u vjeri nisu ni u kom sluaju grijeh, nego nas moraju podstai na razmiljanje i produbiti nau vjeru. - Kod mnogih, koji sumnjaju u svoju vjeru, nedostaje najelementarnije znanje o Bogu. Nitko im na zadovoljavajui nain nije pokazao put ka Bogu i vjeri. Tu je vie tue krivice nego li vlastite.

Mnogi su meutim sami krivi za svoju sumnju. Tko gomila krivicu na krivicu i nee da se obrati, taj e konano

66

napustiti Boga. Njegova nevjera je bjekstvo od Boga. Isto tako ako molitva, kontakt s Bogom, nije vie uobiajena, tada e unutranje iskustvo zakrljati i na kraju e se pojaviti sumnje u vjeri. - Mnogi su takoer utoliko krivi u svojim sumnjama to su se za vrijeme ivota zadovoljavali s minimalnim zahtjevima vjerskog ivota. I ako je tada nadolo trpljenje, ili im Bog nije odmah usliao molbu, ili su vidjeli sablazan u Crkvi, tada se njihova slaba vjera slama ve kod najmanjih optereenja od kojih su se morali braniti.

Protiv vjerskih sumnja moramo neto uiniti. Sumnja je neizmjerna opasnost: ako vie ne vidimo jasno cilj ivotnog puta, kako emo onda prispjeti na cilj? Ako su temelji svog ivota truli, kako emo onda na njima izgraditi zgradu naeg ivota? - Ako je naa vjera puna upljina, praznina, tada bismo morali poeti razmiljati: prosuivati, sluati, itati i prikupljati znanje i sigurnost. Prije svega morali bismo u prvom redu raistiti sa svojom savjeu, jednom temeljito nainiti red! I tada pokuati ivjeti prema svojoj savjesti. Tada e nam Bog govoriti sve glasnije i prijateljskije, dok njegov glas jasno ne razumijemo i zahvalno u njega povjerujemo. - Takoer moramo i moliti za vjeru. Iskustvo je miliona molitelja da nas Bog uje i da nam govori u molitvi.

Mnogi imaju potajne sumnje i nesigurnosti u svojoj vjeri u Boga. Oni su dodue religiozni, ali samo polovino sigurno, jer se nikada ne moe posve izvjesno znati postoji li iza smrti jo neto. Ta sumnja, taj nedostatak

67

vrste vjere, razjeda temelje religioznog ivota kao rak- rana. Jer je sve potkopano i razjedeno, mora religiozno ostati samo vanjtina, nakit, neto nakalemljeno, ali vjera ovdje ne moe biti kima cijelog ivota.

Je li mogue u dananje doba imati jo tako snanu, duboku vjeru, kao to su je imali stari? Tempo, indoktrinacije, jedva jo daju dovoljno vremena za kontakt s Bogom. Ovdje si mora moderni vjernik eljeznom rukom stvoriti rang listu vrijednosti: u dnevni program na prvo mjesto mora doi Bog i molitva, a tek potom sve ostalo. Moramo nai vremena za novine, ienje zuba i istou. -A s druge strane mami moderni potroaki raj tako da pokraj njega prijeti opasnost da nee preostati interesa za Boga. Ovdje mora dananji vjernik nauiti veliko samosvladavanje pri kupovinama i uivanjima u modernim potroakim dobrima. Bog mora i nadalje ostati sredite naega ivota! Takoer i znanje i temelji vjere moraju kod modernog molitelja biti bitno solidniji nego u srednjem vijeku, jer mi danas moramo dati odgovor na mnoga pitanja, koja su u srednjem vijeku bila jo nepoznata.

68

Moram li moliti?

Vjerovati znai susresti Boga i imati povjerenja u beskonano, koje smo susreli, znai: pobonost i pouzdanje. Vjera moe nastati samo iz susreta s Bogom. Bez sumnje Boga moemo susresti i izvan molitve: u prirodi, umjetnosti, knjievnosti, u dragocjenim ljudima. Boga moemo susresti i onda kada se pokoravamo njegovim zahtjevima, koje nam savjest nalae.

Unato tome ostaje kruto iskustvo da nae ui u vrtlogu svakodnevnog ivota ostaju i suvie glupe za Boga. Svjetske reklame suvie nas zasljepljuju, da bismo Boga mogli vidjeti duhovnim oima. Tako prolazimo mimo Boga i ne susreemo ga. Stoga nam je potrebno neko vrijeme u kojem emo se svjesno odluiti za Boga, da bismo uli njegove elje, zahvalili mu za pomo, molili u svojoj bijedi, izmolili oprotenje: vrijeme molitve.

Tko ne moli, rijetko e kada susresti Boga i stoga e zaista jedva moi vjerovati u njega. Stalan susret s Bogom u molitvi uzrok je stvarne vjere. Dokazi samo podupiru razum. Ali iva spoznaja Boga odraava se u molitvi. U molitvi doivljavamo Boga kao sadanjost koja stvarno postoji. Tko ne moli, tko ne skuplja nikakva unutarnja iskustva, uvijek e napola sumnjati. Tko eli biti uvren u vjeri, taj mora sve vie i vie moliti. Taj susret s Bogom postat e tijekom vremena srdaniji: prijateljstvo kao

69

meu ljudima. Iskustvo miliona molitelja kae nam da Boga moemo stvarno sresti i s njim razgovarati. Ako razmjena misli s Bogom prestane, prijateljstvo s njim e ohladnjeti, Bog nam postaje stran, veza se raskida.

Ali ti pita: to treba moliti? I najkraa molitva moe donijeti pomo, postati otvoren put ka Bogu. Tko neku od najpoznatijih molitava izgovara polagano i s razmiljanjem, spoznat e da je to susret s Bogom.

- Drugi ele slobodno razgovarati sa svojim Ocem, i to je vrlo dobra molitva, jer Bogu kazujemo nae brige, slabosti, patnje i molbe.

- Tko se ne moe susresti s Bogom, za njega e svaki trud koji ini, da bi sreo Boga, biti molitva: religiozna knjiga, razmatranje o Bogu, razgovor o Bogu, tihi, misaoni asovi razmiljanja o smislu i cilju ivota... Sve je to molitva za onoga koji trai Boga.

Mnogi kau da nemaju vremena za molitvu. urba, izazovi, obitelj. No tu e pokazati kolika je vrijednost Bog za nas. Ako dakle vjerujemo u to da je on sudbonosni, odluujui cilj naega ivota, tada emo uvijek nai vremena za molitvu. Poneki iz sasvim drugih razloga ne mole: doklegod ovjek ustraje u svom grijehu, stvarno nije u stanju istinski, iskreno moliti. To znai da se moramo obratiti i moliti Boga da nas ponovno primi u svoje stado. Zid razdvajanja izmeu nas i Boga mora se sruiti.

70

Moramo mu priznati svoju krivicu i moliti ga da nas ponovno primi u svoju kuu i da nam opet bude dobri Otac.

- Brzo moramo dovesti u red ono to nas od njega odvaja, inae e se rana zagnojiti i postati zloudna.

Neki kau: Ne mogu moliti. A moliti je tako jednostavno. Moliti znai: zazivati u pomo. Nije li po sebi razumljivo da tom Ocu koji je iznad nas kaemo: Po- mozi mi!? Bogu nije potrebna naa molitva. Nae molitve su znak povjerenja u njegovu dobrotu. I on e nam tada udijeliti sve to je za nae dobro. Ako ga molimo za neku sitnicu, on e uvijek odabrati ono to je za nas bolje.

U molitvi je kao i u braku. Ako drugome izlazimo u susret samo onda kada nas to veseli, a ne onda kada je to potrebno, tada to i nije pravo prijateljstvo. Stvarna naklonost prema drugome pokazuje se u stalnoj vrijednosti, a ne samo u usplamtjeloj strasti trenutka. Naa stvarna naklonost prema Bogu izraava se trajnom vjernou, u stalnom pokuaju uvijek sretati Boga i u postojanoj molitvi. Tako emo sresti Boga ve u ovome zemaljskom ivotu.

Je li potrebno moliti? Molitva je glavna ulica na putu u vjenost.

71

Trebamo ii objavu? Trebamo li Krista?

Vjeruje li zaista da mi s vojim skromnim ljudskim razumom moemo rijeiti sva bitna pitanja svog vjerskog ivota? Kako si na primjer predstavlja Boga? Moramo li se Boga plaiti, jer doputa trpljenje i smrt? Ili je Bog tako bezazlen da ga ne zanimaju ljudske pogreke? - Tko e odgovoriti na ta pitanja pomou skromnog ljudskog razuma? Od tih pitanja zavisi toliko toga.

Odakle ti nadalje sigurnost da postoji grijeh i sud poslije smrti? Dunost i savjest? Bog i vjenost.? Vjeruje li doista da ja ili ti s ovo malo mozga moemo sigurno razrijeiti ta prastara pitanja? Postoje dodue ozbiljni razlozi u prilog tome da moemo. Ali takoer postoje i mnogi visoko nadareni i inteligentni ljudi koji misle drukije nego ti. Ili vjeruje da si pametniji nego svi uveni profesori, koji danas negiraju slobodnu volju, a time i svaku odgovornost ovjeka, negiraju postojanje due u ovjeku, negiraju grijeh, dunost i savjest? Mnogi negiraju ak i samu Boju opstojnost i posljednji sud poslije smrti.

- Kako e