67
BIBLIOTEKARSTVO IV Ispitna pitanja za školsku 2004/2005. godinu 1. Bibliografija - pojam, definicija, značaj. 2. Bibliografija - predmet i zadaci. 3. Metode bibliografskog rada. 4. Principi izrade bibliografija. 5. Bibliografski opis - razvoj i uloga. 6. Bibliografski elementi za opis knjiga - u istorijskoj dimenziji i danas. Bibliografski elementi za opis starih i retkih knjiga. 7. Bibliografski elementi za opis serijskih publikacija - u istorijskoj dimenziji i danas. 8. Bibliografski elementi za opis članaka. 9. Bibliografski elementi za opis neknjižne građe. 10. Bibliografska anotacija - pojam i značaj. 11. Raspored bibliografske građe - vrste i uloga. 12. Bibliografski izvori (štampani, neštampani, živi) 13. Registri u bibliografijama. 14. Vrste bibliografija - po formalnom kriterijumu. 15. Vrste bibliografija - po hronološkom kriterijumu. 16. Vrste bibliografija - po načinu obrade. 17. Opšte nacionalne bibliografije - uloga i značaj. 18. Međunarodne bibliografije - uloga i značaj. 19. Retrospektivna bibliografija - uloga i značaj. 20. Tekuća bibliografija - uloga i značaj. 21. Zavičajna bibliografija - uloga i značaj. 22. Bibliografija periodike - uloga i značaj. 23. Bibliografija skrivena - uloga i značaj. 24. Personalna bibliografija - uloga i značaj. 25. Bibliografija bibliografija - uloga i značaj. 26. Smesice kao začetak srpske bibliografije. 27. Bibliografija u 18. veku. 28. Zaharije Orfelin kao bibliograf. 29. Dimitrije Davidović i njegov doprinos bibliografiji.

Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

  • Upload
    mileee2

  • View
    68

  • Download
    5

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

Citation preview

Page 1: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

BIBLIOTEKARSTVO IV

Ispitna pitanja za školsku 2004/2005. godinu

1. Bibliografija - pojam, definicija, značaj.

2. Bibliografija - predmet i zadaci.

3. Metode bibliografskog rada.

4. Principi izrade bibliografija.

5. Bibliografski opis - razvoj i uloga.

6. Bibliografski elementi za opis knjiga - u istorijskoj dimenziji i danas. Bibliografski

elementi za opis starih i retkih knjiga.

7. Bibliografski elementi za opis serijskih publikacija - u istorijskoj dimenziji i danas.

8. Bibliografski elementi za opis članaka.

9. Bibliografski elementi za opis neknjižne građe.

10. Bibliografska anotacija - pojam i značaj.

11. Raspored bibliografske građe - vrste i uloga.

12. Bibliografski izvori (štampani, neštampani, živi)

13. Registri u bibliografijama.

14. Vrste bibliografija - po formalnom kriterijumu.

15. Vrste bibliografija - po hronološkom kriterijumu.

16. Vrste bibliografija - po načinu obrade.

17. Opšte nacionalne bibliografije - uloga i značaj.

18. Međunarodne bibliografije - uloga i značaj.

19. Retrospektivna bibliografija - uloga i značaj.

20. Tekuća bibliografija - uloga i značaj.

21. Zavičajna bibliografija - uloga i značaj.

22. Bibliografija periodike - uloga i značaj.

23. Bibliografija skrivena - uloga i značaj.

24. Personalna bibliografija - uloga i značaj.

25. Bibliografija bibliografija - uloga i značaj.

26. Smesice kao začetak srpske bibliografije.

27. Bibliografija u 18. veku.

28. Zaharije Orfelin kao bibliograf.

29. Dimitrije Davidović i njegov doprinos bibliografiji.

Page 2: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

30. Georgije Magarašević kao bibliograf.

31. Antonije Arnovljev Arnot kao bibliograf.

32. Lukijan Mušicki kao bibliograf.

33. Pavle Josif Šafarik kao bibliograf.

34. Stojan Novaković i njegov bibliografski rad.

35. Miloš Popović kao bibliograf.

36. Đuro Daničić kao bibliograf.

37. Pavle Popović i njegov doprinos bibliografiji.

38. Georgije Mihailović i njegov rad na bibliografiji.

39. Srpska bibliografija: knjige 1868-1944.

40. Tekuća bibliografija Jugoslovenskog bibliografskog instituta.

41. Bibliografski institut u istorijskoj dimenziji i danas

42. Pavle Solarić i njegov bibliografski rad

43. Bibliografija stranih knjiga - razvoj, uloga i značaj

44. Bibliografija srbulja

45. Odnos bibliotekarstva, izdavaštva i knjižarstva na polju standardizacije

46. Bibliografsko citiranje

Page 3: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

1. BIBLIOGRAFIJA-definicija pojam

Definicija bibliografije ne moze biti postavljena dok se ne prouci morfolosko,

lekiskolosko,istorijsko,sociolosko i teorijsko znacenje ovog pojma.Polaziste svake analize je

morfolosko poreklo reci:biblion (knjiga),grafein (pisati) koje upucuje na tumacenje

bibliografije zaceto u 5. veku pre nase ere,kao postupak pisanja ili prepisivanja

knjiga.Postupak prepisivanja zamenjen je u 17. veku postupkom opisivanja knjiga,sto je

sadrzano i u opstim i uzestrucnim enciklopedijama i leksikonima.Godine 1885.,

Bertlo Marslen u Velikoj francuskoj enciklopediji uvodi pojam bibliografije kao nauke o

knjigama sa gledista njihovog opisivanja i klasifikacije.Jos je 18.v. bibliografijom

objedinjavao sva teoretska,istorijska,kataloska i merkantilna bavljenja knjigom,sto je ovaj

pojam izjednacavalo sa bibliologijom,naukom o knjizi.

Kroz vekove bibliografija je bila nazivana i srodnim imenima,koja su uvek isticala njen

primenjeni karakter:katalog,indeks,biblioteka,leksikon,recnik,literatura,inventar,manuel,

prirucnik, tezaurus,letopis,anali…

Savremena ruska definicija bibl. bliska je ovim tumacenjima:”Bibl. je oblast znanja

koja registruje stampane publikacije,prikazuje njihovu sadrzinu i daje sud o njihovom

prakticnom,politickom i naucnom znacaju narocito kritickom beleskom o knjizi i

piscu,odnosno ocenom njihove vrednosti.”

Najobuhvatnija definicija bibl je ona uzeta iz americke enciklopedije:

”Bibl. je naziv za nauku,delatnost i najkarakteristicnije proizvode te delatnosti.

-Kao nauka,bibl. je skup sredjenih znanja koja obradjuju knjige sa svih gledista,kako kao

fizicke predmete,tako i kao nosioce ideja.

-Kao delatnost,bibl. predstavlja tehniku za utvrdjivanje,sredjivanje i prezentiranje

informacija o knjizi.

-Kao karakteristican proizvod ove delatnosti bibl. je sistematizovan spisak knjiga

zajednickog obelezja za odredjenu namenu.”

Pojam bibliografije kod Srba terminoloski se utemeljuje u Letopisu Matice

srpske.Njegov urednik Georgije Magarasevic sastavlja i objavljuje “Kratke bibliograficeske

vesti o literaturi Slavena” koje predstavljaju jedan od ranih teoretskih priloga iz ove oblasti

kod Srba.U zasada najobimnijem i najpouzdanijem terminoloskom recniku na srpskom

jeziku, Enciklopedijskom leksikonu bibliotekarstva,Koste Grubacica, zapisano

je:”Bibliograf-je onaj koji se strucno bavi bibliografijom,pise bibliografske napise ili

sastavlja razne bibliografije.Zato bibliograf treba da bude dobar poznavalac knjige

,bibliotecke,stamparske i izdavacke delatnosti.

Bibliografija kao naziv upotrebljavala se u znacenju najopstijeg pojma o knjizi (cak i

prepisivanje i pisanje),narocito u smislu dobrog poznavanja knjige.Sada se upotrebljava vise

u znacenju posebne naucne discipline i prakticne delatnosti na strucnom biblioteckom

popisu i obradi publikacija ukljucujuci i rezultate te delatnosti tj. same popise publikacija

koje su obradjene bibliografski.”

Poput americke definicije valja istaci viseslojnost znacenja ovog pojma,polazeci od

tvrdjenja da je bibl. nauka,u sta nas uverava njeno visevekovno trajanje,menjanje i

dogradjivanje znacenja uskladjeno sa realnim izmenama u odnosu prema

knjizi,biblioteci,klasifikaciji i razvoju nauka,i sto je najvaznije,ustanovljenje potpuno

autohtonog naucnog metoda,bibliografskog metoda,na kome bibl. kao nauka pociva i

“pozajmljuje” ga drugim naukama.

Page 4: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

S jedne strane bibl. kao nauku utemeljuje bibl. metod,a sa druge strane metod

klasifikacije.Tako se bibl. moze tumaciti kao grana bibliotekarstva koje metodoloski

utemeljuje kao nauku,i kao samostalna nauka,koja raspolaze metodoma bibliografije i

klasifikacije.Prema ovome,def. bibl. bi glasila:Bibliografija je nauka koja ime sopstvene

naucne metode,bibliografski i klasifikacioni i koristi ih u cilju sistematizacije ljudskog

znanja i njegovih raznorodnih produkata.Metodoloski,bibl.podrazumeva istrazivanja na

polju spoznavanja,popisivanja,opisivanja i razvrstavanja gradje u skladu sa unapred zadatim

programom,principima i ciljevima rada.

Rezultat bibl. istrazivanja je popis publikacija uredjen po nekom zajednickom

obelezju,ustanovljene namene,tipa,strukture,cija tacnost,potpunost i doslednost zavise od

stepena obrazovanja,naucne discipline i savesnosti bibliografa.

2. BIBLIOGRAFIJA-predmet,zadaci

U odredjivanju predmeta bibl. primaran je formalni pristup koji u prvi plan postavlja

pojavni vid obradjivanog nosioca informacija,dakle,knjigu,casopis,ili prilog u publikaciji,u

novije vreme i razlicitu neknjiznu gradju,ali ne i rukopise koji ostaju predmet

dokumentalistike i arhivistike.Siroka,verovatno namerno neprecizna definicija kao predmet

bibl. obrade istice-“tekst,namenjen javnosti i u tu svrhu umnozen bilo kakvom grafickom

tehnikom.”Dakle tekst,a ne knjigu sto ne iskljucuje i rukopis ako je kao dokument namnjen

javnoj upotrebi-ali ne rukopise kao pojedinacne spise,vec namenjene publikovanju,kakvi su

npr. magistarske i doktorske disertacije.

Potpuno je suprotan stav Vojislava Maksimovica po kome se za predmet ili objekat

bibl. istrazivanja i popisa moze uzeti bilo koji vid ljudskog stvaralastva iskazan u pisanoj

formi tj. u obliku rukopisnog ili stampanog teksta.

Vera Secanski,opisujuci promenu predmeta bibl. u istorijskoj dimenziji,krece od

rukopisne knjige,preko stampane knjige,kojoj se u 17. i 18. veku pridruzuje i casopis,prvo

opsti,a potom specijalizovan,a u 19.veku, prilog u strucnoj periodici i rezultati tzv. malih

poligrafija.Nakon toga ona zakljucuje:”Bibl. se obavezno bavi celokupnoscu proizvoda

pismenosti,odabranih po odredjenom kriterijumu.”Kriterijum za odabir uslovljava

sistematizaciju bibl.,koja pored opstih postavlja pred bibliografa i neke specificne zadatke.

U opste zadatke svake bibl. ubrajaju se istrazivacka akribicnost, tacnost, pouzdanost,

doslednost,preglednost i maksimalna potpunost opisivanja,uskladjeni sa unapred zadatim

pravilima koja treba jedinstveno primenjivati,sto sve obezbedjuje i njenu naucnost.

Posebni zadaci koji zavise od vrste,opsega ili namene bibl.,dozvoljavaju razmisljanja

o opravdanosti objektivnosti ili subjektivnosti,kriticnosti ili suzdrzanosti od suda,ideoloske

angazovanosti,filozofske i politicke usmerenosti,opseznosti ili potpunog nepostojanja

anotacije.

Svaka bibl. je onoliko naucna koliko je pouzdana i obuhvatna,a odgovoran pristup

istrazivanjima i adekvatno obrazovanje preduslovi su koji se podrazumevaju za rad na

svakoj vrsti bibliografije.U “Vili” koju je uredjivao,Stojan Novakovic je jasno naglasio

sirinu i objektivnost bibl.:”Bibl.interesuju podjednako i najgori i najbolji stampani

komadi:njezin je posao da sto potpunije pokupi sve sto je uradjeno i sto to bolje ucini,vise

vredi.

Page 5: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

3. METODE BIBLIOGRAFSKOG RADA

Metodologija rada na bibl. ne razlikuje se od pristupa i procesa izrade drugih

naucnoistrazivackih projekata mada je,verovatno,postovanje redosleda postupaka od veceg

znacaja.Razlikuju se nekoliko faza u toku formiranja bibl:

1.Odredjivanje teme i ispitivanja obima i dostupnosti materijala

2.Odredjivanja pravila za opisivanje gradje

3.Prikupljanje gradje

4.Selekcija,opisivanje i klasifikacija gradje

5.Opremanje bibl. odgovarajucim indeksima i napomenama

Odredjivanje predmeta bibl. uglavnom je uslovljeno trenutnim zahtevima odredjene

naucne discipline,jubilejima ili licnim interesovanjima,retko unapred utvrdjenim

programima bibl. istrazivanja nacionalnih institucija,sem kada su u pitanju retrospektivne i

tekuce nacionalne bibl.Preciznost teme,inicijalnih zahteva i namene omogucava bibliografu

da se lakse opredeli za tip,struktur bibl. i pravila bibl. opisa.Od uspesnosti sagledavanja

teme,predvidjanja eventualnih poteskoca i nejasnoca,sirine konsultovanja pomocne

literature,razlicitih bibl.leksikona,enciklopedija,kataloga,

recnika,prirucnika,periodike… zavisi i konacna preglednost i obuhvatnost bibl.

Postupak prikupljanja gradje za bibl. preplice se sa pocetnom fazom,zahteva najvise

znanja,strpljenja,istrazivacke vestine i dara za analiticko,sinteticno i komparativno

sagledavanje prikupljenih podataka,pa je stoga i predmet proucavanja posebne biblioloske

discipline bibliografske heuristike (pronalazenje,analiziranje i sredjivanje raznih podataka iz

bibl. izvora).Bibliograf treba da bude podjednako dobro upucen u predmet koji ga

interesuje,u dragocene izvore informacija i u dnevna desavanja,koja cesto mogu biti putokaz

za pronalazenje novih bibl. pojedinosti.Stoga se kao izvori saznanja mogu navesti svi

stampani,nestampani i zivi izvori.

Jasnost i upotrebljivost bibl. umnogome su uslovljeni primenjenim pravilima bibl.

opisa i klasifikacije.Mada zahtevi savremene obrade bibl. jedinica,potkrepljeni prednostima

automatizovanja obrade i klasifikacije daju prednost medjunarodnim pravilima za bibl. opis

publikacija,istovremeno uporno opstaju ne samo negdasnja zvanicna pravila drustva

bibl.,vec i ,manje ili vise uspesna,pravila institucija i pojedinaca.odluka o izboru

pravila,ipak,ostavljena je bibliografu koji treba da ih dosledno i jednoznacno upotrebljava za

svaku bibl. jedinicu,objasnjavajuci svoj postupak u uvodnim napomenama.Pouzdanost bibl.

osnovni je preduslov njene vrednosti,a siguran put za njeno postizanje je opisivanje

publikacija de visu kadgod je moguce.Medju rezultatima istrazivanja lakse je izvrsiti

selekciju ako su siri i obuhvatniji,nego ako su nedovoljno jasni,skromni i

neprovereni.Konacno oblikovanje bibl zahteva predmetno znanje bibliografa i doslednu

primenu odabranog principa selekcije i klasifikacije gradje.

Sistematizaciju gradje odredjuju predmet i namena bibl.Bez obzira na razlicite

mogucnosti rasporedjivanja gradje,alfabetski i hronoloski pristup,doduse formalne prirode i

danas su najvise u upotrebi.Danas se uporedo,ali nejednako rasprostranjeno

koriste:Klasifikacija kongresne biblioteke,Kolon klasifikacija,Bibliotecko-bibliografska

klasifikacija i Univerzalna decimalna klasifikacija, koje su uglavnom ,u svom konacnom

obliku bile rezultat kolektivnih napora.

Page 6: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

Za razliku od Klasifikacije Kongresne biblioteke koja se zasniva na naucnim grupama

oznacenim velikim slovima abecede,ostale pomenute klasifikacije pocivaju na numerickom

obelezavanju ili na kombinaciji slovnog i brojnog sistema.Traganje za najboljim nacinom

sistematizacije rezultiralo je ukrstenim,recnickim rasporedom u bibl,koji objedinjuje sve

prethodne.

Bibliografija je konacna tek posto je zaokruzena indeksima i napomenama,koje

ukljucuju uvodnu rec,predgovor,ili pogovor,spisak koriscene literature i sadrzaj.

Svi kriterijumi za pretrazivanje koje ne moze da zadovolji zastupljena klasifikacija

nadomestaju se registrima koji tako postaju neohodna,pomocna,prateca aparatura.

Uvodne bolje nego zakljucne beleske, putokaz su koriscenje bibl. i opravdanje za bibliografa

ukoliko je svestan izvesnih propusta,iznimnih slucajeva ili sirine prostora koji se otvara

predbuducim istrazivacima.Redigovanje bibl,treba da bude redovan postupak,kao sto je

objavljivanju bilo kog dela obavezno prethode lektura i korektura,ali se ipak nikad ne isticu

kao zakljucni procesi u nastanku nekog naucnog ili knjizevnog dela.

4.PRINCIPI IZRADE BIBLIOGRAFIJA

Cesto se izrada neke bibl. obavlja mehanicki po ustaljenim postupcima koji proizilaze

iz vec utvrdjenih normi.Iako se na izgled ovo cini kao pogodno mesto za trazenje mana

ovakvog pristupa,jos pogodnijom se namece provera bibl. i to ona koja podrazumeva da li je

bibl. radjena u skladu sa relevantnim strucnim zahtevima.

U bibl. radu je prepoznatljiva odredjena rutina koja je rezultat duze prakse,a koja igra vaznu

ulogu u ustaljivanju vestina,marljivosti i obaveze da svaka bibl. kao konacan proizvod bude

sto pouzdanija i savesnija.

Bibl. je ,pre svega, slozen strucan posao koji zahteva raznovrsno znanje,kao i naucni

pristup izvorima i literaturi koji sadrze podatke o predmetu istrazivanja

bibliografisanja.Takav posao iziskuje i sposobnost da se popisivanj gradje rasporedi i da se

izrade prateci elementi uz bibl.kao sto su napomene,registri,indeksi itd.

Takodje,bibliograf uvek mora jasno da formulise metode i potupke koje je koristio prilikom

izrade odredjene bibl.,ali da to ucini tako da ih i ostali prepoznaju,jer ce na taj nacin oni

bolje primiti bibl. i lakse se njom koristiti.Bibliografi mogu predstaviti svoje metode u

pisanom obliku gde su im u tu svrhu od velike pomoci razliciti oblici tekstova-

prikazi,osvrti,ogledi,rasprave i studije.Tako predstavljeni oni se publikuju ili zasebno u

knjigama ili u zajednickim zbornicima i periodicnim publikacijama,a cesto se ovakvi

tekstovi objavljuju uz bibl.,bilo u vidu njenog predgovora ili uvoda,bilo u vidu pogovora,pri

cemu se bibliografi uvek opredele samo za jedan od dva priloga.

Predgovor i pogovor moraju imati takvu sadrzinu koja je potpuno zasnovana na predmetu

bibl.,da predstavlja spoj konkretnih cinjenica,teorijskih i metodoloskih polazista;treba da

budu izraz vlastitih shvatanja svakog bibliografa koja nece izlaziti iz okvira teme bibl.

Principi koji moraju da se postuju u izradi svake bibl. su:

-Raspored elemenata bibl. opisa

-Postovanje standarda

-Doslednost u opisivanju

-Tacnost i preciznost

-Objektivnost

Page 7: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

-Potpunost,obuhvatnost

-Etnicki

-Jezicki

-Teritorijalni

-Nacionalni princip

5. BIBLIOGRAFSKI OPIS

Bibl. jedinica,danas precizno formulisana medjunarodnim pravilima za bibliografski

opis raznorodnih publikacija,menjala se kroz istoriju.Za Zaharija Orfelina,prvog srpskog

bibliografa,koji pokrece Slaveno-serbski magazin,na cijim je stranicama prva srpska

bibl.,opis je nepotpun i nedosledan i ukljucuje dva osnovna dela:formalne podatke o jedinici

gradje preuzete sa naslovne strane i bogatu anotaciju kojom knjigu preporucuje.Za kraj 18.

veka karakteristicno je da svaka bibl. jedinica ne sadrzi mesto izdavanja,izdavaca i

stampariju,ali je cesto snabdevena napomenom,koja bibliografiju uzdize od informativne do

rekomendirane.

Dimitrije Davidovic pokretac Novina serbskih u becu u Smesicama koje u svojim

novinama redovno objavljuje,prosiruje bibl. opis belezeci detaljno i pedantno jezik i pismo

publikacije,format,obim i sadrzinu knjige.

Svega deceniju kasnije,Georgije Magarasevic,prosiruje materijalni opis podacima o

razlicitoj paginaciji,formatu,tablama ilustracija i dodatnim prilozima,cak predstavljajuci

jednu stranu knjigu.Na osnovni opis nastavlja se cak i napomena koja ukazuje na sadrzaj

dela,sto je postupak kasnije razradjen kod Milosa Popovica.

Opis Milosa Popovica je sadrzajniji,cak i tehnicki bolje resen od prethodnih.Gornje

polje bibl. opisa bez odrednice,sa naslovom,imenom autora,mestom izdavanja i

izdavacem,ili stamparijom,kao i podacima o formatu i obimu knjige i graficki je izdvojeno

od cesto bogate napomene.Sve raspolozive podatke preuzima sa naslovne strane,materijalni

opis knjige je detaljan.U njemu se,sto je apsolutna novina,razdvaja rimska od arapske

paginacije,daje tacan podatak o ilustracijama,a nekad i o propratnoj gradji.

Napomena svoj procvat dozivljava u bibl. A.A.Arnota jer sadrzi nekad podatak o

posveti,drugi put citat iz neke knjizevne kritike ili bibl.,podatak o dodatnoj delatnosti pisca,o

postojanju rukopisa i mestu na kome se cuva,cak i poziv za dalje istrazivanje.

Organizovano i institucionalizovano bibl. se razvija pod okriljem Drustva srpske

slovesnosti.Inicijativa sekretara drustva Mite Cenica najbolje se u narednih desetak godina

otelotvorila u bibliografijama Djure Danicica i Stojana Novakovica.

Glasnik Srpskog ucenog drustva po prvi put je udomio i opis visetomnih publikacija u

nivoima.Zajednicki elementi za vise knjiga koje pripadaju jednoj ediciji nalaze se u gornjem

polju bibl. opisa,a ulogu odrednice preuzima naslov edicije.

Detaljna specifikacija elemenata ukljucenih u opis i njihova tacna pozicija objavljena je prvi

put u Glasniku knjizara.Ovaj casopis je sistematizovao prethodna znanja,ne uticuci bitno na

buduci razvoj bibl.

Pruska (1899) i Anglosaksonska pravila (1908) usloznila su i kodifikovala bibl.

opis,uticuci na lokalna pravila drugih zemalja,kod nas na formulisanje Pravila Drustva

bibliotekara.

Page 8: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

Sedamdesete godine bibl. praksi donose preciznost i sirinu u izboru

podataka,razdvojenih uvek jednoznacnim simbolima,citljivim u masinskoj formi opisa.pod

okriljem Medjunarodnog saveza biblioteckih drustava (IFLA) doneti su standardi za bibl.

opis svakog tipa gradje posebno:ISBD (M)-1974.g.,preradjen 1978.g.;ISBD

(G),(S),(NBM),(CM) 1977.g.;ISBD (A) 1980.g.

Centralizovana katalogizacija osmisljena je kao izrada jedinstvenih kataloskih listica,sa

klasifikacionom oznakom na osnovu obaveznog primerka stampanih stvari i zapoceta

1968.g. u Jugoslovenskom bibl. institutu. Centralizovana katalogizacija,zbog selektivnosti

koja je bila njena osnovna osobina,preopsirnosti i neprilagodjenosti opisa potrebama svakog

tipa biblioteke,kasnjenja obrade i distribucije listica u odnosu na vreme objavljivanja

publikacije,nije bila dugog veka,ni u inostranstvi ni u Jugoslaviji.

Ulogu centralizovane katalogizacije preuzela je potom katalogizacija na izvoru,osmisljena u

Velikoj britaniji 1876.g. kao predlog da autori sami izrade listic koji bi pratio knjigu.

U SFRJ se sprovodi od 1978.g. na osnovu projekta Desanke Stamatovic,koji je

obuhvatio analizu ucesnika u procesu,organizaciju rada,njen znacaj za izdavace i biblioteke i

uvid u prethodna iskustva.Sve publikacije (izuzev skolskih udzbenika,

geografskih karata,muzikalija,rotoromana,religiozne propagandne literature i publikacija

koje podlezu grupnoj obradi) dostavljene kao maketa nacionalnoj biblioteci,opremaju se

jedinstvenim kataloskim listicem,koji sadrzi odrednice za imenski,predmetni i strucni

katalog kao i za uputne kataloske listice,cime se omogucuje racionalizacija biblioteckog

poslovanja,sirenje medjubibliotecke pozajmice i razmena.Pre nacionalnih biblioteka

prednosti i znacaj katalogizacije na izvoru su sagledale pojedine izdavacke kuce i Institut za

vojnotehnicku dokumentaciju,a dosledno,strucno i kontinuirano do danas ih sprovode

NBS,bibl. Matice srpske,Narodna i Univerzitetska bibl. Kosaova i Institut za vojnotehnicku

dokumentaciju.

Medjunarodna pravila za bibl. opis bila su neophodan preduslov i centralizovane i

katalogizacije na izvoru.Pojava ISBD-a uslovila je i uspostavljanje Medjunarodnog

standardnog broja knjige (ISBN) i Medjunarodnog standardnog broja za serijske publikacije

(ISSN) koji ostvaruju vaznu medjunarodnu realizaciju u bitnim aspektima informativne i

izdavacke delatnosti.Svi pomenuti projekti za ujednacavanje opisa i kodifikovanje knjige na

medjunarodnom nivou doprineli su osmisljavanju Univerzalne bibl. kontrole (UBC) 1974.g.

i njenom kasnijem uspostavljanju 1978.g. Definisano je da ona obuhvata pouzdanu kontrolu

i siroku razmenu bibl. informacija na jedinstvenom nacionalnom nivou.

6. BIBLIOGRAFSKI ELEMENTI ZA OPIS KNJIGA

Bibl. elementi za opis knjige su:

1.)Ime i prezime autora,ravnopravnih i podredjenih koautora,imena i prezimena

drugih saradnika:izdavaca,priredjivaca,pisca napomena,predgovora,pogovora,ilustratora

itd.Autorovo ime je jedan od najvaznijih podataka pri opisu knjige.Ukoliko ime nije

navedeno u knjizi ili je prisutan pseudonim autora,ili skracenice autorovog imena,na pocetku

se mora utvrditi ime autora i kao takvo uneti u opis.Ako se autorovo ime javlja u vise

oblika,treba uzeti onaj koji je najpoznatiji i koji se najcesce koristi.Autorovo ime se najcesce

Page 9: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

stavlja pri vrhu opisa kao odrednica i to tako sto se obicno prvo navede prezime,pa licno

ime,pri cemu se razdvajaju zarezom.

2.)Stvarni naslov i dopuna stvarnom naslovu

Stvarni naslov predstavlja sadrzaj knjige na neki primeren nacin (knjizna jedinica se ne

moze opisati bez stvarnog naslova);ako ne postoji naslov treba ga izvesti iz sadrzine

dela.Duge naslove je cesto potrebno skratiti,ali tako sto ce se voditi racuna o smislu koji ce

taj naslov nakon skracivanja imati.Podnaslov,dopuna stvarnom naslovu,predstavlja literarnu

vrstu:uvod,udzbenik,drama,istorijski roman,izbor pesama.Uz stvarni naslov cesto ide i

posveta tj. podaci o nameni i poreklu dela,povod izlazenja dela,jubileji,podaci o organizaciji

koja je to delo sastavila,narucila ili izdala,podatak da li je delo stampano kao rukopis,podaci

o registrima,ilustracijama,prilozima itd

3.)Podaci o izdanju se obicno ne izostavljaju i uvek je najbolje da se navedu u onom

obliku u kome su dati u knjizi.Ako ih nema u knjizi,a iz nekog drugog izvora se utvrdi o

kom izdanju je rec ili da je u pitanju prestampano izdanje,i taj podatak se unosi u

opis.Originalno izdanje je prvo izdato delo od strane autora,odnosno izdavaca;kasnija

izdanja zadrzavaju mogucnost menjanja,mogu biti uvecana,skracena,poboljsana sa uvodima

itd.

4.)Impresum se uvek daje u utvrdjenom redosledu:mesto izdavanja (ili stampe),ime

izdavaca,ime stampara,godina izdanja.Stampari su tvorci materijalne (spoljasnje) strane

knjige,dok su izdavaci najcesce zasluzni za oblikovanje sadrzajne strane knjige.

Mesta izdavaca i stampara mogu biti razlicita,dok je godina izdanja razresena na razlicite

nacine:arapskim brojevima,slovima cirilice.Godina objavljivanj predstavlja jedan od

najvaznijih podataka u impresumu.Ukoliko se utvrdi da godina nije navedena mora se

ustanoviti ako je to ikako moguce.Do problema razjasnjenja prave godine dolazi zbog toga

sto se u knjizi cesto nalaze razlicite godine izdavanja,pri tome je jedna na naslovnoj

strani,druga na poledjini naslovne strane ili u kolofonu.Zato je kod ovog podatka veoma

vazno da bibliograf utvrdi kada je knjiga zaista objavljena i da tu godinu unese u impresum

pored one sa naslovne strane,sve druge godine moze naznaciti i obrazloziti u napomeni.I

godina objavljivanja je ponekad pogresno navedena iz razlicitih razloga,a najcesci je

cenzura.

5.)Obim knjige se odredjuje prema broju svezaka iz kojih je delo sastavljeno,broju

odstampanih strana u svakoj knjizi i broju priloga.Obim je obicno kod knjiga novijeg

datuma,obelezen paginacijom arapskim brojevima,ali je potrebno obratiti paznju prilikom

utvrdjivanja broja odstampanih strana kojim je brojevima obelezen predgovor tj. da li

paginacija obuhvata sve stampane strane,dakle,glavni tekst,ali i

uvod,predgovor,pogovor,dodatke,priloge,sadrzaj i dr.

6.)Format knjige danas je uobicajeno da se format izrazava preko visine i sirine

knjige u centimetrima.Kod merenja formata presudnu ulogu ima visina knjige,a u slucaju da

je sirina knjige veca od duzine,to onda predstavlja poprecni format.Iza opisa formata pri

detaljnim opisima sledi:

7.)Tiraz

8.)Povez-koji moze biti:brosiran,tvrd i mek povez,poluplatno,platno,koza;zastitni

omot,kvalitet papira

9.)Cena knjige

9.)Naslov zbirke u koju je ukljucena knjiga

Page 10: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

10.)Podaci o tipu slova i stampi-cirilica,latinica,dvobojna ili visebojna

stampa,podaci o tehnici umnozavanja i sl.

11.)Podaci da li je izdanje bibliofilsko,da li sadrzi autorov potpis,da li je odredjeni

broj primeraka na nekom posebnom papiru itd.

12.)Bibliografska napomena tu idu podaci o sadrzini knjige koja se moze predstaviti

ili uopsteno (da li knjiga ima predgovor,navedenu koriscenu literaturu,

bibliografiju na kraju,da li je u pitanju rasprava,istorijski roman,antoligija,biografija) ,ili se

moze strucno sazeti,ili dati u kracem rezimeu bilo na domacem ili stranom jeziku.

Postoji nekoliko vrsta bibl. napomene:

-Anotacija predstavlja dopunu opisa bibl. jedinice u vidu razlicitih podataka o samoj bibl.

jedinici.

-Referat ili apstrakt predstavlja strucni izvod sadrzine glavnih teza ili zakljucaka odredjene

bibl. jedinice

-Recenzija sadrzi kriticko vrednovanje bibl. jedinice sa

idejnog,politickog,umetnickog,naucnog gledista

-Izvod/rezime je sazet pregled celokupne sadrzine bibl. jedinice

ISBD(A) je medjunarodni standard za bibl. opis starih i retkuh knjiga,koji obuhvata

ona dela koja su objavljena pre 1801.g.,kao i kasnije publikacije istog oblika,ako su uradjene

rucno ili pomocu metoda koje produzuju tradiciju rucne izrade knjiga.Oznaka A predstavlja

skracenicu od Ancien,Antique.ISBD(A) je usvojen 1980.g.,a nastao je zato sto se ISBD(M)

nije bavio starom knigom,pa se osecala potreba da se i ta gradja obuhvati adekvatnim

standardom.

1.)Stvarni naslov i podaci o odgovornosti –opsta oznaka gradeje

2.)Izdanje

3.)Podaci specificni za gradju ili vrstu publikacije

4.)Izdavanje (mesto,godina,naziv stampanja dati u izvoru podataka izvan primarnog izvora

podataka)

5.)Materijalni opis

6.)Izdavacka celina

7.)Napomene

8.)Podrucje rucnog otiska

Bibl. opis straih i retkih knjiga:ova uputstva se odnose na stampana dela posle 1500.g.,zatim

za starije tzv. inkunabule zbog raznih osobenosti (pre svega nemaju naslovni list u

danasnjem obliku,nemaju uvek tacan stvarni naslov i impresum,u njima su koriscene brojne

skracenice,nemaju oznacene stranice i dr.)za njih postoje posebna pravila:

1.)Zbog teskoca pri reprodukciji nelatinskog pisma pisacim masinama i stampom,nelatinsko

pismo se kod nas cesto prenosi na latinicu.Taj prenos treba obaviti po pravilima

transliteracije,a na kraju opisa treba navesti u kojem je pismu stampana odredjena

publikacija

2.)Pravopisne osobenosti naslovne strane pri opisu cuvamo.Samo naslove koji su u celini ili

delimicno pisani velikim slovima,prepisujemo malim i pri tome upotrebljavamo velika slova

prema danasnjem pravopisu.Stamparske i druge greske ne ispravljamo,vec skrecemo paznju

na njih dodatnim znakom uzvika u zagradi.

Page 11: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

3.)Ako podatke sa naslovne strane (stvarni naslov) skracujemo,skraceno mesto popunimo sa

3 tacke u zagradi

4.)Cesto se izrazi koji se u opisima ponavljaju nadomestaju sa odgovarajucim skracenicama.

5.)Bibl. opise knjiga za starija izdanja cesto dopunjavamo i fotografskim snimcima

naslovne,a ponekad i drugim stranama knjige.

7. BIBLIOGRAFSKI ELEMENTI ZA OPIS SERIJSKIH PUBLIKACIJA

Pod periodikom se podrazumevaju casopisi i novine koji se i po sadrzini i po nacinu

objavljivanja razlikuju od knjiga.Kod periodike je sadrzina sastavljena od mnogobrojnih

priloga raznih autora,periodika izlazi u brojevima u nekom unapred neogranicenom periodu.

Za opis casopisa i novina se koriste sledeci bibl. elementi:

-Naslov,podnaslov;

-Mesto izdavanja;

-Vreme izdavanja (pocetak i kraj),

-Periodicnost (kako izlazi:dnevno,nedeljno,mesecno);

-Obim

-Format

Svi ovi podaci su jednako bitni i uvek se navode u navedenom redosledu pri kratkom

opisu periodike.Ukoliko postoji podrobniji opis casopisa i novina u posebnom delu opisa se

navode i drugi faktori koji su odigrali znacajnu ulogu u oblikovanju spoljasnje i sadrzinske

strane,a oni su:vlasnik,izdavac,urednik(glavni,odgovorni,urednik rubrike itd),a ponekad se

mogu navesti i imena znacajnijih autora nekih priloga.

S obzirom na cinjenicu da novine ili casopis izlaze neko duze vreme,normalna je

pojava da se tokom godina neki od elemenata promene npr. vlasnik,izdavac,urednik i

sl.,nekad se casopis ili novine udruze sa nekim drugim casopisom ili novinama,pa promene

naslov,ili se podele na dva samostalna lista.Najbitnije je da sve te promene budu zabelezene

u opisu u odgovarajucem redosledu i sa naznakama kada je tacno (kog datuma) i u kom

broju doslo do promene nekog elementa.

Obim se kod periodike odredjuje u zavisnosti od karaktera bibl. jedinice.Kada su u

pitanju casopisi (revije),paginacija tece tokom cele godine i na taj nacin se moze odrediti

broj strana za svaku godinu.

Kod novina je situacija drugacija-paginacija pocinje u svakom broju od jedan,te se obim

odredjuje tako sto se navode brojevi u godini i prosecan broj strana u jednom broju.U slucaju

detaljnijih opisa novina,bibliograf sledi drugaciji princip-pravi tekuci popis svih brojeva svih

godista i za svaki navodi broj strana i priloga,takodje,i utvrdjuje datum pocetka i zavrsetka

izlazenja,kao i eventualnihprekida izlazenja.Nekad se javlja potreba da bibliograf opise

pojedini broj ili pojedino godiste i pri takvom opisu ce uzimati samo one elemente koji

karakterisu taj broj,tj. godiste.

Kada opisuje sadrzinu casopisa (napomena) bibliograf navodi opstu oznaku

politicke,filozofske,kulturne orjentacije lista,podrucje kojim se bavi,i te podatke najcesce

dobija vec iz naslova i podnaslova bibl. jedinice.Vrlo cesto se iznad ili ispod naslova

jedinice nalazi geslo preko koga se moze odrediti orjentacija ili sadrzina novina ili

casopisa.Takodje,bibliograf ,mora podrobno ispitati gradju i koristiti se saznanjima literarnih

Page 12: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

i kulturnih istoricara da bi mogao da odredi sto priblizniju oznaku sadrzine i orjentacije

listova.Bibl. opis casopisa moze biti vrlo kratak,pregledan i jednostavan,a moze biti i vrlo

precizan i opsezan.

8. BIBLIOGRAFSKI ELEMENTI ZA OPIS CLANAKA

Prilozi u novinama,casopisima i zbornicima su :clanci,rasprave,ocene,vesti,govori

islicna gradja koja ima svog autora,kao i stvarni naslov i podnaslov,a ponekad i ime

prevodioca,priredjivaca,ilustratora.Ukoliko se ustanovi da se ne moze utvrditi autor

priloga,opis pocinje stvarnim naslovom,a jedinica se opisuje kao anonimna.

Svi elementi za opis priloga se navode sledecim redosledom:

-Ime autora (kada je navedeno ili ga je moguce utvrditi)

-Stvarni naslov i podnaslov

-Ime prevodioca,ilustratora, priredjivaca

-Impresum:naslov novine,casopisa,knjige iz koje potice prilog

-Mesto izdavanja novine ili casopisa (navodi se zbog potrebe da se naslov ne zameni

nekim drugim slicnim naslovom ili da se medju mnogim slicnim naslovima moze

ustanoviti gde izlazi revija)

-Mesti izdavanja zbornika (uvek se navodi)

-Godiste,Godina(datum),Broj(sveske),Strane (br.strana objavljenog clanka)-kod

novina se pored ili umesto broja navodi i datum

Svim ovim podacima,bar sto se spoljasnje strane tice,bibl. jedinica je sasvim dovoljno

oznacena,a samim tim je i mnogo lakse identifikovati je cak i kad publikacija u kojoj je

prilog objavljen ima mnogobrojna godista bez sadrzaja po godinama.Sadrzina

clanaka,rasprava i ostalih priloga iz casopisa,novina i zbornika se navodi slicno kao i pri

opisu knjige,isto tako je i sa bibl. napomenama.

Dokumentacioni opis priloga iz casopisa,novina i zbornika predstavlja skraceni bibl.

opis priloga iz casopisa,novina i zbornika.Ponekad se pri opisu priloga ne navode neki

elementi koji su najvazniji u bibl. opisu,kao sto su stvarni naslov i podnaslov.To se desava

onda kada se bibliograf zadovolji samo opstom oznakom literarne vrste opisanih jedinica i

kada mu cilj ne predstavlja navodjenje naslova.Primer dokumentacionog opisa priloga u

casopisima i zbornicima susrece se u licnim i literarno-istorijskim bibl. gde ponekad

bibliografu nije svrha da navodi naslove veceg broja pesama nekog autora,ali mu jeste svrha

da napravi sto potpuniju bibl.,te stoga pesme samo kratko opise.

9. BIBLIOGRAFSKI ELEMENTI ZA OPIS NEKNJIZNE GRADJE

ISBD(NBM) (1977.g.) donosi elemente (i njihov raspored) za opis i odredjenje

omedjene neknjizne gradje,a takodje donosi i sistem interpunkcije koji se u njemu

primenjuje.Sam pojam neknjizna gradja izaziva odredjene nepreciznosti i dileme,pa se

ponegde upotrebljava i sintagma audovizuelna gradja,mada ni ona nije sasvim

odgovarajuca.U svakom slucaju ISBD(NBM) obuhvata film,dijapozitive,kasete,magnetne

trake,gramofonske ploce,plakate,fotografije,igracke koje imaju odredjenu kreativnu

sadrzinu,cd,dvd,itd.

Elementi opisa su:

Page 13: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

1.)Podrucje stvarnih naslova i podataka o odgovornosti

-Glavni stvarni naslov

-Opsta oznaka gradje

-Uporedni stvarni naslov

-Podnaslov

-Podatak o odgovornosti

-Sledeci podatak o odgovornosti

2.)Izdanje

-Podatak o izdanju

-Uporedni podatak o izdanju

-Podatak o odgovornosti koji se odnosi na izdanje

-Dodatni podatak o izdanju

-Podaci o odgovornosti uz dodatni podatak o izdanju

3.)Podrcje specificno za gradju/vrstu publikacije

4.)Izdavanje

-Mesto izdavanja

-Izdavac

-Godina izdavanja

(Mesto proizvodnje,Proizvodjac,Godina proizvodnje)

5.)Materijalni opis

-Posebna oznaka gradje

-Druge materijalne pojedinosti

-Dimenzije jedinice

-Podatak o propratnoj gradji

6.)Izdavacka celina

-Zajednicki stvarni naslov

-Uporedni zajednicki stvarni naslov

-Podnaslov izdavacke celine

-Podatak o odgovornosti koji se odnosi na izdavacku celinu

-ISSN niza

-Numeracija o izdvackoj celini

-Podatak o kolu

7.)Podrucje napomene

Napomene koje se pdnose na prethodne podatke u podrucjima 1-6

-Napomene o disertaciji

-Napomene o broju izaslih primeraka

-Napomene koje sadrze rezime obadjivaca,a sadrze za kakvu je upotrebu jedinica

namenjena,koji se korisnici njime mogu sluziti;obavestenja o posebnoj tehnici i sl.

-Napomena o manje vaznim podacima o odgovornosti

-Napomena o sadrzaju

-Napomena o dodacima uz sadrzaj

8.)Podrucje ISBN i uslovi nabavke

Page 14: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

10. BIBLIOGRAFSKA ANOTACIJA-NAPOMENA

Anotirana bibl. jedinica predstavlja slozeniju formu (od osnovne bibl. jedinice) jer

sadrzi sve cinioce koje ima elementarna bibl. jedinica,ali i dodatak koji se sastoji od sazete

anotacije ili beleske.Ona jedinici nadoknadjuje ono sto joj nisu doneli glavni bibl. elementi.

Anotacija (od latinske reci annotatio) znaci napomenu,primedbu,belesku,zatim

objasnjenje pa i popis zaplenjenih stvari-Vujaklija.Smisao reci anotacija u okviru bibl. rada

smatra se kao beleska ili objasnjenje ispod osnovne bibl. jedinice.Ako su bibl. elementi

skladno komponovani i ako iz njihovog glavnog smisla mozemo jasno shvatiti sadrzinu,onda

su anotacije sasvim izlisne.Sta vise,u tom slucaju one bi samo nepotrebno uvecavale bibl.

jedinicu,a suvisnim ponavljanjem glavnog sadrzaja opteretile bi ono sto ona vec predstavlja

u svome bitnom znacenju.Medjutim,cesto se naslovi pojedinih tekstova koje donosimo u

bibl. jedinicama javljaju u krnjem obliku,neceloviti,manje ili vise nejasni.U takvim

slucajevima,bibliograf mora da nekom prikladnom naznakom u anoyaciji pojasni bibl.

jedinicu,da je osmisli i ucini kompletnijom.Anotacija treba da bude kratka i precizna.Ona

treba da donese samo onoliko teksta koliko je dovoljno da bibl. jedinica postane punija i vise

shvatljiva.

Ne postoje cvrste granice koje odredjuju obim jedne anotacije,pa ce on da zavisi od

svakog konkretnog slucaja,kao i od samog odnosa bibliografa.U teoriji bibl. javljaju se i

razlicita shvatanja o pojmu,velicini i mestu anotacije uz bibliografsku jedinicu.Razlicito se

tumace i metode u sastavljanju anotacije.Moze se ipak zakljuciti da je upotreba anotacije

veoma cesta i neophodna,bez obzira kako odredjivali njen oblik i smisao.Posto anotacija

predstavlja dodatak bibl. elementima,ona i formalno dobija mesto na kraju bibl.

jedinice.Informativni znacaj anotacije je takav da se ona ne sme posmatrati kao neko

opterecenje za samu bibl. jedinicu,nego kao njen sastavni deo.Od osnovnih bibl. elemenata

anotacija se formalno odvaja novim redom i oznacava zvezdicom ili nekim drugim

grafickim znakom,kako bi,pored ostalog,bila sto vise uocljiva.

Medjunarodnim standardima za bibl. opis publikacija predvidjen je tip i redosled

napomena:

-napomene formalnog tipa vezane za prethodnih 7 podrucja bibl. opisa,iz kojih pojedine

elemente treba objasniti ili dopuniti

-napomene sadrzinskog karaktera

-napomene preuzete iz izvora van publikacije

Precizirano je,takodje,da je prvi tip napomena za monografske publikacije podatak o

tirazu,a ako nije u pitanju originalno stavaralastvo,podatak o prevodu dela;dok je za serijske

publikacije to podatak o peridicnosti izlazenja.Ako napomene nisu razudjene vec istovrsno

profilisane,prema njihovom karakteru odredjuje se i vrsta anotirane

bibliografije:deskriptivna,rekomendirana,referativna i kriticka.

U deskriptivnim bibl. anotacija se zadrzava na formalnom opisu samog primerka

(vrsta,boja,kvalitet,ocuvanost hartije,tip stamparskog sloga,karakter ilustracije,oblik poveza)

sto je narocito vazno za stare i retke knjige.

Rekomendirana bibl.,koja je zametak anotirane u prvoj polovini 19.veka,napomenom

preporucuje delo citaocu,propagira ga u javnosti.Jos na pocetku razvoja srpske bibl.

napomena je kad kada bila vaznija od samih formalnih elemenata opisa.(Milos Popovic u

Letopisu,Arnot u Magazinu za hudozestvo…).

Page 15: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

Referativna (rezimirana,sadrzajna) bibl. razvila se postupno iz Glasnika srpske

kraljevske akademije,Priloga za knjizevnost,jezik,istoriju i folklor i juznoslovenskog

filologa.

Kriticka (rezonovana) bibl.,sa objektivnim osvrtima na kvalitet dela,proizvod je 20.

veka,iako se primeri subjektivnih ocena kvaliteta i polemika o piscevim stavovima nalazimo

i u ranijim radovima (Stojan Novakovic).

11. RASPORED BIBLIOGRAFSKE GRADJE

Vec oblikovane bibl. jedinice rasporedjuju se u krupnije celine koje tako dobijaju

pregledniji izgled i puniji sadrzaj i znacaj.Na taj nacin one cine i konacnu formu-

bibliografiju.Rasoredjivanje bibl. jedinica moze se obavljati na vise nacina,sto zavisi od

oblika,vrste i namene same bibl. kao i od vrste bibl. materijala koji zelimo da popisemo.

Ako imamo u vidu tu zavisnost kao glavno polaziste,onda se raspored bibl. gradje,pre

svega,vrsi:

-na osnovu nekog od elemenata koje daje sam bibl. opis (prezime i ime autora,naslov

teksta,naziv izdavaca,godina ili datum izdanja)

-na temelju same sadrzine koju gradja donosi

Uzimajuci u obzir jednu ili drugu od ovih osnova najuobicajeniji nacini rasporeda

bibl. jedinica mogu biti:

1)Alfabetski (abecedni ili azbucni) raspored gradje prema pocetnom slovu prezimena

autora

2)Raspored prema pocetnom slovu naslova teksta

3)Hronoloski raspored prema vremenu objavljivanja pojedinih tekstova

4)Kombinacija alfabetskog i hronoloskog reda

5)Raspored gradje prema sadrzini,tj. prema tematskim strucnim celinama ili predmetima

kojima pripadaju tekstovi (uz paralelno postizanje alfabetskog i hronoloskog reda).

Bez obzira koji smo raspored primenili,bibl. jedinice se obelezavaju rednim brojevima

(arapskim ciframa).Ovo obelezavanje brojevima najpre pokazuje kolicinu gradje koju smo

obradili i prezentovali,a zatim sluzi i kao jedinstvena oznaka prilikom izrade indeksa ili

registara.rasporedjivanje gradje spada u zavrsnu,ali ne i konacnu fazu bibl. rada.Posto

kvalitet oblikovanja bibl. jedinica dobrim delom zavisi od rutine i vestine bibliografa,onda i

rasporedjivanje zahteva osnovna i mnoga dopunska znanja o predmetu popisa,narocito onda

kada se on svodi na uze strucne celine,pa cak i na sire-na pojedine naucne discipline.da bi se

obavio raspored bibl. gradje prema njenoj sadrzini,neophodno je da se prethodno izvrsi

strucna klasifikacija svih bibl. jedinica.Vremenom je stvoreno vise nacina klasifikovanja

bibliotecko-bibliografske gradje od kojih se u danasnjoj upotrebi nalaze sledeca:UDK,Kolon

klasifikacija,Klasifikacija Kongresne bibl.,

Biblotecko-bibl. klasifikacija.

Page 16: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

12. BIBLIOGRAFSKI IZVORI

U teoriji bibl. prisutna je podela izvora na primarne i sekundarne.Primarnost nekog

izvora moze se odredjivati prema stepenu originalnosti koriscenih podataka i uzaludnost

ovakve klasifikacije ogleda se vec u tome sto se ne objasnjava sta se podrazumeva pod

sekundarnim izvorima.

Opravdanije je razvrstavanje bibl. izvora na:stampane,nestampane i zive.

U stampane izvore ukljucene su sve vrste enciklopedija,leksikona,recnika,

kataloga,bibliografija,biografija,biobibliografija,prirucnika,udzbenika,oglasa izdavackih

kuca,recenzija,razlicitih opstih i naucnih periodicnih glasila (tu su i dnevne novine),kao i

kompletna izdavacka produkcija (koja nema karakter prirucne referensne literature,vec

originalnih i naucnih ostvarenja).

Tretirajuci ovu vrstu izvora kao pomocnu literaturu,Vera Secanski,u nju ukljucuje:

stampane i/ili centralne kataloge biblioteka,preglede izdanja naucnih i strucnih ustanova i

drustava,registre casopisa i perodicnih publikacija,izdavacke i knjizarske kataloge.

Katalozi,stampani i nestampani,znacajni su izvori podataka,u mnogo cemu srodni

bibliografijama.Kao verna slika fonda jedne ili vise biblioteka,ili selektivno,dela

fonda,katalog je neophodna informativna spona izmedju korisnika i publikacije.

Posrednicku ulogu ima i bibl.,ali je ona tematski,formalno,geografski,hronoloski,

nacionalno,jezicki odredjena,slozenije unutrasnje strukture,nevezane za fond odredjenih

biblioteka,pristupacnija korisnicima.

Usvajanje medjunarodnih pravila za bibliografski opis razlicitih vrsta

publikacija,sirenje polja napomena,belezenje sigle biblioteke,i u katalogu i u bibl.,koriscenje

obaveznog primerka za obe namene,izbrisalo je razliku izmedju bibl. i kataloske

jedinice,smanjilo distancu izmedju kataloga i bibl.Cak i kada se zagleda u dalju proslost i

pocetke razvoja bibl. uocava se njena velika bliskost sa katalogom (npr. Kalimahove

Tablice-katalog Aleksandrijske biblioteke bio je slican po svojoj sredjenosti sa bibl.

prirucnikom).Katalozi mletackog stampara Alda Manucija (16.vek) ili oni pripremljeni za

sajmove knjiga medjunarodnog karaktera,danas pripadaju istoriji bibl. To je slucaj i sa

katalozima znamenitih srpskih izdavaca,stampara i knjizara,kao sto su tokom 19. i pocetkom

20.veka bili Grigorije Vozarovic,Gavrilo Kovacevic,braca Jovanovic,Geca Kon…

Nestampani izvori odnose se na rukopise,arhivsku dokumentaciju ili na

kserografisane materijale nedostupne siroj javnosti,cuvane u drustvenim ili privatnim

zbirkama.

Zivi izvori,bibliografu najdragoceniji,cesto najnedostupniji,jer moze biti zametan put

za uspostavljanje komunikacije sa rodjacima,prijateljima,poznanicima istaknutih licnosti ili

svedocima kljucnih drustvenih zbivanja.pokusaj pronalazenja zivih izvora moze biti u vidu

javnog oglasa ili privatnim linijama.

Na samim pocecima razvoja srpske bibl. za to imamo primere.Zacetnik Serbskog

letopisa Georgije Magarsevic vec je u prvom broju u dva priloga istakao svoju nameru da se

bavi prikupljanjem biografskih i bibl. podataka.On se nije ustrucavao da ukaze na izvore

svojih podataka,te njegove napomene kroz bibl. svedoce o koriscenju cak strane teorije i

prakse.Najpreglednije na moguce izvore u radu na bibliografiji u proslom veku ukazuje

autor potpisan pseudonimom Semper u mesecniku Zora.Nakon sto je u svom programskom

tekstu opisao svrsishodnost bibl.,karakter bibl. jedinice,povukao paralelu izmedju domace i

strane bibl. teorije i prakse;on predlaze da se u bibl. radu koriste razni spisi

Page 17: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

biblioteka,stampani (Matice srpske),nestampani (Karlovacke i Novosadske

gimnazije),knjizarski katalozi,bibliografije (od Stojana Novakovica) i beleske pojedinih

listova.

13. REGISTRI U BIBLIOGRAFIJAMA

Registar je detaljni popis svih predmeta,licnih imena,geografskih i mesnih

imena,dogadjaja i drugih obradjenih predmeta,sredjen prema razlicitim metodama uz koje se

daje i podatak o njihovom mestu u publikaciji.Registri su sastavni deo,a time i neophodna

dopuna vrednosti svake bibliografije.U visestrukom znacenju registara u bibliografijama

izdvaja se njihova pomoc u snalazenju prilikom sluzenja bibl.,kada dobijaju ulogu pravog i

neophodnog vodica.Oni pomazu brzem pronalazenju podataka koji nas interesuju.U nekim

slucajevima,registri zadovoljavaju nasu radoznalost da li se u konkretnoj bibl. nalazi neki

autor ili neko drugo ime,zatim pojam,predmet,periodicna publikacija,naziv teksta itd. za

kojim eventualno tragamo.Registar moze biti:

-Generalni registar-u kome su u jednom popisu kombinovani svi elementi koji treba

da se pojave u registru;

-Specijalni registar.

Oni koji se najcesce javljaju uz razne tipove bibl. su:

-imenski indeks imena

-predmetni indeks stvari i pojmova

-autorski indeks autora

-strucni indeks

-indeks geografskih naziva i pojmova

-unakrsni indeks

-indeks naslova

-indeks sifara,inicijala i pseudonima

-indeks prevodilaca

-indeks periodocnih publikacija

-indeks izdavaca i stampara

-hronoloski indeks…

Iz vecine naziva ovih indeksa (ili registara)vec se vidi njihova osnovna oznaka,kao i

predmet koji obuhvataju.Karakter registara ili indeksa,njihov broj i svrha zavise od:

-vrste teksta koji bibl. popisujemo

-sadrzine popisane gradje

-oblika bibliografije

-namene same bibl. konkretnoj grupi korisnika.

Zavisno od tih i drugih cinilaca,za koje je neposredno vezana odredjene bibl.,treba

raditi i adekvatan broj i vrstu registara.Cesto se moze zapaziti da bibl. ima samo jedan

imenski registar,u koji se unose sva imena koja se u njoj nalaze,bez obzira na koga se odnose

(autora,prevodioca ili osobu o kojoj se pise).Slicni razlozi ili mali strucni zahtevi

uslovljavaju i stvaranje i unakrsnih (ili kombinovanih) indeksa,u koje se unose,pored licnih

imena,pojmovi i predmeti,pa i geografski nazivi koje neka bibl. obuhvata.

Registar moze biti sredjen,u celosti ili prvenstveno po:

Page 18: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

-alfabetskom (azbucnom ili abecednom) redu rubrika

-sistematskom redu rubrika (predmeta,licnih imena…)

-hronoloskom,numerickom,alfanumerickom redu rubrika (istorijskih dogadjaja,

licnih imena,patenata,standarda,izvestaja…).

Uredjenje registara-ako knjiga ili dr. neserijska publikacija ima vise volumena ili

delova,koji su paginirani posebno ili kontinuirano,ispred brojeva u rubrikama registara treba

stavljati identifikacijske podatke za odgovarajuce volumene ili delove doticne publikacije.Za

peridicne i dr. serijske publikacije preporucuje se pored registara za pojedine volumene i

kumulativni registri.

Stvaranje registara treba,u principu,shvatiti kao neodvojiv deo celokupnog rada na bibl.Da bi

se uspesno obavilo registrovanje imena,pojmova,predmeta i ostale sadrzine nekog

registra,neophodno je veliko opste znanje i specijalno poznavanje predmeta koji

bibliografski popisujemo,kao ivestina u sluzenju primarnim i sekundarnim izvorima i

odredjenom strucnom literaturom.

14.;15.;16.VRSTE BIBLIOGRAFIJA

Bibliografska jedinica je svaki pojedinacan predmet bibliografske obrade bilo da je

samostalna publikacija ili njen sastavni deo,cijim adekvatnim i ujednacenim predstavljanjem

i klasifikovanjem nastaje bibl. kao svrsishodna celina.Bibl. jedinica se predstavlja pomocu

bibl. elemenata,koji je informativno,pregledno i potpuno sagledavaju.Istovremeno,ona je

elementarni,celovit i jasan deo bibl.U njoj opisi bibl. elemenata imaju utvrdjen,precizan i

logican raspored,a izostavljanje ili naglasavanje pojedinih je dozvoljeno ako se njime postize

bolja smisaonost ili celovitost bibl.

Vrste bibl.jedinice

Bibl. jedinice mogu biti,uskladjeno sa sistematizacijom samih bibl.:

-elementarne ili registracione i

-anotirane koje se dalje rasclanjuju na deskriptivne,rekomendirane,referativne i

kriticke.

Elementarne su sklopljene od najbitnijih podataka koji pruzaju osnovna saznanja o

obradjivanoj publikaciji.

Anotirane imaju slozeniju formu i sadrzinu,nudeci u napomenama opis fizickog stanja

primerka,preporuku,sazetak ili kriticki osvrt,cime u izvesnoj meri uticu na oblikovanje

odnosa korisnika prema opisivanom primerku.

Elementi bibl. jedinice

Bibl. elementima nazivamo osnovne delove iz kojih se sastoji svaka bibl. jedinica.Krug

podataka koje obuhvata bibl. jedinica,njihovo uoblicenje,redosled,interpunkciju i graficku

obradu,definise standard JUS Z.A4.023 I-1968 donet prema preporuci Medjunarodne

organizacije za standardizaciju 1958.g. Njime se objasnjava:

”Bibl. jedinica je skup tacnih i podrobnih elemenata,dovoljnih da se neka publikacija ili neki

deo moze identifikovati”.Standarad precizira elemente za opis knjiga;periodicnih

publikacija,priloga u zbornicima,clanaka periodicnih publikacija.

Koristeci bibl. svojstven metod klasifikacije,toreticari su pokusavali,s manje ili vise

uspeha,da nacine podelu bibl.Kako je u nekim evropskim i americkim zemljama bibl. ranije

teoretski oblikovana,to su i njihove klasifikacije,buduci starijeg datuma,sa vise postovanja i

Page 19: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

manje kriticnosti preuzimane u domacoj literaturi.Najvise uticaja imale su Flajsahova i

Denisovljeva podela.Takodje,Vera Secanski je sastavila podelu,koja je prisutna u domacoj

teoriji i praksi,vec skoro trideset godina ,a nju je kasnije preoblikovao Vojislav

Maksimovic.Izmene u klasifikaciji bibl. bile su neophodne kako bi se postigla terminoloska

usaglasenost i jednoznacnost.Stoga bi bila prihvatljiva podela po sledeca tri kriterijuma:

-u odnosu na obuhvacenu gradju

-u odnosu na formalni raspored jedinica u bibliografiji

-u odnosu na cilj bibliografije

RAZVRSTAVANJE BIBLIOGRAFIJA PREMA OBUHVACENOJ GRADJI

-po sadrzini gradje:

1.)Opste bibl. (bez obzira na formu,karakter i predmet publikacije)

2.)Specijalne bibl. (razvrstane po formi,karakteru ili predmetu gradje)

-po obuhvatu gradje:

1.)Iscrpne bibl. (koje se odnose na sveukupnu izdavacku produkciju)

2.)Selektivne bibl. (koje registruju deo knjizne produkcije)

-po vrsti obuhvacenih publikacija:

1.)bibl. monografija

2.) bibl. periodike

3.) bibl. sastavnih delova publikacija

4.) bibl. svakog tipa neknjizne gradje posebno

-po obliku:

1.)Samostalne bibl. (bez obzira na formu koju imaju,dakle:knjiga, casopis,

novina,priloga u nekoj publikaciji)

2.)Skrivene bibl. (u spiskovima literature i napomenama)

3.)bibl. drugog stepena (koje ukazuju na postojece bibl.)

4.)bibl. treceg stepena (koje ukazuju na postojece bibl. drugog stepena)

-po vrsti izvora:

1.)Primarne bibl. (u kojima je svaki opis uradjen prema vidjenom materijalu-de visu)

2.)Sekundarne bibl. (u kojima su opisi preuzeti iz drugih primarnih izvora,medju kojima su

bibl.,leksikoni,enciklopedije itd.)

PREMA SADRZINI BIBLIOGRAFIJE,KOJA SE CESTO MOZE IZJEDNACITI SA

FORMALNIM RASPOREDOM BIBLIOGRAFSKIH JEDINICA

-po hronoloskom kriterijumu:

1.)Tekuce bibl. (koje prate savremenu izdavacku produkciju i objavljuju se u odredjenom

vremenskom rasponu,da biu redovnim razmacima mogle biti objedinjene takozvanim

Page 20: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

kumulativnim tekucim bibl.,koje zbirno donose vec objavljivane,eventualno

dopunjavane,podatke iz prethodnog perioda)

2.)Retrospektivne bibl. (koje donose podatke o izdavackoj produkciji nekog ranijeg

perioda)

3.)Perspektivne bibl. (ciji je predmet interesovanja knjizna produkcija u skorijoj

buducnosti)

-po geografsko-jezickoj pripadnosti:

1.)Zavicajne bibl. (zasnovane na izdavackoj produkciji vezanoj za uzi geografski lokalitet)

2.)Regionalne bibl. (koje obuhvataju stamparsku produkciju sireg geografskog lokaliteta

odredjenog po nekim zajednickim karakteristikama)

3.)Nacionalne bibl. (zainteresovane za izdavacku produkciju jednog naroda ili jedne zemlje)

4.)Medjunarodne bibl. (bazirane na izdavackoj produkciji vise zemalja)

5.)Univerzalne bibl. (koje nisu omedjene ni po jednom kriterijumu:nacija,drzavnih

granica,jezika,predmeta…)

-po predmetu obrade,kao i po nacinu rasporeda bibl. jedinica:

1.)Autorske-personalne bibl. (kada je predmet obrade licnost,ili kada su bibl. jedinice

rasporedjene prema prezimenima obuhvacenih autora)

2.)hronoloske bibl. (kada je predmet bibl. odredjeni vremenski period,ili kada su jedinice

rasporedjene po hronoloskom kriterijumu)

3.)strucne bibl. (kada se odnoose na odredjenu oblast ljudskog znanja,ili kada gradju

razvrstavaju po strukama ustanovljenim nekom klasifikacijom)

4.)predmetne bibl. (koje se mogu odnositi na jedan predmet,ili sveukupnu gradju deliti

prema predmetu)

5.)unakrsne bibl. (kada su u rasporedjivanju gradje prisutni razliciti kriterijumi)

PREMA CILJU I NAMENI BIBLIOGRAFIJE

-po karakteru opisa:

1.)Registracione-indikativne bibl. (kojima je cilj da pruze osnovnu informaciju o

publikaciji)

2.)Anotirane bibl. (koje su snabdevene napomenom)

Prema karakteru napomene one se dalje dele na:

a)Deskriptivne bibl. (cija anotacija sadrzi opis samog primerka publikacije)

b)Rekomendirane bibl. (cija napomena moze sadrzati deo recenzije,podatke o nagradama

ili vodjenim polemikama u cilju preporucivanja nekog dela)

c)Referativne bibl. (koje donose kratak sazetak sadrzaja opisivane publikacije)

d)Kriticke bibl. (u kojima znanje bibliografa-predmetnog specijaliste,pa i njegova

subjektivnost,najvise dolaze do izrazaja,jer napomene predstavljaju male kriticke osvrte).

Page 21: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

17.OPSTE NACIONALNE BIBLIOGRAFIJE

Opsta bibl. je osnova svake nacionalne kulture.Ona je svojevrsno ogledalo ukupnih

stvaralackih napora i duhovnog napretka izrazenog stampanom reci,ali ujedno i nezamenljiv

izvor informacija i saznanja iz svih oblasti ljudske delatnosti.Saznanje o nuznosti izrade

nacionalnih bibl. javlja se kao jedna od komponenata probudjene nacionalne svesti.Njihova

pojava predstavlja bitan argument za afirmaciju nacionalnih kultura.Tokom vremena njihova

funkcija postaje sve slozenija,a pitanja na koja bibl. treba da daju odgovor sve su

slozenija.Zavisno od toga da li obradjuje savremenu knjiznu proizvodnju ili knjiznu

proizvodnju odredjenog vremenskog perioda u proslosti,opsta nacionalna bibl. moze biti

:tekuca i retrospektivna.

Za nacionalnu bibl. se moze reci da je cest predmet teorijskih razmatranja znatnog

broja bibliografa,ne samo u okviru pojedinih zemalja nego i na medjunarodnim

skupovima,sto nesumnjivo potvrdjuje njen znacaj i funkciju.Pod ovim pojmom se

podrazumeva u najsirem smislu vrlo slozen i izuzetno obiman bibliografski rad.U krajnjem

obliku on obuhvata popis pismene produkcije celog jednog naroda ili jedne zemlje (drzave)

u manjem ili veoma velikom razdoblju-od pocetka stamparstva do naseg vremena.

Savremeno tumacenje pojma nacionalne bibl. najblize je objasnjenju koje je 1902.g.

pruzila Kongresna biblioteka,po kojem ona obuhvata:

-knjige stampane i izdate u jednoj zemlji;

-knjige autora koji su u njoj rodjeni i tu zive;

-knjige stranaca pisane jezikom te zemlje;

-knjige kojima je ta zemlj predmet interesovanja.

Naredne decenije donele su pojednostavljenje ili jednostrano tumacenje ove definicije,pri

cemu su u razlicitim bibliografijama politicki,teritorijalni,istorijski ili jezicki parametri bili

dominantni.

Sva razlicitost shvatanja pojma nacinalne bibl. bila je ocigledna u izlaganjima

bibliografa na Medjunarodnoj konferenciji u Varsavi 1957.g.Na ovoj konferenciji neki

bibliografi su polazili od toga da se nacionalna bibl. iskljucivo oslanja na princip “jedinstva

jezika ili teritorije” (Luiz Malkles).To shvatanje je za druge bilo prihvatljivo samo onda kada

su u pitanju tekuce nacionalne bibl.,dok retrospektivne moraju da prikazu “kulturno

bogatstvo jedne nacije i veze te nacije sa drugim narodima” ,kako su to zahtevali poljski

bibliografi,shvatajuci nacionalnu bibliografiju veoma siroko i kompleksno.Bilo je i onih koji

su nacionalnu bibl. posmatrali u okvirima takozvanih istorijskih granica neke nacionalne

teritorije (madjarski bibliografi).

Pitanje kriterijuma za odredjivanje predmeta nacionalne retrospektivne bibl. pojavljuje

se u posebnoj slozenosti i u nasoj visenacionalnoj i visejezickoj sredini.U nasem slucaju nisu

prihvatljivi neki vec pomenuti elementi u odredjivanju pojma i predmeta nacionalne

bibl.Ona ne moze da se temelji samo na geografskom (teritorijalnom) principu (podrucje

nase danasnje drzave),niti moze da obuhvata stampanu produkciju samo na jednom

jeziku,vec primenjuje u prvom redu etnicki odnosno nacionalni princip,uz uvazavanje

teritorijalnog i jezickog kljuca.

Smilja Misic istice:”primarni zadatak nacionalnih retrospektivnih bibl. je da

prikupe,opisu i srede gradju za proucavanje i ocenu nacionalne kulture u njenom razvitku,i

da prikazu nacionalna naucna dostignuca;dalje,nacionalne retro. bibl. daju dokumentaciju o

doprinosu jedne nacije razvitku internacionalne kulture i nauke u odredjenom vremenskom

Page 22: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

razdoblju.Stoga nacionalna retrospektivna bibl. treba da obuhvati sva dela nacionalnih autora

koji su svojom delatnoscu unapredili svoju nacionalnu kulturu i nauku,bez obzira na granice

drzave u okviru kojih su ta dela stampana i bez obzira na kome su jeziku pisana;pri tome

najmanje igra ulogu pitanje u kojoj je zemlji neki autor ziveo”.

Iz sasvim uslovljenih odnosa nastali su i razliciti kriterijumi u odredjivanju onoga sto

nacionalna,pre svega retrospektivna bibl. obuhvata.Osnovna polazista se mogu svesti na

nekoliko kljucnih zahteva,od kojih se mnogi medjusobno prozimaju i dopunjuju,ali ponekad

i iskljucuju.Iz toga sledi:

- nacionalna bibl. obuhvata stampane radove na teritoriji jedne drzave,bez obzira na kom su

jeziku nastali

- nacionalna bibl. popisuje stampane tekstove stvorene samo na jednom jeziku,bez obzira

gde su objavljeni

- predmet nacionalane bibl. je:

- popis stampanih publikacija na teritoriji jedne drzave koji su nastali na raznim jezicima -

stampani radovi gradjana te drzave koji su objavljeni bilo gde na u svetu

- stampani radovi na nacionalnom jeziku bez obzira gde su publikovani

- ona je popis svega sto je o odredjenoj drzavi i njenim ljudima objavljeno na bilo kome

mestu i jeziku u svetu.

Politicka,verska,nacionalna,kulturna previranja i prozimanja,teritorijalne i jezicke

modifikacije,nagli porast izdavacke produkcije,kao i njeno osavremenjavanje,donekle

koriguju i prosiruju shvatanje tekuce i retrospektivne nacionalne bibl.,ali uz konstantu koja

im neosporno daje zadatak ocuvanja nacionalnog kulturnog blaga i predstavljanja jedne

nacije ostalima.Misljenja savremenih teoreticara bibl. u nasoj zemlji utkana su u principe na

kojima pocivaju srpska retrospektivna (projekat NBS) i tekuca bibl. (projekat

Jugoslovenskog bibl. instituta).

18. MEDJUNARODNA BIBLIOGRAFIJA

Sredinom 16.veka ucenost i svestranost bibliografa spojeni sa svescu o potrebi

upoznavanja umetnickih i naucnih ostvarenja drugih naroda,uslovljavaju nastanak

medjunarodne bibliografije.njen tvorac je humanista svajcarac Konrad Gesner koji

predstavlja 12000 knjiga od 3000 autora stampanih na latinskom,grckom i hebrejskom

jeziku do 1555.g.Pedesetak godina kasnije nemac Johan Kles prosirio je jezicki

kriterijum,ukljucujuci i dela pisana na zivim jezicima,zadrzavajuci opstost

predmeta,zahvaljujuci brojnim sajamskim katalozima i podacima dobijenim od

knjizara.Naslov njegove opste medjunarodne bibl. je vise nego informativan i obuhvata

period od 1500-1602.g.Slicnog bibl. poduhvata prihvatili su se Georg Draud i Martin

Lipen.Retrospektivni karakter imale su i opsta medjunarodna bibl. F.A.Eberta i bibl. retkih i

dragocenih knjiga sveta Georg Teodora Grese.

Porast izdavacke produkcije i nagli razvoj razlicitih naucnih disciplina uslovljava da u

19.veku opsta medjunarodna bibl. ustukne pred strucnom.Prva te vrste bila je iz oblasti

hemije,a potom je uplovila u druge prirodne i primenjene nauke.Iz shvatanja da pojedinacni

napori ne mogu ni kvantitetom ni kvalitetom dostici novo uspeha kolektivnog

angazovanja,proistekli su i napori Anrija-Mari Lafontena i Pola Otlea za osnivanje

Medjunarodnog bibl. instituta 1895.g. u Briselu sa ciljem da sakuplja,obradjuje i informise o

Page 23: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

celokupnoj izdavackoj delatnosti i da sacini opstu internacionalnu bibl. knjiga i clanaka (nije

objavljena bibl. na kraju).Nastojanja slicna ovima,posle I Svetskog rata imao je

Medjunarodni institut za intelektualnu saradnju,a posle II Svetskog rata Organizacija za UN

za obrazovanje,nauku i kulturu.Medjunarodnog karaktera su bibl. tekucih bibl.

prevoda,socioloskih,antropoloskih,politickih,ekonomskih,obrazovnih istrazivanja.

Skup tekucih i retrospektivnih nacionalnih bibliografija pouzdana je osnova za

formiranje medjunarodne bibliografije.

19. RETROSPEKTIVNA BIBLIOGRAFIJA

Najstarije bibl. su imale retrospektivni karakter jer su popisivale ona dela koja su

nastala ranije ili cak mnogo pre nego sto se taj popis obavljao.U radu na retrospektivnoj

bibl., bibliograf obicno unapred zna vremenski okvir koji ce biti predmet njegovog

istrazivanj.U granicama odredjenog perioda on se opredeljuje i za sam karakter

bibliografije,zapravo za izbor konkretnog predmeta popisivanja ili pak nastoji da u svoj rad

ukljuci sve ono sto je dala pisana rec u odredjenom razdoblju.Ona ima poseban znacaj,jer bi

trebalo da predstavlja i bibl. temelje,nesto sto je dovedeno do kraja,kada i ne bi trebalo da se

obavljaju nova ili naknadna istrazivanj,posto se podrzaumeva da je iscrpljena gradja koja se

odnosi na konkretan predmet.ovde treba samo uslovno prihvatiti nastojanje da se postigne

bibl. potpunost;jer ni jedan bibliograf nije do kraja siguran da su njegovim popisom

obuhvaceni svi stampani ili rukopisni tekstovi koji se ticu samog predmeta.

Retrospektivna nacionalna bibl. najcesce je opsteg tipa,omedjena zadatim

godinama,predstavljena u alfabetskom redu prezimena autora i podrzana brojnim

odgovarajucim informativnim indeksima.Pokret opisivanja nacionalne produkcije knjiga na

domacem jeziku zapocet je delom Dzona Bejla koji je proucavao i opisivao dela engleskih

autora dok je bio verski begunac u Nemackoj.Njegovo delo,objavljeno u 16.veku,hronoloski

slozeno,nosi epitet prve evropske opste retrospektivne bibl. (Illustrium maioris britanniae

scriptorum).Italijan Francesko Doni napustio je tradiciju koriscenja latinskog jezika i na

zivom narodnom jeziku sacinio bibl. koja je obuhvatala cak i muzicku literaturu-La libreria

del Doni Fiorentino.Pomenuti princip preuzeli su zatim i francuski bibliografi.Sedamnaesti

vek ,Spaniji je doneo dvotomnu retrospektivnu nacionalnu bibl.-Bibliotheca hispana,autora

Nikolasa Antonia.

U 18. veku nacionalno osvescivanje nije sporadicno sto utice i na razvoj nacionalnih

bibl. koje kao podtipove ,pored retrospektivne,dobijaju i tekucu i predmetnu bibl.

Kod srpskog naroda bibl. je stvorena zajedno sa prvim kalendarom i casopisom,tj. u

18.veku sto u odnosu na Evropu predstavlja znatno kasnjenje;ali su Srbi krecuci se uzlaznom

linijom kao narod lomljen tragicnim istorijskim desavanjima pocetkom 20.veka dostigao isti

stepen razvoja koji je ova naucna disciplina tad imala u Evropi.

(Novine serbske-Dimitrije Davidovic;Lukijan Musicki; Antonije Arnovljev Arnot;Stojan

Novakovic;Pavle Popovic i Dusan Budimirovic;Bibliografski institut;Georgije

Mihailovic;Srpska bibliografija knjige 1868-1944)

Page 24: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

RETROSPEKTIVNA (srpska) BIBLIOGRAFIJA

Retrospektivna nacionalna bibl. najcesce je opsteg tipa,omedjena zadatim

godinama,predstavljena u alfabetskom redu prezimena autora i podrzana brojnim

odgovarajucim informativnim indeksima. Kod srpskog naroda bibl. je stvorena zajedno sa

prvim kalendarom i casopisom,tj. u 18.veku sto u odnosu na Evropu predstavlja znatno

kasnjenje;ali su Srbi krecuci se uzlaznom linijom kao narod lomljen tragicnim istorijskim

desavanjima pocetkom 20.veka dostigao isti stepen razvoja koji je ova naucna disciplina tad

imala u Evropi.

Iz potrebe za ocuvanjem nacionalnog identiteta ponikla je retrospektivn bibl. na

stranicama Davidovicevih Novina serbskih,a zdravo se ukorenila u opstoj bibl.Lukijana

Musicki je svojim osmotrenijem,katalogom,serbskom,bibliotekom,knjigopoznanije,

knjigospisom,bibliografijom,kako je sve nazivao svoj bibl. rad,obuhvatio srpske knjige od

Oktoiha Djurdja Crnojevica 1793.g. do Dositejevog Mezimca 1818.g.

Njegova bibl. nije nikada objavljena ,vec je dostupna samo kao rukopis u cetiri sveske u

Arhivu SANU. Pedantno belezenje naslova,korektno skracivanje onih predugih,tacno

datiranje,popisivanje 33 knjige koje kasnije nisu ponovljene kod Safarika,a 80 knjiga

nezastupljenih kod Stojana Novakovica,opravdavaju cinjenicu da je izasao na glas

najobavestenijeg Srbina u oblasti kulture svoga doba.

Bibl. A.A.Arnota stampana je u Magazinu tokom 1838. i 1839.g. Objavljivani izvodi

iz njegovog rukopisa “Srbska biblioteka”,koje kasnije naziva “Srpsko spisateljstvo” u cijih je

50 sitno kucanih tabaka ulozio 7-godisnji rad ,pokazuju njegovu veliku knjizevnu i

bibliografsku erudiciju.Ova bibl. ne samo da nije objavljen,vec nije ni sacuvana,te samo na

osnovu delova koji obuhvataju ostvarenja 191 srpskog pisca,mozemo zakljuciti da je

retrospektivna (1741-1839),anotirana,u azbucnom redosledu i dragocena po svojoj

potpunosti jer je sacuvala podatke o 85 naslova kojih nema kod Stojana Novakovica.

Retrospektivna bibl. u 19.v. kulminirala je istrazivanjima pedantnog,odmerenog,

doslednog i radnog Stojana Novakovica i objavljivanjem “Srpske bibl. za noviju

knjizevnost 1741-1867.g.”

Novakovic predstavlja srpske knjige stampane cirilicom,zapostavljajuci one koje su izdate

latinicnim pismom.

Novakoviceva Srpska bibilografija za noviju knjizevnost ima 3291 jedinicu,rasporedjenu

hronoloski,prema vremenu objavljivanja pojedinih knjiga i drugih stampanih publikacija.U

bibl. se nalaze i brojne anotacije,koje daju dodatne podatke o opisanim tekstovima.Nekoliko

registara takodje pojacavaju vrednost ovog dela,a istovremeno govore i o ozbiljnosti sa

kojom je on obavio konacno oblikovanje svije bibliografije.

Pokusaji institucionalizovanja rada na bibl. Pavla Popovica i Dusana Budimirovica

Delo Stojana N. prouzrokovalo je kontinuirano bavljenje srpskom knjigom u

narednom periodu,a na pocetku 20. veka posluzilo je kao oslonac i medjas bibl. radu Pavla

Popovica i njegovih saradnika.Kao upravnik Srpskog Seminara Filozofskog faxa u Bg,

Popovic je uz pomoc kolega i studenata organizovao rad na srpskoj bibliografiji za sve

neizradjene godine,za period od 1868.g do 1905.g. Sakupljena gradja,predstavljala je

ogroman materijal od nekoliko desetina hiljada kartona u gotovom ili skoro gotovom

rukopisu,cije su objavljivanje omele ratne prilike.O organizovanom bibl. radu ostale su da

Page 25: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

svedoce,zahvaljujuci brizi Miroslava Pantica,tri sveske na linije u crnom platnenom povezu

naslovljene:Opsta bibliografija;Radnici na bibliografiji; Sta treba pregledati.

Bibl rad institucionalizovan je na Filozofskom faxu osnivanjem Bibl instituta zahvaljujuci

obimnoj strucnoj i kadrovskoj podrsci NBS.

U njoj ce Dusan Budimirovic odrzati radno predavanje “O narodnoj jugoslovenskoj

bibl”.Njegov tekst je parafraza predgovora “Srpskoj bibl.” S. Novakovica od kojeg se bitno

razlikuje samo zato sto se poziva na institucionalizovan rad pod okriljem drzave.Kao

osnovne osobine dobre bibl. on

istice:prakticnost,uredjenost,pismenost,kriticnost,naucnost,jednostavnost koriscenja.

Narodna bibl. Srbije izradjuje retrospektivnu bibl. pocev od 1954.g. za period od

pojave prve srpske stamparije u 15.veku do 1944.g. Postupnost u izradi bibl proisticala je i iz

sledece periodizacije:

1.)od prve stampane knjige 1494. do kraja 17. veka;

2.)18.vek;

3.)1801-1867;

4.)1868-1944.

Kao prva knjiga ovog zamasnog nacionalnog projekta objavljena je “Srpska bibliografija

18. veka” G.Mihailovica. To je,s jedne strane,objektivna i znalacka analiza bibl.

L.Musickog,P.Safarika,Stojana N. i ispravki Djordja Rajkovica,s druge pak,objasnjenje

metodologije rada na bibliografiji,sistematizacija gradje (hronoloski),karaktera bibl. jedinica

i potpunosti bibl. izvora,narocito dostupne arhivske gradje.Analiza bibliografskih problema

nastavljena je uz svaku jedinicu,zbog cega je ova bibl. i anotirana.

“Srpska bibl. knjige 1868-1944.g” je deo opste srpske retrospektivne bibl. koja treba

da obuhvati stampanu rec u periodu od 5 vekova.Ova bibl. radjena je iskljucivo de

visu,predstavlja pouzdan izvor podataka o najvecem broju knjiga iz tog razdoblja.Ona pruza

naucnim istrazivacima obilje novih podataka kao sto su:razresenja sifara,inicijala,nepotpunih

imena,pseudonima i anonima,zatim nazive izdavaca i godine izdanja za mnoge publikacije

na kojima to nije naznaceno,i najzad utvrdjeni naslovi originala za najveci broj prevedenih

dela.Potpunost ove bibliografije je,kako kaze Miodrag Zivanov,80-90 %.Izdato je 17 knjiga

od ukupno 20,18. je u pripremi.

Za izradu ove bibl. su bili precizno utvrdjeni kriterijumi koji su obuhvatali sledece

publikacije:

1.)sve knjige stampane na teritoriji NR Srbije bez obzira na jezik,pismo ili nacionalno

poreklo autora;

2.)sve knjige autora srpskog porekla stampane van granica Jugoslavije bez obzira na

jezik

3.)sve knjige stampane van granica Jugoslavije na srpskohrvatskom jeziku bez obzira

na nacionalno poreklo autora

4.)sva izdanja SANU i Srpske knjizevne zadruge stampana na teritoriji neke nase

druge republike

5.)izdanja Narodnog dela stampana u Zagrebu

6.)izdanja izdavaca iz Srbije stampana u stampariji Novo doba u Vukovaru od 1918-

1930.g.

Page 26: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

20. TEKUCA BIBLIOGRAFIJA

Osnovnu oznaku tekuce bibl. takodje odredjuje vremenska komponenta.Izrada tekucih

bibl. vec predstavlja onaj momenat u istoriji bibl. koji sam po sebi znaci jednu kvalitetno

novu fazu.prirodno je da se najpre osecala potreba za izradom retro. bibl. koje su pokazivale

sta je pisana rec saopstila u proslosti.Medjutim ako bilo koja nauka hoce sa bude u samom

toku savremenih zbivanja,da pravovremeno sazna najnovija dostignuca,

onda joj je potrebna i upucenost na konkretnu i svezu literaturu.to je jedan od bitnih razloga

koji uslovljava izradu tekucih bibl.,najcesce strucnih,ali i opstih.

One daju pravovremenu informaciju,upucuju na najnovije radove iz jedne ili vise naucnih

oblasti.Isto tako je nezaobilazna i njihova dokumentarna vrednost za naredne generacije

korisnika.U cisto,bibliografskom smislu,tekuca bibl. moze kasnije biti polaziste za izradu

opstih ili posebnih retrospektivnih bibl.Ogromna pisana produkcija stvara osnovni problem

oko blagovremene izrade tekuce bibl. tako da su dosta retke zemlje u kojima je ovaj rad

dostigao pravu sveobuhvatnost i kontinuitet.

Iako se vec u nastajanju stvara gradja za tekucu bibl.,do njenog publikovanja ipak

protekne prilicno vremena,pa je donekle i ona “zastarela” u odnosu na njen naziv,pa pomalo

lici na retrospektivnu bibl. bolje receno,bibl. gradja koja se svakodnevno skuplja u bibl.

institucijama,najbliza je pojmu tekuca bibl.;zato je mozda bolji i precizniji izraz periodicna

publikacija jer se na taj nacin blize odredjuje njena vremenska oznaka.

Za izradu tekucih bibl. samo u jednoj zemlji potrebni su brojni strucni timovi i

izuzetni materijalni potencijali,kao i snhronizovan rad mnogih institucija.Bez timskog rada i

institucionalnog povezivanja nemoguce je postici prave rezultate.Zato se i stvaraju

specijalizovane bibl. institucije,kojima je prevashodni cilj izrada serijskih tekucih bibl.

Motivi pokretanja tekuce nacionalne bibl. su aktuelnost i kontinuitet u obavestavanju o

nacionalnoj izdavackoj produkciji u celini,ili u pojedinim naucnim oblastima.Vecina

nacionalnih bibl. izlazi perodicno,a i mnoge strucne,odnosno naucne i specijalne bibl. su

zapravo tekuce odnosno periodicne bibl. jer registruju publikacije objavljene od vremena

izlaska prosle (prethodne) sveske bibl.

Prve tekuce nacionalne bibl.pojavile su se u francuskoj u 17. veku kao popis pariskih

izdanja 1643-1648.g. kao Bibliographia Parisina i knjiga stampanih u Francuskoj 1643-

1653.g. Bibliographia gallica universalis.U mnogome karakteristike tekucih bibl. skrivale su

se u onovremenim sajamskim izdavackim katalozima narocito u Nemackoj.Tekuce bibl.

su,zbog potrebe za aktuelnoscu,napustale tradicionalni oblik knjige i pojavljivale se kao

prilozi u periodici.Poslednje dve decenije 18.veka obelezila je ruska tekuca bibl.,koje su se

objavljivale u uglednim serijskim publikacijama.

19.vek vise su obelezile tekuce od retrospektivnih nacionalnih bibl. (u Francuskoj je na to

uticala revolucija),a one takodje,u ovom veku,dobijaju i uskostrucne okvire.Srpska

tekuca,delimicno i retrospektivna bibl. zapoceta je u rubrikama Smesica i knjizevnih vesti u

srpskoj perodici krajem 18. i prve polovine 19.veka.

(Z. Orfelin zacetnik tekuce i perspektivne bibl.;Braca Markides-Puljo;Stefan

Novakovic;Dimitrije Davidovic; 19. vek-Antonije Arnovljev Arnot;Autor prve potpuno

tekuce bibl. bio je Dimitrije Tirol –U Vozarovicevom almanahu Golubica,sa podjednakom

paznjom opisuje u njoj i stampane knjige stranih autora.Pratio je i produkciju stampanih

knjiga Knjazesko serbske tipografije.Tako je srpsku bibl. utemeljio na teritorijalnom,a ne na

Page 27: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

nacionalnom i jezickom principu,sto je za tekucu bibl. kasnije usvojio Stojan

Novakovic.Ubrzo po uspostavljanju tekuce,razvila se i njena podvrsta tekuca kumulativna

bibl.,ciju je pojavu uslovila neredovnost izlazenja periodike;Djura Danicic;Stojan

Novakovic;Jovan Boskovic-svojim izmenama i dopunama (vodjenje edicije na naslov) vise

je opteretio bibl.,jer je smanjio njenu preglednost;Dusan Posnikovic-nastavlja rad za period

1882-1884,uvodi tri novine:razresavao je pseudonime i inicijale,istisnuo prevodioca iz

odrednice i izgradio sistem uputnica;Danilo Zivaljevic-pratio tekucu produkciju

1893.g.;Tekuca bibl zivela je i na stranicama Otadzbine,javora,Strazilova,Backe vile;prva

polovina 20. veka-Pavle Popovic;Bibliografski institut.)

TEKUCA (srpska) BIBLIOGRAFIJA

Aktuelnost i kontinuitet u obavestavanju o nacionalnoj izdavackoj produkciji,osnovni

su motivi za pokretanje tekuce nacionalne bibliografije.Srpska tekuca bibl. (delimicno i

retro) zapoceta je u rubrikama Smesica i knjizevnih vesti u srpskoj periodici s kraja 18. i

prve polovine 19. veka.

U “Slaveno-serbskom magazinu”,od 5 knjiga predstavljenih 1766.g., 3 pripadaju

tekucoj godini,a 2 su predate u stampu iz koje su se pojavile tek naredne godine.Tako se

Zaharije Orfelin smatra rodonacelnikom i tekuce i perspektivne bibl.

U listu brace Markides-Puljo pod naslovom “Serbskija novini povsednevnija”,srpaki

zivalj je tako,dva puta nedeljno tokom 1791-1792.g.,izvestavan uglavnom o politickim

desavanjima u Austriji i Francuskoj,a povremeno i o kulturnim zbivanjima.Najcesce su se

obavestenja odnosila na srpske kalendare za narednu godinu.

Po ukidanju glasila brace Markides Puljo,Srbi,1792.g. dobijaju svoje druge novine

“Slaveno-serbskija vjedomosti”,koje je uredjivao Stefan Novakovic,novi vlasnik

stamparije Josfa Kurcbeka.I Vjedomosti donose vesti pre svega istorijske i verske

sadrzine,ali vise paznje od svog prethodnika posvecuju knjizevnim oglasima i popisima

novih knjiga.Ponekad su to bili pozivi na pretpaltu za same novine,katkad izvesna

objasnjenja vlastitih izdavackih poduhvata,dok su najcesce bili spiskovi knjiga stampanih u

Novakovicevoj stampariji. Za knjige koje je smatrao izuzetno vaznim za srpsku kulturu

Novakovic nije zalio prostora.Pratio ih je “od ideje do ostvarenja”,kao sto je bio slucaj sa

Rajicevom Istorijom srpskom.

Slican nacin izvestavanja nastavljen je u “Novinama serbskim”,Davidovica i

Frusica,a kasnije i trajnije u “Serbskom letopisu” pod nadzorom Georgija

Magarsevica,Milosa Svetica,Teodora Pavlovica,Milosa Popovica i Jovana Subotica.

Moze se zakljuciti,o bibl. prilozima objavljivanim u okviru rubrika smesice i

knjizevnih vesti tokom prve polovine 19.veka,sledece:

1.)Sve obuhvacene publikacije nisu vidjene,o cemu svedoce napomene urednistva tipa:”culi

smo da”,ili “Mi smo s druge strane culi”.

2.)Autor zapisa se cesto emotivno vezivao za odredjenu knjigu,ili casopis,pa je o njima

davao sasvim subjektivnu ocenu.

3.)Gradja nije sistematizovana ni po jednom dosledno sprovedenom bibl. principu,iako je

najcesce bio hronoloski redosled,ali ne po vremenu objavljivanja publikacije,vec po

vremenu saznavanja urednistva za nju,sto inace,u bibl. nije ni uobicajeno,ni pozeljno.

Page 28: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

4.)Vecina bibl. zapisa predstavlja zacinjanje srpske tekuce bibliografije,jer pocinje recima

“ovih dana…”,”pre dva dana”,ali su ceste i beleske tipa “pre dve godine”,kao i one iz

duboke proslosti,sto je skroman,ali nezaobilazan doprinos retrospektivnoj bibl.

5.)Izuzetno je znacajno da su se bibl. beleske u pomenutim rubrikama periodicnih

publikacija pojavljivale u kontinuitetu,jer su tako popunjavale vakum u nedovoljnom

informisanju srpskog zivlja o knjizevnim i kulturnim desavanjima kod nas i u svetu.Osim

toga,one su podsticale,otvoreno ili u naznakama,na izradu bibl.,koje ce biti brojnije u drugoj

polovini 19. veka.

Srpska tekuca bibl. u 19.veku

Usmeravanje ka tekucoj bibl. zaceto je u “Magazinu za hudozestvo,knjizestvo i

modu”,urednika A.A.Arnota kada je 1839.g. zabelezio 5 naslova.

Autor prve potpuno tekuce bibl. bio je Dimitrije Tirol u Vozarovicevom almanahu

“Golubica”,gde ce s podjednakom paznjom beleziti i stampane knjige stranih autora.On je

pratio produkciju stampanih knjiga Knjazesko serbske tipografije.Tako je srpsku bibl.

utemeljavao na teritorijalnom ,a ne na nacionalnom ili jezickom principu,sto je za tekucu

bibl. kasnije usvojio i Stojan Novakovic.

Ubrzo po uspostavljanju tekuce,razvila se i njena podvrsta tekuca kumulativna

bibl.,ciju je pojavu uslovila neredovnost izlazenja periodike.

Organizovano i institucionalizovano bibl. se u 19. veku razvija pod okriljem Drustva srpske

slovesnosti.Na inicijativu sekretara Mise Cenica,Djuro Danicic radi bibl. za godine

1856.,1857.,1858. koja je objavljena u “Glasniku”,savesno uredjivana,znatno se razlikuje

od prethodnih,koje su bile ogranicene na knjige stampane u Srbiji,cesto neprecizne i netacne

u opisu. Tada je gradje podeljena na 2 celine:

1.)Srbske knjige godine 1857.

2.)Nove knjige na drugim jezicima koje se ticu Srba,i to “samo one koje su u Beograd

dobavljene”.

Od dobro osmisljenih,ali neostvarenih pocetaka,za 10-ak godina stiglo se do propisno

ustrojene Daniciceve bibl. koja je:

-unutar hronoloskog,imala alfabetski raspored

-naglasenu odrednicu sa invertovanim redom reci kod imena autora

-“preslikavane” naslovne strane,dok su za podatke van nje bile predvidjene okrugle zagrade

-sa razvijenom napomenom

-uz obuhvatanje i srpskih i hrvatskih izdanja

Pojedine od ovih principa je zadrzao Stojan Novakovic.Zalagao se da publikacije

bude vidjena i savesno opisana,i to ne samo po formalnim,vec i po sadrzinskim

karakteristikama. On je u Glasniku srpskog ucenog drustva objavljivao i tekucu bibl.:”Bibl.

srpske i hrvatske knjizevnosti,s beleskama onoga sto je o nama na stranim jezicima

napisano”.Ova bibl. pratila je nove naslove i nova monografska i periodicna izdanja za

period 1867-1876.g.

Pojam knjizevnosti u ovoj tekucoj bibl. shvatan je sire nego sto se to danas

cini,zapravo obuhvatao je celokupnu izdavacku delatnost iz svih oblasti ljudskog

znanja,slozenu po hronologiji,a potom po alfabetu.Odrednicu su cinili prezime i ime

autora,ili inicijali,koji nisu razresavani,a autorom se nije smatrao samo tvorac

originalnog,vec i prevedenog dela.Novakoviceva bibl.,uz vec opsta mesta kakva su

preuzimanje podataka sa naslovne strane,grupisanje novina i kalendara nezavisno od

Page 29: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

monografija,belezenje podataka na jeziku i pismu publikacije,donosi i izvesne vazne

novine,kao sto su opis visetomnih publikacija po nivoima i uvodjenje uputnih jedinica koje

nadomestaju registre.

Novakovicev nastavljac Jovan Boskovic,svojim izmenama i dopunama (vodjenje

edicije na naslov,a ne na autora) vise je opteretio bibl.,jer je umanjio njenu preglednost.

Dragutin Posnikovic,nastavlja rad Jovana Boskovica za period 1882-1884.g.,uvodi

tri novine:razresavao je pseudonima i inicijale,istisnuo prevodioca iz pdrednice i izgradio

sistem uputnica.

Danilo A. Zivaljev pratio je tekucu produkciju 1893.g.

Tekuca bibl. zivela je i na stranicama casopisa Otadzbina,Javor,Strazilovo,Bosanske vile

Srpska tekuca bibl. u prvoj polovini 20. veka

Profil i namena tekuce bibl. zavisili su od istorijskih prilika-to pokazuju knjizevni pregledi

objavljivani u “Krfskom zabavniku” od 1917-1918.g.Belezenje novih naslova,vise u vidu

kritickih prikaza i oglasa,negovano je u medjuratnom periodu na stranicama

Politike,Pravde,Vremena,Stampe,dok su casopisi naucne orjentacije Juznoslovenski

filolog,Prilog za knjiz.,jezik,istoriju i folklor,bibl. obeznedjivali redovnu rubriku.

Tekuca bibl.,kao i vise puta ranije proistekla je iz angazovanja na retrospektivnoj bibl.Pavle

Popovic doprineo je institucionalizovanju bibl. istrazivanja i osnivanju Bibliografskog

instituta na Filozofskom faxu 1920.g.Ovaj cin se istice kao pocetakm organizovanog

belezenja srpske tekuce bibl.,utemeljen na Zakonu o obaveznom primerku iz 1919.g.Jedan

od prvih rezultata organizovanog rada na tekucoj bibl bio je “Bibliograf.popis novih knjiga

i periodicnih publikacija Kraljevine SHS” koji je izlazio u Beogradu svakog meseca od

1926.g.

1935.g. NBS je uz pomoc Srpske kraljevske akademije objavila “Jugoslovenski bibl.

godisnjak za 1933.g” nazivajuci ga prvim pokusajem da se prikupi sve sto se u nasoj zemlji

stampa i to objavi”.

Znacajniji uspesi kao rezultat kolektivnog rada vezuju se za osnivanje

Jugoslovenskog bibl. instituta (prerastanjem iz Bibliografskog instituta NRS

1948.g.),zaduzenog za izradu tekuce (za knjige,brosure i muzikalije i za clanke i priloge u

casopisima i zbirnim delima) i retrospektivne bibl. (za period 1945-1949) na saveznom

nivou.

Iz nepotpunih i nedovoljno strucnih pokusaja u Bibliografskom mesecniku koji predstavlja

izdavacku delatnost knjiga i brosura FNRJ za period 1945-1949.g. razvila se Bibliografija

Jugoslavije u izdanju Jugoslovenskog bibliografskog instituta kao

opsta,tekuca,nacionalna,registraciona,primarna i samostalna,u tri serije:

-za knjige,brosure i muzikalije;

-za serijske publikacije;

-za clanke i priloge u serijskim publikacijama;

a od 1971.g. izlazi i Bibl. roto stampe i stripova.

Page 30: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

21. ZAVICAJNA (REGIONALNA) BIBLIOGRAFIJA

Veoma su razliciti povodi i razlozi za nastajanje bibl. ciji su tematski okviri svedeni

na uze teritorijalno podrucje,na neki manji ili veci region.Nekada to moze biti samo jedan

grad ili gradsko podrucje sa njegovim zaledjem.U geografskom smislu,region cini i vise

sitnijih celina (manji gradovi,sela,zaseoci i zemljista oko njih).Pored identicnih geografskih

obelezja,region cesto ima i elemente zajednicke istorije kao i iste ili srodne

etnografske,etnicke,jezicke i kulturne oznake.Ove bibl. su samim svojim karakterom

tematski uske,mogu biti svedene i na veoma mali predmet popisivanja.

U nekim slucajevima ova vrsta bibl. moze da obuhvata samo neki aspekt u pisanom

obliku iz koga je obradjivan,opisivan ili ocenjivan neki region.Zavicajne bibl. se mogu svesti

na kraci ili duzi vremenski period u kome su nastali neki tekstovi koji se neposredno ticu

nekog regiona.Narocit oblik ove vrste predstavlja zavicajna bibl. periodike.U nekim

slucajevima ove vrste bibl. se rade i zato sto nema kompletnih opstih ili zato sto nema

dovoljno strucnih snaga i materijalnih mogucnosti da se urade siri i obuhvatniji bibl. popisi.

Zavicajna bibl. je zdrava klica nacionalne bibl.u ranim razdobljima njenu pojavu su

prouzrokovala prelomna drustveno-istorijska zbivanja,koja su zahtevala dokazivanje

nacionalnog identiteta.Pravilno je zamisljena i daje rezultate samo ako pociva na

kriterijumima na kojima je postavljena nacionalna bibl. te predstavlja jedinstvo

teritorijalnog,jezickog,etnickog,istorijskog i nacionalnog principa.

Teritorijalni princip u nacionalnu bibl. prvi je uveo Dimitrije Tirol,a vratio ga je 80-

tih god. 19. veka arhimandrit Nicifor Ducic objavljujuci 1874.g. u Glasniku SUD “Katalog

spisa o Crnoj Gori na srpskom i stranim jezicima.”Bibliografija,mada je Ducic naziva

katalogom,objavljena je u dva nastavka i obuhvata monografske,iskljucujuci dramska i

lirska dela,i serijske publikacije u hronoloskom redosledu.Postujuci jezik i pismo

spisa,Ducic je naveo domace i strane publikacije,cime je posredno teoretski utemeljio pojam

zavicajne bibl.,koja objedinjuje sve radove o jednom kraju bez obzira na mesto

objavljivanja.

Tokom 19.veka sastavljani su povremeno pregledi serijskih publikacija odredjenog

regiona ili etnosa,medju kojima je bilo i anonimnih.

Tek 30-tih god. 20. veka u subotickom casopisu “Knjizevni sever” ponovo je

stampana jedna zavicajna bibliografija.50-tih god. 20. veka zavicajna bibl.,skrivena kroz

istoriju pod skute tekuce,retrospektivne,a nekad i personalne bibl. dobila je svoje verne

poklonike i razvila se kao samostalna vrsta bibl. povremeno nazivana lokalnom ili

regionalnom.Zavicajnoj bibl. oslonac su cesto zavicajni fondovi cije je postojanje u

opstinskim narodnim bibl. bilo predvidjeno dosadasnjim zakonima o bibliotekama i njihovoj

delatnosti,ali je od 1994.g,na snazi Zakon o bibl. delatnosti,koji nijednim clanom ne ukazuje

na postojanje zavicajnih fondova.

Zavicajna bibl. je u Srbiji postala predmet sireg interesovanja pri reorganizaciji mreze

narodnih biblioteka 1953.g. kada je upucen obavezujuci predlog o formiranju zavicajnih

zbirki.Obim gradje koji sakuplja maticna biblioteka i neophodnost i posebnost kataloga i

bibliografija koje izradjuje,naglaseni su vec u pravilima o radu maticnih biblioteka srezova i

opstina.Desanka Stamatovic za zavicajnu bibl. kaze da je “nerazdvojni sastavni deo

zavicajnog fonda i jedan od najodgovornijih i najstrucnijih zadataka zavicajnog

odeljenja.”Nakon ustanovljenje geografske,istorijske i etnicke teritorije zavicaja,sama izrada

zavicajne bibl. bitno se razlikuje od ostalih bibl. istrazivanja.

Page 31: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

Polazista zavicajne bibl. srodna su onima na kojima pociva nacionalna bibl.Ona okuplja:

-sve sto je objavljeno i umnozeno stamparskom i drugom tehnikom na odredjenoj

geografskoj teritoriji

-sve sto je objavljeno o regionu,ljudima,stvaraocima i stvaralastvu,o prirodnim,drustvenim i

duhovnim proizvodima

-dela onih autora koji su na neki nacin vezani za region.

Zavicajna bibl. korisniku biblioteke predstavlja,s jedne strane,sacuvane fondove

zavicajnog odeljenja,koji su zatvorenog tipa,s druge,novu knjiznu i neknjiznu gradju,koja

mozda u bibl. nije dostupna.Tako bibl. postaje putokaz u nbavnoj politici biblioteke.

Zavicajna bibl. je svedocanstvo o drustvenim dogadjajima i kulturnoj bastini jedne sredine i

ljudi koji joj svojim poreklom ili stvaralastvom pripadaju.

Ustanovljena je i podela zavicajne bibl. na:

-bibl. literature o zavicaju

-bibl. izdavacko-stamparske delatnosti

-personalna bibl.

-tematska bibl.

*primer dobre zavicajne bibl.-Pancevacka bibl. 1833-1960 Miodraga Zivanova

22.BIBLIOGRAFIJA PERIODIKE

Periodika u biblioteckom smislu obuhvata sve publikacije pod istim naslovom i

tekucom numeracijom,a stampaju se u odredjenom vremenskim razmacima

(godisnje,tromesecno,mesecno,dnevno..itd).Najcesce se odnosi na listove i casopise,ali

periodicno izlazi i vecina nacionalnih bibl.,zatim razni godisnjaci,kalendari itd.

Osnovne odlike serijske publikacije su,dakle,periodicnost izlazenja i postovanje unapred

odredjene uredjivacke koncepcije,po kojoj je jedno glasilo formalno,tematski,socioloski

prepoznatljivo.Gledano sa kulturno-istorijskog aspekta,periodika koja je nastala na

odredjenom prostoru dozivljava se kao mozaicka celina.U tom smislu i dolazi u teoriji bibl.

do podele periodike na zavicajnu,nacionalnu.Sam karakter periodike uslovljava i druge

podele,a posebno prema strucnoj,tematskoj osnovi.Tako imamo

knjizevnu,medicinsku,tehnicku,poljoprivrednu,sumarsku,pedagosku,sportsku i dr.

periodiku.Kao inventarska jedinica tretira se jedno godiste,ili jedan tom serijala;katalosku

jedinicu cini jedan naslov,cije promene se povezuju sporednim jedinicama,dok bibl. jedinica

moze biti celo glasilo,jedno godiste,polugodiste,tromesecje…svaka sveska ili njen jedan

deo.Stoga je opisivanje periodike istrazivacki zahtevno,ali su rezultati informativni i

inspirativni.

18. vek u kome su se razvile razlicite vrste bibl. doneo je i bibl. periodike,ciji su prvi

autori Bojtler i Gustmus.Bez imalo kasnjenja zacela se bibl. periodike i u srpskim

okvirima,mada je prvi srpski casopis Slaveno-serbski magazin poceo da izlazi u vreme kada

je Evropa imala vec stogodisnju tradiciju objavljivanja dnevnih listova.Predmet obrade

Zaharija O. u Magazinu nije samo monografska ,vec i serijska publikacija-Serbska pcela,sa

dvomesecnom periodnoscu.

Page 32: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

30-tih god. 19.veka urednici casopisa,kao autori knjizevnih prikaza i oglasa,i retki

bibliografi osecaju potrebu da zasebno beleze nazive knjiga i periodike,najcesce

naslovljavajuci rubrike sa Nove knjige i Novi listovi.

Prvi medju njima koji je uz biblioteke istakao periodiku kao nosioca kulturnog napretka bio

je Georgije Magarasevic.U tekstu “Sredstva za napredak literature slavenske”,opisujuci

serijske publikacije istocnih i zapadnih slovenskih naroda,on ih je razvrstao na

letopise,zurnale,novine.

Teodor Pavlovic krajem cetvrte decenije 19. veka i Serbskom narodnom listu daje pregled

broja i tematskog profila listova koji su tokom 1837.g izlazili u Engleskoj,Francuskoj i

Rusiji.

Godine 1842. svoju bibl. u Letopisu serbskom,Jovan Subotic zapocinje upravo opisom

“periodicnih publikacija koje na srpskom jeziku izvesno vreme izlaze” prosirujuci vec ranije

ustanovljen opis imenom osnivaca,urednika lista,mestm i pocetnom godinom

izlazenja,podacima o stampariji,pismu i prilozima,analizom profila casopisa i sadrzinskom

napomenom.

U vecini novina,mesecnika i godisnjaka polovine 19.veka o periodici se govori u vidu

poziva na prenumeraciju,ili knjizarskog oglasa o izlasku nove sveske ili promenama u

urednistvu.

70-tih god. 19.veka svi pojavni vidovi bibl.gradje postaju ravnopravni predmet

bibliografije.Tako su i u jednoj od najvaznijih tekucih bibl. toga vremena koju je sastavio

Stojan Novakovic,kalendari i novine nezaobilazni objekat opisa (on je nabrojao i analizirao

sadrzaj 17 kalendara koji su mu poznati u 1870.g).Porast interesovanja bibliografa za

periodiku paralelan je sa uvecanjem broja politicki i knjizevnih listova.Urednik “Mlade

Srbadije” A.Hadzic,bibliografski i programski kvalifikuje svaki list,opisuje cak uzroke

njihovog pokretanja i eventualnog gasenja,ne sustezuci se od subjektivnih ocena.Krajem

19.veka opisi periodike vise nisu deo samo sirih i opstijih,vec i sasvim specijalizovanih

tekucih bibl. kao npr. u listovima Otadzbina i Krfski zabavnik.Poslednje dve decenije pred II

Svetski rat obilovale su bibl. prilozima o srpskoj zurnalistici.Popisivanjem tekuce

jugoslovenske periodike od 1956.g. bavi se Jugoslovenski bibl. institut u svojoj seriji,koja se

ne moze pohvaliti kompletnoscu,cemu je osnovni uzrok nedovoljna odgovornost i savest

izdavaca i stampara u dostavljanju obaveznog primerka NBS koji predstavlja osnovu za rad

na tekucoj bibl.

Strucnjaci Univerzitetske bibl. pokusali su 70-tih god. da nastave rad na projektu koji je

svojevremeno zapoceo Jovan Subotic pod naslovom “Jugoslovenska stampa 1768-

1911.g.”.Ova bibl. je obuhvatala samo osnovne podatke o listu,uz prvu i poslednju godinu

izlazenja.Fragmentarno popisivanje,uglavnom na osnovu fondova vecih biblioteka,pruzale

su i “Gradje za bibl. srpske stampe izmedju dva rata”- Vuka Dragovica,”Gradja za bibl.

jugoslovenske periodike”-Leksikografskog zavoda FNRJ i sitni prilozi u knjizevnim

casopisima.Ovaj dobro zamisljen projekat nije uoblicen u stampanoj formi.Projekat Instituta

za knjizevnost i umetnost posvecen periodici do sada je rezultirao knjigama Miodraga

Matickog (Bibl. srpskih almanaha i kalendara),Branke Bulatovic.

Page 33: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

23. SKRIVENA BIBLIOGRAFIJA

Ovaj termin je mozda najmanje precizan i podroban u odnosu na ostale nazive za

oznacavanje ostalih vrsta bibl.Ovom vrstom bibl. smatra se onaj oblik bibl. rada koji se

javlja kao dodatak u nekoj studiji ili clanku,najcesce u formi fusnote na margini ili pak u

obliku koriscene literature na kraju svakog teksta.Pod ovom vrstom se tako podrazumeva

svaka ona bibl. koja nije objavljena u obliku samostalne publikacije.

Skrivena bibl. tako ne znaci,u pravom smislu,samostalan ili izdvojen bibl. rad ,koji je

rasporedjen u neki od raznih nacina klasifikovanja.Skrivena bibl. zapravo predstavlja vec

primenjenu bibl. tvorevinu,a saroliko je rasuta na marginama neke studije ili se javlja kao

njen dodatak.Njena primena uslovljava da se ona najcesce iskazuje u delimicnom ili

skracenom obliku,bez svih potrebnih elemenata koji cine punu bibl. jedinicu.Posto ima

zasebno,izdvojeno mesto i oblik,koji su vezani za neki tekst (studija,monografija ili bilo koji

drgi strucni i naucni rad) ona se cesto shvata samo kao pomocni materijal i sirim bibl.

istrazivanjima.Ovim se ipak ne umanjuje njen vazan informativni znacaj,makar i u

nepotpunom obliku njenih bibl. jedinica.Naprotiv,ponekad bibliograf,teran okolnostima i

nema drugih mogucnosti nego da svoj istrazivacki bibl. rad upravo zapocne koriscenjem

neke skrivene bibl.,narocito onda ako se ona javila u obliku sireg spiska upotrebljene

literature,u nekoj naucnoj studiji.Zaseban vid skrivene bibl. oznacavaju i dosta dugi ili

prosireni naslovi starih rukopisnoh knjiga gde se posredno daju i osnovni bibl. elementi o

njima.Cesto su to zapravo dela bez pravog naslova pa se on posredno saznaje na pocetku ili

na kraju samog teksta,decidnim saopstavanjem na koga se taj tekst odnosi i naznacavanjem

imena autora kao i jos nekih bibl. oznaka tog rukopisa (npr. Zivot Sv. Save-

Teodosije;Domentijan).

24. PERSONALNA BIBLIOGRAFIJA

Ova vrsta bibliografija obuhvata samo jedno lice,zapravo njegove pisane radove i

tekstove ili literaturu o njemu.Ona se dvostruko ispoljava.Ona je:

-popis radova nekog autora

-popis tekstova o tom autoru

Obicno se za predmet bibl. rada uzimaju licnosti od izuzetnog ili pak posebnog

znacaja u nekoj duhovnoj oblasti ili u javnom zivotu uopste.Odomaceno je shvatanje da ona

obuhvata u praksi samo ona lica koja su se pismeno iskazivala.Postoje i takve licnosti koje

nisu nista napisale,ali su po necemu ostale istaknute i znacajne u istoriji nekog naroda,pa su

o njima vremenom nastali brojni tekstovi-personalna bibl. u takvom slucaju obuhvata samo

literaturu o njima.Personalna bibl. trazi i svojevrsnu klasifikaciju popisanih bibliografskih

jedinica.Ako se neki autor bavio ne samo pisanjem vlastitih dela nego i priredjivanjem ili

prevodjenjem tudjih,onda se primenjuje najcesce ovaj klasifikacioni sistem:

-samostalne knjige i separati

-prilozi u periodici

-priredjivacki rad

-prevodilacka delatnost

-literatura o autoru ciju smo bibl.radili

Kod Srba se razvila iz autobibliografija istaknutih srpskih knjizevnika Joakima Vujica

i Milovana Vidakovica koji su joj pribegli u merkantilne svrhe,kako bi citaoce upoznali sa

Page 34: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

dotadasnjim opusom,a bogate trgovce i ostale blagonaklone darodavce podstakli da

finansiraju stampanje preostale rukopisne gradje.Ali i pre njih su se pojavile male personalne

bibliografije koje su uklopljene u Safarikovo delo Istorija srpske knjizevnosti (na

nemackom) i danas su neprevazidjen oslonac istrazivacima zivota i rada

D.Obradovica,L.Musickog,Nikolaja Simica,M.Vidakovica,Atanasija Stojkovica,Gligorija

Jaksica i dr.

Prva biobibl. na srpskom jeziku bila je ona od Dimitrija Davidovica o ceskom filologu

i istoricaru knjizevnosti Josifu Dobrovskom u kojoj su naslovi popisanih 38 dela navodjeni

na jeziku originala i slozeni po hronologiji,koja je i danas ostala jedan od primarnih principa

sistematizacije gradje personalnih bibl.Personalna bibl.,ako u njih ukljucujemo i preglede

knjizevnog stvaralastva pojedinih autora povodom godisnjice ili dodeljivanja nagrada,bile su

ceste u Novinama serbskim,Letopisu serbskom i Podunavci.Na izmaku 19.veka u

Otadzbini,Vladan Djordjevic se oglasio svojim radom o Lazi Lazarevicu,navodeci bibl.

njegovih pripovedaka,kritickih osvrta i pomena u razlicitim casopisima.

Od 1887.g kada je postao hronicar zbivanja u Srpskoj kraljevskoj

akademiji,Godisnjak ove najznacajnije srpske kulturne institucije neizostavno je donosio

biobibl. svojih redovnih i dopisnih clanova.Knjizevno stvaralastvo vise nije redak predmet

interesovanja bibliografa,pa se bibl. studije srecu na

stranama:Javora,Nevena,Danice,Zmaja,Sedmice…

Zakoracivsi u 20. vek bibl. prilozi ovog tipa ne samo da postaju brojniji,vec tek tada gube

karakteristiku prigodnosti i teze sveobhvatnosti i potpunosti,sto se vidi iz priloga raznih

knjizevnih casopisa.Kratka personalna bibl. skrivala se i u beleskama o smrti istaknutih

kulturnih radnika ili u secanjima na njih.Bibl. zapisi bili su kadkada uklopljeni u osnovni

tekst,a ponekad dodati kao tipicna bibl. anotacija.Posle II Svetskog rata interesovanje

bibliografa se usmerava ka uglednim i zasluznim pojedincima te je broj i kvalitet

personalnih bibl. naglo porastao.To je pouzdan put za stvaranje cvrstog oslonca u izradi

zavicajne i nacionalne bibl.,ali samo ako su istrazivanja sveobuhvatna i proverena sto

ukljucuje:

-detaljno upoznavanje sa biografskim podacima

-proucavanje poznate objavljene gradje

-uspostavljanje kontakata sa autorom licno,a ako nije ziv,sa clanovima njegove

porodice,prijateljima,poznanicima,savremenicima…

-upoznavanje sa njegovom licnom bibliotekom,ako je sacuvana,rukopisnim

delima,arhivskom gradjom i privatnim spisima,ako su dostupni,ali samo pod uslovom da za

njihovo koriscenje postoji odobrenje

-Utvrdjivanje autorstva za anonimne radove,ili one potpisane inicijalima,pseudonimom,ili na

neki dr. nacin

*primer dobre personalne bibl.-Bibliografija Djure Jaksica-Silvija Djuric

Page 35: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

25. BIBLIOGRAFIJA BIBLIOGRAFIJA

Mada “stilski neskladna,pa cak i rogobatna” sintagma bibl. bibl, jasno odrazava

osnovnu oznaku ove vrste bibl.Ona oznacava sistematizovan popis vec uradjenih bibl. koje

se odnose na pojedinu naucnu ili umetnicku oblast,na neko uze ili sire geografsko podrucje

ili pak na nekog istaknutog autora,cija je bibl. u vise navrata radjena.

Najkrupniji,a i pravi cilj u ovom slucaju je popis svih bibl. u jednoj zemlji ili u

odredjenom narodu,koje su uradjene u jednom periodu ili uopste.sabiranje raznih bibl. i

njihovo popisivanje uz strucnu ocenu,predstavlja poseban,mozda i krajnji stepen bibl.

istrazivanja,onu fazu kada su vec obavljene mnoge bibl. predradnje i uradjene mnoge bibl.,i

kada se moze vrsiti sire grupisanje i sistematizovanje u krupnijim oblicima,koji zapravo

mogu da predstavljaju korpus ili zbirku bibl. dela.

Bez obzira koliko se to prakticno cini,izrada bibl. bibl. je i prilika da se

uoce,naznace,pa i isprave greske prethodnih bibliografa.Vec i samo sabiranje bibl. na

jednom mestu (popisivanjem osnovnih podataka o njima) posredno,ali i indikativno

pokazuje i osnovne faze kojima je,u nekom periodu,prolazio bibl. rad (kod jednog naroda u

celini ili samo u nekoj naucnoj oblasti).

Sa utemeljenjem bibl. javila se i potreba i za razvojem ove podvrste,dakle vec u 17.

veku.Njeni tvorci bili su Filip Labe –Bibliotheca bibliothecarum 1664.g i Antoan Tesije koji

je u celom narednom vekunisu umali sledbenike.Granjanje ljudskog znanja,porast izdavacke

produkcije,okrenutost bibliografa pojedinim predmetnim oblastima uslovili su njenu vecu

zastupljenost.

Prve bibl. bibl. bile su zavrsene celine,u kojima je najcesce gradje razvrstavana po

predmetnom principu,kasnije i po hronologiji i po abecedi prezimena autora-npr. Klasicnu

formu dao joj je Julius Pechold 1866.g. u Lajpcigu Bibliotheca bibliographica.Neke od njih

bile su snabdevene i opsirnim teoretsko-istorijskim uvodima,poput dela Luiz Malkles i

I.K.Kirpiceve.

U godinama neposredno pre i posle II Svetskog rata, bibl. bibl. objavljuju se u vidu

redovnih serijskih publikacija.Time po formi sticu ravnopravnost sa tekucim nacinalnim

bibl. sto jos vise naglasava njihov znacaj.Ova vrsta bibl. u Srba razvila se tek 50-tih god

20.veka. Skromno naznacena radom Bibl. bibl. Zivorada Jovanovica i zastala je nakon

istrazivanja Jugoslovenskog bibl. instituta publikovanih u dva toma istog naslova “Bibl.

jugoslovenskih bibl.”,ali za razlicite periode 1945-1955;1956-1960.Tek studijama Dusana

Pankovica i Aleksandre Vranes skrece ponovo paznju na sebe.

Page 36: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

26.SMESICE KAO ZACETAK SRPSKE BIBLIOGRAFIJE

Srpska tekuca,delimicno retrospektivna bibliografija zapoceta je u rubrikama smesica

i knjizevnih vesti u srpskoj periodici kraja 18.i prve polovine 19. veka.Od sadrzinski

skromnih i retkih najava o novoobjavljenim knjigama zurnalima,gazetama,

letopisima i kalendarima na poslednjim stranama dvolisnih novina,do potpunijih

bibliografskih belezaka u periodici,koja je sluzila knjizevnosti,nauci,ili zabavi proteklo je

svega nekoliko godina.Podstaknute odgovornoscu i nacionalnim osecanjem,najcesce glavnih

i odgovornih urednika povremenih glasila,iz bibliografskih belezaka su stasale,pre

svega,retrospektivna i tekuca,a potom i perspektivna i personalna bibliografija.Linija tekuce

bibl.,koju je zacrtao Zaharije Orfelin,kojom su bile obuhvacene i monografske i serijske

publikacije,nastavila se preko brace Markides-Puljo,Stefana Novakovica,Georgija

Magarasevica,Milosa Stevica,Vasilija Cokrljana,Lukijana Musickog,Teodora

Pavlovica,Milosa Popovica,Jovana Subotica,Aleksandra Andrica,krunisana naporima Djure

Danicica,Stojana Novakovica,a s pocetka 20.veka Pavla Popovica i Urosa Dzonica.Svaki od

njih pridodao joj je nove kvalifikative,po sopstvenom osecaju,ili po saznanjima iz inostrane

literature.

U prvim bibl. zapisima knjiga je,u najboljem slucaju,predstavljana pomocu

naslova,imena autora i,eventualno mesta izdavanja,te je citaocu nudjena samo signalna

informacija.Mada je u Slaveno-serbskom magazinu vise slicila knjizevnoj kritici i hronici,to

je samo ukazivalo na njenu svestranost i razumljivo nedovoljnu izdiferenciranost.Orfelinovi

tekstovi “O knjigama” u nesacuvanom Kalendaru (1766) i “Izvestija o ucenih delah” u

Magazinu(1768) ishodista su bibl. misli u Srbiji i reformatorskog opredeljenja da se nova

izdanja najave i predstave publici.Od pet knjiga predstavljenih 1766.g. tri pripadaju tekucoj

godini,a dve su predate u stampu iz koje su se pojavile tek naredne god.,sto se kao postupak

ponavlja i u Magazinu.Tako Orfelinu pripada cast da bude rodonacelnik i tekuce i

perspektivne bibl.,koje su se skromno,ali uporno,odrzavale u rubrikama smesica ili

knjizevnih vesti u srpskoj periodici 19.veka.Znacajni su i braca Markides-Puljo sa svojim

“Serbskija novini povsednevnija” i Stefan Novakovic sa “Slaveno-serbskija

vjedomosti”.Slican nacin izvestavanja nastavljen je i u Novinama serbskim Davidovica i

Frusica i kasnije i trajnije u Serbskom letopisu,pod nadzorom G.Magarasevica,Milosa

Svetica,Teodora Pavlovica,Milosa Popovica,Jovana Subotica.

Frusic i Davidovic su posebnu paznju posvecivali knjizevnim oglasima “Objavljenija”.Osim

objavljenija u Novinama serbskim Davidovic donosi i Smesice.

Rec smesica koriscena je od prvih pomena u Novinama serbskim do kraja proslog veka.U

leksikoloskoj gradji SANU-a cak ne postoji ni jedan primer za ovu rec posle Vuka.Do njega

je upotrebljavana u znacenju kratkih clanaka “razlicitog ali odabranog sadrzaja”.Ovaj izraz

je posle 70-tih g. 19.v. zamenio noviji sintagmatski spoj “mesovita gradja”,”sitni

prilozi”.Kao dodaci pojedinih brojeva Novina serbskih pojavljuju se

smesicedomodovne,astronomiceske,lekarne,poucitelne,zabavne,politiceske,istoriceske,veroi

spovedne,crkvene,zivotopisne…,a najcesce knjizevne.One se pak mogu odnositi na novosti

iz zivota pojedinih knjizevnika,na analizu slaveno-serb. jezika,ili slovenskih dijalekata,na

pocetke slovenske pismenosti,recenzije izvesnih dela,ili pisma citalaca o pojedinim

pravopisnim dilemama.Tako osmisljene smesice ipak cesto imaju bibliografski karakter,koji

ranije nije bio istican.Zapocete kao bibliografske u br.173 do zavrsne sveske obuhvatale su

Page 37: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

ukupno 55 naslova.Pored toga sto beleze novo izdanje,preporucuju ga,one,po prvi

put,ukratko,predstavljaju i njegovu sardrzinu.

Vec 20-tih god 19.veka opis je potpuniji,sadrzi cak i neophodne detaljne materijalne

podatke,kao kod Magarasevica,i napomenu,koja je nekada formalne,nekada sadrzinske,a

povremeno i knjizevno-istorijske prirode.

Prvi urednik Letopisa matice srpske i njegov duhovni otac Georgije M. vec je u prvom

br. Letopisa u dva clanka istakao svoju nameru da se pozabavi prikupljanjem biografskih i

bibliografskih podataka.

Rad pod naslovom “Biograficeske certe slavni Serbalja” u stvari je njegov usrdni

poziv da svima koji nesto znaju o slavnim ljudima i njihovom delu da se to u Letopisu izda i

time objavi u javnosti.

Prve srpske bibl. nastajale su iz zelje njihovih autora da preduprede slucajnost u

izvestavanju o novim naslovima,da skrenu paznju na izdavcku delatnost,koja se i sama

stihijski razvijala.Kao rezultat neplanskog,povremeno i teoretski neosmisljenog

obavestavanja,najcesce o novim izdanjima,postojale su i znacajne razlike u tehnici

opisivanja.Treba istaci da bibl. opis skoro redovno ispisivan jezikom i pismom originala.

Prvih pedesetak god. 19. veka je vreme trazenja “bibl. izraza”.Kod brace

Markides-Puljo srecemo cak i format publikacije,koji ce,kao sastavni deo sada vrlo

sadrzajnog podrucja materijalnog opisa,biti zastupljen,uz podatke o paginaciji,

ilustracijama i dodatnim prilozima kod kasnijih bibliografa.Teodor Pavlovic je cak razdvojio

arapsku od rimske paginacije i u opis ukljucio uporedni naslov na stranom jeziku.

Duze od oblikovanja materijalnog opisa trajalo je ustanovljavanje odrednice.

Teritorijalni princip u pretrazivanju bibl. nametnuo je Magarasevic isticanjem naziva mesta

u kome su novi naslovi objavljeni.On je,takodje,u odrednicu izvukao i ime autora

dela,dopunjujuci ga cak i nekim bografskim podacima.Od najranijih pocetaka u srpskoj bibl.

bio je sporan stepen odgovornosti izmedju pisaca i prevodioca knjizevnog dela.U odrednici

je redovno stajalo ime prevodioca,dok se ime pisca cak i ne navodi.I kod Stojana

Novakovica (70-tih god. 19.veka) odrednica je glasila na ime prevodioca;ali ipak on ime

prevodioca stavlja u okrugle zagrade.Autor,kod njega,dobija veci znacaj,jer je njegovo

ime,osim u donjem polju bibl. opisa,navodio i u uputnim jedinicama,a u napomenu je

povremeno smestao i naslov dela u originalu.Do promene je doslo kod Dragutina

Posnikovica,koji u Bibl. srpske i hrvatske knjiz. za god. 1884. ime prevodioca vise ne belezi

u odrednici,vec u napomeni.

Bavljenje bibl. posle Stojana Novakovica poprimilo je sasvim druga obelezja.U

predgovoru “Srpskoj bibl. 1741-1867.” S.Novakovic joj je konacno odredio teoretske okvire

i drustveni znacaj.Njegovi sledbenici dobili su cvrsto uporiste za oba toka (tekuci i

retrospektivni) mada teoriju bibl. nisu bitnije razradili.Kao sto su u periodu do Stojana

Novakovica dnevne novine,listovi i casopisi odrzavali kontinuitet bibl. opisivanja,cesto

menjajuci ranije vec prihvacenu praksu opisivanja i osvetljavajuci je novim

zahtevima,mnogo pre nego sto bi se te promene pojavile u stampanim monografijama,cinili

su to i pred kraj 19. i pocetkom 20.veka. Letopis Matice srpske

je bibl. prilozima sa svojih stranica obelezio prvu polovinu,a Glasnik Drustva srpske

slovesnosti,Srpskog ucenog drustva i Srpske kraljevske akademije,drugu polovinu 19.veka.U

tom vremenu bila su retka periodicna glasila koja nisu negovala bibl. Magazin za

hudozestvo,knjizestvo i modu,Otadzbina,Zora,Zimzelen ne samo da su objavljivala radove

bibl. sadrzine,vec su urednistva drugih listova podsticali na istu vrstu delatnosti.Pocetkom

Page 38: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

20. veka bibl. su srdacno prigrlili Juznoslovenski filolog,Prilozi za knjiz.,jezik,istoriju i

folklor.U Glasniku Srpske kraljevske akademije je vec bila odomacena,ali je sada i naucno

utemeljena.30-tih god. podstaknuta i zakonskim odredbama,uredjivanja tekuce bibl.

prihvatila se Narodna bibl. Srbije (znacajan Pavle Popovic).

Moze se zakljuciti,o bibl. prilozima objavljivanim u okviru rubrika smesice i

knjizevnih vesti tokom prve polovine 19.veka,sledece:

1.)Sve obuhvacene publikacije nisu vidjene,o cemu svedoce napomene urednistva tipa:”culi

smo da”,ili “Mi smo s druge strane culi”.

2.)Autor zapisa se cesto emotivno vezivao za odredjenu knjigu,ili casopis,pa je o njima

davao sasvim subjektivnu ocenu.

3.)Gradja nije sistematizovana ni po jednom dosledno sprovedenom bibl. principu,iako je

najcesce bio hronoloski redosled,ali ne po vremenu objavljivanja publikacije,vec po

vremenu saznavanja urednistva za nju,sto inace,u bibl. nije ni uobicajeno,ni pozeljno.

4.)Vecina bibl. zapisa predstavlja zacinjanje srpske tekuce bibliografije,jer pocinje recima

“ovih dana…”,”pre dva dana”,ali su ceste i beleske tipa “pre dve godine”,kao i one iz

duboke proslosti,sto je skroman,ali nezaobilazan doprinos retrospektivnoj bibl.

5.)Izuzetno je znacajno da su se bibl. beleske u pomenutim rubrikama periodicnih

publikacija pojavljivale u kontinuitetu,jer su tako popunjavale vakum u nedovoljnom

informisanju srpskog zivlja o knjizevnim i kulturnim desavanjima kod nas i u svetu.Osim

toga,one su podsticale,otvoreno ili u naznakama,na izradu bibl.,koje ce biti brojnije u drugoj

polovini 19. veka.

27.BIBLIOGRAFIJA U 18. VEKU

Kod srpskog naroda bibl. je zaceta zajedno sa prvim srpskim kalendarom i prvim

casopisom,tek u 18. veku,sto u odnosu na Evropu predstavlja znacajno kasnjenje.

Medjutim,ako se imaju u vidu teski politicki,ekonomski i zivotni uslovi,u kojima je srpski

narod ipak nekako opstajao,trebalo bi istaci da je to zaostajanje za evropskim zemljama bilo

zanemarljivo.Ako se i prihvati stav da kod Srba nema puno istaknutih dela bibl. karaktera,ne

sme se zanemariti cinjenica da je i pored relativno kasnih pocetaka krajem 18. veka i

pocetkom 19. veka,krecuci se uzlaznom linijom,pocetkom 20. veka dostigla isti stepen

razvoja koji je ova naucna disciplina imala u Evropi.

Zaharije Orfelin je 1768. g. izdao prvi srpski i juznoslovenski casopis-Slaveno-

serbski magazin. Njegova prva bibl. objavljena je u Kalendaru 1766.g.(deo

“O knjigama”). Iako sam kalendar nije sacuvan iz preciznih i sasvim neazavisno nastalih

belezaka Likijan M.,Vuka,Arnota doznajemo za njegovo postojanje. Po nacinu na koji je

belezio srpske knjige moglo bi se utvrditi da Orfelin nije zapoceo samo tekucu bibl,vec i

perspektivnu.

Od 1768.g.,kada je Z.Orfelin u Veneciji stampao Slaveno-serbski magazin,pa do

1791.g.,kada srpske novine u Becu stampaju Grci,braca Georgije i Publije Markides-

Puljo,period je zatisja u razvoju srpske zurnalistike,ne zato sto nema ucenih ljudi koji bi

uredjivali,nego zbog teskih politickih prilika u kojima je bilo nemoguce dobiti dozvolu za

stampanje.U listu brace Markides-Puljo pod naslovom Serbskija novini povsednevnija,srpaki

zivalj je tako,dva puta nedeljno tokom 1791-1792.g.,izvestavan uglavnom o politickim

Page 39: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

desavanjima u austriji i Francuskoj,a povremeno i o kulturnim zbivanjima.Najcesce su se

obavestenja odnosila na srpske kalendare za narednu godinu,za koje je navodjen

naslov,imena sakupljaca prenumeracija i mesto njihovog prebivanja.Za vreme kada su se

vesti svake vrste tesko sirile pismenim,vec vise usmenim putem,i objavljenija o kalendarima

bila su dobrodosla.Iako su takva izvestija,pre svega,rezultat trgovackih potreba,ipak se u

njima zacinje bibl.

Po ukidanju glasila brace Markides Puljo,Srbi,1792.g. dobijaju svoje druge novine

Slaveno-serbskija vjedomosti,koje je uredjivao Stefan Novakovic,novi vlasnik stamparije

Josfa Kurcbeka.I Vjedomosti donose vesti pre svega istorijske i verske sadrzine,ali vise

paznje od svog prethodnika posvecuju knjizevnim oglasima i popisima novih

knjiga.Ponekad su to bili pozivi na pretpaltu za same novine,katkad izvesna objasnjenja

vlastitih izdavackih poduhvata,dok su najcesce bili spiskovi knjiga stampanih u

Novakovicevoj stampariji.

Time je Novakovic zapoceo praksu koje ce se dugi niz godina pridrzavati urednici

srpskih glasila,sve do 40-tih god 19.veka,kada se po prvi put oglasavaju izdanja drugih

izdavaca i stamparija,cime ovi popisi vise dobijaju karakter bibl. On je nedovoljno dosledan

u obimu bibl. opisa,jer pojedine podatke,poput imena pisca,izostavlja,narocito ako su u

pitanju prevedena dela.Naslov dela cesto skracuje ili netacno navodi.Pa ipak,neosporno je

da,svesno ili slucajno,ali svakako prvi,postije redosled podataka u bibl. opisu,navodeci prvo

naslov,ime autora,sto je cesto ime prevodioca,format,podatak o povezu i ceni,razdvajajuci ih

uvek istim interpunkcijskim znacima.

Po tome on deceniju pre ruskog bibl. Sopikova ustanovljuje tacan redosled

podataka,ukljucujuci medju njih i onaj o vrsti poveza.Izdavacka delatnost Novakoviceva bila

je sira od onoga sto je on oglasavao,te ostajemo u nedoumici da li je skromno izvestavanje

bilo rezultata njegovog nemara,ili kritickog izbora na koji je bio primoran s obzirom da je i

njegov list,kao i mnogi kasnije,pritisnut materijalnom oskudicom,izlazio na skucenom broju

strana.Ipak,za knjige koje je smatrao izuzetno vaznim za srpsku kulturu Novakovic nije zalio

prostora.Pratio ih je “od ideje do ostvarenja”,kao sto je bio slucaj sa Rajicevom Istorijom

srpskom,koju propagira od trenutka kada je urednik odlucio da je stampa,pa preko davanja

izvestaja o cenzuri,isticanja posvete mitropolitu Stratimirovicu,preporuke svim

skolama,poziva na prenumeraciju,do,posle skoro dve godine,izlaska iz stampe.Iz njegove

ogromne “zudnje da se srpske knjige stampaju i sire medju citaoce” proistekli su i prvi

ozbiljniji zameci srpske tekuce bibl.

28. ZAHARIJE ORFELIN

Zaharije Orfelin je 1768. g. izdao prvi srpski i juznoslovenski casopis-Slaveno-serbski

magazin.On se opredelio za sluzenje idejama prosvetiteljstva koje je kroz svoj casopis i

ostvarivao zalaganjem za elementarnu pismenost,i u skladu sa tim ,pisanje jezikom sto

blizem narodnom.Svestan nepremostivog jaza izmedju znanja ucenih ljudi i neukosti naroda

osmelio se da cinom izdavanja premosti taj jaz ,da siri obrazovanje,

propagira knjiz,naucna,filozofska i prakticna znanja.Njemu je bilo jasno da prosvecivanje

mora postati celovit sistem, pa je zato pisao knjige raznovrsne sadrzine.Znao je da

popularisati nauku ne moze samo putem clanaka u casopisu nego da bas u toj serijskoj

Page 40: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

publikaciji treba obavestavati citaoce o novo izaslim knjigama.Nameravao je da popularise

knjige da ih predstavi i priblizi publici,a ne samo da ih najavi.On se smatra zacetnikom nase

bibl.Zamisao o bibl. rodjena je u okviru sistema njegove prosvetititeljske delatnosti.

Bibl nije njegov izum,ali kada ju je upoznao ona je postala nuzni sastavni element

njegovih namera.Njegov rezon i bibl. metod ukljucivali su u sebe aktivan odnos prema knjizi

i kao sadrzaju,a ne samo kao prema stamparskom proizvodu.Njegova prva bibl. objavljena je

u Kalendaru u poglavlju “O knjigama” 1766.g. Iako sam Kalendar nije sacuvan iz preciznih i

sasvim neazavisno nastalih belezaka Likijan M.,Vuka,Arnota doznajemo za njegovo

postojanje.Lukijan M. i Arnot cinom belezenja ovog kalendara u svojim bibl. svedoce o

njegovom postojanju,Vuk navodi i njegov sadrzaj.O njegovim navodima vidi se da je

Orfelin znao koje elem. treba uneti u opis knjige u bibl:naziv knjige,naslov,format,nacin

slaganja i stampanja tabaka ,pa i cenu.Po Vuku, Orfelin prvo popisuje ruske, a potom srpske

knjige.Po nacinu na koji je belezio srpske knjige moglo bi se utvrditi da Orfelin nije zapoceo

samo tekucu bibl,vec i perspektivnu.Potvrda ovoj tezi nalazi se u cinjenici da su jos dve

popisane knjige,”Srpski bukvar i Novija serbska aritmetika predate” u stampu 1766.g,a

svetlo dana ugledale 1767.g.

On u Veneciji u tipografiji Dimitrija Teodosija izdaje svoj Slaveno-serbski

magazin.Kao pokretac i urednik,profilise svoj casopis ne zanemarujuci bibl. vesti.

Nazvavsi ih “Izvestija o ucenih delah” postaje popularizator nauke,kriticar pisane reci,i

zacetnik srpske bibl.Ove vesti se smatraju za prvu objavljenu i sacuvanu bibl.Uzori su mu

ruski casopisi,a on objasnjavajuci postupak za njihovu izradu kaze da evropski narodi imaju

novine u kojima se govori o najnovijim naucnim i umetnickim dostignucima:da se u njima

opisuju knjige i da u Srbiji nema takvih novina.Zapocinje svoju bibl. opisom 6 knjiga.

Zabelezio je 4 udzbenika,prvu srp. Liturgiku i jedan Prokopovicev Katihizis.Posto sve

navedene knjige nisu izasle 1767.g. mogao bi nas taj podatak navesti na pogresan zakljucak

da je on tezio retrospektivnoj bibl. Greske u datiranju su rezultat okolnosti pod kojima je

Orfelin radio,a ne njegove namere da pravi spisak knjiga izdatih pre njega.Njegova ideja je

da sledi evropsku praksu,da bude aktuelan i da prikazuje najnovije knjige.Iako je formalno

njegova bibl. retrospektivna,ona je aktuelna,jer je opisao knjige koje su se pojavile iz

stampe,dok je on pripremao svoj Magazin za stampanje.

“Nova serbska aritmetika”,Vasilija Damjanovica, je prva srpska knjiga koju je

zabelezio Z.Orfelin.On je verno prepisao naslovnu stranu knjige,odrednice nema,iako o njoj

stalno vodi racuna,belezi mesto i god. izdanja i format.Posle toga vodi belesku,koju graficki

ne odvaja od teksta.Od 6 opisanih knjiga samo je za dve naveo sve neophodne elemente po

kojima je moguce identifikovati knjigu.

Njegova zasluga za srpsku bibl. je u tome sto je prvi poceo da belezi

knjige.Godine,mesto izdanja i sediste stamparije nije navodio.Po njegovom tvrdjenju,sve

knjige opisane u Magazinu izasle su iste godine,pa je mogao jedinice poredjati po

azbucnom redu.Dakle on je u okviru god. izdanja svoju bibl. sredio azbucno i to je novi

kvalifikativ ove prve srpske bibl. Ne samo da Orfelin zasniva bibl. i da pod njom

podrazumeva tekucu i perspektivnu bibl. vec daje primer bibl.opisa koji mada je nepotpun i

nedosledan ukljucuje dva osnovna dela :formalne podatke o jedinici gradje preuzete sa

naslovne strane i bogatu anotaciju kojom knjigu preporucuje.

On ce ostati i zapamcen i po kratkoj personalnoj bibl. smestenoj u napomenu koja

objasnjava knjizevni rad Teofana Prokopovica autora Epitoma.On navodi 24 njegova dela,za

koja zapisuje samo naslov.

Page 41: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

29. DIMITRIJE DAVIDOVIC

U pecatnji Joana Snirera u Becu pocinju da se stampaju Novine serbske ciji su

urednici Dimitrije Frusic i Dimitrije Davidovic.Oni su, mada ne u savkom broju,posebnu

paznju posvecivali knjizevnim oglasima koje donose pod naslovom “Objavljenija”.

Od broja 46 do 1819 g. u okviru ove rubrike,javnost ce biti upoznata sa oko 149 novih

knjiga.Iako su najcesci oglasi koji se odnose na jedan naslov ,nisu retki ni oni kojima je

obuhvaceno vise knjiga.Kod Frusica i Davidovica opisi su nepotpuni,jer oni ne pretenduju

da budu bibliografi.Od br.117 uredjivanje lista preuzeo je samo Davidovic.Obavezu

izvestavanja o novim knjigama u svakom narednom broju on sve ozbiljnije shvata,pa oglasi

povremeno,osim najosnovnijih bibl. podataka sadrze vrednosni sud i poziv na

pretplatu.Osim Objavljenija u Novinama serb. Davidovic donosi i Smesice.

Rec smesica koriscena je od prvih pomena u Novinama serbskim do kraja proslog

veka.U leksikoloskoj gradji SANU-a cak ne postoji ni jedan primer za ovu rec posle

Vuka.Do njega je upotrebljavana u znacenju kratkih clanaka “razlicitog ali odabranog

sadrzaja”.Ovaj izraz je posle 70-tih g. 19.v. zamenio noviji sintagmatski spoj “mesovita

gradja”,”sitni prilozi”.Kao dodaci pojedinih brojeva Novina serbskih, pojavljuju se

smesice domodovne,astronomiceske,lekarne,poucitelne,zabavne,politiceske,istoriceske,

veroispovedne,crkvene,zivotopisne…,a najcesce knjizevne.One se pak mogu odnositi na

novosti iz zivota pojedinih knjizevnika,na analizu slaveno-serb. jezika,ili slovenskih

dijalekata,na pocetke slovenske pismenosti,recenzije izvesnih dela,ili pisma citalaca o

pojedinim pravopisnim dilemama.Tako osmisljene smesice ipak cesto imaju bibliografski

karakter,koji ranije nije bio istican.Zapocete kao bibliografske u br.173 do zavrsne sveske

obuhvatale su ukupno 55 naslova.Pored toga sto beleze novo izdanje,preporucuju ga,one,po

prvi put,ukratko,predstavljaju i njegovu sardrzinu.

Smesice su na vreme donosile vesti o knjigama objavljenim najcesce na srpskom,a

kadkada i na stranim jezicima.Popisana strana izdanja navode nas na zakljucak da su

Davidovica interesovale one knjige kojima je srpstvo bilo dominantna ili uzgredna stvar.Iako

Davidovic nema pretenzija da bude i bibliografski precizan,ipak smesice od br. 186-188

imaju mnoge odlike bibl. Sredjene prema vrstama gramaticke i leksikoloske literature.

Osim podele na recnike,gramatike i prevode Biblije ovaj popis sadrzi jedinstven

raspored gradje prema veroispovesti na knjizevnost katolickih i pravoslavnih Slaveno-Srba.

Stvaralastvo od Dositeja do Musickog zastupio je sa delima 13 autora (i originalnih

stvaralaca i prevodioca),medju kojima posebnu paznju obratio na Jankovica kao prevodioca,

Solarica kao autora zemljopisa,Dosenovica kao pisca aritmetike,Savu Mrkalja,Vuka S. kao

tvorca gramatike i Prostonarodne pesmarice,Musickog kao pesnika,Vidakovica,Davidovica i

Berica kao izdavace.On potom nastavlja sa pregledom literature Poljaka,Rusa i Luzickih

Vinda.

Uporedo sa Smesicama knjizastvenim,on vodi i rubriku “Knjizestvo srpsko”,ili,od

1819.g.,”Knjizestvo slovensko”,na cijem pocetku izrazava veliko zadovoljstvo sto se na

srpskom jeziku razvija knjizevnost dostojna hvale.Ovom rubrikom sagledano je 10

knjiga.Jedna od njih nije zabelezena ni po jednom od prethodno navedenh kriterijuma,vec

sto je apsolutna novina,kao uzor domacim knjizevnicima.

U pitanju su “Istoricesko-kriticeske vedomosti k povestnici Poljskog knjizastva” od

Josifa Maksimilijana Osolinskog,na koje bi valjalo da se ugledaju domaci istoricari i

bibliografi kako bi se ukljucili u opsta svetska zbivanja.Prethodni Davidovicev pokusaj

Page 42: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

belezenja knjiga objavljenih,cak u ranijim vekovima,daje nam za pravo da ga smatramo

zacetnikom srpske retrospektivne bibl. u nasim periodicnim glasilima.Gradja koju

popisuje,osim toga,predmetno je omedjena na oblasti gramatike i leksikologije,sto u srpskoj

bibl. ,zadugo, nece biti uobicajeno.On je u zacetku srpske bibl nailazio na probleme,ali ih

nikada nije definisao,niti njihova razresenja teoretski uoblicio.U tom ranom periodu mozda

je bilo dovoljno sto je pokrenuo rubriku Smesice koja je svoju opravdanost dokazala svojim

dugim trajanjem,kroz ceo 19.vek.Zasluzan je i sto je,ne znajuci da sam ponudi koristan

savet,upucivao domace autore na inostrana izdanja iz oblasti istorije knjizevnosti i bibl.

Prva personalan bibl. na srpskom jeziku bila je od Dimitrija Davidovica o ceskom

filologu i istoricaru knjizevnosti Josifu Dobrovskom u kojoj su naslovi popisanih 38 dela

navodjeni na jeziku originala i slozeni po hronologiji,koja je i danas ostala jedan od

primarnih principa sistematizacije gradje personalnih bibl.

On ce ponovo,na tlu Srbije,u Kragujevcu,od 1834.g. pokrenuti Novine serbske koje ce

prvo izlaziti jednom nedeljno,a kasnije svakodnevno.Nastavljajuci tradiciju istoimenih

novina iz druge decenije toga veka,cijem je profilisanju znacajno doprineo,Davidovic je

objavljivao oglase pojedinaca-autora i kasnije knjizara-skoro u svakom broju.Zapoceo je sa

izvestavanjem o izlasku “Nemacke gramatike” Dimitrija Tirola i “Etike” Dositejeve.

Njegov posao,doduse sa razlicitim zarom,entuzijazmom,znanjem i umesnoscu,

nastavili su do kraja 19.v. u istim novinama-Dimitrije Isailovic,Vladislav

Stojadinovic,Milos Popovic, i dr.U skupini od 433 oglasa do 1941.g.zabelezeni su svi vazniji

naslovi iz tekuce produkcije.

30. GEORGIJE MAGARASEVIC

Prvi urednik Letopisa matice srpske i njegov duhovni otac Georgije M. vec je u prvom

broju 1824.g. Letopisa u dva clanka istakao svoju nameru da se pozabavi prikupljanjem

biografskih i bibliografskih podataka.Rad pod naslovom “Biograficeske certe slavni

Serbalja” u stvari je njegov usrdni poziv da svima koji nesto znaju o slavnim ljudima i

njihovom delu da se to u Letopisu izda i time objavi u javnosti.To je po njemu prvi ozbiljan

korak ka nastajanju narodne knjige Plutarha serbskog.Medju onima o kojima zeli sto vise da

sazna nalaze se i Zaharije O.,Jovan Zivkovic,Jovan Muskatirovic,Grigorije Terlajic,Jovan

Pavlovic.

Bibl. radova znamenitih ljudi kao sastavni deo pojedinih biografija,bila je jednako

odgovoran,zametan i naporan posao.Stoga joj u drugom i za istoriju bibl. vaznijem,proglasu

posvecuje vise paznje.”Kratke bibliograficeske vesti o literaturi Slavena” predstavljaju jedan

od ranih teoretskih priloga iz ove oblasti kod Srba.Vec samim svojim naslovom one

terminoloski utemeljuju pojam bibliografije kod Srba.

Prema onome sto je napisano u uvodu,nameravao je da u jednom pregledu da

retrospektivu srp. knjige,a zatim da nastavi zapisivanje tekuce knjizarske

produkcije.Kontinuitet,sistematicnost i pouzdanost informacija o ranijoj tekucoj izdavackoj

produkciji za njega su preduslov uspesnog razvoja knjizevnosti.Ne samo da on istice koje

kvalitete treba da ima bibl. jedinica,vec je prvi koji napredak knjizevnosti postavlja u

direktnu zavisnost od bibliografije.Da bi imenovao svoj rad,posao,belezenje knjiga

upotrebljavao je tri termina:”vesti”,”izvestija”,”naznacenija”.

Ako utisak ne vara on je u izradi svoje bibl. pokazao izvesnu zurbu u zelji da sto pre

obavesti,informise o izdatim knjigama.sva izdata dela nije imao pred sobom,ili nije znao

Page 43: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

kako knjigu treba predstaviti,opisati.Svoje “naznacenije” uredio je azbucno po imenima

pisaca,a dela jednog autora poredjao je hronoloski po redu izlazenja knjiga.Zabelezio je 60

dela od 38 autora od A do M. Stoga ovu bibl. mozemo okarakterisati kao retrospektivnu sa

elementima biobibliografije.Iz pisceve biografije najcesce pominje samo mesto stanovanja i

zanimanje.Posto je prvo navodio ime piscevo i ispod njega redjao dela,to se moze smatrati

da je izdvajao odrednicu,sto predstavlja napredak prema bibl. 18 v..Mesto i god. izdanja

belezio je redovno,ali ne i stampariju.

Izraziti slavenofil,Magarasevic je kao prvi cilj svojih istrazivanja postavio popisivanje

slavenskih spisatelja uopste,da bi se vec u prvoj castici nasao pregled ruske knjizevnosti.On

se nije ustrucavao da ukaze na izvore svojih saznanja-naprotiv,njegove napomene uz tekst

svedoce o poznavanju strane bibl. teorije i prakse.

U ruskoj bibl.,osim toga,Magarasevic po prvi put gradju ne rasporedjuje uobicajeno

hronoloski,ili alfabetski,vec,prema,uslovno receno,knjizevnim zanrovima.,na autore koji su

se odlikovali u “liriceskoj i povestvovalnoj poeziji za vremena Aleksandrova”,dok ostale

grupe cine:”prozaici,klasiceski avtora prevoditelji,voeni pisatelji”.U drugoj i trecoj castici

za 1825. on nastavlja i pregled ruske literature,ali je podela nesto razudjenija,pa su

obuhvaceni i autori slavni u dramaticeskoj poeziji.

Najdosledniji i najpotpuniji opis je u prvom delu gde su potpisani najstariji pismeni

slavenski pamjatnici,ukupno njih 14,pre svega ruskih,u hronoloskom redosledu od

Ostromirovog jevandjelja 1057.g do Lureantskog kodeksa 1377.g. U ostalim poglavljima

formulacije su cesto uopstene i nedorecene.Uz ime autora stoji:”pisao je mnoge komedije i

tragedije”.Novina i neobicnost koju je on,koristeci strana iskustva,uneo u srpsku bibl.upravo

je u drugacijem pristupu sistematizacije gradje,a ne u obuhvatu bibl. jedinice.,jer njegov opis

ne samo da ne sadrzi uvek iste podatke,vec ih i ne rasporedjuje na isti nacin.Dosledan je u

tome da prvo navodi autora,a zatim sva njegova dela,izdvajajuci tako odrednicu,koja je kod

ranijih bibliografa zanemarena.Uz ime autora belezi povremeno godinu rodjenja i smrti,ili

podatke o zanimanju,unoseci tako biografske elemente radi kojih ovaj pregled ima odlike

bibliografije.Naslov dela,koji kod svih bibliografa toga vremena predstavlja osnovni,cesto i

jedini,pojam za identifikaciju knjige,ovdeje prosiren i podnaslovom,mestom i godinom

izdavanja.

Nazalost Magarasevic u tome nije dosledan.Za njega daleko vaznije izvestiti o

postojanju autora,ne cak ni knjige,nego priustiti citaocu kompletniji bibl. opis.

Ni on,poput drugih bibliografa,nije imun na “skracivanje ili prosirivanje naslova”.Pisac je

zastupljen u bibl. i kada nije autor monografije,vec priloga u casopisu,ali umesto potpunog

bibl. podataka pruzena je samo opsta napomena.dok je u Ruskoj bibl. knjige ukupno 10

predstavljao po knjiz. vrstama u Srpskoj bibl. koja obuhvata 37 sutora odabrao je

jednostavniji alfabetski princip koji nije do kraja primenio.I pored brojnih nedostataka on je

ipak nastavio liniju srpske retrospektivne bibl.dajuci joj jos i biografsku dimenziju, postaje

rodonacelnik srpske biobibliografije.

Odajuci mu zasluzenu hvalu Dusan Pankovic se zaustavlja na ovom radu

zanemarujuci priloge koji su se u Letopisu pojavljivali u narednim brojevima.Iako

nepotpisani,verovatno su autorsko cedo urednika Magarasevica,jer je njegovo slovensko

opredeljenje u njima lako prepoznatljivo.U drugoj castici Letopisa za 1825.g. objavljen je

rad pod naslovom “Sredstva za napredak literature slavenske”,koji je podeljen u 4

dela.Brinuci se za razvoj slovenske knjizevnosti,Magarasevic je ovom prilikom istakao

biblioteke,kulturna i drustvena glasila i stamparije kao njegove odlucujuce cinioce.

Page 44: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

Treci deo rada u stvari je zanimljiv bibl. prilog,kome je,sto je veoma redak slucaj,predmet

obrade periodika,a ne monografije.Analizirani su letopisi,zurnali i novine i to ponaosob ruski

za god. 1824,poljski u 1822.g.,ceski i srpski u sirem vremenskom zahvatu.Uz naslov

originala casopisa u zagradi je zabelezen i prevod.Slavenofilstvo,koje karakterise Letopis za

vreme dok je on bio urednik,vidljivo je u ovom radu.

Osim toga,njegovo interesovanje i za retrospektivnu i za tekucu bibl. paralelno se

razvija.Magarasevic i rubriku Smesica u Letopisu znacajnije bibliografski uoblicava.Od

prvog broja Letopis u Smesicama javlja o ruskim,poljskim i srpskim knjigama,nudeci cak i

kratku napomenu koja je sadrzavala odjek ovih dela u literarnoj javnosti,recenziju ili

preporuku za citanje.Sve do 1827.g. u Vestima se nekad na prvom mestu nalazi ime i

prezime autora,nekad ime,prezime i ostali licni podaci izdavaca dela,a nekad naslov.Od

cetvrte castice za 1827.g. u prvi plan izbija mesto izdavanja.Za danasnje bibl. dosta

neuobicajen nacin opisivanja,koji je svojstveniji izdavackom ili reklamnom katalogu,sto

potvrdjuje i podatak o ceni zabelezen u zagradama.Ipak,dok su ranije vesti o knjigama bile

nabrajane bez reda,sada ih je bilo lakse pronaci pod imenom mesta u kome su

stampane.Zahvaljujuci smesicama mozemo da pomerimo vremensku granicu pojavljivanja

prosirenog materijalnog opisa dvadesetak godina unazad;jer vec 1826.g Magarasevic belezi i

razlicitu paginaciju,format,table ilistracija i dodatne priloge.Mada u tome nije dosledan ,on

je ipak opis prosirio pre Milosa Popovica,kome je bibl. teorija ovo pripisivala.

Zasluga Magarasevica,uze gledano,je u zacinjanju analiticke bibliografije,za koju je

smatrano da se kod Srba pojavila dosta kasno.U petnaestoj svesci,objavljenoj 1828.g.

stampano je “Soderzanie serbske letopisi ot godine 1825-1828.g.”,po strukama,sto je,u

stvari,prva analiticka bibliografija,bez obzira na to sto je tematski vezana samo za jedan

naslov casopisa.U njoj su imena pisaca i prevodilaca navedena samo za originalna poetska

ostvarenja i prevode antickih pisaca.

31. ANTONIJE ARNOVLJEV ARNOT

A.A.Arnot je po zanimanju bio advokat,radio je kao publicist i profesor fizike u

kragujevackom Liceumu.Arnot je napisao retrospektivnu bibl. koja obuhvata razdoblje od

1741 do 1839 god.Najzapazeniji rezultat njegovog publicistickog rada je “Srbska novina” ili

“Magazin za hudozestvo,knjizestvo i modu”.

On je bio na izvoru informacija,do prelaska u Srbiju je ziveo u Budimu gde je veliki broj

knjiga i stampan,a dobar deo srpskih pisaca i inteligencije je u njegovo vreme tamo

prebivao.U njegovo kuci su se okupljali knizevnici,intelektualci i omladina.

Bibliografe srpske poznaje do u detalje:P.Solarica,G.Magarsevica,P.Safarika,P.Berica cak i

Z.Orfelina.Svestrano obavesten,zna cak i gde se ciji rukopisi cuvaju,i sta koji pisac ima u

rukopisu,na cemu trenutno radi:belezi sve knjige koje su napisali Srbi ili su napisane na

srpskom jeziku,bez obzira gde su stampane,iako najbolje poznaje Becku i Budimsku knjiznu

produkciju.Ispravljao je pogreske svojih prethodnika u vanrednim beleskama,bisernim

izvorima istorijski korisnih podataka o knjigama i piscima.

Njegova bibl. objavljivana je u Magazinu tokom 1838. i 1839.g. Objavljivani izvodi iz

njegovog rukopisa “Srbska biblioteka”,koje kasnije naziva “Srpsko spisateljstvo” u cijih je

50 sitno kucanih tabaka ulozio 7-godisnji rad ,pokazuju njegovu veliku knjizevnu i

bibliografsku erudiciju. Bibl. je poceo malo neobicno:umesto uvoda ili bilo kakvog pristupa

stampao je kao moto pesmu Sime Miltinovica Sarjlije-Srbsko spisateljstvo

Page 45: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

U svom predgovoru Arnot je objasnio da njegova bibl. sadrzava imena svih srpskih

pisaca rasporedjenih po azbucnom redu,i sva ona srpska dela koja su do tog trenutka

izasla,sa bibl-kritickim napomenama.Ova bibl. ne samo da nije objavljena vec nije ni

sacuvana te samo na osnovu delova koji obuhvataju ostvarenja 191 srpskih pisaca,objavljena

u zemlji i inostranstvu,mozemo zakljuciti da je retrspektivna,anotirana, u azbucnom

redosledu i dragocena po svojo potpunosti,jer je sacuvala podatke o 85 naslova kojih nema

kod Stojana Novakovica.

Poznavalac dotadasnjeg rada na srpskoj bibl. Arnot je neogresivo zakljucio da su svi

radovi iz ove oblasti pre njega nepotpuni i nedovoljno informativni i po kvantumu i po

verodostojnosti podataka koje navode.Vec u pocetku pokazuje sve osobine svoga rada:

-odrednicu nije izdvajao za svaku jed.,nego je ispod piscevog imena redjao sva njegova dela;

-naslov je navodio dosta verno i kad skracuje cini to dosta korektno delo se moze prepoznati;

-belezi mesto i god. izdanja,kao i stampariju,format knjige i br. stranica;

-kraj piscevog imena obicno pruzi po neki podatak iz biografije autora ,po pravilu godinu i

mesto rodjenja i vrlo cesto zanimanje ili zvanje piscevo.

Redosled navodjenja podataka je nepromenjen za svaku jedinicu:Prezime i ime autora,a

zatim iza zareza podaci o njegovom zvanju,o godini rodjenja i smrti,ili jos opsirnije,sve to

objedinjeno,ispod treceg slova prezimena autora navode se naslov knjige i tackama

razdvojeni naredni podaci:mesto,godina izdavanja,format i broj strana.Prezime i ime

autora,dakle,cine odrednicu,u kojo ce se cesto naci i licni podaci o prevodiocu.Bibliografska

jedinica ne samo da je opremljena knjiz-kritickom beleskom,na sta je i sam autor skrenuo

paznju,vec i,povremeno podatkom o posveti,citatom iz piscevog proglasa za samo

delo,podatkom o dodatnoj delatnosti pisca,citatom nekog knjiz. kriticara ili

bibliografa,podatkom o postojanju rukopisa i mestu njegovog cuvanja,pozivom za dalje

istrazivanje.

Tokom prve godine izlazenja casopisa iz rukopisa je Arnot odabrao 191 srpskog

pisca,s cijim je delima upoznao publiku,sireci opis cak i kritickom anotacijom,a za jos 26

pisaca je upucivao na Dodatak,koji je imao nameru da stampa.U 47 brojeva u drugoj god.

izlazenja Magazina,Arnot je popisao 62 pisca sa 195 bibliografskih jedinica.

Vec iz ovih napomena jasno se vidi da je,za razliku od svojih prethodnika,koji su bibl.

jedinicu najcesce stavljali u hronoloski poredak,Arnot je uazbucio prezimena popisanih

autora,od kojih je svaki objedinjavao sva svoja dela,pri cemu je prvi autor Teodor

Avramovic,a poslednji Vuk Karadzic.

Ne znamo koliko je knjizevno blago Arnot popisao u svojo neobjavljenoj

monografiji,ali znamo da njen stampani deo,kako je utvrdio Dusan Pankovic,predstavlja 85

naslova za koje nije znao cak ni Stojan N.A.A.Arnot je sire shvatao pojam srpske bibl. od

Stojana Novakovica ukljucujuci u nju knjige o nama izdate van nasih granica.

Njegova bibl. je retrospektivna,ali bi,sudeci po 5 naslova,koje je zabelezio u 1839.g. prerasla

bi u tekucu da je Magazin nastavio da izlazi.Da nije bilo izvoda iz ovog dela u Magazinu

prva srpska naucna bibl. bi i pored truda Jovana Sterije i Drustva srpske

slovesnosti,potonula u nepravedan zaborav.

Page 46: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

32. LUKIJAN MUSICKI

Iz potrebe za ocuvanjem nacionalnog identiteta ponikla je retrospektivn bibl. na

stranicama Davidovicevih Novina serbskih,a zdravo se ukorenila u opstoj bibl. Lukijana

M..Musicki je svojim osmotrenijem,katalogom,serbskom,bibliotekom,knjigopoznanije,

knjigospisom,bibliografijom,kako je sve nazivao svoj bibl. rad,obuhvatio srpske knjige od

Oktoiha Djurdja Crnojevica 1793.g. do Dositejevog Mezimca 1818.g.

Njegova bibl. nije nikada objavljena ,vec je dostupna samo kao rukopis u cetiri sveske

u Arhivu SANU.Na trecoj strani prve sveske stoji “serbskaja slovesnost,razdjeljena po

klasama jaze sut”,sto ukazuje na strucni raspored (u prve dve sveske),u kome je primenjena

klasifikacija bibliotekara Vaplera,inace u upotrebi u Patrijarsiskoj biblioteci.Na prvoj strani

trece sveske zapisano je “Osmotrenije serbskago knjizestva po azbucnom redu”,dok cetvrta

sveska pocinje recenicom “Osmotrenije serbskago knjizestva po hronologiceskomu redu”.

U samoj bibl. prepoznaju se dva rukopisa,od kojih je jedan nervozan,ispisan,brz u

drugoj svesci,ispravkama i dopunama njegov.Pedantno belezenje naslova,korektno

skracivanje onih predugih,tacno datiranje,popisivanje 33 knjige koje kasnije nisu ponovljene

kod Safarika,a 80 knjiga nezastupljenih kod Stojana Novakovica,opravdavaju cinjenicu da je

izasao na glas najobavestenijeg Srbina u oblasti kulture svoga doba.

Ne samo da je celokupnu gradju sredio na 3 razl. nacina nego je u okviru svakog

vidno istakao i hronolosko i strucno obelezje svake jedinice,sto predstavlja prvi pokusaj,kod

nas,unakrsnog sredjivanja gradje. Oslanjao se i na druge bibl. sisteme i napravio je svoj

sistem strucne klasifikacije (ucio od Vaplera,ali ga nije kopirao) koji je mogao zadovoljiti

prakticne zahteve.

Svu bibl. gradju je svstao u 16 grupa,a neke od njih imaju svoje podgrupe.Grupe je

zvao klase.Klasifikaciju je sacinio sam i to je prva klasifikacija knjiga u srpskoj

istoriji.Medjutim kada je prepisivac u cistopis preneo ovu klasifikaciju Musickom se zbog

necega ucinila neprikladna i zeleo je da je dotera i izmeni.Grupe su obelezene rimskim

brojevima i ta klasifikacija se kao sadrzaj u knjizi nalazi u obe sveske na pocetku.Kraj svake

grupe na desnoj margini obelezena je stranica na kojoj su jedinice odnosno grupe.U cistopisu

na levoj margini rukom Lukijana M.,u okruglim zagradama,arapskim brojevima,klasifikacija

je svedena na 11 grupa,a 5 je ostavio pod upitnikom.Grupe se u njegovoj klasifikaciji u nizu

jedna iza druge bez ikakvog uzrocnog reda i medjusobnog odnosa.On je prvo napisao

odeljak u kome je podelio gradju po klasama.Posto su neke stranice na kojima je samo

ispisano zaglavlje,naziv grupe ili podgrupe,ostale prazne,moze se zakljuciti da je prvo srocio

sistem klasifikacije pa onda rasporedjivao raspolozivu gradju.Iz toga dalje sledi da je morao

imati neki uzor ili se bar ispomagati necijom gotovom semom.U sadrzaju klasifikacije nije

navodio nazive podgrupe.Njih je dao kao medju naslove u okviru rasporeda bibl. gradje.

On iza sebe nije ostavio ni slova o teoriji i metodologiji bibl. kao naucne discipline,ali

je zato strucno na najbolji moguci nacin prakticno ostvario jednu bibliografiju.

Nestampana,ova bibliografija nije mogla bitno da utice i usmerava razvoj srpske bibl.

Da je objavljena,ova bibl. bi sigurno uticala na buduce trudbenike na ovom polju,pocev od

Pavla Berica do Stojana N.

Page 47: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

33. PAVEL JOZEF SAFARIK

Godine 1819. dolazi u Novi Sad posto ga je patronat Gimnazije izabrao za profesora i

direktora skole.Odusevljeni slavenofil,Slovak rodom,dosao je u Novi Sad kao ucen mladi

covek,knjizevnik i predani vaspitac.U Sremskim Karlovcima je vec delovao tzv. Karlovacki

krug,tamo je za one prilike postojala i dosta bogata Mitropolijska biblioteka sa dobro

uredjenim snabdevanjem ucenim delima i tadasnjim najboljim casopisima.U samoj skoli

zatekao je knjizevnika Milovana Vidakovica mladog i sposobnog Georgija Magarasevica,a u

blizini i ucenog Lukijana Musickog.Sve to je vezalo Safarika za ovu sredinu u kojo se

zadrzao do 1833.g. Na njegovu odluku da se duze zadrzi u Ns svakako su uticale i biblioteke

fruskogorskih i backih manastira sa obiljem knjiga,rukopisa i drugih raznovrsnih istorijskih

dokumenata,koje je on stao vredno pribirati,proucavati i objavljivati.

Posle 7 god. boravka u ovoj sredini izdao je 1826.g. u Budimu knjigu. Delo je

znacajno vise po svome uticaju na razvoj nase istoriografije nego po novim istorijskim

istinama koje je donelo.Vrlo siroke osnove,Istorija nije mogla da zadovolji potrebu za

saznanjem o istini istorijske proslosti Slovena,ali je kao “uvod u proucavanje svih pitanja o

Slovenima” znacila mnogo za slavisticku nauku.U trecem odeljku prvog dela svoje knjige,u

dvadeset trecem paragrafu doneo je bibliografiju najnovije srpske knjizevnosti “Pregled

najnovije srpske knjizevnosti”.Na prethodnim stranicama Istorije,pre i izvan Pregleda

najnovije srpske knjizevnosti,Safarik je prikazivao srpske rukopisne i stampane knjige izdate

pre 1742.g. i dao periodizaciju srpske knjizevnosti. U Pregledu je naveo imena 69 srpskih

pisaca i opisao 159 njihovih dela.Na kraju spiska su imena jos 45 nasih pisaca,ali njihova

dela nije naveo.

Bibliografski opis dela je vrlo siromasan:pod piscevim imenom navodi sva njegova

dela,originalna i prevedena,skracuje naslove,belezi obavezno samo godinu i mesto izdanja i

format.Pregled nije sredjen po bibliografskim nacelima,ni hronoloski ni abecedno,vec po

hronologiji pisaca i to ne bas dosledno.I ovde,kao i kod Arnota,kao i u vecine nasih

bibliografa,ne moze se govoriti o odrednici u pravom smislu reci,jer svaka knjiga ne

predstavlja i posebnu bibliografsku jedinicu. I Safarik je,kao i Arnot kasnije,zeleo da

predstavi rad pisaca,da navede sve knjige koje se vezuju za ime jednog autora bez obzira da

li je taj delo napisao ili samo preveo.

Dakle predmet njegova interesovanja ne bi se reklo da je bibliografija,nego srpska

kultura.Zbog toga ovaj njegov Pregled najnovije srpske njiz. i nema osobine bibliografije.U

njemu su opisane nase knjige stampane na srpskom jeziku u Becu,Budimu,Veneciji i drugde

od 1764-1825.g. Van Pregleda Safarik je opisao jos

17 srbulja,jedno veliko Vlasko jevandjelje iz 1512.g,tri cirilicne knjige koje su stampane u

Oficini Vicenca Vukovica iako nisu srpske,zatim Zefarovicevu Stematografiju iz

1742.g,Gramatiku Meletija Smotrickog iz 1755.g. i Orfelinov Plac Serbije iz 1761.g.

Iz ove njegove bibl. ne stice se utisak da je pisac i video sve knjige koje je opisao.I

starije i novije, tako opisane, knjige nije uvek opisivao po svom iskustvu,onda ih je

verovatno belezio prema obavestenjima ljudi u koje je imao poverenja,a tu su sigurno

spadali L.Musicki i G.Magarasevic.

Knjige unesene u Pregled najnovije… u najvecem broju je ispravno datirao i opisao po svom

ustaljenom postupku.

Najveca mana ove bibl. je skracivanje naslova, takodje i mesto izdanja.On je zeleo sto

iscrpnije obavesti javnost o stanju u srpskoj knjizevnosti,pa je zanemario precizno

Page 48: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

bibliografsko belezenje knjiga. Njegovi pocetni bibl. radovi nemaju znacaj naucnog rada

prvog reda.Tada on jos uvek ne poznaje dobro srpsku knjiz,nije svaku knjigu, koju je

zabelezio, imao u rukama.

34. STOJAN NOVAKOVIC

U vreme kada su u Evropi izlazili brojni listovi pokrenuti,izmedju ostalog,i s

namerom da oglasavaju novosti u slovenskim knjiz.,u Beogradu,u Drzavnoj

stampariji,buduci bibliograf, knjiz. i diplomata Stojan N. pokrenuo je,njima srodan,list za

zabavu,knjiz i nauku pod imenom Vila.On je tu,uz objave novih naslova belezio i licno

vidjenje,cime je,ako je predmet razmatranja bila bibliografija,doprinosio i izvesnom iako

skromnom,teoretskom uoblicavanju.Sudeci po tome da listove kritikuje za nesavesno

preuzimanje neproverenih i ishitrenih podataka,Novakovicevo je osnovno ubedjenje da

publikacija treba da bude vidjena i savesno opisana,i to ne samo po svojim formalnim vec i

sustinskim,sadrzinskim karakteristikama.

Ranije bibl. sadrzale su neretko i vrednosni sud o delu,naglasavale znacaj zapisivanja

svake nove bibl. jedinice,ali je tek Novakoviceva uzgredna beleska u Vili ukazala na sirinu

njenog predmeta:”Bibl. interesuju podjednako i najgori i najbolji stampani komadi:njen je

posao da sto potpunije pokupi sve sto je uradjeno i sto to bolje ucini vise vredi”.Upredo sa

knjiz. Vestima o domacoj donosi i one o stranoj beletristici.Redovna rubrika u Vili-

Bibliografske i ostale vece i manje knjizevne beleske,povremeno naslovljavane samo kao

“Knjizevnost”,izdvajala se od slicnih pregleda u onovremenoj periodici,jer se poslu

bibliografskog belezenja,kako ce to kasnije za Sedmicu,Danicu,Vilu i Maticu istaci

S.Novakovic,pristupalo “sa planom”.Od zapisa u ranijoj periodici,u kojo su cesto “za jednu

knjigu javljeno,a deset je propusteno bez reci” odskakala je najvise po pomenutim

Novakovicevim komentarima kojima se korak po korak izgradjivala teorija bibl,kao i po

dopunama preuzimanim iz zagrebackog Knjizevnika i novosadske Matice ili iz lista

Bosiljak.Iz njih se postupno definisao i krug elemenata,koje opis neizostavno treba da

sadrzi,a ciju je vaznost,narocito podatka o izdanju,za zivot jedne knjige i sveukupnu bibl.

istakao tek S.Novakovic.

Prestavsi sa uredjivanjem Vile,u kojoj je u mladim godinama objavio najvise svojih

priloga kao sekretar Srpskog ucenog drustva od 1867.g,a bibliotekar Nar.bibl i upravnik

Nar.Muzeja od 1872.g. svoje radove,uglavnom bibl.prirode,objavljivao je u Glasniku

srpskog ucenog drustva 1869.g.On je u Glasniku objavljivao i tekucu bibl.:”Bibl. srpske i

hrvatske knjizevnosti,s beleskama onoga sto je o nama na stranim jezicima napisano”.Ova

bibl. pratila je nove naslove i nova monografska i periodicna izdanja za period 1867-1876.g.

Pojam knjizevnosti u ovoj tekucoj bibl. shvatan je sire nego sto se to danas

cini,zapravo obuhvatao je celokupnu izdavacku delatnost iz svih oblasti ljudskog

znanja,slozenu po hronologiji,a potom po alfabetu.Odrednicu su cinili prezime i ime

autora,ili inicijali,koji nisu razresavani,a autorom se nije smatrao samo tvorac

originalnog,vec i prevedenog dela.Novakoviceva bibl.,uz vec opsta mesta kakva su

preuzimanje podataka sa naslovne strane,grupisanje novina i kalendara nezavisno od

monografija,belezenje podataka na jeziku i pismu publikacije,donosi i izvesne vazne

novine,kao sto su opis visetomnih publikacija po nivoima i uvodjenje uputnih jedinica koje

nadomestaju registre.

Retrospektivna bibl. u 19.v. kulminirala je istrazivanjima pedantnog,odmerenog,

Page 49: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

doslednog i radnog Stojana Novakovica i objavljivanjem “Srpske bibl. za noviju knjizevnost

1741-1867.g.”

Taj rad je pisao kao nastavnik gimnazije,pripremajuci drugo izdanje “Istorije srpske knjiz.”

(1871),svestan oskudice ovakvih knjiga u nasim,a zastarelosti prirucnika u stranim

okvirima.Za pisanje Istorije on se mogao ugledati na Safarika,Jagica,

Pipina,Spasovica,Danicica;za sastavljanje bibl. prethodnici su mu malobrojni

Musicki,Safarik,Solaric,Andric,Arnot,Danicic) bar kad se ima u vidu celovitost i obim

njegovog poduhvata.Koristeci teorijska i istorijska saznanja strana (kao eventualni uzori

mogu se istaci nemacki teoreticar bibliotekarstva i bibliograf. Julius Pechold,danski naucnik

Kristijan Molbeh,ruski bibliografi Kepen i Sopikov) i domaca (Danicica sledi u formi bibl.

opisa,a Safarika u podacima o starim i retkim knjigama,sto redovno i savesno naglasava u

napomeni) u oblasti knjizevnosti i bibl,predano proucavajuci principe naucnog rada u

bibliotekarstvu,istarzujuci fondove Narodne biblioteke,Novakovic predstavlja srpske knjige

stampane cirilicom,zapostavljajuci one koje su izdate latinicnim pismom.

Njegova bibl. je slozena po hronoloskom principu,zahvaljujuci njegovoj hronoloskoj

sistematizaciji Pavel Apolonovic Rovinski razlikuje 3 peroda srpske izdavacke delatnosti:

-od 1741-1832 g kada su srpske knjige stampane iskljucivo u austrougarskim zemljama i

drugim mestima izvan Knezevine Srbije (91 g. sa 816 dela);

-drugi od 1832-1857 od ucesca Bg i Ns u toku koga se srpska knjiz razvija slabo i

neravnomerno oscilirajuci izmedju napredovanja i opadanja (25g. sa 1246 dela);

-najzad poslednjih 11 g. predstavlja stalan rast broja knjiga bez ikakvih oscilacija (11g. sa

1143 dela).

Novakoviceva Srpska bibilografija za noviju knjizevnost ima 3291

jedinicu,rasporedjenu hronoloski,prema vremenu objavljivanja pojedinih knjiga i drugih

stampanih publikacija.U bibl. se nalaze i brojne anotacije,koje daju dodatne podatke o

opisanim tekstovima.Nekoliko registara takodje pojacavaju vrednost ovog dela,a

istovremeno govore i o ozbiljnosti sa kojom je on obavio konacno oblikovanje svije

bibliografije.On je tako doneo:

-Pregled po strukama knjizevnosti i nauke;

-Spisak imena pisaca koje se pominju u ovoj knjizi;

-Imena knjiga bez imena pisceva ili bolje poznatih po imenu;

-Imena istorijskih lica,izdavaca i ostala koja se osim knjizevne radnje pominju u ovoj knjizi;

-Gde je koja godina i koliko broji svezaka.

On je bio jedan od prvih srpskih i jugoslovenskih teoreticara biblografije,kao i pisac

kratkog pregleda srpske bibliografije od Lukijana Musickog do njegovog vremena.Ti i jos

neki elementi sadrzani su u znacajnom predgovoru koji predstavlja i Uvod u Srpsku bibl. za

noviju knjizevnost.U deset tacaka ovoga predgovora on je dao za svoje doba veoma

savremene poglede na karakter,funkciju i smisao bibliografije uopste,

naznacavajuci niz originalnih shvatanja-od definicije bibl. kao svojevrsne knjizevne

statistike,preko pobrojavanja raznih stampanih formi koje ona obuhvata svojim popisom i

novijih srpskih bibliografskih tokova,do navodjenja glavnih vrsta bibliografije i isticanja

osnovnih metoda koje je primenio u njenoj izradi.

Redjajuci publikacije prema vremenu izlazenja,uspostavljao je glavnu i kontinuiranu

brojnu oznaku bibliografskih jedinica,a istovremeno je drugim (sitnijim) ciframa pokazao

koliko je dela stampano u svakoj pojedinoj godini.Pregled po strukama izvrsen je na osnovu

glavne klasifikacione podele na cetiri osnovne skupine:

Page 50: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

umetnost,nauka,pouka,mesana izdanja.U okviru njih formirao je vise grupa i podgrupa,koje

odgovaraju tadasnjim teorijskim principima o klasifikaciji nauka i umetnosti.On je

obrazlozio is svoju izradu registara imena pisaca,naslova anonimnih publikacija i istorijskih i

neknjizevnih licnosti.Kao vrstan bibliograf je u teorijskim odredjenjima,isticao koliki je

znacaj pojedinih elemenata u bibliografskom opisu tekstova.

U tom smislu se drzao principa o doslovnom prenosenju podataka koje daje sama

publikacija (autor,stvarni naslov,autenticno pismo i pravopis),a osecao je i potrebu za

razresavanjem inicijala i pseudonima.

Posebnu paznju pridavao je beleskama(anotacijama) uz bibl. jedinicu.One su

sadrzavale pominjanje nekih izvora za odredjenu publikaciju,zatim kriticke i polemicke

napise koji su se ticali popisanog teksta i sl. U ovom predgovoru je objasnio i razloge zasto

je za popisivanje uzeo noviju srpsku knjizevnost i zasto se vremenski ogranicio na 1741-

1867.g. Razlozi su jednostavni i za njega opravdani:na raspolaganju je imao biblioteke

novijih knjiga (u Beogradu),a popisivanje starije knjizevnosti trazilo bi putovanje u ona

mesta gde se nalaze odredjene publikacije cime bi se posao oko ovog perioda samo

produzio.On je inace smatrao da je starija srpska knjizevnost bolje izucena i da je vreme da

se nastavi sa pojedinacnim i detaljnim istrazivanjima.Takav slucaj nije sa novijom

literaturom,pa joj je zato i dao prednost u vlastitom bibl. radu.To se npr.odnosi na hrvatske

publikacije koje nije obuhvatio jer bi to iziskivalo duzi boravak u Hrvatskoj sredini.

Celovitost i jedinstvenost bibl. nadilaze izvesne greske u opisu koje su kasnije

ispravljali i dopunjavali Djordje Rajkovic (343 nove bibl. Jedinice) Dusan Djermekov (jos97

radova),Branko Musicki (dodate 62 bibl. Jed.),Vladimir Krasic (38 jedinica u oblasti

narodne knjiz),Marko Krecarevic (37 jed),Ljubomir Stojanovic koji je uglavnom ukazivao

na nepotpunost podataka.Stojan N. je formulisao bibl. principe,ukazao na izvore koje je

koristio.Njegovu monografiju su kritikovali,osporavali i dopunjavali.

35. MILOS POPOVIC

Rodjeni brat Djure Danicica.Njegovo bibl. delo je iznenadjujuce veliko i u istoriji

srpske bibl. predstavlja zanacajno dostignuce.

Prve radove iz oblasti bibl. objavio je u Backoj vili 1841.g. koja nije izlazila

stalno.Ono sto je Milos Popovic zapisao u svesci za 1841.g. od nazivom Bibliografija

najmanje je to.Njega zanimaju starine koje se nalaze jos jedino po manastirima.U tako

naslovljenoj rubrici objavio je nekoliko natpisa iz manastira Krusedola,koji po onome sto

jesu,nisu predmet bibliografije.U istom manastiru nasao je i tri stampane knjige,opisao ih,a

medju njima i jedan Minej,izdat 1536.g.Tada jos bibl. opis knjige mu je vrlo slab:sem

formata ne pruza ni jedan drugi podatak o knjiz.Beleska mu je nesto bolja,pisana je ozbiljno

i studiozno.

Da njegov rad nije bio plod prolaznog zanosa svedoce njegovi radovi u “Pestansko-

budimskom skoroteci”,1842.g. On predstavlja prvo casopise:Letopis Matice srpske i

Vrazovo “Kolo”.Opis casopisa je bogat,naziv casopisa,ponaslov,ime urednika i

izdavaca,godiste i broj sveske i knjige,mesto i godina stampanja,stamparija,broj

strana.Format i tiraz nije belezio.Knjige je belezio onim pismom kojim su i stampane.

Page 51: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

U tom periodu,mada je bio informativno glasilo za srpsku kulturu,nije uspeo da stekne

siroku citalacku publiku i svojim literarnim rubrikama ostavi dubljeg traga u srpskoj

knjizevnosti. U ovom casopisu jos od prvog broja,popunjava na smenu dve rubrike “Pregled

literature” i “Knjizevne vesti”.Zelja da knjige budu prikazane u cenjenim,ili,mozda,cak

jedinim casopisima navodila je urednike,autore,izdavace,ili stampare da im ih posalju.Od

sirine teritorije na koju je casopis stizao i od njegovog ugleda u drustvu zavisio je priliv

publikacija.zahvaljujuci tome i Popovic je mogao odrzavati obe rubrike,koje je prosirivao i

zahvaljujuci licnim kontaktima ili preuzimanju iz drugih casopisa.

Ove preglede i vesti treba razlikovati od bibliografije objavljene u ovom listu.U

okviru bibl. su belezene i knjige na ruskom,ceskom,poljskom,ponekad i na madjarskom i

nemackom jeziku.Znacajno je naglasiti da su opisivane samo one knjige stampane na

stranim jezicima koje govore ili o Slovenima ili samo o Srbima.

U Podunavci, dodatka Srbskim novinama,okrece se pracenju tekuce izdavacke

produkcije,a kao stalnu rubriku uvodi Knjizevna izvestija,pocevsi od broja 14, 1843.g.

Od tada redovno,svake subote, Popovic donosi malobrojne,ali znacajne vesti o upravo

objavljenim monografskim i periodicnim izdanjima.Zbog aktuelnosti vesti,savesnosti i

ozbiljnosti s kojom je pristupao obradi svakog novog naslova,kao i zbog tacnosti i

doslednosti u navodjenju podataka,njegove Knjizevne vesti s pravom mogu biti

okarakterisane kao tekuca bibl. iako je svoj prvi rad ove vrste samouvereno,ali ne i

pretenciozno,nazvao bibliografijom.Popovic se sada ne usudjuje da svoje nove pokusaje na

tom neobradjenom polju nanovo tako imenuje.Sada ih opreznije naslovljava Knjizevna

izvestija,veoma retko Knjizevne vesti,a zatim Nove knjige ili Nova knjiga.Svoje

bibliografske priloge on nije potpisivao punim imenom i prezimenom,vec povremeno samo

U. ili Urednik;jos cesce ih je ostavljao nepotpisane.

U Podunavci, ce njegov opis postati sadrzajniji.Gornje polje bibl. opisa bez

odrednice,sa naslovom,imenom autora,mestom izdavanja i izdavacem,ili stamparijom,kao i

podacima o formatu i obimu knjige i graficki je izdvojeno (stampano kurzivom) od cesto

bogate napomene.Sve rasplozive podatke Popovic je preuzimao sa naslovne strane,a svoju

primedbu,najcesce o pismu izvornog teksta,donosio je u malim zagradama. Materijalni opis

knjige je detaljan.U njemu se,sto je apsolutna novina,razdvaja rimska od arapske

paginacije,daje tacan podatak o ilustracijama,a nekad i o propratnoj gradji.Opis prosiruje

svim podacima koje mu knjiga nudi,pa je tako ukljucen i uporedni naslov,odmah iza

podataka o odgovornosti,kada belezi izlazak iz stampe Francuskog bukvara.Napomena

kojom je snabdevena svaka jedinica,vrlo je opsirna.Cesto je formalnog tipa,jer objasnjava

nedorecene podatke iz osnovnog opisa,povremeno je sadrzinska,a nekad pruza citaocu

sasvim obicne,ali korisne savete o nacinu na koji knjigu moze nabaviti i po kojoj ceni.

Popovicev popis knjizevnih novosti,najcesce u Beogradu,a katkada,u ime ilirske

uzajamnosti,i u Hrvatskoj,s puno prava moze da ponese ime tekuce bibl.

On je vodio racuna o koncepciji lista,o citaocima od kojih sve nije interesovala bibl.ili prikaz

novih knjiga,pa je davao toliko koliko je trebalo da zadovolji znatizeljne i da udovolji svojoj

obavezi i svojoj licnoj teznji da utice na knjizevne i kulturne tokove srpske i i srpsko-

hrvatske.Selekcija koju je vrsio bila je uslovljena ideoloskom i kulturnom koncepcijom

lista.Njegova bibl. je dakle rekomendirana tekuca bibl.On je opisao 119 knjiga,prosecno

svake druge nedelje po jednu knjigu.

Page 52: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

Na osnovu pregleda u broju 41 ,1844.g. moze se istaci njegova uloga u formiranju

perspektivne bibl. Na osnovu dopisa koji je primio iz Zagreba,on,prema teritorijalnom

principu, razvrstava knjige i periodiku koja ce tek biti stampana u

Zagrebu,Karlovcu,Zadru i Rijeci,ukazujuci i na njihovu sadrzinu.On ce naciniti prekid u

objavljivanju svoje bibliografije kada je ustupio prostor novoj rubrici

Korespondencija,pod kojom se ,u stvari,krio pregled najnovijih knjiga ruske literature od

30.jula do 10. avg.1843.g. sacinjen u Varsavi od strane Petra Dobrovskog (prenoseci

njegove stavove bez ispravki i komentara).

36.DJURO DANICIC

Organizovano i institucionalizovano bibl. se u 19. veku razvija pod okriljem Drustva

srpske slovesnosti.Na inicijativu sekretara Mise Cenica,Djuro Danicic radi bibl. za godine

1856.,1857.,1858. koja je objavljena u Glasniku,savesno uredjivana,znatno se razlikuje od

prethodnih,koje su bile ogranicene na knjige stampane u Srbiji,cesto neprecizne i netacne u

opisu.1858.g. Danicic je bibl.prvi put tako i naslovio.

Tada je gradje podeljena na 2 celine:

1.)Srbske knjige godine 1857.

2.)Nove knjige na drugim jezicima koje se ticu Srba,i to “samo one koje su u Beograd

dobavljene”.

Od dobro osmisljenih,ali neostvarenih pocetaka,za 10-ak godina stiglo se do propisno

ustrojene Daniciceve bibl. koja je:

-unutar hronoloskog,imala alfabetski raspored

-naglasenu odrednicu sa invertovanim redom reci kod imena autora

-“preslikavane” naslovne strane,dok su za podatke van nje bile predvidjene okrugle zagrade

-sa razvijenom napomenom

-uz obuhvatanje i srpskih i hrvatskih izdanja

U propisnoj ustrojenoj bibl. odrednica,koja je ranije najcesce bila skrivena,izvucena je

iznad bibl. opisa i cine je prezime i ime autora/prevodioca,a za anonimno delo i casopis

naslov,iz koga je mogla biti izvucena i karakteristicna rec,obavezno imenica,ukoliko je

naslov pocinjao neutralnim recicama ili pridevima.Invertovani red reci naglasen je

zarezom,sto je praksa,kojoj se kasnije priklonio i Stojan Novakovic.U opisu je preslikana

naslovna strana,dok su podaci koji se na njoj nalaze,smesteni u uglaste zagrade.Dodati si

takodje i podaci o:

-formatu

-broju strana

-ilustracijama

Napomena je imala namenu slicnu danasnjoj:da objasni odakle je preuzeto ime

autora,da predstavi sadrzinu casopisa uz tacno navodjenje strana.Ovakvu formu bibl. opisa je

od Djure Danicica preuzeo Stojan Novakovic.

Page 53: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

37. PAVLE POPOVIC

Delo Stojana N. prouzrokovalo je kontinuirano bavljenje srpskom knjigom u

narednom periodu,a na pocetku 20. veka posluzilo je kao oslonac i medjas bibl. radu Pavla

Popovica i njegovih saradnika.Kao upravnik Srpskog Seminara Filozofskog faxa u Bg,

Popovic je uz pomoc kolega i studenata organizovao rad na srpskoj bibliografiji za sve

neizradjene godine,za period od 1868.g do 1905.g.Sakupljena gradja,predstavljala je

ogroman materijal od nekoliko desetina hiljada kartona u gotovom ili skoro gotovom

rukopisu,cije su objavljivanje omele ratne prilike.O organizovanom bibl. radu ostale su da

svedoce,zahvaljujuci brizi Miroslava Pantica,tri sveske na linije u crnom platnenom povezu

naslovljene:

-Opsta bibliografija;

-Radnici na bibliografiji;

-Sta treba pregledati.

Na drugoj stranici prve sveske stoji naznaka:”poceto u zimskom semestru

1904.g.”.Prvih 76 numerisanih stranica potvrdjuju Popoviceve reci,jer po jedan list

predstavlja jednu godinu od 1868. do 1905,koje su zahvacene bibliografijom.Ispod naznake

godine zabelezena su imena radnika na bibliografiji,broj nacinjenih bibliografskih jedinica i

spisak naslova pregledanih listova.

Uz imena saradnika na bibl. navedene su godine kada su se u taj posao ukljucili,a

ispod njih naslovi listova,koje je svaki od njih analiticki obradjivao.Ukupan broj kataloskih

jedinica u svakoj godini odlican je pokazatelj ozbiljnosti ovog poduhvata,koji,bez obzira na

namere svojih tvoraca,nije bio sveobuhvatan,ali je uvek belezio za koje naslove,ili fondove

biblioteka mu je potpunost i tacnost uskracena.

Saznanja sticana redovnim pracenjem periodike dopunjavana su i uvidom u kataloge

Novosadske gimnazije,Matice srpske,Stajicev katalog,katalog Narodne bibl.,ili bibl. Crne

gore,Pravnu bibl,bibl. Andra Djordjevica kao i spiskove izdanja

Kona,Cvijanovica,Sevica.Na dva mesta u opstoj bibl. pominje se Pokusaj za bibl.,o kome

nema detaljnih podataka.Zavrsni pasus za svaku godinu cini rubrika Pregledani listovi,ciji su

naslovi pisani jezikom i pismom originala.

Osim prethodno pobrojanih kataloga,spiskova i bibliografija,pri kraju sveske

navedene su i Pregledane biblioteke.Kako se spisak nigde ne zavrsava tackom,vec

zarezom,ili tacka zarezom,potvrdjuje da rad na bibl. nije bio okoncan.Tome u prilog govori i

sveska Sta treba pregledati,u kojoj je popunjeno samo prve cetiri strane,i to popisom

biografija,bibliografija,casopisa,edicija,izvestaja,knjizarskih kataloga,uz koje su zabelezena

imena saradnika na bibliografiji zaduzenih da ih pregledaju.Na samom kraju je popis 11

skracenica koje se u bibliografiji upotrebljavaju.Tek treca sveska Radnici na bibliografiji,uz

prethodne dve,pruza nesto celovitiju sliku ovog zamasnog projekta.

Istim rukopisom kojim su popunjene sve sveske,zabelezeno je na jednom papiru i metodsko

uputstvo o radu na bibliografiji.

Dnevnicku pedantnost potvrdjuje i uredan skup signatura na ukupno 45

strana,klasiranih u cetiri rubrike,koje predstavljaju nastavak prve knjige,kako je naznaceno u

naknadno upisanom naslovu;one ocigledno ,ukazuju na publikacije pregledane u pojedinim

bibliotekama.

Rad na retrospektivnoj bibl. Pavla Popovica,njegovih kolega,bibliotekara, studenata

bio je zametak osnivanja Bibliografskog instituta 1920.g. na Filozofskom fakultetu.Kada je

Page 54: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

Pavle P. ovo napisao,sigurno nije mislio da ce gradje Srpskog seminara svetlost dana

ugledati tek u okviru “Srpske bibliografije 1867-1941.g”.u izdanju Narodne biblioteke

Srbije.U bombardovanju Srpskog seminara 1914.g. stradala je i gradja za bibliografiju,koju

je po zgaristu pozrtvovano i savesno sakupljao Pavle Popovic.

38. GEORGIJE MIHAILOVIC

Sacuvani podaci,koje su svojevremeno sakupljali Pavle Popovic i njegovi

saradnici,ukljucivani su postupno u retrospektivnu bibl. Koju u godinama nakon

II Svetskog rata,na inicijativu Drustva bibliotekara Srbije,a uz smernice Republicke komisije

za izradu Srpske retrospektivne bibl.,koju je obrazovao Savet za nauku i kulturu

NRS,izradjuje Narodna bibl. Srbije za period od pojave prve srpske stamparije u 15.veku do

1944.g. Postupnost u izradi bibl proisticala je i iz sledece periodizacije:

1.)od prve stampane knjige 1494. do kraja 17. veka;

2.)18.vek;

3.)1801-1867;

4.)1868-1944.

Srpska bibl.18.veka, prema nepotpisanoj napomeni izdavaca,vidi se da je ovo delo

bilo zamisljeno kao prva knjiga srpske retrospektivne bibl. koju je pripremala NBS.Takodje

se istice da su ranija bibl.dela (Safarika i Novakovica),koja su obradjivala isti period,nakon

vise od 100 g. novih istrazivanja postala oskudna sadrzinom,a zastarela u nacinu

bibl.obrade.Zato se i duze osecala potreba da se uradi nova i savremenija bibl. Posebnu

ulogu imao je Miras Kicovic kao glavni redaktor koji je znatno upotpunio i ispravio opise

knjiga,saobrazivsi ih principima bibl. obrade.

Kao prva knjiga ovog zamasnog nacionalnog projekta objavljena je “Srpska

bibliografija 18. veka” G.Mihailovica,koja je ,kako svedoci sam autor,zapoceta na podsticaj

Instituta za proucavanje knjiz. Srpske akademije nauka.

U dosta opsirnom i vrlo konstruktivnom predgovoru za ovu bibl..G.Mihailovic je

najpre dao kratak pregled srpskog bibl. rada koji se ticao popisa knjiga 18.v.,a zatim je

pomenuo izvore kojima se sluzio,da bi onda podrobnije istakao principe na kojima je radio

svoju knjigu.G.Mihailovic je detaljno analizirao bibl. radove Lukijana

M.,Safarika,S.Novakovica kojima se pored ostalog sluzio prilikom izrade Srp.bibl.18.veka.

Iako nije bezao od kritickog odnosa prema svojim prethodnicima,kao i od navodjenja

konkretnih njihovih gresaka,on je istovremeno iskazao respekt i duzno postovanje za njihovo

bibl. delo.Isto tako je pokazao i izvanredno poznavanje ruske i madjarske bibl. literature,u

kojima je takodje nalazio neke izvore za svoju bibl. On kaze,u svom predgovoru,da njegova

knjiga sadrzi sve poznate stampane knjige i objave 18.v. i one cine ukupno 413 bibl jedinica.

Kad od ovih jedinica odbijemo 5 fiktivnih ostaje stvarno 408.Od zaista objavljenih 408,48

nije vidjeno,ali sem 4 jedinice,sve su verodostojno utvrdjene.4 sumnjive jedinice unete su

samo radi evidencije za kasnije istrazivanje.U svom predgovoru posebno naglasava da je

Safarik jedini u srpsku bibl uneo i knjige rimokatolickih Srba i drugih Slovena stampane

brzopisnom cirilicim.Na osnovu njegovog primera,a i po savetu dr. Petra Kolenovica,i

G.Mihailovic je smatrao ispravnim da te knjige unese u svoju knjigu (to je osnovna zamerka

ovoj knjizi bibl kritike).

Page 55: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

U ovom predgovoru Mihailovic objasnjava koju gradju bibliografija obuhvata:

1.)Sve sto su Srbi u 18. veku putem stampe objavili na bilo kom jeziku:

a)originalna dela srpskih pisaca;

b)prevode stranih pisaca na jednu od varijanti tadasnjeg srpskog knjizevnog jezika,a

stampane crkvenom ili gradjanskom cirilicom;

c)knjige za crkvene potrebe i versku pouku,bez obzira na versku pripadnost,samo ako su

izdate na crkvenoslovenskom ili napred navedenom jeziku,a stampane crkvenom,

gradjanskom ili brzopisnom cirilicom

d)privilegije stampane o trosku Srba na latinskom jeziku;

e)sva ostala nasa izdanja u 18.veku stampana crkvenom ili gradjanskom

cirilicom,kao:skolske knjige i skolski izvestaji,novine,proklamacije,kalendari,izvestaji

akcionarskih drustava

2.)Izdanja drzavnih vlasti za upotrebu i obavestenje Srba,stampana crkvenom ili

gradjanskom cirilicom,kao sto su skolske knjige,zakoni,naredbe,sanitarna

uputstva,proklamacije i dr.

3.)katalozi nasih knjiga izdavanih od stamparija

4.)jedan prevod srpskog pisca na ruski jezik

Temeljno i pregledno Mihailovic u predgovoru bibl. objasnjava obuhvat,nacin

opisivanja gradje,osnovne izvore i svoje uzore i prethodnike,sopstvene nedoumice i uticaje

recenzenata i izdavaca.To je,s jedne strane,objektivna i znalacka analiza bibl.

L.Musickog,P.Safarika,Stojana N. i ispravki Djordja Rajkovica,s druge pak,objasnjenje

metodologije rada na bibliografiji,sistematizacija gradje (hronoloski),karaktera bibl. jedinica

i potpunosti bibl. izvora,narocito dostupne arhivske gradje.Analiza bibliografskih problema

nastavljena je uz svaku jedinicu,zbog cega je ova bibl. i anotirana.Anotacija se sastoji od

ukazivanja na jezik i pismo publikacije,sadrzaj knjiga,drustveni kontekst,strucna

pitanja,istorijske i teorijske dileme,najvazniju literaturu i skracenicu biblioteke u kojo je

knjiga sacuvana.Izvesna skracenja u opisu (narocito naslova) uvedena su zbog ilustrovanja

teksta naslovnom stranom knjige,kako ne bi doslo do dupliranja,mada to,kako kaze

Mihailovic,nije primereno naucnoj bibliografiji.

Lakse snalazenje u bibliografiji omoguceno je unakrsnim registrom odrednica,imena koja se

javljaju u tekstu jedinica i literature.U odnosu na S.Novakovica,G.Mihailovic je obogatio

srpsku bibl. 18.v. za 200 novih jedinica.

39.SRPSKA BIBLIOGRAFIJA:1868-1944

“Srpska bibl. knjige 1868-1944.g” je deo opste srpske retrospektivne bibl. koja treba

da obuhvati stampanu rec u periodu od 5 vekova.Ova bibl. radjena je iskljucivo de

visu,predstavlja pouzdan izvor podataka o najvecem broju knjiga iz tog razdoblja.Ona pruza

naucnim istrazivacima obilje novih podataka kao sto su:razresenja sifara,inicijala,nepotpunih

imena,pseudonima i anonima,zatim nazive izdavaca i godine izdanja za mnoge publikacije

na kojima to nije naznaceno,i najzad utvrdjeni naslovi originala za najveci broj prevedenih

dela.Potpunost ove bibliografije je,kako kaze Miodrag Zivanov,80-90 %.Izdato je 17 knjiga

od ukupno 20,18. je u pripremi.

Na neposrednu inicijativu Drustva bibliotekara Srbije,Savet za nauku i kulturu Srbije

doneo je 19.jula 1954.g. odluku o formiranju Republicke komisije za izradu Srpske

retrospektivne bibl.Od jula do oktobra 1954.g postavljene su osnovne smernice rada i

Page 56: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

izvrsena periodizacija prema kojoj bi srpska retrospektivna bibl. bila podeljena po

hronologiji na 4 dela :1.)od prve stampane knjige 1494. do kraja 17.veka;2.)18.vek;

3.)1801-1867;4.)1868-1944.g.

Odluceno je da se najpre pristupi obradi knjiga iz poslednjeg perioda (1868-1944),sto

je i razumljivo s obzirom da taj period gotovo uopste nije bibliografski pokriven.20.jula

1960.g zadatke Komisije preuzela je Narodna biblioteka Srbije,odnosno njeno bibliografsko

odeljenje.Na njenoj izradi su angazovani:Milena Nikolic (od 1955.g.),Miodrag Zivanov (od

1960.g),kasnije i Ksenija Lazic i Jelena Jelic (od 1964.g.).

Za izradu ove bibl. su bili precizno utvrdjeni kriterijumi koji su obuhvatali sledece

publikacije:

1.)sve knjige stampane na teritoriji NR Srbije bez obzira na jezik,pismo ili nacionalno

poreklo autora;

2.)sve knjige autora srpskog porekla stampane van granica Jugoslavije bez obzira na

jezik

3.)sve knjige stampane van granica Jugoslavije na srpskohrvatskom jeziku bez obzira

na nacionalno poreklo autora

4.)sva izdanja SANU i Srpske knjizevne zadruge stampana na teritoriji neke nase

druge republike

5.)izdanja Narodnog dela stampana u Zagrebu

6.)izdanja izdavaca iz Srbije stampana u stampariji Novo doba u Vukovaru od 1918-

1930.g.

Za razliku od jezickog principa,pretezno primenjivanog tokom 19. veka,teritorijalni

princip sada ima prevagu,ali sa pomenutim odstupanjima,u zelji da predstavlja celini sa

retrospektivnim bibl. drugih jugoslovenskih republickih zajednica,cemu je ustupak bilo i

formulisanje latinicne odrednice i istih pravila opisivanja radi ujednacavanja bibl.Od 1969.g.

teritorijalni princip kombinovan je sa nacionalnim,sto je dovelo do ponovnih istrazivanja

istih biblioteckih fondova i sagledavanja onih koji prethodno nisu bili obuhvaceni.

Svaka sveska bibl. opremljena je sveobuhvatnim,preciznim i pouzdanim imenskim i

predmetnim registrom,kojima ce se pridruziti i indeksi po drugim kriterijumima.Odrednica

je uvek pisana latinicom;bibl. opis je dat pismom originala,a osnovno pismo je

cirilica.Raspored gradje je abecedni.Predvidjeno je da bude objavljena u 20 tomova,a svaki

tom ce sadrzati i 2 osnovna registra:autorski i predmetni.

40.TEKUCA BIBLIOGRAFIJA JUGOSLOVENSKOG BIBLIOGRAFSKOG

INSTITUTA

Zelja da se od retrospektivne bibl.,koja okuplja gradju od 1928-1932.g. stigne do

redovne tekuce bibl.,tada je samo delimicno ostvarena kroz mesecne sveske Jugoslovenske

bibliografije,kao priloga Glasnika knjizara od 1934-1935.g. i Glasnika Narodne bilioteke za

1940.g. (u radu Godisnja bibl. knjiga i periodika stampanih u Jugoslaviji u

1940.g.)Pojedinacne doprinose tekucoj bibl. pruzili su Bosko Veljkovic (Prilog bibl. za

1938.g.) i Zivorad Jovanovic (Jugoslovenska bibl. 1945.g.)

Znacajniji uspesi kao rezultat kolektivnog rada vezuju se za osnivanje Jugoslovenskog

bibl. instituta (prerastanjem iz Bibliografskog instituta NRS 1948.g.),zaduzenog za izradu

Page 57: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

tekuce (za knjige,brosure i muzikalije i za clanke i priloge u casopisima i zbirnim delima) i

retrospektivne bibl. (za period 1945-1949) na saveznom nivou.

Iz nepotpunih i nedovoljno strucnih pokusaja u Bibliografskom mesecniku koji

predstavlja izdavacku delatnost knjiga i brosura FNRJ za period 1945-1949.g. razvila se

Bibliografija Jugoslavije u izdanju Jugoslovenskog bibliografskog instituta kao

opsta,tekuca,nacionalna,registraciona,primarna i samostalna,u tri serije:

-za knjige,brosure i muzikalije;

-za serijske publikacije;

-za clanke i priloge u serijskim publikacijama;

a od 1971.g. izlazi i Bibl. roto stampe i stripova.

Istovremeno,ova tekuca bibl. sluzi i kao osnov za:

- “Bibliografiju zvanicnih publikacija” u cilju medjunarodne razmene (prema Briselskoj

konvenciji od 1886.g,a UNESCO-voj konvenciji od 1958.g.);

-Bibliografiju prevoda u SFRJ

-i niz strucnih,personalnih,retrospektivnih i medjunarodnih bibl.

Od 1975.g. u Bibl. Jugoslavije primenjuju se medjunarodna pravila za bibliografski opis svih

obuhvacenih vrsta publikacij,a od 1965.g. u sistematizaciji gradje siroko prihvacena

Univerzalna decimalna klasifikacija.Autorski i predmetni registri sastavni su deo

pojedinacnih svezaka,ili se objavljuju godisnje,kumulativno,mada postoje godista za koja

nisu izradjeni.Kako se tekuca bibl. izradjuje samo na osnovu vidjenog materijala,njena

kompletnost zavisi od odgovornosti izdavaca i stampara u popunjavanju obaveznog

primerka,koji za Jugoslovenski bibl. institut nije direktno zakonski regulisan,vec preko

nacionalnih biblioteka.

41.BIBLIOGRAFSKI INSTITUT U ISTORISKOJ DIMENZIJI I DANAS

Komitet za naucne ustanove,univerziteta i visoke skole Srbije imao je jedno odeljenje

koje ce maja meseca 1948.g. prerasti u Bibliografski institut Srbije.To odeljenje je imalo 4

sluzbenika koji su ada postali saradnici novog instituta (par meseci kasnije broj saradnika ce

porasti na 8).

Zadaci instituta bili su:izrada specijalnih bibl.,objavljivanje putem biltena prinova

priliva stranih knjiga nabavljenih u beogradskim bibliotekama i izrada centralnog kataloga

knjiga Srbije.Pred toga jedan broj honorarnih saradnika prikupljao je gradju za bibliografiju

profesora Beogradskog univerziteta.

Na prvi pogledovo su bili konkretni zadaci,ali treba reci i da je:

-prvo,Institut bio u neadekvatnim prostorijama

-drugo,da je broj sluzbenika bio nedovoljan za sve te postavljene zadatke,

-trece,da su finansijska sredstva bila vrlo skromna

Bilten prinova izlazice sve do 1951.g.,vremenom pored originalnog naslova knjige unece se

i prevod tog naslova,kasnije i sam sadrzaj knjige.

Takodje,Institut objavljuje bilten stranih casopisa sa prevedenim naslovima clanaka.U

pogledu grupisanja gradje u tim biltenima,bila je odmah prihvacena decimalna

klasifikacija,modifikovana varijantom sovjetskog bibliotekara Tropovskog,jer se u to vreme

smatrala jedino ispravna praksa sovjetskih biblioteka.

Page 58: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

Godine 1949. broj sluzbenika Instituta je povecan na 17,od kojih je 9 radilo na

pripremi biltena,a 4 na specijalnim bibliografijama:radnickog

pokreta,pedagosko,geoloskoj;koje su ostale nedovrsene ili u rukopisu.

U to vreme sve vise sazreva ideja da bi Bibliografski institut bio najpozvaniji da

publikuje tekucu bibl. za podrucje cele Jugoslavije.Uskoro Savezno ministarstvo za nauku i

kulturu donosi u septembru 1949.g uredbu o osnivanju Bibl. instituta FNRJ.Pocetkom

1950.g prof dr. Borislav Blagojevic biva imenovan za direktora Instituta.Od 17 sluzbenika

njihov broj raste na 33,iako se smatralo da bi trebalo da ih bude 40 s obzirom na postavljene

zadatke :

-prikupljanje,istrazivanje i obradjivanje bibl. gradje

-izdavanje tekuce bibl.

-pruzanje biblioteckih informacija

-vodjenje centralnog kataloga literature Jugoslavije

- razmena zvanicnih publikacija sa inostranstvom.

Pocetkom 1950.g dolazi i do selidbe Instituta ,kada ce konacno biti smesten u zgradu

na Terazijama.Bibliografskom odeljenju instituta bio je poveren najodgovorniji

zadatak:priprema i publikovanje tekuce bibl. Jugoslavije.Prvi koraci su bili i najtezi jer

vecina sluzbenika tog odeljenja nije bila bibliografski obrazovana.Uzora za takvu bibl. bilo

je malo.Direkcija za informacije FNRJ izdavala je u periodu 1947-49.g. sveske pod

naslovom “Izdavcka delatnost FNRJ” (zamisljena kao tekuca bibl.);ali njene manjkavosti

nisu mogle nadomestiti jednu bibl. koja bi strucno dala pregled nase tekuce izdavacke

delatnosti.Hrvatska i Slovenija izdavale su svoje godisnje bibl.,ali su kasnile u odnosu na

tekucu produkciju knjiga.

Zbog svega toga se prionulo proucavanju svih relevantnih publikacija o teoriji bibl. i

pravilima bibl. obrade.Institut se nije dvoumio da jos i pre realizacije takvog bibl. poduhvata

angazuje po dva vrlo iskusna bibliografa iz Hrvatske i Slovenije,koji su se rado odazvali tom

pozivu.Sa njima su se pretresla brojna tehnicka strucna pitanja oko izrade bibliografije,cak

se diskutovalo i o formatu i o boji korica.Na kraju pristupilo se izradi pravila za bibl. opis

publikacija.Posto se vec ranije odustalo od varijante Tropovskog,bilo je logicno da se

prihvati UDK,koja je bila primenjivana u Sloveniji i u mnogim stranim publikacijama(nasa

varijanta UDK).

Tekuca bibl. ne bi mogla biti realizovana bez dobijanja knjiga i casopisa putem

obaveznog primerka.Stoga je u decembru 1949.g,doneta uredba o obaveznom primerku po

kojoj su izdavaci i stampari biliduzni da dostave Institut obavezan primerak svih svojih

izdanja.Na taj nacin je omoguceno da vec u aprilu 1950.g. izadje prvi trobroj Bibliografije

knjiga.Taj trobroj,kao i sledeci bice odstampani u stampariji BIGZ-a uz neposrednu saradnju

jednog broja bibliografa i majstora stamparije,vodeci racuna o svim fazama

stampanja.Kasnije kada je Institut nabavio svoju stampariju,posao je bio olaksan.Prvi trobroj

bibl.,obradjivao je ceo kolektiv Instituta,svestan velike odgovornosti ovog poduhvata,za koji

se znalo da ce morati bez zastoja teci u kontinuitetu.

Od 1952.g. pokrenut je Centralni katalog stranih knjiga i casopisa.Institut je izdavao i :

-Bibliografiju Jugoslavije-(u petnaestodnevnim i msescnim sveskama)odnosi se na

knjige,brosure i muzikalije,vodi se od 1950.g

-Bibliografiju Jugoslavije koja se odnosi na clanke i priloge u casopisima,listovima i

zbornicima

-Bibliografija Jugoslavije koja se odnosi na serijske publikacije izlazi tromesecno od 1956.g.

Page 59: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

Uz ove bibl. pojavljuju se i predmetni i imenski registar,nekada su se stampali uz svesku,a

nekada su stampani i kumulativni.

Jugoslovenski bibl. institut izdaje i povremeno pojedinacna izdanja

-Jugoslovenska retrospektivna bibl. gradja-knjige,brosure i muzikalije 1945-1967

-Bibl. zvanicnih publikacija SFRJ,periodike,izlazi od 1971.,jednom godisnje

-Bibl. prevoda u SFRJ izlazi godisnje od 1969

-Bibl. roto-stampe i stripova 1971-72

-Katalog strane periodike u bibliotekama SFRJ 1919-1968

-Katalog strane periodike u biltenu Jugoslavije 1957-1961

Ovo je bio sam pocetak kada se pocelo sistematski raditi natekucoj bibl.

Jugoslavije,rad koje kasnije nastaviti Jugoslovenski bibl.-informacioni

institut.(JUBIN).JUBIN ce i posle raspada SFRJ obavljati pojedine funkcije nepostojece

centralne biblioteke,ali tada samo za SRJ.Obavljao je i dalje bibliotecke poslove od

nacionalnog znacaja:izrada tekuce bibl. SRJ,izdavanje ISBN/ISSN broja,licenca za prevod i

izdavanje UDK tablica.Od 2003.g JUBIN se nalazi u sastavu NBS.

42. PAVLE SOLARIC

“Pominak knjizeski” prvo je bibl. delo objavljeno kao samostalna monografska

publikacija koja predstavlja izdavacku delatnost Dimitrija i Pana Teodosija .

“Pominak knjizeski” gde je zapisao svoja znanja,sumnje i nedoumice svoga traganja za

pocecima i razvojem srpske stampane reci,izdao je 1810.g. u Veneciji.Drugi deo ove knjige

on je nazvao Katalog knjiga Slaveno-serbskih,stampanih Dimitrija i Pana Teodosija.

Ova izdavacaka kuca o kojoj pise Solaric,venecijanska stamparija

Teodosijevih,objavila je svoj katalog negde izmedju 1772-1774 god,prvi put u 18.veku i prvi

srpski katalog uopste,a po drugi put u poslednjoj godini toga veka-1800.g.Prvi je objavio

venecijanski stampar ,rodom Grk,Dimitrije Teodosije,a drugi njegov naslednik Pana

Teodosije.

Ovaj Solaricev katalog razlikuje se od ostalih slicnih knjiga i po ozbiljnosti

predgovora,dakle po nameni i po opisu knjiga.Ni po kojoj osobini Pominak nije trgovacka

knjiga radi trgovine knjigama.Samo poglavlje koje nosi naziv katalog jeste bibliografija,a

predgovor je istorijat srpskog stamparstva u Veneciji kako ga je P.Solaric znao i video.

Javlja se dilema da li je njegovo primarno opredeljenje bilo da sacini katalog izdanja

D. i P. Teodosija ili bibliografiju srpske knjige.On je prvi koji svome pregledu daje odlike

prave bibl. Naslov,iako ostavlja terminolosku nedoumicu,jasno ukazuje na sadrzaj,kojim su

obuhvacene slaveno-serbske knjige stamparije Teodosijevih, slozene po azbucnom

redosledu naslova.Naslov je,dakle,odrednica knjige i graficki je istaknut povlacenjem prva

tri slova u levu marginu.Isto naslov u narednoj bibl. jedinici nije ponavljan vec je obelezavan

linijom.Knjige koje su ranijim katalogom Teodosijevih iz 1800.g. vec bile obuhvacene

oznacene su simbolom,sto predstavlja utemeljenje prakse pozivanja na druge

izvore.Bibliografski opis,uz dosledno koriscenje istih simbola,redovno obuhvata

naslov,autor,podatak o jeziku dela,mestu i godini izdavanja,formatu,pismu i ceni,uz

povremenu napomenu (ne uvek iste vrste,nekad o ilustraciji,drugi put o sadrzaju dela).

Page 60: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

On je prvi kod Srba napiso iskljucivo bibliografsko delo kao samostalnu knjigu,jedini

pre Stojana N.Svi drugi,od Orfelina do Subotica,sastavljali su bibliografije i objavljivali ih u

okviru neke knjige,casopisa,novina ili kalendara.

U ovoj knizi je opisao 80 knjiga,medju kojima je 8 hrvatskih.Zapravo u samom katalogu su

navedene knjige stampane iskljucivo u tipografiji Teodosijevih,i one su sve srpske,a

hrvatske je autor pominjao samo u okviru rasprave o pocecima i razvoju srpskog

stamparstva.

U tom kontekstu prikazao je i “Psaltir Davidov” poslednju knjigu ranog srpskog

stamparstva objavljenu 1638.g u mletackoj stampariji Bartola Djinamija.

Solaric za nju tvrdi da je to najstarija slovenska knjiga.Kada su ga istrazivanja dovela do ove

knjige,on je pohitao da je bibliografski opise.Taj opis je remek delo rane srpske bibliografije.

Na pune 4 strane,on nije pobrojao samo konvencionalne elemente bibl. opisa:naslov,godinu i

mesto izdanja,format i broj strana,nego je prvo dao sadrzaj dela,zatim naveo kolofon sa

strane 273 Psaltira,a onda je prikazao graficka resenja slova-njihov oblik i brojnu

vrednost,znakove interpunkcije.

Ocevidno je da je o pocecima rada stamparije Teodosijevih znao dosta,ali nije znao sve i

valjano.Pisane podatke o svemu tome po svoj prilici nije imao u rukama,bilo da ih

Teodosijevi nisu sacuvali,ukoliko su ih imali,bilo da mu nisu stavili na uvid.Tajne Dimitrija

T. oko datiranja knjiga,kao i odsampavanja na njima mesta izdanja nije dokucio.

Cela knjiga ,oba njena dela i traktat o razvoju srpskog stamparstva i Katalog izdatih

knjiga u Teodosijevoj stampariji-plod su dve Solariceve zelje i jedne teznje.Prva je-da

obelodani svoja saznanja o srpskom stamparstvu,a drga da objasni drustvene i

politicke,kulturne i ekonomske uslove razvoja glagoljicke,cirilicke i latinicne stampane

knjige u 17. i 18. veku ne samo za Srbe nego i za Hrvate.

U Katalogu on je opisao 72 knjige,od kojih su 42 iz 18.v.,a 3. je Pana Teodosije

objavio u prvim godinama 19.v.Katalog je sredjen po azbucnom redu naslova

knjiga.Odrednicu nije izdvajao.U opisu je redovno navodio mesto izdanja,i to onako kako je

na knjizi odstampano,pa je za neke knjige napiso da su izdate u Moskvi,iako su izasle iz ove

stamparije.Godinu izdanja je belezio samo ako ju je nalazio na koricama knjige.Ako nije bio

siguran u to,on jednostavno godinu nije belezio.Zato je u njega srazmerno veliki broj

nedatiranih bibl. jedinica:14. Bibliografsku belesku nije gajio.Samo je jednom,o knjizi

Jevrema Lazarevica,napisao vrlo zanimljivu anotaciju.Ovu je graficki odvojio od opisa.

Solaric je jedini pored L.Musickog zabelezio Orfelinovo delo “Zitije Petra

Velikog,”ali za razliku od L.M. autora dela nije znao.Redovno je zapisivao da li je delo

prevedeno i sa kojeg jezika,ali pravog autora nije uvek navodio,bolje reci da je to samo po

izuzetku cinio.Format i obim knjige i cenu je obavezno unosio u opis.U svakoj jedinici je

navodio kojom vrstom slova je knjiga stampana:gradjanskom ili crkvenom cirilicom ili

glagoljicom.Van kataloga opisao je jos 8 knjiga,medju kojima je 7 hrvatskih.

Page 61: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

43. BIBLIOGRAFIJA STRANIH KNJIGA

Pocev od 1819.g. kada je u Novinama Serbskim u rubrici Smesice knjizestvene

zabelezena prva knjiga na nemackom jeziku koju je napisao i u Pesti objavio Johan

Caplovic,postepeno,ali bez prekida raste interesovanje za upoznavanje knjiga na stranim

jezicima i stranih knjiga koje se odnose na istoriju,knjizevnost i folklor srba.Iste godine su

Novine serbske u tzv. Dodatku zabelezile i prvi bibl. podatak o knjizi (Ruska biblija)

objavljenoj u inostranstvu,koja se ne odnosi na Srbe,a u cilju poredjenja prevoda na srpskom

i ruskom jeziku.Iste godine urednici (D.Davidovic) otvaraju i sasvim zasebnu rubriku pod

naslovom Knjizestvo slavensko,u kojoj u nekoliko narednih brojeva predstavljaju knjige

ceskih i poljskih autora (npr. Josifa Dobrovskog).

U periodu od 1819-1824.g. nema redovnih vesti o stranim knjigama jer Novine

serbske prestaju da izlaze 1822.g.,a Serbski letopis se pojavljuje tek 1824.g.Od tada u

srpskoj bibl. nisu ni retke ni beznacajne beleske o stranoj knjizevnosti.Georgije Magarasevic

programskim zapisom u prvoj svesci daje okvire bibl. naporima tokom celog 19.veka

obecavsi da ce u svakom broju Serbskog letopisa pruzati kratka obavestenja o delima

slavenskih spisatelja uopste.

Magarasevic samo jasnije uoblicava Davidoviceve pionirske pokusaje.On ce pod

naslovom “Znatniji spisatelji Ruski…” okupiti 19 ruskih autora.Monografske publikacije

zastupljene su kompletnim bibl. podacima,dok za clanke u casopisima postoji samo opsta

napomena.Od trenutka kada Magarasevic prestaje da uredjuje Letopis,vesti o stranim

knjigama ne samo ruskim vec i onim iz Pozuna,Beca,Madjarske i Nemacke javljaju se samo

u rubrici Smesice i iskljucivo se odnose na tekucu produkciju.

Istovremeno Pavle Stamatovic u Serbskoj pceli prati Magaraseviceve postupke.Pise

rad “Rusijsko knjizestvo” i objavljuje ga u svesci 1832.g.Kod Stamatovica primaran je

pregled zurnala,gazeta i almanaha,a bibl. opis strane periodike prosiruje podatkom o

periodicnosti izlazenja,promenama u urednistvu i prikazom sadrzine publikacija.

Od 40-tih god 19.veka cesci su napisi o slavenskom knjizestvu koji su i bibliografski

bolje potkrepljeni.Tako je u Serbskom Letopisu 1839.g. predstavljena najnovija ruska i

poljska knjizevnost.

Milos Popovic objavljuje “Pregled literature” koji se ne odnosi vise samo na srpske

,vec i na ostle slovenske (ruske,ceske,poljske),a u tri broja cak i francuske,italijanske i

bugarske knjige.Predstavljajuci slovenske knjige,Popovic je prvi sistematizovanoj gradji dao

i odgovarajuce nadnaslove.Priblizno je jednak broj popisanih domacih i stranih knjiga,a

duzina opisa kod jednih i drugih se bitno ne razlikuje.U vreme kada su periodicna glasila

donosila vesti i prevode iz francuske i ruske literature,Sedmica,list za nauku i zabavu,u

svome knjizevnom delu orjentisao se prema madjarskoj i nemackoj knjizevnosti.

U nacionalno romanticarskom zanosu naucnici se sve vise okrecu srpskom naucnom i

umetnickom stvaralastvu,u najsirem smislu te reci,a zapostavljaju pracenje strane

knjige.Objavljuju se vesti o izlazecim ili vec izaslim srpskim knjigama ili knjigama koje se

ticu Srba.Retki su bili clanci posveceni iskljucivo analizi stranih knjizevnosti,ali pojedinacne

vesti o novim knjigama stampanim u inostranstvu,bile one posvecene Srbima ili

ne,ispunjavale su skoro redovne rubrike vecine glasila toga doba.Nakon perioda zatisja u

parcenju strane knjizevnosti urednistvo casopisa Javor se odlucilo da pod naslovom “Iz

slovenskih knjizevnosti” belezi novije vaznije proizvode iz svih naroda slovenskog

plemena.Stoga su pregledi ruske,ceske i slovenacke knjizevnosti,a nesto kasnije

Page 62: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

hrvatske,poljske i bugarske,redovni prilozi u svakom broju.Bibliografski opis ukljucuje

samo prezime i ime autora,naslov dela i eventualno knjizara kod koga se primerak moze

nabaviti.Napomena cesto upucuje na sadrzinu sa ciljem da preporuci delo.

Dok su prethodne bibl. nastajale u zelji da citaocima predstave strane knjizevnosti,a

srpske pisce usmere na prevodjenje umetnicki vrednih dela,one koje objavljuje casopis

Strazilovo bave se prevodnom knjizevnoscu.Dok je sredinu 19 .veka karakterisalo

interesovanje za nemacku,francusku i madjarsku knjiz.,a 70-te i 80-te god. pracenje

slovenske knjiz.,na samom kraju 19. veka ponudjena je zlatna sredina.Otuda u Zori,listu za

zabavu,pouku i knjiz.,Kronika izvestava uporedo o slovenskoj (srpskoj,hrvatskoj,ceskoj) i

stranim (nemackoj i engleskoj) knjiz.

20.vek,zagusen brojnim novim izdanjima u zemlji,posebno u inostranstvu,predmetno

ogranicava svoja interesovanja.Francuski bibliografski zbornik Revue des etudes

slaves,mada uredjivan sredinomm 20.veka pociva na principima kakve su osmislili i srpski

bibliografi s pocetka 19.veka.Ova revija donosi vesti iz svih slovenskih knjiz.,koje joj bez

saradnje sa stranim glasilima,izdavackim kucama i knjizevnicima ne mogu biti lako

dostupne.

Uz vesti o ruskim,ukrajinskim,beloruskim,ceskim,slovackim,poljskim,bugarskim,

slovenackim izdanjima,upravo tako razvrstanim po geografskoj i nacionalnoj

pripadnosti,stampaju se redovno i bibliografski popisi srpskih i zasebno srpsko-hrvatskih

izdanja.Unutar nacionalne zastupljena je i strucna podela.Originalana izdanja u Srbiji nisu

razdvojena od prevoda ili studija posvecenih srpskim piscima u stranim zemljama.

44.BIBLIOGRAFIJA SRBULJA

Stare i retke knjige zasticene su Zakonom o kulturnim dobrima koji,uglavnom

hronoloski,odredjuje stepen njihove vaznosti za kulturu jednog naroda.Starom i retkom

knjigom na jugoslovenskim prostorima smatraju se publikacije di 1867.g.,do usvajanja

Vukovog pravopisa;dok postoje predlozi za 1900.g.,kao medjasnu za novi vek.Dok su

inkunabule stampana izdanja do 1500.g. (za srpaku knjigu granica je pomerena na

1638.g.);srbulje su i rukopisne i stampane knjige crkvenog karaktera na srpskoslovenskom

jeziku,koji je cuvao odlike srpskog narodnog govora.

Pojam srbulja se odomacio u tekstu Adama Dragosavljevica u 19.veku.

Specificnosti prvih knjiga,pre svega u pogledu tehnike pisanja i stampe,kvaliteta i porekla

hartije,vrste slova i iliminacija,tipa poveza,nedovoljnosti pouzdanih formalnih podataka

(poput imena autora ili prepisivaca,naslova sa naslovne strane,mesta i godine

izdavanja),namecu fleksibilniji pristup svakom opisivanom primerku,ali ipak unutar tipskog

opisa.Tako je na medjunarodnom nivou i nastao opsti standard za bibl. opisivanje antikvarija

ISBD(A),koji je uklonio dileme u vezi bibl. opisa i ujednacio principe u radu.Ozbiljna

paznja,u izucavanju srbulja,je pocvecena njihovim paleografskim,ortografskim i jezickim

osobenostima.

Jos na samom pocetku 19.veka,stare srpske stampane knjige bile su predmet

popisivanja bibliografa.Traganje za pocecima srpskog stamparstva za cilj je imalo

utvrdjivanje njegove uloge u formiranju i istorijskom razvitku srpske kulture.U Novinama

serbskim objavljen je 1816.g. rad O poravljanju slvenskih crkvenih knjiga,koji je zapravo

kratka hronika od Cirila i Metodija do patrijarha Makarija,uz povrsan pregled crkvenih

knjiga bez pouzdanih podataka.Neki od bibliografa,poput Pavla Solarica,zadrzali su svoju

Page 63: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

paznju samo na “zasnovima” srpskog stamparstva u Veneciji u 17.veku,dok su drugi,poput

Lukijana Musickog i Georgija Magarasevica,tezili sto vecoj potpunosti.Musicki je tsko

popisao 23 stare srpske knjige koje je licno video u 24 manastira,navodeci pouzdane podatke

o naslovu,mestu,godini izdanja,formatu,izdavacu,meceni,uskracujuci nam informacije o

broju

strana,stamparu,godini stampanja i pripadnosti knjige jednom manastiru.

Stare srpske knjige nijednom od bibliografa 19.veka nisu bile iskljuciv predmet

interesovanja,ali su 30-tih godina o njima pisali Vuk Karadzic,Georgije Magarsevic,Adam

Dragosavljevic,Pavel Jozef Safarik.Mada se Vuk Karadzic nije bavio bibliografijom,njegov

tekst Pocetak opisanija srpski manastira prvi je bibl. prilog o srbuljama sa jasnim i sazetim

obrazlozenjem bavljenja ovom temom.Zalazuci se da opis svakog manastira sadrzi podatke o

mestu zidanja,ktitoru i zidaru,legendama koje o njemu kruze,knjigama,natpisima i

popisima.Obilazeci razne manastire,on ce u njima naci tridesetak rukopisnih i tri stampane

knjige.Naglasavajuci gde se knjige nalaze,Karadzic je preduhitrio Georgija Magarasevica

kome je ova beleska svojstvena,opisujuci cak i izgled primerka i karakteristicne zapise na

njegovom pocetku i kraju. Georgije Magarasevic je i u naslov svoga rada uneo sintagmu

“staropecatne knjige”,predstavljajuci ne samo srpske,vec i ruske,u skladu sa svojim

sveslavenskim opredeljenjem,iz manastira Bodjani,Kovilje,Beocin.

Najpouzdaniju i najsveobuhvatniju bibl. srbulja dao je Pavel Jozef Safarik.U svojim

knjizevno-istorijskim studijama,prilozima u Serbskom letopisu,Safarik je pokazao suvereno

poznavanje drustvene i kulturne istorije srpskog naroda,postojecih stranih bibl. prirucnika

Sopikova i Smiridina,sposobnost nepogresivog diferenciranja stamparija,samokriticnost i

naucnu opreznost.

Na slican nacin poput Vuka i Magarasevica,srpske manastire i njihove riznice

predstavljali su Dimitrije Krestic,Milos Popovic,Sava Petkovic,Panta Sreckovic,arhimandriti

Leonid i Nicifor Ducic.Kako u opstoj istoriji bibl.,tako i bibl. srpskih rukopisnih i stampanih

knjiga,istaknuti su radovi Stojana Novakovica.I to ne samo stoga sto su mu zapisi

brojni,sveobuhvatni i pouzdani,vec i zato sto je probleme koje drugi nisu ni primecivali on

teoretski rasvetljavao.

Tako Novakovic precizira odredjenje formata i opis straih knjiga daje u tri nivoa:istice

naslov jezikom i pismom originala;navodi datum stampanja;a prema zapisima i eventualnim

ostecenjima i njen istorijski put i nacin na koji je nabavljena;materijalni opis pripada drugom

nivou;dimenzije su izrazene u desetim,stotim i hiljaditim delovima metra,izbrojani su i

listovi i stranice,velicina slova,oblik naslova i vrsta inicijala;predocava i tekst pogovora,u

izvodu ili celovit.

Saznanja o srbuljama cesta su u opisima crkvene i manastrirske imovine ukljucenim u

putopisnu prozu,narocito na stranicama Glasnika Srpskog ucenog drustva,Javora,Brankovog

kola,Narodnih novina,a pred II Sv. rat i Zapisa,Glasnika Cetinjskog istorijskog drustva. Stare

srpske knjige provlacile su paznju malobrojnih istrazivaca,jer je bavljenje njima iziskivalo

dobro poznavanje kulturne proslosti srpskog naroda,narocito razvoja stamparstva.

Istrazivanja nisu okoncana ni u nase doba (Dimitrije Bogdanovic,Dusan Pankovic,Dejan

Medakovic…).

Page 64: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

45.ODNOS BIBLIOTEKARSTVA,IZDAVASTVA I KNJIZARSTVA NA POLJU

STANDARDIZACIJE

Standardizacija,shvacena kao normiranje,propisivanje,svodjenje na pojedinacnu

meru,velicinu,sastav,oblik i dimenziju;priznavanje jedne mere kao norme;propisivanje

uslova koje treba da ispunjavaju sirovine,materijali,proizvodi i usluge,bila je predmet

organizovanog i sistematskog rada jos krajem 19.veka,a narocito posle II Sv. rata.

Medjunarodno udruzenje za standardizaciju (ISA) osnovano je 1926.g. kao preteca

ISO (International organisation for standardization) oformljene 1946.g.

Nimalo ne kasneci za savremenim nastojanjima u svetu,Jugoslavija je 1946.g. donela

Uredbu o standardima i formiranju Savezne komisije za standarde.Prvi zakon o standardima

formulisan je i usvojen 1960.g.,kada je osnovan i Savezni zavod za standardizaciju kao

nosilac aktivnosti u vezi sa proglasavanjem standarda i tehnickim normiranjem kvaliteta.

Standardizacija u oblasti bibliotecke delatnosti,zbog raznorodnosti i sirine obuhvata

struke,ali i zbog geografskih,politickih,ekonomskih,kulturnih,tehnoloskih uslovljavanja

njenog razvoja,cesto se zasnivala na minimumu kvalitativnih i kvantitativnih preporuka,koje

istovremeno,u razlicitim okruzenjima,dozivljavane,s jedne strane,kao ogranicenja,s

druge,kao maksimalna nedostizna opterecenja.Standardi su strucno osmisljene,javno u

praksi proverene preporuke.Kako je bibliotekarstvo kao struka usko povezano sa

izdavastvom,ne cudi sto pojedini standardi istovremeno obavezuju obe delatnosti sa zeljom

da se postigne laksa i brza dostupnost publikacija i informacija korisnicima.Standardi su

prevashodno namenjeni izdavacima i urednicima,predstavljaju pouzdan oslonac

bibliografima,naucnim radnicima i bibliotekarima.

U grupu jugoslovenskih standarda spadaju:

-Priprema rukopisa za stampanje

-Naslovni listovi za knjige

-Medjunarodno standardizovano numerisanje monografskih publikacija

-Medjunarodno standardizovano numerisanje serijskih publikacija

-Uoblicenje periodicnih publikacija

-Bibliografska manseta

-Uoblicenje clanaka u periodicnim publikacijama

-Registar publikacije

-Kratak sadrzaj periodicnih publikacija u drugih dokumenata

-Bibliografsko citiranje,bibl. sredjivanje,opisivanje latentnih dokumenata

Postoje i medjunarodni standardi,usvojeni u jugoslovenskoj biblioteckoj teoriji i praksi,za

bibliografsko opisivanje svih vrsta publikacija.

Procesi izrade kataloga i bibliografija se do srednjeg veka ne razlikuju,ali se

istovremeno suocavaju sa nacelnim problemom da li je bitnije tacno predstaviti izgled

naslovne strane,ili namenu,sadrzaj publikacije i odnos prema drugim radovima i zbivanjima.

U 19. veku i za bibl. i za katalog formulisu se i samostalno objavljuju prvi opsti

principi koji vise nisu samo prateca tumacenja nacinjenih pregleda literature.Nemacka

kataloska praksa ,zasnovana pre svega na bibliografijama nemackih knjiga stampanih do

1700.g.,sa insistiranjem na alfabetskoj odrednici,dozivela je vrhunac krajem veka u

instrukcijama Karla Diackog (1886.) koja su 1899.g. prihvacena od pruske vlade i svih

nemackih biblioteka (Pruske instrukcije),da bi kasnije uz izvesna prilagodjavanja,bila

usvojena u skoro svim skandinavskim,srednje i istocnoevropskim zemljama,u kojima su se

Page 65: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

odrzala do 1961.g.,kada je u Parizu odrzana Medjunarodna konferencija za

katalogizaciju.Usvajanjem Pariskih principa,u nemackoj kataloskoj praksi prihvacena su

nova pravila RAK 1977.g.Problemima korporativnog i anonimnog

autorstva,transkripciji,mestu i funkciji clana i predloga u autorskoj odrednici,obaveznom

navodjenju izdavaca i paginacije,posvetio se,izmedju ostalih i Antonio Panici,bibliotekar

Britanskog muzeja koji je 1841.g.,kao predgovor katalogu Biblioteke Britanskog

muzeja,objavio 91 pravilo,preispitivano i dopunjavano do 1850.g.

Medju pojedincima koji su unapredili kataloska pravila bio je i Carls Ejmi Kater.

U teznji da objedini americku katalosku praksu Kongresna biblioteka je 1908.g. objavila

nekoliko prirucnika sa pravilima za razlicite vrste bibliotecke gradje.Potreba za

skracivanjem pojedinih bibl. opisa prouzrokovala je formulisanje i objavljivanje dela

Principi bibliografskog opisa Valtera Grega i Fredsona Bouersa 1949.g.

Porast interesovanja za bavljenje bibl. olicavao se tokom 19. i 20. veka i u osnivanju

drzavnih bibliografskih drustava i instituta sirom sveta.

Medjunarodni dogovor oko usvajanja opstih pravila za bibl. opisivanje,i pored

svega,nije dostignut pre 70-tih god. 20. veka,kada je kao osnovni uslov pred katalosku i bibl.

praksu postavljena masinska citljivost bibl. i kataloskih jedinica.

Prvi bibliografski format MARC koji je omogucavao masinski unos i obradu podataka

konstruisala je Kongresna u saradnji sa drugim bibliotekama razvijajuci ga do nivoa

standarda 1967.g.,prilagodjavajuci ga kasnije zahtevima zainteresovanih zemalja i uzdizuci

ga na nivo medjunarodno prihvacenog standarda UNIMARC,kreiranog 1970.g.

Definisanje ISBD-a,opsteg i za svaku vrstu bibl. gradje,omogucilo je unifikaciju

opisivanja,bez lingvistickih,nacionalnih,geografskih ogranicenja,kao i konverziju podataka u

masinski citljivu formu.Ono je,takodje,priblizilo bibliografsko i katalosko

opisivanje.Medjunarodni standard za bibl. opis svih tipova publikacija ISBD(G) donet je

1977.g, u Briselu uz istaknuto ucesce Majkla Gormana.Medjunarodni standard za bibl.

opisivanje pociva na stabilnoj shemi opisa kroz osam podrucja,u kojima postoji tacno

utvrdjeno mesto za svaki pojedinacni podatak,kao i sistem simbola,pravopisnih pravila,uz

dopustenu subjektivnost bibliografa samo u podrucju napomena.Doneti su:standardi za

monografske publikacije ISBD(M) 1974;1978.g.;za serijske publikacije ISBD(S) 1977.g.;za

neknjiznu gradju ISBD(NBM) 1977.g.;kartografsku gradju ISBD(CM) 1977.g.;muzikalije

ISBD(PM) 1980.g.;staru i retku knjigu ISBD(A) 1980.g.;i komponentne delove ISBD(CP)

1988.g.

Page 66: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta

46. BIBLIOGRAFSKO CITIRANJE

Bibl. citiranje je skup dovoljno tacnih i podrobnih podataka na osnovu kojih se neka

citirana publikacija ili neki njen deo moze identifikovati.Za bibl. citiranje je izradjen

standard JUS Z.A4.023 (1981.g),nastao revizijom standarda JUS Z.A4.023 iz 1968.g.

Svrha ovog standarada je da autorima,recenzentima,prikazivacima,urednicima i izdavacima

tekstova omoguci stvaranje bibl. citiranja takvog sadrzaja i oblika koji ce olaksati

identifikaciju citiranih izvora i tako doprineti punom razumevanju i koriscenju tekstova od

strane citalaca,bibliotekara,bibliografa i dokumentarista.Ovaj standard se odnosi na sve

publikovane i nepublikovane,primarne i sekundarne dokumente u kojima se citiraju druge

publikacije

Bibl. citiranje moze imati sledece oblike:

-da cini deo indikativne ili analiticke bibl. (spiska literature)

-da predstavlja zaglavlje prikaza ili recenzije

-da predstavlja primedbu didatu tekstu (pri dnu strane ili sasvim na kraju teksta)

-da se nalazi delom u samom tekstu,a delom u primedbi

-da je potpuno ukljuceno u tekst

Mogu se citirati:

1.)knjige ili druge posebno izdate publikacije

-citiranje publikacije kao celine

-citiranje odredjene strane ili odlomka

2.)casopisi ili druge serijske publikacije

-citiranje casopisa (ili serije) kao celine

-citiranje dela zbirke ili odredjene sveske

3.)citiranje priloga ili clanaka

-citiranje priloga u knjizi ili drugoj posebnoj publikaciji

-citiranje clanaka ili priloga u casopisu ili serijskoj publikaciji

Bibl. citiranje i bibl. opis sastoje se od istih elemenata,ali uglavnom nemaju istu svrhu.

Page 67: Teorija i Istorija Bibliografije Skripta