Teorijski pristupi

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Teorijski pristupi

Text of Teorijski pristupi

  • vProf. dr. sc. Ivan Siber

    OSNOVEv

    POLITICKEPSIHOLOGIJE

    5l1li:lilOTEKA~HHBEP3HTETA Y 6E,OrPAJri

    .q,AK~'nTET A nO.illTWIKI1X HAYKA

    . Lt~rt~6D"Ht; 0\'

    Politicka kulturanakladno-istraziuacki zavod

    Zagreb, 1998.

  • 3. TEORUSKI PRISTUPI PSIHOLOGIJE ZNACAJNI ZAPOLITICKU PSIHOLOGUU

    3.1 Temeljne dileme

    Kao sto smo to vec ranije naglasili, vrlo je tesko govonti 0 nekojjednoznacnoj, opcoj teoriji, kako u opcoj psihologiji tako i u socijalnoj psiho-logiji. Suocena s mnostvorn konkretnih problema, raznih metodskih pristupa,kornpleksnoscu predmeta istrazivanja, u okviru psihologije razvili su se mnogipristupi koji su pokusavali dati odgovore, kako na neka opca pitanja psiholo-gije, same ljudske prirode, tako i na neke konkretne probleme. Tu se prije radio svojevrsnim "teorijama srednjeg dometa" koje su odredene specificnimpredmetom istrazivanja, nego 0 sveobuhvatnim teorijskim koncepcijama, bezobzira na aspiracije njihovih autora.

    Interesantno je da vise-rnanje svi teorijski pristupi zapocinju s nekimtemeljnim pitanjima 0 ljudskoj prirodi, a da su ta pitanja, implicite ili eksplicite,uvijek u nekoj vezi s ideologijskim doktrinama i da izazivaju politicke prijepo-re. Rasne (etnicke) razlike i jednakost, feudalni (ili kastinski) sustav i demok-racija, kompeticija ili suradnja, samo su primjeri te povezanosti. Slijedeciklasicno djelo Deutscha i Kraussa (1965.) moze se naznaciti pet temeljnihdilema 0 ljudskoj prirodi, koje su bile temelj suvremenih teorijskih pristupa uopcoj i socijalnoj psihologiji, i koje imaju znacaj i za politicku psihologiju:

    1. le li covjek samo inteligentnija iivotinja od ostalih, bez vlastitih, samoza njega karakteristicnih psihickih procesa, ili cinjenice socijalne interakcije,govora, i duga ovisnost covjeka 0 suradnji s drugima stvara u njemujedinstvene,ljudske psiholoske osobine? U ovoj dilemi nije tesko prepoznati utjecaj Darwi-nove teorije evolucije, kao ni vecinu "instinktivistickih" pristupa covjeku.

    2. le li ponasanje covjeka prije svega odredeno njegovim egocentrickimmotivima, ili se i in teres za druge moze isto tako smatrati temeljnom i genuinom

    , osobinom kao i interes za sebe? U ovoj dilemi, pojednostavljeno, sadrzana jekontroverza izmedu vulgarno liberalne, kompetitivne, i isto tako vulgarnosocijalne kooperativne teorije.

    3. le li ljudsko ponasanje uglavnom iracionalno i odredeno slucajnimiskustvima nagrade i kazne, ili je pojedinac u stanju osmisliti i organizirati svojeponasanje s obzirom na svoja iskustva? Drugim rijecima, ima li pojedinac svojuslobodu i dignitet, ili je samo puka igracka svoje prirode ili drustva.

    4. le li Ijudsko ponasanje ukorijcnjeno u Ijudskim bioloskim predispozi-cijama, ili socijalni uvjeti dominantno odrcduju oblik i sadrzaj ljudskc aktiv-

    37

  • r I

    nosti? Ova dilema prisutna je u vise-manje svim teorijama licnosti, posebnoteorijama sposobnosti, ali i u drugim razmatranjima, kao na primjer problem'urodenog' zlocinca.

    5. Je li ponasanje odrasle osobe ponajprije odraz iskustva iz djetinjstva,ili je covjek u stanju razvijati odredena ponasanja i reagirati na okolinu tijekomcijeloga zivota? Mozda se vaznost ove dileme moze slikovito iskazati poznatimpostulatom isusovackoga reda: "Dajte nam dijete prvih sed am godina zivota,a onda radite s njim sto god hocete!"

    Suvremena psihologija odbacuje sve ove dileme tipa "ili-ili" i naglasavada je covjek po prirodi i socijalno i biolosko bice; da ima mogucnosti djelovatina egocentrican, zivotinjski nacin, a da ne uzima u obzir buduce posljedice nadruge, ali i da djeluje na izrazito ljudski, nesebican i racionalan nacin, uzimajuciu obzir posljedice kako po sebe tako i po druge; kako ce djelovati ovisi ujednoi 0 fizickim, bioloskim, psiholoskim i socijalnim utjecajima koje je imao uproslosti i danas, ali i 0 anticipaciji buducih situacija.

    Iako se danas u socijalnoj psihologiji naglasak stavlja na uvjete kojidovode covjeka do toga da bude 'egocentrican' ili 'sociocentrican', 'racionalan'ili 'iracionalan', glavna teorijska usmjerenja zaista velikim dijelom odrazavajute razlicite, 'ili - ili' postavke 0 ljudskoj prirodi. Razlog tome je prije svega ucinjenici da su osnovni teorijski pristupi nastajali u vrijeme jos uvijek nedos-tatnih psihologijskih spoznaja - pocetkom 20. stoljeca, da su odrazavali ogrom-ne ambicije znanstvenog otkrivanja jednoznacnih i univerzalnih zakonitostipsihickih procesa, da su nastali kao rezultat medusobnih iskljucivosti; da sunastajali vise-manje samo na ogranicenorn podrucju psiholoskih sadrzaja iprocesa; i da su bili ograniceni postojecim metodoloskim pristupima.

    Ovdje cerno prikazati cetiri temeljne teorijske orijentacije u suvremenojpsihologiji i naznaciti njihovu relevantnost za pojedina podrucja i problemepoliticke psihologije.

    3.2 Gestalt psihologija

    Gestalt je njemacka rijec koja znaci forma, obrazac ili konfiguracija. Tajpravac psihologije prije svega naglasava organizirani oblik iskustva i ponasa-nja, odnosno polazi od pretpostavke daje covjek ponajprije usmjeren na razvoji organiziranje smislenog uvida u svijet koji ga okruzuje. Nastao je u suprot-stavljanju asocijanizmu i analizi psiholoskog kao skupu elementarnih cestica.Po tom pristupu, mentalni procesi i ponasanje ne mogu se, bez ostatka, svestina najjednostavnije cestice, buduci da su cjelina i organizacija prisutni odpocetka. Gestalt psihologija naglasava nuznost proucavanja oblika, cjeline isamoga polja u kome se psihicki proces zbiva. Po tom pristupu, funkcioniranjedijela je ovisno 0 prirodi cjeline.

    Sazeto, dvije su temeljne pretpostavke gestalt psihologije:

    38

  • Prvo, psiholoske fenomene treba promatrati kao da se dogadaju u"polju", kao dio sistema koji usporedo postoji i koji su medusobno ovisni i kojise ne mogu deducirati na temelju poznavanja izoliranih elemenata sustava;

    Drugo, da su odredena stanja "psiholoskog polja" jednostavnija i uskla-denija i da psiholoski procesi teze da ucine stanje polja sto je moguce boljim.

    Ove su postavke proucavane prije svega na problematici percepcija.Ako je percpecija organizirana, tada ce neki aspekti percepcije ostati isti i ondaako u njoj promijenimo sve elemente, koje smo percipirali tako dugo dokodnosi izmedu elemenata ostaju isti. Ako sve note jedne pjesme povisimo zapola oktave, melodija (organizirani odnos medu notama) nece se promijeniti.Kvadrat ce se dozivjeti kao kvadrat i onda ako mu crte nacrtamo u raznimbojama, tockicama itd.

    Ako su percepcije organizirane, tada ce percepcija bilo kojeg elementabiti pod utjecajem citavog polja kojeg je dio. Ako je slika na retini oka dvaobjekta iste velicine, onaj objekt koji smo dozivjeli kao dalji, percipirat ce sekao yeti.

    Ako je percepcija organizirana, tada postoje neki elementi organizacije;rijec je 0 odnosima medu elementima a ne 0 samim elementima. Prema tome,melodijaje percipiran odnos medu notama, a percepcija kretanjaje percepcijapromjena u odnosu na prostor.

    Primjena ovih postavki na problematiku socijalne i politicke psihologijevrlo je raznolika; od one problematike koja se neposredno zasniva na percep-ciji, kao na primjer propagandna aktivnost, do formiranja i mijenjanja stavovai analize grupne strukture. Ovdje cerno navesti nekoliko primjera.

    Ako promijenimo sve sudionike neke sportske ekipe, i nadalje cerno tuekipu dozivljavati na isti nacin i ostati njeni simpatizeri. Birokratski oblicirukovodenja ostat ce isti, neovisno 0 pojedincima, sve dotle dok se ne promi-jeni struktura organizacije.

    Sasvim je drugaciji dozivljaj sirornastva neke africke zemlje ako u njiidolazimo iz Svicarske ili iz Indonezije. Zadovoljstvo zivotnim standardom nijerezultat samo kolicine novca i bogatstva s kojim raspolazerno, vec i cinjenicazivotnog standarda nase okoline, referentnih grupa, prijasnjeg standarda,opcenito, razinom nasih aspiracija.

    U drustvenorn zivotu sva su zbivanja, kao i nas polozaj, uvijek u odre-denom odnosu prema drugima; nema muza bez zene (i obratno), kao sto se ikooperacija, lojalnost, (ne )moralnost, vodstvo, autoritet, uvijek dogadaju is-kljucivo u socijalnim odnosima.

    Zgodan primjer kako dozivljaj odredenog sadrzaja neposredno ovisi 0ukupnom "polju" u kojem se nalazi, daju Deutch i Krauss (1965., str. 19):"Znacenje izjave 'Smatram da je tu i tamo malo pobune dobra stvar i isto takoprijeko potrebna u politici kao i oluja u prirodi', sasvim se razlicito interpretira,ovisno 0 tome pripisuje li se izjava Thomasu Jeffersonu (stvarnom autoru) iliLenjinu. Kada se Jefferson dozivljava kao izvor, americki studenti interpreti-

    3

  • raju rijec 'pobuna' u znacenju 'rnirno zalaganje i promjena', a kada se Lenjindozivljava kao izvor, tada se 'pobuna' obicno izjednacava s 'revolucijom'."

    3.3 Teorija ucenja

    Ova teorijska orijentacija jedna je od najzastupljenijih i najrazvijenijihu suvremenoj psihologiji. U fokusu njeno$ interesa jest proces i rezultatucenja. Vaznost tih problema je neupitna. Cinjenica je da su mnoge osobinecovjeka, pogotovo one koje su znacajne za socijalno ponasanje, prije svegarezultat iskustva stecenog u odredenim socijalnim uvjetima, a ne rezultatorganskih osobina covjeka. Jezik, vrijednosti, ili stavovi samo su neki odprimjera Ijudskih osobina koje su stecene u procesu ucenja u odredenimuvjetima i koje su znacajne, kako za razumijevanje socijalne tako i politickeprirode covjeka.

    Teorija ucenja ocituje se u tri temeljne orijentacije:1. Biheviorizam - Iako pojam "biheviorizam" i opcenito "bihevioralne

    znanosti" daleko nadrnasuje samu teoriju ucenja, u ovom razmatranju ograni-cavamo se samo na njegovo rnetodolosko usmjerenje. Rijec je 0 svojevrsnomrevoltu prema 'mentalistickoj' psihologiji, pa i potpunoj negaciji subjektivnihpristupa u okviru metode sarnoopazanja. Umjesto da se za jedinicu analizeuzmu mentalisticke konstrukcije kao sto su