Teritorij Ilira

Polibije poklanja pažnju Ilirima zbog gusarenja koje će dovesti do rata sa Rimljanima 230/229. Nijedan pisani izvor ne potječe iz Ilira. Polibije tvrdi da se za vrijeme Gencija 170. godine govorilo nekim drugim jezikom ( a ne grčkim kao što je inače bio slučaj). Herodot sredinom V. st. pr.kr. rabi termin Illyrioi da označi narode smještene na prostranoj povrsini od sjevera Jadranskog mora do epirskih granica.Venete naziva Ilirima; Iliri su i narodi sredisnje Dalmacije u podrucju rijeke Angra (nedvojbeno Zapadna Morava) u zemlji Autarijata. Spominje također i Enheleje u središnjoj Albaniji, sto navodi na to da se opise jedna prostrana Ilirija koja je na zapadu ogranicena jadranskom obalom, na sjeveru dodiruje alpski masiv, Savu i Dunav, a na istoku ide do obala Morave i Vardara koji je odvajaju od Trakije.Precizniji opis ilirskih naroda dao je Pseudo Skilak u Periplu (Opis obalnog puta). Konačni se oblik općenito smjesta oko sredine 4. st. prije Krista, koji narode opisuje onako kako ih se na jadranskoj obali susreće kad ih se otkriva s mora, ethnos Ilira (Illyrioi) počinje južno od Liburna i proteže se sve do Haonije.

Južna granica Ilirije Istovjetne znacajke Tukidid pripisuje Etolcima koje atenski strateg Demosten želi svladati u pohodu 426. godine, no ovaj put Atenjani nisu pobjednici; Etolci su vcliki ratnicki narod koji zivi u neutvrdenim selima. Tukidid nabraja tri velika naroda sto tvore etolski narod: Apodoti, Ofioneji i Euritani, te dodaje jos jednu značajku: oni govore potpuno nerazumljivim jezikom i jcdu sirovu hranu. Opaska o jeziku ne znaci da Etolci nisu Grci ncgn da govore grckim narjecjem koje je Atenjaninu tesko razumljivo. A onoga kojega se slabo razumije smatra se strancem i prezire ga se.Mološani su bili drevni grčki narodi koje je naselilo Epir u mikensko doba. Na sjeveroistočnoj granici su živjeli Haonci a na njihovoj južnoj granici su bili Tespročani, dok su na sjeveru bili Iliri. Iako je dio Epira i gornji dio oko Delfa pripadao Grčkoj, u tom dijelu su narodi bili dosta drugačiji što je opisali mnogi izvori poput Tukidida,Herodota itd. Gornja strana Delfa je mnogo više obitavala šumom od ostatka Grčke, ponjaviše zbog klimatskih promjena. Taj narod poviš Delfe nazivali su barbarima, i ćeli ih se prikazati kao narod bez ekonomskih uređenja i organizacije što je u potpunosti ne točno. Žene su u Epiru imale mnogo viša prava nego u Ateni i južnoj Grčkoj.

Ilirska granica sa Makedonijo i Trakijom

Linkestis ili Linkestida,  bila je u antičko doba oblast, a neko vrijeme i nezavisna kraljevina u Gornjoj Makedoniji, smještena na južnoj granici Ilirije. Sjeverno od Linkestide se nalazila oblast Deriop, na sjeveroistoku je bila Paonija, na istoku  Pelagonija, na jugoistoku Ematija i Almopija, a na jugu Orestida, Eordeja i rijeka Halijakmon.Skopski bazen obilježava početak teritorija Dardanaca sto se prostire do Niša na sjeveru i od Novog Pazara na zapadu do Bele Palanke na sjeveroistoku. U povijesti ih prvi put spominje Justin u vrijeme Filipa II. Makedonskog, tijekom jednog pohoda toga kralja protiv Ilira. Taj je narod, prema Strabon i Apijanu, starom tradicijom povezan s Ilirima, ali onomastika pokazuje značajke koje nisu ilirske nego vise tračke i keltske, dok arheologija to potvrđuje.Dardanci su u stvari zona kontakta ili tampon-zona izmedu Ilira i Tračana.

Jadranski Iliri

Ovo gore je napisao Apijan iz Aleksandrije,posvetivši u svojim djelima mali dio o Ilirima :

Grčko –ilirska kultura

Grčke kolonije

Rimljani na Jadranu, Agron i TeutaAgron je pripadao vladajućoj kući Ardijejaca. Vladao je od oko 250-231. godine pr. Kr. On je osvojio dio Epira, Korkiru,Epidamn i Pharos. O ovome nas izvještava Polibije i Apijan. Agron je svojom vojskom 232. napao Etolce i odnio pobjedu. Nakon pobjede slavi sa svojim narodom ali se previše opija što dovodi do upale porebrice koja ga je ubila za nekoliko dana. Nakon njega vlada Teuta umjesto svog posinka Pinnesa. Njeni gusari su pljačkali privatne brodove, uklučujući rimske brodove i širlil teror na moru. Nakon više pritužbi senatu, senat shavat da mora nešto učiniti i šalje izaslanstvo Teuti i to braću Lucija i Gaja Kornukana kraljici Teuti. Ona objašnjava da nemože kontrolirati sve gusare na moru. Jedan je isprovocirao i dala ga ubiti. To je bio povod ratu između Rima i Teute. Polibije nas izvještava o ovome. Teuta napada Korkiru, Epidamn, Korkira zajedno sa Aplononijom i Epidamnom traži pomoć od Grka. Iliri napdaju sa 10 ahejskih brodova, 7 brodova Akarnanaca u vodama otoka Pakse ( južno od Korkire). Zarobili su 4 tro veslarke i potopili peteroveslarku a ostatak Grka bježi. Korkira se predala pod komadnom Demetrija s Pharosa. Sada su gospodarili cijelom obalnom crtom sjeverno od Korisntkog zaljeva, zajedno sa korskim pravcima do Sicilije i Italije preko Korkire. Rimski konzul Gnej Fulvije je otplovio sa 200 brodova i pomoću Demetrija koji je radio iza Teutinih leđa. Je bez problema ušao u Korkiru.