Tihomir Dunñerović: maja & vuneni

Druga pjesnička zbirka

Tihomira Dunñerovića

stilski je heterogenija i

tematski raspučenija od

njegova prvijenca Psiho,

ptice iz 2005. godine. U

ovome slučaju teško je

govoriti o „drugoj knjizi“,

točnije rukopisu jer ona

sažima vremenski uda-

ljene i „rasutije terete“ od

prethodne, a zajednički

nazivnik u prvome je redu

Dunñerovićev prepoznat-

ljivi prozno ritmizirani

stih te medijska matrica s kojom se opet vješto poigrava na brojnim razinama.

Zbirka maja & vuneni sastoji se od šest ciklusa; u njezinu prvom poluvremenu

smještena je svojevrsna priča o naslovnim likovima (a koja u trećemu ciklusu

širi okvire imenovanih lirskih subjekata te prerasta u uopćenije pjesničko

govorenje o muško-ženskim odnosima). U toj blogovski intervaliziranoj „priči“

(dio pjesama objavljivan je na blogu psihoptice.blog.hr te je kao takav

impregniran postovskim komentarima i javnim čitanjima) Dunñerović se, više

no ikada, približava proznom diskursu. Ti razlomljeni pripovjedni fragmenti

često i namjerno izmiču okoštavanju u pričalačku fizionomiju, a tome doprinosi

i njihova lirska ritmizacija, točnije učestalo nadraživanje lirskog instrumentarija.

Osim toga, bjeline koje se odmotavaju izmeñu spomenutih rečeničnih

fragmenata igraju ulogu stišanih i neizrečenih riječi, a u nekom opširnijem i

preciznijem tumačenju mogli bismo reći da kazuju nemoć lirskog promatrača da

o nečemu progovori, prikazuju paradoks i gromoglasnost odgoñenog

(nenapisanog) zvuka ili riječi.

Trećim ciklusom; maja i vuneni Dunñerović se odmiče od svojih skiciranih

likova kako bi dublje zakoračio u temateme koji ga opetovano zanimaju; muško-

ženski odnosi, dijagrami svakodnevice, sličice zbilje (… ukrao sam trenutak koji

mi nije trebao i s kojim nisam znao što ću…), a koje uplošnjava na papir

iznalazeći pjesničku dimenziju zvuka i vizualne realizacije. I ovdje su prisutni

iskoraci i lagani twistovi igara sa zvučnim registrom stihova koji će u kasnijim

pjesmama biti omotani i elektroničkim inputima, duhovitim „numeričkim

pejzažima“ koje Dunñerović dovodi u poeziju šireći „prostor borbe“

suvremenim leksikom podatnim za autotematske pošalice. One su, pak,

najvidljivije u ciklusima ledeno doba i zaključnom i vrlo, vrlo zanimljivom

autopoetskom appendixu više ne pišem koji ponešto „otključava“ Dunñerovićev

rukopis, ali ga istovremeno i ostavlja otvorenim za dodatna (bilo akademska,

bilo naivna) čitanja.

Značajno je spomenuti i središnji upravo hitoidni ciklus njegova mama, njena

mama koji je prilikom jednog javnog čitanja doživio prave ovacije. Riječ je o

kolokvijalnim i asocijativnim rifovima lirskoga subjekta koji negiraju dijalošku

konstrukciju (Dunñeroviću toliko dragu) tvoreći ritmizirane monološke tkanice.

Svakodnevne naricaljke koje ovaj autor usložnjava u stihove izuzetno su

duhovite i uvjerljive, a njihov poetski ritam i kontekst čini ih populistički

potentnim i zanimljivim širem čitateljstvu.

Zaključimo, maja & vuneni pjesnička je zbirka duboko usidrena u vrijeme s

kojim dijeli motive, znakove i emocije. Dunñerović ostaje vjeran svom

pjesničkom registru, ali ga širi prostorno i izvedbeno potpisujući duhovit i

izuzetno čitljiv poetski tekst.

www.text-grupa.com