1
Tjelesna aktivnost nakon sr摷anog infarkta Tjelesna akvnost ima niz povoljnih utjecaja na srčano-žilni sustav, kako u prevenciji srčanog infarkta, tako i nakon njega. Poboljšava cirkulaciju krvi u svim žilama u jelu i u samom srčanom mišiću (povećava promjer koronarnih arterija i poboljšava mikrocirkulaciju), smanjuje rizik od aritmija te mogućnost stvaranja ugrušaka. Osim izravnim učincima na srce i cirkulaciju, tjelesna akvnost povoljno utječe i na ostale rizične čimbenike koronarne boles: povišenu razinu masnoća u krvi, arterijsku hipertenziju, šećernu bolest i debljinu. Svojim povoljnim učincima na srce i krvne žile kod bolesnika s koronarnom bolešću (preboljeni srčani infarkt, stabilna angina pektoris, stanje nakon operacije srčanih premosnica ili perkutane koronarne intervencije s ugradnjom stenta) tjelesna akvnost povoljno utječe na smanjenje srčanih simptoma i poboljšanje kvalitete života, smanjuje vjerojatnost ponavljanja srčanog infarkta i ponovnih bolničkih liječenja te značajno smanjuje srčanu i sveukupnu smrtnost. Rehabilitaciju koja je započeta u bolnici potrebno je nastavi u kućnim uvjema po uputama koje je dao liječnik prije izlaska iz bolnice te u specijaliziranoj ustanovi za rehabilitaciju srčanih bolesnika. Tjelesna akvnost mora bi postupna i individualno prilagođena mogućnosma i potrebama svakog pacijenta. Treba bi primjerena stupnju oštećenja srčanog mišića i njegovoj preostaloj funkciji te životnoj dobi i prethodnoj tjelesnoj kondiciji bolesnika. Doza i intenzitet tjelesne akvnos moraju bi određeni u dogovoru s kardiologom. Već se jekom rehabilitacije nakon srčanog infarkta započinje s blagom tjelesnom akvnošću, poput laganih šetnji, plivanja i lagane gimnaske. Na završetku rehabilitacije bolesnika s preboljenim srčanim infarktom ili provedenom revaskularizacijom miokarda procjenjuje se rizik nastavka tjelesne akvnos te priprema program i stupanj tjelesne akvnos nakon otpusta. Procjena se određuje ultrazvukom srca i ergometrijskim tesranjem (testom opterećenja na pokretnoj traci ili biciklu). U kasnijem jeku oporavka (nakon nekoliko mjeseci) te po poboljšanju kondicije i uz odsustvo tegoba preporučuje se najmanje 30 minuta umjerene aerobne tjelesne akvnos (55 do 75% maksimalne srčane frekvencije) barem pet puta tjedno (brzo hodanje, trčanje, vožnja bicikla, plivanje i sl.). Zaklju摷ak: Tjelesna je neakvnost važan neovisni rizični čimbenik koronarne boles na koji možemo utjeca, kako prije, tako i nakon preboljenog srčanog infarkta. Redovita umjerena tjelesna akvnost značajno smanjuje i druge rizične čimbenike koronarne boles te tako značajno smanjuje učestalost i smrtnost od ponovljenog srčanog infarkta. Tjelesna akvnost treba bi neizostavan dio načina života bolesnika nakon preboljenog srčanog infarkta. Autor: Dalibor Cukon, doktor medicine, specijalist internist Recenzija: Roberta Katačić, doktorica medicine, magistra javnog zdravstva

Tjelesna aktivnost nakon sranog infarktazdrava-sana.istra-istria.hr/uploads/media/aktivnost-06...Tjelesna aktivnost nakon sranog infarkta Tjelesna akvnost ima niz povoljnih utjecaja

  • Upload
    others

  • View
    20

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

� Tjelesna aktivnost nakon sr�anog infarkta

Tjelesna ak�vnost ima niz povoljnih utjecaja na srčano-žilni sustav, kako u prevenciji srčanog infarkta,tako i nakon njega.

Poboljšava cirkulaciju krvi u svim žilama u �jelu i usamom srčanom mišiću (povećava promjer koronarniharterija i poboljšava mikrocirkulaciju), smanjuje rizik odaritmija te mogućnost stvaranja ugrušaka.

Osim izravnim učincima na srce i cirkulaciju, tjelesna ak�vnost povoljno utječe i na ostale rizične čimbenikekoronarne boles�: povišenu razinu masnoća u krvi, arterijsku hipertenziju, šećernu bolest i debljinu.

Svojim povoljnim učincima na srce i krvne žile kodbolesnika s koronarnom bolešću (preboljeni srčani infarkt, stabilna angina pektoris, stanje nakon operacijesrčanih premosnica ili perkutane koronarne intervencijes ugradnjom stenta) tjelesna ak�vnost povoljno utječena smanjenje srčanih simptoma i poboljšanje kvaliteteživota, smanjuje vjerojatnost ponavljanja srčanog infarkta i ponovnih bolničkih liječenja te značajno smanjuje srčanu i sveukupnu smrtnost.

Rehabilitaciju koja je započeta u bolnici potrebno jenastavi� u kućnim uvje�ma po uputama koje je dao liječnik prije izlaska iz bolnice te u specijaliziranoj ustanovi za rehabilitaciju srčanih bolesnika.

Tjelesna ak�vnost mora bi� postupna i individualno prilagođena mogućnos�ma i potrebama svakog

pacijenta. Treba bi� primjerena stupnju oštećenjasrčanog mišića i njegovoj preostaloj funkciji te životnojdobi i prethodnoj tjelesnoj kondiciji bolesnika. Doza i intenzitet tjelesne ak�vnos� moraju bi� određeni u dogovoru s kardiologom.

Već se �jekom rehabilitacije nakon srčanog infarkta započinje s blagom tjelesnom ak�vnošću, poput laganihšetnji, plivanja i lagane gimnas�ke.

Na završetku rehabilitacije bolesnika s preboljenimsrčanim infarktom ili provedenom revaskularizacijommiokarda procjenjuje se rizik nastavka tjelesne ak�vnos� te priprema program i stupanj tjelesne ak�vnos� nakon otpusta.

Procjena se određuje ultrazvukom srca i ergometrijskimtes�ranjem (testom opterećenja na pokretnoj traci ilibiciklu).

U kasnijem �jeku oporavka (nakon nekoliko mjeseci) tepo poboljšanju kondicije i uz odsustvo tegoba preporučuje se najmanje 30 minuta umjerene aerobnetjelesne ak�vnos� (55 do 75% maksimalne srčanefrekvencije) barem pet puta tjedno (brzo hodanje,trčanje, vožnja bicikla, plivanje i sl.).

Zaklju�ak:Tjelesna je neak�vnost važan neovisni rizični čimbenikkoronarne boles� na koji možemo utjeca�, kako prije,tako i nakon preboljenog srčanog infarkta.

Redovita umjerena tjelesna ak�vnost značajno smanjuje i druge rizične čimbenike koronarne boles� te tako značajno smanjuje učestalost i smrtnost odponovljenog srčanog infarkta.

Tjelesna ak�vnost treba bi� neizostavan dio načina života bolesnika nakon preboljenog srčanog infarkta.

Autor: Dalibor Cukon, doktor medicine, specijalist internistRecenzija: Roberta Katačić, doktorica medicine, magistra javnog zdravstva