TOMISLAV JONJIĆ-Postanak ustaškog pokreta

  • View
    241

  • Download
    7

Embed Size (px)

Text of TOMISLAV JONJIĆ-Postanak ustaškog pokreta

  • 8/13/2019 TOMISLAV JONJI-Postanak ustakog pokreta

    1/90

    1

    TOMISLAV JONJI

    POVIJESNO-POLITIKI OKVIR POSTANKAUSTAKOG POKRETA

    (Objavljeno u Hrvatskim obzorjima, asopisu Matice hrvatske Split,god. IX./2001., br. 2, 373.-406., br. 3, 653.-690., br. 4., 939.-968., te

    god. X./2002., br. 1, 33.-58.)

    * * * * *

    "...Mogao bi doi dan kad bi se nedoputena sredstva tuklonedoputenijim sredstvima, jer od neprijatelja, koji ti se glave priblii

    golim noem, da ti je skine, brani se ne kako hoe i kako ti pravilazapovijedaju, nego kako bolje moe. To se dogaa i kod drugihkulturnih naroda, kad im dogori do nokata."

    (F. Supilo, 1892.)

    Uvodne napomene. Kao ni priroda, ni povijest ne pravi skokove: svaka drutvenapojava ima svoje korijene i uzroke, a bez spoznaje tih korijena i uzroka nije mogue prosuivatini samu pojavu niti objanjavati njezine dosege i plodove.1 Ta zakonitost jednako vrijedi i zaustaki pokret.2 Nasuprot desetljeima nametanu miljenju, da je ustaki pokret instrumentinozemnih sila nezadovoljnih rezultatima prvoga svjetskog rata, potanja ralamba unutarnjih ivanjskopolitikih uzroka koji su doveli do njegova utemeljenja, jasno pokazuje, da je rije oautohtonome revolucionarno-politikom pokretu, koji je sebi za cilj postavio uspostavu neovisnehrvatske drave. Svrha postojanja tog pokreta iscrpljivala se u tome, pa su sva druga pitanja,ukljuujui i ideoloka, bila od perifernog znaenja, i koritena su tek povremeno, uogranienom dosegu i iskljuivo kao sredstvo politike taktike.

    1 Ovaj je tekst skraeni, preraeni i prilagoeni izvadak iz drugoga (zasad neobjavljenog) dijela studije ohrvatskoj vanjskoj politici 1903.-1945. Trei dio te studije, pod naslovom Hrvatska vanjska politika 1939.-1942.(IX + 944 str.) objavljen je 2000. u nakladi zagrebake nakladne kue Libar.

    2 S obzirom na to da se utemeljenje ustake organizacije logino nastavlja na revolucionarna previranja uHrvatskoj u drugoj polovici 1928., kad je dr. Ante Paveliu Zagrebu utemeljio organizacijuHrvatski domobran, uliteraturi se javlja miljenje kako bi ustaku organizaciju, bar u prvim godinama njezina postojanja, bilo ispravnijenazivati ustako-domobranskom. O tom se pitanju dade raspravljati. Meutim, kako je kod utemeljitelja i jedne idruge organizacije, A. Pavelia, u konanici prevagnulo ustako ime, u ovoj emo se raspravi, i iz razlogaekonominosti, koristiti uobiajenim, uvrijeenim nazivom: ustaki pokret.

  • 8/13/2019 TOMISLAV JONJI-Postanak ustakog pokreta

    2/90

    2

    U prilog takvom stajalitu ne svjedoi samo eklektinost i ideoloka bezbojnost ustakihprogramskih dokumenata, nego i ralamba odnosa prema snanim ideolokim strujama uEuropi koje su tada odreivale drutveni i politiki ivot staroga kontinenta, a jo vie injenica,da ustaki pokret nije uguen ni nakon to mu je tijekom 1934. onemogueno djelovanje uitavoj Europi: iako je ostao bez ikakve politike potpore u inozemstvu, taj je pokret ne samo

    preivio u Hrvatskoj (domovinski ustaki pokret) i snano ojaao meu hrvatskim iseljenicima uSjevernoj i Junoj Americi, nego je i meu hrvatskim radnicima razasutima po nesklonoj Europinastavio uivati potporu.

    Sve to ne bi bilo mogue, da se ustatvo u nezanemarivu dijelu hrvatskog puanstva,nezadovoljnom kolebljivim i nedosljednim postupcima drugih hrvatskih politikih snaga, nijesmatralo jedinim ozbiljnim odgovorom na krvavu jugoslavensku monarhofaistiku diktaturu. Utom je dijelu hrvatskog naroda ustatvo promatrano kao jedina snaga koja u borbi za osloboenjeod velikosrpske tiranije postupa bez kompromisa. Upravo radi toga, ustatvo treba promatratikao odgovor na agresivnu i brutalnu velikosrpsku narav jugoslavenskog reima, ali i kao reakcijuna neke druge hrvatske politike koncepcije. Naime, upravo injenica, da se na srpskoj strani sizrazitim neprijateljstvom gledalo ne samo na hrvatske nacionalistike krugove, nego i navodstvo Hrvatske (republikanske) seljake stranke, koje naelno u pitanje nije dovodilo opstanak

    jugoslavenske drave, predstavljala je jasan znak da u postojeem dravnopravnom okviru nijemogue postii rjeenje hrvatskog pitanja.

    Hrvatska nakon Radieve kapitulacije

    Tko izgubi vjeru, taj se je unaprijed odrekao svega. Kad bihrvatski narod zdvajao, podpisao bi sam sebi smrtnu osudu.Sve se moe postii, samo kada je vrsta volja i vjera. Mi neemo nikakve abstinencije, vehoemo svagdje najivlji rad.

    (A. Pavelina skuptini Hrvatskog bloka, prosinca 1926.)

    Pokuaj Hrvatskog bloka da se hrvatsko pitanje internacionalizira odmah nakonuspostave Kraljevstva SHS, pokazao se uzaludnim. Radiev odlazak u inozemstvo sredinom1923., kojemu je svrha bila, po njegovim vlastitim rijeima u istrazi 1925.,3 dati europskomu

    javnom mnijenju, naroito engleskomu, autentine obavijesti o hrvatskom pitanju, te razvidjetikakvo je stajalite meunarodnih imbenika prema moguoj amputaciji Hrvatske,4takoer nijedonio nikakvih plodova. Unatopatetinim krilaticama o demokraciji i samoodreenju naroda, u

    europskim prijestolnicama nije bilo razumijevanja za interese nesrpskih naroda u jugoslavenskojdravi. Radievi pokuaji sporazumijevanja s revizionistikim silama, Italijom i Madarskom,

    3Hrvoje Morovi, Stjepan Radipod Obznanom 1925. godine. Iskazi Stjepana Radia pred sudom za zatitudrave o boravku u Moskvi 1924. godine, Mogunosti, Matica hrvatska Split, god. XVIII., (I.), br. 7, srpanj 1971.,848., 880.

    4 Projekti su se amputacije Hrvatske povremeno, ali relativno esto, pojavljivali u javnosti, pa se o njimaozbiljno raspravljalo. (Usp. Slavko Cihlar,Hrvatsko pitanje i amputacija. Sa 8 geografskih karata. Trea naklada,Izd. Slavko Cihlar, Zagreb, 1928.)

  • 8/13/2019 TOMISLAV JONJI-Postanak ustakog pokreta

    3/90

    3

    govore, dodue, o dinamizmu predsjednika HRSS-a, pa ak i o njegovoj pripravnosti da potporuinozemstva osigura obeanjima stanovitih ustupaka, ali su u stvarnosti ostali bez ozbiljnijegutjecaja na poloaj hrvatskog naroda. Razoaran ravnodunou Zapada i tromou Drutvanaroda, Radikrajem svibnja 1924. putuje u Moskvu, gdje e ostati skoro dva mjeseca.5Kanio

    je, po svemu sudei, putovati i u Sjedinjene Amerike Drave.6

    Njegov odlazak u jugoslavenskoj je dravi oznaen veleizdajnikim inom. Radi jenazvan plaenikom kojemu je zadaa izazvati intervenciju stranih sila, pa su poduzeti brojnidiplomatski i propagandni koraci kako bi se njegova djelatnost u inozemstvu onemoguila.7Prigodu reimu za obraun s najbrojnijom hrvatskom politikom strankom dao je sam Radi,koketiranjem s boljevikim sovjetskim reimom i jedva shvatljivim ulanjenjem HRSS-a uSeljaku internacionalu.8Uoivi da je hrvatski prvak tim koracima svoja stajalita uinio joneprihvatljivijima europskomu javnom mnijenju, reim je uoi Boia 1924. dovrio pripreme zarasputanje HRSS-a, pa je 23. prosinca ministar unutarnjih poslova Boa Maksimovi zvaniKundak optuio Radia i njegovu stranku za protudravnu komunistiku propagandu i predloioda HRSS bude rasputen, da se na stranku najstroe primijene odredbe l. 18. Zakona o zatiti i

    poretku u dravi, da se zaplijene pismohrana, publikacije i prepiska stranke, te da se protivstranakog vodstva povede kazneni postupak.9 Posjetivi koncem prosinca 1924. Pariz,Aleksandar je traio i dobio suglasnost za obraun s hrvatskom oporbom, uvjeravajui svojesugovornike da se Bugarska nalazi u predrevolucionarnom stanju, a da slabost talijanskog reimadobro ilustrira udarac kojega Mussolini trpi u Albaniji. U Beogradu se vjerovalo kako seJugoslavija nalazi u prigodi postati arbitrom na Balkanu.10 Uz potporu Pariza trebalo je samoskriti hrvatsku oporbu. Odluku u smislu Maksimovieva prijedloga Aleksandar je potpisao 1.sijenja 1925., a u priopenju za javnost se HRSS optuuje za pristup Seljakoj i naslon naKomunistiku internacionalu. Dodaje se kako je Radi i objavio navodno ierinovo obeanje

    pomoi, a da su prvaci stranke kriom i nou posjeivali sovjetsko veleposlanstvo u Beu.Radiu se na teret, izmeu ostaloga, stavljaju i veze s VMRO-om odnosno Todorom

    Aleksandrovim.11

    5Op. o Radievu putu u inozemstvo u: Ivan Mui, Stjepan Radiu Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, II.izd., Hrvatsko knjievno drutvo Sv. irila i Metoda, Zagreb-Ljubljana, 1987.

    6ivko Strii, Tresistrog pov. o Stjepanu Radiu. Nepoznate stranice hrvatske politike i knjievne povijesti,Vjesnik, Zagreb, 9.III.1991. U Ameriku je jo ranije otputovao zastupnik HRSS-a dr. Ljudevit Keman.

    7Tako je npr. prevedena i u Parizu distribuirana Radieva pjesmaHimna Habsburzimakoja datira jo iz dobasvjetskog rata. (Branislav Gligorijevi,Parlament i politike stranke u Jugoslaviji 1919-1929, Institut za savremenuistoriju - Narodna knjiga, Beograd, 1979., 155b.)

    8Uslijed tog koraka, Radia e se na Zapadu nazivati neuravnoteenim, a njegov posjet Moskvi rezultirate optubama, da su Hrvati skloni komunizmu. Od tih e se optubi iduih desetak godina stalno morati branitikako hrvatsko domovinsko politiko vodstvo na elu s Maekom, tako i emigranti (Paveli, Kouti, Krnjevi).

    9Rudolf Horvat, Hrvatska na muilitu, Izdalo Kulturno-historijsko drutvo "Hrvatski rodoljub", Zagreb, 1942.(Pretisak, s predgovorom i biljekama Hrvoja Matkovia, kolska knjiga, Zagreb, 1992.), 215-218. Stjepan Radi,

    Politiki spisi. Autobiografija-lanci-govori-rasprave. Priredio Zvonimir Kulundi, Znanje, Zagreb, 1971., 102.10Vuk Vinaver,Jugoslavija i Francuska izmeu dva svetska rata. (Da li je Jugoslavija bila francuski "satelit"),

    Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1985., 79.11Josip Horvat,Politika povijest Hrvatske (1918.-1929.). Kronika dojueranje hrvatske politike, II. izd., August

    Cesarec, Zagreb, 1989., 290-292.

  • 8/13/2019 TOMISLAV JONJI-Postanak ustakog pokreta

    4/90

    4

    Slijedom toga je prvih dana sijenja dolo do rasputanja HRSS-a, a stranaki su prvaci,meu njima i Radi, pa ak i Maek, unatoimunitetu kojega je imao kao predsjednik Skuptinei lan dravnog odbora, utamnieni. Zatoeno