Upload
others
View
5
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
1
Savo T. Stavri}
TO[O STAVRI]Trgovac i veleposednik iz Bosanskog [amca
(1878-1942)
Urednik
Marko P. Babac
Izdava~
Balby International
Beograd
2004
2
SADR@AJ
UMESTO UVODA .............................................................................................. 3
TO[O STAVRI] TRGOVAC I VELEPOSEDNIK
IZ BOSANSKOG [AMCA.................................................................................. 5
SAVO T. STAVRI] - AUTOBIOGRAFIJA ................................................. 68
MIT O TO[I STAVRI]U.................................................................................. 76
NOV^ANICE ZA ZAZUBICE........................................................................ 87
IZ ISTORIJE BOSANSKOG [AMCA ............................................................ 93
ZAHVALNOST ................................................................................................ 101
DRVO @IVOTA
RODOSLOV PORODICE TO[E STAVRI]A............................................ 103
3
UMESTO UVODA
U toku slu`benog boravka u Moskvi, maja 1985. godine, sasvim
neobi~nim slu~ajem, kao {to biva na tako dalekim putovawima,
jednog dana me je pozvao u posetu in`ewer Ramo Begi}, zastupnik
italijanske firme OMNIA iz Milana, ~ovek mojih godina. Me-
ne i mog prijateqa @ivojina Lali}a primio je u svom apartmanu-
kancelariji u hotelu "M`dunarodnaja", jednom od najrasko{nijih
u Moskvi. Doma}in nas je, pored viskija, poslu`io pravom bosan-
skom baklavom koju je sam besprekorno napravio. Rekao je da je
rodom iz Bosanskog [amca.
‡ I moja majka Dara, Darinka je ro|ena u [amcu. Rekao sam.
‡ ?
‡ Ja sam unuk To{e Stavri}a.
‡ A, da, da. Va{a majka Dara bila je udata za oficira. Imala
je jo{ sestara. Slu{ao sam o To{i Stavri}u. Pri~ao mi je otac
da je to bio veliki ~ovek i dobrotvor ~itavog kraja.
Razgovor je ubrzo dobio drugi tok, ali ja sam jo{ dugo bio pod
utiskom ove iznenadne i neobi~no prijatne pohvale mome dedi.
Odmah po povratku ku}i, ispri~ao sam mami Dari {ta sam ~uo
o deda To{i u Moskvi. Bilo joj je drago. Me|utim, prili~no mir-
no je rekla ne{to {to me je isto toliko iznenadilo.
Odmah posle oslobo|ewa, na{ ro|ak Du{ko Brki}, tada{wi
ministar pravosu|a u NR Hrvatskoj, pri~ao je da su za vreme rata
u partizanskim jedinicama seqaci iz okoline [amca i obli`-
wih mesta, svojim stare{inama i politi~kim komesarima najpoh-
valnije govorili o gazda To{i.
4
Osetio sam i shvatio da sam kao wegov unuk ostao du`an deda
To{i Stavri}u. Deo wegove krvi te~e u mojim `ilama, a moji ko-
reni dose`u do wegove veli~ine i slave.
Du`no po{tovawe prema ovom velikom ~oveku izra`avam ob-
javqivawem wegove biografije, kako bih se}awe na wegov lik
osve`io i produ`io. Biografiju je pisao wegov najstariji sin
Savo, a pred ~itaocem je celovit tekst, bez ikakvih jezi~kih i
gramati~kih korektura.
Na kraju teksta originala, skromno je bio prika~en jedan do-
datak sa dve gusto kucane stranice uja Savine autobiografije.
Nikad nastavqene, nikad do kraja zavr{ene.
I wemu dugujem zahvalnost za navo|ewe svih na{ih imena, kao
potomaka To{e Stavri}a. Uradio je to sa pa`wom i ponosom.
Unuk To{e Stavri}a
dr Marko Babac,
profesor Univerziteta umetnosti
u Beogradu
U Beogradu
10. H. 1986.
5
Savo T. Stavri}
TO[O STAVRI]
Trgovac i veleposednik iz Bosanskog [amca
To{o je ro|en u malom bosanskom selu Porebrice, srez Br~ko,
1878. godine, kada je [vabo u Bosnu u{ao. (Odlukom Be~kog Kon-
gresa, Austrija je okupirala Bosnu, 1878. godine ‡ prim. ured.)
Prvo, nekoliko re~i o Todoru, To{inom ocu.
Todor je bio putuju}i trgovac i robu je prodavao po selima,
ne{to sli~no kao Dalmatinci {to su prodavali za vreme stare
Jugoslavije. Bio je varo{ki obu~en u ~ohano odelo i ~ak{ire. U
Selu Porebrice dopala mu se seoska devojka Mara Savi}, s wom
se o`enio, sagradio ku}u i tu se nastanio. Osim zemqoradwe, ba-
vio se trgovinom sviwa, ali, po{to u to vreme nije bilo seruma
za sviwsku bolest, posao je bio rizi~an i on je ostao siromah.
6
Sl. 1. Baba Mara Stavri}, To{ina majka. U krilu je praunuka Du{anka-Du{ica, k}erka jedinica Save i Savete-Seje Stavri}, umrla od {arlaha u
petoj godini `ivota
Ku}a u selu Porebrice u kojoj je To{o `iveo do svoje desete
godine, bila je od blata i }erpi}a, a pokrivena {indrom. Prozo-
ri su bili jako mali, veli~ine oko pola kvadratna metra. Staka-
la na prozorima nije bilo, ve} je na wima bila stavqena penxeri-
ja (ne{to kao creva koja se me}u na tegle zimnice). Pod je bio od
nabijene zemqe. Na sredini sobe bilo je ogwi{te, nad kojim su
visile verige u kojima se kuvao u ve}ini dana graÄ (pasuq). Na}ve
su se upotrebqavale za me{ewe, a peka, za pe~ewe prove (kukuruz-
ni hleb).
7
Lampe i gasa u ku}i nisu imali, ve} stari zemqani lon~i} u
koji se stavqala maslu{tina, a u tu maslu{tinu se stavqala kr-
pica koja se palila kremenom i trudom, jer {ibica nije bilo.
Od osam godina, To{o je po{ao u {kolu, ali po{to osnovna
{kola u to vreme nije postojala u selu, To{o je morao i}i u sused-
no selo @abar koje je bilo 6 kilometara udaqeno od Porebrica.
Leti nije bilo tako stra{no, ali zimi, kao dete siroma{nih ro-
diteqa bio je slabo obu~en: seqa~ka bela tkana ko{uqa i ga}e,
preko toga pamuklijica, a na nogama opan~i}i. Kad napada sneg,
wih nekoliko putuju}ih |aka prave prvu prtinu preko poqa i br-
da. Kad su velike zime, svi tr~e do {kole i natrag, da se ne bi na
putu smrzli.
Jednom, usred jedne takve stra{ne zime, mali se To{o stra{no
prepanuo, jer je ba{ u svojoj neposrednoj blizini iznenada ugle-
dao vuka. Sre}om, vuk je vaqda bio sit, pa je samo sjeo na svoje zad-
we noge i nepomi~no gledao u To{u. Mali To{o se sav uko~io od
straha, hteo bi da krene, da pobegne, ali ne mo`e, noge mu se uko-
~ile. Jedva je, nakon nekog vremena, smogao snage da krene prti-
nom prema svom selu.
Po{to je {kola bila daleko, To{o je u tkanoj seqa~koj torbi-
ci nosio svaki dan ru~ak. To je obi~no bila sama prova, a kad je
zima, ona se smrzne, pa kÄo kamen; ali, kad si gladan, opet slatka.
Ako To{inoj majci uspije da mu u torbu stavi, osim prove, i malo
slanine i luka, to je, onda, pravi prazni~ni ru~ak.
To{o je bio dobar |ak i u~iteq ga je voleo. Jednom je u~iteq
poklonio To{i zemi~ku. To{o je celog svog `ivota spomiwao
8
zemi~ku. Toliko mu je ovo bio veliki do`ivqaj i radost, da je
pamtio i o tome pri~ao i posle pedeset godina.
Od Todorove petoro dece, To{o je bio najstariji, i kad je imao
svega deset godina i zavr{io svega dva razreda osnovne {kole,
otac mu Todor umre. Todor je umro kad je imao 32. godine. Dok je
bio `iv, pomalo je kupovao i prodavao sviwe. Kad je umro, nije
imao ko taj posao da nastavi. Zemqe im je ostalo vrlo malo, a i to
nije imao ko da obra|uje.
Majka mu Mara, bila je prinu|ena da malog To{u sa svega dva
razreda osnovne {kole ispi{e iz {kole, da bi, kao najstarije
dete, po~eo zara|ivatÄ, kako bi majka mogla ostalo ~etvero jo{
mla|e dece prehranitÄ.
Ako bi ga majka dala za {egrta kod trgovca ili zanatlije, oni
svoje {egrte samo hrane i obla~e, a plate im ne daju nikakve.
Prema tome, morala je To{u dati kod seoskog gazde, da ~uva sviwe
i radi sve ostale poslove sluge, jer za takav rad majka bi mu dobi-
la od seoskog gazde 500 kilograma kukuruza godi{we. A za majku je
to ipak ne{to, ima}e makar hleba za ostalo ~etvero dece. Tako
majka Mara dade To{u seoskom gazdi Kure{evi}u u selu Crkvine.
Posle provedenih godinu dana ~uvaju}Ä sviwe, majka mu na|e
zaposlewe u obli`woj varo{i, Bosanskom [amcu, da radi kao
slu`in~e kod jednog muslimana kafexije.
Kafane su u to vreme prodavale samo crnu kafu, ~aj i {erbe.
Nije bilo stolova i stolica, ve} oko zida {ilte (klupe), na koji-
ma se obi~no sedelo skr{tenih nogu. U zidu je bilo udubqewe gde
se lo`ila vatra i na `aru pekla kafa. Kafa se nije mqela, ve} se
9
u jednom drvenom trupcu tucala. Kafa se slu`ila u bakarnim i
mesinganim xezvicama, a pila se iz filxana. U to vreme kafa se
mnogo pila po du}anima. Svaki gazda radwe je preko dana naru~i-
vao za sebe i mu{terije oko dvadeset kafa. To{ino je bilo da
~isti radwu, pere xezvice i raznosi kafu po okolnim radwama.
Proboraviv{i i tu godinu dana, majki To{inoj uspije da mu
na|e mesto ku}nog poslu`iteqa (poku}arca) kod trgova~ke poro-
dice Tanasi}, u sreskoj varo{i Br~kom. Kod Tanasi}a je prao su-
|e, ~istio avliju, hranio sviwe, ~istio svima obu}u i nosio gazdi
i pomo}nicima ru~ak preko podne u radwu (u to vreme du}ani se
nisu zatvarali u podne).
Jednog dana, ~ekaju}i da vrati ku}i su|e od ru~ka, To{o naspe
nekoj mu{teriji gas u fla{u, nekoj izmeri so, i gazda primeti da
on to spretno i s voqom radi. Gazda ga je, da on to ne zna, vaqda
oko godinu dana posmatrao u radu i opho|ewu prema mu{terijama,
i jednog dana mu re~e: „Zna{ {ta, To{o, mo`da bi od tebe jednog
dana moglo ne{ta i ispastÄ! Od sutra ostaje{ u radwi kao {egrt,
a ja }u tvojoj majci davatÄ pogo|eni ajluk, a umesto tebe, uze}u dru-
gog poku}arca”. I tako ga gazda ostavi u radwi, a drugog uzme na
wegovo mesto.
Gazda mu jednom re~e: „ÄAjde, To{o, stani pred radwu i svra}aj
mu{terije!” ({to su u to vreme trgovci praktikovali). To{o po-
~e vikati: „ÄAjde, seqa~e u|i, do{la nova roba, pola dajemo xabe,
a pola na veresiju! ÄAjde amo, ne varaj se tamo!” itd.
I tako To{o sa svojom voqom i sposobno{}u za trgovinu, od
slu`in~eta postade {egrt. Gazda mu je po~eo davati za doru~ak
dva krajcara, da kupi krajcar hleba i krajcar }evapa. To{o je ku-
10
povao za krajcar hleba, a drugi krajcar od }evapa {parao da kupi
materi na poklon {arene priglavke (vunene ~arape).
Nakon ~etiri godine postade kalfa.
Nakon dve godine kalfovawa, To{o se ve} pro~uo kroz Br~ko
kao dobar kalfa.
Jednom ga pozove veliki br~anski trgovac Savo ]elovi}, da
pre|e kod wega, i ponudi mu dosta ve}u platu.
Nekoliko godina posle, To{o uspije da ga gazda Savo ]elovi}
najvi{e zavoli kao najsposobnijeg od wegovih nekoliko kalfi.
Jednom do|u u radwu seqak i seqanka da kupe robe. Po{to su
svi pomo}nici bili zauzeti mu{terijama, gazda ih sam preuze i
po~e im pokazivati i faliti robu. A kad je ve} sav znojav digao
ruke od wih, seqak i seqanka po|o{e vratima i samo za kvaku da
uhvate, To{o ih sti`e i vrati tezgi. Po~e To{o pokazivatÄ neku
jo{ nepokazanu robu, faliti na sva usta, dizati pamuka litru na
dve `ice. Daje im sukno u ruke i obe}ava datÄ xaba seqaku ako ga
rukama razguli, fali vamo, fali tamo i, proda im. Kad su mu{te-
rije platile i oti{le, gazda pri|e To{i, stavi mu ruku na rame i
samo re~e: „Aferim To{o. Aferim!”
U radwi se radilo ~esto i do 10 ili 12 sati no}u, osobito rad-
nim danom. Trebalo je svu robu pokazivanu mu{terijama ponova
staviti u rafove, trebalo je ise}i sukno ({tof) da se mo`e sutra
datÄ majstorima na {ivewe guweva, fermena, koporana. U {ali se
govorilo gazdi: „Bogami, gazda, mi s tobom godili platu na godi-
nu, a mi, aman, u jednoj godini radimo dve”.
11
U to vreme, oko 1900. godine, robe je bilo mnogo, kao drva, ali
i velika konkurencija. Roba se numerisala po ceni ko{tawa, a ne
po prodajnoj ceni. Numeracije su bile na turskom, ili je svaka
radwa imala svoju tajnu numeraciju, kao na primer, „Jehorzamst”.
Roba se zaceni, pa se onda cewka sa mu{terijom.
Roba se nabavqala iz Trsta, Be~a i Pe{te. U to vreme putni-
ci su dolazili sa pet, {est velikih kufera (preko metera visoki,
a metar {iroki), punih mustri (uzoraka) manufakturne robe.
Trebalo je tu i nekoliko dana dok se s putnikom napravi pogodba
i zakqu~i naruxbenica. Be~ke firme obi~no su davale robu na
kredit i pla}awe 6 meseci od dana isporuke. Ali, kada gazda sma-
tra da je naruxba naro~ito velika, on tra`i od putnika pla}awe
godinu dana. Putnik se izgovara da ne mo`e, da nikome ne daju, da
nema ovla{}ewa itd. Gazda uporan, ka`e: „[aqi brzojav i pi-
taj”. Putnik, {ta }e, {aqe firmi u Be~ ili Trst brzojav i fir-
ma obi~no odobrava godinu dana pla}awe.
Tokom vremena gazda Savo ]elovi} je toliko uvideo sposob-
nost To{inu, da mu poverava da on pravi naruxbe sa putnicima, a
to je najve}e priznawe koje mo`e jedan pomo}nik ikad da stekne.
Trgovci su u to vreme mnogo trgovali na veresiju, davali su
seqacima u prole}e i qeto robu sa rokom pla}awa na jesen, kad
rodi ~uvena Br~anska {qiva, kukuruz i p{enica. Gazda je pove-
rio To{i da prokwi`ava, zadu`uje i razdu`uje seqake u teftere
(ve}e, duge teke, tvrdo ukori~ene). Svako selo imalo je svoj tef-
ter: Rahi}, ^eli}, Bukovi} itd.
12
Gazda je imao obi~aj da To{u {aqe na va{are, u obli`we va-
ro{ice sa punim kolima robe. Tako gazda po{aqe To{u sa trojim
kolima robe na va{ar o Lukinom danu u Bosanski [amac. To{o
napravi {atru, raspakova i pove{a robu, i tek po~e prodavati,
kad, eto ti policije: „Imamo nare|ewe od Sreske ispostave”, re-
ko{e, „kao stranci ne mo`ete prodavati robu u na{em mestu. Od-
maÄ ru{ite {atru i pakujte robu!”.
[ama~ki trgovci videv{i da im To{o pravi veliku konku-
renciju, odu kod stare{ine Ispostave [amac i zatra`e da se
svim stranim trgovcima zabrani prodaja robe. Trgovci preko ce-
le godine pla}aju op{tini namete i poreze, a stranci do|u, i sa-
mo za jedan dan plate kaldrmiju (placarinu) i odnesu sve pare wi-
hovih seqaka.
I To{o je bio primoran da ponova natovari svoju robu na ko-
la, ali, kad je krenuo, To{o sede na zadwa tre}a kola i po~e vika-
ti: „Narode, za mnom, bi}e roba jo{ jeftinija!”. Po~ne bacati
narodu sitnu robu, spram ostale koju prodaje ‡ marame, maramice,
ba{lije, sapuni}e, a narod za To{om i kolima.
U najbli`em selu Ti{ine, tri kilometra udaqenom od [am-
ca, To{o se zaustavi, raspakuje sva troja kola robe, i sve
rasproda.
Tada je ve} i To{o lep momak. Po~iwe s curama da a{ikuje, a
curama ve} nije mrsko da se do To{e u kolo uhvate. U to vreme za-
bava omladine je bila igrawe kola u crkvenoj br~anskoj porti uz
svirku tamburica.
13
Kad se gazda Savo ]elovi} dobro uverio u To{inu sposobnost
kao trgovca, on otvori filijalu To{i i svom ro|aku \or|u Bu|a-
nu u Bosanskom [amcu.
Nakon poslovawa od dve-tri godine, do|e do toga da se To{o i
Bu|an dele. Gazda do|e u [amac i, premda je To{o bio sposobniji,
ostavi filijalu svom ro|aku Bu|anu, a To{i ovako re~e: „Za vas
dvojicu nije Bog zna kakova vajda od ove jedne radwe. Ti To{o tre-
ba da iza|e{ iz radwe i sam sebi na|e{ magazu. Ti }e{ To{o lak-
{e sam po~eti. Tebe da ~ovek baci na glavu, ti }e{ sko~itÄ na
noge”.
To{o na|e lokal, magazu, i otpo~e trgovinu za svoj ra~un. Sta-
novao je u jednoj sobi kao samac. Po~etak je bio te`ak, jer nije
imao nikakvih nekretnina na temequ kojih bi mogao dobitÄ od
banke kredit.
Sl. 2. Pogled na Bosanski [amac sa slavonske strane, u sredini zgrada |umrukane (carine), u predwem planu skela ‡ u to vreme jedino prevozno
sredstvo preko Save. Snimak je napravqen oko 1938. godine
14
Na{ao se ipak ~ovek, tadawi gazda Jovo Babi}, koji je To{u
cenio kao sposobnog trgovca, i on otvori To{i kod banke mali
kredit.
To{ina sre}a je bila u tome {to je biv{i gazda Savo ]elovi}
dozvoqvao da, kao kalfa u Br~kom, ponekad naru~uje robu. Putni-
ci koji su dolazili kod biv{eg gazde ]elovi}a, poznavali su
To{u, i po~e{e mu pokazivatÄ kolekciju i nuditi robu. Po{to
To{o nije imao nekretninu, putnici su morali uz To{inu narux-
bu, pisati svojim firmama da oni li~no garantuju za taj kredit i
datu robu.
To{ina parola je bila: veliki promet, mala zarada. Tako je
uspeo na vreme firmama pla}ati ra~une, a time sve ve}i i ve}i
ugled kod firmi sticati, a na temequ tog ugleda, sve vi{e i vi{e
robe koli~inski poru~ivati (~im vi{e poru~uje{, firme imaju
ra~un ve}e koli~ine isporu~ivatÄ po ni`oj ceni).
Po{to je prodavao jeftinije, ~ar{ija je ve} po~ela ose}atÄ
wegovu konkurenciju. Osim toga, bio je do krajnosti uslu`an, ska-
kao je na tezgu, pewao se na merdevine doku~uju}Ä robu.
Pamtio je imena mu{terija, wihovih `ena i dece, sela odakle
su, {to je bilo vrlo va`no da bi ih idu}i put znao do~ekatÄ, ispi-
tatÄ se s wima o `eni i deci, selu, rodu p{enice, kukuruza itd.
^astio je mu{terije kafom, davao, nakon pazara, mu{terijama na
poklon miri{qave sapuni}e, ba{lije (~iode sa ve}om staklenom
{arenom glavom).
15
Sl. 3. Splavari na Bosni i drvena }uprija (most) preko Bosne kod u{}a u reku Savu. Most je povezivao [amac sa susednim hrvatskim selom
Prud; sru{en je 1941. godine
Po~etak je, kako se vidi, bio te`ak, i radi toga {to su u to
vreme u Bosanskom [amcu ve} postojale jake trgova~ke radwe
muslimanskih trgovaca. Ti trgovci, gazde muslimani, primitivno
su `iveli i s malim bili zadovoqni. Za To{u je bila sre}a {to
nisu bili uslu`ni, pokretqivi, ve} su sede}i prekr{tenih nogu
ispod sebe, poslu`ivali mu{terije. Istina, jedan mali broj sta-
rih, bogatih trgovaca sedeo je na }epenku po celi dan, ispijao
crnu kafu, pu{io na duga~ke ~ibuke i robu tra`enu od mu{terije
doku~ivao kukama iz rafa, ne ustaju}i.
Jednom, jedan od najja~ih trgovaca u to vreme, Haxi Hasan-Aga
Alibegovi}, pozove To{u ne{to oko podne u svoj du}an i ovako
mu re~e: „[ta ti Vla{e ho}e{ da konkuri{e{ u ~ar{iji nama
starim trgovcima. Slabo }e tvoje da bude. Vidi{, ovaj du}an je
moje vlasni{tvo, ku}a u kojoj stanujem je moja, ova prova {to je-
dem je s moje wive, a ovo mleko {to pijem je od mojiÄ krava. A ti,
Vla{e, sve to mora{ da pla}a{. I zapamti, vala, da ne}e{ dugo
16
konkuriratÄ, odnijetÄ }e{ ti uskoro ga}e na {tapu”. Na to mu
To{o odgovori: „Neka Haxija, samo ti jedi proju, a ja ve} jedem
somun (pekarski beli hleb), a da BogÄda, da proju jede{ dok si `iv,
a ja }u konkurenciju nastavitÄ, pa {ta bude. A za sve ostalo {to
ti re~e, `ivi bili pa videli”. Pozdravi i ode.
Godine 1904, To{o se `eni i uzima {ama~ku curu Anu, koja je
imala samo mater Julu, jer se Ana rodila kao posmr~e. Anu dovo-
di u svoj moma~ki stan ‡ jednu sobicu, i tu su se To{i rodila dva
sina ‡ Savo i ^edo.
Sl. 4. Sve~ana pozivnica za ven~awe To{e Stavri}a i Ane Stefanovi}, 15. avgusta 1904. godine
17
Sl. 5. To{o i Ana u vreme ven~awa 1904. godine
To{o je imao dve svastike koje su, tako|e bile udate u [amcu,
Milevu i Jefu, i {urjaka Stevana Stefanovi}a. Osobito je vo-
lio svoje svastike i pa{enoge Niku Simi}a i To{u Vujani}a.
Vrlo ~esto no}u se i{lo familijarno, jedni kod drugih, na ta-
kozvana sjela. Prvi koji je predvodio, obligatno je imao fewer u
rukama (elektrike nije bilo).
Nakon dve-tri godine samostalnog rada i trgovawa, To{o ku-
pi plac na kojem sagradi sebi ku}u sa prizemqem i spratom. Plac
je bio prili~no daleko od same ~ar{ije, jer su svi placevi i zgra-
de bili u muslimanskim rukama, pa su nerado prodavali Srbima
placeve u blizini svojih ku}a, da im ne bi Srbi slu~ajno videli
wihove `ene (hanume).
Uz ku}u je imao dve velike lepe avlije, jednu je predwu zasadio
bori}ima i cve}em, a drugu kajsijama, breskvama, jabukama itd.
18
Sl. 6. Ku}a na sprat sa starim du}anom To{e Stavri}a (iznad krova obele`eno ta~kom). Kasnije prodat kumu Peri Risti}u. U desnom dowem uglu vidi se po~etak radova na novom To{inom du}anu pod satom (1928)
Sl. 7. Porodi~na ku}a To{e Stavri}a, sagra|ena 1909. godine.
19
Sl. 8. Tlocrt ku}e izradio Pavle Babac po se}awu urednika kwige. Ku}a jezidana velikim ciglama dimenzije 30/15/8 sm, {iroka 13 i duga 18,5 metara.Prostorije su bile visoke 3,20 metara. Iz prostranog trema pred ulazom,povr{ine oko 5h4 metra sa ukra{enom drvenom ogradom u beloj i zelenojboji, ulazilo se u u`i hodnik du`ine oko 5 metara. Odmah levo iz hodnikaulazilo se u predwu sobu, gde se obi~no ru~avalo i boravilo preko dana. Izove sobe ulazilo se u susednu prostoriju prema dvori{tu, a iz we u spava}usobu Ane i To{e. Iz hodnika i spava}e sobe direktno se ulazilo u velikusve~anu trpezariju, a iz we u drugu mawu spava}u sobu. Dve spava}e sobe ivelika trpezarija bile su prema ulici. Iz mawe spava}e sobe ulazilo se umawi hodnik iz koga su vodila vrata prema malom VC-u, levo i ve}emkupatilu, pravo. U ovom delu hodnika nalazila su se vrata za veliku kuhiwu,desno, koja je gledala prema dvori{tu i iz koje se posebnim vratima mogloiza}i preko nekoliko stepenica u ekonomsko dvori{te, gde su se nalaziligara`a, prostorije za {egrte i kuvaricu i mawi podrum rakije. Pored stepe-nika iz kuhiwe nalazila su se kosa metalna vrata za podrum-ostavu koji jebio ukopan pod temeqe ku}e. Iz unutra{weg hodnika strmim drvenim stepe-nicama i{lo se na prostrani tavan sa dve ve}e prostorije i velikom cister-nom za sanitarnu vodu i kupatilo. Voda se elektri~nom pumpom direktnocrpela iz bunara za pija}u vodu u ekonomskom delu dvori{ta
20
Sl. 9. Veliki trem bio je obavezno mesto zajedni~kih letwih obeda iodmora za dugim stolom, kao {to je ovaj od 11. jula 1940. godine (s leva na des-no, Lepa, Mira, Seja, mama Ana, deda To{o, Quba, Sa{a, Nata{a i Vera). Naslici desno, `enski serkl kaveni{e posle ru~ka, bez mu{karaca ‡ deda To-{e i unuka Sa{e
Sl. 10. Trem je ~esto slu`io i kao lepo mesto za slikawe, kao {to susvadbe Dare i Pavla Babca (1932) ili Qube i Milo{a Lu~i}a (1934)
21
Slede}e godine sagradi To{o jo{ jednu ku}u, istu kao i svoju,
i izdade pod kiriju u istom sokaku. U wu je udao svoju sestru Ru`u
za Stojku Vukadinovi}a, isto trgovca. Svoju majku Maru i drugu
sestru Anu doveo je iz Porebrica u svoju ku}u, da `ive s wime.
Sl. 11. Deca To{e i Ane Stavri}: Savo, ^edo, Lepa, Quba i Mirjana
22
(Mira) koja je rano umrla od {arlaha
U to vreme nije bilo automobila, ve} je bio u modi fijaker, a
kowi su se birali da budu {to lep{i. I To{o je sebi kupio fija-
ker i dva divna jednaka, crna kao zift, kowa.
To{o je nosio varo{ko odelo, ali kako svi Srbi, tako i To{o,
na glavi je nosio fes. Kad su praznici i slave, nosio je crno sa-
lon odelo i na glavi halbcilinder.
Wegova `ena Ana, nosila je svilene i {tofane haqine, a na
glavi tepeluk od bisera. Zimski kaput je zamewivao }urak i liba-
de. Preko prsa i preko vrata pru`ao se zlatni lanac na kojem se
nalazio zlatan sati}. U u{ima brilijantske min|u{e.
23
Sl. 12. To{ina supruga Ana Stavri}
U to vreme, pod Austrijom se dosta srbovalo. Svog sina Savu
je dao u Srpsku osnovnu {kolu (postojala je i Osnovna Komunalna
{kola). Postojala je Srpska gluma~ka sekcija, Srpsko peva~ko
dru{tvo „Gusle”, Srpsko tambura{ko dru{tvo, Udru`ewe Srp-
kiwa u kojem je `ena To{ina, Ana, bila dugo godina predsednica.
Sl. 13. Ana Stavri}, sedi prva s leve strane, predsednica Udru`ewaSrpkiwa (Kola srpskih sestara), sa ~lanicama uprave. Iza Ane,desno, kuma Nada Risti}, {esta ujna Staka Stefanovi}, supruga
Aninog brata Stevana, krajwe desno, Lepa Stavri}
Iz Srbije je To{o dobivao razne ilustrovane listove u koji-
ma je bilo dosta slika o Srpsko-bugarskom ratu.
1914. godine je ba{ bio veliki teferi~ u Bori}ima, kod wego-
va pa{enoga Nike Simi}a. Svira~i sviraju, kolo igra, neko pjeva,
24
neko pije, neko se kugla na kuglani, kad povika{e: „Ubili Srbi
Ferdinanda u Sarajevu!”. Sve odjednom zanijemi i prestade.
Odmah te godine hapse To{u, Jovu Qubi{i}a i popa Svetoza-
ra, i zatvaraju kao taoce. Pri~alo se, ako neko od Srba u okolini
u~ini ma {ta, streqa}e wih trojicu. Muslimani [uckori (`an-
dari) su ih ~uvali u zatvoru. Jelo koje su od ku}e dobivali, [uc-
kori su ka{ikom me{ali da se nije {ta prokrijum~arilo. ^im su
To{u zatvorili, To{ina `ena Ana je i{la u radwu i trgovala, i
tako nastavila celog Prvog svetskog rata.
Sl. 14. To{o Stavri} u austrougarskoj uniformi za vreme Prvog svetskog rata
25
Po~etkom 1915. godine, uzmu To{u u vojsku i oteraju u Pe{tu.
I u Pe{ti se sna{ao i ~esto u [amac dolazio i donosio raznu
robu za radwu. Sa sobom ponese po dvadeset paketa, te{kiÄ po
trideset kila. Po{to je rat i zabrawen {verc, To{o razmesti
(t.j. nosa~i razmeste) pakete u tri, ~etiri vagona. To{o zamoli u
vagonima po nekog, i plati mu da pakete u Vrpoqu sve pobaca kroz
prozor. Ve}inom je donosio papirnu basmu (cic), papirne marame
za glavu, i stare bra{nene vre}e.
Iz [amca je nosio u Pe{tu duvan (crvene pakli}e) i cigare-
te. U Bosni je bila oskudica u bra{nu, te su se skoro svi {am~ani
bavili odno{ewem duvana u Slavoniju, a dono{ewem bra{na i
masti. @andari su branili i otimali, ali narod je {vercovao i
snalazio se kako je znao.
Sl. 15. Poqe duvana sorte "Virxinija" u Obudovcu kod [amca
26
Mo`emo zamisliti kolika je tu trebala smelost i energija, u
ratno vreme, sa prepunim vlakovima vojske i naroda, putovatÄ sa
dvadeset paketa po 30 kilograma (kad sada znamo kako je putovatÄ,
recimo, na more sa dva kufera po 15 kilograma).
Godinu dana pred svr{etak rata To{u otpuste iz vojske, s tim
da za dr`avu sadi duvan u Bosanskom [amcu.
Nakon svr{etka Prvog svetskog rata, To{o kupi od br~anskog
bega Ku~ukali}a u Bosanskom [amcu, {est wegovih ku}a.
Sl. 16. To{o i Ana sa svojom decom. Stoje s leva na desno, ^edo, Savo,Lepa, i Quba. U prvom redu s leva na desno, Ratko, Dule, Dara i Mira
27
Sl. 17. Posle Prvog svetskog rata, |aci drugog razreda u dvori{tu osnovne {kole u [amcu. U drugom redu tre}a s desne strane kle~i Dara
Stavri} sa belom pertlom na haqini
1928. godine, To{o je sru{io stare du}ane i napravio jedan
veliki u }o{ku, u samom srcu ~ar{ije. U prizemqu je bila trgo-
vina, a na spratu stan za sina Savu. Na vrhu ku}e je postavio veli-
ki sat koji je otkucavao sate, Po wemu se ~ar{ija ravnala o zat-
varawu i otvarawu radwi. Sat je no}u bio osvetqen.
28
Sl. 18. Novi du}an pod satom podignut 1928. godine. U sredini vrata jenajstariji sin Savo Stavri}, a na balkonu u sredini sestra Dara Stavri},kasnije udata Babac. Iznad radwe nalazio se Savin veliki trosobni stan sakuhiwom i kupatilom, opremqen skupocenim name{tajem od bele orahovine.Sat je To{o kupio od zemunske firme Pavla Panteli}a (danas fabrika
satova "Insa"), 1929. godine, po ceni od 25.000 dinara
To{o je do po~etka Drugog svetskog rata dokupio i imao 600
duluma prvoklasne posavske zemqe, a ku}a i du}ana, {to napra-
vio, {to nadokupio, imao je {esnaest, sve u Bosanskom [amcu.
To{o je svu svoju zemqu obra|ivao ispred sebe. Imao je dva
stalna ko~ija{a, dva para velikiÄ {tajerskiÄ kowa, imao je svoje
plugove, drqa~e, sija~ice itd. Zemqu je dobro |ubrio i duboko
orao. Svoje je ko~ija{e slao svima u [amcu, ko je hteo da mu |ub-
re pokupi iz avlije, i sve terao i ostavqao na svoje wive. Radi
dubokog orawa, dobrog |ubrewa, To{in kukuruz, p{enica, je~am,
kupus, u celoj okolini bili su najboqi. Kad su seqaci dolazili u
[amac na pijacu, u pro|u kraj To{iniÄ wiva, do|u u wegovu radwu
i ka`u: „BoÄme, To{o, tvoj kukuruz, je~am, kupus, najboqi”.
29
Sl. 19. Okopavawe kukuruza, glavne `itarice na poqima To{e Stavri}a
To{o je u toku godina dobio nekoliko poqoprivrednih diplo-
ma od Okruga Tuzle. U svom `ivotu se posvetio i sa|ewu vo}aka.
Posadio je na hiqade {qiva, kajsija, jabuka, duwa, kru{aka itd.
^ak je i jedan vinograd zasadio kraj samog [amca.
30
Sl. 20. Grupa {ama~kih devojaka po~etkom 30-ih godina, prvi gore levoSlavko Stanojevi} i sestra Slava (kuma), Dara, Mira, dole Koviqka, Borka
Simi} i Quba
31
Sl. 21. Grupa {ama~kih devojaka na }upriji preko Bosne; prva s leva Mica Vujani}, do we Quba Stavri}, Slava Stanojevi}, i krajwa desno, Dara Stavri}
Bavio se i uzgojem sviwa. Kupovao je mr{ave sviwe i hranio,
tovario vagonima u Zagreb, i prodavao. Dr`ao krma~e za priplod.
Kupovao urawene sviwe na pijaci i istog dana ih tovario i pro-
davao u Zagrebu.
Na svojoj pustari kraj [amca dr`ao je i priplodne bikove i
{vajcarske krave. Imao je fijaker~i}, dva sedla i posebnog kowa
s kojim je ~esto obilazio i nadgledao svoju poqoprivredu.
Za trgovinu senom, napravio je kraj pustare tri ogromne {upe
u koje je stavqao presovano seno u balama, pre utovara u vagone.
Imao je nekoliko ru~niÄ presa i jednu ma{insku. Pred rat je na
milijone kila slame i sena prodao dr`avi za vojsku.
32
Sl. 22. Dara Stavri} na vratima o~evog du}ana, i u {etwi sa svojom mezimicom Du{icom Stavri}, k}erkom Save i Savete-Seje Stavri}
Sl. 23. Stari magacin "@itarica" To{e Stavri}a, nazivan i ^edinamagaza, i pogled sa pravoslavne crkve na magacin (magazu), i deo grada sa
xamijom poru{enom tokom gra|anskog rata 1992-1995
33
1935. godine, sagradio je ogroman magazin za `itarski posao,
na tri sprata, u blizini svoje ku}e u kojoj je stanovao. Kroz taj
magazin pro{lo je na hiqade vagona kukuruza, p{enice, je~ma,
zobi, bundevskiÄ ko{tica i suviÄ {qiva. Sve se to tovarilo u
{lepove, po ~etrdeset vagona, ili u vagone u Slavonskom [amcu.
Sl. 24. Novi dvospratni magazin (magaza) sa teretnim liftom, zasme{taj i su{ewe `itarica, najve}i u srezu. Ispod magazina nalazio seveliki podrum pi}a sa buradima za rakiju kapaciteta od 500 i 1.000 litara;
sve sru{eno posle rata
34
Sl. 25. To{o sa unukom Aleksandrom-Sa{om u dvori{tu porodi~ne ku}e(24. marta 1940). Uvek u poslu, To{o u ruci dr`i motiku za okopavawesadnica. U pozadini je novi magazin, a desno jo{ jedna wegova ku}a
1939. godine, ispekao je na svojim kazanima trinaest vagona
rakije, i to sve smestio u prizemqe toga magazina, u sve novu bu-
rad, po 500 litara. Imao je jedan zidan kazan od petsto litara i
jedan od sto litara.
Sl. 26. To{ina pekara u [amcu, snimak napravqen 1940. godine
35
Sagradio je desetak ko{eva, nekoliko stotina metara, za kuku-
ruz u klipu. Sagradio je su{aru za kukuruz i suve {qive, sa kapa-
citetom pola vagona na dan.
Sl. 27. Nalepnica za originalnu {qivovicu, zvanu "To{ova~a"
Sav taj `itarski posao To{o je obavqao uz pomo} svoga sina
^ede, koji je 1929. godine, napustio Eksportnu Akademiju u Be~u i
stupio u `itarski posao.
37
To{o je imao trgovinu me{ovite robe u srcu ~ar{ije, u koju je
dobavqao vagonima ‡ bra{no, {e}er, eksere, pamuk, cement, pet-
rolej. Isto, u ve}im koli~inama je dobavqao i prodavao ‡ kafu,
pirina~, zejtin, bezove, basmu, cajgove, {tofove, kratku galante-
riju i svu nirnber{ku robu, a tako|er i staklariju. Davao je
{najderima materijal i izra|ivao za svoj ra~un svu konfekciju.
Sl. 30. Unutra{wost novog du}ana. Savo Stavri} stoji pored sestreDare Stavri} za kasom, kasnije udate Babac. Na pole|ini lepqewemveoma o{te}ena posveta Pavlu Babcu: Tvoja ma... Dara.... B. [amac, 30.
maj 1930
Imao je veleprodaju soli za Bosanski [amac i okolinu, vele-
prodaju duvana, cementa, zastupstvo [el petroleja i benzina. Za-
kup skele izme|u Slavonskog i Bosanskog [amca. Prodaju daske i
sveg gra|evinskog materijala. Dozvolu za prodaju oru`ja i muni-
38
cije za [amac i okolinu. Dozvolu i prodaju alkoholnih pi}a na
veliko o malo.
Sl. 31. Oznaka za cenu i {ifru (Br.) izlo`ene robe
Za prevoz skelom, To{o je napravio ~etirÄ kompe, jednu la|u
za trgovinu i liferaciju {odera vagonima, i nekoliko ~amaca za
prevoz putnika.
Sav ovaj navedeni kolonijalni i manufakturni posao, osim
`itarskog, To{o je obavqao uz pomo} svog sina Save koji je na-
pustio {kolu 1922. godine, i do{ao u radwu i radio do 1941. godi-
ne, i taj posao je bio toliko razvijen do jedne zavidne visine.
Uza sav navedeni posao u radwi, To{o je trgovao i sa dukatima
koje su seqanke u okolici [amca nosile kao nakit. Seqaci su
qeti prodavali dukate, a ujesen opet kupovali, da okite svoje k}e-
ri na udaju.
39
Sl. 32. Savo Stavri} na odslu`ewu vojnog roka u Sarajevu, 1926. godine.(Sarajevo, 19. maj 1926. "Nakon 2 mjeseca {to sam vojnik. Ocu i majki wihov
sin Savo")
Sl. 33. Savo Stavri} sa suprugom Sejom (levo) i sestrom Mirom ispred du}ana pod satom i novim nazivom firme (6. jul 1940). Neposredno iznadvrata oka~eni su rogovi jednog jelena kapitalca ulovqenog u obli`wim
{umama
40
Sl. 34. Kostimirana zabava Kola srpskih sestara, 24. februara 1940.godine. Prva s leva je Mira, do we Nada (^edina supruga), iza we je ujnaStaka Stefanovi}, mama Aninog brata supruga, mama Ana je {esta s leva, a
41
Seja 11. Oko Sejinog vrata jasno se vidi bogata niska velikih dukataseferina. Na pole|ini slike mama Ana je napisala: Gospo|ice Nata i VeraAleksi}, Darda. Draga Nato i Vera / obradovala sam se / kad sam dobila Veri/ cinu kartu pa zar / i ona zna pisat / toje ona jako vrjed / na. Mora dasi je ti /Nato nau~ila / kako je Mi{o / mamu i tatu pozdravqa a vas troje qubi va{a
mama Ana.
Jednom su putuju}i wema~ki cigani i ciganke do{li u radwu i
tra`ili da kupe za svoju }erku nekoliko dukata, i to napravqeniÄ
iste godine kad im je }erka ro|ena. To{ina }erka Mira im je po-
kazivala, i oni su je prilikom izbora pokrali.
Kad je sin To{in Savo primetio kra|u, stigao je cigane u selu
Babinoj Gredi i sa `andarima napravio premeta~inu i na{ao kod
cigana pedeset maliÄ dukata i nekoliko velikiÄ.
Kad se Savo vratio, u pola no}i probudio je oca i majku Anu, i
pokazao gomilu ukra|eniÄ dukata, oni su se zaprepastili, kako su
mogli toliko ukrastÄ.
Kako god je To{i otvorio wegov gazda filijalu u Bosanskom
[amcu, tako i To{o u svom `ivotu prvu filijalu otvara u [am-
cu, Frawi Petri~evi}u, i drugu, Peri Risti}u, isto u [amcu.
Risti} je za desetak godina postao veliki {ama~ki gazda i mili-
joner predratni.
42
Sl. 35. Koverat trgovine me{ovitom robom Pere Risti}a sa za{titnim znakom pamu~nih bala (20. juli 1937.)
Isto, i sa Milanom Jankovi}em po~iwe orta~ku radwu, i Jan-
kovi} postaje veliki gazda i mlijoner. Otvara filijalu u Korni-
ci, @ivanu Stavri}u; u Domaqevcu, Bo{ku Danilovi}u; u Oxaku,
Sveti Simi}u.
43
Sl. 36. To{o Stavri} u sredini, sa prijateqima ispred hrama sv. \or|a na Oplencu. Kum Pero Risti} je drugi s leva
U Bosanskom [amcu To{o stvara Konzorcij trgovina `itari-
cama na veliko, sa kompawonima bra}om ^izmi}, Avrom Kabi-
qom i \or|em Jovanovi}em. Kupili su luksuzni auto Ansaldo, za
105.000 dinara. Ali, usled velikiÄ tro{kova, taj konzorcij nije
trajao vi{e od dve-tri godine.
To{o je pomagao i svoju bra}u Tanasija i Jovu, nekoliko puta
im otvarao zanatske radwe, davao kredite, ali, koliko god je To-
{o bio sposoban, toliko wih dvojica nikako da krenu napred. Na
koncu je smestio Jovu, wegovu `enu i decu na svoju pustaru, da se
staraju o woj. Davao im je mese~no izdr`avawe, i tu jedino, brat
mu Jova nije mogao propasti. Tanasije u Bijeqini je dotle do{Äo
da mu se ku}ica nad glavom proda za dug. To{o ispla}uje dug, pre-
44
pisuje ku}icu na sebe (jer Tanasije nije imao dece) i ostavqa Ta-
nasija u ku}i da `ivi do smrti i da ne pla}a kirije.
Sl. 37. U dvori{tu nove o~eve ku}e, Ratko i Dara u sredini; levo je Mirko Vujani}, a desno Milenko Simi}, ro|aci (1931)
To{o je pomagao i deci svoga pa{enoga (koja su ostala bez
oca), Tô{i, Mirku i Koviqki. Ostali su svi maloletni pod du-
gom. To{o za wih garantuje kod firmi za dug i otvara im u svojoj
radwi neograni~eni kredit za robu. Deca su se za desetak godina
toliko ogazdila, da su od jedne begovice kupila u Jake{u divnu
veliku pustaru od 350 duluma, sa zgradama.
Kad je To{in kum Jovan Stanojevi} bio skoro pod ste~ajem,
To{o ga izravnava sa svim firmama i garantuje za wega, i otvara
mu ~ak nove kredite. Iz toga je iza{la pesma u Bosanskom [amcu:
„Dok je meni moga kuma To{e, nikad meni ne}e biti lo{e”.
45
Sl. 38. Seja (Saveta) Stavri}, Savina supruga i Dara Stavri} krajemdvadesetih godina, i opet zajedno slede}e jeseni u dvori{tu nove
porodi~ne ku}e
Pomogao je svom prijatequ i biv{em ortaku u `itarskom pos-
lu, Avramu Kabiqu. Kabiqo je bio ve} propao `itarki trgovac.
To{o ga prima sa 50.000 u ortakluk na jednu godinu, za posao za
sezonu suviÄ {qiva. To{o ula`e u taj posao preko pola milijuna,
ali s Avramom deli zaradu na jednake delove. Avram je za ~etiri
meseca zaradio na tom poslu ~istiÄ 80.000. To{o je hteo na fin
na~in da ga pomogne. Sa 80.000, Avram je mogÄo `iveti dve godine
da ni{ta ne radi, tolike su to, tada, pare bile.
To{o je pomagao i po{tene seqake. Tako na primer, Ivi Pet-
ri}evi}u iz sela Ti{ine, kad god je trebalo da dokupi ne{to zem-
qe, davao je novac na zajam. Ivo se za desetak godina ogazdio, od
jednog seoskog siromaha postao prili~an seoski posednik. Ivo to
nikad nije zaboravqao To{i, uvek je i `eni i svojoj deci govorio:
„Da nije bilo gazda To{e, ne bi vi ni{ta ovo imali”. I danas je
veliko prijateqstvo ku}e Stavri}a i Petri}evi}a.
46
Sl. 39. Sestre Mira, Dara i Quba na naspi (odbrambenom zemqanom nasipu od poplava) maja 1931. godine. Dara u krilu dr`i Du{icu, Savinu
k}erkuIsto tako, uvek je To{i bio zahvalan i trgovac Martin Beni}
iz Svilaja. Sa To{om rade}Ä, stekao je imetak i pustaru, i postao
dobar seoski gazda. To{o mu je u robi davao kredit i do 100.000, a
to je mnogo, kad se zna da je kila p{enice u to vreme bila 1,20
dinara.
Izme|u dosta wih, i trgovkiwa Ivka Cvitku{i} iz sela Vr-
bovca, bila je To{ina mu{terija, i sa kreditom dobro se zagazdi-
la i nakupovala zemqe. Kad su Cvitku{i}ka i Beni} `enili si-
nove, Savo, To{in sin, im je bio kum pri ven~awu.
47
Sl. 40. Zaglavqe memoranduma firme iz 1931. godine, na kojem To{oStavri} odgovara Pavlu Babcu na prosidbu wegove k}erke Dare.
("9. juli 1931. Dragi Pavle, Primijo sam tvoje pismo, u kome me pita{ zadozvolu veridbe moje k}erke Darinke kao i za mi{qewe moje familije. Posporazumu sa mojom suprugom kao i radi izvesnih obiteqski razloga, mi Tepozivamo, da izvoli{ do}i u mesecu septembru, a koga dana bude Tebi najzgodnije kada }emo se tako|e i o vremenu ven~awa sporazumeti, primi odsviju nas srda~ne pozdrave To{o Stavri}". Prisutan To{in zet JocaAleksi}, dodao je svojom rukom: "^estitam ti najsrda~nije Joca". )
48
Tu bi se moglo dosta nabrojatÄ, koliko je wih rade}i sa To{om
postalo gazda i dobriÄ doma}ina, jer To{ina parola u radu je bi-
la, nekÄ svakoj mu{teriji prevagne, svakoj na metra`i prepusti
jo{ dva prsta. Uvek dobru robu dr`i, jer kadli-tadli, dobra roba
i po{tewe pobe|uju.
Tako je bar bilo u to vreme, jer [amac nije velegrad, da se mu-
{terije mewaju kad nalete, ve} uvek iste, [amac i okolica, a po-
stojala je i velika konkurencija i otimawe za mu{terije. Mu{te-
rijama koji malo vi{e pazare, zvala se kafa da popiju i stolica
da sednu, raspitivalo se o uku}anima i kako je letina ponela.
Osim dobrog do~eka mu{terija, To{o se reklamirao i preko
kesa za pakovawe, na kojima je bila od{tampana firma i reklama
za robu. Ispred radwe, pri ulazu, visila je drvena tabla sa ispi-
sanim cenama robe, bar onih glavnih artikala koje svako doma-
}instvo treba. Na kesama je pisalo: „Mu{terijo, svuda pro|i i
kod To{e do|i”. Ve}im mu{terijama su se na poklon davale igli-
ce ba{lije, sapuni}i itd.
Radnog vremena za To{u nije bilo, taj je radio od zore do mrk-
log mraka, pa i kad legne u krevet on samo misli o poslu. Takva
sposobnost, takav elan za rad i takva energija, na`alost se ~esto
ne ra|a. Sve je on to postigÄo, kako smo videli, sa dva razreda os-
novne {kole, sa svojiÄ deset prstiju, i do te mere razvio posÄo od
jednog seqa~eta koje je ~uvalo tu|e sviwe.
To{o je imao obi~aj re}i: „Deco, ja kad ne biÄ radio, ja biÄ se
razboleo, meni je najve}a razonoda ‡ rad”.
49
To{o je pomagao i sirotiwu. Kad zima nastupi, svake godine
To{o kupi na pijaci dvadesetak kola drva i deli sirotiwi xaba.
Svoje selo, gde je ro|en, nikad nije zaboravio. Svake godine je
pakovao po dva puna sanduka ode}e i obu}e, i slao u~itequ u Po-
rebrice da podeli siroma{noj deci. [egrte je stalno dobavqao
iz svog sela Porebrice. Pi{e svake godine u~itequ da mu po{a-
qe dva dobra |aka.
KumovÄo je Porebri~koj crkvi pri podizawu novog zvona. Dugo
godina je bio predsednik Crkvene op{tine. Najvi{e wegovom
zaslugom je u Bosanskom [amcu sagra|ena divna crkva u gra~ani~-
kom stilu. Wegovi prilozi su uvek bili najve}i. Kad se crkvena
avlija trebala nasutÄ {oderom iz Save, To{o je ovako rekÄo:
„Koliko god svi gra|ani Srbi [amca upi{u da izvezu {odera,
toliko }u kola ja sam izvesti”.
Sl. 41. Proslava osve}ewa zidova hrama sv. Dimitrija u Bosanskom [amcu, 1925. godine
50
Sl. 42. Pravoslavna crkva u Bosanskom [amcu, "Hram sv. velikomu~eni-ka Dimitrija" u toku izgradwe. Zidawe hrama zapo~eto 1925. godine, a hramosve}en 25. novembra 1934. godine. Kum crkve bio je To{o Stavri}, trgovaciz Bos. [amca. To{o je dao najve}i prilog, platio putne tro{kove arhitek-ti ing. Vladimiru Devi}u, platio ulazna vrata, kupio pogrebna kola sa dvakowa
Sl. 43. Hram sv. Dimitrija, sagra|en je u stilu najlep{ih srpskih sredwevekovnih manastira
51
Sl. 44. Pe~at crkvene op{tine, parohija Bosanski [amac (eparhija zvorni~ko-tuzlanska) ~iji je predsednik do rata bio To{o Stavri}
To{o je imao 100 duluma zemqe u svom selu Porebrice. Jednom
vladika Nektarije do|e u radwu i re~e: „To{o, ti ima{ 100 dulu-
ma zemqe u Porebricama, daleko od [amca. De ti to pokloni po-
rebri~koj crkvenoj op{tini”. To{a re~e: „Dobro, vladiko, neka
bude kad ti to predla`e{, ja poklawam”. I tada se vladika izqu-
bi sa To{om i zahvali mu. Ne treba zaboraviti da je To{o, u to
vreme, imao svoje ro|ene osmoro dece, te je mogÄo i da ne bude to-
liko {iroke ruke.
52
Sl. 45. Najvi{e vezane jedna za drugu, sestre Quba i Dara kao u~enice privatne {kole (konviht) u Novom Sadu, 1926. godine
53
Sl. 46. ^etiri sestre ‡ Dara, Lepa, Quba i Mira, uvek zajedno, u qubavii slozi do kraja `ivota, snimqene 14. aprila 1940. godine, i posledwi putzajedno sa majkom Anom: Mira, Quba, mama Ana, Lepa i Dara, 11. avgusta
1947. godine.
To{o je od svih {ama~kih trgovaca najvi{e novih zgrada po-
digao. Sa svojim trgova~kim duhom i elanom za posao on je, mo`e
se re}i, najvi{e doprineo da je Bosanski [amac postao veliko
~uveno trgova~ko mesto. Seqak nije mogao na pijacu ni{ta da do-
veze, a da mu To{o ne}e da otkupi.
Iako je za To{u rad i posao bio na prvom mestu, on ni svoje
osmoro dece nikad nije zaboravqao i o wima je vodio toplu o~ev-
sku brigu.
Najstarijeg sina Savu je 1927. godine, o`enio }erkom trgovca
Riste Mitrovi}a iz Modri~e. Imali su curicu Du{icu, koja je od
pet godina umrla od {arlaha. Savo je sa `enom Savetom pobegÄo u
Beograd, 1941. godine, i ostao u Beogradu.
54
Sl. 47. Dara Babac grli spomenike svoje mezimice petogodi{we Du{iceStavri}, k}erke Save i Seje (Savete) Stavri} i svoje dvogodi{we k}erke
Ankice (Anke) na grobqu u Bosanskom [amcu
Sl. 48. Grobne plo~e Du{ice Stavri} i Anke Babac
Sin ^edo sa `enom Nadom i decom Gordanom i Qiqom, je isto
pobegÄo za vreme rata, 1941. godine, u Kne`evac (kraj Beograda,
prim. ured.). ^edo je 1957. godine, u Kne`evcu i umro.
55
Sl. 49. ^edo Stavri} sa porodicom, suprugom Nadom i k}erkama Qiqanom i GordanomTo{in sin Ratko, apsolvent veterine, je avgusta 1941. godine,
oteran od usta{a u Gospi} i tamo ubijen.
Sl. 50. Ratko Stavri}
56
Najmla|i sin Du{an je 1941. godine bio bolestan i ostao u
[amcu. O`enio se 1951. godine, sa Milenom iz Milo{eva, Banat.
Nemaju dece.
Sl. 51. Du{an i Milena Stavri} na dan ven~awa 1. maja 1951. godine u Subotici
Najstariju }erku Lepu, To{o je udao za poru~nika Jugosloven-
ske vojske, Josipa Aleksi}a. Posle Drugog svetskog rata, Joca
`ivi u Francuskoj. Lepa sa decom Nata{om, profesorkom i si-
nom Mi{om, u Novom Sadu, }erka joj Vera udata za veterinara
Bogdana Obradovi}a. Vera je apotekar, a imaju sina Radomira
(Bato).
57
Sl. 52. Sve~ana pozivnica za ven~awe Leposave-Lepe i Josipa Aleksi}a,
7. septembra
Sl. 53. Porodica Aleksi},
Josip (Joca), Lepa, sa decom
Nata{om (stoji u sredini),
Verom i Mi{om (Na
pole|ini slike posveta:
Dragoj na{oj mami za
sije}awe od Lepe, Joce i
djece. Sisak, 30/„„ 943
58
K}erka Quba udata u Novom Sadu za Milo{a Lu~i}a, protu,
imaju sina Aleksandra (Sa{u), svr{enog lekara.
Sl. 54. Sve~ana pozivnica za ven~awe Qubinke-Qube i Milo{a Lu~i}a, 9. aprila 1934. godine
Sl. 55. Porodica Lu~i}: Aleksandar-Sa{a Lu~i} sa majkom Qubom iocem Milo{em (Na pole|ini posveta: Dragoj Dari, Pavlu i deci za
uspomenu, Sa{ica, Quba i Milo{, Novi Sad, 15. mart. 1955.)
59
To{ina }erka Dara udata za pe{adijskog majora vojske
Kraqevine Jugoslovije Pavla Babca. @ive u Beogradu, imaju sina
lekara Marka Babca, sina in`ewera Du{ka, i }erku Biqanu,
gimnazijalku.
Sl. 56. Sve~ana pozivnica za ven~awe Dare i Pavla Babca, 21. februara 1932. godine
Sl. 57. Porodica Babac: Dara i Pavle Babac sa sinom Du{anom, k}erkom Biqanom i sinom Markom
60
Najmla|a }erka To{ina, Mira, udala se za advokata Lazara
Te{i}a u Subotici. Sada `ivi u Novom Sadu. Imaju sina Mileta
studenta tehnike, }erke Svetlanu i Dudu, gimnazijalke.
Sl. 58. Sve~ana pozivnica za ven~awe Mire i Lazara Te{i}a, 24. novembra 1940. godine
Sl. 59. Porodica Te{i}: Lazar i Mira Te{i} sa k}erkom Du{ankom-Dudom, sinom Milo{em-Miletom i k}erkom Svetlanom-Cicom (Na pole|i-ni posveta: Na{im dragim Dari, Pavlu za uspomenu, Mira, Laza, Mile,
Cica i Duda, Subotica, 1. septembar 1952.)
61
Svakoj }erki, To{o je , kad ih je udavao, dao po dve ku}e, a
najmla|oj Miri din. 300.000. Svim }erkama je kupio celokupan
name{taj sa posteqinom i klavirom.
Sl. 60. To{o Stavri} okru`en svojim zetovima: Pavlom, s leve strane i Milo{em i Jocom, s desne. Desno stoji Du{ko, najmla|i To{in sin
Sl. 61. To{ine k}erke Quba i Dara sa svojim sinovima, dr AleksandromLu~i}em i dr Markom Babcem, ispred jedne od mnogobrojnih Stavri}evih
nekada{wih ku}a u Bosanskom [amcu, snimqeno 60-ih godina
62
To{o je svu decu {kolovao koliko je htelo koje da u~i. U
svojoj ku}i u [amcu imao je najlep{i name{taj sa klavirom i
kupatilom, a u gara`i auto i fijaker.
Svake godine je To{o sa `enom Anom i{ao u Vrwa~ku Bawu
ili Roga{ku Slatinu.
Sl. 62. U jednoj od bawa, Ana Stavri}, sa bisernom ogrlicom oko vrata, sedi sa k}ekom Darom u prugastoj haqini (lavo) i Qubom, tako|e sa bisernom ogrlicom (stoji gore desno) u dru{tvu elegantnih gospo|a
Sl. 63. Ana i To{o u Vrwa~koj Bawi 16. septembra 1930. godine
63
Sl. 64. Ana i To{o u Vrwa~koj Bawi, poslali dopisnicu: Na{oj dragoj djeci Dari i Pavlu za uspomenu od Tate i Mame, 2. jula 1935
To{o je u`ivao u svojoj deci, unu~i}ima i zetovima, a svojoj
deci je omogu}io da se {koluju i lepo `ive.
To{in `ivot je bio plodan, kao drvo kad ozeleni, sagranama koje se savijaju do zemqe od ploda.
64
Sl. 65. Bawa Lipik. Dopisna karta Ane Stavri} upu}ena k}erki DariBabac, 9. juna 1940. godine. ("Draga Daro, Dobila sam od tebe / kartu falaBogu / kad ste dobro one / sanduke po{aqi ako / o}e{ nama i Lepa / je poslalasvoje / mi danas idemo / ku}i To{o se ne / kupa niti pije / vodu pogor{a mu /
od kupawa pa / }emo posqe u Tesli} / voli te mama")
65
Sl. 66. Unuci To{e Stavri}a na okupu u dvori{tu porodi~ne ku}e, 14.aprila 1939. godine (s leva na desno: Nata{a, Vera, Marko, Sa{a, Du{an iMi{a), i posledwi put 10. avgusta 1947. godine (s leva na desno: Du{an,Sa{a, Nata{a, Mi{a, Vera i Marko, stoje ispred Mile i Svetlana-Cica),
nedostaju Du{anka-Duda, Gordana i Qiqana
66
Sl. 67. Unuci na tradicionalnoj quqa{ci za unu~ad (Milo{, Sa{a,Marko, Du{an i Vera, stoji Nata{a) snimqeni 14. aprila 1939. godine, kojaje zamenila staru quqa{ku na kojoj su budu}i zetovi ranije quqali svojeverenice, kao {to Pavle Babac quqa Daru Stavri} (21. septembar 1931.)
Kako vidimo, To{o je za `ivota bio veliki, a i posle smrti
ostao je veliki, jer i na grobqu ima najlep{i i najve}i spomenik.
67
Sl. 68. Pravoslavno grobqe u Bosanskom [amcu i porodi~na grobnicaStavri}a, sa crnim mermernim spomenikom koji su deca podigla ocu To{i,majci Ani i bratu Ratku. U pozadini je crkvica-kapela "Sv. cara Lazara i
svih srpskih novomu~enika", sagra|ena 1995. godine
Biografiju napisao To{in najstariji sin Savo, po se}awu i
pri~awu.
Stavri} Savo, s.r.
Dr`i}eva 2
Beograd, 9. HII. 1962. Beograd
68
SAVO T. STAVRI]
Autobiografija
Moje detiwstvo kad mi je bilo 6 pa do 10 godina, a u godinama
od 1911. do godine 1915., od prilike.
Sl. 69. Savo i Saveta-Seja Stavri}, 1929. (tekst na pole|ini: Kumu i kumi (Risti}) za uspomenu od Save i Savete, 5. maja 1929)
Se}am se vrlo dobro kad sam bio mali, oko {est-sedam godina,
skrivim ne{ta krupnije, pa poslije padne mrak, a ja ne smijem u
ku}u, bojim se, tu}i }e mati. A pred ku}om, kraj ceste bili neki
direci i ja sedim. Mati po sto puta: „ÄAjde, ulazi u ku}u, ve~eratÄ,
spavaÄt”, a ja stalno ne}u: „Ti }e{ me istu}i”. Nakon sat- dva,
kad mi se mati po~ne kleti i Bogom da me ne}e tu}i, ja onda pris-
tanem da uni|em u ku}u.
69
E, sad, ovaj nastavak, bio sam mali, nisam upamtio, ali mi je
mati pri~ala posle mnogo godina: „Kad je moj Savo ve~erÄo i
legÄo da spava, ja odem da vidim je li se pokrio. Kad, ja malo podi-
goh jorgan, a ono, kraj ruke u krevetu stoji mu otvorena ~akija
(no`i}), biva, eto, pripravio se ako mu mati do|e i ho}e da ga tu-
~e, da se brani. „A ja”, ka`e, „samo uzmem onu ~akiju, sklopim i
uklonim, pa ka`em: E, moj Savo, moje djete, eto, zaspÄo si ko top,
da te ho}u tu}i, ni{ta ti ona ne pomo`e”.
Otac je dr`Äo u ~ar{iji du}an, se}am se da sam kao najstarije
djete donosio iz ~ar{ije ku}i {to otac kupi, vo}e, a posebno se
se}am tre{awa. Otac kupi dve-tri kile, a dok ja do ku}e donesem,
nema ni pola. Sednem na pola puta do ku}e na neki prvi basamak,
pa jedi i jedi. Mati, i to posle dosta godina, pri~a: „Voleo je moj
Savo tre{we iznad svega, pa do ku}e skoro fi{ek prazan, ali mu
pune ga}e”.
Imao sam brata koji je od mene bio mla|i godinu dana (^eda,
^edomir, prim. ured.). Dr`ali smo uvek ku}no pseto. Ja sam mu
~ak napravio zidanu ku}icu od cigli i pokrio je crepom. Imao
sam one saonice, male, na koje se samo mo`e kleknutÄ, a po ledu
sam se sa dva {tapa u dve ruke oturivao, jer je na {tapovima, dole,
bio uba~en po jedan debeli ekser. Upregnem ja u debelu kanafu to
pseto, kao kowa, a ja kleknem na saone. Pseto ne}e da vu~e, a ja iz-
mislim, te nagovorim i nateram mog mla|eg brata da tr~i pred
psetom i onda pseto tr~i, ne mo`e se po`elitÄ boqe, i ja se vozim
kÄo pa{a.
70
Kad, jednog dana otac, uvek je nosio {tap, do|e ku}i i mene
onim {tapom nekoliko puta po turu. Tek posle tu~e, re~e: „Zar
da meni drugi trgovci govore kako ti mu~i{ ono na{e pseto,
upregÄo ga u saone i na}erÄo brata da tr~i pred wim po ~ar{iji i
mahalama. Da nisam ~uo vi{e da to radi{”.
Baba po ocu je nosila seqa~ko odelo, nije htela nikako da se
presvu~e. Imali smo fijaker i kowe, te vaqda, kad se ko~ija{
odnekle vrati, ili treba po}Ä, zamolimo mater da nas ko~ija{,
mene i brata malo provoza. Ali, ja se ne mogu sjetiti, ali baba
posle pri~a: „Ka`em ja, mogu lÄ Savo i ja sjesti da se s vama pro-
vozam, a moj Savo ka`e: Vidi{ baba da nema mesta”. Ja se se}am da
baba nikada nije propustila da mi u {aku stavi nekoliko kruna,
kad po|em u Osjek, u {kolu.
Se}am se da smo kÄo de~aci po tu|im ba{~ama krali, brali
razno vo}e, ali posebno se se}am, kod jednog hoxe visoka mu tara-
ba oko ku}e, a do tarabe loza sa gro`|em. Popnem se s ulice drugu
na le|a, uz tarabu, u ruci mi je duga~ki {tap rasje~en na kraju. U
tu rasjekotinu nabijem patrqicu od grozda, malo uvrnem i grozd
odpadne, i ja ga uzvu~em zaka~enog na {tapu.
Kao deca igrali smo se topa i harmana. Jedan se sagne a drugi
mu zaja{i na le|a. GumeniÄ lopti nije bilo, ve} smo sami pravili
krpewa~e, a nekad stavim u sredinu lopte i kamen. Pu{tali pa-
pirne zmajeve s repovima. Igrali se rata, municija ‡ komadi}i
cigle i kamewe. Igrali se `andara i lopova, lopovi se posakri-
vaju, a `andari ih tra`e. Ku}a se igrali ‡ napravi se ku}a od
71
~etirÄ orasa ili kamena, pa se odmaknemo i s jednim orasom ili
kamenom ga|amo. Igrali se klisa i pale. Klis je drvo, malo sasje-
~eno sa obadve strane (oko 15 cm. duqine), a palica je 1 metar
duga, pa udari{ po jednoj zasjekotini klisa, klis odsko~i, ti ga
do~eka{ palicom i {to daqe mo`e{, odbaci{.
Nekoliko meseci sam ~uvao posle podne, kad nema {kole, ne-
koliko sviwa na meraji (poqana, livada), ali, pogodio sam se sa
ocem da mi pla}a dva krajcara za jedno ~uvawe. Vaqda je otac hteo
da od malena se naviknem na neki rad, i da mi se osladi zarada.
Od nesta{luka, se}am se da smo po~eli pu{itÄ svilu od kuku-
ruza, kartatÄ se po sjenicima na tavanima, hodao sam na {tulama,
pa ~ak i u prizemnu kuhiwu s wima uni|em.
Mesto nam je bilo vodoplavno, pa reka Bosna kad nado|e, pop-
lavi skoro sve ulice i sokake. Kad je poplava, mati me morala po
triput na dan presvla~itÄ, do|em ku}i sav mokar, upao u vodu, i
sav se okupÄo, i svu odje}u pokvasio. VozÄo sam se u koritu, a terao
daskom, a korito kÄo korito, za~as se izvrne, pa bu} u vodu.
72
Sl. 70. Poplava u [amcu 1932. godine, i visoki sneg, 25. decembra 1940. godine. Ana Stavri} stoji ispred ulaza u porodi~nu ku}u. Prema woj i
fasadi ku}e mo`e se zakqu~iti da su i voda i sneg visoki oko 0.50. do 0.80 metra
Jednom kao de~ak vodio sam tele, junicu, na ularu, pa mi dosa-
dilo dr`atÄ ular u ruci, te ga opa{em sebi oko tela. Pred samom
ku}om, nekoliko metara, kad je junica ve} prepoznala kapiju, trg-
ne me i iznenada budem oboren na zemqu. Junica jurne kroz kapiju,
pa preko cele avlije, vuku}i me po zemqi. Da sam udario u direk
od kapije, mogÄo sam mrtav ostaÄt, a pro{Äo sam samo sa nekoliko
ozleda.
1914. i 1915. godine, do{li su muaxeri u na{e mseto, sa kolima
i kowima. (To su kao ratne izbeglice od 1941. godine.) Kowe su
pu{tali same u tu|e wive, samo ih upau~e (sve`u dve predwe noge
sa 20 cm. razmaka). Mi ih odpau~imo, pa na wih uzja{imo bez sed-
la i bez ulara, pa ja{i po wivama.
73
Kad mi je bilo sedam godina, igrÄo sam se na meraji, a jendek je
bio pun nado{le reke Bosne. Ja stajÄo na meraji i prao maramicu.
Maramica mi se omakne i ja nekako za wom dospem u jendek. Meni
je bilo preko glave, neko je vaqda zavikÄo ‡ utu{i se Savo!
Sre}om, majka mi je bila kod svoje sestre, a to je ku}a, 30 metara
od jendeka. Ja sam ba{ tada dobio od oca bicikl na tri to~ka (je-
dan napred, dva odostrag), pa nekog de~aka stavim koji ~u~ne, i
wega vozim. Tu{e}i se mislio sam ‡ o Bo`e, ko li }e posle mene
da vozi bicikl, kad se ja utopim. Ali, majka je ~ula viku, da se ja
tu{im, potr~ala, zagazila u vodu i izvukla me. Kad sam se osves-
tio, bio sam u tetkinoj ku}i, stara muslimanka je na vatri topila
olovo, pa da u tavi, nad glavom mi, u vodi olovo cvr~i, jednom rje-
~i, da mi salije stravu, tako se to zvalo.
Posle dve-tri godine opet sam se trebÄo utopiti. KupÄo sam se
sa de~acima na Bosni, bez oca i matere. Nisam znao plivatÄ, ali
sam gazio {to vi{e i dubqe. Tu je bio takozvani verak (rupa~a),
odjednom mi je nestalo dna i ja sam odmaÄ povikao za pomo}, i sre-
}a, jedan de~ak, stariji od mene jedno dve godine, pru`i mi ruku
koju ja prihvatim i on me izvu~e. Zvao se Hugo Bandl.
Jo{ jednom sam mogÄo stradatÄ, po{to sam bio o~evo najstarije
dete, a posle se ra|alo jo{ dosta bra}e i sestara, to sam ja, uglav-
nom, vatÄo mu{tuluke od familije kad se koje dete rodi. Tako jed-
nom, pretr~avaju}i u ~ar{iji preko ceste, u ludoj trki za mu{tu-
lukom, umalo me fijaker sa kowima ne dohvati i pregazi.
74
Sl. 71. Savo i Saveta-Seja Stavri} slikani u Beogradu povodom 20-godi{wice braka (1927-1947) Na pole|ini posveta: Lepi i djeci za
uspomenu Seja i Savo
Mo`da 1916. godine, mene i mla|eg brata otac povede sa sobom
u Pe{tu. On je tamo slu`io vojsku, a s nama je po{la i moja majka.
Kod ku}e nas dvojica nikad nismo nosili fesove, ali kad po|osmo
u Pe{tu, otac nam nata~e svakom po fes na glavu. Ama, ~ini mi
se, nije moglo pro}Ä ni jedno ma|arsko dete, a da nije vikalo za
nama ‡ Bo{wak! Bo{wak!
Kad je zaratilo, Prvog svetskog rata, majka je bila sama u du-
}anu, a otac u vojsci. U du}anu razni katalozi iz Be~a sa slika-
ma. Firma be~ka prodaje pu{ke drvene, sabqe, `eqeznice, lopte,
razne igra~ke. Ja uzmem dopisnu kartu sa firmom o~evom i naru-
75
~im jedno desetak razniÄ igra~ki, i udarim pe~at o~ev i potpi-
{em, sve da mati ne vidi. Ali, paket je do{ao iz Be~a pouze}em i
majka vidi koja firma {aqe. I tako mi majka ka{we pri~a: „^im
sam ja to videla, odmaÄ sam se dosetila da je to moj Savo sigurno
poru~io, i ja napi{em na uputnici ‡ ne primam, i vratim
paket”...
Sl. 72. Pe~at za koverte firme To{e Stavri}a i sinova
76
MIT O TO[I STAVRI]U
"UNA", 9. juli 1990. Sarajevo
"Zlatna groznica" u Bosanskom [amcu
MISTERIJA TO[INOG BLAGA
To{o Stavri} je bio ~uveni {ama~ki trgovac i bogata{, ali
i dobro~initeq. Umro je jedne ratne godine. Neki dan, poslije
mnogih decenija, ru{e}i jednu od ku}a koje su mu pripadale, rad-
nici su na tavanu prona{li deset mu{kih ~arapa, a u wima ured-
no slo`ene starojugoslovenske nov~anice.
Prava "zlatna groznica" vlada ovih dana me|u stanovnicima
Bosanskog [amca. Prona|eno je, ka`u skriveno blago u jednoj od
mnogobrojnih ku}a predratnog trgovca i bogata{a To{e
Stavri}a.
‡ ]up je velik poput podlaktice i natrpan je dukatima i po-
rodi~nim zlatom ‡ povjerqivo nam saop{tava "~ar{ijsku" ver-
ziju mladi kondukter lokalnog autobusa.
Uskome{ali su se putnici u autobusu kazuju}i svak svoju ver-
ziju o To{inom blagu. Ionako pretopao dan pretvorio se u pravu
moru. Starija `ena pored nas bijelom maramicom bri{e ~elo i
otkidaju}i svaku rije~, odlu~no tvrdi;
‡ To je samo dio skrivenog blaga. U svakoj To{inoj ku}i sigu-
rno ima jo{ toga. Treba samo malo "pro~a~kati" temeqe.
77
Uputili smo se u Gra|evinsko preduze}e "Polet" u Bosanskom
[amcu, koje je ru{ilo staru ku}u Stavri}evih. Iako je subota,
vrata su {irom otvorena. Za gra|evinare je bio radni dan. Direk-
tor Mato Ma|arevi} do~ekuje nas sa osmijehom.
‡ Jeste li i vi zbog To{inog blaga? ‡ poga|a odmah.
Nestrpqivi da ~ujemo istinu, bri`qivo biqe`imo pri~u od
po~etka.
‡ Ova zemqa na kojoj se nalazimo, i sve oko nas, sagra|eno je na
nekada|wem posjedu lokalnog bogata{a To{e Stavri}a. Pos-lije
rata ku}e i zemqa su nacionalizovani. Vremenom su, jedna po
jedna, ru{ene i na wihovom mjestu nicale su stambene zgrade.
Prije desetak godina u ovoj velikoj ku}i na uglu ulice Vuka Ka-
raxi}a stanovale su porodice lo{eg materijalnog stawa. Nedav-
no su svi preseqeni u novogradwu i ova To{ina ku}a do{la je na
red za ru{ewe. Krenuli smo od krova i uskoro astigli do tajan-
stvenih mu{kih ~arapa skrivenih u tre}em podu tavana. Prona-
|eno je ukupno deset takvih ~arapa napuwenih uredno slo`enim
nov~anicama stare Jugoslavije. Odmah smo pozvali milicionare
ali wima to nije bilo ni{ta posebno. Jo{ ne znamo da li blago
koje smo prona{li ima neku vrijednost i danas ‡ zavr{ava svoju
pri~u direktor Mato Ma|arevi}.
78
Sl. 73. Koverat sa zaglavqem firme To{e Stavri}a
O detaqima spektakularnog pronalaska skrivenog blaga vi{e
zna gra|evinski radnik Mito Gluva~evi}, koji je prvi otkrio ~a-
rapu punu novca.
‡ Ku}a je sagra|ena 1909. godine, i to kako! Zidana velikim
ciglama ‡ dimenzija 30/15/8, {iroka 13 i duga 18,5 metara. Pros-
torije su visoke 3,20 metara, prava stara kvalitetna gradwa. Od
ranije se u ovim krajevima zna za basnoslovno To{ino blago koje
nikada nije prona|eno a moralo je negdje biti pohraweno. Nas de-
setak radnika predano smo skidali debele zidove, nalazili smo
usput nekakve ~a|ave mu{ke ~arape savr{eno sakrivene na kri-
`awu dvaju debelih greda u tre}em, tavanskom podu. U po~etku se
nismo obazirali na to ali nas je u pauzama to po~elo "kopkati".
^ovjek je radoznao. Otvorio sam jednu ~arapu i u woj na{ao sa-
vr{eno o~uvane nov~anice od 1.000 i 500 dinara. E, tek tad smo
79
ubrzali radove. Kako koju ~arapu na|emo svi pomislimo, sad }e
dukati! ‡ smje{ka se Mito.
Sl. 74. Koverat sa zaglavqem firme To{e Stavri}a
"Kwiga du`nika"
Sja}aju}i se "zlatne groznice" koja je po~ela na tavanu raz-
ru{ene ku}e, on nastavqa pri~u:
‡ Radili smo sve br`e. Skinem dvije grede ‡ ni{ta! Ispod
tre}e, opet ~arapa, a u woj metalna kutijica. Sigurno ima koji
zlatnik, mislim ja, otvaraju}i je strpqivo. Unutra, kutija za ci-
garete i pribor za rezawe duvana, ali nigdje zlata. Onda smo pa`-
qivo prebirali svaki kutak, prona{li neka pisma i gomilu pla-
vih koverata od najfinijeg papira. Na svakom slu`benom dopisu
vidi se To{in pe~at, pa pe~at Narodne banke Jugoslavije i ori-
ginalan guvernerov potpis.
80
Sl. 75. ^ek firme Sinovi To{e Stavri}a
Od ranije znam da je To{o bio veliki trgovac: orkupqivao je
sve proizvode iz ovih krajeva i izvozio jo{ u to vrijeme u Itali-
ju i Wema~ku ‡ pri~a Mito, sve `ale}i {to boqe ne poznaje nau-
ku i istoriju pa da on fino istra`i {ta je ostalo od blaga
Stavri}evih.
81
Sje}a se Mito kako je dok je jo{ radio na odr`avawu krovova u
Bosanskom [amcu na tavanima To{inih ku}a nalazio stara vina
i {qivovicu pripremqene za izvoz. Me|u pra{wavim stvarima
na starom tavanu prona|ena je i li~na prepiska, te velika u ko`u
ukori~ena "Kwiga du`nika". Sve uredno ispisano }irilicom,
ovjereno pe~atom i sitnim rupicama upisano "poni{teno". Tu
kwigu "od sto lista" radnici su iskinuli, zezaju}i se da je mo`da
i ime wihovih djedova na listi du`nika. Starojugoslovenske nov-
~anice podijelili su izme|u sebe za uspomenu. One nemaju vrijed-
nost ali Mito i wegovi drugari gra|evinari znaju da blago pos-
toji. Zna to cijeli [amac, samo je pitawe gdje je skriveno.
Sl. 76. Priznanica o povra}aju nov~anog iznosa pozajmice
‡ Sada na mjestu To{ine ku}e stoji 120.000 cigli. U zidovima
debelim 65 sentimetara nismo ni{ta na{li, ali znam da doqe
ne{to ima. U temeqima. Wih je sada buldo`er poravnao i ne}emo
ih dirati dok ne po~ne izgradwa nove zgrade. Idemo mi doqe, u
82
podrum! Sve nekako osje}am, doqe je zlato! ‡ kazuje gra|evinac
Gluva~evi}.
A ~esti prolaznici redovno zastaju pred ru{evnom To{inom
ku}om zadirkuju}i radnike:
‡ Koliko ste dukata do sada na{li?
‡ [esnaest ‡ odgovara spremno Mito ‡ do|i i ti pa iskopaj
sebi koji!
Sl. 77. Koverat sa zaglavqem firme To{o Stavri} i sinovi
Gdje je tatino zlato?
Raspolo`eni su gra|evinari za {alu ali jo{ ih "dr`i" oprav-
dana nada da }e ispod neke cigle zasijati zlato. Stru~waci i
"stru~waci" iz [amca i okoline naga|aju kolika je vrijednost
na|enih nov~anica.
Neki od novinara objasnili su Miti da svaka od 530 velikih
nov~anica ima svoju zlatnu podlogu. Na to Mito, odmahuju}i ru-
kom, odgovara;
83
‡ Da znam da u woj ima zlata, topio bije je petnaest dana!
Stari qudi prisje}aju se dobrog starine To{e Stavri}a, kojeg
je po{tovala cijela Posavina. Ni sam nije znao koliko ima, ka-
`u, a imao je sigurno i vi{e od toga. Wegova djeca, sin Du{an i
k}erke Lepa, Dara i Saveta, danas `ive u Beogradu i do wih je do-
prla pri~a o otkrivawu To{inog blaga. Du{an Stavri} nedavno
je telefonom pozvao svoju rodicu Micu Jovanovi} raspituju}i se
"gdje je tajno zlato". Mica, ro|ena 1936. godine, nije zapamtila
strica To{u koji je umro 1942. ali dobro ga poznaje iz maminih
pri~a.
‡ Bio je dobar, po{ten i zsposoban ~ovjek moj "~i~a". Poro-
dica Stavri} porijeklom je iz @abara i otkad se za wu zna, bila
je bogata. Dok je moj otac Jovo bio u ratu, wegov brat proglasio ga
je mrtvim i prodao imawe u @abarima. Doselili su se u Bosanski
[amac i uskoro postali najuglednija stara porodica u ovim kra-
jevima. Imao je To{o mnogo posla, mnogo blaga i veza sa najugled-
nijim porodicama tog vremena. On je bio glava porodice. Wegova
je rije~ uvjek bila ‡ posqedwa. Moja majka dovedena je 1919. godi-
ne iz Strume i uvjek mi je opisivala "~i~u" kao gazdu ledenog os-
mijeha ali dobrog srca. Zlato je ~uvano u }upovima, mnogo ga je
bilo. Ko zna, mo`da je ve} na|eno pa }ute ‡ ka`e kao da pita Mi-
ca Jovanovi}.
84
Sl. 78. Koverat sa zaglavqem firme Sinovi To{e Stavri}a
^ovek sa mermera
To{o jeste bio veletrgovac i bogata{, ali i dobro~initeq
ovom narodu. Kada je 1942. godine umro, nisu uspjeli dostojno ni
da ga sahrane. Odvukla su ga do grobqa volovska kola i spu{ten je
u vodom preplavqenu raku. Ali, bila su to ratna vremena. Wegova
supruga Ana umrla je mnogo godina kasnije, kada se blago Stavri-
}evih ve} istopilo.
‡ Ku}e i zemqa su nacionalizovani, djeca se razi{la po svi-
jetu grade}i nove `ivote. Sve {to je ostalo, a moralo je mnogo
ostati, mo`da jo{ ~eka sretnog nalaza~a. mo`da su zlatni }upovi
u temeqima nekog od To{inih predratnih du}ana ili ku}a u koji-
ma danas stanuju siroma{ni gra|ani [amca. Niko to ne zna! ‡
zakqu~uje Mica naga|aju}i kome bi, kad bi sa na{lo, pripalo To-
85
{ino zlato. Trebalo bi da milicija bude prisutna kada se ru{i
neki objekat porodice Stavri}.
Opra{tamo se od potomaka Stavri}a i kre}emo jo{ da obi|e-
mo To{in grob. Na nevelikom gradskom grobqu velika plo~a od
crnog mermera dominira jedinom zaraslom u travu.
"To{o Stavri}, trgovac posednik, preminuo poslije te{ke
bolesti i tuge za nestalim sinom, 1888-1942".
A krupan gospodin }elave glave i velikih brkova samo se za-
gonetno smje{ka uklesan u mermeru. Pola vijeka je pro{lo a o
wemu i wegovom bogatstvu jo{ bruji Posavina. Qudski `ivot
brzo pro|e, ku}e `ive mnogo du`e, pa svjedo~e o prohujalom vre-
menu i svojim vlasnicima. Ali do}i }e jednom sve na svoje red za
ru{ewe. Ho}e li blago Stavri}evih neko iskopati?
Potpisi ispod fotografija: 1. Groznica se nastavqa: Doqe je
zlato!?; 2. U ovakvim je ~arapama skriveno blago: "Trofej Mite
Gluva~evi}a; 3. Pola vijeka nakon smrti: O To{i Stavri}u bruji
Posavina)
Tekst napisao M. Terzi}
87
"Arena", Zagreb, br. 1543, 14. jul 1990.
NOV^ANICE ZA ZAZUBICE
Potraga za skrivenim blagom ovih dana potresa Bosanski
[amac
Jesu li hrpe starojugoslavenskih nov~anica, koje imaju jo{
samo numizmati~ku vrijednost, jedino bogatstvo ~ovjeka {to je
nekad posjedovao "pola [amca"?
Bosanski [amac, srpaw.
Vjerovawa starih [am~ana o skrivenom blagu predratnog tr-
govca To{e Stavri}a iz Bosanskog [amca ovih su se dana i
obistinila.
Sl. 80. Starojugoslavenske nov~anice od 1.000 i 100 dinara
88
Naime, gra|evinari ovda{weg "Poleta", ru{e}i jednu od niza
ku}a {ama~kog bogata{a, nemalo su bili iznena|eni vidjev{i go-
leme svote starog jugoslavenskog novca.
‡ Dobili smo nalog da sru{imo Stavri}evu ku}u jer se na
ovom mjestu treba graditi stambena zgrada. Skidaju}i krovnu
konstrukciju, do{li smo do tavanskih soba. U trenutku kad smo
po~eli skidati tre}i pod, odnosno prvi od krova, na{ao sam jednu
~arapu, a potom jo{ ~etiri. Kad sam pogledao {to je u wima, ne-
malo sam se iznenadio ugledav{i smotak starih jugoslavenskih
nov~anica od po tisu}u dinara. Odmah sam pozvao svoje drugove i
pokazao im {to sam na{ao. Misle}i da taj novac vi{e ni{ta ne
vrijedi, dijelio sam ga drugovima i slu~ajnim prolaznicima koji
su se ondje na{li. Me|utim, ubrzo su do{li milicionari i pre-
ostali dio novca odnijeli sa sobom ‡ pri~a nam Savo Ilin~i},
zidar u "Poletu".
Sl. 81. Da li se pod ovim ru{evinama krije jo{ ve}e Stavri}evo blago?
89
Nakon kratkotrajna prekida rada zbog "vrijednosnih ~arapa"
radnici su nastavili posao. Me|utim, tek {to su u{li u susjednu
sobu, ~ekalo ih je novo iznena|ewe.
‡ Kad smo po~eli ru{iti pod u idu}oj prostoriji, prona{ao
sam jo{ jednu ~arapu punu novca. Odmah mi je bilo jasno da tu mo-
ra biti jo{ para. Sagnuo sam se ispod poda i imao sam {to i vid-
jeti. Ondje su bile jo{ ~etiri ~arape, dobro zakovane za dasku,
tako da sam ih jedva is~upao. U tri ~arape bio je stari novac, a u
~etvrtoj je bila jedna kutija u kojoj je tako|er bio novac. Ve}i
dio tog novca predali smo direktoru poduze}a, a ostalo podije-
lili ‡ ka`e Mito Kova~evi}, tako|er radnik u "Poletu".
Sl. 82. Savo Ilin~i} i Mito Kova~evi} na ru{evinama Stavri}eve ku}e
Ova dva radnika tvrde da je u ~arapama ukupno prona|eno oko
470 nov~anica po tisu}u dinara i desetak nov~anica po 500 dina-
90
ra {tampanih 1931. i 1935. godine. Ina~e sve su bile veoma o~uva-
ne, kao da su upravo iza{le iz tiskare. Me|utim, u Bosanskom
[amcu smo ~uli da je ovo samo dio onoga {to je bogati trgovac
ostavio poslije svoje smrti. Naime, pri~a se da su mu sviwe jo{
prije rata iz zemqe iskopale 1600 dukata. Stavri} ih je pokupio
i najvjerojatnije sakrio u jednoj od nekoliko svojih ku}a u gradu.
Vjeruje se da bi oni mogli biti u podrumu nedavno sru{ene ku}e.
‡ Idu}eg tjedna po~et }emo ru{iti podrum i tada }emo vidje-
ti krije li on dukate. Ako ih i ne na|emo, ne}e to biti velika
tragedija, jer uskoro trebamo ru{iti i preostale tri Stavri}eve
zgrade u gradu i vjerujemo da }emo i u wima pone{to na}i ‡ {ale
se "Poletovi" gra|evinari. Ina~e u Bosanskom [amcu su izra~u-
nali da je vrijednost prona|enoga novca, "prera~unato", oko
300.000 DEM.
‡ [to }e biti s prona|enim "blagom" To{e Stavri}a?
‡ Rije~ je o novcu koji danas, naravno, nema nikakve vrijednos-
ti, ali je dokument jednog vremena po }emo ga najvjerojatnije pre-
dati muzeju ‡ re~e nam Radovan Ani}, na~elnik Stanice javne si-
gurnosti u Bosanskom [amcu. Doznali smo da u Beogradu danas
`ive dva sina i dvije k}eri To{e Stavri}a i oni za sve ovo mo`-
da i ne znaju. Zbog toga }e ovih dana put Beograda krenuti To{in
brati} Nikola Stavri} (?!), kako bi upoznmao ro|ake sa svim
{to se dogodilo s imovinom wihovog oca.
‡ Pola [amca bilo je vlasni{tvo To{e Stavri}a. imao je
vi{e od 100 hektara zemqe i sve je obra|ivao. Zapo{qavao je u
sezoni vi{e od 200 mje{tana. Osim toga imao je farmu sviwa i
sve je meso izvozio u Wema~ku. Da je [amcu danas jedan takav To-
{o, gdje bi nam bio kraj! Umro je pred rat, od muke ‡ nije mogao
91
gledati kako mu odnose sve od ku}e, a nikom se nije smio suprot-
staviti. Svakom od sinova i k}eri ostavio je ne{to imovine, ali
velik dio zadr`ao, boqe re~eno, negdje je to golemo blago zakopa-
no. To {to su gra|evinari na{li samo je kap u moru od onoga {to
je To{o imao. No dukate ne}e tako lako na}i. Ako su i skriveni u
podrumu, na takvu su mjestu da }e ih biti vrlo te{ko otkriti.
Ali budu}i da je sve mogu}e, odlu~io sam da sam odem do Beograda
i da upoznam To{ine sinove sa svim ovim {to se desilo ‡ rekao
nam je To{in brati}, umirovqeni mesar.
Sl. 83. Da je [amcu danas jedan takav To{o, gdje bi nam bio kraj ‡ Nikola Stavri}
Dakle, ispri~ali smo samo dio pri~e o blagu To{e Stavri}a.
Onaj drugi dio morat }emo jo{ pri~ekati, jer i onih 1600 dukata
o kojima sawa Bosanski [amac nije po svemu sude}i, ni{ta u us-
poredbi s onim {to je skriveno tako da se mo`da nikada ne}e
prona}i.
Tekst napisao Dragan ^oli}
93
IZ ISTORIJE
BOSANSKOG [AMCA
Iako postoje dokazi da su ovde qudi `iveli jo{ u neolitskom
i bronzanom dobu, kao gradsko naseqe prvi put se razvija u vreme-
nu posle predaje kqu~eva Beograda i drugih gradova u Srbiji kne-
zu Mihailu Obrenovi}u, aprila 1867 godine, kada su se Turci ko-
na~no iselili iz Beograda, Smedereva, Golupca, Kladova, [apca,
U`ica i Sokola. Ve}ina wih se zatim naselila u okolini dana{-
weg Bosanskog [amca, na samom u{}u reke Bosne u Savu. Sultan
Abdul Azis podigao im je {ezdeset sojenica zbog plavnog terena,
i xamiju nazvanu Azizija. Ta bogomoqa je, prilikom austro-ugar-
skog bombardovawa Bosanskog [amca 1878. godine, bila poru{e-
na; wene ru{evine na obali Save, videle su se jo{ do pred Drugi
svetski rat.
Sl. 85. Bosanski [amac na u{}u reka Bosne i Save
94
Reka Bosna na svom u{}u u Savu, vi{e nije plahovita planin-
ska reka, ve} pitoma i smirena ravni~arska reka bremenita boga-
tim nanosima peska i {qunka. Pred svoj uvir u Savu, Bosna gradi
desetine malih ada i sprudova bogatih zelenilom i vrbacima sa
brojnim jatima raznovrsnih ptica. S druge strane, mo~varno i vo-
doplavno zemqi{te pogodovalo je poplavama koje su, bez potreb-
nih odbrambenih nasipa, pri~iwavale veliku {tetu, posebno
"gladnih godina" 1929. i 1932.
Sl. 86. Kod u{}a Bosne u Savu, jedan od mnogobrojnih ritova bogatih zelenom vegetacijom i raznovrsnim `ivotiwskim svetom
Prvi neimari Bosanskog [amca imali su smisla za `ivot uz
vodu i na vodi. [amac su uglavnom naselili Turci iz U`ica, So-
95
kola i [apca, a samo jedna turska porodica iz Beograda. To je bi-
la porodica trgovca Ali-agre Izetbegovi}a koji je ispod svoje
firme dodao i nadimak "Biogradlija". Tako je to stajalo sve do
jula 1914. godine, kada je zbog nastalog rata izme|u Srbije i Aus-
tro-Ugarske, Izetbegovi} izbrisao nadimak firme.
Sl. 87. Stara Begova ku}a, danas Narodna biblioteka
Nacrt za izgradwu Bosanskog [amca dao je Salih efendija
Mukevit, a prvi urbanisti~ki plan na~inili su francuski arhi-
tekti. U vreme naseqvawa Turcima, naseqe se zvalo Gorwa Azi-
zija, po sultanu Azizu i xamiji. Zabele`eno je da je 1879. godine,
[amac imao 242 ku}e i 955 stanovnika. Po~etkom 1883. godine
grad je dobio po{tu i telegraf, a 1885. godine prvu osnovnu {ko-
lu. Doseqeni Turci iz Srbije mahom su bili trgovci i zanatlije.
96
Prema nekim predawima pre doseqavawa Turaka, bilo je nekoli-
ko ku}a u kojima su stanovali skelexije i ribari, a bio je podig-
nut i jedan han i grani~na karaula. Ve} tada, za `ivot ovog mesta
veoma je va`na bila skela preko Save u prometu qudi i roba iz
Turske u Austro-Ugarsku. Turska vlast je u karauli budno kontro-
lisala grani~ni promet, napla}ivala carinu i kasnije sagradila
zgradu carinarnice ‡ |umrukanu (|umrukhanu), koja je posle Pr-
vog svetskog rata sru{ena.
Na po~etku austro-ugarske okupacije, naseqe je dobilo dana{-
we ime [amac, koje najverovatnije poti~e od nema~ke re~i Schan
‡ "{anac" ‡ kanal, rov. Ime [amac poti~e od {anca izgra|enog
na slavonskoj strani, pored Save, a narod je to donekle promenio
u [amac. Ina~e, prokopani {anac je istovremeno slu`io i za od-
branu od Turaka. Postoje podaci da ga je gradio kapetan Luka~, pa
je po wemu [amac u Slavoniji nazivan u Luka~ev [amac. Za raz-
liku od naseqa na slavonskoj strani, naseqe na u{}u dvaju reka
nazvano je Bosanski [amac.
Sl. 88. [ama~ka xamija,kulturno-istorijski spomenik,sru{ena u toku rata 1992-1995.
97
Sl. 89. Pravoslavni Hram sv. Dimitrija
Prostor na kojem je izgra|en dana{wi grad, nasut je peskom i
{qunkom prose~no od 4 do 6 metara visine, tako da je [amac, na
svega 86 metara nadmorske visine, izgra|en na nekada{wem mo~-
varnom zemqi{tu koje je bilo ugro`eno ~estim i ne retko katas-
trofalnim poplavama reka Save i Bosne. I danas na nekada{wu
sliku [amca, podse}aju ostaci velikih zemqi{nih depresija, ba-
ru{tina i mo~vara.
Zahvaquju}i svom izuzetnom polo`aju u plodnoj Posavini, Bo-
sanski [amac je gotovo od svog postanka predstavqao trgova~ki
centar za sva okolna mesta. Za vreme austro-ugarske vladavine
98
odr`avane su `ive trgova~ke veze sa Brogradom, Osijekom i Trs-
tom. Preko [amca, rekom Savom izvozila se suva {qiva za Be~ i
druga evropska tr`i{ta. Suva {qiva iz ovih krajeva stekla je
veliku reputaciju; najvi{e se izvozila u Nema~ku, Englesku,
[vajcarsku, Norve{ku i [vedsku.
U ovom kraju, srpski narod je vekovima bio izlo`en proteri-
vawu, asimilaciji, verskoj diskriminaciji i fizi~koj likvida-
ciji. Stanovni{tvo je te{ko stradalo u toku Austro-Ugarske
okupacije i Prvog svetskog rata; ekonomski su eksploatisani, po-
liti~ki, kulturno i verski obespravqivani. U toku rata, mnogi
su bili prisilno mobilisani i izginuli na frontovima {irom
Evrope. Civilno stanovni{tvo masovno je umiralo od gladi i bo-
lesti. I u toku Drugog svetskog rata, narod je pretrpeo mnoge `r-
tve u qudskim `ivotima i opusto{enim ogwi{tima. Na strati{-
tima u Jasenovcu, Gospi}u, Gradi{ki, Zemunu, Mauthauzenu i pred
sopstvenom ku}om stradalo je oko 700 Srba, a me|u wima i veliki
broj dece.
U avgustu 1941. godine, prve `rtve usta{kih zlo~ina bili su
Ratko Stavri} i Mirko Vujani}, koji su jedne no}i odvedeni i bez
traga nestali, verovatno u logoru u Gradi{ki ili Jasenovcu.
Ratko Stavri}, najmla|i sin To{e Stavri}a, bio je student
veterine u Zagrebu. Nije se bavio politikom i nije pripadao ni
jednoj politi~koj partiji, ali je bio vatreni patriota, kao i ~i-
tava wegova porodica.
99
Sl. 90. Legitimacija Ratka Stavri}a, redovnog studenta veterine
Kada je Nema~ka napala Jugoslaviju, upregao je u fijaker
veli~anstvenog crnog pastuva Kolina (^edinog kowa) i kroz
~itav [amac stoje}i projurio u ruci dr`e}i veliku
jugoslovensku zastavu i neprekidno uzvikuju}i: "@ivela
Jugoslavija! @iveo kraq!" Usta{e mu to nisu zaboravile.
100
Sl. 91. Spomenik palim studentima veterine u Zagrebu (29. maj 1953);Ratkovo ime je prvo u desnoj koloni; jedno vreme spomenik uklowen iz
aule sveu~ili{ta, danas vra}en na svoje mesto
101
ZAHVALNOST
Najsrda~nije zahvaqujem Mileni Stavri}, Nata{i Aleksi},
Nik{i Nezirovi}u i wegovoj majci kuma Du{anki Risti}-Nezi-
rovi}, koji su mi ustupili mnogobrojne vredne fotografije iz
svojih li~nih albuma i arhiva, i dali korisne podatke o vremenu,
mestu i li~nostima o kojima govori ova kwiga. Posebno hvala
pokojnom tetak Milo{u Lu~i}u koji je za `ivota veliki broj
ovih fotografija sam snimio i pa`qivo obele`io datumima.
Najlep{e hvala firmi "Balby International" iz Beograda, koja
je bratski pomogla u kompjuterskoj obradi teksta i fotografija,
i omogu}ila da kwiga u vidu CD-ROM-a bude pred svojim novim
~itaocima u novom ruhu.
Trgovac i veleposednik To{o Stavri}, na{ deda, pradeda i
~ukundeda, za vreme `ivota stekao je veliko bogatstvo. Zaista se
nije moglo znati koliko je bio bogat. Ali, kao {to ~esto biva, iz-
gubio je goto sve {to je stekao. Materijalne vrednosti nestale su
u vihoru ratova i zlih sudbina.
Zavr{avaju}i sa opremawem ove kwige zapitao sam se da li je,
i pored svega, ne{to ostalo? Osim se}awa na wega, koja su nepot-
puna, nesigurna i prolazna, ostalo je, ipak, ne{to mnogo trajnije
i va`nije. To su wegovi potomci koji traju. U wihovim `ilama
teku kapqice i wegove krvi.
Marko P. Babac
Urednik
103
Sl. 92. Nerazdvojni u radu i odmoru ‡ To{o i Ana u jednom od kratko- trajnih predaha
To{o i Ana Stavri}
sinovi
Savo ^edomir-^edo Ratko Du{an (Saveta) (Nada) (Milena)
unuci
Save ^ede
Du{anka-Du{ica Gordana (Du{an Mili}evi}) Qiqana-Qiqa (Miodrag-Mi{a Nedeqkovi})
k}erke
Leposava-Lepa Qubinka-Quba Darinka-Dara Mira(Josip-Joca Aleksi}) (Milo{ Lu~i}) (Pavle Babac) (Lazar-Laza Te{i})
104
unuci
Lepe Qube Dare Mire
Natalija-Nata{a-Nata Aleksandar-Sa{a Ankica Svetlana-Cica (Zorka-Zorica) (Darko Majstorovi})
Olivera-Vera Marko Milo{-Mile(Bogdan Obradovi}) (Rakila-Rahela-Seka) (Marija)
Milo{-Mi{a Du{an Du{anka-Duda (Gordana) (Branislava-Branka) (Marko Rolovi})
Biqana (Borislav-Bora Mili})
praunuci
Vere Marka Aleksandra-Sa{e Du{ana Milo{a-Mi{e Milo{a-Mileta
Marina Du{an Milo{ Pavle Branislav-Bane Stanislava-Sta{a
(Ratko Obradovi}) (Olivera-Oqa) (Tatjana-Tawa) (Ana)
Radovan-Bata Ivana Josip-Braca \or|e (Du{an Ili})
Aleksandar-Sa{a Marko (Sne`ana)
Biqane Svetlane-Cice Du{anke-Dude
Ana Milica Du{an
Boris Borka Sr|an
Gordane Qiqane
Aleksandra Maja
(Branislav Kora}) (Zoran Mihajlovi})
Ivana
(Stevan Spasi})
~ukununuci
Marine Du{ana Ivane Pavla Aleksandra (Babac)
Ivana Vuka{in Andrej Sowa Nina
Milo{ Rastko
Aleksandre Maje Branislava
Jovana Bojan Mihajlovi} Matija
Mihajlo