18
Sveučilište u Mostaru Fakultet Prirodoslovno – matematičkih i odgojnih znanosti Studij Geografija TRADICIJA ARHITEKTURE U KRŠKOM PODRUČJU Esej Mentor: dr.sc. Mostar, 2014.

Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

Sveučilište u Mostaru

Fakultet Prirodoslovno – matematičkih i odgojnih znanosti

Studij Geografija

TRADICIJA ARHITEKTURE U KRŠKOM PODRUČJU

Esej

Mentor: dr.sc.

Mostar, 2014.

Page 2: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

SADRŽAJ

UVOD..............................................................................................3

1. Stećci.................................................................................42. Kule...................................................................................53. Suhozid.............................................................................64. Stare kuće..........................................................................75. Vodospremnici..................................................................86. Kamenice...........................................................................97. Kameni mlinovi................................................................108. Poljske kučiće...................................................................119. Prednosti i svojstva kamena.............................................12

ZAKLJUČAK...................................................................................13

LITERATURA..................................................................................14

2

Page 3: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

UVOD

Kamen je od početka ljudskog života na zemlji bio čovjeku oružje, alat, nakit, stan i

grobnica. Bio je jedan od trajnih sredstava njegova stvaralaštva. Lako se nalazi u prirodi, tvrd

je i lako se cijepa. U Hrvatskoj je već za vrijeme Grčkog- Ilirskog doba razvijeno klesarstvo

upotreba kamena u obrabenim zidovima tadašnjih urbanih središta. Najstarije poznate kamene

građevine su Ilirske gomile, zidane kamenom bez upotrebe veziva, grobovi obloženim

kamenim pločama, te zidovi grčkih kolonija na Visu i Hvaru. Antičko razdoblje poznato je po

intezivnoj upotrebi kamena za građenje monumentalnih građevina mostova, skulptura i

sarkofaga. U vrijeme Rimljana za gradnju objekata Dioklecijanova palača, Amfiteatar u Puli i

Eufrazijeva bazilika. U srednjem stoljeću kamen je duž jadranske obale i zaleđu temeljni

materijal gradnje. Puni cvat dalmatinskog vapnenca vezano je za dolaska Mlečana. Od

domaćeg vapnenca isklesani su naši srednjovjekovni nadgrobni spomenici (stečći) koji su

nađeni u Lici, a najrasprostranjeniji su u Imotskoj i Sinjskoj krajini. Zbog oskudice

kvalitetnim tlom i vodom, život u kršu tradicionalno je siromašan. Kuće se grade uglavnom

na rubu polja i uzvišenja da se nebi potrošilo obradivo tlo. Stanovništvo krša stoljećima je

živjelo „s kamenom“ okruženo karbonatnim stijenama tako da su one postale neodvojiv dio

njegovog života. One se koriste, ali mnogo više u prošlosti nego danas, za gradnju kuća, staja,

suhozida i drugih pa se tako čini da je krški čovjek srastao s kamenom. Gotovo cijeli dio

Hrvatske južno od Karlovca je krški, a onaj sjeverno od tog grada nije premda izoliranog krša

ima u Panonskoj nizini.

3

Page 4: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

1. STEĆCI

Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji tijekom cijelog srednjeg vijeka

nastaju u zaleđu jadranske obale. Stećak jest nadgrobni spomenik, ali svaki srednjovjekovni

nadgrobni spomenik nije ujedno i stećak. Po onome što sada znamo o stećcima, oni nastaju

krajem 13. stoljeća i traju do kraja 15. stoljeća. Prestanak njihove produkcije veže se za

širenje Otomanskog carstva i raseljavanje stanovništva koje ih koristi i proizvodi. Njih se

postavlja oko crkava, uz bunare i lokve, na prethistorijske tumule-gomile te na visoke gradine.

Manje skupine stećaka predstavljaju obiteljska ili rodovska groblja od kojih neka vjerojatno

nastaju na posjedima lokalne vlastele. Veće skupine broje i nekoliko desetaka pa i do stotinjak

primjeraka a pripadaju široj zajednici koja može brojiti više sela i zaseoka. Kamenolomi u

kojima se bere kamen za stećke su često radi praktičnih razloga vrlo blizu samih groblja.

Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje

Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Epitafi stećaka napisani

bosančicom svjedok su onodobne pismenosti. Stećak je veliki nadgrobni kamen čija je svrha u

prvom redu da zaštiti grob od zvijeri i provale. Stećci uglavnom prikazuju svakodnevicu

srednjovjekovnog čovjeka. Mogu se promatrati prema devet osnovnih oblika i to kao ploča,

ploča s podnožjem, sanduk, sanduk s podnožjem, visoki sanduk, visoki sanduk s podnožjem,

sarkofag, sarkofag s podnožjem i križ. Kod stećaka je posebice važna pripadnost određenom

narodu koji je u njima ostavio materijalni odraz svoje kulture i svoga vjerovanja.

4

Page 5: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

2. KULE

Svojevrsni procvat arhitektura fortifikacija doživjet će u razdoblju od druge polovice

13. do početka 16. stoljeća. Osim komuna na obali i otocima koje će zahvaljujući svom

razvitku finacirati između ostalog i gradnju novih gradskih utvrđenja, započinje se i s

intenzivnijom gradnjom u unutrašnjosti. Početkom razvijenog srednjeg vijeka okosnicu

gotovo svake tvrđave predstavlja visoka i čvrsta kula ili građevina koja svojim smještajem,

načinom gradnje, zasebnim i često visoko postavljenim ulazom predstavlja tvrđavu u tvrđavi i

omogućuje onima koji se brane da se u njoj održe dugo nakon zauzimanja ostalih dijelova

tvrđave. Ostali dijelovi (kaštel) su također opasani visokim bedemom i kulama s kruništima

koji zatvaraju jedno ili više dvorišta (vanjsko i unutrašnje) u kojima se smještaju kuće za

posadu, štale, kapelica itd. Naše utvrde (osim Klisa i Knina) površinom ne zauzimaju veliki

prostor i često su ograničene svojim smještajem na vrhovima strmih i krševitih brda,

rubovima dubokih kanjona Zrmanje, Krke, Čikole i Cetine itd. Samo ih je na ove četiri rijeke

oko trideset. Sačuvane su i osamljene kule - promatračnice čija visina i širina variraju od 4 m

do preko 20 m.

3. SUHOZID

5

Page 6: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

Suhozid je građevina od prirodnog kamena bez korištenja vezivnog materijala. Vještina gradnje suhozida i suhozidnih građevina tradicijsko je naslijeđe mediteranskog prostora još iz prapovijesnih vremena. Ova drevna vještina gradnje oblikovala je Dalmaciju kakva je danas. Stoljećima su marljive težačke ruke vadile iz zemlje i polagale kamen na kamen stvarajući impresivne građevine povezane samo ljudskom dovitljivošću. Tisuće metara zemljišnih suhozidnih ograda, gospodarski i stambeni objekti, gustirne i putevi stoje kao spomenici ljudskog truda i mudrosti žitelja naših otoka i priobalja. Možemo reći da je suhozidna gradnja osnovni element kulturnog krajolika hrvatskog primorja. Za gradnju suhozidnih međa koristio se kamen sa tog lokaliteta. Težak je skupljao kamenje različitih oblika te ih slagao u zidiće. Tako bi se u isto vrijeme, čistio budući vrt ili prostor za boravak domaćih životinja i gradio zid međaš. Ovaj zid nastao uz rubove polja, pokazivao je granice posjeda ograničavao prolaz ili služio kao zapreka životinjama da odlutaju. Ako zid nastaje na kamenoj podlozi, temelji nisu potrebni. U slučaju kad se gradi na zemljanoj podlozi prave se i temelji koji mogu biti ili sloj tucanika ili sloj šljunka i pjeska, debljine 20 do 40 cm. Prvi red kamenja dijelom je ukopan u zemlju. Važno je postići stabilnost zida slažući kamenje tako da se preklapa, tako se prirodno kamenje podlaže. Veliki suhozidni zid se prilikom gradnje komadićima kamena učvršćuje sa svih strana ili samo straga te se na taj način postiže stabilnost.

4. KUĆE

6

Page 7: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

Treba planirati na način da nam teren pomaže u gradnji u kršu. Tu se najčešće radi na stjenovitom terenu i to uglavnom zato da bi se zemlja iskoristila za poljoprivedu. Najprije se planiraju tereni za poljoprivedu, a kuća se gradi na nekoj od preostalih lokacija. Kuća je obično jednom stranom ukopana. Ulaz u kuću redovito je bio okrenut prema suncu. Kuće u krškom području redom su građene od kamena, vapna i prižine. Za izradu biraju se veći komadi kamena, bez pukotina i što homogenijeg sastava. Kamene ploče koriste se za pokrivanje kuća. Pijesak se obično dobivao usitnjavanjem manjih kamenja ili ga je trebalo tražiti u krškim udolinama i poljima. Na obali izbjegavali su korisiti pijesak sa žala jer sol jako navlači vlagu. Vapno se dobivalo pečenjem kvalitetnog vapnenca sa što većim sadržajem kalcijevog karbonata. Krovište se radi od bora. Bor se siječe u siječnju, kada je u drvu najmanje soka. Stabla izrasla na kamenjaru puno su čvršća od onih izraslih u dubokom i vlažnom tlu. Prije ugradnje se treba prosušiti što je dulje moguće. Nakon postavljanja borovih greda na njihse slažu kamene ploče.

5. VODOSPREMNICI

7

Page 8: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

Tamo gdje nema vodotoka ili mogućnosti zahvaćanja podzemne vode, moraju se graditi

vodospremnici (čatrnje). Najčešće su uz kuću, a pune se kišnicom s krova i s drugih prikladnih

površina. Vodospremnik je najbolje izdubiti u živoj stijeni, jer je tada najjednostavnije postići

vodonepropusnost. Žive stijene mogu se izdubiti paljenjem jake i dugotrajne vatre, od kojeg vapnenca

puca i može ga se odstraniti. U slučaju da ne možemo izdubiti stijenu, možemo ga sazidati sa

kamenom. Dno treba biti u blagom padu prema udubljenju u kojeg se taloži nečistoća. Imamo velike

vodospremnike koji su napravili ljudi za dobrobiti cijelog sela.

6. KAMENICE

8

Page 9: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

Udubljeni blok kamena, koji je služio kao pojilo za stoku. Kamenice su se gradile od kvalitetnog vapnenca koji nebi lako pucao. Kamenica je ime koje se koristilo i za prirodne rupe u kamenu u kojima se iza kiša skupljala voda. Ako su bile između pola (stijena) u hladu ,onda se voda dugo vremena sačuvala u njima. Služile su i domaćim i divljim životinjama. Škrape u obliku mreža nastaju na blago nagnutim i ravnim područjima gdje se nalaze male pukotina te se pod utjecajem vode proširuju i produbljuju. Na blagim udubljenima u kršu kao posljedica korozivnog djelovanja vode nastaju plitka udubljenja - kamenice.

7.KAMENI MLINOVI (Vodenice)

9

Page 10: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

Okružen prirodnim ambijentom od kamena, vode, zelenila kao i drvenih konstrukcija kojima čovjek nije narušio prirodni sklad. Kameni bazeni, stvoreni snagom vodenog naleta, sada su poluprazni ili prazni jer je snaga vodenog toka skrenuta na drugu stranu. U početku su se mlinski kamenovi izrađivali od tvrdih stijena. Kasnije su se počeli proizvoditi od sitnijeg kamenja vezanog magnezij-kloridom. Iskusni majstor izrađivao je zupčanike od naročito tvrdog drva. Izrada tih zupčanika zahtijevala je veliko umijeće ne samo zbog složenih oblika nego i zbog toga što su se zupci morali točno poklapati. Mehanizam zupčanika povećao je brzinu okretanja mlinskog kamena. Škripa tih zupčanika bila je prepoznatljiv zvuk u mlinu. Voda, obično rijeka ili manji potok mehanički pokreće vodenički točak, koji takođe sistemom vratila pokreće mlinski kamen. Mlinski kamen rotira na stacionarnom kamenu, a mlivo (obično žitarice), polagano ulaze u sredinu mlinskog kamena iz nasipne kupe. Vodenice mogle su u jednom satu samljeti čak 150 do 200 kilograma žita.

8. POLJSKE KUĆICE

10

Page 11: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

To je građevina na kojoj se koristi isključivo samo jedna vrsta materijala i bez veziva. Služi za sklonište ljudi, stoke, a može biti ostava. Kamen se koristio s obližnjeg polja. Kamen se morao obrađivati tako da bi se postigla odgovarajuća statistička stabilnost. Sav otpadni materijal koji nastaje građenjem, ugrađivao bi se u zidove građevine, tako da možemo reći da nije bilo otpada. Kućice bi se gradile na kamenjaru, prostoru koji nebi mogao biti iskorišten za nikakvu drugu svrhu. Krov bi se radio od tankih i pločastih kamenja.

9. PREDNOSTI I SVOJSTVA KAMENA

11

Page 12: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

Kamen je dobar vodič topline. Trajnost i boja ovisi o vrsti kamena, općenito tvrdi kameni su trajniji, a meki manje trajni. Kamen je otporan na visoke temperature (iznad 550 ˚C). Od svog postanka čovjek kamen koristi kao ukras, alat, oružje, građevni materijal. Klasifikacija kamena s obzirom na njegove primjene dijeli kamen u dvije skupine: tehnički građevni kamen i prirodni ili arhitektonsko-građevni (arhitektonski) kamen. Odličan su građevni materijal zbog svoje tvrdoće, postojanosti, trajnosti, pa se koriste pretežno za vanjske prostore, poput pješačkih površina, popločavanje ulica, oblaganje fasada. Zrnate su strukture i često se koriste i u interijerima zbog velikog raspona boja i tekstura. Glavna fizička i mehanička svojstva kamena su njegova boja, gustoća, prostorna masa, poroznost, voda koja se nalazi u kamenu i upijanje vode. Ta svojstva definiraju kvalitetu kamena i određuju njegovu upotrebu ovisno o funkciji prostora ili objekta za koji se kamen koristi. Vapnenac se polira do visokog sjaja, a zbog svoje velike čvrstoće i otpornosti pogodan je za jako prometne površine

ZAKLJUČAK

12

Page 13: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

Suvremeni čovjek danas živi ubrzanim tempom života. Trudi se u što kraćem roku obaviti poslove. Koristeći strojeve i moderne materijale radi kraće, a poslove obavlja brže i lakše. Izgradnja starih kamenih kuća, suhozidina je dugotrajan i mukotrpan posao i suvremeni ga čovjek izbjegava. Lakše je ograditi posjed metalnom žicom i stupovima nego izgraditi kamenu ogradu. Jednostavnije je sagraditi kuću od cigle nego od kamena. Lakše je pokriti krov crijepom negoli kamenim pločama. Te okolnosti utječu na promjene ruralnoga pejzaža i pučke arhitekture. U razvijenim državama strojevi su glavna radna snaga u svim područjima ljudskoga djelovanja pa tako i u poljoprivredi. Proces modernizacije poljoprivrede na hrvatskom se kršu odvijao znatno sporije zbog nedostatka novca i zbog brdovita krškog terena nepristupačna strojevima. Prije nekoliko godina stigao je u i Hrvatsku stroj za mljevenje kamena koji je počeo mrviti gomile i poravnavati tlo. Mljevenjem kamena dobilo se tlo pogodno za uzgoj vinove loze. Velike stare gomile zauzimaju mnogo prostora, a njihovim mljevenjem dobiva se šljunak kojim se mogu proširiti i urediti staze i putevi. Čovjek tisućljećima mijenja krajolik u kojemu živi ali promjene su prije bile sporije i manje nego danas pa su živi organizmi imali vremena prilagoditi se promjenama. Suvremenu brzinu i intenzitet promjena živi svijet teško može pratiti. Unatoč radovanju zbog činjenice da je suvremenu čovjeku život lakši nego njegovim predcima, treba biti oprezan zbog nepredvidiva učinka promijenjenih uvjeta života na promjene u krajoliku i ekosustavu

LITERATURA

13

Page 14: Tradicijska arhitektura u krškom području.docx

Kutleša, S., 1993.: Život i običaji u Imotskoj krajini, Matica Hrvatska, Imotski

Babić, M., Pezo, B., 1989.: Čuvari baštine, Franjevački samostan Imotski, Imotski

Crnković, B., Šarić, LJ., 2003.: Građenje prirodnim kamenom, Zagreb

Fortis. A., 1774.: Put po Dalmaciji, Venezia

Ministarstvo kulture RH., 1997.: Obnova i očuvanje Hrvatske pučke graditeljske baštine

14