Upload
bosnamuslim-media
View
738
Download
9
Embed Size (px)
Citation preview
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
1/188
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
2/188
MUSLIMANSKA KNJIŽEVNOST XX VIJEKA
(I—XXV)
KNJIGA VIII
Urednik
ALIJA ISAKOVI
Glavni urednik
IVAN LOVRENOVI
A lija N am etak
I Z A B R A N E P R I P O V I J E T K E
Priredio
ENES DURAKOVI
Likovno ob likovanje
MEHMED ZAIMOVI
S V J E T L O S T S A R A JE V O
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
3/188
NOVELE ALIJE NAMETKA
ILI POETIKA PODNOŠENJA SUDBINE
Alija Nametak pipada m eduratnoj generaciji
muslimanskih novelista, ali
je u knjilevnost stupio
po
etkom trkdesetih godina. R oden
u
M ostaru 7.
ma#ta 1906,
on
jc, nakon za vršene gimnazije, pro-
dužio školovanje
na jugoslavistici i romanistici u
Zagretlu. Naporedo sa službom srednjoškolskog
profesora,
on
je pisao proze isklju
ivo iz mu sli-
manskog života svoga zavi
aja i Sarajeva i B osne,
književnohistorijske
^
lanke, a
bavio
se
i uredni
kim poslom. Književna vezanost ovog pisca za
vlastiti svijet i nlegovu psihologiju,
u kojoj
se
in-
timni porivi, stareni
ki patrijarhalni mentalitet i
društvena suvremenost novog doba dodiruju, su-
daraju i spli
^ u
u
egzistencijalna
vorišta, došla je
do
izražaja u
njegovim novelisti
kim zbirkama
Bajram
žrtava
(
Zagreb,
1931)
i
Dobri Bošnjani
(Zagreb,
1937),
Za obraz
(
Zagreb,
1942) ,
i kasnije
T rava zaboravka
(
Zagreb,
1966)
R a ma za nske p r i d e
(Sarajevo, 1967), te
Tuturuza i šeh Meco
(
Zagreb,
1978).
Zbirka
Bajram žrtava
izraz
je Nametkove nos-
talgi
no-estetske intime kojom on atmosferiiki za-
okružava i stvarala
^
ki prožima njene novele. Ved
uvodna novela Kmet
navješ
uje piš
evo shvatanje
života, kako u
njegovim odsedenim lokalno-vre-
5
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
4/188
menskim relacijama tako
i
u njegovoj op ^oj datos-
ti, koje je izraz tradicionalnog m entaliteta njegovih
junaka
i njihov odnos prema suvremenim životnim
pojavnostima. Sa
tim
njihovim naziranjem
i pona-
šanjem pisac se poistovje
^
uje, preobražavaju
^ i nji-
hove životne trpnje
i
iskušenja u tihu žalbu nad
prošlim vremenima
i
nad sudbinom koja
ih je
snašla,
i
ujedno uo
avaju
i ljudsku postojanost
koju ni ta promijenjena vremena nisu na ela. U is-
je
ku društveno politi
^
kih odnosa nastalih godi-
nom 18 78 . Nametak
je
prikazao duševnost kmeta
Ahmeta koji svome agi Džanki u, s kojim ga
je
nevolja izjedna
ila, nosi tre ^
inu, te Džanki
^
ev po-
nos koji
to, uspravnog stava, otklanja jer nije spao
na to
da
mu se milostinja dijeli. Te crte ponosa,
i
skromnosti
i
poniznosti, ali moraine postojanosti,
ovaj pisac pripovjeda
ki prati
u meduratnom vre-
menu agrarne reforme bez ikakvog financijskog
obešte
enja zemljoposjednika, koja dovodi do
krupnih moralno-ekonomskih preobražaja
i
lomo-
va
u porodicama bivših aga
i begova. Neke od
ovih povijesti, kao što
je
pripovijetka o Alajbego-
vi^
ima ili niz novela o Durani ^
ima, koje se realis-
ti
^
koestetski mogu podnijeti samo kada su predo-
avanje životnih slika, predstavljaju sažete socijal-
no psihološke pov ijesti ovog sv ijeta. Ako
je, medu-
tim, novela
do kraja
injeni
ki ogoljena, ona se iz-
vrgava u reportažu
i
udaljava od književnosti.
A
i
to se kod N ametka dogada, osobito kada pripovi-
jeda o neposrednoj savremen osti jezikom intelek-
tualca sociologa. A kada svoju prozu otopli pri-
om junaka , u prvom licu, zaiskri u njoj moralna
estetika muslimanske tradicije
ak i u pregaranju
zlo
ina: »Eto samo kad bi ljudski likovi izgubili
vu
je duše - priželjkuje s uzdahom žena iz fame
Golubinke, Asimaginica Bakši
^a, - kad
bi
se u
svim ljudima ponov o rodila ljudska duša, onda
bi
im
se moglo red
da
su ljudi. a
(S onu stranu).
All nije ovaj pisac samo kroni
ar istrošenog ži-
vota bivšeg plemenitaškog sloja, on
je i životni su-
putnik i duševni istovjetnik m noštva m alih,
u sebe
i
svoju sudbinu zatvorenih Ijudi.
On piše o teško-
ama njihove m eduratne suvremenosti, o životnoj
stvarnosti u stalnom sukobu sa tradicionalnim
mentalitetom, ali je
osje
ajno okrenut prošlosti
i
njenim vrijednostima. Tu je
njegova umjetni
ka
kontroverza
u kojoj
je
sadržan dramati
an poten-
cijal, utišan moralnom nostalgijom kao nekom
vrstom katarse. Za ovog pisca
je ve
^ re
eno da je
pjesnik staroga m uslimanskog života, musliman-
ske obitelji
i
njenih patrijarhalnih, tradicijom ut-
vrdenih odnosa, shva ^anja
i
obi
aja. Izmedu dva
rata
je
medutim, isticano, osobito
u povodu njego-
ve zbirke
Dobri B ošnjani,
da je
on pisac s ocijalnog
tona. U s uštini ove dvije strane njegove stvarala
ke osje ajnosti kao da su
se pomirivale u njegovoj
prozi stvaraju
^
i jednu historijsko-spiritualnu rezo-
nancu sudbine muslimanskog sv ijeta, koju nasilno
ruše zbivanja, obi
aji
i
odnosi novog vremena.
Nova vremena su
i
u Nametkovim novelama zla
sudbina starog ugleda, bogatstva
i
m o
^
i , tema po-
znata iz muslimanske književnosti austrougarskog
doba.
U noveli
Njegova osuda
ta zla sudbina se,
pod utiskom skrnav ljenja kule
i
imena, u Omeru
preobražava u moral koji nije mogude preživjeti.
To
je
poenta tragi
ne povijesti Omerove i
njegovih
predaka
u njoj. »S vje
nom
^
e se sramotom spomi-
njati moje imea, odlu uje se Omer kad
uje
da
mu
bivši kmet u njegovoj kuli svetogrdno proi jeva vi-
no
i kolje krm e u M uhamed-aginoj odaji,
da bi je
zapalio iizgor o
s njom. Nešto hereditarno kao ne-
ista krv
i
zaslužena kob pritiskuje, me
utim, ovaj
7
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
5/188
životni konac glavnog junaka,
a u isto vrijeme dje-
luje i ljudski tragi
no, kao nešto što on nije mogao
izbje
^i..
ak ni pisac ne žali za njim, ve
ga po-
smatra bez agonalne pristrasnosti u ovom moral-
nom su
^
eljenju, bez zaobilaienja grijeha prošlosti,
posmatra s razumijevanjem šta ga je stiglo i što ni-
je mogao, ni znao, mimoi
^
i. To
je
bilo novo knji-ževno osje
^
anje nispona društvene h istorije M usli-
mana, konkretizirano, objektivno, ,suo
eno 1 sa ne-
lijepim, neljudskim, nepodobnim.
Nesnalaienje i propadanje
pod plimom novih
šivotnih oblika Nam etak nastavlja kao m otiv mus-
limanske proze ranijeg razdoblja. Ali dok
je
bo-
sanskomuslimanska proza iz austrougarskog peri-
oda izražavala život Muslimana turskog vremen a i
osobito iz vremena od prevrata
18 78, »novih vre-
menaa kako
je
to razlikovao M ulabdi
, iznose
i
povijesti o nesnalaženju, zaostajanju i propadanju
muslimanskog.svijeta, - meduratna
je
to prikaziva-
nje nastavila. Govorila
je
o drugom svjetskom ratu
i vremenu poratnom u Državi SH S, o propadanju
muslimanskih porodica i pojedinaca, o siromaše-
nju i besku
ništvu, o socijalnim neda
^ama urbani-
zacije, o lum penproletarijatu, prostituciji, i to sa
provalom u d uši junaka: nekad se bilo nešto, da-
nas ništa. Ciklus o Durani
^
ima, zapravo nacrt jed-
nog socijalnog romana, najbolje izražava Namet-
kovo nastavljanje te mus limanske socijalne rapso-
dije. Tako
je
njegov junak Ibrahim Durani4 poto-
mak osiromašene begovske porodice, svjestan
da
^
e bez ijednog komadi
a zem lje, koju bi
mogao
»zagrliti..., promiješati svojim prstima«, uginuti
kao »cvijet u Stoga su
lanovi obitelji Dura-
ni
^, koja
je preko
nod ostala bez posjeda, prisilje-
ni
da
ne biraju sredstva radi svog održanja.
Ali
materijalno propadan je prati i kolebljivost u odno -
8
su prema tradicionalnim na
^
elima (Hasna u noveli
Izvan okvira ) ili
^
ak moralni pad pojedinih
^
lano-
va, Nedrete,
na
primjer.
Drugi Nam etkovi junaci, medutim, sadrže
u se-
bi dovoljno životne snage i prirodnog nagona
da
ponovo uspostave privremeno poreme
^ enu moral-
nu ravno težu i nadu svoje mjesto u životu. Njego-
va junakinja Hasna (iz novele
Preporuka),
poslije
životnih iskušenja postaje radnica
u fabrici duha-
na, prihvataju
^
i to kao životno rješenje po ^
emu
su N ametka ponekad sv rstavali i medu pisce tzv.
socijalne literature. U kontekstu Nametkove proze
taj
^
in, medutim, predstavlja ponovno nalaženje
starih, ranije odba
enih, moralnih nazora, s koji-
ma se Hasna suprotstavlja nemoralu op
^
eg i bez-
ostatnog iskoriš ^avanja, pradenog najsramnijim
ucjenama. Tako se pokazuje
da,
u svojoj osjedaj-
noj i moralnoj odanosti prošlim vremenima m usli-
manskog života, Nametak ne žali za onim što
je u
njima bilo negativno ili nedovoljno Ijudsko, ve
tali za pozitivnim moralnim i životnim vrijednosti-
ma, za
^estitoš
u i li
^nim poštenjem, za ravnote-
tom eti ^
kih nazora, za skladnim odnosima medu
ljudima i razumijevanjem tudih sudbina, za život-
nom sigurnoš
^u i povjerenjem u budu
nost. I
osupnut je zajedno sa svojim junacima što
je svega
toga preko no
i nestalo, što su stari životni oblici
nasilno uništeni. Kao patrijarhalno-stareni
ka mo-
raino-estetska superstruktura izvija se iz nekih nje-
govih proza i jedna dublja li
na tragika njegovih
junaka, kada, na primjer,
Omer A lajbegovi ^
(u no-
veli N jegova osuda), prodaje plemi ^
ku kulu, sim-
bol gospodstva i ugleda njegove porodice, svjestan
da
svojim potomcima ne ostavlja ništa od uspome-
ne svojih starenika, ali ne
mote podnijeti da novi
vlasnik vrijeda sjedanje na njih. Postoji
u Namet-
9
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
6/188
kovim novelama ove vrste jedna humanizacija so-
cijalno pritisnutih junaka, skrenutih sa životnog
puta, jedna poetizacija, koja ako nije trans bezum-
Ija, jeste naj
ešee nešto kao san, neko maštensko
razmekšavanje stvarnosti, neka vizija za ne
im life-
pim,
istim, kao urodena katarza. Ili se javlja
vrst
moralni stay, ponos pojedinca, kao iz epskih vre-
mena, ak dostojanstvo bijede, kod onih
^vrš
ih,
realnih pojedinaca koji
ne mogu maštom nadok-
naditi stvarnost života.
Slijedeei tako,
s toplom evokativnoš
^
u prema
prošlim stareni
kim vremenima, unutrašnje prije-
lome
i moraine postojanosti ii spuštanja svojih ju-
naka, ovaj pisac je, naro
ito
u zbirci
Dobri Bošnja-
ni,
otkrivao arhetipske etnopsihološke crte musli-
manskog naroda, izražene u narodnim legendama
i praznovjerju, i tako ja
ao stilsko-emocionalnu
prelaznost realnog svijeta svoje proze prema svije-
tu bajoslovija.
Trava zaboravka
je, recimo, sva za-
snovana na snovidenjima, koja
se lelujavo uvla
e
u život kao sudbina. Izmedu bajke i stvarnosti, pri-
a
je ovo o Salihu što stade
na travu zaboravku iz-
medu dvije prividene djevojke i izgubi svijest gdje
se nalazi. All u njemu prevlada ona nježna, tanah-
na, s dobrotom duše Emina nad snažnom
i zdra-
vom Sekanom, štono joj »rukavi puni ruku, košu-
lja puna njedara i bokovau.
I okrenu ga za sobom
zauvijek. Ponekad
je Nametku taj folklorni eleme-
nat bio potreban radi alegori
ne aluzivnosti na po-
1itl
ke dogadaje meduratnog doba
(Umetaljka
i
Skoka iz
^
usteka),
all
je op^
enito folklorni motiv,
nanos ii sloj produbljavao psihologiju njegovih
junaka I maštovitom prostodušnošeu bojio njihov
duševni život.
U noveli
Ispod planinskih vrhova
nijema ljudeskara Mujo, za kojeg se vezala pri
a
da je sin
obanice i šumskog mededa, rastrgao je
u
sladostrasnom bezumlju najkrupniju djevojku
u
selu. »Pa to
je kraj gdje ni
e i živi bajkau, uzvikuje
sudac
u njoj. U
Za
aranom ogledalu
u Sekani po-
novo bukne potisnuta strast prema Iliji Galoži pri
samom pogledu na ogledalo koje joj je poklonio.
Tako ove proze putem bajoslovnog magi
nog mo-
tiva otkrivaju žestoke nagone nekih Nametkovih
junaka, kod jednih animalno-bezumne, kod dru-
gih biološki teško savladive, iz ije je nepodobnos-
ti mogu
^
izlaz jedino u odluku o udaji ii ženidbi
koja se, po silini unutarnje napetosti, donosi na-
pre
ac, bez u
eš ^
a dubljeg i promišljenijeg osje
^a-
nja
(San
ovjeka Božjega).
All
je nesumnjivo da je
u toj odluci
da se uda kod Sekane i
da se oženi
kod Derviš-age itekako sudjelovao tradicionalni
islamski moral da
se sprije
i grijeh.
Od ovakve bezumne erotske strasti, kao najvi-
talnijeg nagonskog napona,
ova oblast života Na-
metkovih junaka izražava se u nizu mekših nijansi
žudnje i
ežnje, i snatrenja kao zanosa nad spiritu-
alnom i
istom ijepotom ženskoga tijela. Dok u
Fatimi u novel
Krik,
duboka i produhovljena Iju-
bavna emocija izaziva polar strasti u kome ona iz-
gara kao žrtva vlast te sre
^e, dok Hamida, u noveli
Napast,
koji je nakon be
^
arskog lakoumlja mladlh
dana dožlvlo moralni preobražaj posredstvom
unutarnje spoznaje, lzbezumljuje Nedreta kao ne-
odoljlva demonska napast, -
u noveli Sunce kro-
vopokriva
Salih ugleda mladu ženu kako se naga
sun
a u dvorištu, I pred njim se u opojnom zanosu
nad njenom ljepotom pokazuje
itav njegov život
u slid nepotpunosti, banalnosti, prikra
^
enosti i ne-
savršenstva, a u isto vrijeme se i tradicionalne
predstave griješnostl u njemu moralno pro
iš
^
ava-
ju spoznajom o božanskom porijeklu savršenstva I
svrhovltosti te ljepote. Salihov doživljaj mlade na-
10
1 1
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
7/188
ge strankinje dat je
u
dijapazonu jednog psihološ
kog stanja kad
se
sanja otvorenih o
iju, kada on
gleda
a
misli
da sniva: od udenja kako se ne stidi,
preko prebacivanja sebi što
je takvu gleda i molbe
Bogu da
mu oprosti zbog
toga grijeha, do vlastitog
pravdanja sa pozivanjem
na Boga (»Ta dao si mi
o
i da njima gledam, a dao si i nju da i nju gle-
dam. «), preko samosažaljenja zbog vlastite prikra-
^
enosti nad takvom Ijepotom,
do
pomisli
da ga ta
žena namjerno zavodi, mu
^
i, želi da ga ub ije, i
do
samosaznanja
»pa ja sam ve
^
i ubijen«. U
fatal-
nom u mišljaju
da ga ta lens,
znaju
i za njegovo
divljenje, zove i m ami
k sebi, Salih u
padq s krona
nalazi smrt pored n je, postaju
i zrtva zagonetni#
sila u
sebi, koje su magi
no izokrenule
do
njegov
svijet, život i sudbinu.
U o
eno
je u
kritici
s
razlogom
da
se u
pregledu
Nametkova pripovjeda
kog stvaranja isti
u novele
psihološke analize i atmosfere sredine ili
ovjeko-
va unutarnjeg stanja, koje prožima cijelu prozu
moralno-estetskim fluidom jednog osobenog men-
taliteta. Druge novele
mu se
svode
na anegdotu,
su izraz ograni ^
ene socijalne tendencije
(Pola
konjske snage, Preporuka),
i u
njima se
osje
a
spuštanje i podredivanje es tetske razine.
Nametak
je
u
svojoj novelistici prvenstveno na-
rativac, pripovjeda
dogadaja. Osim
u atmosferi
-
kim i psihološkim pasažima, u
njega nema poseb-
nih op isa prirode, niti ima portreta li
^
nosti. Nema
tzv. stati
kih motiva, svi su dinami
^
ki, kretanje pri-
e
u
radnji, u
vremenu. I
ima Jedno biagp narasta-
nje tenzije, psihološke, sudoinske, životne,
do
za -
vršetka toil
je novelisti
ki brz ponekad neo
eki-
van, katkad an egdotalni obrt, izražen nap re
ac s
težnjom efekta.
U to
r n
svome pripovijedanju Nametak li
i na
narodnog pripovjeda
a onog koji pripovijeda
a
ne onog koji opisuje.
A
zbog primata radnje, i stil
u
je pretežno glagolski. Nema kod njega pridjev-
skog s tila koji je karakteristika opisivanja. Taj stil
te
e tako da se
ima rrtisak da to dobar pripovjeda
neposredno pri
a.
I Say
je
u
tre
em licu, i pripovje-
da
kom relativu. Osim dijaloga, kojih n ema puno,
koji su po svojoj prirodi u indikativu. Ü tisku
o Na-
metku kao narodskom pripovjeda
u doprinose
uveliko narodne um otvorine, bajke, legende, prnz-
novjerice, narodne pjesme, izreke, za koje nije do-
voljno reci
da su vješto interpolirane üi ak funkci-
onalnb iskotlštene
u
njegovim prozama. er
to je
Nametkov pripovjeda
ki realan 'svijet
u
kome na-
rodne uniotvorine stvarno live, u kome su
one
pri-
rodan i organski dio, egzoti
an samo za strance
i
nemuslimane.
One
stoga nisu- »u funkciji«
u
Na-
metkovim pripovijetkama, jer
bi takvo nešto bilo
vješta
ko, traženo. One su tu spontane kao i 2 ivot,
koji je duhovno estetski i psihološki autenti
an.
Na liniji
toga
autenti
nog života i duha Namet-
kovih proza na lazi
se
i jezik ovog pripovjeda
a. Za
meneje »najljepši
nag
jezik -- jezik bosanskoherce-
gova
kih M uslimana«, isticao je Krleža
s nepogre-
šivim osje
anjem. » Uzm ite
na prim jer Skendera
Kulenovi
a, te Derviša Suši
^
a Mešu Selimovi
a,
pa
Aliju Isakovi
^
a iii
Nam etka i li
Hamzu Humu
ako ho
^
ete i
one
M uslimane koji
se javljaju ra-
nije,
jog
osamdesetih godina,
moue
misliti
o tome
tko što ho
e ali ako se
tome
jeziku doda još i ta-
lent, onda
je
to
literatura srca.« Rije
i »literatura
srca« treba posebno istaknuti kao izraze stvarala
ke iskrenosti, izvornosti i spontanosti.
One
uveliko
pripadaju i Nametku.
A u
toj sferi treba sh vatati i
doživljavati i turcizme, koji su u Nam etkovu jeziku
12
13
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
8/188
autenti
an izraz imanentnog muslimanskog života
i duha pisca
i
njegova svijeta. Oni su ispoljenje sla-
vensko-islamskog b i
a Bosanskih Muslimana. Oni
Nametkovu jeziku daju posebnu aromu, onu istu
kojom emanira i duh njegova svijeta
u tradicional-
nom književnom stvaranju Bosanskih Muslimana.
Turcizmima-imenicama se i kod Nametka dodaju
glagoli
biti,
initi
ao i u• alhamijado-literaturi,
dok su turcizmi-glagoli ina
e tradicionalno manje
frekventni. I u Nametka su turcizmi pretežno u
funkciji izražavanja emocionalnog raspoloženja
i
duševnog stanja njegovih junaka, i
u tome
je
nji-
hov stilski zna
aj.
Ali oni u našem jeziku imaju
i
civilizacijsko zna
enje, dok su kod Muslimana za-
pravo nužan dio njihova izraza. Pri
tome otpada
svaki prigovor turcizmima kao tudicama u našem
jeziku. Jer postavlja se pitanje
da
li su
u našem je-
ziku prije 1463. uop
e postojale naše narodne rife-
i kao adekvati za turcizme iz civilizacijske, druš-
tvene, kulturne, duhovne oblasti. Ako nisu, zna
i
da
ni
ti predmeti materijalne civilizacije
i
duhovne
kulture, zatim društvene institucije - nisu postojali
u životu zate
enog stanovništva koje
je
primilo is-
lam. Tako
da
su oni prirodno ušli
u nag jezik kao
jedan od njegovih civilizacijskih slojeva. Kod
Muslimana
je
to bilo jog bitnije
i
zna
ajnije, jer
je
Orijent predstavljao povijesno-civilizacijsku kom-
ponentu njihova bi
^
a. Stoga su
i
turcizmi
u Na-
metkovu »najljepšem našem jezikua izvoran, pri-
rodan
i
adekvatan izraz muslimanskog pripovjeda-
a muslimanskog života kao
»literature srcao.
To u
eš
^
e bosanskomuslimanskog bi
^
a u duhu
i
estetici Nametkove proze može objasniti fenomen
ambivalentnog odnosa kriti
ara, odnosno
italaca
prema ovome piscu. Pregled kritike
o Nametku
na
liniji
Balentovi
-Frndi
-Jel
i
^
o lijepo ilustrira.
All se mora istaknuti
da
se u interpretaciji ovoga
problema Jel
i^
možda najviše približio fenomenu
recepcije Nametkove proze. Jer radi se zapravo o
horizontu o
ekivanja, odnosno o recepciji Namet-
ka
i
njegova djela, u
emu postoje razlike zavisno
od nacionalno-kulturnog i povjesno-duhovnog ka-
raktera
itala
ke publike, odnosno samih kriti
ara.
Muslimanski
italac
i
kriti
ar doživljava Namet-
ka kao svog pisca i njegovo djelo kao sliku
i
izraz
muslimanskog svijeta i života. Andri
^
a, koga
je
Jel
i
^
uzeo
u poredenje, i njegovu sliku tog svijeta
odbija kao neizvornu, nedobronamjernu, lažnu
i
ak tendencioznu,
a samog pisca kao
ovjeka ko-
me je taj svijet tud, zato optere
^
en psihopatskim Ii-
kovima i manijakalnim postupcima, stranim nje-
govu katoli
ko-evropskom duhu i senzibilitetu.
Hrvatski kriti
ar
i
italac),
na
drugoj strani, po-
smatraju
^
i Nametka
u sklopu hrvatske književnos-
ti, zamjera mu zbog folklorizma, kojim on ozna
a-
va sve ono orijentalno-islamsko
i
bosansko-musli-
mansko koje
je
bitnost ovoga svijeta nasuprot
hrvatsko-katoli
kom, prigovara
mu zbog regional-
nog prikazivanja samo života Bosanskih Muslima-
na, zbog nostalgi
ne okrenutosti prema prošlom,
zbog idilizma
i
idealizacije nekada šnjeg musliman-
skog svijeta, njegova patrijarhalnog mentaliteta
i
islamske etike, što
je
zapravo hrvatskom
itaocu, i
kriti
aru, daleko i
tude, što
on
ne
razumije
i
emoci-
onalno
ne
prihvata jer nije
u duhovnom skladu sa
njegovim bi
^
em, što
je
za njega romanti
arski da-
leka egzotika, iako želi
da
Nametka promatra
u
sklopu hrvatske književnosti. Stoga se Jel
i6u An-
dri
^ i
Nametak
i
postavljaju objektivno kao anti-
podi, što
je
sasvim prirodno pronicanje, ali su da-
ljnjoj redukciji isti odnos postavlja
i
izmedu hrvat-
skog kriti
ara
i
samog Nametka, zbog dva videnja
14
15
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
9/188
muslimanskog svijeta, koji
je za hrvatski horizont
o
ekivanja sasvim ezoteri
an i egzoti
an po svojoj
osje
^
ajnosti i etici, po nostalgiji za onim što je iz-
gubljeno. Stoga napom ene, ili
ak primjedbe, da je
Nametak sentimentalno vezan za mu slimanski svi-
jet i njegovu prošlost, da je njegova n ovelistika žal
i
uzdah za v remenima kojih
više nema, za vrlina-
ma koje su obilježje tih vremena treba shvatati
kao konstatacije književne osobenosti ovog pisca.
Jer
&m u prigovarati emocionalnom odnosu pisca
prema jednom životu, i to mu zam jerati sa pozicija
intelektualno-idejnog razbiranja, ili kroz optiku
jedne. druge nacionalne književnosti, druk
ijeg
senz ibiliteta i osje ^
anja ljepote?Pa upravo to li
no
nagnu
^ e stvarala
kog duh a i jeste estetska struktu-
ra ako
je postala izraz.
To što
je Nametak osje
^
ajno vezan za stari pat-
rijarhalni život ne iznenaduje onoga k oji ima jasnu
i neposrednu recepciju
toga svijeta i života, a koja
je uz to posljedica Nam etkove pripovjeda
ke
um-
jetnosti. Jer kod takvog
je
itaoca ostvarena estet-
ska komunikacija na relaciji djelo-receptor, odnos-
-no konzument.
All ža
uduje intelektualno, racio-
nalno rezonovanje nad onim njegovim novelama
koje imaju socijalno obilježje kako u njima nema
otvorenog protesta i pobune, kao da je književnodjelo socijalna studija,
a ne umjetni
ki doživljaj.
Ono što se u Nametkovoj prozi ove vrste može uo-
iti jeste put kojim su prošli m nogi Nam etkovi ju-
naci, u prijelomnim i burnim v remenima, od m ate-
rijalnog propadanja i moralnih klonu
^a do preob-
ražaja. A taj preobražaj
je bio mogu
^
zahvaljuju ^
i
upravo
^
vrstim
moralnim nazorima koji su naslije-
eni iz prošlosti.
U tome se nalazi strukturni moral
Nametkove proze, ali um jetni
ki izvoran, spontan,
estetski oplemenjen.
Tu
se etika preliva u estetiku.
i obratno, uzajamno.
Ali
je
u ovom kompleksu es-
tetski snažnija inverzivna situacija kada se
vrsti
karakter i ponos junaka, koji on nosi kao pozitiv-
nu tradiciju starenika, javljaju, u promijenjenim
vremenima i društvenoj situaciji kao socijalno-
moralni apsurd. Tako dolazimo do es tetike Inver-
zije kao bitne simboli
no-strukturne poctavke u
Nam etkovim proza ma, bile one erotske ili socijal-
ne. A ona se ponekad otkriva iznenada , kao para-
doks, sasvim u skladu sa novelisti
kom formom
proznog kazivanja, i
ini najdublju suš tinu Namet-
kove poetike.
Poeti
ki
se Nam etak, vidjeli smo, ne mole pore-
diti sa Andri
^
em, ali se može porediti sa svojim
prethodnicima, M ulabdi
^
em, Osmanom-Azizom,
Sarajli
^
em, u smislu pripovjeda
ke razvojnosti
muslimanske socijalne proze i još više u oblasti
pripovjeda
ke erotike, sa svojim savremenicima
Ahmedom M uradbegovidem, Hamzom Humom ,
te sa Skenderom Kulenovidem, koji de shjediti Hu-
mu i Nam etka i prethodne mus limanske pripovje-
da
e sudbina
na razmedima svjetova i vremena.
U
nevelikom ciklusu Nametkovih erotskih novela
moue se uo
iti jedna linija u rasponu od lirske us-
treptalosti do dramatike strasti. U noveli
Podne
ulnost se pokazuje kao lirski impresionizam u na-
poredenju sa sli
nim Hum inim prozama u kojima
se manifestira prenapregnuta
ulnost kao opsesija
ekspresionisti
kog izraza, a i erotika
je
u njoj
ed-
nija nego kod Hume, ali obojica imaju misao o
prolaznosti. Ipak, kada se
ita ova Nam etkova no-
vela misli se
na Humin
Grozdanin kikot,
i po erot-
skom senzibilitetu, i po paru mladih junaka, i po
stilu, elipti
nim re
enicama, po slikama m ladosti,
radosti i ljepote. Unov eli
Sunce ta
se poredbenost
sa Hum om nastavlja.
Humo
se, medutim, od Na-
16
2 - A. Nametak: Trava zaboravka
17
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
10/188
metkova junaka razlikuje po
tome
što
ne traži kao
on
oprosta od Boga, zadivljen
i zanemo
ao pred
ljepotom žene.
I
kod
Hume,
kao
i kod Nametka
postoji simbol sunca »sun.ce
se
smije«, ali Name-
tak ovim simbolom svjetlosti ide
u
mistiku: junak
njegove novele postaje sunce koje
^
e obasjati
i
obujmiti ženu,
a
onda nestati
u
njoj, sli
no sufij-
skoj metafori
o
leptiru
i svije
i, ili kapljici i moru.
»Ona ^ e
se
rastopiti
i bit
e jedna kap, -
kale
Sa-
lih. -
I
ja
^
u postati jedna kap
pa
emo
se oboje
did
negdje
i oti^
i izvan
toga.« U
Nam etkovoj no-
veli
Napast ,
najzad, ljubavna strast je
data
drama-
ti
^
no psihološki, u dogadajnom
i unutarnjem zbi-
vanju, dok je H umina strast uvijek opsesija, ali da-
ta pojavno, manifestaciono, kliktavo lirski. Postoji
uz to
i kod Nametka erotika plodnosti, sli
^
na Hu-
mi i
kasnijem Kulenovi
^
u,
u
kojoj
se
sve daje dc-
mentima prirode panerotski u
istim nepomu
e-
nim bojama
i simbolima
(San
ovjeka B ožijeg).
Neke erotske Nametkove proze vezuje sa sii -
nim Muradbegovl
evim novelama ekspresionisti
ka dramatika strasti. Kada
je Mušan u noveli
B o-
ji ^ ka
neosnovano posumnjao da
Aga
nosi tude di-
jete, ona, dotada podredena
i predana sudbini,
progovara muradbegovi
^
evski žestoko: »0, da
Bog do
nisam ovaj
as živa do
ekala
da
me ovako
pitaš Meni više ni onako nema života kad
ti
i
trunku jednu sumnjaš u moj nam us. - U stala je i
s
police dohvatila veliki nož. Zakolji
m e
Halal
ti
bila moja krv.
Ja nem am v iše rašta živjeti.« Ali je u
toj dramatici ležalo moralno nashjede predaka
kao svetinja
u
koju
se
nije smjelo posum njati,
a
ne
psihoanaliti^
ka reakcija potisnute strasti. Stoga
mogu ^
a refleksija
o
Aiši kao tragi ^
noj heroini ne-
obi
noj u
svojoj vjernosti mužu
i poslije njegove
smrti kao da
se
ništa nije promijenilo, može egzis-
tirati samo u
današnjoj refleksiji,
u
promijenjenom
civilizacijsko-kulturnom am bijentu
i velikom raz-
maku i osobito
u recepciji onoga koji ne poznaje
bosanskomuslimanski moral od starine.
A
uz tu
refleksiju vezuju se
i tradicionalne nemuslimanske
predstave
o muslimanskoj ženi kao mu
enici za-
tvorenoj iza mušebaka.
Iza svega toga nalazi
se nerazum ijevanje musli-
manskog svijeta
i njegova stoi ^
kog podnošenja
sudbine. Jer šta bi
se u vezi sa takvom m oralnom
postojanoš
^
u koja prelazi u odricanje od života,
koja
i od smrti pravi stalnost moglo re
i za
one
ponosne
i tvrdokorne Bosanske M uslimane koji,
kad je došla Au strija, više nikad nisu izišli iz kude
na sokak samo da ne
vide mrskog Šva bu, ill za one
stare Mu slimanke koje, kad je donesen zakon o za-
brani zara, nikad nisu izišle
na ulicu?
To
je zapra-
vo jedna vrs ta reaktivne etike, vrstine tradicional-
nog karaktera i uvjerenja, koju danas ne mogu raz-
umjeti oni koji nisu ž ivjeli
u tome vremenu, osobi-
to oni koji su izvan muslimanskog kulturno-povi-
jesnog kruga. I dok se u Aiši, pored te moralno-
-dramati
ne reakcije ogleda
i snaga duhovne Iju-
bavi i beskrajne odanosti mužu, Subh ija
u Namet-
kovoj pripov ijeci
In o
a
velikodušno nadrasta se-
be, muža
i sredinu kada donosi odluku da ga oženi
drugom koja
e
mu roditi dijete
i u
^
initi ga sret-
nim. A on, m oralno tronut, osjeti kako u njemu iz
viru »suze iz nekog izvora u duši kojemu nije znao
imena«. A da ne govorimo o Ibišu u pripovijeci
Cjepar
koji, ponosan, dostojanstven i pošten, »nije
prosio, a bio
je ve ^ prosjak«, nije pružao ruku, ve
je strpljivo, naslonjen na kozu, ekao kraj Careve
^ uprije vjeruju
^i da ^
e ga neko, starca, pozvati da
mu iscijepa drva. S toga ti veliki
i ponosni Namet-
kovi junaci i junakinje ostaju simboli ljudskog do-
z •
9
8
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
11/188
stojanstva
na onom prijelazu kad se etika pretapa
u estetiku
istog srca, makar i u socijalnom para-
doksu, ili u ponosu bez pokri ^
a kao u pripov ijeci
Kmet, u kojoj aga Džanki
^ odbija da od bivšeg
kmeta primi tre
inu, koju doživljava kao sadaku.
Zato je daleko od istine teza da je Nam etak prika-
zivao patrijarhalno-idili
ni muslimanski život. Na-
metak takav život ne izražava
u svojim prozama,
ve
^
upravo suprotno. To
je život na preprekama,
ali
u kojem se m oralno-duhovnom katarsom, psi-
hološki postupnom ill prelomnom, pos tiže unutar-
nja ravnoteža u dušama junaka. Njegovi su junaci
osje
ajni i prkosni, pokrni pred sudbinom i ponos -
ni, odani i postojani, koji teturaju, posr
u i padaju,
ali
i ustaju, podnose i traju.
All Nametak u sudbinama svojih likova umjet-
ni
ki sugerira oslobadanje od stvarnosnog i du-
hovnog pritiska i strepnje pristajanjem
na posljedi-
ce na iivot
ma kakav bio,
da bi se osjetilo olakša-
nje, ravnoteža i mir
u duši i nastavila ljubav prem a
najbližem (Boji
^
ka).
»Slobodu daj onima kojima
si
je uzeo, i
u du ši óeš osjetiti oslobodenje. Osjetit
^
eš raja, progovara glas u snu Derviš-agi
(San
ov -
jeka Božjega).
Jer Nam etkovo djelo
je prožeto po-
stojanim m oralom
u doživljavan ju života, i isto
nja
^
kom Flozofijom u njegovu osje
anju, sve za-
visno od prirode junaka koji se s njime nosi,
da
li
je
on u ravn oteži otpora prema životu ili u pomire-
nju sa iivotom u Božijem odredenju. Derviš Polo-
vina se pet puta
na dan penjao na munaru » da javi
Ijudima neka
se ne zanose suviše ovim prolaznim
svijetom, neka ostave za
as svoje svagdašnje po-
slove, neka u miju odredene d ijelove tijela, pa kad
stanu u džam iji jedan pored drugoga, pred Bo ga,
oprat de dušu i biti
isti i nevini kao istom rodena
djecaa
(O tmjeni prosjak).
Za nemuslimanskog di-
taoca
to
je egzotika, za muslimans kog
to
je duhov-
no povijesno odredenje imanentno njegovu bi
^u.
Ali
i za jedne i za druge Nametkova novelistika
predstavlja musliman ski svijet malih ljudi, koji u
životnim nedadam a i iskušenjima nalaze ravnotežu
i spokoj, ljepotu i radost unutar sebe, u skladu bi-
^
a, vjere i sudbine. Svako iskakanje ovog pisca u
socijalni angaiman i društvene uzro
nosti remeti
estetsku harmoniju njegove proze, koja se preta
^
e
izmedu b ajke, sna i stvarnosti, izmed u predanja i
života, raspinje izmedu nagon a i morala, nasilja i
dobro
instva, i smiruje u pomirenju sa samim so-
born. Neka
je mir
u njima, s vam a i u meni - to
je
stvarala
ka poruka Nam etkova njegovim junaci-
ma,
itaocima i samom sebi, što magi
no rezonira
nakon
itanja ovih nov ela, i zari kao tiha svjetlost
iz daljine
u nama.
Mu hsin R IZVI
20
1
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
12/188
TRAVA ZABORAVKA
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
13/188
T R A V A ZA B O R A V K A
»Onda
e tako zem lja biti sva ravna k ao dlan.
N e ^ e se znati ni za brda ni za doline. Ne
^ e biti ni-
gdje ni drveta ni travke. T ako
e trajati
etrdeset
godina iza kijam etskog dana. A onda
^
e uliti iz ne-
ba kiša gusta kao m
nija,
i nakon nekog vremena
poet
^
e nicati ljudi iz zemlje, goli kao od majke
rodeni. Tada te se po
eti suditi ljudima, i bit ^
e
postavljene mizän-terezije. Naš
^ e Alejhiselam biti
uz terezije,
pa ka d se bude sudilo muslimanim a za
njihova djela, on
^ e se za njih zauzimati. U jednu
^
e se tezulju metnuti zla djela, a u drugu dobra.
Ond a ^
e, bezbeli, pre tegnuti zla djela, jer grešni
smo ljudi, a naš
^
e Alejhiselam skinuti sa sebe
džube pa
^
e ga m etnuti u onu tezulju gdje su tVoja
dobra djela,
ne bi l
i prevagnulo. A ak o ni tada
ne
pretegne,
on
^
e uprijeti prstom,
ne bi li dobra djela
pretegla rdava.«
Seljaci, seljanke, stariji ljudi
i mladina, svi su
pozorno prati l i kazivanje E m in-hodžino, kad se
naglo vrata otvoriše, a u sobu hrupi S alih Džoklo.
Bio
je blijed i nekak o kao prestra šan,
a
i zamoren,
sum oran. Pozdravi ih i sjede na ponu
eni stolac.
V e eras
je reda hodžina kazivanja
u Huskovi ^
ä
na Zek ovini,
pa se okupilo Rotimljana sva sila,
najprije
na kom anje kukuruza,
pa
na sijelo i po-
2 5
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
14/188
torn
na hodžino kazivanje vjeronauka. Rotimlja ni-
je onda imala mekteba, pa bi Rotimljani uzeli pu-
tuju
^ eg hodžu
da im
s jeseni i
u zimu kazuje djeci
vjeronauk, a hodža
bi
nekoliko dana bio
u jednoj
mahali, nekoliko u drugoj, tre ^ oj, petoj,
i
obredao
bi
sve ku ^
e u selu. Mladež
bi
hrlila za njim, jer
se
uz
njegovo kazivanje može
i
pozabaviti sijelom,
na
koje možda stariji
ne bi
dali da
se ode. Naro
ito
ako
je
ku
^
a šira, onda bi
bilo dosta mladeži, pa
bi
zamolili hodžu
da im
štogod iz vjeronauka ispri
a
odmah sprva no
^ i,
da bi oni mogli kasnije dulje si-
jeliti, razgovarati
se, zabavljati, poigrati pa
i zapje-
vati.
I Salih Džoklo došao
bi na ovakva sijela, iako
je
svršio
u Mostaru mekteb. Zapravo, njegov
je
otac
od s
v
ojih bivših kmetova osvojio komadi
^
zemlje
koju su oni uzurpirali dok
je bio maloljetan,
i
po-
eö isprtljavati
na
Rotimlju odavši
se zemljoradnji,
a zimuju
^
i u gradu.
Na selu
je
provodio od Edrele-
za
do Kasuma, a evo ima dvije-tri godine
i ne sila-
zi
u Mostar. Proširio posjed
da je
prvi
u Rotimlji,
zaselja
io se sasvim, ali opet drži se nekako poda-
Ije od seljaka, premda su svi muslimani. Njegova
žena, pa nevjesta i
još neke žene poselja
enih
napola poselja
enih aginskih ku
^
a nazivaju
one
seljanke koje
ne
pokrivaju
lice
i
nose dugu bijelu
košulju »kotulašušama«, a seljanke opet njih zovu
»dimijašušarna«, jer nose dimije. Ina
e se paze
i
slaze
i
lijepo slažu.
I Salih tako
ne
dolazi
na ova
seoska .sijela zbog vjeronauka, jer on zna
i
više ne-
go mnogi seoski hodža, ali, eto, momak
je,
ho^ e
progovoriti
s kojom curom, makar i sa sela. Otac
i
majka, rodeni gradani, Mostarci,
ne bi
mu nikad
dopustili
da
se oženi seljankom, osim možda ko-
jom »dimijašušom«, kakvih ima u svim dubrav-
skim selima, ali Salih bacio oko upravo
na
Sekanu
2 6
A li
uš i
^ a. Djevojka lijepa,
vrsta, kao od brijega
odvaljena.
Bila je Sekana, kad joj je bilo petnaest godina,
slabašna, tankovijasta, blijeda, ali jednog dana do -
doše
u selo
ergaši, i jedna je kotlarka nasvjetova.
»Eto«, veli joj, »kad yam se krava otel i,
uzmi sva-
ko jutro tele u naru
je pa ga iznesi
na
gornji boj
u
ku
^
i. Radi tako godinu dana, a svako jutro popij
našte srca jednu ^
äsu jemuže, pa
^ eš vidjeti. Obja-
at
^ eš
da
deg' biti najkršnija cura u selu « I zbilja
je
Sekana poslušala
ergašicu, a nakon godinu da-
na ve
^
je
itavo june iznosila
na
gornji boj ku ^ e.
Mogla
e vre
^u žita uzeti
i
bez po muke baciti je na
konja.
^
ta je njoj bilo zametnuti
se stränöm sijena
i
iznijeti
je
uvrh pojate,
pod samo sijeme? Vre
^u
krumpira donijeti s njive ku ^
i,
na
najve
^
em trku
zaustaviti konja, za nju
je
bila igra
ka.
Da
je
nije
bilo stid, pozvala
bi
najja
eg momka
da
se s njim
porve,
i
vjerovatno
bi ga oborila, ali opet,
to
bi
bag
bio zazor
i
sramota.
I nije bilo selja
kog momka
da bi
se mogao mjeriti s njome, samo
je
Salih
Džoklo bio od jednake
grade sazdan. Ono što rek-
nu naši Ijudi - strževa japija.
I Salih mislio
na
nju, kako bi
to bilo
da je
uzme,
da se njome oženi,
da
izvadi uzorak djece kakva
bi
trebalo
da
se radaju, a
ne
nekakvih grintavaca kak-
vih
je
puno selo. Nemaš nigdje momka
da
vidiš
da
je štrk
na
nogam', širok
u ple
^
ima. Gdje su onakvi
mladi ^
i o kakvima pjeva stari Ishak
uz gusle,
na
si-
jelima
i svadbama? Izrodio
se narod, pa
bi
trebalo
izvaditi novu rasu
Govorio jednom materi, onako postidno, kad
mu
je
ona predbacivala što se
ne
ženi kad
m u
je
ve ^ dvadeset godina - govorio
da bi
se on oženio
ako
bi oni, to jest otac
i mati, privoljeli da
uzme
Sekanu. Mati se snebila. Nije ona bila zadovoljna
2 7
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
15/188
što
se posljednjih nekoliko godina ne sprtljaje zimi
u grad, a sad, kad
bi
se toliko povezala sa selom,
da
joj i snaha bude prava seljanka, »kotulašuša«,
izgubila bi
svaku nadu
da
de se opet vratiti u svoju
ku^
u u Mostaru, u onaj
ardak u koji
je kao mlädä
dovedena, gdje je
njega, svoga Saliha, uo
i Lejlei-
-kadra rodila, pa ga odmila Kadrijom zvala.
- Ne govori
o tom, sine, ni s kim više
Ne
dö mi
Bog
da
Mujaga za
to sazna
-
A ako
ja,
majko, samo nju ho
^u?
- Hajde,
Bog ti dao svako dobro, ne budi takav
Kao
da je
ona jedina cura
na
svijetu?
A zar si ta-
ko brzo zaboravio svoju Eminu?
- Ono
je
bilo pa prošlo.
-
Ne prolazi
to tako, moj Kadrija. Koliko si ti
puta Emini otišao pod pendžer I rije
joj dao, pa
sad
je,
zar, ostaviti za hätur jedne seljaka
e.
-
Bio sam
ja
njoj dao rije
, ali ona nije u po-
sljednje vrijeme za me manila. Ohladila je ona od
mene, pa sam i
ja
od nje. Svršeno
je
medu nama.
- Hajde,
sine, ne govori besposlen Stotinu si
puta otišao odavlen sprva ve
eri u Stolac, pa jä
progovori s njom jä ne progovori
pö
sahata i
do
zore se vrati na
Rotimiju,
pa prihvati za posao.
-
Jesam, majko, i više od stotine puta.
I bivalo
je da
ne mognem ni progovoriti
s njom, a u putu
ostavi šest sahata, ali
je
ona mene uvrijedila. Dva-
-tri posljednja puta nije mi htjela ni
na
prozor izi-
^
i, a kamoli
na
vrata,
da probesjedimo.
- Moj sinko, kao
da
cura nije mogla imati toliko
razloga
da ne mogne si^ i i
s tobom progovoriti
Možda joj
je
i otac bio
slab? A stari Alijaga Husi
^
baš
je
onakav
ovjek kakav treba tvome ocu za raz-
govora, kad dode prijatelj prijatelju.
I cura je lije-
pa kao upis. Prävä gradanka. Vidala sam
je
i u Sto-
cu, a i na
Trijebnju, kad
je
dolazila
u Hasanagi^
a.
Ne
ostavljaj
je,
sine, grehota ti
je Ne
znaš
ti koliki
je
grijeh ostaviti curu.
Ali Salih nije hajao za materin govor. Otac, stari
Mujaga, kao
da
nije ništa znao
o svemu. Sigurno
mu Mujaginica nije ništa o tom govorila. Pa kad
god
je bilo sijelo gdje
se nadao nju vidjeti, išao je
odmah tamo sprva ve
eri.
I ve
eras, kad
je
i mek-
teb i sijelo u Huskovi
^ a
na Zekovini,
on odmah,
tek što
je
ve
erao, bacio samo •fermen preko rame-
na pa krenuo preko Ku
^
ina
na Zekovinu. Kad
bi
mu neko svezao o
i, mogao
bi st i
^
i
na
Zekovinu za
deset minuta,
da nigdje ne posrne
na
panj, ali
se
ve
eras desilo
udo s njim. Cim
je ušao
u Ku
^
ine,
kao
da
se odnekle stvorila Emina pred njim.
Spreznuo
je
kao
da je
vidio živo
bide pred sobom,
a ono je
bila sama pomisao
na
nju. Uselila mu se u
dušu i prekoravala ga što ju
je
zaboravio,
pa joj ne
dode. On joj govorio
da je gotovo
s njihovom lju-
bavi, jer joj je
dolazio tri no
^ i zaredom,
a ona zna
koliki
je
to put - tri sata u Stolac i tri natrag - pa
mu ona i.tjede iza
^
i. On nije budala, ne dä se
on vu^
i za ^
s kao dijete. Ona mu iznosila isprike,
da
joj
je
otac bio bolestan,
da je
ula kad bio on
bacio kamen
i
^
u prozor, ali joj se otac nije dao
odma
^
i, jer mu se prisnivalo
da
de se rastaviti s du-
šom ako ispusti njezinu ruku iz svoje. Sad
je
oz-
dravio,
pa što sad ne dode? Ona
bi
izašla
na
avlin-
ska vrata i mogli
bi na
sate govoriti. Govorila
bi
mu o svojoj velikoj ljubavi, govorila
bi
mu kako de
slušati njegova oca i majku, kako de raditi u svojoj,
u njegovoj ku
^
i kao rob za svoga voljenog Saliha.
I on se upravo po
eo smekšavati, po eo se topiti
led s njegova srca, kad se s druge strane Ku
^
ina
pojavi Sekana. Bila
je
nasmijana, a dva reda zuba
bljeskala kroz mrak.
Na
putu joj stajao grme
ak
graba,
a ona ga jednim skokom presko
ila pa do-
29
2 8
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
16/188
hvatila mladu jasenovu granu, zategla
je i pustila
da se cijeli jasen stresao
i
sasuo liš
^
e
pod njezine
noge.
Pitala ga je
zašto stoji, zašto ne
ide kamo je po-
šao. Ve
eras
je
sijelo
u Huskovi
^ a. On zna
da je
ona tamo,
pa šta
eka? Kömä se kukuruz. Ima ga
itava gomila nasred sobe. Niko ne
^
e smjeti uzeti
klip
i
baciti ga pred nju, jer
bi
ona uzela
i
zaždila
njime baca
a po prsima ili po le
ima da bi ga pro-
želo kao grom. Samo ako on baci pred nju klip,
uzela
bi
ga
i
okomala zrnje.
Rukavi puni ruku, košulja puna njedara
i
boko-
va zamicali pred njim, i
on
je pošao ne gledaju
^
i
kud
je
put kroza šumu, nego posr
^ u^
i preko grabo-
va, kroz hrastov guštik, udaraju
^
i na drijen,
na
div-
lju lozu.
-
A mene
^
eš zbilja ostaviti? - javila se Emina
i
kao snuždena pošla
na
drugi kraj Ku
^
ina. - Nije
ti
sveta zadana rije ? Kamo ti zakletve? Pa dobro.
Idi svojim putem;
ja
ti želim svaku sretu.
Ja
^ u sje-
diti
u ^
ošku za mušepkom, ne ^
u plakati,
da
ne bi
kadgod pomislio
da si mi nažao u inio ostavivši
me. Plest du sijede kose,
udati
se ne
^
u, ali mi ne ^
eš
zamjeriti ako budem uvijek mislila
na
te.
»Ona
je zlato. Kako ima plemenitu dušu « -
mislio
je Salih i
pošao za njom. Bila
je
slabašna,
nježna, prozirna kao mlädinski düv
k
i na
putu jojnigdje nije drvo zasmelo. Prolazila
je
kroza
nj i
le-
lujavo lepršala odmi
u ^ i,
a Salih za njom.
- Stoj
Zar
6eš
me ostaviti? - za
ulo se s druge
strane. - Nisi mi dao rije
, nisi mi se zakleo, ali
sam uvijek iz tvojih o
iju razumjela rije
i
da sam
ja tvoja sudbina.
Uzet
^
eš
me. Rodit
^
u ti sina,
ne
jednog, mnogo sinova koji
de biti junaci kao Hrnji-
ce. Pa kad na
Bajram po
eš sa svim sinovima
u
džamiju, svi de se ljudi osvrtati za tobom
i za tvo-
jom djecom, za našom djecom; svi
de ti zavidjeti
na
našem bogatstvu.
Okrenuo
se i
pošao za Sekanom. Ona
je
svom
silinom sklanjala ispred sebe
gusto šiblje
i
drve ^
e,
a on žurio za njom spoti
u^ i se sad o kamen,
sad o
grm, sad o bus, a dra
a mu kaišala
akšire, dok mu
je
fermen samo jednom rukavskom rupom visio o a m e n u
- Onaj jagluk što sam
ti ga lani dala nastoj ili iz-
gubiti ili brzo poderati - govorila mu Emina kad
se on obazreo na samom izlazu iz Ku
^ ina
u Behra-
movu ogradu. - Ti nikad
ne
možeš znati, ali si mo-
gao
barem
osjetiti koliko
je
ljubavi
u njemu utka-
no. Ja
sam platno tkala i na te mislila.
Na
er
ef
ga raspinjala i na
te mislila. Svaka tanka pamu
na
nit, tanja nego paukova noga, prošla
je bezbroj pu-
ta kroz moje ruke,
i ja
sam tada samo
na
te mislila.
Svilu sam provla
ila kroz iglene ušice i
mislila ka-
ko si
se ti provukao kroz moju dušu, kroza say moj
život. Probadala sam iglom platno i
mislila kako
je
moj život prožet i protkan tvojim bi
^ em, kao ovaj
jagluk svilom.
A sad,
emu
^
e ti taj rubac? Kad si
zaboravio mene, kad ti ja
više nisam ništa, baci ru-
bac, poderi ga, izgubi ga Zašto
da
te rubac ikad
na
me podsjeti, kad deg' ti s drugom živjeti? Bit deg
možda sretniji, pa eto,
ja ti želim da i
bez mene bu-
deš sretan.
I njezino zra
no bite prolazilo
je na drugi kraj
šume, a on
je ostavio Sekanu
i
jurio za Eminom
koliko
je
imao snage.
A i
ova ga
je po
ela izdavati.
Po
ele mu se noge spoticati, pa onda klecati. Osje-
^
ao je
vrtoglavicu, a u tijelu težak umor. Sjeo je.
I
im
je
sjeo, odmah
se
i
sjetio gdje
je.
Deset koraka
ulijevo eto ga
na
stublu, pa u Huskovi
^
a vinograd,
pa u baš
u, dvorište
i
u ku^
u.
3 0
1
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
17/188
Ustao
je
i za as
se našao medu
eljadma
na
sije-
lu. Upravo
je
hodža dovršavao pri
u
o nicanju lju-
di i sudenju
na
S udnji dan.
-
Šta je
s tobom, Salihaga, po Bogu
brate?
- pi-
ta ga Ibro Huskovi
^
. - Mi
t i se nadali sprva no
^
i, a
evo, sad de üred pono
^
.
-
Mi tamam mislili
da
rasturamo sijelo - veli
Huso Beširi
^
.
-
Pa
ja
yam ne branim , m ogu i
ja
o dma h ku
^
i -
veli Salihaga.
-
Neka, neka, ima i no
^
i.
Ne daj
je,
Bože,
u bo-
lesti provoditi V idjeli
bi
što
bi se uduljila - veli
do ma ^ in.
-
Nego, zbilja, što si tako kasno došao?
I eto,
say si rapa ndžan kao
da te psetenje
ambalo.
-
Prodite
me se, ljudi - preko volje odgovara
Salihaga. - Ve
eras mi se dogodilo što nikad u ži-
votu.
-
E? - svi znatiželjno zinuli u njega.
-
Ama, eto, pošao sam na
sijelo odmah iza ak-
šama, odmah
s ve
ere. I kako stupih u Ku
^
ine, ja
ne znam šta
s mene bi. Vrho sam, evo, sve dosad
kroz Kudine kao konj po gumnu, i nikako ne mo-
goh naizvan. U
pö
dana u
pö
no ^
i znam gdje
je
ko-
je drvo, gdje plotovi, kuda vod e putevi uzduž i po-
prijeko, ali no
^
as šta
je
bilo od mene, ne znam.
Evo sam
se say izderao i izgrebao. I Bog zna, svu
nod bih se okretao i vrtio po šum i,
da
me u m or ne
savlada, a
na
um mi pade pa rekoh: »Vela havle,
nalet šejtana«, i odmah sjedoh. I kako sjedoh, a
ja
ovdje navrh Ku
^
ina kod stuble.
-
Aaa? -
dude se seljaci i snebivaju. T ä
da je
is -
torn iz grada došao, pa samo jednom u danu pro-
šao kroz Ku
^
ine, mogao
bi mime duše no
^ u pro
^ i,
a
da
ne zaluta. Nije
to kakva šuma, iako ima go-
rostasnih hrastova u njoj. Za m anje od deset minu-
32
3 .
Nametak: Trava zaboravka
ta hoda došao
bi
joj
s vrha do
na
dno,
a u širinu
je
nema više od dvije
do tri minute hoda. A Salih
je
ve ^
odavno
u Rotimiji. Godine su prošle kako su
se naselili ovdje, a kamo ti djetinjstvo i prva mla-
dost, kad
je
samo ovdje ljetovao i po nekoliko pu-
ta
na
dan kroz Ku
^
ine prolazio
-
Nego, vjeruj
se ti meni, Salihaga, to si ti stao
na
travu zaboravku,
pa si odmah izgubio svijest
gdje se nalaziš - veli mu Emin-hodža.
-
Doista
je
tako - vele i drugi te
se razveze raz-
govor o travi zaboravki, koju nije niko vidio, ali
kad
ovjek
na
nju nagazi, zaboravi gdje
je
i
na ko-
jem
je
kraju svijeta.
I d im
ovjek sjedne, odmah
dode k sebi i zna gdje
je. Ali
je
muka što
ovjek ne
može
da
se odmah sjeti pa
da
sjedne.
Salih
je
bio šutljiv i ostatak nodi koji
je
prosje-
dio
s društvom. Prom atrao
je
Sekanu
a m is lio
je
o
Emini i uporedivao
ih.
Lijepa
je
i jedna i druga,
svaka
na
svoj na in.
Ali dobrota, dobrota duše
pretezala
je
daleko svu snagu i jakost Sekaninu.
I
kad
ih je, kao
ono hodža što
je
u svojoj pri
i kazi-
vao o terezijama Posljednjega suda, postavio u te-
zulje svojih osje
^
aja, pretegnula
je
ona nježna,.ta-
nana Emina.
On
je
kao krišom upirao prstom
u te-
zulju u kojoj
je
sjedila Sekana, ali ni
to ni sva teži-
na Sekanina ne mogaše pretegnuti onu slabašnu,
eteri
nu Eminu.
-
E, Salihaga - prenu ga iz misli Muhan Beh-
ram - Kad de se
na
vizetu?
-
Do heftu, ako Bog
da.
-
Vjere mi,
uzet
de te - veli Ibro Salihi
^ .
-
Neka uzmu Šta
im ja
mogu
-
Pa i ne moraju uzeti baš njega - otklanja Mu-
han Behram. - Od pet-šest stotina momaka odabe-
ru sedamdeset - osamdeset.
33
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
18/188
-
Da odaberu, vala , samo dva,
i od ta dva jedan
bi bio Salihaga - veli
s ponosom Hasan Pehli
^ .
-
Boga mi, ljudi, puno
je služiti tri godine
Ȋk-
tivn
«. Nego da
se oženiti, Salihaga, pa onda se
nade neki na
in
da
se spasi od vojske.
-
Šta yam
je naspjelo, ljudi? Nisam ja
jog za že-
nidbe.
U S ekani srce s trecnu.
Prošlo
je davno
pet sat i mraka,
i sijelo
se po
e
osipati. Kroz Ku
ine podoše za Sa l ihagom sve nje-
gove komšije sa Šenšuše
i Orašja. Progovorili bi
tek pokoju,
a najviše kako
je Salih potrošio
etiri
sata hoda što oni prodoše za ma nje od
etiri
minu-
te.
Kad
se ujutro probudio daleko prije izlaska
sunca, sišao je u izbu, gdje
je Mujaga
s Mujagini-
com p io kahvu kraj odžäka. Zaiskao
je od matere
klju
e od velikog rušnog sanduka i izvadio nove
akšire, fermen i traboloz
-pas, pa onako ureden
kao
na bajram sko jutro opet ušao
u izbu. Mati
je i
njemu nalila f indžan,
a Mujaga, koji nije pušio, a
znao
je da
m u S alih puši, ustade pa iza grede izva-
di zadimljenu duhankesu od p ijev
eve kože te mu
je dobaci:
- Eto,
pa nemoj se više skrivati. Kad znam da
pušiš, puši i preda mnom
- A ti se kao za nekakvim poslom spremio,
Kadrija? Da ne
eš u Mostar?
- Ne^
u vala, majko. Idem, ako
Bog da, u S tolac.
-
Jesi
l i poslušao majku svoju?
-
A kad te
ja, majko, nisam slušao?
-
Šta
to vi nešto mimo me govorite, kao
da me-
ne i nema?
- Cut
^
eš
i ti. Haj' ti, sine, hairli ti bilo Nego ti
- obratila se Mujagi - daj djetetu koju paru, nek
ima u tu
em mjestu.
-
Pa ima on vazda para za kahvu.
-
Am a, prodi ga
se, vjere t i Daj što u žutu
-
Stara, meni se
ini, da demo se
ja i
t i üred na-
zvati svekar
i svekrva - i brada
m u d rš
^
e od nekak-
ye dragosti, a suze se
i nehotice kotrljaju niz obra-
ze.
Pa kad je Salih pred veer preko Pobrda naišao
s mlädöm
i svatovima, gruhnu puška i sve
se O raš-
je uputi prema mladencima do
na Hraš
^
e.
A kad
su bili kroz Ku
ine, prim a
e joj se Salihaga
i šap-
nu joj:
-
Evo ovdje, ovdje si me za sobom okrenula. I
da sino^
ne stadoh na travu zaboravku, ne znam
šta bi bilo i kako bi
se sve okrenulo.
-
Kakvu travu zaboravku? Kako sam te ovdje
za sobom okrenula kad ovdje nisam nikad bila?
-
Ništa. Kazat
du
ti drugi put.
Ali joj nije nikad kazao.
34
3•
5
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
19/188
N J E G O V A O S U DA
Kad s
e O mer vratio iz rata, zatekao
je
sve kako
je
ostavio. Dva br ata, oba pr eko šezdeset, nisu ni
išla
u vojsku, nego ostali kod ku
^
e. Trgovali u ma-
lom seoskom dudani
u, koji
je
bio i trgovina život-
nim nam irnicam a, i kavana, i brija
nica; nadgle-
dali
ono zemlje što
je
iza svega Alajbegovida imet-ka ostalo, i svadali
se.
S tan Muham edaga Alajbegovi
^ bio
je
u turskoj
vojsci kapetan. U m irno doba dobivao
je
pla
^
u za
tndeset pandura koji su imali
uvati granice njego-
va podru
ja od upada Crnogoraca,
a držao svega
dvojicu. Kula m u bila
na
Brštaniku,
pa se s nje vi-
djelo
na
sve strane koliko ni najbolji pješak ne
bi
mogao za dan pregaziti.
O n bio vladar u svemu to-
me, jer
je
sultan bio daleko, u krilu žena zmijolikih
t ijela, daleko, gdje se ljube dva m ora i p riželjkuju
dva kopna, i ništa ga se nije ticalo kako tamo u
Hercegovini , u onom iz lomljenom i razbacanom
kršu, sa pogdjegdje kojom šakom zemlje i krpom
šume, u i m e nj e g o v o vlada Muham edaga Alaj-
begovi
^
Ne
zna
se
ija
je
ta kula bila, prem da ne bijaše
vrlo stara. Dizala
se na
tri kata. P rizemlje svi zvali
»izbom«;
tu
nije niko stanov ao, nego se ljeti nizao
duhan,
a zimi, kad udare jugovine, slagao u snopi-
36
^
e i vezao.
U velikoj plo
i nad vratima uklesao zi-
dar arap skim slovima i turskim jezikom
da
vlasnik
ne
bi
razumio:
»Da znadem
da je
i jedna para koja je utrošena
u zidanje s pravdom ste
ena, uzeo bih
eki^
pa bih
je
svu prevrnuo i ne bih ostavio kame na
na
kame-
nu.«
Otac Muhamedagin, Memišaga,
malen
i neugle-
dan - »šaka jada« - bio
je
kod
Ali-paše R izvanbe-
govida nadglednik konjä i u velikom ugledu. Nije
ga bilo ko
bi
znao
s nj im e uporedo pojahati . Pa
kad je
postao kapetan nad pandurim a
u ovom k ra-
ju stola
koga ka diluka, uzeo
tu
kulu i naselio
se u
njoj. Zimu
bi
zimovao
u Mostaru, a dim J urjevo,
on opet gore na
Brštanik. Kad
je
umro, ostavio
je
uve
an imetak , mnoge km etove i položaj jedincu
svome.
Koliko
je
god on bio naprasit, sin ga dvaput
prestigao. Oženio se bogatom udovicom, pa kad
joj je
došao prvi godišnji prihod
s imanja p rvog joj
m uža, medu ostalim i vel ik zem ljani dup m asla, a
ona, ne poznavaju
^
i mu dud i kao
da
se pohvali
da
je
i ona bogata, rekla: »V idi kako valja i moje B ije-
lo Polje «
(to
je
cijelo selo naslijedila od pr voga
muža),
on gurnuo nogom
up niza stepenice, i
maslo poteklo i rastopilo se
na
Božjem suncu.
»Eto,
to
je
tvoje«, rekao on zabacivši glavu nazad i
nagnuvši
je
malo
na
l i jevo ram e
(a takvo držanje
glave na slijedili su i njegovi sinovi), »i
da
mi nikad
više
nisi takvo što rekla «
O na ušutjela kao što su i sve žene onda
morale
ušutjeti muževima , i bez smijeha i bez pla
a radala
m u djecu, kuhala jelo, natakala mu rakiju i pripa-
ljivala lulu
na dugom
ibuku.
Radala
se djeca, umira la, radala, i
etvero
ih se
poodgojilo. S am o bila jedna k
^ i , a samo se jedan
37
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
20/188
sin blagom
^ udi bacio
na
mater . Ahm etom ga zva-
li.
Rijetko
se kad u Muhamedaginu službenom
podru
ju dogodilo štogod
da bi
morao uredovati.
Pa kad bi
se štogod i
zbilo,
on bi
to presudio preko
koljena: ako
je
što usitno, nekoliko batina,
a ako
je
što krupnije, mu tesarifu
u Mostar.
Nikada
on
ne bi
propustio zalaz sun
ani, osim
uz Ramazan,
da
ga ne
»oseiri«
s f indžani
^ em raki-
je
i
vo
kom, kakva
se kad zadesila. Sve dolje pod
njim kao
na
dlanu:
i
podVornice
i
kmetske ku
^
e
(njegovi km etovi
ur i
^
i stanovali
pod tri slamna
krova, a bilo
ih je
osamdesetak glava, od kojih
je
vazda neko morao biti
pod kulom,
da
agirlici
ne
uzmanjka vode), cijela Rotimlja,
pa Stanovi
^
i,
Dubrave
i
dolje Neretva,
i
prek o nje druga sela,
i
u
dnu dolje mali
ak mora, kolik suzica. Nad svim
sunce kao bakreni kolut, pa zalijeva mlazovima
krvi krš
i
lomi
se o njegove bridove. Gleda on to
tako ve
^
trideset godina,
i
kad
se u to vrijeme
ne
zadesi kod ku
^ e,
ini
mu se kao
da je
nešto veliko
izgubio.
A sve
je
to njemu poznato do najmanje
s itnice. U svem u tome k raju nem a videnijeg
ovje-
ka koga on
ne bi
poznavao, niti ima
i
najmanjeg
djeteta koje njega
ne bi
poznavalo. S tot inam a dje-
ce
on
je
kumovao
i
svako darovao dukatom,
a de-
silo mu se
da
ga
je
kadgod zasvrbio dlan
i ne bi
se
smirio dok se
na
nek ome
ne bi
iskalio. Malo
je
tre-
balo
da
ko sk rivi,
i
ve
bi
zapam tio svoju krivnju.
T a k o
je
on kmeta Marka
ur i
^
a izdevetao kandži-
jom zato što nije aginica imala vode
da
se okupa,
p a
je
morala propustiti molitvu,
a Marko dotle
besposlen leškario
na
gumnu
pod kruškom. Od
jednog udarca zasjeklo mu se uho, pa se
inio kao
agine ovce, kojima se u prolje
^
e zumbä komadi
^
uha
da
se mogu prepoznat i medu ostal im km etov-
skim ovcama.
I da je
Ma rko bio kakvi su mu bi l i mladi uku
^ a-
ni, Muham edaga
bi
se njihao
na
vješa l ima kad je
sultan iznajmljivao drugom caru ove dvije pokraji-
ne
na
neizvjesno vrijem e
uz
m alu najamninu.
Na
njegovu
se dušu navalio bol, velik
i
teak
kao ona V elež, koja se nätkap ila nad njegovu kulu,
i
on,
da je
mogao, prekora
io
bi
sva ta brda
i
stao
pred
sultana
i
zamolio ga
da
ga zadrži
u svojoj mi-
losti -
da
umre »jedu
^
i njegov kruh«.
Ali nije mo-
gao ostaviti svoju kulu, od oca n aslijedenu, one ši-
roke podvornice, vinograde, kmete, koje mu Švabo
nije oteo, nije m ogao ostaviti svoj »seir« u zalazak
sunca, kad ga oživljava kapljica rakije
i
one žarke
boje,
prolivene po kršu.
Nije prebolio gubitak. T ri godine kop nio
je
kao
snijeg
na
suncu i ne
vodio brige ni
o emu,
i
jedno-
ga dana
u zalazak sunca odbacio findžan od sebe,
pružio se po ov
joj kožici
i
polagano, kao
da je us-
nuo, umro
a
da
niko od njegovih nije ni znao.
Ahmet,
srednji
brat, upravljao svime. Zet odva-
lio dobar dio imetka, a Omer ostalo gotovo upro-
pastio.
Sve
ono ludo što se s koljena
na
koljeno naslje-
ivalo
u Alajbegovi
^
a ku
^
i, palo
na
Om e ra .
Ni
Huso, najstariji, ni
Ahmet
nisu ga držali za
brata. B ilo nešto divlje, priprosto u njemu. I majka
m u
i
otac bili si
^
ušni, pa
i br a ^
a
m u
i sestra,
a on
kao od brijega odvaljen. Kad
je
u B e
u služio »ak-
tivnu« divili se njegovoj snazi
i
proždrljivosti . B io
je
truba
,
pa
da
dokaže snagu daha
i
prsa, zatrubio
je i
»hornu« raskinuo dahom.
U toj
je
kumpanij i
služio
i
jedan kmet
s Brštanika, pa je
on to p oslije,
kad
je
došao ku
^
i, i
pr i
ao, kunu
^ i
se sva
im
da je
istina.
3 8
9
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
21/188
•
Zarana se u
njega pokazivali znaci rasipnosti,
pa
bi
mu
otac ponekad, gledaju ^ i
mu
crte
na
dla-
nu, rekao: »Ako ikada Alajbegovi
^ a imetak
spane
na nj, propast
^
e.« Bilo Omeru tri godine kad
je
on
umro.
Izrastao Omer
brzo i divlje kao kakva divljaka.
Bio uvijek s
obanima
u
brdu i divljina
se
njegova
samo poja
avala. Nikad ništa nije
uo
osim
so
-
nog pastirskog rje nika.
A njegova bra
^ a nisu voljela da
se druži sa selja-
cima, premda su i oni sami bili napol seljaci,
bar
sa svojim stalnim životom
na
selu i sa vrlo malim
prekidima
u gradu preko zime. Znali su oni i
da je
suha zemlja tvrda i da
od motike ostanu
na
dlano-
vima žuljevi, ali
ono
rodeno agovanje prije
ilo
im
da se miješaju sa seljacima.
A u
emu oni nisu
imali razvijene sposobnosti, on
ih
u tom
pretekao.
Oba su bila davno oženjena
a
ne imala djece. Niko
nije ni pomišljao
da
Omera oženi.
Došao jednom njegov otac
u
napast. Dvadeset
godina pirovalo
u
njegovoj krvi, bogat, istom ime-
novan kapetanom, nikakve vlasti nad sobom osim
mutesarifa
u
Mostaru i cara u Stambolu,
pa zašto
da ne kuša odmah svoju vlast. Zovnuo kmeticu
Delfu na
kulu. Izišla ona savivši ruke
na prsima.
Zaklju
ao
on sobu,
a
ona, kad
je
vidjela kamo on
smjera, pala preda nj: »Nemoj, lijepi aga, i ovog
ti
i onog svijeta, poganiti svoje lijepo tursko tijelo o
poganu vlahnjetinu « »Kao
da me
ko klju alom
vodom polio
«, pri
ao
on
poslije,
»ja
se
zgadio sam
sebi, otišao odmah
u
Mostar i oženio
se.«
Znali su i njegovi sinovi, naravno poslije, za
tu
o
evu zgodicu i ponosni bili kako
je on bio vrst i
ne podlegao
asovitoj mähniti.
Samo
Omer,
kad mu se pružila prva prilika,
a
bilo
mu
je tad
dvadeset godina, ustrajao
do
kraja.
Ležao
on
potkraj ljeta
pod
oskorušom,
a naišla
Mejra Salati
^
a. Svratio
on nju pod
drvo i natresao
joj oskoruša toliko
da bi
jedva i säm ponio.
- Pa u emu
du
ih
ponijeti ku^
i? - pitala ga.
-
Skini dimije, pa u
njima
Bila ona bez oca i matere otkako
je
pa noge us-
tala,
pa
pala
na
vrat stricu. Premda joj
je
prigrabio
say
imetak, koji
je
bio kolik i njegov, hranio ju
je
gore
nego
bi
i posljednjeg slugu
da ga
je imao. Za
najcrnje zime slao je
u
brda po drva, ne
bi li
se
smrzla ili
je
gladni vukovi razderali,
a njoj ništa.
Tukao
je po glavi,
pa
ostala suluda i nerazvijena.
Tek negdje u
osamnaestoj godini dobila nešto prsa
i bokova.
Takvu
je
Omer
svratio
pod
oskorušu. Skinula
se
ona i po
ela sakupljati oskoruše
u dimije,
a Omer
joj pomagao. Sve
je
to
bilo u
hladu i zaklonjeno vi-
sokim plotom.
Poslije ona posr
^u^
i i klonula došla ku
^ i s dimi-
jama punim oskoruša i cerekaju
^ i
se.
I upravo
je
zbog te Mejre
u
Alajbegovi
^ a ku^
i
pošlo sve po zlu. Sve
je
njiva gonila njivu i vinog-
rad proždirao vinograd, najprije
da bi
se to kako-
god skrilo,
a poslije pla
^
aju
^
i uzdržavanje.
Štedjelo
se, krparilo, vezao
se
jedva kraj
s
kra-
jem, i od svega imetka ostale
do
potkraj rata
dvije-
-tri njive, koje su bacale toliko
da
su
se
i tri ku
^ e
kolika
je
njihova
mogle
hljebiti, dva vinograda,
kmetovsko selište, du
^
an i kula, ponos i ugled
Alajbegovi
^
a.
To
je
od svega
Omer zatekao kad se
vratio iz ra-
ta.
Zatekao je
oba brata sijeda, malena, smežurana.
I
njemu
se
sažalilo
na
njih.
»Ja
sam
im
sve te sjedi-
ne i brazgotine natjerao. Sad
valja da slušam kao
rob.«
4 0
1
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
22/188
rl
•
•
Do
ekali ga oni kao
da je
s drugog svijeta do-
šao. Pa kad su se nakon nekoliko dana njegova od-
mora jednom okupili navrh kule, u odžakliji
na
si-
jelo,
Ahmet
poveo razgovor
o Omerovoj ženidbi,
najprije onako tiho izokola, dok
je došao
na
glav-
no.
Krivo su
mu, govorio on, u
inili svi što ga nisu
za vremena ženili, pa ne bi inio
ono što
je
u
inio.
Ali, šta je, tu je.
Dijete je
ve
^
odraslo, dvadeset
mu
je
godina, pla
^ eno
je
uzdržavanje, nije
se ostalo
sasvim bez imetka, pa mo
^
i de se živjeti, a ako bu-
de po redu mrijeti,
i
njihovo
^
e ostati njemu
i nje-
govoj djeci, jer su
i
oni
i žene
im
ostarjeli,
a nema-
ju djece. Samo, eto, neka se sada dadne
na
posao,
neka upre koliko može,
da
ku
^
a
ne propane,
da
ra-
di, pa
da
ostavi sve ovo djeci, kao što su
i
oni ovo
od oca naslijedili.
On slušao
i
pristao
na
sve.
Ni za
što
se on nije brinuo oko ženidbe.
Ahmet
otišao
nekamo
u Bosnu
i
doveo
mu ženu.
»Žena
je,
dobra
je
«, rekao
on
i
vjen
ao se.
Kad
u kojoj porodici kola podu strmo, onda
kri-
ve
ili ono dijete koje se istom rodilo ili mlädu koja
se istom dovela u ku
^
u. A šta
je
jadna Aiša kriva
što je
osamnaesta odnijela kmetove
i donijela špa-
njolsku groznicu, od koje
je
umrla ku^
na glava,
Ahmet.
Pa ipak su
je
svi
s nepovjerenjem susretali od
prvoga dana. Nju - mu
enicu. Jer otkako
je na
svoje noge ustala
i o
ima progledala vidjela
je
ne-
sre
^ u.
U jednom jakom iseljeni
kom naletu
i njeni
roditelji iselili
se u Tursku, nekamo u Makedoniju,
blizu bugarske granice. U balkanskom ratu doživ-
jela je
sve ratne strahote. Pobjegla,
i nakon dugih
muka došla još
u gore.
Jetrve
je
nisu voljele.
Ni
kruh
nije znala zamije-
siti,
pa joj se
i
zbog
toga rugale. A zar
je
ona bila
kriva što
se nije mogla ni tomu nau
iti potucaju
^
i
se po svijetu. Govorile joj
i da je
luda. A zar
bi
bilo
i
udo da je
izgubila pamet gledaju
^
i bradata bu-
garskog vojnika kako stoji nogom
na
o evim joj
prsima
i
nožem ga kolje šaraju
^
i
mu bradu krvlju.
Ona se
i
sada toga sje
^
a, i
ta joj slika
ne
može ni-
kada pobje
^
i ispred o
iju. Vidi kako
je
njegova si-
jeda brada izvezena crvenilom,
a
na
dlake kao
da
su
se nanizali koralji. A tek smrt maj
ina. Nakon
duga gnje
enja - bila
je
zbabna - istisli su iz nje
krvavo dijete, odrezali joj grudi
i
glavu.
A ona
je
to
sve, nijema i suhih o
iju, gledala izme
u nekakvih
kaca
i
ljesa ispod nastrešnice
na
dvorištu.
I premda
je
ona
u Alajbegovi
^ a ku
^
i sve
inila
da im
se svidi (reklo bi
se, ulagivala im
se), da je
zavole,
da je
priznaju sebi ravnom, jer
je
po rodu
bila plemenitija od obje jetrve, one bile hladne
prema njoj. Samo ju
je Ahmet,
za kratkoga vijeka,
štitio. Vidio
u njoj tešku mu
enicu. Pa u ve
er kad
bi svi poslije ve
ere posjedali navrh kule
u odžak-
liji, a ona
im pri
ala koju zgodu iz svoga ropstva,
u
njega bi suze niz lice grohtile. A kad španjolska
pritište sve, ona njega više njegovala nego mu že-
na.
Nicali dolje
na
groblju novi grobovi,
a on, kad
bi
mu se malo u bolesti razgalilo, sjeo
bi
kraj pro-
zora
i
gledao kako stižu svaki as nosila sa po dvo-
jicom-trojicom ljudi
u pratnji i
kako cvatu humke
od ilova
e.
-
Ondje mene zakopajte
pod onu divlju krušku
- govorio on, a Aiša u pla
.
-
Bräto dragi,
ne
govori tako Dat de Bog, oz-
dravit ^
eš.
-
Pusti, nevo, vidim
ja
sve. Naživio sam se, ali
mi
je
žao ovih što ostaju. Oti
^
i
^
e ovo, nevo, sve po
4 2
4 3
8/20/2019 Trava zaboravka, izabrane pripovijetke - Alija Nametak
23/188
vragu. Žao mi je
tebe, jadnice. Ne
^
e
ti pätnje uz-
manjkati kao ni dosad.
I odmah kad su se vratili s groblja, svadili se i
podijelili. Otišao Huso u grad. Imo ondje blizu že-
ninstvo i ne vodio više brige o Brštaniku. Omera
zapala, pored drugoga, i kula.
Pošlo sve strmo. Kud
god se makni, za što god
prihvati, ne ide ruci.
A dolje kmetovi podigli ardake crijepom pokri-
vene, nabavili plugove, kr
e okrajke i sve one hale-
dine što
ih nisu prije htjeli obradivati
da agi,
pa
makar i njima, manje bude. Žene se, i vazda puška
pupa kao
na Zasavici.
A
Omer sa ženom u kuli grize usne, i tek kad
dolje kod bivših kmetova vrisne puška, procijedi
kroza zube: »0 glavu ti pukla, däb•gda «
On samo to može i više ništa. Nastoji
da radi
oko zemlje, ali ne umije. Godine izmi
u, izmi
e
sve komad po komad zemlje,
a Omer samo prido-
biva u ku
^
noj eljadi. Ve ^
ima i troje djece.
Naide koji seljak, musliman, ispred ku ^ e,
pa
kad ih vidi, tek uzdahne:
»Eh, što
^
ete prositi, ža-
losna yam majka, a sve s o
eve pameti «
On
je
osje
^
ao
da bi nešto morao u
initi,
da
se
jednom makne naprijed, ali ne zna šta
da
u
ini.
i-
ni
mu se
da
mu se kradu prihodi,
da ih
ne može
nadzirati, jer
je
kula daleko od njiva i vinograda,
pa ide bliže njima, kraj puta, gdje
je
nekad bila nji-
hova trgovina i kafana. Kad
je tu
blizu njiva i vi-
nograda, mislio je, bolje
de ih uvati, bolje i raditi,
pa de i prihodi biti ve
^ i. Iseljava se iz kule
da
se u
njoj legu slijepi miši i
da
duhovi lije
^
u oko