TRAVANJ SVIBANJ LIPANJ Evanðelje po Luki · “Ro enje Zaharijina sina, kao i ro enje Abrahamovog djeteta, i Ma-rijina djeteta, trebalo je pouËiti o velikoj duhovnoj istini, istini

1

KR©∆ANSKAADVENTISTI»KA

CRKVA

Poukeiz BiblijeTRAVANJSVIBANJLIPANJ2015. Evanelje

po LukiEvanelje

po Luki

2

Sadræaj 1. Isusov dolazak

2. Krπtenje i kuπnje

3. Tko je Isus Krist?

4. Poziv na uËeniπtvo

5. Krist kao Gospodar subote

6. Æene u Isusovoj sluæbi

7. Isus, Sveti Duh i molitva

8. Isusova sluæba

9. Isus, veliki UËitelj

10. Svakodnevno slijediti Krista

11. Boæje kraljevstvo

12. Isus u Jeruzalemu

13. RaspeÊe i uskrsnuÊe

John M. Fowler

Evanelje po Luki

Pouke iz Biblije

Travanj, svibanj i lipanj 2015.

3

Nadahnut SvetimDuhom apostol Lukaje napisao dvijeknjige koje bismomogli nazvati“Podrijetlo i povijestkrπÊanske Crkve”

UVOD

Evanelje po Luki“Diæe se i krenu svom ocu. Dok je joπ bio daleko, opazi ga njegov

otac, i saæali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga.” (Luka15,20)

Ovaj tekst dobro poznajemo. Uzet je iz jedne od najpoznatijih inajvoljenijih priËa u cjelokupnoj vjerskoj i svjetovnoj knjiæevnosti. Za-nimljivo je da nikada ne bismo Ëuli za nju da je skromni lijeËnik-misio-nar nije zabiljeæio kao dragocjeni biser u pismu svojem uËenom prijate-lju Teofilu.

LijeËnik kojeg smo spomenuli, obraÊenik iz poganstva, zove se Lu-ka, a njegovo pismo je zapravo Evanelje po Luki. On je osim evaneljanapisao i Djela apostolska. Kao suradnik apostola Pavla kojeg je prationa putovanjima, Luka je bio svjedoki sudionik velikog krπÊanskog pokre-ta koji se πirio Rimskim Carstvom.Ova bliska povezanost s apostolomPavlom ne samo da je pomogla Lukida shvati smisao i cilj krπÊanske Cr-kve — koja nije ustuknula pred care-vim zahtjevom da bude πtovan kaobog — veÊ i da iz pouzdanog izvorastekne dublje spoznaje o »ovjekukoji je bio razlog nastanka Crkve:Isusu Kristu. Luka je nadahnut Sve-tim Duhom napisao dva djela kojabismo mogli nazvati “Podrijetlo ipovijest krπÊanske Crkve”.

Prvo djelo je evanelje, napisano i predano Teofilu prije nego πto sunastala Djela apostolska (Djela 1,1). Mnogi biblijski struËnjaci smatrajuda je Evanelje po Luki nastalo izmeu 61. i 63. godine.

BuduÊi da je Teofil bio Grk, obraÊenik iz neznaboπtva, Luka je usvojem obraÊanju njemu posebno imao na umu Grke i neznaboπce kojisu pripadali crkvenoj zajednici, ali nije zanemario ni Isusove æidovskekorijene. Matej je prvenstveno pisao Æidovima i zato je naglaπavao Isusovumesijansku ulogu. Marko je pisao Rimljanima. On je u svojem evaneljuprikazao kako Isus prolazi zemljom πireÊi vijest o Boæjem kraljevstvu.Ivan je bio veliki mislilac u Ëijem evanelju upoznajemo Isusa kao RijeË,Stvoritelja i Boæjeg Sina. Meutim, Luka ima na umu neznaboπce kojimapredstavlja Isusa, Sina »ovjeËjeg, Spasitelja svijeta i Prijatelja ljudskogroda. Univerzalni karakter spasenja osnovna je tema evanelja pa tako

Nadahnut SvetimDuhom apostol Lukaje napisao dvijeknjige koje bismomogli nazvati“Podrijetlo i povijestkrπÊanske Crkve”

4

Luka u rodoslovlju prati Isusovo podrijetlo sve do Adama i povezuje Gas Bogom, dok se u Evanelju po Mateju rodoslovlje zavrπava s Abra-hamom, ocem hebrejskog naroda (Luka 3,23-38; usporedi Matej 1,1-17).

Evanelje po Luki najduæa je knjiga u Novom zavjetu. Neka Ëudaopisana su samo u ovoj knjizi, kao πto su uskrisenje udoviËinog sinaiz Naina (Luka 7,11-18) i izljeËenje sluge velikog sveÊenika (Luka22,50.51). (Ostala Ëuda zabiljeæena su u sljedeÊim tekstovima: Luka 5,4-11; 13,11-17; 14,1-6; 17,11-19) Mnoge usporedbe samo je Luka zapisao,meu kojima su i neke vrlo poznate: o milosrdnom Samarijancu (Luka10,30-37), o bogatom nerazumnom mladom knezu (Luka 12,16-21), oizgubljenom sinu (Luka 15,11-32), o bogataπu i Lazaru (Luka 16,19-31),o farizeju i cariniku (Luka 18,10-14). PriËa o Zakeju (Luka 19,1-10)takoer je Lukin jedinstveni doprinos izvjeπtaju o Isusovom æivotu.

Nadahnut Svetim Duhom Luka tvrdi da je prouËio povijesne izvje-πtaje, da je razgovarao s oËevicima (Luka 1,2) i da je onda “ispitavπi sveod poËetka po redu pisao” da bi Ëitatelji mogli “poznati temelj” istine oIsusu i Njegovoj Radosnoj vijesti (Luka 1,3.4).

Kada su poznatog teologa Jamesa Denneyja upitali bi li mogaopreporuËiti neku dobru biografiju o Isusu, on je odgovorio: “Jeste liËitali onu koju je napisao Luka?”

Ovo je dobar savjet. ProËitajmo je zajedno ovog tromjeseËja.

John M. Fowler radio je 53 godine kao pastor, profesor teologijei filozofije, urednik i ravnatelj u obrazovnim ustanovama. Kao autorbrojnih Ëlanaka i knjiga, napisao je dvije biblijske pouke za odrasle usubotnjoj πkoli: Svemirski sukob izmeu Krista i Sotone (2002.) i Po-slanica Efeæanima (2005.).

5

Pouka 1 28. oæujka—4. travnja 2015.

Isusov dolazak“Jer Bogu niπta nije nemoguÊe.” (Luka 1,37)

Biblijski tekstovi: Luka 1,2.3; 2. Timoteju 3,16; Luka 1,5-22;Ponovljeni zakon 18,15; Luka 2,9-12.25-32.

Evanelje po Luki prvenstveno je namijenjeno neznaboπcima. Lukaje bio neznaboæac (πto se vidi u tekstu u Poslanici Koloπanima 4,10-14),kao i Teofil kojem je evanelje bilo upuÊeno.

Luka nije bio samo lijeËnik, veÊ i temeljiti povjesniËar. On na poËe-tku evanelja smjeπta izvjeπtaj o Isusu u povijesni okvir: Herod je biojudejski kralj (Luka 1,5), car August vladao je Rimskim Carstvom (Luka2,1), sveÊenik Zaharija sluæio je u Hramu u Jeruzalemu (Luka 1,5.9).Luka u 3. poglavlju navodi nekoliko suvremenika Ivana Krstitelja, Isu-sovog prethodnika, koji su u to vrijeme bili na odreenim poloæajima.

Luka na taj naËin smjeπta izvjeπtaj o Isusu meu povijesne osobe,u stvarno vrijeme i time odbacuje svaku moguÊnost da Evanelje budepovezano s mitologijom. Njegovi Ëitatelji u strahopoπtovanju morajuprihvatiti Ëinjenicu da je Isus stvarna osoba i da je preko Njega Bog upovijest uveo “Spasitelja — Krista, Gospodina” (Luka 2,11).

OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo knjigu Ellen G. White, KrπÊanska sluæba,Znaci vremena, Zagreb 2012., str. 185—198

6

NEDJELJA 29. oæujka

TEMELJNI IZVJE©TAJ (Luka 1,1-3; Djela 1,1-3)

Iz teksta u Djelima 1,1 saznajemo da je pisac “prvu knjigu napisao”prije Djela apostolskih. Na osnovi ove Ëinjenice, kao i da su oba izvje-πtaja bila upuÊena Teofilu, zakljuËujemo da je isti pisac napisao objeknjige. Moæemo ih smatrati prvim i drugim dijelom “Podrijetla i povijestikrπÊanske Crkve”. U prvom dijelu opisan je Isusov æivot i rad (Evaneljepo Luki), a u drugom (Djela apostolska) πirenje vijesti o Isusu i nasta-nak prve Crkve.

Kako je evanelje napisano? ProËitajte Luka 1,2.3 i 2. Timoteju3,16.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Luka je znao da su mnogi ljudi pisali o dogaajima koji su potresaliJeruzalem i okolna mjesta, dogaajima koji su se ticali Isusa Krista.Njegov rad temeljio se na izvjeπtaju mnogih “koji su od poËetka bilioËevici i sluge RijeËi” (Luka 1,2), odnosno uËenika i drugih Isusovihsuvremenika. Luka je bio u osobnom dodiru s njima (kao πto su apostolPavao i drugi voe meu apostolima) i vjerojatno je poznavao evaneljakoja su napisali Marko i Matej. Luka oËito nije bio svjedok Isusovogæivota, ali se iskreno obratio Kristu i bio pouzdan pisac izvjeπtaja oIsusu.

Matej je svoje evanelje uputio Æidovima predstavljajuÊi Isusa kaovelikog UËitelja, æidovskog kralja i ispunjenje proroËanstava. »esto jepokazivao da su se starozavjetna proroËanstva ispunila u Kristu. Markoje Rimljanima pisao o Isusu kao Osobi uvijek spremnoj za rad. Luka,lijeËnik i neznaboæac, pisao je Grcima i neznaboπcima o Isusovoj sveop-Êoj ulozi, o Spasitelju svijeta. Luka navodi dvostruki cilj svojeg pisanja:prikazati πto se sve “po redu” dogodilo (Luka 1,3) i uliti ljudima sigur-nost u veliki nauk novog doba. SteÊi pouzdanje u istinu kakva je uIsusu, jedan je od ciljeva njegovog evanelja.

Luka, nadahnuti pisac Svetoga pisma, koristio se drugim iz-vorima u pisanju svoje knjige. To je vrlo zanimljivo. OËito je daupotreba drugih izvora ne umanjuje nadahnuÊe ili vrijednost onogaπto je pisao. Kakve pouke kao adventistiËki krπÊani trebamo izvuÊio tome kako nadahnuÊe djeluje na nadahnute pisce?

7

PONEDJELJAK 30. oæujka

“NADJENI MU IME IVAN”

Nakon djelovanja proroka Malahije, povijest izraelskog naroda urazdoblju od skoro Ëetiri stotine godina obiljeæila je Boæja πutnja. Objav-ljivanjem roenja Ivana Krstitelja i Isusa boæanska πutnja se prekinula.

Izvjeπtaji o Ivanovom i Isusovom roenju imaju odreene sliËnosti.Oba roenja prikazana su kao Ëudo: u Ivanovom sluËaju Elizabeta jeodavno preπla dob kada je mogla raati; u Isusovom, dijete je trebalaroditi djevica. ObeÊanja o njihovom roenju objavio je aneo Gabriel.Obje vijesti primljene su s Ëuenjem, radoπÊu i predajom Boæjoj volji.Oba djeteta rasla su i jaËala duhom (Luka 1,80; 2,40).

Meutim, poslanje i sluæba ova dva djeteta, koja su na svijet doπlaËudom, bili su razliËiti i drugaËiji. Ivan je trebao Isusu pripremiti put(Luka 1,13-17). Isus je bio “Boæji Sin” (redak 35) i ispunjenje proroËan-stava o Mesiji (redci 31-33).

ProËitajte Luka 1,5-22. Iako je za Zahariju reËeno da je “bezmane”, primio je ukor zato πto nije pokazao punu vjeru kada muje aneo objavio vijest. Kako nam ova Ëinjenica pomaæe da shvati-mo πto znaËi ako za nekoga tko vjeruje u Isusa kaæemo da je “bezmane”?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Roenje Zaharijina sina, kao i roenje Abrahamovog djeteta, i Ma-rijina djeteta, trebalo je pouËiti o velikoj duhovnoj istini, istini kojusporo uËimo i brzo zaboravljamo. Sami smo nesposobni da Ëinimo biloπto dobro, ali ono πto ne moæemo uËiniti, uËinit Êe Boæja sila u svakojduπi koja se podËini i vjeruje. Vjerom je poklonjeno dijete obeÊanja.Vjerom se raa duhovni æivot, a mi se osposobljavamo da Ëinimo djelapravde.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 63)

»udesno Ivanovo roenje imalo je posebnu ulogu u Boæjem postu-panju sa svojim narodom. »etiri stotine godina nakon πto je objavljenoposljednje proroËanstvo u izraelskom narodu, Ivan se pojavio meu nji-ma s posebnom vijeπÊu i odluËnom silom. Ivanovo poslanje i porukabila je da “pripremi Gospodinu sklon narod” (Luka 1,17). On je trebaobiti Mesijin preteËa, onaj koji Êe pripremiti put Isusovoj sluæbi.

8

UTORAK 31. oæujka

“NADJENI MU IME ISUS”

Roenje Isusa Krista nije bilo obiËan dogaaj. Ono je bilo obiljeæe-no u Boæjem vjeËnom kalendaru: “Kada doe punina vremena, posla Bogsvoga Sina, roena od æene.” (GalaÊanima 4,4) Njegovo roenje ispunje-nje je prvog obeÊanja koje je Bog dao u Edenskom vrtu nakon pojavegrijeha (Postanak 3,15).

ProËitajte sljedeÊe tekstove. Kako je u svakom od njih Isusovoroenje prikazano kao zadivljujuÊe ispunjenje proroËanstva? ©toovi redci govore o tome zaπto moramo steÊi povjerenje u sva BoæjaobeÊanja? Ponovljeni zakon/5. Mojsijeva 18,15; Djela 3,22-24; Izaija7,14; Matej 1,22.23; Mihej 5,2; Luka 2,4-7.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

©est mjeseci nakon πto je aneo Gabriel Zahariji objavio vijest oIvanovom roenju, Mariji iz Nazareta objavio je joπ veÊe Ëudo: “Evo, tiÊeπ zaËeti i roditi Sina komu Êeπ nadjenuti ime Isus.” (Luka 1,31)

»injenica da je djevica rodila Isusa protivi se svim prirodnim za-konima i ne moæe se objasniti naturalistiËkom filozofijom. »ak je iMarija postavila pitanje: “Kako Êe to biti ... jer se ja ne sastajem smuæem?” (Luka 1,34) Aneo ju je uvjerio da Êe zaËeÊe biti djelo SvetogaDuha (redak 35), “jer Bogu niπta nije nemoguÊe” (redak 37). MarijinotrenutaËno i vjerno pokoravanje bilo je izuzetno: “Neka mi bude porijeËi tvojoj.” (redak 38) Svako pitanje koje Ëovjek postavi, ma kolikobilo uobiËajeno ili logiËno, mora ustupiti mjesto boæanskom odgovoru.Bilo da je u pitanju stvaranje ili kriæ, utjelovljenje ili uskrsnuÊe, izlijeva-nje mane ili sile Svetoga Duha, boæansko djelovanje zahtijeva Ëovjekovupredaju i prihvaÊanje.

Marija je odgovorila pokoravanjem i predajom Boæjoj vlasti i vjeË-nom cilju, a Gabriel joj je odagnao sumnje joπ jednom divnom izjavom:“Duh Sveti siÊi Êe na te ... sila Previπnjega zasjenit Êe te; zato Êe sedijete koje Êeπ roditi zvati svetim, Sinom Boæjim.” (redak 35)

U nekim svjetovnim kulturama vlada vjerovanje da za sve postojinaturalistiËko i znanstveno objaπnjenje. Zaπto je ovakvo glediπteuskogrudno i povrπno?

9

SRIJEDA 1. travnja

BETLEHEMSKE JASLE

Luka zapoËinje izvjeπtaj o betlehemskim jaslama povijesnim Ëinje-nicama. Josip i Marija napustili su svoj dom u Nazaretu da bi otputovaliu grad svojih predaka, Betlehem, po nalogu rimskog cara Augusta, uvrijeme Kirinovog upravljanja Sirijom. IstraæivaËi Biblije zbog ovih po-vijesnih pojedinosti cijene Lukino pokoravanje utjecaju Svetoga Duha ibiljeæenje pojedinosti o utjelovljenju u povijesnom okviru.

Razmiπljajte o Isusovom siromaπtvu zabiljeæenom u Luki 2,7.Usporedite slike “te ga povije”, “jasle” i “jer u gostionici nije bilomjesta za njih” s Pavlovim opisom Isusove poniznosti u Filipljanima2,5-8. Kakvom je stazom Isus proπao radi nas?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Izvjeπtaj o oskudnim prilikama u kojima se utjelovljeni Gospodin sNeba naπao nastavlja se dolaskom prvih posjetitelja, pastira, koji sudoπli vidjeti Dijete u jaslama. Ni bogatima ni moÊnima, ni knjiæevnicimani sveÊenicima, ni vladarima koji su upravljali zemljom nije objavljena“radosna vijest” (Luka 2,10), veÊ skromnim i prezrenim pastirima. Za-pazite veliËanstvenu i jednostavnu vijest: “Roen je Spasitelj u graduDavidovu. On je Krist Gospodin, Pomazanik. PronaÊi Êete Ga povijenogu jaslama. (autorov prijevod) Najdragocjeniji nebeski dar izgledao je vrlojednostavno, ali je donio “slavu Bogu” i “na zemlji mir ljudima kojeljubi” (Luka 2,14).

Lukin izvjeπtaj o anelima (Luka 2,9-12) iznosi tri vaæna pitanjakrπÊanke teologije. Prvo, Radosna vijest, Evanelje, namijenjena je “sve-mu narodu”. I Æidovi i neznaboπci u Isusu postaju jedan Boæji narod.Drugo, Isus je Spasitelj; nema drugoga osim Njega. TreÊe, On je KristGospodin. Ove tri teme, jasno odreene na samom poËetku Evanelja poLuki, poslije Êe postati temelj propovijedanja apostola, posebno aposto-la Pavla.

Razmislite o tome u πto vjerujemo kao krπÊani: Stvoritelj svegastvorenog (Ivan 1,1-3) ne samo da je doπao u ovaj pali svijet kaoljudsko biÊe, veÊ je æivio teπkim æivotom i bio razapet na kriæu. Akostvarno vjerujemo u ovo, zaπto bismo trebali æivjeti u pokornostiovoj zadivljujuÊoj istini? U kojim se podruËjima vaπeg æivota odraæavavjerovanje u izvjeπtaj o Isusu, a u kojima ne?

10

»ETVRTAK 2. travnja

SVJEDO»ENJE O SPASITELJU

Iako je prvenstveno pisao neznaboπcima, Luka je bio svjestan va-ænosti hebrejskog naslijea u Starom zavjetu. Vodio je raËuna da poveæeNovi zavjet sa Starim i opiπe dogaaj u kojem Marija i Josip premahebrejskom zakonu osmog dana nakon roenja nose novoroenËe Isusau Hram u Jeruzalemu na obrezanje (Luka 2,22-24).

ProËitajte Luka 2,25-32. Zapazite tri istine o nauku o spase-nju koje iznosi ©imun: spasenje primamo preko Isusa; spasenje jepripremio Bog; spasenje je namijenjeno svim ljudima, i neznaboπci-ma i Izraelcima. Kako su ove istine povezane s porukom prvoganela u Otkrivenju 14,6.7?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

©imunovo proroËanstvo predvidjelo je takoer dvije znaËajne karak-teristike Isusove sluæbe.

Prvo, Krist “je odreen za propast i uskrsnuÊe mnogih u Izraelu”(Luka 2,34). Da, Krist je donio svjetlo i spasenje svima, ali to ima odre-enu cijenu. Kada je Krist u pitanju, ne moæemo biti nepristrani: ili GaprihvaÊamo ili odbacujemo, a o tome odgovoru ovisi naπe spasenje.Krist zahtijeva iskljuËivost; ili prebivamo u Njemu ili ne. Oni koji prebi-vaju u Njemu ustat Êe i uÊi u Njegovo kraljevstvo; oni koji Ga odbacujuili su ravnoduπni prema Njemu, past Êe i propasti bez nade. S vjerom uKrista ne moæemo se pogaati.

Drugo, ©imun proriËe Mariji: “A tebi Êe samoj maË probosti duπu.”(Luka 2,35) Njegove se rijeËi bez sumnje odnose na kriæ, Ëiji Êe Marijabiti svjedok. Marija i svi buduÊi naraπtaji trebaju znati da bez kriæanema spasenja. Kriæ je kljuËna toËka oko koje se razvija Ëitav planspasenja.

Spasenje je dar. Ne moæemo uËiniti niπta da bismo ga zaradili.Ipak, ono moæe imati visoku cijenu. Koliko je vas stajalo πto slije-dite Krista i zaπto ta cijena, kolika god bila, ipak nije previsoka?

11

PETAK 3. travnja

ZA DALJNJE PROU»AVANJE

“Luka, pisac istoimenog Evanelja, bio je zdravstveni misionar. USvetome pismu on je poznat kao ‘ljubljeni lijeËnik Luka’. (Koloπanima4,14) Apostol Pavao je Ëuo o njegovoj lijeËniËkoj sposobnosti i istaknuoga kao onoga kome je Gospodin povjerio posebno djelo. Luka je obeÊaosvoju suradnju i neko je vrijeme pratio Pavla na njegovim putovanjimaod mjesta do mjesta. Pavao je nakon nekog vremena ostavio Luku uFilipima, u Makedoniji. Ovdje je on, kao lijeËnik i uËitelj evanelja,nastavio djelovati nekoliko godina. U radu je kao lijeËnik sluæio bolesni-ma, a zatim se molio da Boæja iscjeliteljska sila poËiva na paÊenicima.Tako je otvoren put vijesti evanelja. Svom lijeËniËkom uspjehu Luka jemogao zahvaliti za mnoge prilike koje su mu bile pruæene da propovije-da Krista meu neznaboπcima. Boæji je plan da mi djelujemo onakokako su to Ëinili uËenici.” (Ellen G. White, Sluæba lijeËenja, str. 77,78)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Ako je Luka prigodom pisanja evanelja uzeo u obzir pret-hodno napisane izvjeπtaje, kako onda trebamo shvatiti nadahnuÊePisma (2. Timoteju 3,16)? Kako nadahnuÊe djeluje?

2. »injenica da je djevica rodila dijete Boæje je djelo, obiljeæenoNjegovom tajnom, slavom i poslanjem. Ono je izvan ljudske moÊirazumijevanja. Meutim, postavlja se pitanje: “Pa πto ako je tako?”Koliko mnogo svjetovnih pitanja ljudi ne mogu razumjeti? Ako Bogpostoji i ima silu da stvori i odræava svemir, zaπto bi onda biloizvan Njegove sile da djevica rodi dijete? Samo oni Ëiji je pogled nasvijet ograniËen prirodnim zakonima (barem onima koje trenutaËnopoznajemo), mogu, bez prethodnog razmatranja, odbaciti Ëinjenicuda je djevica donijela dijete na svijet. Nasuprot njima, oni Ëijipogled na svijet obuhvaÊa nadnaravno nemaju je razloga odbaciti.Uostalom, obratite pozornost na ono πto je aneo rekao Marijinakon πto joj je objavio nevjerojatnu vijest: “Jer Bogu niπta nijenemoguÊe.” (Luka 1,37)

3. Jedan ameriËki televizijski novinar izjavio je da bi Isusuvolio postaviti samo jedno pitanje kad bi imao priliku razgovaratis Njim: “Je li Te doista rodila djevica?” Zaπto je to pitanje, iodgovor na njega, toliko vaæno?

12

Dnevnik posredniËke molitve

Moj molitveni popis:

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Moja molitvena iskustva:

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Razvijajte naviku da razgovarate sa Spasiteljem. ... Neka se vaπesrce uvijek diæe u tihoj molitvi za pomoÊ, za svjetlost, za snagu, zamudrost. Neka svaki vaπ dah bude molitva.” (Ellen G. White, Put u boljiæivot, str. 328)

13


Pouka 2 4.—11. travnja 2015.

Krπtenje i kuπnje“Sie na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku, poput goluba.

I doe glas s neba: ‘Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga samodabrao!’” (Luka 3,22)

Biblijski tekstovi: Luka 3,1-14; Rimljanima 6,1-6; Luka 3,21.22; Luka 4,5-8; Izaija 14,13.14; Luka 4,9-13.

Kao πto smo vidjeli proπli tjedan, Luka navodi nekoliko znaËajnihpovijesnih osoba koje, kako vjerujemo, pokazuju da je njegov izvjeπtajo Isusu i Ivanu toËan i utemeljen na povijesnim Ëinjenicama, kao πto jeizvjeπtaj o ovim moÊnim ljudima. Meutim, ovi moÊni i utjecajni ljudispomenuti su iz joπ jednog razloga. U pitanju je usporedba sa skromnimËovjekom iz pustinje, Ivanom Krstiteljem, Boæjim izabranim glasnikom,koji je trebao pripremiti put za najznaËajniji dogaaj u cjelokupnoj ljud-skoj povijesti: dolazak Isusa, Otkupitelja svijeta. Zanimljivo je da Bognije izabrao nekog od “velikih” ljudi u svijetu da najavi Mesijin dolazak,veÊ jednog od “najskromnijih”.

PovezujuÊi ove povijesne osobe, biblijski struËnjaci su zakljuËili dasu Ivan Krstitelj i Isus zapoËeli sluæbu oko 27. ili 28. godine. Isus je biokrπten i primio je nebeski blagoslov da je On Boæji “Ljubljeni” Sin (Luka3,22) u povijesnom vremenskom okviru ovih istaknutih ljudi RimskogCarstva. Luka iznosi ovu Ëinjenicu na samom poËetku, Ëak i prije negoπto je svojim Ëitateljima “po redu pisao” o misiji i sluæbi Isusa Krista.

14

NEDJELJA 5. travnja

PRIPREMANJE GOSPODNJEG PUTA

Ivan Krstitelj u 3. poglavlju Evanelja po Luki ostvaruje svoju je-dinstvenu i kljuËnu ulogu u povijesti spasenja. ©to god ljudi mislili oIvanovom propovijedanju, on nije uljepπavao svoje rijeËi da bi udovoljiomnoπtvu.

ProËitajte Luka 3,1-14. Ivan je izrekao vaæne istine koje nisubile upuÊene samo onima koji su ga u tom trenutku mogli Ëuti, veÊsvima nama. ©to moæete posebno izdvojiti iz Ivanovog govora uovom tekstu?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pokajanje nije samo teorijski pojam. To je naËin æivota. RijeË potje-Ëe od grËke rijeËi metanoja, koja oznaËava promjenu uma koja vodi unovi æivot.

“Krstiti” znaËi potpuno uroniti u vodu. Uronjavanje ima dubokoznaËenje. »ak i prije Ivana Krstitelja Æidovi su povezivali krπtenje suronjavanjem. To je bio uobiËajen postupak kada su se neznaboπci pro-zeliti odluËivali pridruæiti hebrejskoj vjeri.

Uputivπi Æidovima poziv da pristupe obredu krπtenja, Ivan Krstiteljje postavio novo naËelo: krπtenje je prilika da javno odbace stari, greπninaËin æivota i pripreme se za Mesijin dolazak. Ivan Krstitelj je na tajnaËin uveo simboliËni Ëin odbacivanja grijeha i posveÊenja novom na-Ëinu æivota kao graani mesijanskog kraljevstva koje je uskoro trebalobiti uspostavljeno. Ivan je takoer dodao da on krπtava samo vodom, alida Êe Onaj koji ide iza Njega “krπtavati Duhom Svetim i ognjem” (Luka3,16). Time je ukazano na bit: krπtenje kao Ëin uronjavanja u vodu samoje izvanjski znak unutarnje promjene koja Êe na kraju biti zapeËaÊenakrπtenjem Svetim Duhom.

ProËitajte Rimljanima 6,1-6. Kakve duhovne pouke apostol Pa-vao iznosi na osnovi Ëina krπtenja? Zapazite usporedbu koju praviizmeu Ëina uronjavanja i izlaæenja iz vode s odbacivanjem grijehai æivotom u pravednosti. Kako ste doæivjeli stvarnost ovog novogæivota u Kristu?

15

PONEDJELJAK 6. travnja

“TI SI SIN MOJ, LJUBLJENI MOJ”

U Luki 2,41-50 Ëitamo poznati izvjeπtaj o Josipu i Mariji koji uJeruzalemu gube Isusa iz vida. Posebno je zanimljiv odgovor koji je Isusdao Mariji kada Ga je ukorila (redak 48). Njegov odgovor pokazuje da jebio svjestan svojeg boæanskog podrijetla, da je Boæji Sin. “Pa zaπto steme traæili? ... Zar niste znali da ja moram biti u kuÊi Oca svoga?” (Luka2,49) Kao πto stoji u sljedeÊem retku, Josip i Marija nisu shvatili Isuso-ve rijeËi. Kako su i mogli? Uostalom, Ëak i uËenici nakon nekolikogodina provedenih s Isusom i dalje nisu bili potpuno sigurni tko je Oni πto treba uËiniti.

Na primjer, nakon uskrsnuÊa, Isus je razgovarao s dvojicom uËe-nika na putu u Emaus. Jedan od njih rekao je o Isusu sljedeÊe: “Kojibijaπe silan prorok rijeËju i djelom pred Bogom i pred cijelim narodom.”(Luka 24,19) Isus je, naravno, bio mnogo viπe od proroka. »ak i tadanisu shvaÊali tko je On i πto je doπao uËiniti.

ProËitajte Matej 3,13-17; Ivan 1,29-34; Luka 3,21.22. ©to jesvrha Isusovog krπtenja?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Prigodom Isusovog krπtenja Nebo je potvrdilo da je On Boæji Sin.Isus se krstio ne zato πto Mu je krπtenje bilo potrebno kao dio procesakoji slijedi nakon pokajanja, veÊ da pruæi primjer drugima (Matej 3,14.15).U vezi s Isusovim krπtenjem istiËu se tri vaæna Ëimbenika: 1) Krstitelje-vo objavljivanje: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan1,29); 2) Sveti Duh Ga je pomazao za buduÊu sluæbu; 3) objava s Nebada je On Boæji Sin po Boæjoj volji.

Razmislite: bezgreπni Boæji Sin, Stvoritelj svemira, bio je krπtenkao ljudsko biÊe u okviru plana spasenja. Kako nam Njegova zadiv-ljujuÊa poniznost moæe pomoÊi da se budemo spremni poniziti kadaprilike to zahtijevaju?

16

UTORAK 7. travnja

“NE ÆIVI »OVJEK O SAMU KRUHU”

“Isus pun Duha Svetoga, vrati se s Jordana, i odvede ga Duh upustinju Ëetrdeset dana, gdje ga je kuπao avao.” (Luka 4,1.2) Roen zasluæbu koju je Bog odredio, koju je zapoËeo prigodom krπtenja, i ospo-sobljen silom Svetoga Duha, Isus Krist povukao se u pustinju da razmi-πlja o zadaÊi koja Mu predstoji.

Kuπnja u pustinji bila je vaæna borba izmeu Krista i Sotone uvelikom sukobu koji je bjesnio joπ od Luciferove pobune na Nebu. Upustinji, kada je Spasitelj bio slab zbog Ëetrdesetodnevnog suzdræavanjaod hrane, kada je buduÊnost izgledala sumorno i tegobno, Sotona jeosobno predvodio napad na Isusa. “Sotona je uvidio da mora ili pobije-diti ili biti pobijeen. Sporna pitanja ove borbe bila su previπe znaËajnada bi bila pobijeena njegovim udruæenim anelima. On osobno moravoditi ovaj rat.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 80)

Zapazite πto je Sotona rekao Kristu: “Ako si zaista Sin Boæji,reci ovom kamenju da postane kruh.” (Luka 4,3) ©to Sotona ovdjepokuπava uËiniti πto je pokuπao uËiniti i na Nebu?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kruh nije bitno pitanje u ovom tekstu. Spasitelj je sigurno biogladan nakon Ëetrdeset dana neuzimanja hrane, i Sotona je iskoristio teokolnosti da Mu postavi zamku. Meutim, Sotona je znao da je IsusStvoritelj svemira. Za Njega, koji je ni iz Ëega stvorio svemir, stvaranjekruha od kamena ne bi bilo nemoguÊa zadaÊa. KljuËna toËka Njegovekuπnje nalazi se u uvodnim rijeËima: “Ako si Sin Boæji.” Samo Ëetrdesetdana ranije glas s Neba potvrdio je da je Isus doista Boæji Sin. Je li Isussada trebao posumnjati u tu izjavu koja je doπla s Neba? Sumnja uBoæju rijeË prvi je korak u popuπtanju kuπnji. Sotona je na Nebu doveou pitanje Isusovu vlast, to je i ovdje Ëinio, mada na mnogo prepredenijinaËin nego πto je pokuπao na Nebu.

Kako se moæete oduprijeti Sotoninim pokuπajima da vas navededa posumnjate u Boæja obeÊanja?

17

SRIJEDA 8. travnja

“POKLONI MI SE”

ProËitajte Luka 4,5-8. Zaπto Sotona æeli da mu se Isus pokloni?©to je ovdje bilo u pitanju?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Jedino Bogu pripada pravo da Mu sluæimo. To je Ëimbenik koji Êezauvijek razdvajati stvorenja od Stvoritelja. Jedan od razloga Luciferovepobune protiv Boga na Nebu upravo je sluæenje. Luciferova teænja dobroje prikazana u Izaiji 14,13.14: æelio je uzaÊi na Nebo, podiÊi svoje prije-stolje povrh zvijezda nebeskih, izjednaËiti se s Viπnjim. Bio je to poku-πaj da prisvoji vlast koja pripada samo Stvoritelju, a nikada stvorenjimama koliko bila na uzviπenom poloæaju.

U ovom okviru moæemo bolje shvatiti πto se zapravo dogodilo prigo-dom kuπnje. Na poËetku Isusove zadaÊe da otkupi svijet i vrati ga uBoæje vlasniπtvo, Sotona Ga je odveo na vrh gore, pokazao Mu sva kra-ljevstva ovoga svijeta i ponudio Mu ih ako “mi se pokloniπ” (Luka 4,7).

Sotona je pokuπao skrenuti Kristov pogled s boæanskog cilja i zave-sti Ga slavom i raskoπi uz nisku cijenu u obliku jednog naklona. Tomprigodom je ponovno pokuπao prigrabiti vlast i postati predmet oboæa-vanja, πto mu nije uspjelo na Nebu.

Zapazite kako je Krist odbacio kuπaËa s krajnjim prijezirom: “Idi odmene, sotono!” (redak 8 — DK) Oboæavanje i sluæba koja uz to idepripadaju samo Bogu Stvoritelju. Ovdje Mu ponovno u pomoÊ priskaËeGospodnja RijeË. Zar nije Mojsije pod nadahnuÊem rekao: “»uj, Izraele!Jahve je Bog naπ, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga ... Boj seJahve, Boga svoga; njemu iskazuj πtovanje” (Ponovljeni zakon 6,4.5.13)?Odluka da potpuno slijedimo Boga u vjeri i posluπnosti konaËni je odgo-vor na Sotonine laæi i prijevare.

Svatko od nas moæe se suoËiti s kuπnjama koje mogu ugrozitinaπu vjeru, Ëak i u “malim stvarima”. Posao, polaganje ispita nafakultetu ili napredovanje u zvanju mogu zahtijevati kompromis upitanju subote. Mogu li oni nekada biti opravdani?

18


KRIST POBJEDNIK

Evanelisti Luka i Ivan promijenili su redoslijed druge i treÊe kuπ-nje. Razlog nam nije u potpunosti jasan, ali nas to ne treba zbuniti. Bitje krajnja Isusova pobjeda nad Sotonom prikazana u oba evanelja.ZnaËajnu Ëinjenicu koju uoËavamo dok prouËavamo kuπnje jest da jeIsus Krist stvarna osoba, kuπana kao i mi, ali nije sagrijeπio (Hebrejima4,15). Pobjedom u svakoj kuπnji, pobjedom nad Sotonom, s BoæjomrijeËju na usnama, povezan s nebeskim izvorom sile putem molitve,Isus objavljuje Boæje kraljevstvo i poËetak mesijanskog razdoblja.

ProËitajte Luka 4,9-13; Matej 4,5-7. U prve dvije kuπnje Isusje upotrijebio Sveto pismo da bi izbjegao Sotonine zamke. Sada, utreÊoj, Sotona takoer navodi tekst iz Svetog pisma da bi iskuπaoshvaÊa li Isus ozbiljno Boæju rijeË. Kako Isus ovaj put odgovara?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Sotona vodi Isusa na vrh Hrama u Jeruzalemu, najsvetije mjesto uhebrejskoj povijesti. Grad sionski, Hram u kojem Bog prebiva meusvojim narodom, postaje mjesto Sotoninog sukoba s Isusom. “Ako sizaista Sin Boæji”, ponovno je izgovorio Sotona. Zapazite πto on kaæe:Ako je Bog doista Tvoj Otac, i ako je Njemu doista stalo do Tvojegposlanja, baci se s ovog vrha i jednom za svagda to provjeri. Naravno,ako je sve to istina, Bog neÊe dopustiti da se ozlijediπ. On zatim navodiPismo: “Jer je pisano: ‘Naredit Êe svojim anelima za tebe da te nepre-stano Ëuvaju.’” (Luka 4,10)

Sotona poznaje Pismo, ali ga pogreπno tumaËi. Njegov plan je danavede Isusa da iskuπa Boga. Bog je doista obeÊao da Êe pruæiti zaπtitusvojim anelima, ali samo ako Ëinimo Njegovu volju, kao u sluËajuDaniela i njegovih prijatelja. Isus ponovno odluËno odgovara SotonikoristeÊi se Svetim pismom, izjavljujuÊi da ne trebamo iskuπavati Boga(redak 12). Naπa je duænost da se pokorimo Boæjoj volji i prepustimo Muda uËini ostalo.

Zapazite Ëetiri glavna biblijska naËela u vezi s kuπnjama: 1) nitkonije izuzet od kuπnji; 2) kada Bog dopuπta da se suoËimo s kuπnjama,On nam daje i milost da im se odupremo i snagu da ih pobijedimo; 3)kuπnje nisu uvijek iste; 4) nitko nije iskuπan viπe nego πto moæe podni-jeti (1. KorinÊanima 10,13).

19

PETAK 10. travnja


“Da su Josip i Marija odræali svoj um uzdignut prema Bogu razmi-πljanjem i molitvom, oni bi razumjeli svetost povjerenja koje im je uka-zano i ne bi izgubili Isusa iz vida. NemarnoπÊu u jednom danu izgubilisu Spasitelja, ali bilo im je potrebno tri dana zabrinutog traganja da biGa naπli. Tako je i s nama; praznim razgovorom, ogovaranjem ili zane-marivanjem molitve, moæemo u jednom danu izgubiti Spasiteljevu pri-sutnost, a bit Êe nam potrebno mnogo dana bolnoga traganja da bismoGa naπli i ponovno dobili mir koji smo izgubili.” (Ellen G. White, Isusovæivot, str. 54)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Kuπnja sama po sebi nije grijeh. U biblijskom smislu kuπnjamoæe potvrditi neporoËnost. Biti kuπan je jedno, a pasti u grijehdrugo. Istodobno, kakva je odgovornost na nama da uËinimo sve πtomoæemo da bismo izbjegli kuπnje?

2. Filozofi i teolozi Ëesto govore o takozvanom “metanarativu”,velikoj sveobuhvatnoj priËi ili temi u kojoj se pojavljuju druge teme.ReËeno na drugi naËin, metanarativ je pozadina, okvir u kojem seodvijaju drugi opisi i dogaaji. Mi, kao adventistiËki krπÊani, veli-ku borbu vidimo kao “metanarativ” ili pozadinu za ono πto sedogaa ne samo ovdje na Zemlji, veÊ i na Nebu. Koji biblijskitekstovi pokazuju stvarnost velike borbe i objaπnjavaju dogaaje usvijetu?

3. Koji su najsnaæniji biblijski tekstovi koji daju obeÊanje opobjedi nad kuπnjama? Zaπto i pokraj tih obeÊanja i dalje vrlo lakomoæemo pasti?

4. U jednom odsjeku pouke za ovaj tjedan nalazi se sljedeÊaizjava: “Sumnja u Boæju rijeË prvi je korak u popuπtanju kuπnji.”Zaπto je tako?

20



..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................


..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Molbe ponizna srca i skruπena duha On neÊe prezreti. Otvaranjesrca naπem nebeskom Ocu, priznavanje naπe potpune ovisnosti, izra-æavanje naπih æelja i iskazivanje zahvalne ljubavi — to je prava molitva.”(Ellen G. White, Signs, 1. srpnja 1886.)

21



Tko je Isus Krist?“‘A za koga me vi dræite?’ zapita nato njih. ‘Za Boæjega

Mesiju’, odgovori Petar.” (Luka 9,20)

Biblijski tekstovi: Luka 4,16-30; 6,5; Efeæanima 1,3-5; Luka9,18-27; 2. Petrova 1,16-18.

Tko je Isus Krist? — Ovo pitanje nije filozofska ili socioloπka varka.Ono zadire u bit ljudskog postojanja i, πto je joπ vaænije, pitanje πto zaljudski rod znaËi vjeËnost.

Ljudi se mogu diviti Isusovim djelima, poπtovati Njegove rijeËi, veli-Ëati Njegovo strpljenje, odobravati Njegovu odluËnost, uzdizati NjegovunesebiËnost i ostati nijemi pred okrutnim krajem Njegovog æivota. Mno-gi bi moæda bili spremni prihvatiti Isusa kao dobrog Ëovjeka koji je svenastojao staviti na pravo mjesto — donijeti pravdu gdje je vladala ne-pravda, ponuditi izljeËenje gdje je vladala bolest i pruæiti utjehu gdje jevladao jad.

Da, Isus je stekao ime najboljeg uËitelja, revolucionara, izuzetnogvoe i psihologa koji moæe prodrijeti u dubinu Ëovjekove duπe. On je biosve ovo i mnogo viπe.

Meutim, niπta od navedenog ni izbliza ne daje odgovor na najvaæ-nije pitanje koje je Isus postavio o sebi: “A za koga me vi dræite?” (Luka9,20) To je pitanje na koje trebamo dati odgovor, a na tom odgovorupoËiva sudbina ËovjeËanstva.

22

NEDJELJA 12. travnja

PRIHVA∆ANJE ISUSA

Dok Ëitamo evanelja i Novi zavjet uopÊe, zapazit Êemo da su usvim ovim knjigama iznijete nevjerojatne tvrdnje ne samo o tome πto jeIsus Ëinio, veÊ πto je joπ vaænije, tko je bio. (Naravno, ono πto je IsusËinio silno svjedoËi o Njegovoj naravi.) Ove tvrdnje — da je On Bog, daje naπ Otkupitelj, da je samo On put koji vodi u vjeËni æivot — zahtije-vaju naπu pozornost zato πto ukazuju na vjeËne posljedice za svakoljudsko biÊe.

ProËitajte Luka 4,16-30. Zaπto su ljudi reagirali na taj naËin?Vidi Ivan 3,19.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Stanovnici Njegovog rodnog grada bili su u poËetku oduπevljeni πtovide Isusa koji se, nakon mnogih uËinjenih Ëuda, vratio u Nazaret, i “svisu mu odobravali i divili se lijepim rijeËima πto su izlazile iz njegovihusta” (Luka 4,22). Meutim, njihova reakcija na Njegov ukor pokazala jekakav ih je duh uistinu pokretao.

ProËitajte Luka 7,17-22. Koje je pitanje Ivan Krstitelj postavioo Isusu i zaπto?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

»ak su se i Ivanu Krstitelju, Isusovom preteËi koji je objavio da jeIsus “Janje Boæje”, u dubinu duπe uvukle misli sumnje. Æelio je znati:“Jesi li ti Onaj koji ima doÊi, ili da drugoga Ëekamo?” (Luka 7,19)

Zapazite takoer da Isus ne odgovara neposredno na Ivanovo pita-nje, veÊ ukazuje na djela koja svjedoËe za Njega: “Slijepi proglédaju,hromi hodaju, gubavi se Ëiste, gluhi Ëuju, mrtvi ustaju, siromasima sepropovijeda Radosna vijest.” (redak 22)

Isusov odgovor je na neki naËin mogao izazvati joπ veÊu Ivano-vu potiπtenost. Uostalom, ako Isus ima silu da uËini sva ovanevjerojatna djela, zaπto se ja nalazim u tamnici? Tko se nije,kada je doæivio neku nesreÊu, zapitao neπto sliËno: ako je BogsvemoÊan, zaπto mi se ovo dogaa? Zaπto je kriæ i sve ono πtoon predstavlja i obeÊava, jedini naπ odgovor?

23


BOÆJI SIN

“Sin »ovjeËji” ili “Sin Boæji”, dva imena upotrijebljena u evanelji-ma, govore nam o tome tko je Isus. Prvo oznaËava da se Bog utjelovio,a drugo da je Isus druga Osoba Boæanstva. Ova dva izraza navode nasda razmiπljamo o Ëudesnoj naravi Isusa Krista: o Bogu koji je bio i Bogi Ëovjek. Ovu misao je teπko shvatiti, ali ta poteπkoÊa ni na koji naËinne umanjuje ovu zadivljujuÊu istinu i veliku nadu koju nam nudi.

ProËitajte Luka 1,31.32.35; 2,11. ©to ovi redci govore o tometko je Isus?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

U Luki 1,31.32 aneo povezuje ime “Isus” sa “Sinom Previπnjega”,kome Êe Gospodin Bog dati prijestolje Njegovog oca Davida. Isus je BoæjiSin. On je takoer Krist, Mesija, koji Êe povratiti Davidovo prijestolje, nekao ovozemaljski osloboditelj, veÊ u eshatoloπkom smislu kao Onaj kojiÊe na kraju poraziti Sotonu u pokuπaju da preuzme Boæje prijestolje.Aneo je pastirima objavio da je novoroenËe u jaslama “Spasitelj —Krist, Gospodin” (Luka 2,11).

Naziv “Sin Boæji” ne samo da potvruje Kristov poloæaj u okviruBoæanstva, veÊ istodobno otkriva blisku i tijesnu zajednicu koju je Isusimao s Bogom Ocem dok je bio na Zemlji.

Ipak, odnos izmeu Oca i Sina nije isti kao odnos koji mi imamos Bogom. Naπ odnos je posljedica Kristovog djelovanja kao Stvoritelja iOtkupitelja, dok je On kao Sin u ravnopravnom poloæaju s Ocem. Svo-jom boæanskom naravi Isus odræava najbliæu moguÊu vezu s Ocem.

“Isus izjavom ’Otac moj nebeski’ kao da podsjeÊa svoje uËenike daOn, dok je svojom ljudskom prirodom povezan s njima, sudjeluje unjihovim kuπnjama i suosjeÊa s njima u njihovim patnjama, On je svojomboæanskom prirodom povezan s prijestoljem BeskonaËnoga.” (Ellen G.White, Isusov æivot, str. 364)

©to za nas znaËi Ëinjenica da je Isus u punom smislu Bog?Iako ova istina obuhvaÊa mnogo Ëinjenica, jedna koja nas najviπezadivljuje jest da se, iako Bog, ponizio ne samo da uzme na sebenaπu narav, veÊ da sebe preda kao ærtvu radi nas. Ovdje govorimoo Bogu! Kakvu divnu Ëinjenicu ova istina pruæa o pravoj Boæjojnaravi?

24

UTORAK 14. travnja

SIN »OVJE»JI

Iako je Isus bio potpuno svjestan da je Sin »ovjeËji i Sin Boæji(Luka 22,67-70), sebe je najviπe nazivao Sinom »ovjeËjim. Jedini preo-stali primjeri upotrebe ovog imena nalaze se u Danielu 7,13, Djelima7,56 (u Stjepanovom govoru) i Otkrivenju 1,13; 14,14. Izraz se javlja viπeod 80 puta u evaneljima, od toga 25 puta u Evanelju po Luki. Lukinaupotreba ovog imena pokazuje njegovo veliko zanimanje za Isusovuljudsku narav kao univerzalnog Ëovjeka kojega je Bog poslao da objaviRadosnu vijest o spasenju.

“Ljudska narav Boæjeg Sina vrlo je znaËajna za nas. Ona je zlatnilanac koji povezuje naπu duπu s Kristom, i preko Krista s Bogom. Ovotreba biti predmet naπeg prouËavanja. Krist je pokazao svoju ljudskunarav postavπi Ëovjek. Ipak, On je bio i Bog u tijelu.” (Ellen G. White,Selected Messages, sv. 1, str. 244)

Upotreba imena “Sin »ovjeËji” u Evanelju po Luki pruæa razliËiteuvide u narav, misiju i æivot utjelovljenog Isusa.

Prvo, to ime Ga poistovjeÊuje s Ëovjekom (Luka 7,34) koji nemastalno mjesto boravka i sigurnost (Luka 9,58).

Drugo, Luka tim imenom potvruje Kristovu boæansku narav ipoloæaj: jer “Sin je »ovjeËji — nastavi im — Gospodar i subote” (Luka6,5). On je takoer Stvoritelj koji ima silu da opraπta grijehe (Luka 5,24).

TreÊe, da bi izvrπio zadaÊu otkupljenja koju je Bog odredio prijestvaranja svijeta (Efeæanima 1,3-5), Sin »ovjeËji doπao je traæiti i spasitiizgubljene (Luka 9,56; 19,10). Meutim, otkupljenje ne moæe biti zavr-πeno dok Sin »ovjeËji ne postrada, ne okrive Ga, ne ubiju i treÊi dan neustane (vidi Luka 9,22). Ova svijest Sina »ovjeËjeg o putu kojim moraproÊi, i cijeni koju mora platiti zbog otkupljenja ljudskog roda od gri-jeha, otkriva ne samo boæansko podrijetlo plana otkupljenja, veÊ i Kri-stovu pokornost tom planu u svojoj ljudskoj naravi.

»etvrto, zapazite kako Luka u sljedeÊim tekstovima prikazuje pot-punu sliku Mesije koji strada: Njegovo predznanje o kriæu (Luka 18,31-33), izdaju (Luka 9,44), Njegovu smrt kao ispunjenje proroËanstva (Luka22,22), Njegovo raspeÊe i uskrsnuÊe (Luka 24,7; usporedite Luka 11,30),Njegovu ulogu kao Posrednika pred Ocem (Luka 12,8).

Peto, Luka u posljednjim danima vidi Sina »ovjeËjega kako se vraÊana Zemlju da nagradi svete i okonËa veliku borbu (Luka 9,26; 12,4;17,24.26.30; 21,36; 22,69).

Ukratko, ime “Sin »ovjeËji” pruæa viπestruki uvid ne samo u Kristo-vu narav, veÊ i Njegova djela koja je doπao uËiniti, koja je ostvario i kojaÊe ostvariti za nas u okviru planu spasenja.

25

SRIJEDA 15. travnja

“BOÆJI MESIJA”

ProËitajte Luka 9,18-27. Zaπto je Isus postavio uËenicima pita-nje Ëiji je odgovor veÊ znao? Kakve im je pouke æelio uputiti o tometko je On i πto znaËi slijediti Ga?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“A za koga me vi dræite?” (Luka 9,20) Pitanje koje je Isus postavioprije dvije tisuÊe godina i dalje odzvanja meu ljudima. Ljudi su dalirazliËite odgovore: da je veliki UËitelj, mudri etiËar, utjelovljenje istine,oliËenje samopoærtvovnosti, neustraπivi prorok, druπtveni reformator,veliki uzor ljudskom rodu. Meutim, nije zadovoljavajuÊ nijedan odgo-vor koji ne sadræi priznanje koje je poteklo s Petrovih usana.

Nakon πto je otkrio svoju vlast nad prirodom (Luka 8,22-25), silunad neËistim duhovima (redci 26-35), moÊ nad bolestima (Luka 5,12-15;8,43-48), sposobnost da nahrani pet tisuÊa ljudi s vrlo malo hrane (Luka9,13-17), silu nad smrÊu (Luka 8,51-56) — Isus je suoËio svoje uËenikes dva pitanja: prvo, πto drugi misle o Njemu; drugo, πto uËenici misle oNjemu. On im nije postavio ta pitanja da bi saznao neπto πto veÊ nijeznao, veÊ da bi im pomogao shvatiti da Êe poznavanje Njegove naravizahtijevati od njih posveÊenost koja Êe ih stajati svega.

“Naπe poznavanje Isusa nikada ne smije biti posredno. Moæemoznati svaki odgovor koji je ikada dan o Isusu; moæemo poznavati svateoloπka tumaËenja Isusove naravi i djela koja je ljudski um ikada pom-no razmotrio; moæemo dati saæeti pregled nauka o Isusu svih velikihmislilaca i teologa, a da i dalje ne budemo krπÊani. KrπÊanstvo nikadanije znaËilo stjecanje znanja o Isusu, veÊ poznavanje Isusa. O IsusuKristu trebamo donijeti osobni zakljuËak. On nije pitao samo Petra, Onpita svakoga od nas: ’A za koga me vi dræite?’” (Villiam Barclay, TheGospel of Matthew, Bangalore, Theological Publications in India, 2009.,sv. 2, str. 161)

Naπ odgovor na pitanje koje je Isus postavio mora obuhvaÊati Petro-vo priznanje: da je Isus “Boæji Mesija” (Luka 9,20). Krist znaËi “Poma-zanik”, Mesija, Ëija zadaÊa nije da donese slobodu u politiËkom smislu,veÊ da kao Spasitelj oslobodi ljudski rod od Sotoninog utjecaja i grijeha,i uspostavi kraljevstvo pravde.

Nije dovoljno samo znati tko je Isus. Trebamo Ga osobno upo-znati. ©to ste iz osobnog poznavanja Isusa mogli zakljuËiti o tometko je On i kakav je?

26


PREOBRAÆENJE

ProËitajte izvjeπtaje o preobraæenju iz sva tri evanelja (Luka9,27-36; Matej 17,1-9; Marko 9,2-8). (ProËitajte takoer Petrovizvjeπtaj o ovom dogaaju i zapazite istinu koju je apostol Petarzabiljeæio iz svojeg osobnog iskustva; vidi 2. Petrova 1,16-18).Koju pojedinost dodaje Luka i zaπto je ona vaæna?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Luka poËinje opis dogaaja detaljem koji Matej i Marko ne spomi-nju: Isus je poveo Petra, Ivana i Jakova na goru da se pomoli. Usmjerioje svoj pogled i misli prema Jeruzalemu i predvidio stazu patnje koja sepruæala pred Njim. Isus je æelio biti siguran da je ono πto Ëini po Boæjojvolji. U takvim trenutcima molitva je bila jedini naËin da pronae si-gurnost i pouzdanje. Molitva je omoguÊila da se boæanska slava izlije naIsusa: “Postade lice njegovo drukËije i odijelo njegovo bijelo i sjajno.”(Luka 9,29)

Preobraæeni Isus razgovarao je s Mojsijem i Ilijom o “izlasku nje-govu koji mu je trebalo svrπiti u Jeruzalemu” (Luka 9,31 — DK). RijeË“izlazak” moæe se shvatiti na dva naËina: moæe se odnositi na Njegovuskoru smrt u Jeruzalemu, iako grËka rijeË egzodus obiËno ne oznaËavasmrt, ili na veliki “izlazak” koji je trebao ostvariti u Jeruzalemu, moÊaniskupljujuÊi izlazak koji Êe donijeti izbavljenje od grijeha.

Nakon njihovog razgovora zaËuo se glas odobravanja s Neba: “Ovoje Sin Moj ljubazni, Njega posluπajte!” (Luka 9,35) Prigodom preobraæe-nja Isus je pomazan slavom, joπ jednom je bio uvjeren da je Boæji Sin,i bilo je objavljeno da Êe otkupljenje Sina stajati æivota. Otuda nebeskinalog upuÊen uËenicima: posluπajte Ga. Bez posluπnosti i izrazite vjer-nosti, ne moæemo biti Njegovi uËenici.

Ellen G. White je zapisala da su ova dva Ëovjeka, misleÊi naMojsija i Iliju, “izabrani i poËaπÊeni mimo svakog anela oko pri-jestolja, doπli razgovarati s Isusom o njegovom stradanju i utjeπitiGa uvjeravanjem u suÊut Neba. Nada svijeta, spasenje svakog ljud-skog biÊa, bila je predmet njihova razgovora.” (Ellen G. White, Isu-sov æivot, str. 347) Tako je Ëak i Isus, koji je tjeπio druge, traæioohrabrenje i utjehu. To govori da je Ëak i duhovno najsnaænijimameu nama, uËiteljima i voama, katkada potrebno ohrabrenje, pot-pora i pomoÊ drugih. Koga poznajete kome je trenutaËno potrebnoohrabrenje, utjeha i pomoÊ?

27

PETAK 17. travnja


“Izbjegavajte svako pitanje povezano s Kristovom ljudskom naravikoje se moæe pogreπno shvatiti. Istina se nalazi blizu puta pretpostavki.Kada se bavite Kristovom ljudskom naravi, budite oprezni dok iznositeneke tvrdnje da vaπe rijeËi ne bi bile pogreπno shvaÊene, i da ne bisteoslabili ili pomutili razumijevanje Njegove ljudske naravi koju posjedujezajedno s boæanskom. Njegovo roenje bilo je Boæje Ëudo. ... Nikada, nina koji naËin, ne ostavljajte ni najmanji dojam da je na Kristu poËivalamrlja ili sklonost k pokvarenosti, ili da je On na bilo koji naËin popu-πtao grijehu. On je u svemu bio kuπan kao i Ëovjek, pa ipak se naziva‘svetim’. »injenica da je Krist u svemu bio kuπan kao i mi, a da je bezgrijeha, ostala je neobjaπnjena smrtnim ljudima. Kristovo utjelovljenjeuvijek je bilo i uvijek Êe biti tajna.” (Ellen G. White Comments, The SDABible Commentary, sv. 5. str. 1128,1129)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. ProËitajte prethodni komentar Ellen G. White o Kristovojljudskoj naravi. Moramo se suoËiti s Ëinjenicom da je Isusova ljudskanarav, kao i boæanska, velika istina u koju zasad ne moæemo upotpunosti proniknuti. Ona je napisala: “Kristovo utjelovljenje uvi-jek je bilo i uvijek Êe biti tajna.” Zaπto onda moramo paziti da nedonosimo oπtar sud o onima koji ne razumiju ovu “tajnu” na istinaËin kao i mi?

2. Razmiπljajte o dogaaju na Gori preobraæenja. ©to su izabraniuËenici, koji su poπli s Isusom na Goru, Ëinili u vrijeme kada seovaj nevjerojatni dogaaj zbio u okviru plana spasenja? Spavali su!Na koji se naËin to moæe odnositi na nas, vjernike pojedince ili kaoCrkvu u cjelini, koji æivimo pred joπ jednim velikim dogaajem upovijesti spasenja: drugim Kristovim dolaskom?

3. ProËitajte neke Isusove izjave u kojima govori o sebi. Zaπtoje onda ideja da je Isus samo veliki UËitelj, veliki prorok, ili velikiduhovni voa, pogreπna? Zaπto moramo prihvatiti da je On ili onoπto kaæe za sebe, ili bezumnik koji je imao pogreπnu sliku o sebi?Zaπto ne postoji nijedna druga moguÊnost kada je Isusova narav upitanju?

28



..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................


..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Moramo provoditi puno vremena na molitvi ako æelimo napredo-vati u poboænom æivotu. Koliko smo se viπe molili kad je vijest istineprvi put doprla do nas. Kako se Ëesto Ëuo glas posredniËke molitve usobi, u sjeniku, u voÊnjaku ili u nekom πumarku. »esto smo provodilisate u usrdnoj molitvi, dvoje ili troje zajedno, pozivajuÊi se na obeÊanja;Ëesto se Ëuo glas plaËa, kao i glas zahvalnosti u pjesmi hvale. (Ellen G.White, Testimonies, sv. 5, str. 161,162)

29



Poziv na uËeniπtvo“Ako tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samog sebe,

neka svaki dan uzme kriæ svoj i neka me slijedi!” (Luka 9,23)

Biblijski tekstovi: Luka 5,1-11; 6,12-16; 9,1-6; Matej 10,5-15;Luka 10,1-24; Luka 9,23-25, Matej 16,24-28.

“UËenik” znaËi “sljedbenik”. RijeË “uËenik” u Bibliji se javlja viπeod 250 puta, najviπe u evaneljima i Djelima apostolskim.

UËeniπtvo jaËa duh, pruæa izazov umu i zahtijeva najviπe snage uzajednici s Bogom i bliænjima. Bez potpune vjernosti Kristu i Njegovojvijesti nema ni uËeniπtva. Moæemo li primiti uzviπeniji poziv?

“Bog uzima ljude takve kakvi su i ako Mu se podËine, odgaja ih zasvoju sluæbu. Boæji Duh, primljen u duπu, oæivit Êe sve njezine spo-sobnosti. Um koji je potpuno posveÊen Bogu, pod vodstvom SvetogaDuha skladno se razvija, ojaËan da shvati i ispuni Boæje zahtjeve. Slab,kolebljiv karakter mijenja se u Ëvrst i postojan. Stalno posveÊenje us-postavlja tako blizak odnos izmeu Krista i Njegovih uËenika da krπÊa-nin postaje sliËan Njemu umom i karakterom.” (Ellen G. White, Isusovæivot, str. 191)

Ovaj Êemo tjedan prouËavati kako je Isus pozvao svoje uËenike ikakve pouke moæemo izvuÊi o tome kako trebamo nastaviti djelo kojeje On zapoËeo na Zemlji.

30


LOVCI LJUDI

©imun i Andrija naporno su radili Ëitavu noÊ. Kao iskusni ribari bilisu vjeπti u lovljenju ribe i znali su kada je vrijeme da lov privedu kraju.Rad tijekom noÊi nije im niπta donio. Usred razoËaranja primili su nalogkakav nisu oËekivali: “Izvezi na puËinu pa bacite mreæe svoje za lov!”(Luka 5,4) ©imunov odgovor sadræavao je u sebi beznae i muku: “SvunoÊ smo se trudili, i niπta nismo uhvatili. Ali na tvoju rijeË bacit Êumreæe.” (redak 5)

Tko je ovaj stolar koji ribare savjetuje o ribolovu? ©imun se mogaosamo okrenuti i otiÊi, ali je li moguÊe da su Isusove prijaπnje rijeËiutjehe i istinito propovijedanje izvrπili odreeni utjecaj na njega? Otudaodgovor: “Ali na tvoju rijeË bacit Êu mreæe.”

ZnaËi, prva pouka o uËeniπtvu glasi: posluπnost Kristovoj rijeËi.Andrija, Ivan i Jakov takoer su nauËili da duga i neuspjeπna noÊ ustu-pa mjesto svijetloj i divnoj zori, kada su ulovili mnoπtvo ribe. Odjednomje Petar pao na koljena i zaplakao: “Udalji se od mene, Gospodine, jersam greπnik!” (redak 8) Uvianje Boæje svetosti i vlastite greπnosti drugije vaæan korak u pozivu na uËeniπtvo. Petar je, kao i Izaija (Izaija 6,5),uËinio taj korak.

ProËitajte Luka 5,1-11; Matej 4,18-22; Marko 1,16-20. Razmo-trite Ëudo koje se dogodilo, zbunjenost ribara, Petrovo priznanje iIsusovu vlast. ©to svaki od tih izvjeπtaja govori o stazi uËeniπtva?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Ne boj se! Od sada Êeπ ljude loviti.” (Luka 5,10) Promjena od ribarado lovaca ljudi je izuzetna i zahtijeva potpunu predaju UËitelju, prepo-znavanje vlastitih sposobnosti i greπnosti, povezanost s Kristom u vjerida bismo primili snagu za hodanje usamljenim i nepoznatim stazamauËeniπtva, i neprekidno oslanjanje na Krista i samo na Njega. Æivotribara nesiguran je i riziËan, jer su u stalnoj borbi s okrutnim valovimai bez stalnog prihoda. Æivot lovaca ljudi nije nimalo lakπi, ali Bog obeÊa-va: “Ne boj se.” UËeniπtvo nije lak put, ima svoje uspone i padove,radosti i izazove, ali uËenik nije pozvan da hoda sam. Onaj koji kaæe:“Ne boj se”, nalazi se pokraj svakog vjernog uËenika.

ProËitajte ponovno Petrovo priznanje da je greπan. Zapazitekako ga njegova greπnost navodi da se odvoji od Isusa. Zaπto grijehna takav naËin djeluje na nas i udaljava nas od Boga?

31


IZBOR DVANAESTORICE

UËeniπtvo nije nastalo samo po sebi. Ono je rezultat odgovora naIsusov poziv. Luka biljeæi da je Isus prvo pozvao Petra, Andriju, Ivana iJakova (Luka 5,11) i Mateja Levija, carinika (redci 27-32). Sada pisacstavlja izbor Dvanaestorice na vaæno mjesto u svojem izvjeπtaju: odmahnakon izljeËenja Ëovjeka s usahlom rukom u subotu (Luka 6,6-11), kojeje navelo farizeje da skuju urotu u æelji da ubiju Isusa. Gospodin je znaoda je vrijeme da pojaËa svoj rad i pripremi skupinu radnika koju ÊepoduËiti za zadatak koji Êe uslijediti nakon kriæa.

ProËitajte Luka 6,12-16; 9,1-6. ©to ovi redci govore o pozivuupuÊenom Dvanaestorici?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Meu mnoπtvom koje Ga je slijedilo bilo je mnogo uËenika, ljudikoji bi Ga slijedili kao πto bi uËenici slijedili svojeg uËitelja. Meutim,Kristov zadatak obuhvaÊao je mnogo viπe od pouËavanja. Trebao je iz-graditi zajednicu otkupljenih, Crkvu koja Êe odnijeti Njegovu vijest ospasenju do kraja Zemlje. Zato su Mu bili potrebni ljudi koji Êe biti viπeod uËenika. “Dozva svoje uËenike te od njih izabra Dvanaestoricu, kojeprozva apostolima.” (Luka 6,13) “Apostol” je onaj tko je poslan s poseb-nom vijeπÊu. Luka se koristi ovom rijeËju πest puta u evanelju i viπeod dvadeset pet puta u Djelima apostolskim (Matej i Marko koriste jesamo jednom).

Dvanaestorica nisu bila izabrana prema stupnju obrazovanja, eko-nomskom i druπtvenom poloæaju, moralnoj uzviπenosti ili neËemu dru-gom πto bi ih obiljeæilo kao posebno vrijedne. Bili su obiËni ljudi skrom-nog podrijetla: ribari, carinik, zelot, sumnjalica, i jedan za kojeg seispostavilo da je izdajica. Pozvani su samo zbog jednog razloga: da budupredstavnici Kralja nad kraljevima.

“Bog uzima ljude takve kakvi jesu, s osnovnim crtama u karakterui obuËava ih za svoju sluæbu, ako æele prihvatiti Njegov red i uËiti odNjega. Oni nisu izabrani zato πto su savrπeni, veÊ unatoË svom nesavr-πenstvu; kroz poznavanje i provoenje istine, kroz Kristovu milost, mo-gu biti preobraæeni u Njegovo obliËje.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str.232)

SuoËimo se s istinom: nismo savrπeni i nijedan vjernik u Crkvinije savrπen. Svi mi rastemo. Kako moæemo raditi s drugima iprihvatiti ih takve kakvi jesu?

32

UTORAK 21. travnja

SLANJE APOSTOLA

ProËitajte Luka 9,1-6; Matej 10,5-15. Koje duhovne istine mo-æemo nauËiti iz redaka u kojima se govori o Isusovom sazivanjuuËenika?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Luka opisuje slanje apostola u tri koraka.Prvo, Isus ih je okupio sve zajedno (Luka 9,1). RijeË “pozvati” ili

“poziv” vaæna je za krπÊansku sluæbu, kao i za krπÊansko bogatstvorijeËi. Da bi postao teoloπki izraz, mora biti doæivljena u osobnom is-kustvu. Apostoli moraju odgovoriti na poziv, doÊi k Onome koji imupuÊuje poziv i biti “zajedno”. Posluπnost Onome koji ih poziva i potpu-na predaja Njemu vaæni su da bi iskusili jedinstvo o kojem ovisi uspjehmisionarske sluæbe.

Drugo, Isus je dao “moÊ i vlast” (Luka 9,1). Isus nikada ne πaljesvoje izaslanike praznih ruku. On ne oËekuje da budemo Njegovi pred-stavnici u svojoj snazi. Obrazovanje, kultura, poloæaj, bogatstvo ili ra-zum ne pruæaju nam moÊ da izvrπimo Njegovu zadaÊu. Krist nas ospo-sobljava, oprema i ovlaπÊuje. GrËka rijeË za “moÊ” je dynamis, iz kojeje izvedena rijeË “dinamo”, izvor svjetla, i “dinamit”, izvor energije kojimoæe probiti planinu. MoÊ i vlast koje Isus daje dovoljne su da pobijedi-mo avla i porazimo ga u njegovim namjerama. Isus je naπa moÊ. “Kadljudska volja surauje s Boæjom voljom, postaje svemoÊna. Neka se sveπto treba Ëiniti po Njegovoj zapovijedi uËini u Njegovoj snazi. Sve Nje-gove zapovijedi istodobno osposobljavaju.” (Ellen G. White, Isusove uspo-redbe, str. 233)

TreÊe, Isus ih “posla da navjeπÊuju kraljevstvo Boæje i da ozdrav-ljaju bolesnike” (Luka 9,2). Propovijedanje i iscjeljenje su nerazdvojivi,a zadaÊa je uËenika da se brinu o cjelokupnoj liËnosti — tijelu, umu iduπi. Grijeh i Sotona zarobili su cjelokupnu liËnost i ona mora bitidovedena pod utjecaj Isusove posveÊujuÊe sile.

UËenici mogu ispuniti svoju zadaÊu samo kada svoj æivot u potpu-nosti predaju Kristu ne dopuπtajuÊi da im se neπto nae na putu. Nizlato ni srebro, ni otac ni majka, ni braËni drug ni dijete, ni æivot nismrt, ni trenutaËne neizvjesne prilike ni buduÊe nevolje ne smiju sepostaviti izmeu uËenika i Krista. Krist, Njegovo kraljevstvo i svjedoËe-nje izgubljenom svijetu jedino je vaæno.

“Niπta ne uzimajte na put.” (Luka 9,3) Koje je ovdje naËeloprikazano koje moramo shvatiti i osobno iskusiti?

33

SRIJEDA 22. travnja

SLANJE DEDAMDESETORICE

ProËitajte Luka 10,1-24. ©to ovaj izvjeπtaj o slanju sedamde-setorice govori o zadobivanju duπa usred velike borbe?

..................................................................................................................................

U vrijeme Isusove sluæbe slijedilo Ga je viπe od dvanaest uËenika.Kada se apostol Petar obratio vjernicima radi biranja apostola koji ÊedoÊi na Judino mjesto, skupina se sastojala od najmanje 120 uËenika(Djela 1,15). Pavao kaæe da je Isus imao viπe od 500 sljedbenika prigo-dom uzaπaπÊa (1. KorinÊanima 15,6). Iz ovoga vidimo da slanjem Sedam-desetorice Isus nije ograniËio broj uËenika, veÊ da je izabrao posebnuskupinu Ëija je zadaÊa bila da ide pred Njim u galilejske gradove i pripre-mi put za Njegove kasnije posjete.

Samo je u Evanelju po Luki zabiljeæen izvjeπtaj o Sedamdesetorici,πto je karakteristiËno za Luku koji je bio okrenut misiji. Broj sedamde-set simboliËan je u Pismu i u povijesti hebrejskog naroda. U Postankuje navedeno sedamdeset naroda svijeta kao Noinih nasljednika, a Lukaje bio pisac sa sveopÊim pogledom na svijet. Mojsije je odredio sedam-deset starjeπina koji Êe mu pomagati u radu (Brojevi 11,16.17.24.25).Veliko vijeÊe Ëinilo je sedamdeset Ëlanova. U Pismu se ne spominje jesuli ovi izvjeπtaji utjecali na Isusovo pozivanje Sedamdesetorice, ali to nebi trebalo biti predmet naπih nagaanja. Meutim, vaæno je da je Isus,kao Onaj koji poduËava crkvene voe, ostavio plan da sila i odgovornostne leæe na nekolicini, veÊ na mnoπtvu uËenika.

Radost i zadovoljstvo obiljeæili su povratak Sedamdesetorice. Onisu dali izvjeπtaj Isusu: “»ak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime.”(Luka 10,17) Za uspjeh u zadobivanju duπa nikada nije zasluæan radevanelista. Evaneoski radnik je samo posrednik. Uspjeh dolazi za-hvaljujuÊi “tvojem imenu”. Isusovo ime i sila u osnovi su svake uspje-πne evaneoske misije.

Meutim, zapazite tri izuzetna Isusova odgovora u vezi s uspjehommisionarskog rada Sedamdesetorice. Prvo, Isus u uspjehu evaneoskograda vidi Sotonin poraz (redak 18). Drugo, πto je netko viπe ukljuËen uevaneoski rad, obeÊano mu je viπe vlasti (redak 19). TreÊe, radost evan-eoskog radnika ne treba poËivati na onome πto je postigao na Zemlji,veÊ na tome πto je njegovo ime zapisano na nebesima (redak 20). Nebose raduje i biljeæi svaku osobu koja se oslobodila Sotonine vlasti. Svakaduπa osvojena za kraljevstvo udarac je Sotoninim planovima.

ProËitajte ponovno tekst u Luki 10,24. ©to su mnogi prorocii kraljevi æeljeli vidjeti, ali nisu? Kakvo znaËenje to ima za nas?

34


CIJENA U»ENI©TVA

Sokratov uËenik bio je Platon. Gamalielov uËenik bio je Savao. VoerazliËitih religija imali su svoje odane sljedbenike. Razlika izmeu takvevrste sljedbeniπtva i Isusovih uËenika jest πto je sljedbeniπtvo bilo ute-meljeno na ljudskoj filozofiji, dok su se Isusovi uËenici oslanjali naIsusa i Njegova djela. KrπÊanski uËenici ne oslanjaju se samo na Kristovnauk, veÊ i na ono πto je uËinio za spasenje ljudi. Zato Isus poziva svesvoje sljedbenike da uzmu svoj kriæ i slijede Njegove upute. Ako se ljudine kreÊu prema Golgoti, nema krπÊanskog uËeniπtva.

ProËitajte Luka 9,23-25; Matej 16,24-28; Marko 8,34-36. Kojaje kljuËna poruka u ovim redcima upuÊena onima koji tvrde da sukrπÊani?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

KrπÊansko uËeniπtvo je djelotvorna veza izmeu spaπenih i Spasi-telja; kao spaπeni, trebamo slijediti Spasitelja. Zato je Pavao rekao: “Æi-vim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni: æivot koji sada provodim utijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega koji mi je iskazao ljubav i samo-ga sebe za mene predao.” (GalaÊanima 2,20)

Cijena uËeniπtva odreena je u Luki 9,23: “Ako tko hoÊe iÊi zamnom, neka se odreËe samog sebe, neka svaki dan uzme kriæ svoj ineka me slijedi!” Zapazite ove praktiËne rijeËi: “odreËe”, “uzme” i “nekame slijedi”. U izvjeπtaju o Petrovom odricanju Krista pronalazimo naj-bolju definiciju rijeËi “odreÊi se”. Petar je izjavio: “Ne poznajem Isusa.”Tako, kada poziv na uËeniπtvo zahtijeva da se odreknemo sebe, moramoreÊi da ne poznajem sebe; mi smo mrtvi. Umjesto nas mora æivjeti Krist(GalaÊanima 2,20). Drugo, uzimanje kriæa svakoga dana znaËi poziv dase razapnemo s Kristom. TreÊe, sljedbeniπtvo zahtijeva da srediπte æi-vota bude Krist i samo Krist.

Isus proπiruje cijenu uËeniπtva kao πto je otkriveno u Luki 9,57-62:niπta nema prednost u odnosu na Isusa. On i samo On je na prvommjestu u prijateljstvu, radu, bogosluæju i meu vjernicima. U krπÊan-skom uËeniπtvu odreÊi se sebe nije moguÊnost, veÊ potreba. “Kada Kristpoziva Ëovjeka, nalaæe mu da doe i umre. ... To je svaki put ista smrt,smrt Isusa Krista, smrt starog Ëovjeka. ... Samo Ëovjek koji se odreknesebe svojom voljom, moæe slijediti Krista.” (Dietrich Bonhoeffer, TheCost of Discipleship, New York, The Macmillan Co., 1965., str. 99)

Koju ste cijenu platili zato πto slijedite Krista? Pozorno razmo-trite svoj odgovor.

35

PETAK 24. travnja


“Uzimanje kriæa uklanja iz srca samoljublje i stavlja Ëovjeka u po-loæaj da moæe nauËiti kako se nosi Kristovo breme. Mi ne moæemoslijediti Krista ako ne nosimo Njegovo breme, ako ne uzmemo Njegovkriæ i ne nosimo ga za Njim. Ako naπa volja joπ nije usklaena s boæan-skim zahtjevima, moramo se odreÊi svojih sklonosti, odbaciti svojeomiljene æelje i krenuti Kristovim stopama.” (Ellen G. White, Sons andDaughters of God, str. 69)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. ProËitajte ponovno pitanje na kraju pouke od srijede u vezis tekstom u Luki 10,24. »emu smo mi koji æivimo u ovom razdobljusvjedoci πto su “mnogi proroci i kraljevi” æeljeli vidjeti, ali nisu? Naprimjer, ispunjenje proroËanstava? Razmislite koliko je dogaaja izDaniela 2., 7. i 8. poglavlja za mnoge proroke i kraljeve bilo buduÊ-nost, a za nas povijesne Ëinjenice. »ega se joπ moæete sjetiti?

2. Razmiπljajte viπe o Isusovim rijeËima da Êe oni koji zadobijucijeli svijet izgubiti svoju duπu. ©to je time æelio reÊi? Ili πto znaËiizgubiti svoj æivot da bi ga saËuvao? Jedno je kada se oni koji nevjeruju, sebiËno dræe ovoga svijeta. ©to je logiËno kada vjeruju daje to sve πto imaju. »ega bi se inaËe dræali? Meutim, zaπto oni kojiznaju da Êe ovaj svijet zavrπiti i novi zapoËeti jednoga dana, i daljenastoje u ovom svijetu steÊi πto je moguÊe viπe? Kako se moæemosaËuvati od ove vrlo opasne duhovne zamke?

3. ProËitajte Luka 10,17-20. Moæemo razumjeti uzbuenje ovihljudi kada su vidjeli da im se Ëak i zli duhovi pokoravaju u Isusovoime. Obratite pozornost na odgovor koji im je Isus dao. ©to trebajushvatiti svi koji su ukljuËeni u misionarski rad?

4. Navedite neke ljude, osim biblijskih osoba, Ëiji ih je izbor daslijede Krista mnogo stajao, moæda viπe nego veÊinu nas? Zapitajtese: “©to su ovi ljudi izgubili, koju su cijenu platili zato πto suslijedili Krista, i jesam li ja spreman uËiniti isto?”

36



..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................


..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Molitva dopire do SvemoguÊega i donosi nam pobjedu.” (Ellen G.White, The Bible Echo, 1. listopada 1889.)

37


Pouka 5 25. travnja—2. svibnja 2015.

Krist kao Gospodar subote“Subota je stvorena radi Ëovjeka, a ne Ëovjek radi subote.

Stoga je Sin »ovjeËji Gospodar i subote.” (Marko 2,27.28)

Biblijski tekstovi: Marko 1,21; 6,2; Luka 4,17-19.31-37; 2.KorinÊanima 5,17; Luka 6,1-11; 13,10-16.

Iako je Luka evanelje namijenio neznaboπcima, vaæno je zapazitikoliko Ëesto spominje subotu. Od 54 puta koliko se subota navodi uevaneljima i Djelima apostolskim, 17 puta se navodi u Evanelju poLuki i 9 u Djelima; 9 u Mateju, 10 u Marku i 9 u Ivanu. Luka je kaoobraÊenik iz neznaboπtva bio uvjeren da je subota sedmi dan ne samoza Æidove, veÊ i za neznaboπce. Prvi Isusov dolazak nije niπta promijeniokada je u pitanju svetkovanje subote.

“Krist je tijekom svoje sluæbe na Zemlji naglaπavao obvezatnostpropisa o suboti; u svemu svojem nauku izraæavao je poπtovanje premaustanovi koju je sam utemeljio. U Njegovo vrijeme svetkovanje subote setoliko izopaËilo da je bolje prikazivalo sebiËni i samovoljni karakterËovjeka nego Boæji karakter. Krist je odbacio laænu nauku kojom su onikoji su tvrdili da poznaju Boga pogreπno prikazivali Njegov karakter.”(Ellen G. White, Izraelski proroci i kraljevi, str. 117)

U pouci za ovaj tjedan Isus je predstavljen kao Gospodar subote,naËin na koji ju je svetkovao i primjer koji nam je ostavio. ObiËaj svet-kovanja prvog dana u tjednu umjesto subote nema potvrdu u Kristovomæivotu ni u Novom zavjetu.

38


“PO SVOM OBI»AJU” (Luka 4,16-30; vidi Izaija 61,1.2)

“Te po svom obiËaju u subotu ue u sinagogu.” (Luka 4,16) Ovo jevaæan tekst za adventistiËke krπÊane. Mnogi ga koriste na evaneoskimsastancima ili biblijskim prouËavanjima da bi naglasili Ëinjenicu da jeIsus svetkovao subotu.

Sinagoge su imale kljuËnu ulogu u vjerskom æivotu Æidova. U vrijemeizgnanstva, kada Hram viπe nije postojao, graene su sinagoge za odr-æavanje bogosluæja i pouËavanje male djece. Sinagoga je mogla biti iz-graena na mjestu na kojem je æivjelo najmanje deset æidovskih obitelji.Odrastavπi u Nazaretu, Isus je po “obiËaju” svake subote odlazio u sina-gogu i sada, prigodom prvog povratka u svoje rodno mjesto, u subotu sezatekao u sinagogi.

ProËitajte Marko 1,21; 6,2; Luka 4,16-30; 6,6-11; 13,10-16;14,1-5. ©to ovi tekstovi uËe o Isusu i suboti? Moæete li negdjepronaÊi naznake da je Isus ukinuo obvezu svetkovanja subote iliukazao na neki drugi dan koji je treba zamijeniti?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Po svom obiËaju.” (Luka 4,16) Samo se Luka koristi ovim izrazomu Luki 4,16 kada je Isus posjetio sinagogu u Nazaretu i u Luki 22,39kada se Isus “po obiËaju uputi na Maslinsku goru”. Oba se puta “obiËaj”odnosi na bogosluæje i molitvu.

Zaπto trebamo imati obiËaj da u subotu idemo u crkvu kao πto jeËinio Isus?

Prvo, Bog je svugdje. Moæemo Ga slaviti na bilo kojem mjestu.Meutim, ima neËega posebnog u zajedniËkom okupljanju u dan koji jeodreen prigodom stvaranja i zabiljeæen u Zakonu.

Drugo, time imamo priliku potvrditi pred ljudima da je Bog naπStvoritelj i Otkupitelj.

KonaËno, pruæa nam priliku da se druæimo i dijelimo radosti i tuge.Oni koji nas optuæuju za legalizam ili smatraju da smo u okovi-

ma zato πto svetkujemo subotu, oËito su zaboravili velike blago-slove koje subota donosi. Na koji ste naËin iskusili slobodu kojunam pruæa svetkovanje subote?

39


SUBOTA: PORUKA I ZNA»ENJE

“Kad ga razmota.” (Luka 4,17) Subota nije bila odreena samo radiodlaska u Hram, veÊ i radi sluπanja Boæje rijeËi. Onaj tko æivi bez NjegoverijeËi, nalazi se u opasnosti da upadne u zamku grijeha: “U srce pohranihrijeË tvoju, da protiv tebe ne sagrijeπim.” (Psalam 119,11)

ProËitajte Luka 4,17-19. Kako danas shvaÊamo znaËenje ovihrijeËi kada se osvrnemo na ono πto znamo o Isusu, tko je bio i πtoje uËinio za nas? Kako ste u svojem hodu s Gospodinom doæivjeliistinitost Njegovih tvrdnji?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kada je proËitao tekst iz Izaije 61,1.2, Isus je rekao: “Danas se ovoPismo, koje ste Ëuli svojim uπima, ispunilo.” (Luka 4,21) RijeË “danas”zavreuje pozornost. Æidovi su oËekivali da Êe Boæje kraljevstvo na po-seban naËin doÊi u odreenom trenutku u buduÊnosti, vojnom silom,kada Êe tuinska vlast biti protjerana iz Judeje, a Davidovo prijestoljevraÊeno. Meutim, Isus je rekao da je kraljevstvo veÊ doπlo s Njim i daÊe On slomiti silu grijeha, pobijediti avla i osloboditi potlaËene suænje-ve njegove vlasti.

Razmislite takoer o tome koliko je subota povezana s Isusovimtvrdnjama da je Mesija. Subota je dan odmora u Kristu (Hebrejima 4,1-4); subota je simbol slobode i osloboenja koje imamo u Kristu (Rim-ljanima 6,6.7); subota ne samo da otkriva Boæje stvaranje, veÊ i obeÊanjeo ponovnom stvaranju u Kristu (2. KorinÊanima 5,17; 1. KorinÊanima15,51-53). Nije sluËajnost πto je Isus subotom uËinio mnoga djela is-cjeljenja da bi oslobodio one koje je bolest pritiskala i tiπtala.

Subota je tjedni podsjetnik, urezana u ono πto je nepromjenjivo, uvrijeme.

Kako nam dræanje subote pomaæe da bolje shvatimo spasenjevjerom, da se moæemo osloniti na ono πto je Krist uËinio za nasnasuprot teænji da zaradimo put u Nebo?

40

UTORAK 28. travnja

ISCJELJENJE U SUBOTU U KAFARNAUMU

Isus se zbog odbacivanja koje je doæivio u Nazaretu vratio u Ka-farnaum u kojem je prije propovijedao (Matej 4,13). Ovaj vaæan gradpostao je srediπte Isusove sluæbe u Galileji. U njemu se nalazila sinagogakoju je najvjerojatnije sagradio rimski stotnik (Luka 7,5), u koju je Isuspo obiËaju otiπao u subotu.

Ove subote Isusova sluæba sastojala se od razliËitih aktivnosti —pouËavanja, lijeËenja, propovijedanja. Niπta nije reËeno o tome πto jeIsus propovijedao, ali je zabiljeæeno da se narod Ëudio “jer mu rijeËbijaπe puna moÊi” (Luka 4,32). Njegov nauk bio je u suprotnosti s nau-Ëavanjem rabina. Bio je dubok i dalekoseæan. Propovijedao je s vlaπÊu,Njegov nauk temeljio se na Svetom pismu, iznosio ga je silom SvetogaDuha, nazivao je grijeh pravim imenom i pozivao je na pokajanje.

ProËitajte Luka 4,31-37. Koje su snaæne istine otkrivene uovim redcima o 1) velikoj borbi, 2) postojanju demona, 3) svrsisubote i 4) Boæjoj sili nad zlom? ©to joπ moæemo otkriti u ovomtekstu?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

U Luki 4,31-41 zabiljeæeno je prvo od pet izljeËenja u subotu (Luka4,38.39; 6,6-11; 13,10-16; 14,1-16). Isus je u propovijedi koju je odræaou Nazaretu objavio da je Njegovo poslanje da pomogne, izlijeËi i obnovione koji su æalosni i potlaËeni. U Kafarnaumu, u subotu, u vrijeme kadaje u sinagogi bilo puno vjernika, Ëovjek opsjednut neËistim duhom obra-tio se Isusu priznanjem: “Ha, πto hoÊeπ od nas, Isuse NazareÊanine? ...Znam tko si: Svetac Boæji.” (Luka 4,34) Demon, neËisti avolski duh, ikao takav nadnaravno biÊe, odmah je prepoznao utjelovljenog Spasitelja.U ovom izvjeπtaju zavjesa koja dijeli vidljivi i nevidljivi svijet bila jerazmaknuta.

Razmislite o tome koliko je velika borba ovdje otvoreno pri-kazana. Ona Ëesto nije tako vidljiva. Kako se ona odvija u vaπemæivotu? ©to vam jedino daje nadu da Êete pobijediti u ovoj borbi?Vidi 1. KorinÊanima 15,2.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

41

SRIJEDA 29. travnja

GOSPODAR SUBOTE

U Luki 6,1-11 zabiljeæena su dva Isusova razgovora s farizejima osuboti.

ProËitajte o prvom dogaaju u Luki 6,1-5. Kako se Isus suoËios optuæbama da On i Njegovi uËenici ne mare za Zakon i subotu?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Dok su hodali kroz polje, uËenici su trgali klasje, trljali ga meudlanovima i jeli. Meutim, farizeji su izvrnuli Ëinjenice i optuæili uËeni-ke da krπe zapovijed o suboti. Isus je ukazao farizejima na dogaaj oDavidu, kada je sa svojim gladnim vojnicima uπao u Dom Boæji i pojeokruh koji je bio namijenjen iskljuËivo sveÊenicima. Isus je istaknuo dasu farizeji kroz dugu povijest legalizma dodavali pravilo po pravilo, obi-Ëaj po obiËaj i subotu, koja je trebala donositi radost, pretvorili u teret.

ProËitajte drugi dogaaj u Luki 6,6-11. Kakve pouke o subotizapaæamo ovdje?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Iako je ovaj dogaaj zabiljeæen u svim sinoptiËkim evaneljima, samoLuka govori da je Ëovjekova desna ruka bila suha. Ovaj dodatni detaljlijeËnika Luke pomaæe nam da shvatimo ozbiljan utjecaj ovog tjelesnognedostatka na Ëovjekovu sposobnost da æivi normalnim æivotom. Ovajdogaaj pokrenuo je dva odgovora: prvo, farizeji su æeljeli optuæiti Isusada krπi subotu time πto je izlijeËio Ëovjeka. Drugo, Isus je Ëitao njihovasrca i htio im je pokazati da je On Gospodar subote, Onaj koji ju jestvorio, i da neÊe odustati od svoje misije da oslobodi palog Ëovjeka izokova grijeha. On je stavio dræanje subote u boæansku perspektivu: uskladu je sa Zakonom subotom Ëiniti dobro i spasiti æivot (Luka 6,9-11).

Razmislite o tome koliko su ovi voe bili zaslijepljeni svojimpravilima i propisima, koje su smatrali Boæjima. Kako se moæemosaËuvati da ne upadnemo u istu zamku i ne dopustimo obiËajimai ljudskom nauËavanju da nas zaslijepe za duboke boæanske istine?

42


SUBOTA: BOLESNI NASUPROT VOLU I MAGARCU

Od tri sinoptiËka evanelja samo Luka biljeæi dva Isusova Ëudaiscjeljenja u subotu (Luka 13,10-16; 14,1-15). Prvo je razgnjevilo upra-vitelje sinagoge, drugo je uπutkalo farizeje. U oba sluËaja Isusovi nepri-jatelji koristili su se svojim pogreπnim tumaËenjem Zakona kako bioptuæili Isusa da krπi subotu.

ProËitajte Luka 13,10-16; 14,1-6. Koje su vaæne istine ovdjeotkrivene o tome koliko je lako pogreπno protumaËiti kljuËne biblij-ske istine?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Razmislite o nepokretnoj æeni. Farizeji su je kao pripadnicu æen-skog roda gledali s prijezirom; bila je bogalj osamnaest godina, πto jedugo vremensko razdoblje koje moæe neËije strpljenje staviti na kuπnjui pojaËati osjeÊaj besmisla æivota; ni na koji naËin nije si mogla pomoÊi.

Njoj je priπla boæanska milost u ljudskom obliku. Isus je primjeÊuje,poziva da Mu se pribliæi, obraÊa joj se da bi joj pruæio izljeËenje, polaæeruke na nju i “odmah se uspravi” (Luka 13,13). Svaki glagol koji je Lukaupotrijebio ukazuje na vrijednost i dostojanstvo æene, i samim tim vri-jednost i dostojanstvo svake prezrene osobe, bez obzira na prilike ukojima se nalazi.

Drugo Ëudo (Luka 14,1-6) Isus je uËinio kada je u subotu uπao udom jednog farizeja. Tom je prigodom izlijeËio Ëovjeka koji je patio odvodene bolesti. OËekujuÊi protivljenje voa koji su Ga pomno promatra-li, Isus je postavio dva pitanja: prvo, o svrsi Zakona (“Je li dopuπtenosubotom ozdravljati?” redak 3); drugo, o vrijednosti ljudskog biÊa (“Akonekomu od vas upadne sin ili vol u zdenac, zar ga neÊe odmah, i usubotu, izvaditi?” redak 5). Bit na koju je æelio ukazati bila je oËita, jerprema Lukinom izvjeπtaju nisu niπta odgovorili. Isus je otkrio njihovolicemjerje, onaj najgori oblik licemjerja koji se krio pod velom navodnesvetosti i pravednog gnjeva zbog onoga πto su smatrali neËuvenim kr-πenjem Boæjeg svetog zakona.

I mi trebamo biti oprezni u vezi s tim.

43

PETAK 1. svibnja


“Bog ne moæe ni za trenutak zadræati svoju ruku, jer bi Ëovjekklonuo i umro. Tog dana i Ëovjek mora raditi. Æivotnim se potrebamamora odgovoriti, bolesni se moraju njegovati, oskudica se siromaπnihmora ublaæiti. NeÊe ostati bez krivice onaj tko u subotu zanemari pomo-Êi u nevolji. Boæji sveti odmor naËinjen je za Ëovjeka i djela milosra suu savrπenom skladu s njezinim ciljem. Bog ne æeli da Njegova stvorenjaijedan Ëas podnose bol koja se moæe otkloniti u subotu ili u bilo kojidrugi dan.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 155,156)

“Nijedna druga ustanova koja je povjerena Hebrejima nije takocjelovito odvajala Hebreje od okolnih naroda kao πto je to bila subota.Bog je odredio da ih njezino poπtovanje imenuje za njegove poπtovatelje.Ono je trebalo biti znakom njihova odvajanja od idolopoklonstva i njiho-ve veze s pravim Bogom. Meutim, da bi subotu dræali svetom, ljudi isami moraju biti sveti. Vjerom moraju postati sudionici u Kristovoj prav-di.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 222)

ZA RAZGOVOR

1. Zar nije zadivljujuÊe koliko je Biblija jasna kada je u pitanjuistina o Isusu i suboti? Pa ipak, mnogi vjernici πirom svijeta i daljetvrde da je zapovijed o suboti ukinuta, da nije vaæna ili da jenjezino svetkovanje jednako legalizmu. Zaπto su nepokolebljiva vjer-nost i posluπnost Boæjoj rijeËi toliko vaæni? Mnoπtvo je obmanutou vezi s neËim tako bitnim kao πto je Boæji sveti zakon. Koju vaænuopomenu Isus upuÊuje u Evanelju po Marku 13,22?

2. Zapazite kako se Sotona naporno trudi da uniπti subotu: ilije upotrijebio izraelske voe da je pretvore u teæak teret i liπe jeznaËenja i vrijednosti; ili je upotrebljavao i joπ uvijek upotrebljavacrkvene voe koji je odbacuju kao zastarjeli, legalistiËki i iskljuËivohebrejski obiËaj. Zaπto je subota i sve ono πto ona obuhvaÊa ciljSotoninog neprijateljstva?

3. Isus je “Gospodar subote” (Luka 6,5). Kakvo znaËenje ovajtekst ima za krπÊane i njihov stav prema suboti?

44



..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................


..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Nakon πto iznesemo svoje molbe, na njih trebamo odgovoriti samikoliko god je to moguÊe i ne Ëekati na Boga da uËini za nas ono πtomoæemo sami. Boæja pomoÊ Ëeka u priËuvi za sve koji je traæe.” (EllenG. White, The Bible Echo, listopad 1887.)

45


Pouka 6 2.—9. svibnja 2015.

Æene u Isusovoj sluæbi“Dakako svi ste po vjeri sinovi Boæji u Kristu Isusu. ...

Nema tu viπe ni Æidova ni Grka; nema viπe ni roba ni slobod-njaka; nema viπe ni muπkog ni æenskog, jer ste svi samo jedanu Kristu Isusu.” (GalaÊanima 3,26-28)

Biblijski tekstovi: Luka 1,39-55; 2,36-38; 7,11-17.36-50; Rim-ljanima 10,17; Luka 8,1-3; 18,1-8.

Evanelje po Luki katkad se naziva “æenskim evaneljem” zato πtose u njemu viπe nego u drugim evaneljima opisuje Isusova briæljivaskrb za potrebe æena i njihova ukljuËenost u Njegovu sluæbu.

U Isusovo vrijeme, kao i u nekim kulturama u danaπnje vrijeme,æene nisu bile jako cijenjene. Neki ovdaπnji Æidovi zahvaljivali su Boguπto nisu robovi, neznaboπci ili æene. GrËko i rimsko druπtvo katkad sejoπ gore ophodilo prema æenama. Rimska kultura je do krajnjih granicarazvila odobravanje razvrata. »esto se dogaalo da je muπkarac osimæene, s kojom je stupao u brak samo s ciljem da dobije buduÊe nasljed-nike svoje imovine, imao i prileænice.

U takvim prilikama u kojima se sa æenama postupalo loπe, Isus jedonio radosnu vijest da su æene Abrahamove kÊeri (vidi Luka 13,16).Koliko su æene iz tog vremenskog razdoblja bile sretne kada su Ëule dasu Boæja djeca i u Boæjim oËima jednako vrijedne kao i muπkarci! Danasporuka upuÊena æenama u svim narodima ostaje ista: svi smo mi, imuπkarci i æene, jedno u Kristu Isusu.

46

NEDJELJA 3. svibnja

ÆENE KOJE SU ISUSU POÆELJELE SRDA»NU DOBRODO©LICU

Samo Luka biljeæi reakciju dvije æene na Ëudesan dogaaj u sve-mirskoj povijesti: da je Boæji Sin uzeo ljudsko tijelo da bi izvrπio OËevodjelo otkupljenja i ispunio nade svojeg naroda koji je oËekivao Mesiju.Iako ove æene nisu u potpunosti shvaÊale πto se dogaa, njihove rijeËii reakcije na ove zapanjujuÊe dogaaje otkrile su njihovu vjeru i divlje-nje prema Boæjim djelima.

ProËitajte tekst iz Luke 1,39-45 gdje je opisan susret Elizabe-te i Marije. Koje Elizabetine rijeËi otkrivaju na koji je naËin, makoliko nepotpuno, shvatila velike dogaaje koji su se odigravali?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Nakon Elizabete i Marija je iskazala slavu Bogu (Luka 1,46-55).Njezine rijeËi, koje mnogi smatraju pjesmom, zapravo su dijelovi tekstaiz Staroga zavjeta, πto potvruje da je Marija predano prouËavala Pismoi da je prikladna majka za Isusa. Marijina pjesma ne samo da se temeljina Pismu, veÊ i na zajednici s Bogom. Njezino srce bilo je povezano sGospodinom, a njezina vjera bila je snaæna poput Abrahamove nade.

ProËitajte Luka 2,36-38. Koje su vaæne istine otkrivene u iz-vjeπtaju o Ani u Hramu?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

OËekivane nade dobile su svoje pravo ispunjenje u Isusu. Staraudovica prepoznaje Ëudo i otada objavljivanje Spasitelja svima koji sudoπli u Hram smatra svojom obveznom misijom. Ona je bila prva æenakoja je poËela πiriti Evanelje.

Zamislite divljenje i Ëuenje ovih æena dok su promatraledogaaje koji su se odigravali pred njihovim oËima. Na koji naËinmoæemo njegovati divljenje prema velikim istinama koje objavljuje-mo?

47

PONEDJELJAK 4. svibnja

ÆENE U ISUSOVOJ SLUÆBI ISCJELJENJA

U Luki 7,11-17 proËitajte izvjeπtaj o Ëudu uËinjenom u Nainu. Ovaæena, siromaπna udovica, sada se suoËila s joπ jednom kuπnjom, smrÊusvojega sina. Veliko mnoπtvo oæaloπÊenih, koji su izraæavali æalost isuÊut, bilo je kraj nje u pogrebnoj povorci. Gubitak jedinog sina zajednos neizvjesnim izgledima za buduÊnost Ëinili su da ova æena postaneoliËenje tuge i beznaa.

Meutim, pogrebna povorka se na izlasku iz grada susrela s joπjednom povorkom koja je ulazila u grad. Na Ëelu povorke koja je izlazilaiz grada nalazilo se beæivotno tijelo u lijesu; na Ëelu povorke koja jeulazila u grad nalazio se æivi Stvoritelj. Prigodom susreta Isus je ugle-dao oæaloπÊenu udovicu koja je izgubila svaku nadu. “Kad je Gospodinopazi, saæali se nad njom te joj reËe: ‘Nemoj plakati!’” (Luka 7,13) Molbada ne plaËe bila bi besmislena da nije potekla od Isusa, Gospodaraæivota. Iza naloga: “Nemoj plakati!” poËivala je sila koja je mogla uklonitiuzrok njezinih suza: Isus im je pristupio, dotaknuo lijes i rekao mladiÊuda ustane. Dodir se smatrao obrednim oskvrnuÊem (Brojevi 19,11-13),ali je Isusu suosjeÊanje bilo mnogo vaænije od obreda. Odgovaranje naljudske potrebe bilo je æurnije od dræanja samih obreda.

Stanovnici Naina ne samo da su bili svjedoci velikog Ëuda, veÊ suprimili divnu poruku da Isus ne pravi razliku izmeu emocionalne pat-nje muπkaraca i æena. On se svojom prisutnoπÊu suprotstavlja smrti ipobjeuje je.

ProËitajte takoer tekst u Luki 8,41.42.49-56. Jair je bio utjecajnaosoba, upravitelj sinagoge, zaduæen da se brine o sluæbi u njoj. Svakesubote birao je osobu koja Êe se moliti, Ëitati Pismo i propovijedati. Bioje ne samo ugledan i utjecajan, veÊ bogat i moÊan. Volio je svoju kÊeri nije oklijevao priÊi Isusu i zatraæiti da izlijeËi njegovo dijete.

U ovim dogaajima sila Isusove rijeËi vratila je mrtvog sinamajci i mrtvu kÊer ocu. Razmislite koliko su ova djela bila nevje-rojatna onima koji su ih promatrali, posebno roditeljima. ©to oviizvjeπtaji govore o Boæjoj sili? ©to govore o tome koliko smo ogra-niËeni u razumijevanju te sile (uostalom, znanost ni danas ne moæeobjasniti kako je to moguÊe). Mada je najvaænije da steknemo po-vjerenje u tu silu i Boæju dobrotu bez obzira na sadaπnje prilike.

48

UTORAK 5. svibnja

VJERNE I ZAHVALNE ÆENE

U Luki 7,36-50 Isus je pretvorio obrok u dogaaj duhovne veliËinekoji nudi dostojanstvo greπnoj æeni. ©imun, ugledni graanin, farizej,pozvao je Isusa za svoj stol. Dok su uzvanici sjedili, iznenada se neπtodogodilo: “Najedanput se pojavi neka æena koja bijaπe javna greπnica.”(redak 37) Doπla je ravno pred Isusa, razbila alabastrenu boËicu vrloskupocjenog mirisa, pomazala Ga njime, kleknula kraj Njegovih nogu ioprala ih svojim suzama.

Koje pouke moæemo nauËiti iz æeninog izlijevanja zahvalnostii Isusovog prihvaÊanja njezinog Ëina vjere?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Kad je ljudskim oËima njezin sluËaj izgledao beznadan, Krist je uMariji vidio moguÊnosti da Ëini dobro. On je vidio bolje osobine njezinakaraktera. Plan otkupljenja podario je ljudskom rodu velike moguÊnosti,a u Mariji su se one trebale ostvariti. Njegovom miloπÊu postala je sudi-onicom u boæanskoj naravi. ... Marija je stajala kraj kriæa i ona Ga jepratila do groba. Marija je bila prva koja je objavila uskrslog Spasitelja.”(Ellen G. White, Isusov æivot, str. 464)

U Luki 8,43-48 æena koju je zadesio veliki jad postaje predmetSpasiteljevog najveÊeg poπtovanja. Ova æena je dugo vremena patila odneizljeËive bolesti koja je razarala njezino tijelo i duπu. Ipak, nakondvanaest teπkih godina obasjala ju je zraka nade: “Ona Ëu ... o Isusu.”(Marko 5,27)

©to je Ëula? Ne znamo je li Ëula malo ili mnogo. Meutim, znala jeda se Isus brinuo o siromaπnima; da je prihvaÊao one koje je druπtvoodbacilo; da je dodirivao oboljele od gube; da je pretvorio vodu u vino;i da se iznad svega brinuo o ljudima koje je svladao oËaj, meu kojimaje bila i ona. Meutim, nije bilo dovoljno samo Ëuti. To πto je Ëulatrebalo je u njoj potaknuti vjeru (Rimljanima 10,17) koja Êe je navestina jednostavan Ëin da dodirne rub Njegove haljine. Taj dodir bio jevoen vjerom, s odreenim ciljem, djelotvoran i usredotoËen na Krista.Samo takvu vjeru Darodavac æivota moæe blagosloviti: “Tvoja te vjeraozdravila.” (Luka 8,48)

Lako je promatrati ljude i osuivati ih, zar ne? Iako to Ëestone iskazujemo rijeËima, osuujemo ih u srcu, πto je takoer pogre-πno. Kako moæemo prestati osuivati druge, Ëak i u mislima, jer neznamo kako bismo mi postupili kad bismo se naπli u sliËnoj situa-ciji?

49

SRIJEDA 6. svibnja

ÆENE KOJE SU SLIJEDILE ISUSA

ProËitajte Luka 10,38-42. Koje vaæne duhovne istine moæemonauËiti iz ovog izvjeπtaja (Luka 8,14)?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Marta kao domaÊica “bijaπe mnogo zauzeta posluæivanjem” (Luka10,40). Meutim, Marija “je sjela Gospodinu do nogu i sluπala njegovurijeË” (redak 39). Marta se tada poæalila Isusu da sama obavlja sav posao.Iako Isus nije ukorio Martu zbog svoje prezaokupljenosti poslom, uka-zao je na potrebu za postavljanjem prioriteta u æivotu. U uËeniπtvu jenajvaænije druæenje s Isusom, pripremanje hrane moæe priËekati.

“Kristovom djelu potrebni su promiπljeni, energiËni djelatnici. Postojiπiroko polje za Marte s revnoπÊu za djelotvorni vjerski rad. Meutim,neka one najprije sjednu zajedno s Marijom kraj Isusovih nogu. Nekamarljivost, toËnost i snaga budu posveÊeni Kristovom miloπÊu, pa Êetada æivot biti nepobjediva sila na dobro.” (Ellen G. White, Isusov æivotstr. 430)

ProËitajte Luka 8,1-3; 23,55.56; 24,1-12. ©to ovi redci govoreo ulozi æena u Kristovoj sluæbi?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kako se Isusova sluæba πirila, On “je redom obilazio gradove i selapropovijedajuÊi i navjeπÊujuÊi Radosnu vijest” (Luka 8,1) u pratnji svo-jih dvanaest uËenika. Luka biljeæi silno svjedoËanstvo da su odreeneæene koje je izlijeËio, koje su bile dotaknute Njegovim propovijedanjem,koje su imale bogatstvo, slijedile Isusa u Njegovoj sluæbi. Ovo su nekeæene koje Luka spominje: 1) æene osloboene od neËistih duhova, meukojima je bila i Marija Magdalena; 2) Ivana, æena Huze, Herodovog upra-vitelja; 3) Suzana i 4) “druge mnoge koje sluæahu Njemu imanjem svo-jim” (redak 3).

Kada shvatimo da je Isus umro za svako ljudsko biÊe, boljeÊemo razumjeti jednakost svih ljudi pred Bogom. Koliko dobro odra-æavamo ovu istinu u svojem stavu prema drugima? Odnosno, kakomoæemo iskorijeniti svaki stav kojim podcjenjujemo druge kao ma-nje vrijedne?

50

»ETVRTAK 7. svibnja

POSTOJANE U MOLITVI, POÆRTVOVNE U DAVANJU

Luka pokazuje kako se Isus okrenuo dvjema udovicama da bi pou-Ëio ljude vaænim duhovnim istinama.

U prvom sluËaju (Luka 18,1-8) Isus se saæalio nad siromaπnom ibespomoÊnom udovicom koja se u borbi za pravdom naπla pred zlim imoÊnim sucem. Iako je bila ærtva nepravde i prijevare, ipak je vjerovalau zakonska pravila i pravdu. Meutim, sudac nije mario za Boga ni ljudei zato se nije trudio da pomogne udovici. Briga o udovicama biblijski jenalog (Izlazak 22,22-24; Psalam 68,6; Izaija 1,17), ali je sudac sebi daopravo da zanemari zakon. Meutim, udovica je imala oruæje upornosti,dosaivala je sucu i izborila se za pravdu.

Ova priËa ima tri vaæne pouke: 1) uvijek se molite, nikada se nemoj-te obeshrabriti (Luka 18,1); 2) molitva mijenja prilike, Ëak i srce zlogsuca i 3) postojana vjera je pobjedonosna. Prava vjera upuÊuje savjetsvim krπÊanima: nikada ne odustajte, Ëak i ako to znaËi Ëekanje kona-Ëne presude kada “Sin »ovjeËji ... doe” (Luka 18,8).

U drugom sluËaju (Luka 21,1-4; Marko 12,41-44), Ëim je Isus osudiovjersko licemjerje i prijetvornost knjiæevnika i voa u Hramu, ukazao jena veliku suprotnost u odnosu na njih: siromaπnu udovicu koja poka-zuje pravu vjeru.

Isus je opisao vjerske voe kao ljude koji “izjedaju dobra udoviËka”(Luka 20,47) i koji krπe biblijski nalog ne vodeÊi raËuna o udovicama isiromaπnima. Kao i u danaπnje vrijeme, mnogi su davali samo da bi seprikazali poboænima; joπ gore, ono πto su davali bilo im je viπak. Njihovodavanje nije zahtijevalo osobnu ærtvu. Suprotno tome, Isus je usmjeriopozornost uËenika na udovicu kao uzor prave vjere zato πto je dala sveπto je imala.

Pokazivanje pred drugima bila je pobuda prve skupine; ærtva i Boæjaslava bila je udoviËina pobuda. Priznanje da je Boæje sve πto ima i æeljada Mu sluæi svime πto ima bila je sila koja je nagnala udovicu da darujesvoje dvije lepte. Stvoritelj ne cijeni ono πto dajemo, veÊ razlog zaπtodajemo; ne koliko dajemo, veÊ πto je mjera naπe ærtve.

Koliko vi ærtvujete za dobro drugih i Boæje djelo?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

51

PETAK 8. svibnja


Onaj “koji se opomenuo svoje majke dok je u mukama visio nakriæu, koji se javio oæaloπÊenim æenama i poslao ih da objave prve radosnevijesti o uskrslom Spasitelju — On je i danas najbolji prijatelj æene,spreman da joj pomogne u svim æivotnim okolnostima.” (Ellen G. White,Temelji sretnog doma, str. 185)

“Gospodin je predvidio posao za æene koliko i za muπkarce. One uNjegovom djelu mogu zauzeti svoja mjesta u ovom sudbonosnom vreme-nu i On Êe raditi preko njih. Ako su svjesne svoje duænosti i ako radepod utjecajem Svetoga Duha, one Êe imati onu moÊ samosvladavanjakoja je potrebna za ovo vrijeme. Spasitelj Êe ove æene, u kojima je duhpoærtvovnosti, obasjati svjetlom svojeg lica i dati im silu veÊu od onekoju imaju muπkarci. One u obitelji mogu obaviti posao koji muπkarcine mogu, rad koji zadire u unutarnji æivot. One se mogu pribliæiti srcimaonih do kojih muπkarci ne mogu doÊi. Ne moæemo se odreÊi njihovograda.” (Ellen G. White, Evangelism, str. 464,465)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Jedan od najzanimljivijih aspekata evanelja, ukljuËujuÊi iLukino, odnosi se na ulogu æena prigodom Kristovog uskrsnuÊa. Usvim evaneljima æene su prve ugledale uskrslog Krista i objavileNjegovo uskrsnuÊe ostalima. Biblijski apologeti ovom Ëinjenicomdokazuju da je Isus doista uskrsnuo u tijelu, πto neki ljudi poriËuili dovode u pitanje. Zaπto je uloga æena ovdje vaæna? Ako je, kaoπto neki tvrde, izvjeπtaj o Isusovom uskrsnuÊu izmiπljen, zaπto bipisci zapisali da su æene, koje nisu bile visoko cijenjene u druπtvu,prve vidjele Isusa i objavile vijest o uskrsnuÊu? Ako su izmiπljalipriËe da bi naveli ljude da im povjeruju, zaπto bi spominjali æeneumjesto muπkaraca? Razgovarajte o tome.

2. U druπtvu koje nije uvijek prepoznalo dostojanstvo æene,Isus im je dao poloæaj koji im pripada prema Boæjem stvaralaËkomporetku kao Boæjoj djeci. Æene su kao i muπkarci stvorene na Boæjusliku. U isto vrijeme, koliko god jednaki pred Bogom, muπkarci iæene nisu isti. Kako moæemo potvrditi da su muπkarci i æene jedna-ki pred Bogom, a istodobno priznati razlike?

52



..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................


..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Aneli zapisuju svaku ozbiljnu i iskrenu molitvu. ... Moramo izdvo-jiti vrijeme za molitvu. Ako svojim mislima dopustimo da ih zaokupesvjetovni interesi, Gospodin nam moæe dati vremena oduzimajuÊi naπeidole od zlata, kuÊa ili plodne zemlje.” (Ellen G. White, Velika borba, str.489,490)

53



Isus, Sveti Duh i molitva“I ja vam velim: ustrajno molite, i dat Êe vam se! Traæite,

i naÊi Êete! Kucajte, i otvorit Êe vam se! Jer svatko tko moli,prima; tko traæi, nalazi, a otvara se onomu koji kuca.” (Luka11,9.10)

Biblijski tekstovi: Luka 2,25-32; Ivan 16,5-7; Luka 23,46;Luka 11,1-4; Matej 7,21-23; Luka 11,9-13.

Od tri sinoptiËka evanelja, u Evanelju po Luki se najËeπÊe govorio Isusovom odnosu sa Svetim Duhom. Matej 12 puta biljeæi djelovanjeSvetoga Duha, Marko 6, a Luka 17 u evanelju i 57 puta u Djelimaapostolskim. Od Isusovog zaËeÊa (Luka 1,35) do neposrednog izvrπenjaNjegovog sveopÊeg poslanja (Luka 24,44-49), Luka prati praktiËnu vezuizmeu Isusa i Svetoga Duha. Ova povezanost tvori osnovu za razu-mijevanje Spasiteljeve sluæbe. Isto tako, Luka ukazuje na vaænost moli-tve u Isusovom æivotu i radu. U potpunosti Bog, jedno s Ocem i Duhom,Isus nam je u svojoj ljudskoj naravi ostavio primjer molitve.

Ako je Isus uvidio potrebu za molitvom, koliko je viπe potrebnanama?

“Ako se ne budemo neprestano molili i budno bdjeli, izloæit Êemose opasnosti da postanemo nemarni i da skrenemo s pravog puta. Ne-prijatelj se stalno trudi da nam zaprijeËi put k prijestolju milosti, kakousrdnom molitvom i vjerom ne bismo dobili milost i snagu da se odu-premo kuπnji. (Ellen G. White, Put Kristu, 36. izdanje, str. 99)

54

NEDJELJA 10. svibnja

ISUS I SVETI DUH

Kao obraÊenik iz neznaboπtva i pratilac apostola Pavla na misio-narskim putovanjima, Luka je promatrao pojavu kristologije u povijesti— od Isusovog utjelovljenja do uznesenja i πirenja Crkve — kao boæan-sko Ëudo voeno Svetim Duhom. U Isusovom æivotu vidimo kako cijeloBoæanstvo radi na naπem otkupljenju (Luka 3,21.22), πto Luka nagla-πava stalnim ukazivanjem na Svetoga Duha.

©to sljedeÊi redci govore o ulozi Svetoga Duha u Kristovomdolasku na Zemlju u ljudskom tijelu? Luka 1,35.41; 2,25-32.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

PoËetak Isusovog poslanja bio je povezan s djelovanjem SvetogaDuha. Prema evanelistu Luki, Ivan Krstitelj, koji je krπtavao vodom,prorekao je da Êe Onaj koji bude doπao nakon njega krπtavati Duhom(Luka 3,16). Prigodom Isusovog krπtenja i Otac i Sveti Duh potvrdili suistinitost Njegove uloge u otkupljenju. Bog Otac objavio je s Neba da jeKrist Njegov ljubljeni Sin poslan da otkupi ljudski rod, a Duh Sveti sespustio na Njega u obliku goluba (Luka 3,21.22). Od tog trenutka Isusje bio “pun Duha Svetoga” (Luka 4,1) spreman da se suprotstavi ne-prijatelju u pustinji i zapoËne svoju sluæbu (Luka 4,14).

U uvodu propovijedi koju je odræao u Nazaretu, Izaijino proroËan-stvo o Mesiji primijenio je na sebe: “Na meni je Duh Gospodnji.” (Luka4,18) Duh je bio Isusov stalni pratilac, koji je prebivao meu Njegovimsljedbenicima kada Isus viπe nije bio s njima (Ivan 16,5-7). I ne samo to,Isus je obeÊao da Êe Bog dati dar Svetoga Duha onima koji Ga traæe(Luka 11,13). Duh koji je povezivao Krista s Ocem i bio ukljuËen u planspasenja isti je onaj Duh koji je pruæao snagu uËenicima na njihovomputu vjere. Iz toga zakljuËujemo da je Duh imao kljuËnu i vaænu uloguu krπÊanskom æivotu: hula na Svetoga Duha je najveÊi grijeh (Luka12,10).

Na koje posebne, praktiËne naËine moæemo dopustiti SvetomeDuhu da nas vodi? Kako moæemo biti sigurni da odluke koje dono-simo ni na koji naËin neÊe otvrdnuti naπe srce, πto bi nam onemo-guÊilo da Ëujemo Njegov glas?

55


ISUSOV MOLITVENI ÆIVOT

Izmeu mnogih Isusovih molitava, neke su zabiljeæene samo uEvanelju po Luki. Zapazite sljedeÊe dogaaje koji prikazuju Isusa umolitvi u vaænim trenutcima u Njegovom æivotu.

1. Molio se prigodom svojeg krπtenja (Luka 3,21). “Pred Njim seotvara novo i znaËajno razdoblje. On je sada na πirokoj pozornici ulaziou svoj æivotni sukob.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 74) On nije bezmolitve stupao na tu πiroku pozornicu svoje javne sluæbe, koja Êe Ga nakraju odvesti na golgotski kriæ.

2. Molio se prije nego πto je izabrao svojih dvanaest uËenika(Luka 6,12.13). Nijedan voa nasumice ne bira svoje sljedbenike. Meu-tim, Isus nije birao samo sljedbenike, veÊ one koji Êe se potpuno pois-tovjetiti s Njime i Njegovom sluæbom. “Njihova sluæba bila je najznaËaj-nija na koju su ikada ljudska biÊa bila pozvana i stajala je odmah izasluæbe samoga Krista.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 229)

3. Molio se za svoje uËenike (Luka 9,18). Od uËenika se traæilo dabudu potpuno posveÊeni Kristu i da shvate tko je On. Da bi Dvanaesto-rica to mogla ostvariti, Isus “moljaπe se Bogu nasamo”, a zatim je prednjih stavio izazov postavivπi im pitanje: “A za koga me vi dræite?” (Luka9,20)

4. Molio se prije svojeg preobraæenja (Luka 9,28-36) kada je sNeba dobio drugu potvrdu da je On Boæji “Izabranik”. Kuπnje koje jedotada podnio i koje Êe uslijediti nisu mogle promijeniti najbliskije vezeizmeu Oca i Sina. Nakon molitve uËenici su sami “bili oËevici njegova[boæanskog] veliËanstva” (2. Petrova 1,16).

5. Molio se u Getsemaniju (Luka 22,39-46). Ovo je moæda najvaæ-nija molitva u povijesti spasenja. Spasitelj ovdje povezuje Nebo i Zemlju,i time utvruje tri osnovna naËela: Boæja volja i namjera su na prvommjestu; trebamo biti posveÊeni ispunjavanju Boæje volje Ëak i po cijenuæivota; primit Êemo snagu za pobjedu svake kuπnje na putu ispunjava-nja Boæje volje.

6. Molio se stavljajuÊi svoj æivot u Boæje ruke (Luka 23,46).Svojim posljednjim rijeËima izgovorenim na kriæu: “OËe, u ruke tvojepredajem duh svoj”, Isus ukazuje na krajnji cilj molitve. Njom moramobiti neprestano povezani s Bogom u svim æivotnim prilikama.

©to vam ovi primjeri govore o vaπem molitvenom æivotu?

56

UTORAK 12. svibnja

UZOR-MOLITVA: 1. DIO

ProËitajte Luka 11,1-4. Kako na osnovi ovih redaka moæemoshvatiti kako molitva djeluje?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kristov omiljeni naËin oslovljavanja Boga bio je “OËe”, πto je uËetiri evanelja zabiljeæeno 170 puta. Kada Boga oslovljavamo kao svo-jeg Oca, priznajemo da je Bog osoba koja moæe uspostaviti vrlo bliskuzajednicu s ljudima. Bog je stvarna osoba puna ljubavi i brige kao iovozemaljski otac. Meutim, On je nebeski Otac. On se razlikuje odnaπeg zemaljskog oca po tome πto je svemoguÊ, sveznajuÊi, sveprisutani savrπeno svet.

Izraz “koji jesi na nebesima” (©ariÊ) uvijek nas podsjeÊa da je Bogosoba, da je svet i da krπÊanstvo nije ni filozofska ideja niti panteistiËkovienje boga koji se nalazi u svim stvarima.

“Neka se sveti ime tvoje!” (Luka 11,2) I ovaj redak ukazuje na Boæjusvetost. Oni koji tvrde da slijede Gospodina moraju svetiti Njegovo imerijeËju i djelom. Ako tvrdimo da Ga slijedimo, a ipak grijeπimo, znaËi daoskvrnjujemo Njegovo ime. Isusove rijeËi u Mateju 7,21-23 mogu nampomoÊi da bolje shvatimo πto znaËi svetiti Boæje ime.

“Neka doe kraljevstvo tvoje!” (Luka 11,2) Evanelja ukazuju naBoæje kraljevstvo viπe od stotinu puta: oko Ëetrdeset puta u Luki, okopedeset u Mateju, πesnaest u Marku i tri u Ivanu. Isus ga je doπaoobjaviti i uspostaviti u sadaπnjosti u obliku kraljevstva milosti i u bu-duÊnosti u obliku obeÊanog kraljevstva slave. Ako ne uemo u prvokraljevstvo, ne moæemo uÊi ni u drugo. Spasiteljeva je æelja da NjegoviuËenici iskuse prvo kraljevstvo u oËekivanju drugog.

“Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.” (Luka 11,2 —©ariÊ) Boæju volju na Nebu svi poznaju i poπtuju. Isus uzima tu Ëinjeni-cu i pretvara je u nadu da Êe tako biti i na Zemlji. Izraz “na Zemlji” neukazuje na neπto uopÊeno, veÊ odreeno. Boæja volja treba se ostvaritina Zemlji poËevπi od nas osobno.

Poznajete li Gospodina, ili imate samo povrπno znanje o Nje-mu? Na koji vas naËin vaπ molitveni æivot moæe pribliæiti Bogu?

57

SRIJEDA 13. svibnja

UZOR-MOLITVA: 2. DIO

“Kruh naπ svagdanji daj nam svaki dan!” (Luka 11,3) Molitva sadræirijeË “dati”. Bilo da ta rijeË silazi s usana Ëovjeka koji posjeduje velikobogatstvo ili siromaha koji je u stalnoj potrebi, ovom molitvom izraæava-mo svoju ovisnost i priznajemo da imamo povjerenje u Boga. Svi ovisimoo Bogu, i molba “daj” navodi nas da priznamo da je Bog izvor svihdarova. On je Stvoritelj. ZahvaljujuÊi Njemu æivimo, kreÊemo se i jesmo.“On nas stvori, i mi smo njegovi.” (Psalam 100,3)

Bog je Otac koji nam pruæa sve πto nam je potrebno. Kakvosnaæno uvjerenje u svjetlu ovog obeÊanja moæete pronaÊi u Luki11,9-13?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Oprosti nam grijehe naπe.” (Luka 11,4) Molitva da nam bude opro-πteno “kako i mi opraπtamo” (Luka 11,4 — ©ariÊ) naglaπava Ëinjenicu daÊemo biti spremni i voljni oprostiti drugima ako smo iskreno prihvatiliBoæji oprost u svojem srcu. Iz toga slijedi da ako ne opraπtamo drugima,ni sami nismo prihvatili Boæji oprost (Matej 6,14). “Oprost koji Bog dajenije samo Ëin kojim nas oslobaa osude. To nije samo opraπtanje grije-ha, nego oslobaanje od grijeha. To je izlijevanje spasonosne ljubavikoja preobraæava srce.” (Ellen G. White, Misli s Gore blaæenstava, 98,99)Zato, kao Kristovi uËenici, imamo tu radost da æivimo u okviru sve πiregkruga boæanske milosti primajuÊi Boæje blagoslove s jedne strane i πire-Êi Njegovu ljubav i praπtanje drugima koji su nas uvrijedili s druge.

“I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.” (Luka 11,4 —©ariÊ) Ovdje trebamo zapaziti dvije Ëinjenice. Prvo, kuπnja (grËki peira-smos) nije grijeh. Imenice u grËkom jeziku koje zavrπavaju na -asmosobiËno opisuju proces, a ne rezultat. Pismo ne promatra kuπnju kaozavrπeni rezultat; ona je metoda, proces radi postizanja odreenog rezul-tata. Iako kuπnja nije grijeh, popuπtanje kuπnji jest. Drugo, Bog ne kuπanikoga (Jakov 1,13). Bog moæe dopustiti da kuπnje dou, ali On nikadane iskuπava u smislu da nekoga mami na grijeh. Molitva je, zato, prizna-nje da je Bog izvor neiscrpne snage kojom se moæemo oduprijeti zlu.

Razmotrite tekst u Luki 11,1-4. Razmislite o svim pitanjimakojima se bavi. Na koji naËin svako od tih pitanja moæe biti obo-gaÊeno i produbljeno putem molitve?

58


JO© POUKA O MOLITVI

Odmah nakon πto je uËenicima dao primjer kako da se mole, Isusih je usporedbom o prijatelju kojem odlazimo u ponoÊ (Luka 11,5-13)pouËio o potrebi za stalnom molitvom. Kada je bio pri kraju svoje slu-æbe, podsjetio je svoje sljedbenike na potrebu za pokajanjem i poniznoπÊuu molitvi (Luka 18,9-14). Obje ove usporedbe pokazuju da molitva nijesamo vjerska navika, veÊ stalan hod, razgovor i æivot s Ocem.

ProËitajte Luka 11,5-8. Isus je ispriËao ovu usporedbu da bi potaknuona ustrajnost u molitvi. Molitva ne treba postati samo ustaljena navika,veÊ temelj odnosa, potpuno, ustrajno i neprekidno oslanjanje na Boga.Molitva je disanje duπe: bez nje smo duhovno mrtvi. Isus je iznio uspo-redbu o susjedu koji se nije ponaπao kao pravi susjed. Stalne molbenjegovog prijatelja za jednim kruhom, da bi u ponoÊ bila ispunjenanjegova hitna potreba, bile su uzaludne. Meutim, Ëak i takav ËovjekkonaËno popuπta pred upornim i stalnim kucanjem svojeg susjeda uponoÊ. Koliko je Bog spremniji odgovoriti na neËiju ustrajnu molitvu!Takvom ustrajnoπÊu ne mijenjamo Boæje miπljenje, veÊ jaËamo svojepovjerenje.

ProËitajte Luka 18,9-14. Koja je vaæna pouka o molitvi ovdjeiznesena?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Farizej je oËekivao da Êe mu Bog pokazati svoje odobravanje naosnovi onoga πto je Ëinio, na osnovi njegovih pravednih djela. Carinik jemolio da Ga Bog prihvati na osnovi Boæje milosti. Bog nas prihvaÊa nena osnovi onoga πto Ëinimo, veÊ iskljuËivo na osnovi svoje milosti.Samo oni koji se kaju, koji su ponizni i skruπeni u duhu mogu primitimilost.

“Krotkost i poniznost uvjeti su za postizanje uspjeha i pobjede.Kruna slave Ëeka one koji se poklone u podnoæju kriæa.” (Ellen G.White, Izraelski proroci i kraljevi, str. 375)

Ljudi koji ne poznaju Boga skloni su se usporeivati s onimakoji su, navodno, loπiji od njih, da bi uvjerili sebe da nisu tolikoloπi. Zaπto je to velika duhovna obmana? Je li vaæno da li su drugigori od nas?

59

PETAK 15. svibnja


“Duπa koja se obraÊa Bogu traæeÊi pomoÊ, potporu i snagu svako-dnevnom usrdnom molitvom, imat Êe plemenite teænje, jasno shvaÊanjeistine i duænosti, uzviπene pobude za rad. Neprestano Êe biti gladna iæedna pravednosti. OdræavajuÊi vezu s Bogom, moÊi Êemo na bliænjeprenositi svjetlost, mir i vedrinu πto vladaju u naπemu srcu. Snaga kojusmo stekli moleÊi se Bogu, sjedinjena s ustrajnim naporima da postane-mo promiπljeniji i briæljiviji, priprema nas za svakodnevne duænosti iodræava spokoj duha u svim okolnostima.” (Ellen G. White, Misli s Goreblaæenstava, str. 75)

“NazivajuÊi Boga svojim Ocem, priznajemo da su sva Njegova djecanaπa braÊa. Svi smo djeliÊi velikoga tkiva ËovjeËanstva, svi smo Ëlanoviiste obitelji. Osim za sebe, trebamo moliti i za svoje bliænje. Nitko se nemoli pravilno ako traæi blagoslov samo za sebe.” (Ellen G. White, Mislis Gore blaæenstava, str. 91)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Luka ne govori o odnosu Isusa i Svetoga Duha samo uevanelju. Nitko ne moæe Ëitati Djela apostolska, Lukino drugodjelo koje govori o povijesti krπÊanske Crkve, a da ne zapazi uvjer-ljivo djelovanje Svetoga Duha u æivotu krπÊanske zajednice, njezinesluæbe i njezinih pripadnika. Samo je Luka zabiljeæio Isusove uputekoje je nakon svojeg uskrsnuÊa dao uËenicima, da ostanu u Jeru-zalemu dok “se ne obuËete u silu s visine” (Luka 24,49), prije negoπto odu u sve dijelove Zemlje πireÊi vijest o raspetom i uskrslomSpasitelju. Luka zapoËinje Djela apostolska Isusovim ponovljenimobeÊanjem o izlijevanju Svetoga Duha (Djela 1,7.8), obeÊanjem kojese ispunilo na blagdan Pedesetnice (Djela 2). ©to ovaj izvjeπtajgovori o vaænoj ulozi Svetoga Duha u æivotu crkve?

2. Na koji je naËin Ëin molitve priznanje naπe ovisnosti o Bogui potrebe za Njim? ProËitajte Luka 18,9. Na koji ozbiljan duhovniproblem Isus ukazuje usporedbom koja slijedi?

60



..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................


..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Prava molitva iznesena u vjeri, za molitelja je sila. Bilo da je moljenana javnom skupu, na obiteljskom oltaru ili u tajnosti, molitva dovodimolitelja u izravnu Boæju prisutnost. Stalnom molitvom mladeæ moæesteÊi tako Ëvrsta naËela da ih ni najsnaænije kuπnje neÊe odvuÊi odzajedniπtva s Bogom.” (Ellen G. White, The Youth’s Instructor, 15. veljaËe1900.)

61



Isusova sluæba“Da, Sin »ovjeËji doπao je da traæi i spasi πto je izgublje-

no.” (Luka 19,10)

Biblijski tekstovi: Luka 15,4-7.11-32; Luka 16,19-31; 18,35-43; 19,1-10.

Kad bismo trebali napisati izvjeπtaj o Isusovoj sluæbi, najbolje bibilo da ponovimo Njegove rijeËi: “Doπao je da traæi i spasi πto je izgub-ljeno.” ©to je bilo izgubljeno? »ovjeËanstvo otueno od Boga, podloænosmrti, ispunjeno strahom, razoËaranjem i oËajem. Da za nas neπto nijeuËinjeno, bili bismo izgubljeni.

ZahvaljujuÊi Isusu, svi imamo veliki razlog da budemo ispunjeninadom. “Odmetnuvπi se, Ëovjek se odvojio od Boga, Zemlja je odsjeËenaod Neba. Nije moglo biti zajednice preko provalije koja ih je razdvajala.Ali, preko Krista Zemlja je ponovno povezana s Nebom. Svojim zaslugamaKrist je premostio provaliju koju je naËinio grijeh, tako da aneli poma-gaËi mogu odræavati vezu s ljudima. Krist je povezao greπnog, slabog ibespomoÊnog Ëovjeka s Izvorom beskrajne sile.” (Ellen G. White, PutKristu, str. 18)

Biblija od Postanka do Otkrivenja sadræi izvjeπtaj o Bogu koji traæiizgubljeno ËovjeËanstvo. Luka prikazuje ovu istinu trima vaænim uspo-redbama: o izgubljenoj ovci (Luka 15,4-7), izgubljenom novËiÊu (redci 8-10) i izgubljenom sinu (redci 11-32).

62


IZGUBLJENA OVCA I IZGUBLJENI NOV»I∆

ProËitajte Luka 15,4-7. ©to ovi redci govore o Boæjoj ljubaviprema nama? Zaπto je toliko vaæno da shvatimo da je upravo pastirpoπao traæiti izgubljenu ovcu?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Ova usporedba otkriva nevjerojatnu istinu u svijetu koji moæe iz-gledati okrutan i ravnoduπan prema ljudima: Bog nas toliko ljubi da nasosobno traæi kako bi nas doveo k sebi. »esto govorimo o tome da ljuditraæe Boga; zapravo, Bog traæi nas.

“Duπa koja se predala Kristu, u Njegovim je oËima dragocjenija odcijeloga svijeta. Spasitelj bi proπao kroz samrtne muke na Golgoti da bijedan Ëovjek mogao biti spaπen za Njegovo kraljevstvo. On nikada neÊenapustiti Ëovjeka za koga je umro. Ako Ga Njegovi sljedbenici ne odluËenapustiti, On Êe ih Ëvrsto dræati.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 396)

ProËitajte tekst u Luki 15,8.9. Ova usporedba zabiljeæena je samou ovom evanelju. Izgubljeni novËiÊ moæe imati dva znaËenja. Prvo, uPalestini je u Isusovo vrijeme bilo mnogo siromaπnih ljudi, i u veÊinidomova jedan novËiÊ (drahma) bio je viπe od dnevne zarade, koja je bilajedva dovoljna da se njome prehrani obitelj. Drugo, neke æene su kaoznak da su stupile u brak nosile ukras na glavi s deset novËiÊa, πto jebila velika svota, koja je u siromaπnim obiteljima πteena u dugomvremenskom razdoblju.

U oba sluËaja, gubitak je bio velik. Zato je æena, potpuno skrhanai oæaloπÊena, upalila svjetiljku (kuÊa moæda nije imala prozore ili su bilivrlo mali), pomaknula sve predmete u kuÊi, poËistila je metlom i traæilanovËiÊ sve dok ga nije pronaπla. Tada se njezino srce ispunilo velikomradoπÊu koju je podijelila sa svim svojim prijateljima.

“NovËiÊ, iako leæi u praπini i u smeÊu, i dalje je srebrnjak. Njegovavlasnica ga traæi zato πto je vrijedan. Tako i svaka duπa, iako poniæenagrijehom, u Boæjim je oËima i dalje dragocjena. Kao πto novËiÊ nosi liki natpis vladara, tako je i Ëovjeku prilikom stvaranja utisnut lik i natpisBoga; i iako je taj natpis danas pokvaren i napola izbrisan pod utjecajemgrijeha, njegovi tragovi ostaju u svakoj duπi.” (Ellen G. White, Isusoveusporedbe, str. 126)

Prema suvremenoj znanosti i filozofiji, mi nismo niπta drugodo sluËajno nastala biÊa u besmislenom svemiru. Kakvo je potpunodrugaËije glediπte prikazano u ove dvije usporedbe?

63


USOPREDBA O IZGUBLJENOM SINU (1)

Usporedba o izgubljenom sinu (Luka 15,11-32), koja se smatranajljepπom ikada ispriËanom kratkom priËom o ljubavi spremnoj daoprosti, koju je samo Luka zabiljeæio, moæe se takoer nazvati uspored-bom o ocu punom ljubavi i dva izgubljena sina. Jedan sin izabrao jebezakonje daleke zemlje umjesto oËeve ljubavi. Drugi sin odluËio jeostati u domu, ali nije u potpunosti poznavao oËevu ljubav i bratovuvrijednost. Usporedbu moæemo podijeliti u sedam dijelova: Ëetiri se baveizgubljenim sinom, dva ocem i jedan starijim bratom.

1. “Daj mi.” (Luka 15,12) Odluka mlaeg sina da od oca zatraæisvoj dio nasljedstva nije bila iznenadna i nagla. Grijeh je Ëesto proizvoddugog razmiπljanja o pogreπnim vrijednostima. Mlai sin je sigurno odprijatelja Ëuo o raskoπi i sjaju dalekih zemalja. Æivot kod kuÊe bio jepreviπe krut. Bio je voljen, ali je ljubav postavljala odreene granice;daleka zemlja nudila mu je æivot bez ograniËenja. Otac se postavljaoodviπe zaπtitniËki. Sin je æelio slobodu, a u potrazi za neometanomslobodom krilo se sjeme pobune.

2. “Zaπto ja?” (Luka 15,13-16) Sin je uzeo cijelo svoje nasljedstvoi otiπao u “daleku zemlju”. Daleka zemlja je mjesto daleko od oËevogdoma. Briæna ljubav, zaπtitna ograda zakona, sveprisutna milost ne-poznate su u dalekoj zemlji. To je daleka zemlja u kojoj se “raspuπteno”æivi (Luka 15,13 — ©ariÊ). GrËka rijeË asotos, “raspuπteno”, javlja se joπtriput kao imenica u Novom zavjetu: za pijanstvo (Efeæanima 5,18), ne-pokornost (Titu 1,6) i razvrat koji je praÊen “strastima, pijanËevanjem,razuzdanim gozbama, pijankama i zloËinaËkim idolopoklonstvima” (1.Petrova 4,3.4). Takva zadovoljstva bezboænog æivota istroπila su njegovozdravlje i bogatstvo, i uskoro je ostao bez novca, prijatelja i hrane.MuËen stalnom glau, zaposlio se kao svinjar, πto je bilo teπka sramotaza Æidova.

3. “Primi me.” (Luka 15,17-19) Meutim, Ëak i izgubljeni sin moæedonijeti odluku da se vrati. Tako on “doe k sebi”. Sjetio se svojegdoma, oca i odnosa ispunjenih ljubavlju. Poπao je kuÊi spreman dazamoli svojeg oca: “Primi me.” UËini πto god æeliπ, samo mi dopusti dabudem u tvojoj blizini i da osjetim tvoju briænu ljubav. Ima li boljegdoma od OËevog srca?

Svijet moæe biti vrlo privlaËan. ©to vas u svijetu posebno privlaËizbog Ëega moæete pomisliti: “Tamo nije tako loπe”, iako duboko usebi znate da jest?

64

UTORAK 19. svibnja

USPOREDBA O IZGUBLJENOM SINU (2)

4. Povratak domu (Luka 15,17-20) bio je put pokajanja. Putovanjeje zapoËelo kada “doe k sebi”. Kada je uvidio gdje se nalazi u usporedbis oËevim domom, ustao je i otiπao svojem ocu. Izgubljeni sin vratio sekuÊi, a njegovo obraÊanje ocu, koje se sastoji iz Ëetiri dijela, odreujepravo znaËenje pokajanja.

Prvo, priznanje da je otac “moj otac” (redak 18). Izgubljeni sin sadase treba osloniti na OËevu ljubav, imati povjerenje u njega, kao πto mimoramo vjerovati u ljubav i praπtanje naπega Nebeskog Oca.

Drugo, priznanje. Ono πto je izgubljeni sin uËinio nije bila pogre-πka u prosuivanju, veÊ grijeh protiv Boga i svojega oca (redak 18).

TreÊe, kajanje: “Nisam viπe dostojan.” (redak 19) Prepoznavanjevlastite nedostojnosti u usporedbi s Boæjom uzviπenoπÊu vaæno je da bidoπlo do pravog pokajanja.

»etvrto, molba: “Primi me.” (redak 19) Predaja Boæjoj volji kakvagod ona bila cilj je pokajanja. Sin se vratio kuÊi.

5. Otac koji Ëeka (Luka 15,20.21). »ekanje i iπËekivanje, æalost inada zapoËeli su onog trenutka kad je izgubljeni sin napustio svoj dom.»ekanje je bilo zavrπeno kada ga je otac ugledao “dok je joπ bio daleko”i “saæali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga” (redak 20).Nijedan prizor ne oslikava Boæji karakter tako kao slika oca koji Ëeka.

6. Radost u obitelji (Luka 15,22-25). Otac je zagrlio sina, odjenuomu novu haljinu, stavio prsten na ruku, dao mu novu obuÊu i naredioda se pripremi gozba. Obitelj je slavila. Ako je napuπtanje doma znaËilosmrt, povratak je bio uskrsnuÊe vrijedno veselja. Iako je sin æivio blud-nim æivotom, ipak je bio sin, a zbog svakog pokajanog sina na Nebuvlada radost (redak 7).

7. Stariji sin (Luka 15,25-32). Mlai sin bio je izgubljen kada jenapustio dom i otiπao u daleku zemlju; stariji sin bio je izgubljen zatoπto je njegovo srce bilo u dalekoj zemlji iako je tijelom bio u domu.Takvo srce je gnjevno (redak 28), sklono prigovaranju, samopravedno(redak 29), i nespremno da prihvati brata. On ga oslovljava “taj sin”,rasipnik bez karaktera (redak 30). Stav starijeg sina prema ocu sliËan jestavu farizeja koji su optuæili Isusa: “Ovaj prima greπnike i jede s nji-ma.” (Luka 15,2) OËeve posljednje rijeËi upuÊene starijem sinu odraæa-vaju stav Neba prema pokajanim greπnicima. “Ali se ipak trebalo veselitii radovati, jer ti ovaj brat bijaπe mrtav i opet oæivje, bijaπe izgubljen inae se!” (redak 32)

Stavite se na mjesto starijeg sina. Koliko god njegovo glediπtebilo pogreπno, zaπto je logiËno πto se tako osjeÊao? Kako ova uspo-redba otkriva naËine na koje Evanelje nadilazi ono πto “ima logike”?

65

SRIJEDA 20. svibnja

PROPU©TENE PRILIKE

Iako je Isus doπao traæiti i spasiti izgubljene u grijehu, On nikadanikoga ne prisiljava da prihvati spasenje koje nudi. Spasenje je bespla-tan dar i dostupan svima, ali Ëovjek mora prihvatiti besplatan dar vjerom,πto dovodi do usklaivanja æivota s Boæjom voljom. Takvo iskustvomoæemo steÊi jedino sada dok æivimo na Zemlji; ne postoji druga pri-lika.

ProËitajte Luka 16,19-31. Koja je glavna poruka ove usporedbe?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Ova usporedba zabiljeæena je samo u Evanelju po Luki, i uËi nasdvjema vaænim istinama u vezi sa spasenjem: koliko je vaæan “sadaπnjitrenutak” u procesu spasenja i da ne postoji druga prilika za spasenjemnakon smrti.

Danas je dan spasenja. Prema usporedbi, bogatstvo samo po sebinije zlo kao πto ni siromaπtvo nije iskljuËivo dobro. Usporedba nauËavada ne smijemo propustiti priliku da primimo spasenje dok smo na Zemlji.Bilo da smo bogati ili siromaπni, obrazovani ili neobrazovani, bilo daposjedujemo moÊ ili ne, nemamo drugu priliku. Svi primaju spasenje isvima se sudi prema stavu koji danas imaju prema Isusu. “Sad je pravovrijeme, sad je dan spasenja!” (2. KorinÊanima 6,2)

Usporedba takoer uËi da vjeËna nagrada ni na koji naËin nije po-vezana s materijalnim imetkom. Bogataπ se “oblaËio u grimiz i skupo-cjeni lan a iz dana se u dan sjajno gostio” (Luka 16,19), ali je zanemarionajvaænije u æivotu: Boga. Bogataπev grijeh nije bio njegovo bogatstvo,veÊ πto nije prepoznao da je Boæja obitelj πira nego πto je bio spremanprihvatiti.

Nema druge prilike za spasenje nakon smrti. Druga neizbjeænaistina kojoj nas Isus ovdje uËi jest da nema druge prilike za spasenjenakon smrti. “I kao πto je ljudima odreeno samo jedanput umrijeti —a potom dolazi sud.” (Hebrejima 9,27) Druga pouka ove usporedbe jestda je ljudima u æivotu dano dovoljno dokaza da donesu svjesnu odlukuza ili protiv Boga. Svaka teoloπka doktrina koja govori o nekoj vrsti“druge prilike” nakon smrti velika je zabluda.

Rado govorimo o tome koliko nas Bog ljubi i πto je sve uËinioi Ëini da bi nas spasio. ©to ova usporedba uËi o opasnosti da Boæjuljubav i spasenje olako shvatimo?

66


BIO SAM SLIJEP, A SADA VIDIM

Isusova izjava da je doπao da nae i spasi ono πto je izgubljeno,potvrda je da je Njegova sluæba bila sveobuhvatna. Mijenjao je ljude utjelesnom, duπevnom, duhovnom i druπtvenom smislu. Luka navodi dvaprimjera koji pokazuju kako je Isus povratio cjelovitost dvojici ljudi.Jedan je bio fiziËki slijep, a drugi duhovno; obojica su bila odbaËena,jedan kao prosjak, drugi kao sakupljaË poreza. Meutim, obojica su bilapredmet Kristove sluæbe spasenja. Nisu bili izvan Njegovog srca ili do-maπaja.

ProËitajte Luka 18,35-43. ©to ovi redci govore o potpunojovisnosti o Bogu? Tko meu nama u nekom trenutku nije usklik-nuo: “Smiluj mi se”?

..................................................................................................................................

Evanelist Marko naziva ovog Ëovjeka Bartimej (Marko 10,46). Pro-sio je izvan grada Jerihona. U fiziËkoj nevolji, ne plaπeÊi se druπtvenihposljedica, pogoen siromaπtvom, odjednom se naπao pod utjecajemnebeskog Ëuda: “Rekoπe mu da prolazi Isus NazareÊanin.” (Luka 18,37)Njegova vjera nagnala ga je da poviËe: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mise!” (redak 39) Vjera ne zahtijeva ni oËi ni uπi, ni noge ni ruke, samosrce koje se povezuje sa Stvoriteljem svijeta.

ProËitajte Luka 19,1-10. Tko je bio “slijepac” u ovom izvjeπtaju?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Samo Luka biljeæi izvjeπtaj o Isusovom susretu sa Zakejem, posljed-njem od Isusovih mnogih susreta s odbaËenima. Kristova zadaÊa datraæi i spasi πto je izgubljeno bila je na veliËanstven naËin ispunjena uovom susretu sa Zakejem. On je bio glavni carinik u Jerihonu, glavnigreπnik po miπljenju farizeja iz toga grada, ali glavni greπnik kojeg jeSpasitelj pronaπao i spasio. Kakvim se neobiËnim mjestima i metodamaIsus koristio da izvrπi svoju sluæbu! Stablo, radoznao Ëovjek koji je æeliosaznati tko je Isus, Gospodin pun ljubavi koji nalaæe Ëovjeku da sie,poziv na ruËak. ©to je joπ vaænije, Isus mu je neπto trebao dati: “Danasje doπlo spasenje ovoj kuÊi” (Luka 19,9), ali ne prije nego πto Êe Zakejispraviti svoje pogreπne postupke (redak 8).

Lako je zapaziti tue pogreπke i nedostatke, zar ne? Meutim,Ëesto smo slijepi za svoje vlastite. S kojim se podruËjima u svojemæivotu trebate suoËiti, priznati pogreπke i izvojevati pobjedu nadneËim πto ste dugo vremena odgaali?

67

PETAK 22. svibnja


“Izgubljenom ovcom Isus ne prikazuje samo pojedinaËne greπnike,veÊ i svijet koji je otpao od Boga i bio opustoπen grijehom.” (Ellen G.White, Isusove usporedbe, str. 123)

“Tko moæe procijeniti vrijednost jedne duπe? Ako æelite saznatinjezinu vrijednost, idite u Getsemani i tamo bdijte zajedno s Kristomtijekom tih sati Njegove agonije, kad su krupne kapi znoja kao krv tekles Njegova Ëela. Gledajte Spasitelja visoko na kriæu. ... Kada se u podno-æju kriæa sjetiπ da bi Krist poloæio svoj æivot i za jednog jedinog greπni-ka, tek tada Êeπ moÊi cijeniti vrijednost jedne duπe!” (Ellen G. White,Isusove usporedbe, str. 128)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Sve religije prikazuju da se Ëovjek nalazi u potrazi za Bo-gom, ali krπÊanstvo predstavlja Boga koji traæi: Adame, gdje si?(Postanak 3,9) Kajine, gdje je tvoj brat? (Postanak 4,9) Ilija, πto turadiπ? (1. o kraljevima 19,9) Zakeju, sii dolje! (Luka 19,5) Jesteli vi stekli iskustvo da vas Bog traæi?

2. Ponovno pogledajte posljednje pitanje na kraju odsjeka odutorka. Kakvu je pogreπku napravio stariji sin? Koji su duhovninedostatci otkriveni u njegovom stavu? Zaπto je mnogo lakπe zauzetitakav stav nego πto mislimo? Vidi Matej 20,1-16.

3. Isus je u usporedbi o bogataπu i Lazaru rekao da Ëak i akonetko doe iz mrtvih, bit Êe ljudi koji neÊe povjerovati. Na koji jenaËin ova usporedba prorekla reakcije nekih ljudi prigodom Isuso-vog uskrsnuÊa, kada nisu svi povjerovali usprkos snaænim dokazi-ma u prilog Njegovom uskrsnuÊu?

4. Jedna od najdojmljivijih karakteristika Isusove sluæbe spa-senja jest da se na isti naËin ophodio prema svim ljudima, kao πtoje slijepi prosjak, Zakej, Nikodem i æena Samarijanka. Kriæ, viπe odsvega, pokazuje jednakost svih ljudi pred Bogom. Kako ova kljuËnaistina treba utjecati na naËin kako se ophodimo prema drugima,Ëak i onima prema kojima smo zbog politiËkih stavova, kulture,etniËke pripadnosti ili nekog drugog razloga njegovali negativneosjeÊaje? Zaπto je takav stav u suprotnosti s Isusovim?

5. Usporedite usporedbu o izgubljenom sinu s usporedbom obogataπu i Lazaru.

68



..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................


..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Nema vremena niti mjesta koje ne bi bilo prikladno za upuÊivanjemolitve Bogu. Ne postoji niπta πto bi nas moglo sprijeËiti da podignemosvoje srce u duhu iskrene molitve. U mnoπtvu na ulici, zaokupljeniposlovnim obvezama, moæemo uputiti molitvu Bogu i zatraæiti boæanskovodstvo.” (Ellen G. White, Put Kristu, str. 86.)

69



Isus, veliki UËitelj“Ljudi se oduπevili njegovom naukom, jer mu rijeË bijaπe

puna moÊi.” (Luka 4,32)

Biblijski tekstovi: Luka 8,22-25; 4,31-37; 6,20-49; 8,19-21;10,25-37; Ponovljeni zakon/5. Mojsijeva 6,5.

“Kada je Krist doπao na Zemlju, izgledalo je da se ËovjeËanstvobrzo pribliæava svojoj najniæoj toËki. Sami temelji druπtva su bili pot-kopani. Æivot je izgubio sadræaj i postao neprirodan. ... Ispunjeni odvrat-noπÊu prema izmiπljotinama i laæima, ne æeleÊi razmiπljati, ljudi su seokrenuli nevjerstvu i materijalizmu. IskljuËivπi vjeËnost iz svojih misli,æivjeli su samo za sadaπnjost.

Kada su prestali priznavati boæansko, ljudi su prestali poπtovati iljudsko. Istina, Ëast, poπtenje, povjerenje i suosjeÊanje nestajali su saZemlje. Bezduπna gramzivost i zaokupljenost ambicijom doveli su dosveopÊeg nepovjerenja. Pojam o duænosti, o obvezi jakoga prema slabo-me, o ljudskom dostojanstvu i ljudskim pravima, potisnut je u stranukao zanesenjaπtvo ili besmislica. ObiËni ljudi smatrani su tegleÊom sto-kom, oruem i odskoËnom daskom za ambiciozne. Za bogatstvom imoÊi, lagodnoπÊu i ugaanjem svojim sklonostima teæilo se kao za naj-viπim dobrom. FiziËka degeneracija, duπevna otupjelost, duhovno mrtvi-lo bili su obiljeæje toga doba.” (Ellen G. White, Odgoj, str. 66,67)

Kada sagledamo stanje koje je vladalo u ono vrijeme, bolje Êemoshvatiti zaπto je Isus pouËavao ljude odreenim poukama.

70


ISUSOVA VLAST

Luka je kao lijeËnik i uËen Ëovjek bio upoznat s ulogom autoriteta.Bio je upoznat s autoritetom filozofije u grËkom obrazovanju i odgoju.Poznavao je autoritet rimskog zakona u graanskim pitanjima i ulozivlasti. Kao Pavlov pratilac na putovanjima, susreo se s crkvenim auto-ritetima u crkvama koje je apostol osnivao. Luka je na taj naËin shvatioda se autoritet nalazi u osnovi poloæaja svakog Ëovjeka, institucija, dr-æavnih funkcija, uËiteljevog odnosa prema svojim sljedbenicima. Upo-znavπi se s razliËitim vrstama autoriteta na svim razinama moÊi, Lukaje otkrio Ëitateljima da u Isusu i Njegovom autoritetu postoji neπtoizuzetno. Roen u drvodjeljinom domu, odrastao u malom galilejskomgradu Nazaretu u kojem je proveo trideset godina, prema ovozemaljskimmjerilima ni po Ëemu velikom poznat, Isus se svojim naukom i sluæbomsuprotstavio svima — rimskim vladarima, æidovskim uËenim ljudima,rabinima, obiËnim ljudima, svjetovnim i vjerskim moÊnicima. Njegovisugraani “divili se lijepim rijeËima πto su izlazile iz njegovih usta”(Luka 4,22). Jednom prigodom donio je nadu udovici iz Naina uskrisivπinjezinog mrtvog sina (Luka 7,11-17). Strah je obuzeo Ëitav grad i ljudisu govorili: “Bog pohodi narod svoj.” (Luka 7,16) Vijest o Isusovoj vlastinad æivotom i smrÊu nije se samo proπirila meu stanovnicima Naina,veÊ “po svoj Judeji i po svoj okolici” (Luka 7,16.17).

ProËitajte Luka 8,22-25; 4,31-37; 5,24-26; 7,49; 12,8. ©toovi tekstovi otkrivaju o vlasti koju je Isus imao?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Luka je zabiljeæio, ne samo za svojeg prijatelja Teofila, veÊ i zabuduÊe naraπtaje, da je Isus svojom sluæbom uspostavio jedinstvenuvlast. Kao Bog u tijelu, On je imao vlast kao nijedna osoba dotada.

Mnogi ljudi Ëine odreene stvari u Boæje ime, πto, naravno,njihovim postupcima daje veliku vlast. Kako moæemo biti sigurni danas Bog doista vodi kada kaæemo: “Bog me je vodio da to uËinim”?Razgovarajte o ovome u subotnjoπkolskom razredu.

71


KRISTOVA NAJVE∆A PROPOVIJED

Govor na Gori (Matej 5—7) u literaturi se Ëesto naziva “sræ krπÊan-stva”. Luka biljeæi odreene dijelove propovijedi u 6,20-49. BuduÊi daLuka biljeæi govor odmah nakon “sluæbenog” izbora uËenika (Luka 6,13),neki istraæivaËi Biblije nazivaju ga “nalogom upuÊenim Dvanaestoriciprigodom rukopoloæenja”.

Kao πto je prikazano u Luki 6,20-49, govor poËinje s Ëetiri blago-slova i Ëetiri nevolje, i opisuje druge vaæne karakteristike krπÊanskognaËina æivota.

ProuËite sljedeÊi tekst u Luki 6,20-49 i zapitajte se koliko suvam bliska naËela koja su ovdje iznesena.

1. KrπÊanska blaæenstva (Luka 6,20-22). Kako siromaπtvo, glad,plaË i omraæenost mogu donijeti blaæenstvo?

2. KrπÊanski razlozi za radost kada doæivimo odbacivanje (Lu-ka 6,22.23).

3. Nevolja kojih se treba Ëuvati (Luka 6,24-26). Razmotrite svakuod Ëetiri nevolje. Zaπto ih se krπÊanin treba Ëuvati?

4. KrπÊanski nalog (Luka 6,27-31). Ni o jednoj Isusovoj zapovijedinije se toliko raspravljalo koliko o zlatnom pravilu ljubavi i nijedna sene smatra teæom za dræanje. KrπÊansko moralno naËelo je u osnovipozitivno, a ne negativno. Ne govori πto ne treba, veÊ πto treba Ëiniti.Umjesto “nemojte mrziti” svojeg neprijatelja, upuÊen je nalog “ljubitesvoje neprijatelje”. Umjesto zakona reciprociteta (“zub za zub”), zlatnopravilo uvodi naËelo Ëiste dobrote (“okreni drugi obraz”). Mahatma Gan-dhi je na osnovi zlatnog pravila razvio Ëitavu politiËku filozofiju odu-piranja zlu dobrom. Ovo naËelo je upotrijebio u borbi za neovisnostIndije od britanskog kolonijalizma. SliËno tome, Martin Luther Kingupotrijebio je zlatno pravilo da slomi zlo segregacije u Sjedinjenim Ame-riËkim Dræavama. Gdje vlada ljubav, blaæenstva stupaju na prijestolje.

5. KrπÊanski naËin æivota (Luka 6,37-42). Zapazite Kristovo zala-ganje za opraπtanje, dragovoljno davanje, uzoran æivot i snoπljivost.

6. KrπÊanski rodovi (Luka 6,43-45).

7. KrπÊanski graditelj (Luka 6,48.49).

72

UTORAK 26. svibnja

NOVA OBITELJ

Veliki uËitelji prije i nakon Isusa uËili su o jedinstvu i ljubavi, aliobiËno o ljubavi u okviru jedne skupine; obitelji koju odreuje druπtve-ni staleæ, boja koæe, jezik, podrijetlo ili religija. Meutim, Isus je sruπiogranice koje dijele ljude i ukazao na novu obitelj koja ne pravi razlikeizmeu uobiËajenih pojedinosti koje dijele ljude. Pod zastavom agapeljubavi — nezasluæene, neiskljuËive, sveopÊe i poærtvovne — Krist jestvorio novu obitelj. Ova obitelj odraæava iskonsko, sveopÊe i idealnonaËelo uzdignuto prigodom stvaranja, koje potvruje da su sva ljudskabiÊa stvorena na Boæju sliku (Postanak 1,26.27) i da su, prema tome,jednaka pred Njim.

ProËitajte tekst iz Luke 8,19-21. Bez imalo umanjivanja vrijednostiveza i obveza kojima su u obitelji povezani roditelji i djeca, braÊa isestre, Isus je gledao dalje od tijela i krvi, i smjestio sve koji sluπajuBoæju rijeË na Boæji oltar kao Ëlanove obitelji “u nebesima i na zemlji”(Efeæanima 3,15). Obitelj Kristovih uËenika ne treba biti manje bliska ipovezana od obiËne obitelji. Za Isusa pravi pokazatelj “obitelji” nisukrvni odnosi, veÊ Ëinjenje Boæje volje.

©to sljedeÊi tekstovi uËe o zidovima koje je Krist poruπio u vezis razlikama koje Ëesto dijele ljude (Ëesto s pogubnim posljedicama)?

Luka 5,27-32. .....................................................................................................

..................................................................................................................................

Luka 7,1-10. .....................................................................................................

..................................................................................................................................

Luka 14,15-24. .....................................................................................................

..................................................................................................................................

Luka 17,11-19. .....................................................................................................

..................................................................................................................................

Isusovo poslanje i sluæba, Njegovo srce spremno da oprosti i milostdana svim ljudima, nisu iskljuËivali nikoga, veÊ su se odnosili na svekoji su prihvatili Njegov poziv. Njegova vjeËna ljubav dovela Ga je u dodirs ljudima na razliËitim poloæajima.

Na koje naËine kao Crkva moæemo bolje slijediti ovo naËelo?

73

SRIJEDA 27. svibnja

ODREDNICA LJUBAVI: USPOREDBA O MILOSRDNOMSAMARIJANCU (1)

Od Ëetiri evanelista, samo Luka biljeæi usporedbe o izgubljenomsinu i milosrdnom Samarijancu (Luka 10,25-37). Prva prikazuje vertikalnudimenziju ljubavi, nevjerojatnu OËevu ljubav prema greπnicima; drugapokazuje horizontalnu dimenziju — vrstu ljubavi koja treba karakterizi-rati ljudski æivot, kojom Ëovjek treba odbaciti sve prepreke meu ljudi-ma i æivjeti u okviru Isusove definicije “bliænjeg“: sva ljudska biÊa suBoæja djeca i zasluæuju da budu voljena i da se prema njima postupa naisti naËin.

ProËitajte Luka 10,25-28 i razmislite o dva pitanja koja suovdje postavljena. Kako su ona povezana s glavnim vrijednostimakrπÊanske vjere i æivota?

1. “UËitelju, πto moram Ëiniti da baπtinim æivot vjeËni?” (Luka10,25)

Zapazite da je uËitelj Zakona traæio naËin da baπtini vjeËni æivot.Biti spaπen od grijeha i uÊi u Boæje kraljevstvo najplemenitija je od svihteænji koje Ëovjek moæe njegovati, ali je uËitelj Zakona, poput mnogih,odrastao s pogreπnom idejom da se vjeËni æivot moæe zaraditi dobrimdjelima. OËito nije znao da je “plaÊa grijeha smrt, a milosni dar Boæjijest æivot vjeËni u Kristu Isusu, Gospodinu naπemu” (Rimljanima 6,23).

2. “©to stoji — odgovori mu — pisano u Zakonu? ©to tamoËitaπ?” (Luka 10,26)

U Isusovo vrijeme bio je obiËaj da istaknuti Æidovi, kao πto je biouËitelj Zakona, na ruci nose molitvene pojaseve na kojima su bili ispisa-ni znaËajni dijelovi Tore, ukljuËujuÊi i onaj u kojem se nalazio odgovorna Isusovo pitanje. Isus je uputio uËitelja Zakona na rijeËi zapisane uPonovljenom zakonu (6,5) i Levitskom zakoniku (19,18). Odgovor na topitanje imao je na ruci, ali ne i u srcu. Isus ga je uputio na veliku istinuda se vjeËni æivot ne tiËe dræanja pravila, veÊ Ëinjenice da sva Boæjastvorenja trebamo nazivati “bliænjima”. Meutim, iz neznanja ili iz oho-losti, uËitelj Zakona je nastavio razgovor postavivπi joπ jedno pitanje:“Tko je onda moj bliænji?”

Koji izvanjski Ëimbenici otkrivaju da ste spaπeni miloπÊu? ©tou vaπem æivotu pokazuje da ste opravdani vjerom?

74


ODREDNICA LJUBAVI: USPOREDBA O MILOSRDNOMSAMARIJANCU (2)

“Ali on, æeleÊi se pokazati pravednim, zapita Isusa: Tko je onda mojbliænji?” (Luka 10,29)

Kao dobar poznavatelj hebrejskog Zakona, uËitelj Zakona je sigur-no znao odgovor na ovo pitanje. U Levitskom zakoniku 19,18, gdje jeizreËena druga najveÊa zapovijed, “bliænji” je opisan kao “sinovi narodasvojega”. Zato, umjesto da odmah odgovori na pitanje uËitelja Zakona iliue u teoloπku raspravu s njim i onima koji su pratili ovaj dogaaj, Isusje razgovor podigao na viπu razinu.

ProËitajte Luka 10,30-37. Koje su kljuËne teme u ovoj uspored-bi i πto otkrivaju o tome kako se trebamo ophoditi prema drugima?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Zapazite da je Isus rekao da su razbojnici uhvatili “nekog Ëovjeka”.Zaπto Isus nije rekao iz kojeg je naroda bio i kojeg poloæaja? Ako po-gledamo pouku cijele usporedbe, je li to uopÊe vaæno?

SveÊenik i levit vidjeli su ranjenog Ëovjeka, ali samo su proπli pokrajnjega. Bez obzira na razlog zaπto mu nisu pritekli u pomoÊ, postavlja sepitanje: πto je prava vjera i kako treba biti izraæena? Vidi Ponovljenizakon/5. Mojsijeva 10,12.13; Mihej 6,8; Jakov 1,27.

Mrænja i nesnoπljivost obiljeæavali su odnos izmeu Æidova iSamarijanaca, i do Isusovog vremena neprijateljstvo izmeu ova dvanaroda stalno se pogorπavalo (Luka 9,51-54; Ivan 4,9). Time πto je Sama-rijanca uËinio “junakom” ove usporedbe, Isus je uputio snaænu porukuÆidovima.

Isus je vrlo opπirno opisao sluæbu Samarijanca: saæalio se, priπaoranjenom Ëovjeku, zavio mu rane, zalio uljem i vinom, odnio ga u gosti-onicu, platio njegov boravak i obeÊao da Êe se u povratku pobrinuti zasve πto bude potrebno. Sve ove pojedinosti SamarijanËeve sluæbe uka-zuju na bezgraniËnost prave ljubavi. »injenica da je sve ovo uËinio Ëo-vjeku koji je najvjerojatnije bio Æidov, otkriva da prava ljubav ne poznajegranice.

SveÊenik i levit su se upitali: ©to bi nam se dogodilo kadbismo smo zastali i pomogli ovom Ëovjeku? Samarijanac se za-pitao: ©to bi se dogodilo ovom Ëovjeku kad mu ne bih pomogao?Koja je razlika izmeu ova dva pitanja?

75

PETAK 29. svibnja


“U svome æivotu i poukama, Krist je dao savrπeni primjer nesebiËnesluæbe koja ima svoje podrijetlo u Bogu. Bog ne æivi za sebe. Stvaranjemsvijeta i odræavanjem onoga πto je stvorio, On stalno sluæi drugima. On‘Ëini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiπa pada pra-vednima i nepravednima’ (Matej 5,45). Ovaj ideal sluæenja Bog je povjeriosvome Sinu. Isusu je bilo dano da stoji na Ëelu ljudskog roda, da bisvojim primjerom mogao pouËiti πto znaËi sluæiti. Njegov cjelokupanæivot bio je podËinjen zakonu sluæbe. On je sluæio svima, pomagao svi-ma. Tako je æivotom ostvario Boæji zakon, a svojim primjerom pokazaokako da Ga posluπamo.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 538,539)

PriËa o milosrdnom Samarijancu nije bila “neki izmiπljeni prizor,veÊ stvarni dogaaj, koji je bio vjerodostojno predoËen. SveÊenik i levit,koji su preπli na drugu stranu, nalazili su se u druπtvu onih koji susluπali Kristove rijeËi.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 410)

ZA RAZMI©LJANJE I RAZGOVOR

1. Ponovno pogledajte vaæna pitanja postavljena na kraju odsje-ka od nedjelje. Jeste li kada Ëuli kako ljudi kaæu da su uËinili neπtojer im je Bog tako naloæio? Na koji naËin Bog razgovara s nama?Kakve se opasnosti kriju kada koristimo Boæji autoritet da oprav-damo svoja djela?

2. Ponovno prouËite “Ëetiri nesreÊe” u Luki 6,24-26. Kakotrebamo shvatiti ove Isusove rijeËi? Na πto nas ovdje upozorava dapazimo u ovom æivotu?

3. Razmislite o pitanju autoriteta. ©to je autoritet? Koje surazliËite vrste autoriteta? Kako se trebamo odnositi prema razliËi-tim vrstama autoriteta u svojem æivotu? ©to se dogaa kada suautoriteti u sukobu?

76



..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................


..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Kad bi se glasnici koji svijetu objavljuju posljednje sveËano upo-zorenje molili za Boæji blagoslov — ne hladno, nehajno i lijeno, veÊgorljivo i s vjerom kao Jakov — imali bi na mnogim mjestima priliku dakaæu: “Vidjeh Boga licem u lice, i na æivotu ostadoh.” (Postanak 32,31)Nebo bi ih ubrojilo meu knezove buduÊi da imaju snage nadvladati uborbi s Bogom i s ljudima.” (Ellen G. White, Velika borba, str. 490)

77


Pouka 10 30. svibnja—6. lipnja 2015.

Svakodnevno slijediti Isusa“Apostoli zamoliπe Gospodina: ‘Daj nam viπe vjere!’” (Luka

17,5)

Biblijski tekstovi: Luka 11,37-54; 12,4-21.35-53; Amos 6,1;Luka 8,4-15; 22,24-27.

Iako je bio veliki UËitelj, Isus nije osnovao teoloπku ili filozofskuπkolu. Njegov cilj bio je da “traæi i spasi πto je izgubljeno” (Luka 19,10).On je doπao otkriti Boæji karakter. Otkrivenje je dostiglo vrhunac nakriæu, gdje ne samo da je pokazao ËovjeËanstvu i svjetovima koji nisupali kakav je Bog, veÊ je takoer platio kaznu za grijeh da bi ljudskabiÊa, usprkos paloj naravi, mogla biti otkupljena.

Tako je On stvorio zajednicu otkupljenih, zajednicu onih koji se,buduÊi da su spaπeni Njegovom smrÊu, ugledaju na Njegov æivot i nauk.

Poziv da budemo dio te otkupljene zajednice nije poziv da steknemoæeljeni poloæaj u æivotu, veÊ da u potpunosti pokaæemo vjernost Onomekoji nas poziva, Kristu osobno. Ono πto On kaæe, postaje uËenikovæivotni zakon. Ono πto On æeli, postaje uËenikova jedina svrha u æivotu.Nikakva izvanjska dobrota ili doktrinarno savrπenstvo ne moæe zamije-niti potpunu vjernost Kristu i Njegovoj volji.

UËeniπtvo, koje dugujemo iskljuËivo Kristu koji prebiva u naπemsrcu, ima stroge zahtjeve. Tu nema mjesta nikakvom nadmetanju i za-mjeni.

78


ISUS KORI FARIZEJE

Od viπe od osamdeset puta koliko se farizeji spominju u evanelji-ma, oko Ëetvrtina je u Evanelju po Luki. Farizeji su bili poznati posvojem konzervativnom nauku, nasuprot saducejima, koji su se isticalisvojim liberalnim idejama. Mnogi farizeji bili su legalisti koji su pouËa-vali da se spasenje dobiva vrπenjem Zakona, iako su se izjaπnjavali davjeruju u milost.

ProËitajte Luka 11,37-54. Na πto Isus upozorava i kako se ovonaËelo danas oËituje? Kako moæemo biti sigurni da i mi na nekisvoj naËin ne Ëinimo ono na πto Isus upozorava?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pregled ukora (Luka 11,42-54) upuÊenih farizejima i knjiæevnicimapokazuje koliko poziv k pravoj vjeri obuhvaÊa svaki naraπtaj, ukljuËu-juÊi i naπ.

Na primjer, iako je davanje desetine radosno priznavanje Ëinjeniceda se Bog brine za nas, ono nikada ne moæe zamijeniti osnovne zahtjeveljubavi i pravednosti u meuljudskim odnosima (redak 42).

Isti oni koji “zanemaruju pravednost i ljubav”, vole “prvo mjesto usinagogama” (redci 42.43). Razgovarajte o promaπenoj svrsi prave vjere!

Isus je takoer upozorio da su oni koji izjednaËavaju pravu vjerusamo s izvanjskim obredima neËisti, poput onih koji dolaze u dodir smrtvima (Luka 11,44; vidi Brojevi 19,16). Lako moæemo zamijeniti neva-æno s onim πto je sveto u Boæjim oËima.

Isus je uputio ukor uËiteljima Zakona koji su se koristili svojimobrazovanjem i iskustvom da stave nepodnoπljivo vjersko breme na druge,dok se “sami ni jednim prstom neÊete da dotaknete bremena” (Luka11,46).

Farizeji su poπtovali proroke koji nisu viπe bili meu æivima, ali suradili protiv onih koji su bili æivi. »ak i dok je Isus govorio, neki sukovali urotu protiv Boæjeg Sina. Iskazivanje poπtovanja prema prorocimanije toliko vaæno koliko obraÊanje pozornosti na njihovu proroËku vijesto ljubavi, milosti i sudu.

Posljednji ukor vrlo je strog. Oni kojima su povjereni kljuËevi Boæjegkraljevstva iznevjerili su dano im povjerenje. Umjesto da mudro upotrijebekljuËeve i dopuste Boæjem narodu da ue u kraljevstvo, oni su zaklju-Ëali vrata pred njim i bacili kljuË.

79

PONEDJELJAK 1. lipnja

BOJATI SE BOGA

“Bojte se Boga i zahvalite mu” (Otkrivenje 14,7) prva je od tri ane-oske vijesti i veoma je vaæna u æivotu i vjeri adventistiËkih krπÊana.Bojati se Boga ne znaËi plaπiti Ga se, kao πto obiËno vlada miπljenje, veÊshvatiti tko je Bog i πto zahtijeva od nas. To je Ëin vjere koji ukljuËujepotpunu vjernost Njemu. Bog odreuje naπ æivot i sudjeluje u njemu —u naπim mislima, djelima i odnosima. UËeniπtvo utemeljeno na ovojvrsti “straha” stoji na Ëvrstom tlu.

ProËitajte Luka 12,4-12. ©to Isus ovdje govori o strahu?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

U tekstu se govori o tome koga se trebamo bojati, a koga ne. Netrebamo se bojati sila koje u sadaπnjem svijetu mogu nauditi samotijelu. Moramo se plaπiti i poπtovati Boga zato πto je u Njegovim rukamanaπa vjeËna sudbina. Meutim, naπ Bog, Ëije oËi poËivaju na vrapcu(Luka 12,6) i koji je izbrojio vlasi na naπoj glavi (redak 7), briæan je i punljubavi; zato je svatko od nas beskonaËno dragocjen u Njegovim oËima.Koliko Êe ovozemaljskih strahova nestati ako iskreno vjerujemo u to?

ProËitajte Luka 12,13-21. Na πto nas Isus ovdje upozorava?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Iako se Isus ne mijeπa u prepirku braÊe oko podjele baπtine, Onnaglaπava vaænost desete zapovijedi (Izlazak 20,17) nasuprot zlu da poæe-limo neπto πto pripada naπem bliænjem i istiËe vaænu i vjeËnu istinu daæivot ne Ëine materijalna blaga (Luka 12,15). Bogati bezumni Ëovjekæivio je u malom ograniËenom svijetu. Niπta drugo nije mu bilo vaæno.Trebamo jako paziti da ne upadnemo u istu zamku; to je posebno vaænoza one koji su blagoslovljeni obiljem materijalnih dobara.

Iako svi uæivamo u materijalnim stvarima, razmislite kolikopravog zadovoljstva one mogu pruæiti, posebno u svjetlu vjeËnosti.Zaπto, onda, lako moæemo uËiniti pogreπku na koju nas je Isusupozorio u Luki 12,16-21?

80

UTORAK 2. lipnja

BUDITE SPREMNI I BDIJTE

“Budnost i vjernost zahtijeva se od svakog Kristovog sljedbenika usvim vremenima; ali sada kada se nalazimo na pragu vjeËnosti, imajuÊiistinu koja nam je otkrivena, veliko svjetlo i vaæan posao koji trebamoobaviti, moramo biti joπ marljiviji.” (Ellen G. White, Testimonies for theChurch, sv. 5. str. 460,461)

ProËitajte Luka 12,35-53 i ukratko iznesite πto ovi redci znaËeza vas, osobito ako veÊ dugo Ëekate drugi Kristov dolazak.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

KrπÊani ne mogu sebi dopustiti da budu nemarni i ravnoduπni.Isusov siguran povratak i nepoznati Ëas Njegovog dolaska treba nas

potaknuti da opaπemo svoje haljine i pazimo da svjetiljke uvijek buduupaljene. Nada u Isusov dolazak mora biti pokretaËka sila u naπemæivotu i radu, naπoj spremnosti i vjernosti. Po ovoj vjernosti da ËinimoNjegovu volju na Zemlji i spremnosti da Ga sretnemo u miru razlikujuse dobri i zli sluge.

Svako zanemarivanje vjernosti pod izgovorom: “Moj Gospodar zadu-go neÊe doÊi” (Luka 12,45), stavlja nas pod Boæju najstroæu osudu (redci45-48). ©to imamo veÊe prednosti, veÊe su i odgovornosti, i zato Êe seod onih kojima je mnogo dano mnogo i traæiti (redak 48).

Osuda starog proroka: “Jao bezbriænima na Sionu” (Amos 6,1), kaoda se ogleda u Kristovom upozorenju da krπÊansko uËeniπtvo nije sta-nje lagodnosti. Apostol Pavao opisuje krπÊanski æivot kao duhovnu bor-bu (Efeæanima 6,12). Svi krπÊani ukljuËeni su u svemirski sukob izme-u Krista i Sotone, a kriæ povlaËi jasnu granicu izmeu njih. Samostalnom vjerom u Krista na kriæu mi moæemo izvojevati konaËnu pobje-du.

“Komu je mnogo dano, od njega Êe se mnogo traæiti; komu jemnogo povjereno, od njega Êe se viπe iskati.” (Luka 12,48) ©to ovajtekst znaËi za nas adventistiËke krπÊane?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

81

SRIJEDA 3. lipnja

KORISTAN SVJEDOK

Otac, Sin i Sveti Duh ustanovili su plan spasenja “prije postankasvijeta”. Prije nego πto je prvi Ëovjek stvoren i samim tim prije nego πtoje prvi Ëovjek sagrijeπio, Bog je imao pripremljen plan za spasenje svije-ta. Plan je utemeljen na kriæu i zato se radosna vijest o kriæu moraobjaviti svim ljudima na svijetu. Odgovornost svjedoËenja stavljena je nasvakog krπÊanina.

“Pa Êete mi biti svjedoci u Jeruzaelmu, u svoj Judeji, u Samariji isve do kraja zemlje.” (Djela 1,8) Posljednji Isusov nalog ukazuje navaænost uloge svjedoka koju je Gospodin dodijelio svojim sljedbenicima.

Koje pouke Kristovi svjedoci mogu nauËiti iz usporedbe o sija-Ëu i tlu? Luka 8,4-15.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kakvu Êe nagradu primiti Kristovi svjedoci i kada? Luka 18,24-30.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

©to usporedba o minama srebra koje je Gospodar povjerio slu-gama (Luka 19,1-27) uËi o vjernosti i odgovornosti u svjedoËenju?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

U svakom od ovih tekstova otkrivene su nagrade, opasnosti i odgo-vornosti svjedoËenja i vjere. Nama je naloæeno da njegujemo sveËanuodgovornost; ali s obzirom na to koliko nam je dano, od nas se zapravomalo traæi.

82

»ETVRTAK 4. lipnja

TKO JE NAJVE∆I?

ProËitajte Luka 22,24-27. »ak i kada su se uËenici pripremaliza posljednju veËeru, prepirali su se tko Êe meu njima biti najveÊiu kraljevstvu. Kako je Isus odgovorio na njihovo nerazumno pona-πanje?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Isusov odgovor bio je jedinstven u odnosu na razumijevanje vodstvatijekom povijesti. Faraon, Nabukodonozor, Aleksandar Veliki, Julije Cezar,Napoleon i Dæingis-kan smatrali su da se pod vodstvom podrazumijevasila i vlast nad drugima. Tako je svijet uvijek funkcionirao kada je vlastu pitanju.

“A vi ne tako! Naprotiv, tko je najveÊi meu vama, neka bude kaonajmanji, a starjeπina kao posluænik.” (Luka 22,26) Gospodar svemira jetim rijeËima promijenio definiciju vodstva: “Naprotiv, tko æeli biti velikmeu vama, neka bude vaπ posluænik! A tko æeli biti prvi meu vama,neka bude vaπ sluga po primjeru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da musluæe, nego da on sluæi i da dadne svoj æivot kao otkup mjesto svih!”(Matej 20,26-28)

OdreujuÊi tako sluæbu i samoodricanje kao bitno naËelo svojegputa i vodstva, Isus je uveo novinu u ljudske odnose: zadovoljstvo nedolazi od moÊi, veÊ sluæbe; autoritet voe ne potjeËe od njegovog poloæaja,veÊ sluæenja; promjenu ne donosi prijestolje, veÊ kriæ. Æivjeti znaËiumrijeti (Ivan 12,24).

U tekstu u Luki 9,46-48 dogodilo se neπto sliËno kada je meuIsusovim uËenicima iskrsnula rasprava o tome tko je najveÊi. NaËelaovoga svijeta i dalje su bila Ëvrsto ukorijenjena u umu Njegovih uËenika.

UËiteljev odgovor zadire u sræ problema i postavlja jedan od najteæihizazova u æivotu uopÊe, a posebno u æivotu krπÊanina. Isusove rijeËi,osobito: “Tko je najmanji meu vama” (redak 48), pokazuju koliko suvrijednosti ovoga svijeta otiπle u pogreπnom smjeru.

Okruæeni naËelima ovoga svijeta koja su toliko suprotna Isu-sovom nauku, kako moæemo opstati ako primijenimo Njegova naËelau svojem æivotu?

83

PETAK 5. lipnja


“Kome pripada naπe srce? Kome su posveÊene naπe misli? O komevolimo razgovarati? Kome poklanjamo svoje najtoplije osjeÊaje i svojenajbolje snage? Ako smo Kristovi, onda su i naπe misli s Njime —najdraæe nam je razmiπljati o Njemu. Sve πto imamo i πto jesmo posveÊenoje Njemu. Mi æelimo nositi Njegov lik, udisati Njegov duh, ispunjavatiNjegovu volju i ugoditi Mu u svemu.” (Ellen G. White, Put Kristu, 36.izdanje, str. 59)

“U naπem æivotu ovdje, iako je zemaljski i ograniËen grijehom, naj-veÊa radost i najviπi odgoj stjeËe se sluæenjem. I u buduÊem æivotu,nesputani ograniËenoπÊu greπne ljudske naravi, svoju najveÊu radost isvoj najviπi odgoj naÊi Êemo u sluæenju — u svjedoËenju, i u stalnomuËenju tijekom svjedoËenja ‘kako je bogata slava tajne ove’, ‘Krist uvama, nada slave’ (Koloπanima 1,27).” (Ellen G. White, Odgoj, str. 308,309)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Isus je bogatog i uspjeπnog zemljoposjednika nazvao lua-kom (Luka 12,20). ©to Ëovjeka Ëini luakom u Boæjim oËima?

2. U nekim naπim crkvama postoje dvije skupine ljudi: prvuËine struËnjaci, poslovni ljudi, crkveni voe, utjecajni ljudi, onikojima se ukazuje poπtovanje i paænja; drugu Ëine povuËeni i obiËniljudi na koje nitko ne obraÊa pozornost. ©to moæete uËiniti da bise pripadnici druge skupine osjetili isto toliko vaænima kao i prvaskupina?

3. Iako je danas lako ismijavati farizeje zbog naËina na koji suizopaËili vjeru, kako moæemo biti sigurni da mi koji smo revni kadaje vjera u pitanju nismo u opasnosti da uËinimo istu pogreπku?Kako se moæemo Ëvrsto dræati onoga πto je ispravno, a da nebudemo poput farizeja? Ili, πto je joπ vaænije, kako odreujemo πtoje ispravno i πto je vrijedno naπe borbe nasuprot postupcima fari-zeja koji “ocjeuju komarca”?

84



..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................


..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Svaka usrdna molitva za milost i snagu bit Êe usliπana. ... Kadtraæite ono πto je nuæno za dobrobit vaπe duπe, vjerujte da Êete to dobitii dobit Êete. Prihvatite Njegove darove cijelim svojim srcem jer je Isusumro da biste vi mogli imati dragocjenosti Neba i konaËno naÊi dom snebeskim anelima u Boæjem kraljevstvu.” (Ellen G. White, The Youth’sInstructor, 7. srpnja 1892.)

85


Pouka 11 6.—13. lipnja 2015.

Boæje kraljevstvo“DoÊi Êe od istoka i zapada, sa sjevera i juga, i sjest Êe za

stol u kraljevstvu Boæjem.” (Luka 13,29)

Biblijski tekstovi: Luka 11,2; Luka 1,32.33; 18,16-30; Luka17,23.24; Otkrivenje 21,1-3; Luka 21,34-36.

Boæje kraljevstvo je vaæna tema kojoj Isus u svojem nauku pridajeznaËajno mjesto. Ovaj izraz javlja se skoro pedeset puta u Evanelju poMateju, πesnaest puta u Evanelju po Marku, oko Ëetrdeset puta u Evan-elju po Luki i triput u Evanelju po Ivanu. Bez obzira na to spominjeli se u Gospodnjoj molitvi, u Govoru na Gori ili drugim Isusovim pro-povijedima i usporedbama, Boæje kraljevstvo oznaËava ono πto je BoguËinio u proπlosti za ljudski rod dok se bavi problemom grijeha i odluËnovodi veliku borbu sa Sotonom do konaËnog kraja. Boæje kraljevstvodrugaËije je od svih kraljevstava na Zemlji zato πto nije ovozemaljsko.

“Kraljevstvo se Boæje ne pokazuje izvana. Ono dolazi kroz blagostnadahnuÊa Njegove RijeËi, kroz unutarnje djelovanje Njegovog Duha,zajednicom duπe s Onim koji je njezin æivot. NajveÊi izraz Njegove silevidi se u ljudskoj naravi koja je dostigla savrπenstvo Kristova karakte-ra.” (Ellen G. White, Sluæba lijeËenja, str. 16)

Ovaj tjedan usredotoËit Êemo se na ovu temu u Evanelju po Luki.

86

NEDJELJA 7. lipnja

KARAKTERISTIKE BOÆJEG KRALJEVSTVA (1)

U evaneljima ima mnogo tekstova u kojima se spominje Boæjekraljevstvo i koji svjedoËe da je u Isusu i preko Njega uspostavljen noviporedak.

©to je u Luki 11,2 reËeno o Boæjem kraljevstvu? »ije je tokraljevstvo i zaπto je toliko vaæno?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Ukazati na Boæje kraljevstvo nije znaËilo ukazati na neπto vidljivo,veÊ potvrditi da Boæje kraljevstvo nije ni filozofska ideja ni moralnisustav. To nije druπtveno Evanelje koje obeÊava kruh i vodu gladnimaili jednakost i pravdu politiËki potlaËenima. Ono nadilazi svu ljudskudobrotu i moralna djela, i pronalazi svoje mjesto u suverenom Boæjemdjelovanju u utjelovljenom Sinu, koji je doπao navijestiti Radosnu vijesto kraljevstvu (Luka 4,42-44; Matej 4,23-25).

©to tekst u Luki 1,32.33 govori o tome tko je uspostavio Boæjekraljevstvo i dokle Êe ono trajati?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Ovaj tekst ima izuzetno znaËenje iz dva razloga: prvo, Mesija, Ëijije dolazak proreËen u Starom zavjetu, nije nitko drugi do Isus, “SinPreviπnjega”; drugo, “kraljevstvo njegovo neÊe imati kraja”. To znaËi daje utjelovljenjem, smrÊu i uskrsnuÊem Isus porazio Sotonu, Ëija je na-mjera bila oduzeti Bogu vlast, i utvrdio Boæje kraljevstvo za vjeËnost.“Nad svijetom je pripala kraljevska vlast naπemu ‘Gospodinu i njegovuPomazaniku’, i ‘on Êe vladati u vijeke vjekova’.” (Otkrivenje 11,15) Usukobu izmeu Krista i Sotone, Sotona je proglasio sebe pobjednikomnakon pada Adama i Eve. Meutim, Isusovo poslanje dokazalo je da suSotonine tvrdnje laæne; Krist ga je porazio na svakom koraku i svojomsmrÊu i uskrsnuÊem uvjerio Ëitav svemir da je Boæje kraljevstvo doπlo.

Kako naπ æivot moæe odraæavati stvarnost Boæjeg kraljevstva?©to bi trebalo danas promijeniti u naπem æivotu kao graana Bo-æjeg kraljevstva?

87


KARAKTERISTIKE BOÆJEG KRALJEVSTVA (2)

©to sljedeÊi tekstovi govore o æivotu u Boæjem kraljevstvu?

Luka 18,16-30 ....................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Luka 12,31-33 .....................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Luka 9,59-62 .......................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Ulazak u Boæje kraljevstvo ne ovisi o neËijem statusu ili poloæaju,bogatstvu ili siromaπtvu. Luka, zajedno s drugim piscima evanelja,ukazuje da Ëovjek mora doÊi Isusu s potpunim pokoravanjem, potpu-nom ovisnoπÊu i djetinjim povjerenjem; to su osobine onih koji ulaze uBoæje kraljevstvo. Oni se moraju biti spremni odreÊi svega ako je po-trebno; jer sve ono Ëega se ne bi æeljeli odreÊi, ne samo da bi se nadme-talo s Isusom, veÊ bi i pobijedilo. Isus i Njegovo pravo na naπ æivot isvako podruËje naπeg æivota, najviπa je vrijednost. To je logiËno zato πtosamo po Njemu postojimo. Zato Mu trebamo biti potpuno odani.

ProËitajte ponovno tekst u Luki 18,29.30. O Ëemu Isus govori ikakvo obeÊanje daje? Da moramo ostaviti roditelje, braËnog druga, Ëaki djecu radi Boæjeg kraljevstva? To je vrlo zahtjevna duænost, zar ne?Isus ne kaæe da se ovo zahtijeva od svih vjernika, veÊ da Êe, ako netkobude pozvan da to uËini radi Boæjeg kraljevstva, biti vrijedno odricanja.

Razmiπljajte o Isusovim rijeËima da pustimo mrtve neka poka-paju mrtve. Kakvu vaænu istinu iznosi o tome da ne smijemo pravitiizgovore koji Êe nas sprijeËiti da Ga slijedimo kada nam poziv budeupuÊen, ma koliko ti izgovori bili osnovani?

88

UTORAK 9. lipnja

BOÆJE KRALJEVSTVO: VE∆ SAD, JO© NE

Isus je doπao objaviti Boæje kraljevstvo. U svojem prvom javnomobraÊanju u Nazaretu (Luka 4,16-21), Isus je potvrdio da se u Njemuostvarilo Izaijino mesijansko proroËanstvo o kraljevstvu i sluæbi otku-pljenja.

Luka biljeæi joπ jednu izjavu koja svjedoËi o sadaπnjoj stvarnostikraljevstva. Na pitanje farizeja kada Êe kraljevstvo doÊi, Isus je odgovo-rio da je “kraljevstvo Boæje meu vama” (Luka 17,21). U nekim prijevo-dima stoji “u vama”. Isusovim dolaskom kraljevstvo je veÊ doπlo i obu-hvatilo je lijeËenje bolesnih (Luka 9,11), propovijedanje Evanelja (Luka4,16-19), opraπtanje grijeha (Luka 7,48-50; 19,9.10) i ruπenje sila zla(Luka 11,20). Isus je na taj naËin uËinio kraljevstvo sadaπnjom stvarno-πÊu u æivotu pojedinca, mijenjajuÊi ga da postane sliËan Njemu. Boæjekraljevstvo se takoer vidi u zajednici vjernika, u otkrivenju pravednostii spasenja. Ovaj aspekt sadaπnjosti poznat je i kao “kraljevstvo Boæjemilosti [koje] se sada temelji na tome πto se srca, dosad ispunjenagrijehom i pobunom, iz dana u dan pokoravaju vrhovnoj upravi Njegoveljubavi.” (Ellen G. White, Misli s Gore blaæenstava, str. 94)

Dok se aspekt “veÊ sada” odnosi na pobjedu nad grijehom i Soto-nom, i Isusovu pobjedu u velikoj borbi, aspekt “joπ ne” odnosi se nabuduÊi fiziËki kraj zla i osnivanja nove Zemlje: “Ali potpuno uspostav-ljanje kraljevstva Njegove slave ostvarit Êe se tek prigodom drugog Kri-stovog dolaska na ovaj svijet.” (Ellen G. White, Misli s Gore blaæensta-va, str. 94)

©to ovi tekstovi govore o Boæjem kraljevstvu na svrπetku vre-mena? Luka 17,23.24; 21,5-36.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Naπ svijet i stanje u kojem se nalazi, nesreÊe, tuge i nevolje kojevladaju, sigurno odraæavaju rijeËi koje je Isus izgovorio u ovim tekstovi-ma. Iako neki tvrde da su bol i patnja na ovom svijetu pokazatelj da Bogne postoji, na osnovi onoga na πto nas je Isus upozorio prije oko dvijetisuÊe godina, moæemo reÊi da stanje u naπem svijetu ne samo da poka-zuje da Bog postoji, veÊ i da ukazuje na istinitost Biblije. (Da se u ovomsvijetu æivi kao u raju, Isusove rijeËi bile bi neistinite.) Boæje Êe kraljev-stvo u svoj svojoj punini biti uspostavljeno na kraju. Dotad trebamoustrajati.

89

SRIJEDA 10. lipnja

KRALJEVSTVO I DRUGI KRISTOV DOLAZAK

Kada je Isus govorio o Boæjem kraljevstvu, govorio je o dvije izvje-sne pojedinosti: 1) Boæjem djelovanju preko Krista na spasenju Ëovje-Ëanstva od grijeha i 2) obnavljanju spaπenih prema iskonskom planu —da bi mogli æivjeti vjeËno s Njim na novoj Zemlji (Otkrivenje 21,1-3).Prva, kao πto je zabiljeæeno, ostvarila se u Kristovom poslanju i sluæbi.U Njemu smo veÊ sad u kraljevstvu milosti (Efeæanima 1,4-9). Druga,okupljanje spaπenih u kraljevstvu slave buduÊa je nada koju Ëekaju onikoji su u Kristu (Efeæanima 1,10; Titu 2,13). Isus i ostali novozavjetnitekstovi povezuju taj povijesni trenutak, kada Êe vjerni baπtiniti kraljev-stvo slave, s drugim Kristovim dolaskom.

Kristov drugi dolazak vrhunac je Radosne vijesti koju je Isus doπaoobjaviti prigodom svojeg prvog dolaska. Isti Isus koji je pobijedio grijehi Sotonu na Golgoti, uskoro Êe se vratiti i zapoËeti proces koji Êe uniπ-titi zlo i oËistiti ovu Zemlju od nesreÊe koju je Sotona donio Boæjimstvorenjima.

ProËitajte Luka 21,34-36. Svojim rijeËima ukratko iznesite os-novnu poruku ovog teksta. Osvrnite se na svoj æivot i zapitajtekoliko se ove rijeËi odnose na vas. ©to trebate uËiniti da bisteslijedili ono πto Isus ovdje nalaæe?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Dok Ëekamo Isusov povratak, upuÊen nam je poziv: “Bdijte i molitesvaki Ëas, da biste mogli ... odræati se pred Sinom »ovjeËjim.” (Luka21,36)

Oni koji su doæivjeli kraljevstvo milosti moraju Ëekati, bdjeti i mo-liti se za kraljevstvo slave. U razdoblju izmeu ova dva kraljevstva, izme-u kraljevstava “veÊ sad” i “joπ ne”, vjernici se trebaju posvetiti sluæbii misiji, æivotu i nadi, odgajanju i svjedoËenju. OËekivanje drugog dola-ska zahtijeva posveÊenje æivota sada i ovdje.

90

»ETVRTAK 11. lipnja

SVJEDOCI

ProËitajte Djela 1,1-8. Koje su vaæne istine o Boæjem kraljevstvuovdje iznesene?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Luka je na umu prvenstveno imao Boæje kraljevstvo kada je napisaonastavak evanelja u obliku kratke povijesti rane Crkve. U uvodnimredcima toga povijesnog izvjeπtaja, Djela apostolskih, Luka iznosi triosnovne istine u vezi s Boæjim kraljevstvom.

Prvo, budite sigurni da Êe Isus ponovno doÊi. U razdoblju odËetrdeset dana izmeu uskrsnuÊa i uzaπaπÊa, Gospodin je nastavio pou-Ëavati svoje uËenike o onome πto ih je uËio prije raspeÊa: “o kraljevstvuBoæjem” (Djela 1,3). VeliËanstveni dogaaji na kriæu i uskrsnuÊe nisupromijenili niπta u Isusovom nauku o kraljevstvu; ako niπta drugo, uskrsliIsus je joπ Ëetrdeset dana utiskivao u um uËenika istine o kraljevstvu.

Drugo, Isus Êe ponovno doÊi kada Bog odredi vrijeme. NakonuskrsnuÊa Isusovi uËenici postavili su ozbiljno pitanje koje ih je uzne-miravalo: “Gospodine, hoÊeπ li sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu?”(Djela 1,6) Isus nije odgovorio na ovo pitanje, veÊ je ispravio glediπteuËenika: Bog Êe uvijek biti Bog; istraæivati Njegove misli, predviatikako Êe se Njegovi planovi toËno ostvariti, proniknuti u Njegove tajnenije zadatak za Ëovjeka od krvi i mesa. On zna kada Êe kraljevstvo slavedoÊi, On Êe ga uspostaviti u vrijeme koje On odredi (Djela 1,7; Matej24,36), kao πto je “kada doe punina vremena” (GalÊanima 4,4) poslaosvojega Sina da uspostavi kraljevstvo milosti.

TreÊe, budite svjedoci Isusovog Evanelja. Krist je preusmjeriomisli uËenika s nagaanja o onome πto nije poznato — kada Êe doÊikraljevstvo slave — na ono πto je poznato i πto mora biti uËinjeno.Vrijeme drugog dolaska nije otkriveno, ali nam je upuÊen poziv da Ëeka-mo taj slavni dan i da dotada “radimo” (Luka 19,13). To znaËi da setrebamo ukljuËiti u πirenje Radosne vijesti o Isusu Kristu “sve do krajazemlje” (Djela 1,8). To je odgovornost koju ne moæemo ispuniti u svojojsnazi, veÊ u sili Svetoga Duha, koji Êe prema obeÊanju biti izliven na svekoji svjedoËe o onome πto su vidjeli i Ëuli (redci 4-8).

Ovi vjerni Isusovi sljedbenici i dalje su imali pogreπnu sliku onaravi Kristovog rada. Pa ipak, Gospodin ih je svejedno upotrije-bio. Kakvu poruku iz toga moæemo izvuÊi o tome da ne moramo sveu potpunosti shvatiti da bi nas Bog upotrijebio?

91

PETAK 12. lipnja


“O siromasima u duhu Isus kaæe: ‘Njihovo je kraljevstvo nebesko.’To kraljevstvo nije, kako su oËekivali Kristovi sluπatelji, prolazno i ze-maljsko. Krist je ljudima otvorio duhovno kraljevstvo svoje ljubavi, mi-losti i pravednosti. Oznaka Mesijinog kraljevstva jest sliËnost sa Sinom»ovjeËjim. Njegovi podanici su siromaπni duhom, krotki, proganjani zbogpravde. Njima pripada nebesko kraljevstvo.” (Ellen G. White, Misli sGore blaæenstava, str. 15)

“Mi se sada nalazimo u Boæjoj radionici. Mnogi meu nama sugrubo kamenje iz kamenoloma. Meutim, kad prihvatimo istinu, onautjeËe na nas. Ona nas uzdiæe i odstranjuje iz nas svaku nesavrπenosti grijeh, ma kakvi mi bili. Tako Êemo se pripremiti da ugledamo Kraljau svoj Njegovoj krasoti i da se konaËno sjedinimo s Ëistim nebeskimanelima u kraljevstvu slave. Ovdje se to djelo mora izvrπiti za nas;ovdje se naπe tijelo i duh moraju pripremiti za besmrtnost.” (Ellen White,Testimonies for the Church, sv. 2, str. 355,356)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. RazmiπljajuÊi o svemiru, fiziËar Steven Weinberg zapisao jesljedeÊe: “©to nam se univerzum Ëini razumljivijim, toliko nam seistodobno Ëini besmislenijim.” Njegove rijeËi izazvale su pomutnju,i on je na kraju pokuπao ublaæiti znaËenje svojih rijeËi. Meutim,neki uopÊe nisu vidjeli razlog za sukob oko tvrdnje da svemir nemasvrhu. “Zaπto bi morao imati svrhu?” upitala je astronomkinja MarthaGeller. “U pitanju je samo fiziËki sustav. Uvijek me je zbunjivala taizjava.” Svemir, samo sustav, i pritom bez odreene svrhe? KaokrπÊani koji oËekuju drugi Kristov dolazak i potpunu uspostavuBoæjeg kraljevstva, kako biste odgovorili na ideje koje se nalaze upozadini ovih izjava?

2. Svaki naraπtaj krπÊana oËekivao je da Êe Isus doÊi u njihovovrijeme. Neki pastori i evanelisti odreivali su datume Njegovogpovratka. Meutim, nitko u tome nije uspio. ©to je pogreπno uodreivanju datuma?

92



..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................


..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Dio je Boæjeg plana da nam kao odgovor na molitvu vjere dade onoπto nam ne bi dao da Ga nismo molili.” (Ellen G. White, Velika borba,str. 415)

93


Pouka 12 13.—20. lipnja 2015.

Isus u Jeruzalemu“Kad se pribliæi te ugleda grad, zaplaka nad njim.” (Luka

19,41)

Biblijski tekstovi: Luka 19,28-40; Zaharija 9,9; Luka 19,45-48; Matej 21,12-17; Luka 20,9-26.

Posljednji tjedan svojeg ovozemaljskog æivota Isus je proveo u Jeru-zalemu. Burni dogaaji obiljeæili su taj tjedan: pobjedonosni ulazak;Isusov plaË nad ravnoduπnim gradom; ËiπÊenje Hrama; kovanje uroteprotiv Isusa; milosre iskazano na Posljednjoj veËeri i borba u Getse-manskom vrtu; ruglo od suenja; raspeÊe; i konaËno uskrsnuÊe. Nijedangrad dotada nije bio svjedok takvih kljuËnih povijesnih dogaaja, kadaje sukob izmeu dobra i zla dostigao vrhunac, mada nitko osim Isusanije shvaÊao znaËenje onoga πto se odvijalo pred njihovim oËima.

Isus je nekoliko puta dotada boravio u Jeruzalemu. Evanelisti Ma-tej, Marko, Luka i Ivan biljeæe da je Isus kao odrasla osoba posjetioJeruzalem u vrijeme Pashe. Iako su poznati i drugi primjeri Isusovogboravka u Jeruzalemu — Isus kao novoroenËe u Hramu (Luka 2,22-28),rasprava dvanaestogodiπnjaka u Hramu (redci 41-50), kuπaË vodi Isusana najviπu toËku Hrama (Luka 4,9-13) — posljednji tjedan Isusove sluæ-be u Jeruzalemu privlaËio je posebnu pozornost pisaca evanelja.

94

NEDJELJA 14. lipnja

POBJEDONOSNI ULAZAK

Isus je roen u Betlehemu. Odrastao je u Nazaretu. PouËavao je,propovijedao i lijeËio u Galileji, Samariji, Judeji i Pereji. Meutim, jedangrad bio je predmet Njegove stalne pozornosti: Jeruzalem. Isus “odluË-no krenu u Jeruzalem” (Luka 9,51). Njegov ulazak u grad obiljeæio jenajdramatiËniji i najvaæniji tjedan u ljudskoj povijesti. Ovaj tjedan zapo-Ëeo je Kristovim kraljevskim ulaskom u grad, a zavrπio je smrÊu nakriæu kojom smo mi, koji smo bili neprijatelji, “izmireni s Bogom smrÊunjegova Sina” (Rimljanima 5,10).

ProËitajte Luka 19,28-40. Zamislite kakvo je uzbuenje vla-dalo meu uËenicima. Sigurno su mislili da Êe ovoga puta Isus kaokralj stupiti na zemaljsko prijestolje u Jeruzalemu, na prijestoljekralja Davida. Koje vaæne pouke o laænim oËekivanjima moæemoizvuÊi iz ovog izvjeπtaja?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kada se Isus rodio, mudraci s istoka doπli su na jeruzalemska vratapostavljajuÊi uznemirujuÊe pitanje: “Gdje je novoroeni kralj æidovski?”(Matej 2,2) A sada, nekoliko dana prije raspeÊa, dok su se Njegovi uËenicii mnoπtvo tiskali gradom, nad Jeruzalemom se uzdigla hvala: “Blago-slovljen koji dolazi — kralj — u ime Gospodnje!” (Luka 19,38)

Ovaj zadivljujuÊi prizor bio je ispunjenje proroËanstva. “Klikni izsveg grla, KÊeri sionska! ViËi od radosti, KÊeri jeruzalemska. Tvoj kraljse evo tebi vraÊa: praviËan je i pobjedonosan, ponizan jaπe na magarcu,na magaretu, mladetu magariËinu.” (Zaharija 9,9) Ipak, Isus je znao daÊe se ovaj povijesni ulazak, koji je zapoËeo povicima Hosana, uskorozavrπiti na Golgoti, kada Êe izgovoriti poznate pobjedonosne rijeËi: “Svr-πeno je.”

Iako se sve odvijalo prema Boæjem vjeËnom planu, Njegovi uËenicisu bili toliko pod utjecajem predaja, uËenja i oËekivanja svojega vreme-na i kulture da su potpuno zanemarili Njegove prijaπnje opomene otome πto Êe se dogoditi i kakvo Êe znaËenje ti dogaaji imati.

Krist im je govorio, ali Ga oni nisu sluπali. Ili su Ga moæda isluπali, ali su Njegove rijeËi toliko bile u suprotnosti s njihovimoËekivanjima da su ih odbacili. Kako moæemo biti sigurni da neËinimo istu pogreπku kada su u pitanju biblijske istine?

95


JERUZALEM: »I©∆ENJE HRAMA

“Stoji pisano — reËe im — ‘kuÊa moja neka kuÊa molitve bude’,a vi je pretvoriste u razbojniËku πpilju.” (Luka 19,46)

Odmah nakon pobjedonosnog ulaska, tijekom kojeg je Isus zapla-kao nad Jeruzalemom, Isus je otiπao u Hram.

ProËitajte Luka 19,45-48; Matej 21,12-17; Marko 11,15-19.Koje vaæne pouke kao pojedinci i kao Ëlanovi zajednice koja, naneki naËin, djeluje poput Hrama, moæemo izvuÊi iz onoga πto jeIsus uËinio? Efeæanima 2,21.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

»iπÊenje Hrama spominje se u sva Ëetiri evanelja. Apostol Ivangovori o prvom ËiπÊenju (Ivan 2,13-25) koje se dogodilo za vrijeme Isu-sovog posjeta Hramu u vrijeme Pashe 28. godine. Drugi pisci biljeæedrugo ËiπÊenje na kraju Isusove sluæbe, ovoga puta u vrijeme Pashe 31.godine. Na ovaj naËin dva ËiπÊenja Hrama daju okvir Isusovoj sluæbipokazujuÊi koliko se brinuo o svetosti Hrama i njegovoj sluæbi, i kakoje potvrdio svoju mesijansku misiju i autoritet.

Njegovi postupci u Hramu, osobito drugi put, upravo uoËi Njegovesmrti, pokreÊu zanimljivo pitanje. Iako je znao da Êe uskoro umrijeti ida Êe Hram i sluæba u njemu uskoro postati beznaËajni, Isus je ipakistjerao one koji su ga oskvrnjivali svojom robom. Zaπto jednostavnonije ostavio Hram u pokvarenosti kada je znao da Êe uskoro izgubitisvoju svrhu i da Êe za samo jedan naraπtaj biti uniπten?

Iako nam odgovor na ovo pitanje nije dan, najvjerojatnije glasi: zatoπto je Hram i dalje bio Boæji dom, i dalje je bio mjesto na kojem je planspasenja bio otkriven. Na neki naËin mogli bismo tvrditi da su s Njego-vom skorom smrÊu Hram i sluæbe u njemu imale vaænu ulogu u poma-ganju vjernim Æidovima da shvate tko je Isus i πto Njegova smrt na kriæustvarno znaËi. Hram, koji opisuje cijeli plan spasenja, mogao je pomoÊimnogima da u Isusu vide Janje “koje je ærtvovano od postanka svijeta”(Otkrivenje 13,8).

96

UTORAK 16. lipnja

NEVJERNI

Usporedba o zlim vinogradarima (Luka 20,9-19) daje nam pouku ootkupljenju. U srediπtu otkupljenja je Bog i Njegova nepromjenjiva lju-bav prema zalutalim greπnicima. Iako je usporedba bila upuÊena æidov-skim voama Njegovog vremena (“Shvatili su, dakako, da je protiv njihrekao tu usporedbu.” redak 19), njezina je poruka vremenski neograni-Ëena. Odnosi se na sve naraπtaje, sve zajednice, sve pojedince na kojeje izlivena Boæja ljubav, kojima je ukazano povjerenje i od kojih BogoËekuje da Mu uzvrate vjernoπÊu. BuduÊi da æivimo u sadaπnjem vreme-nu, iz ove usporedbe moæemo izvuÊi pouke o povijesti spasenja onakokako je Bog promatra.

ProËitajte Luka 20,9-19. Kako se naËelo iz ovog teksta moæeprimijeniti na nas ako Ëinimo istu pogreπku kao i likovi iz us-poredbe?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Umjesto da daju Bogu rodove ljubavi i vjernosti, stanovnici Boæjegvinograda zaboravili su i iznevjerili Boga. Meutim, Bog, kao vlasnikvinograda, slao je u svojoj postojanoj ljubavi slugu za slugom (redci 10-12), proroka za prorokom (Jeremija 35,15) da bi pridobio svoj narod inaveo ga da se okrene odgovornostima upraviteljske sluæbe. Pa ipak,svaki prorok bio je odbaËen. “Koga od proroka nisu progonili oËevivaπi?” (Djela 7,52)

Izvjeπtaj o Bogu dugi je izvjeπtaj o ljubavi. Æalosni dogaaji stalnoÊe se iznova ponavljati, ali slava Êe na kraju odnijeti pobjedu. Nakonkriæa slijedi uskrsnuÊe. Kamen koji je bio odbaËen sada je zaglavnikamen velikog hrama u kojem Êe svi otkupljeni, bogati i siromaπni,Æidovi i neznaboπci, muπkarci i æene, æivjeti kao jedan narod. Oni Êenakon Isusovog dolaska hodati vinogradom i zauvijek uæivati u njegovimplodovima.

Moæda danas nema proroka koje bismo mogli progoniti, alimoæemo odbaciti Boæje vjesnike kao ljudi u proπlosti. Kako moæemobiti sigurni da mi, koji smo pozvani da damo Gospodinu “rodovevinograda”, ne odbacujemo Boæje vjesnike i njihovu vijest?

97

SRIJEDA 17. lipnja

BOG NASUPROT CARU

ProËitajte Luka 20,20-26. Kako shvaÊamo Isusove pouke izovog teksta i kako ih primjenjujemo na naπe prilike bez obzira nato u kojoj zemlji æivimo?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

U Isusovo vrijeme plaÊanje poreza rimskoj vlasti bilo je pitanjesklono promjenama. Oko 6. godine, prema æidovskom povjesniËaru Jo-sipu Flaviju, Juda Galilejac, voa pobunjenika, izjavio je da plaÊanjeporeza caru znaËi izdaju Boga. Ovo pitanje, zajedno s tvrdnjama nekihosoba da su mesija ili pretendenti na prijestolje, pokrenulo je povreme-ne pobune protiv rimske vlasti. U takvim osjetljivim okolnostima, pita-nje postavljeno Isusu je li po zakonu da æidovski narod plaÊa porezotkrilo je skrivene pobude onih koji su Mu to pitanje postavili: da jeodgovorio da je po zakonu, znaËilo bi da je na strani Rima i da ne moæepostati æidovski kralj, kako je mnoπtvo klicalo prigodom ulaska u Jeru-zalem; da je rekao da nije, znaËilo bi da slijedi raspoloæenje koje jevladalo u Galileji i da se izjaπnjava da je rimska vladavina nezakonita,izlaæuÊi sebe opasnosti da bude optuæen za izdaju. Nadali su se da Êestaviti Isusa u takav poloæaj iz kojeg neÊe moÊi naÊi izlaz.

Meutim, Isus je prozreo njihove namjere. Pokazao je na carev likna novËiÊu i odgovorio: “Dakle ... dajte caru carevo, a Bogu Boæje!”(Luka 20,25) Æivjeti pod carevom vlaπÊu, Ëiji se novac koristio za sva-kidaπnje potrebe, znaËi ispunjavati svoje obveze prema caru. Meutim,tu je i druga obveza, ona veÊa, koja proizlazi iz Ëinjenice da smo stvo-reni na Boæju sliku i da Njemu dugujemo svoju vjernost.

“Kristov odgovor nije bio izbjegavanje, veÊ praviËan odgovor napitanje. ... Izjavio je da poπto æive pod zaπtitom rimske sile, trebaju jojdati potporu koju zahtijeva sve dotle dok se to ne sukobi s uzviπenijomobvezom. Meutim, dok se miroljubivo pokoravaju zemaljskim zakoni-ma, u sva se vremena trebaju prvo pokoravati Bogu.” (Ellen G. White,Isusov æivot, str. 495)

Na koji naËin moæemo biti uzorni graani bez obzira na to ukojoj dræavi æivimo, dok u isto vrijeme imamo na umu da smostanovnici grada “kojemu je Bog graditelj i tvorac” (Hebrejima11,10)?

98


GOSPODNJA VE»ERA

ProËitajte Luka 22,13-20. Kakvo znaËenje ima Gospodnja veËe-ra koja je bila odræana u vrijeme Pashe?

..................................................................................................................................

Isus je ustanovio Gospodnju veËeru povezujuÊi je s povijesnimokvirom pashalne veËere. Pasha naglaπava ljudsku slabost nasuprotBoæjoj velikoj sili. Izraelci se nisu mogli sami osloboditi iz egipatskogropstva, kao πto se mi sami ne moæemo osloboditi posljedica grijeha.Osloboenje je doπlo od Boga kao dar Njegove ljubavi i milosti, i o tomesu Izraelci trebali pouËavati svoju djecu iz naraπtaja u naraπtaj (Izlazak12,26.27). Kao πto je osloboenje Izraela Boæjim otkupiteljskim djelo-vanjem postalo dio povijesti otkupljenja, tako je osloboenje ËovjeËan-stva od grijeha utemeljeno na povijesnom dogaaju na kriæu. Isus jenaπe “pashalno janje” (vidi 1. KorinÊanima 5,7), a Njegova PosljednjaveËera je “Ëin u kojem zajednica vjerom ukazuje na veliËanstveno ipresudno znaËenje Kristove smrti”. (G. C. Berkouwer, The Sacraments,Eerdmans, 1969., str. 193)

Gospodnja veËera nas podsjeÊa da je Isus “one noÊi u koju bijaπeizdan” (1. KorinÊanima 11,23), noÊ prije nego πto je bio razapet, objaviosveËanu vijest svojim uËenicima koje su se trebali sjeÊati: kruh i vinosimbol su Njegovog tijela koje se trebalo slomiti, i Njegove krvi koja jetrebala biti prolivena radi oprosta grijeha (vidi Matej 26,28). Isusovasmrt bila je jedino Boæje sredstvo kojim nas je mogao izbaviti od grije-ha. Da ne bismo zaboravili da je Isusova smrt nebeski dar za naπespasenje, Isus je uspostavio Gospodnju veËeru i zapovjedio da se odr-æava do Njegovog povratka (1. KorinÊanima 11,24-26).

Isusovih rijeËi da se Njegova krv “prolijeva za sve za oproπtenjegrijeha” (Matej 26,28) trebamo se sjeÊati do samog svrπetka ljudskepovijesti. Zanemariti ovu izjavu i izabrati drugi naËin spasenja znaËiodbaciti Boga i Njegovu izabranu metodu spasenja.

Ovdje se izdvajaju dvije kljuËne pouke. Prva pouka koje se trebamosjeÊati prigodom Gospodnje veËere jest da je Krist umro za nas. Drugaje pouka da smo zbog Njegove smrti, koja nas je dovela u zajedniπtvo,svi kao jedno tijelo. Prigodom Gospodnje veËere okupljeni smo kaoKristova otkupljena zajednica posljednjeg vremena, koja Ëeka Gospo-dnji povratak. Do tog trenutka Gospodnja veËera je podsjetnik da povi-jest ima znaËenje, a æivot nadu.

Krist je dao svoje tijelo i krv da bi nam dao obeÊanje o vjeËnomæivotu. Kako nam ova zadivljujuÊa istina moæe pruæati trajnu nadui sigurnost?

99

PETAK 19. lipnja


“Jesti Kristovo tijelo i piti Kristovu krv znaËi primiti Ga kao osob-nog Spasitelja, vjerujuÊi da On praπta naπe grijehe i da smo u Njemusavrπeni. Mi Êemo postati dionici Njegove naravi ako promatramo Njeg-ovu ljubav, ako prebivamo u njoj, ako pijemo od nje. Ono πto je hranaza tijelo, to Krist mora biti za duπu. Hrana nam ne moæe koristiti akoje ne jedemo, ako ne postane dio naπeg biÊa. Tako i Krist nema nikakvuvrijednost za nas ako Ga ne upoznamo kao osobnog Spasitelja. Teorij-sko znanje neÊe nam uËiniti nikakvo dobro. Moramo se hraniti Njime,moramo Ga primiti u srce tako da Njegov æivot postane naπ. Mi moramocrpsti Njegovu ljubav i Njegovu milost.” (Ellen G. White, Isusov æivot,str. 314)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Razmislite o prizoru kada Isus Ëisti Hram. Na koji naËinsvoju vjeru i vjernost moæemo staviti na prodaju? Kako vjera moæebiti upotrijebljena za stjecanje dobitka, prestiæa i poloæaja? ©to jejoπ vaænije, kako kao Crkva moæemo biti sigurni da neÊemo bitiprevareni na isti naËin?

2. Ateist Alex Rosenberg vjeruje da je svekolika stvarnost, sve-koliko postojanje iskljuËivo materijalistiËko. Odnosno, sve moæe imora biti objaπnjeno samo fiziËkim procesima. Ovi procesi, narav-no, nemaju plan, cilj i svrhu niti su povezani s Bogom. “©to je svrhasvemira?” pita on. “Nema je.” Ako vas besmisao i nepostojanjesvrhe svemira Ëini utuËenima, Rosenberg vas upozorava da svojuutuËenost ne shvatite ozbiljno. Zaπto? Zato πto naπi osjeÊaji, uklju-ËujuÊi i utuËenost, nisu niπta drugo do posebni raspored neuronai kemijskih supstanci, a ima li u tome neËeg ozbiljnog? Rosenberg,meutim, daje odgovor onima koji su obeshrabreni zato πto njihovæivot nema smisla. BuduÊi da je utuËenost samo poseban sklopneurona, potrebno ih je samo prerasporediti — a to se moæe uËinitifarmaceutskim preparatima. “Ako se ne budete osjeÊali bolje uju-tro... ili nakon tri tjedna, uzmite neki novi preparat. Ako vam jedanne pomogne, drugi sigurno hoÊe.” On je ozbiljan kada ovo tvrdi.Ako ste utuËeni, samo uzmite lijekove. Usporedite ovo glediπte naæivot s naπom vjerom u Isusa Krista i onim πto je On uËinio za nasna kriæu. Zaπto je naπe sudjelovanje u Gospodnjoj veËeri otvorenopobijanje nihilizma i besmisla koje Rosenberg zastupa u svojimateistiËkim stavovima?

100



..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................


..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Iskoristite svaku priliku da idete na mjesta odreena za molitvu.Oni koji se doista trude odræavati vezu s Bogom, vidjet Êe se na moli-tvenim skupovima, vjerni u izvrπavanju svoje duænosti, iskreni i æeljnida poæanju sve blagoslove koji se mogu steÊi. Oni Êe iskoristiti svakupriliku da se izloæe zrakama svjetlosti s Neba.” (Ellen G. White, PutKristu, str. 85.)

101


Pouka 13 20.—27. lipnja 2015.

RaspeÊe i uskrsnuÊe“Treba da Sin »ovjeËji bude predan u ruke greπnikâ i da

bude razapet te da uskrsne treÊi dan!” (Luka 24,7)

Biblijski tekstovi: Postanak/1. Mojsijeva 3,1-6; Luka 22,39-46;2. KorinÊanima 13,8; Luka 22,53; Matej 12,30; 1. KorinÊanima15,14.

Isus je od djetinjstva bio svjestan da je doπao na Zemlju ispunitiOËevu volju (Luka 2,41-50). PouËavao je, lijeËio i sluæio s odluËnomposveÊenoπÊu i posluπnoπÊu Bogu. Sada, nakon Posljednje veËere, do-πlo je vrijeme da sam poe putem, da ispuni Boæju volju, da doæiviizdaju i odbacivanje, da Mu bude sueno, da bude razapet i da se po-bjedonosno uzdigne nad smrÊu.

Tijekom svojeg æivota Isus je znao da je kriæ neizbjeæan. U evan-eljima rijeË “morati” Ëesto ukazuje na Isusove patnje i smrt (Luka17,25; 22,37; 24,7; Matej 16,21; Marko 8,31; 9,12; Ivan 3,14). On morapoÊi u Jeruzalem. Mora doæivjeti patnju. Mora biti odbaËen. Mora bitiuzdignut itd. Niπta nije moglo odvratiti Boæjeg Sina od odlaska na Golgo-tu. On je osudio svaki nagovor da odbaci kriæ, kao da dolazi od Sotone(Matej 16,22.23). Bio je uvjeren da “Êe mnogo trpjeti ... da Êe biti ubijeni da Êe uskrsnuti treÊi dan” (Matej 16,21). Za Isusa put prema kriæu nijebio proizvoljan: “Tako stoji pisano” (Luka 24,25.26.46), bilo je dio bo-æanske “Tajne koja je bila sakrivena kroz vjekove i pokoljenja, a koja jesada objavljena njegovim svetima” (Koloπanima 1,26).

102

NEDJELJA 21. lipnja

GETSEMANI: STRAHOVITA BORBA

Na poËetku ljudske povijesti Bog je stvorio Adama i Evu i postavioih u divan vrt u kojem se nalazilo sve πto im je bilo potrebno da bi mogliostvariti sretan æivot. Uskoro se dogodilo neπto nepredvidljivo: pojaviose Sotona (Postanak 3). On je iskuπao prvi par i uvukao mladi planetZemlju u veliku borbu izmeu dobra i zla, izmeu Boga i Sotone.

Sada, kada je Bog odredio vrijeme, drugi vrt (Luka 22,39-46) postaoje snaæno bojno polje na kojem je bjesnio rat izmeu istine i laæi,pravednosti i grijeha, Boæjeg plana spasenja i Sotoninog cilja da uniπtiljudski rod.

U Edenskom vrtu svijet je bio uvuËen u grijeh i propast; u Getseman-skom vrtu bila je osigurana njegova konaËna pobjeda. U Edenskom vrtusamouvjerenost je odnijela kobnu pobjedu; u Getsemaniju je pokornostBogu donijela pobjedu nad grijehom.

Usporedite dogaaje iz Edenskog vrta (Postanak/1. Mojsijeva3,1-6) s dogaajima iz Getsemanija (Luka 22,39-46). Po Ëemu serazlikuju?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Getsemani se istiËe po dvije kljuËne pojedinosti: prva, po najzlob-nijem Sotoninom pokuπaju da odvrati Isusa od Boæje misije i cilja; za-tim, po najuzviπenijem primjeru oslanjanja na Boæju snagu da bi Njego-va volja i namjere bile ostvarene. Getsemani pokazuje da koliko god jebitka snaæna i koliko god mi bili slabi, pobjedu Êe izvojevati oni koji suiskusili snagu molitve. Kao πto je Isus izgovorio poznate rijeËi molitve:“Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Luka 22,42)

Sva Sotonina vojska okrenula se protiv Isusa; uËenici, koje je tolikoljubio, zanijemjeli su pred Njegovom patnjom. Kapi krvi slijevale su seniz Njegovo lice; izdajnikov poljubac bio je sve bliæi; sveÊenici i straæarisamo πto Ga nisu uhvatili. Ipak, Isus je pokazao da molitva i pokoravanjeBoæjoj volji daje potrebnu snagu duπi da podnese najveÊe æivotne terete.

Kada se sljedeÊi put naete u velikoj kuπnji, kako moæete steÊiiskustvo koje je Isus stekao u Getsemaniju, za razliku od Adama iEve u Edenskom vrtu? ©to je kljuËni Ëimbenik po kojem se njihovipostupci razlikuju?

103


JUDA

“Tada sotona ue u Judu, jednog od Dvanaestorice.” (Luka22,3) Nema sumnje da se Sotona naporno trudio da pridobije sveuËenike. ©to je to u Judi, za razliku od ostalih uËenika, omoguÊiloneprijatelju da uspjeπno ostvari svoje namjere?

..................................................................................................................................

Luka biljeæi da se Isus cijelu noÊ sam molio u gori prije nego πtoje izabrao svoje uËenike (Luka 6,12-16). I Isus je vjerovao da su Dvanae-storica bila Boæji dar (Ivan 17,6-9). Je li Juda doista bio odgovor namolitvu? Kako drugaËije moæemo shvatiti te dogaaje osim da je Ëak iJudinom izdajom i neprijateljstvom trebala biti ispunjena Boæja namjera(vidi 2. KorinÊanima 13,8)?

Juda, koji je posjedovao mnoge sposobnosti, koji je mogao bitidrugi apostol Pavao, otiπao je u pogreπnom smjeru. Njegovo iskustvo uGetsemaniju bilo je poput pada u Edenskom vrtu.

“Gajio je zli duh tvrdiËluka, sve dok nije postao vladajuÊa pobudau njegovom æivotu. Ljubav prema bogatstvu kome je ropski sluæio, nad-vladala je njegovu ljubav prema Kristu.” (Ellen G. White, Isusov æivot,str. 591)

Kada je Isus nahranio pet tisuÊa ljudi s pet kruhova i dvije ribe(Luka 9,10-17), Juda je prvi shvatio politiËku vrijednost ovog Ëuda i“potaknuo zamisao da se Krist silom proglasi za kralja” (Ellen G. White,Isusov æivot, str. 593). Meutim, Isus je osudio takve pokuπaje, πto jeJudu jako razoËaralo: “Nade su mu bile velike. RazoËaranje je bilo gorko.”(Isto) Juda je, kao i ostali, vjerovao da Êe Isus upotrijebiti svoju izuzet-nu silu da uspostavi ovozemaljsko kraljevstvo u kojem je æelio zauzetiodreeni poloæaj. Koliko je to æalosno: zbog svoje æelja za poloæajem uprolaznom kraljevstvu koje nikada nije bilo uspostavljeno, izgubio jemjesto u vjeËnom kraljevstvu koje Êe sigurno doÊi.

Drugom prigodom, kada je odana Isusova sljedbenica odluËila po-mazati Njegove noge skupim mirisom, Juda je osudio njezin postupaksmatrajuÊi ga rasipanjem (Ivan 12,1-8). Judi je samo novac bio predoËima, a ljubav prema novcu zasjenila je njegovu ljubav prema Isusu.Ova zanesenost novcem i vlaπÊu navela je Judu da stavi cijenu na ne-procjenjivi nebeski dar (Matej 26,15). Od tog trenutka “sotona ue uJudu” (Luka 22,3). Tako je Juda postao izgubljena duπa.

Nema niËega loπeg u poloæaju, moÊi ili novcu. Problem nastajekada oni zasjene naπu vjernost Bogu. Zaπto je vaæno da uvijekozbiljno ispitujemo sebe da ne bismo bili prevareni kao Juda?

104

UTORAK 23. lipnja

S NJIM ILI PROTIV NJEGA

Osim svega πto prikazuje, kriæ je stvorio podjele u ljudskoj povije-sti: stvorio je podjelu izmeu vjere i nevjerovanja, izmeu izdaje i pri-hvaÊanja, izmeu vjeËnog æivota i smrti. Kada je kriæ u pitanju, nijednoljudsko biÊe ne moæe ostati neopredijeljeno. Na kraju Êemo biti na jed-noj ili drugoj strani.

“Tko nije sa mnom, taj je protiv mene; tko sa mnom ne sabire, tajprosipa.” (Matej, 12,30) Ovo su snaæne rijeËi zbog kojih se moæemoosjeÊati nelagodno, ali Isus samo iznosi Ëinjenice o tome πto istinazahtijeva od onih koji sudjeluju u velikoj borbi izmeu Krista i Sotone.Mi smo ili s Isusom ili sa Sotonom.

Kako su se sljedeÊe osobe odnosile prema Isusu i koje poukemoæemo izvuÊi iz njihovih primjera koje nam mogu pomoÊi u naπemodnosu prema Bogom i kriæu?

»lanovi Velikog vijeÊa (Luka 22,53). Kakve su pogreπke oviljudi Ëinili, zaπto su ih Ëinili i kako moæemo paziti da na sliËannaËin ne ocjenjujemo Isusa?

..................................................................................................................................

Pilat (Luka 23,1-7.13-25). ©to je navelo Pilata da kaæe: “Nanjemu ne nalazim nikakve krivnje!” (Ivan 19,4) i da Ga u istovrijeme osudi na smrt raspeÊem? ©to moæemo nauËiti iz njegovepogreπke, buduÊi da nije uËinio ono πto je znao da je ispravno?

..................................................................................................................................

Herod (Luka 23,6-12). Koja je bila njegova velika pogreπka iπto moæemo nauËiti iz nje?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Dva razbojnika (Luka 23,39-43). Dva greπnika promatrala suisti kriæ i reagirala na drugaËiji naËin. Kako ovaj prizor otkrivaaspekte spasenja — da se nalazimo na jednoj ili na drugoj straniu velikoj borbi?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

105

SRIJEDA 24. lipnja

USKRSNUO JE

Æene su u nedjelju rano ujutro otiπle do grobnice samo zbog jednograzloga — da zavrπe pogrebni obred. Usprkos vremenu koje su proveles Isusom, nisu u potpunosti shvatile πto Êe se dogoditi. One svakakonisu oËekivale da Êe zateÊi praznu grobnicu ili da Êe im nebeski vjesnikreÊi. “On nije ovdje! Uskrsnuo je!” (Luka 24,6)

U prvih nekoliko poglavlja Djela apostolskih Isusovo uskrsnuÊenavodi se najmanje osam puta. Djela 1,22; 2,14-36; 3,14.15; 4,1.2.10.12.33; 5,30-32. Zaπto je Isusovo uskrsnuÊe tvorilo osnovu pro-povijedi Kristovih apostola i vjere rane Crkve? Zaπto je ono i daljekljuËno za nas danas?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Æene su neposredno bile svjedoci Isusovog uskrsnuÊa. Poæurile suprenijeti ovu radosnu vijest drugima, ali nitko nije povjerovao u nju(Luka 24,11). Apostoli su odbacili taj najznaËajniji izvjeπtaj u povijestiotkupljenja ljudskog roda kao “izmiπljotinu” iscrpljenih i oæaloπÊenihæena (redci 10.11).

Uskoro su shvatili koliko su pogrijeπili!Kristovo uskrsnuÊe je temelj Boæjeg djela otkupljenja i sveukupne

krπÊanske vjere i postojanja. Apostol Pavao to jasno kaæe: “Ako li Kristnije uskrsnuo, onda je neosnovano naπe propovijedanje, neosnovana jei vaπa vjera.” (1. KorinÊanima 15,14) Sve je uzaludno i beskorisno, jernam samo Kristovo uskrsnuÊe moæe pruæiti nadu. Bez te nade naπ æivotzavrπava ovdje na Zemlji i za svu vjeËnost. Kristov æivot nije zavrπio ugrobnici, a veliko obeÊanje glasi da neÊe ni naπ.

“Ako Krist nije uskrsnuo iz mrtvih, onda se dugaËak niz Boæjihdjela otkupljenja za spasenje svojeg naroda zavrπava u slijepoj ulici, ugrobnici. Ako se Kristovo uskrsnuÊe nije stvarno dogodilo, onda namniπta ne jamËi da je Bog æivi Bog, zato πto smrt ima posljednju rijeË.Vjera je u tom sluËaju uzaludna jer se predmet te vjere nije pokazao kaoGospodin æivota. Ako je Krist doista mrtav, krπÊanska vjera je ondazatvorena u grobnici zajedno s konaËnim i najuzviπenijim Boæjim samo-otkrivenjem u Kristu.” (George Eldon Ladd, A Theology of the New Te-stament, Eerdmans, 1974., str. 318)

106


“TREBALO JE DA SE ISPUNI SVE”

ProËitajte Luka 24,13-49 gdje se govori o dogaajima neposre-dno nakon Kristovog uskrsnuÊa. Na πto je Isus u razliËitim susre-tima ukazivao kako bi pomogao ljudima da shvate protekle doga-aje i njihovo znaËenje?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kristovo uskrsnuÊe trebalo je potvrditi Isusovu mesijansku ulogu.Nakon primljenih udaraca biËem i okrutnog zlostavljanja, bio je razapeti proboden, zatim umotan u platno i poloæen u grobnicu. »ak i da je,kako su neki smijeπno pretpostavili, preæivio raspeÊe na kriæu i pola-ganje u grobnicu, krvav, iπiban i slab Isus, koji s mukom izlazi iz grob-nice, ne bi bio prava slika pobjedonosnog Mesije.

Meutim, Isus je bio æiv i dovoljno dobro se osjeÊao da s dva Ëovjekaprijee nekoliko kilometara na putu u Emaus. Prije nego πto im seotkrio, ukazao im je na Pismo pruæajuÊi im Ëvrstu biblijsku osnovu zavjeru u Njega.

Kada se pojavio pred uËenicima, pokazao im svoje rane i jeo snjima, Isus je uËinio joπ neπto — uputio ih je na Boæju rijeË: “Tako stojipisano da Mesija mora trpjeti i treÊi dan uskrsnuti od mrtvih, da se natemelju njegova imena mora propovijedati obraÊenje i oproπtenje grijehasvim narodima, poËevπi od Jeruzalema. A vi ste svjedoci toga.” (Luka24,46-48)

Ovdje Isus nije samo ukazao uËenicima na Pismo, veÊ ga je upotri-jebio da im pomogne da shvate πto Mu se toËno dogodilo. On je povezaosvoje uskrsnuÊe sa zadaÊom da se Evanelje objavi svim narodima.

»ak i pokraj svih snaænih Ëinjenica koje su pokazivale tko je Isus,On je uvijek usmjeravao pozornost uËenika na Boæju rijeË. Uostalom,kako bismo bez Boæje rijeËi znali za poziv i zadaÊu da propovijedamoEvanelje svijetu? Kako bismo znali πto je Evanelje? Biblija je vaænanama danas kao πto je bila Isusu i Njegovim uËenicima.

Koliko vremena provodite prouËavajuÊi Bibliju? Kako ona utjeËena vaπ naËin æivota, na odluke koje donosite i na naËin kako seophodite prema drugima?

107

PETAK 26. lipnja


“Aneli su uvidjeli znaËaj Kristove smrti. Pali ljudski rod ne bimogao imati dom na Nebu da Janje nije bilo zaklano od postanka svijeta.Zar neÊemo onda uzvisiti Kristov kriæ? Aneli pripisuju Ëast i slavuKristu, jer i oni su sigurni samo ako gledaju na patnje Boæjeg Sina.Samo kriæ Ëuva nebeske anele od otpadniπtva. Bez kriæa ne bi bilisigurni pred zlom kao πto nisu bili prije Sotoninog pada. Aneoskosavrπenstvo doæivjelo je poraz na Nebu, a ljudsko savrπenstvo u Eden-skom vrtu, mjestu blaæenstva. Svi koji æele sigurnost na Zemlji ili naNebu moraju usmjeriti svoj pogled na Janje Boæje.” (Ellen G. White, TheSDA Bible Commentary, sv. 5. str. 1132)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Kao krπÊani moramo æivjeti vjerom; moramo vjerovati u onoπto ne moæemo dokazati u potpunosti, za πto nemamo neposredandokaz svjedoka. Naravno, ljudi to stalno Ëine u razliËitim podruËji-ma. Na primjer, u okviru znanosti, jedan pisac je napisao: “Mizapravo imamo neposredne dokaze za iznenaujuÊe mali broj svojihuvjerenja.” (Richard DeWitt, Worldviews: An Introduction to theHistory and Philosophy of Science, 2. izd. str. 15) Ipak, imamomnogo dobrih razloga da vjerujemo. Zapazite, na primjer, πto jeIsus u okviru Velikog naloga rekao uËenicima: “Ova Radosna vijesto Kraljevstvu propovijedat Êe se po svemu svijetu, svim narodimaza svjedoËanstvo, i tada Êe doÊi svrπetak.” (Matej 24,14) Sadarazmislite o vremenu kada je Isus izgovorio ove rijeËi. Koliko jeimao sljedbenika u to vrijeme? Koliko je ljudi vjerovalo u Njega ilishvaÊalo tko je On i πto æeli postiÊi? Razmislite takoer o svimprotivljenjima s kojima se Crkva vjekovima suoËavala u RimskomCarstvu. ImajuÊi sve ove Ëinjenice na umu, razgovarajte o tome ukojoj je mjeri Isus ovom izjavom predvidio πto Êe se dogoditi i kakonam Njegove rijeËi mogu pomoÊi da imamo povjerenje u Boæju rijeË.

2. Razmiπljajte o prethodnom tekstu Ellen G. White. Kako nampomaæe da shvatimo koliko je pitanje grijeha sveopÊeg karaktera?I oni su sigurni samo ako gledaju u Isusa. ©to to znaËi?

108



..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................


..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“Zaπto Boæji sinovi i kÊeri oklijevaju moliti, kad je molitva kljuË urukama vjere koji otvara nebeske riznice u kojima se Ëuvaju neograni-Ëena bogatstva SvemoÊnoga?” (Ellen G. White, Put Kristu, str. 82)

109

»asopis Æivot i zdravlje utemeljen je davne 1924. godine. Prvi urednik bio mu jeAlbin MoËnik, a slijedili su Sigfried Ludewig i Mirko GolubiÊ. Naæalost, ugasio senakon petnaestak godina, uz vihor Drugog svjetskog rata. Godine 1972. ËasopisÆivot i zdravlje poËinje izlaziti ponovno kao “Obiteljski Ëasopis za prouËavanje ipromicanje prirodnih zdravstvenih naËela”. Urednik mu je Slavko »op. Naklada muje od dvadeset do Ëak Ëetrdeset tisuÊa primjeraka, izlazi tromjeseËno, redovito punihdvadeset godina, do Domovinskog rata, kad mu je urednica bila –urica Garvano-viÊ-Porobija. Nakon zatiπja od dvadesetak godina, ponovno je pokrenut kao “Obitelj-ski Ëasopis za promicanje cjelovitog zdravlja”, a urednica mu je Nevenka BlaæiÊ-»op.Potpuno je u boji, formata 17x24 cm, na 32 stranice. U njemu ima za svakoga po-neπto: Aktualnosti, LijeËnik vam savjetuje, Svijet kuhanja, KritiËna toËka, Obiteljskikutak — rubrike su prvoga broja. Drugi broj je u cijelosti posveÊen prestanku puπe-nja. Cijena mu je skromnih 10 kn, a naklada optimistiËnih 20.000 primjeraka. Moæeli se ljepπe obiljeæiti 90. obljetnicu? Devedeseti roendan — a joπ uvijek mlad i zdrav!

NaruËite preko povjerenika za literaturuu svojoj mjesnoj crkvi ili kod nakladnika!

www.znaci-vremena.comtel. 01 2361-920

Æivot i zdravljeponovno izlazi!

Æivot i zdravlje

110

01 S Luka 18,4.5 Upornost u molitvi02 » Psalam 40,10 Boæja vjernost03 P Matej 25,21 Valjani i vjerni sluga04 S Daniel 6,22 Vjerni u opasnostima

05 N Luka 24,15.16 Isus je s nama06 P Izreke 16,20 Pazimo na rijeËi07 U Postanak 18,14 Bogu je sve moguÊe08 S Luka 10,42 Najbolji izbor09 » 1. KorinÊanima 3,6.7 Bog Ëini da raste10 P Psalam 138,5 Velika je Boæja slava11 S Rimljanima 1,14.15 Æelja za propovijedanjem

12 N Nahum 2,1 Navijeπtanje spasenja13 P Filipljanima 4,13 Bog daje snagu14 U Rimljanima 10,15 Donositelji Radosne vijesti15 S Rimljanima 8,28 Sve pridonosi dobru16 » Jeremija 6,16 Put koji vodi k dobru17 P Rimljanima 15,20 Nova podruËja18 S Izaija 55,10.11 RijeË se ne vraÊa bez ploda

19 N Postanak 3,15 ObeÊani Potomak20 P Propovjednik 9,10 UËini dok moæeπ21 U 1. KorinÊanima 15,10 Milost nije bez uspjeha22 S Djela 1,8 “Primit Êete snagu”23 » Matej 6,25 Ne brini se tjeskobno24 P Izreke 8,17 “Nalaze me koji me traæe”25 S Matej 18,10 Putovanje s anelima

26 N Izaija 61,1 LijeËenje slomljenih srca27 P Jeremija 32,17 Bog je stvorio nebo i Zemlju28 U Jeremija 29,11 Bog daje buduÊnost i nadu29 S Jeremija 29,12 Usliπanje onih koji se mole30 » Otkrivenje 18,1.2.4 “Iziite iz nje, moj narode.”

JUTARNJI REDCI — TRAVANJ 2015.

“Primit Êete snagu”

111

01 P Hebrejima 1,14 Aneli sluæe ljudima02 S Efeæanima 6,1 Djeca i roditelji

03 N Efeæanima 1,3 Blagoslovljeni u Kristu04 P Djela 27,23 Boæji aneli05 U Otkrivenje 3,20 Isus stoji i kuca06 S Izaija 6,8 “Poπalji mene!”07 » Hebrejima 12,2 Isus sjedi na prijestolju08 P Jeremija 33,3 Velike i nedokuËive tajne09 S Ivan 15,16 Bog nas je izabrao

10 N Job 42,3 Nerazumne rijeËi11 P Otkrivenje 3,19 Boæj naËin je najbolji12 U Hebrejima 4,12 Boæja rijeË je djelotvorna13 S Psalam 23,3 Okrepa duπe14 » Propovjednik 11,6 Sijanje u svako vrijeme15 P Matej 22,9 “Koga god naete”16 S Otkrivenje 1,3 Vrijeme je blizu

17 N Jeremija 29,13 Traæiti svim srcem18 P Ivan 8,10 Pisanje u pijesku19 U Psalam 34,5 Bog izbavlja od straha20 S Jakov 4,10 Bog Êe uzvisiti ponizne21 » Matej 16,24 Isusov poziv22 P Matej 4,19.20 Ribari ljudi23 S Brojevi 12,6 Prorok u Boæjem narodu

24 N Nahum 2,3 Obnova Boæjeg vinograda25 P 1. KorinÊanima 3,8 Saditi i zalijevati26 U Ivan 14,15 Ljubiti Boga27 S Djela 19,18.19 Vrijednost knjiga28 » Rimljanima 10,17 Kako doÊi do vjere29 P Postanak 50,21 “Ne bojte se!”30 S 2. Timoteju 4,5 Ispuni svoju duænost

31 N Jeremija 33,9 Pred svim narodima svijeta

JUTARNJI REDCI — SVIBANJ 2015.

“Poπalji mene!”

112

01 P Rimljanima 5,20 Milost u izobilju02 U Psalam 77,2 Bog me Ëuje03 S Matej 21,22 Milimo s vjerom04 » Izaija 45,2 Bog ide pred tobom05 P Filipljanima 4,13 “Sve mogu u Isusu Kristu”06 S Djela 26,19.20 Propovijedanje zbog obraÊenja

07 N Psalam 37,5 Prepusti se Bogu08 P Ivan 14,13 U Isusovo ime09 U 2. Petrova 1,19 Proroπtvo je sigurno10 S Psalam 138,3 Zazovi Boga11 » 1. Timoteju 4,12 Mladi kao uzor12 P Propovjednik 11,1 Kruh na vodi13 S Propovjednik 11,2 Vremena pred nama

14 N Matej 5,15 Svjetlost je za sve15 P Job 8,7 SreÊa πto te oËekuje16 U Djela 8,35 Iz cijelog Pisma17 S Matej 5,16 Vidljiva djela ljubavi18 » Rimljanima 12,2 UoËavati Boæju volju19 P Izlazak 15,2 Slavljenje Boga20 S Izreke 1,5 Umnoæavanje znanja

21 N Koloπanima 4,2 Ustrajnost u molitvi22 P Jeremija 29,14 Sabiranje æetve23 U Rimljanima 10,20 Oni koji traæe Boga24 S Tuæaljke 3,22.23 Boæje milosre se obnavlja25 » Otkrivenje 1,3 Blago onom tko Ëita26 P Koloπanima 4,5 IskoriπÊuj svaku prigodu27 S Propovjednik 11,4 Bez obzira na okolnosti

28 N 1. Samuelova 1,11 Molitva iz cijelog srca29 P Djela 9,6 Ustani!30 U 2. KorinÊanima 12,10 Vjerni i u nevoljama

JUTARNJI REDCI — LIPANJ 2015.

“Sve mogu u Isusu Kristu”

113

NaruËite preko povjerenika za literaturuu svojoj mjesnoj crkvi ili kod nakladnika!


114

VE»ERNJE BOGOSLUÆJE U OBITELJI

TRAVANJ

01. Psalam 80.02. Psalam 81.03. Psalam 82.04. Psalam 83,1-9.

05. Psalam 83,10-19.06. Psalam 84.07. Psalam 85.08. Psalam 86.09. Psalam 87.10. Psalam 88,1-9.11. Psalam 88,10-19.

12. Psalam 89,1-15.13. Psalam 89,16-30.14. Psalam 89,31-5315. Psalam 90.16. Psalam 91.17. Psalam 92.18. Psalam 93.

19. Psalam 94.20. Psalam 95.21. Psalam 96.22. Psalam 97.23. Psalam 98.24. Psalam 99.25. Psalam 100.

26. Psalam 101.27. Psalam 102,1-12.28. Psalam 102,13-29.29. Psalam 103.30. Psalam 104,1-18.

SVIBANJ

01. Psalam 104,19-35.02. Psalam 105,1-15.

03. Psalam 105,16-32.04. Psalam 105,33-45.05. Psalam 106,1-15.06. Psalam 106,16-33.07. Psalam 106,34-4808. Psalam 107,1-22.09. Psalam 107,23-43.

10. Psalam 108.11. Psalam 109,1-19.12. Psalam 109,20-31.13. Psalam 110.14. Psalam 111.15. Psalam 112.16. Psalam 113.

17. Psalam 114.18. Psalam 115.19. Psalam 116.20. Psalam 117.21. Psalam 118.22. Psalam 119,1-24.23. Psalam 119,25-48.

24. Psalam 119,49-80.25. Psalam 119,81-96.26. Psalam 119,97-136.27. Psalam 120.28. Psalam 121.29. Psalam 122.30. Psalam 123.

31. Psalam 124.

LIPANJ

01. Psalam 125.02. Psalam 126.03. Psalam 127.04. Psalam 128.05. Psalam 129.06. Psalam 130.

07. Psalam 131.08. Psalam 132.09. Psalam 133.10. Psalam 134.11. Psalam 135.12. Psalam 136.13. Psalam 137.

14. Psalam 138.15. Psalam 139,1-12.16. Psalam 139,13-24.17. Psalam 140.18. Psalam 141.19. Psalam 142.20. Psalam 143.

21. Psalam 144,1-11.22. Psalam 144,12-15.23. Psalam 145.24. Psalam 146.25. Psalam 147.26. Psalam 148.27. Psalam 149.

28. Psalam 150.29. Psalam 1.30. Psalam 2.

115

»ITANJE BIBLIJE REDOM

TRAVANJ

01. 1. Kraljevi 12-1402. 1. Kraljevi 15-1703. 1. Kraljevi 18-2004. 1. Kraljevi 21-22

05. 2. Kraljevi 1-406. 2. Kraljevi 5-707. 2. Kraljevi 8-1008. 2. Kraljevi 11-1309. 2. Kraljevi 14-1610. 2. Kraljevi 17-1911. 2. Kraljevi 20-22

12. 2. Kraljevi 23-2513. 1. Ljetopisa 1-314. 1. Ljetopisa 4-615. 1. Ljetopisa 7-916. 1. Ljetopisa 10-1217. 1. Ljetopisa 13-1518. 1. Ljetopisa 16-18

19. 1. Ljetopisa 19-2120. 1. Ljetopisa 22-2421. 1. Ljetopisa 25-2722. 2. Ljetopisa 28-2923. 2. Ljetopisa 1-324. 2. Ljetopisa 4-625. 2. Ljetopisa 7-9

26. 2. Ljetopisa 10-1327. 2. Ljetopisa 14-1628. 2. Ljetopisa 17-1929. 2. Ljetopisa 20-2230. 2. Ljetopisa 23-24

LIPANJ

01. Psalam 7-902. Psalam 10-1203. Psalam 13-1504. Psalam 16-1905. Psalam 20-2306. Psalam 24-26

07. Psalam 27-2908. Psalam 30-3209. Psalam 33-3510. Psalam 36-3811. Psalam 39-4212. Psalam 43-4613. Psalam 47-49



28. Psalam 93-9529. Psalam 96-9830. Psalam 99-101

SVIBANJ

01. 2. Ljetopisa 25-2702. 2. Ljetopisa 28-30

03. 2. Ljetopisa 31-3304. 2. Ljetopisa 34-3605. Ezra 1-306. Ezra 4-607. Ezra 7-1008. Nehemija 1-309. Nehemija 4-6

10. Nehemija 7-911. Nehemija 10-1112. Nehemija 12-1313. Estera 1-314. Estera 4-715. Estera 8-1016. Job 1-3

17. Job 4-618. Job 7-919. Job 10-1220. Job 13-1521. Job 16-1822. Job 19-2123. Job 22-24

24. Job 25-2725. Job 28-3026. Job 31-3327. Job 34-3628. Job 37-3929. Job 40-4230. Psalam 1-3

31. Psalam 4-6

116

PO»ECI SUBOTA U TRAVNJU, SVIBNJU I LIPNJU 2015.

TRAVANJ SVIBANJ LIPANJMJESTO 3.4. 19.4. 17.4. 24.4. 1.5. 8.5. 15.5. 22.5. 29.5. 5.6. 12.6. 19.6. 26.6.

Beli Manastir 19.20 19.29 19.38 19.47 19.56 20.05 20.13 20.21 20.27 20.32 20.37 20.39 20.39Biograd 19.31 19.39 19.47 19.56 20.04 20.13 20.20 20.27 20.32 20.38 20.41 20.44 20.44Bjelovar 19.28 19.37 19.46 19.55 20.04 20.13 20.21 20.29 20.35 20.40 20.44 20.47 20.47Borovo 19.19 19.28 19.37 19.46 19.55 20.04 20.12 20.19 20.25 20.31 20.35 20.37 20.38BraË 19.26 19.34 19.43 19.50 19.59 20.07 20.14 20.22 20.27 20.32 20.36 20.38 20.38Cres 19.36 19.44 19.53 20.02 20.11 20.19 20.27 20.34 20.40 20.46 20.50 20.52 20.52Crikvenica 19.35 19.44 19.53 20.02 20.11 20.20 20.28 20.35 20.41 20.47 20.51 20.53 20.53»akovec 19.29 19.39 19.48 19.58 20.07 20.16 20.25 20.32 20.38 20.44 20.48 20.50 20.51Dalj 19.19 19.28 19.37 19.46 19.55 20.04 20.12 20.19 20.26 20.31 20.35 20.37 20.38Daruvar 19.25 19.34 19.43 19.52 20.01 20.10 20.18 20.26 20.32 20.37 20.41 20.43 20.44Delnice 19.35 19.44 19.53 20.02 20.11 20.20 20.28 20.36 20.42 20.47 20.51 20.53 20.54Dubrovnik 19.19 19.26 19.34 19.42 19.50 19.58 20.05 20.12 20.17 20.23 20.26 20.28 20.29Dugi Otok 19.32 19.41 19.49 19.58 20.07 20.14 20.22 20.29 20.35 20.40 20.44 20.47 20.47–akovo 19.20 19.29 19.38 19.47 19.56 20.05 20.13 20.20 20.26 20.32 20.36 20.38 20.38Gareπnica 19.27 19.36 19.45 19.54 20.04 20.12 20.20 20.28 20.34 20.39 20.43 20.46 20.46GospiÊ 19.32 19.40 19.49 19.58 20.07 20.14 20.22 20.29 20.35 20.41 20.44 20.47 20.47Grubiπno Polje 19.25 19.34 19.43 19.52 20.01 20.10 20.18 20.26 20.32 20.37 20.41 20.43 20.44Hvar 19.26 19.34 19.43 19.51 19.59 20.07 20.14 20.22 20.27 20.32 20.36 20.38 20.38Ilok 19.16 19.25 19.34 19.43 19.52 20.01 20.09 20.16 20.22 20.28 20.32 20.34 20.35Karlovac 19.32 19.41 19.50 19.59 20.08 20.17 20.25 20.32 20.38 20.44 20.48 20.50 20.51Knin 19.28 19.36 19.44 19.53 20.02 20.10 20.17 20.25 20.31 20.36 20.40 20.42 20.43Koprivnica 19.28 19.38 19.47 19.56 20.05 20.14 20.23 20.31 20.37 20.43 20.47 20.49 20.49KorËula 19.23 19.31 19.38 19.46 19.55 20.02 20.10 20.17 20.22 20.27 20.31 20.33 20.34Kornat 19.31 19.40 19.47 19.56 20.05 20.13 20.20 20.27 20.33 20.38 20.41 20.44 20.44Krapina 19.32 19.41 19.51 20.00 20.10 20.19 20.27 20.35 20.41 20.46 20.50 20.53 20.53Kriæevci 19.29 19.38 19.47 19.56 20.06 20.15 20.23 20.31 20.37 20.43 20.47 20.49 20.50Krk 19.36 19.45 19.53 20.02 20.11 20.20 20.28 20.35 20.41 20.47 20.51 20.53 20.53Kutina 19.28 19.37 19.46 19.55 20.04 20.13 20.20 20.28 20.34 20.40 20.43 20.46 20.46Lastovo 19.25 19.32 19.40 19.49 19.56 20.04 20.11 20.19 20.24 20.29 20.32 20.35 20.35Lipik 19.25 19.34 19.43 19.52 20.01 20.10 20.18 20.25 20.31 20.37 20.41 20.43 20.44Loπinj 19.35 19.44 19.53 20.01 20.10 20.18 20.26 20.34 20.39 20.44 20.49 20.50 20.51Makarska 19.23 19.32 19.40 19.48 19.56 20.04 20.12 20.19 20.25 20.29 20.33 20.35 20.36Maruπevec 19.30 19.39 19.49 19.58 20.07 20.16 20.25 20.32 20.39 20.44 20.49 20.51 20.51MetkoviÊ 19.22 19.30 19.38 19.46 19.55 20.02 20.10 20.17 20.22 20.28 20.31 20.34 20.34

117

PO»ECI SUBOTA U TRAVNJU, SVIBNJU I LIPNJU 2015.

TRAVANJ SVIBANJ LIPANJMJESTO 3.4. 19.4. 17.4. 24.4. 1.5. 8.5. 15.5. 22.5. 29.5. 5.6. 12.6. 19.6. 26.6.

Mljet 19.22 19.29 19.37 19.45 19.53 20.01 20.08 20.15 20.20 20.26 20.29 20.32 20.32Naπice 19.21 19.30 19.39 19.48 19.58 20.06 20.14 20.22 20.28 20.33 20.37 20.40 20.40Nova Gradiπka 19.25 19.34 19.42 19.51 20.01 20.09 20.17 20.25 20.31 20.36 20.40 20.42 20.43Novska 19.27 19.36 19.45 19.54 20.03 20.11 20.20 20.27 20.33 20.38 20.43 20.45 20.46Opatija 19.37 19.46 19.55 20.04 20.13 20.21 20.29 20.37 20.43 20.49 20.52 20.55 20.55Osijek 19.20 19.29 19.38 19.47 19.56 20.05 20.13 20.20 20.26 20.32 20.36 20.38 20.38OtoËac 19.32 19.41 19.50 19.58 20.07 20.16 20.23 20.31 20.37 20.42 20.46 20.48 20.49Pag 19.32 19.41 19.49 19.58 20.07 20.15 20.23 20.30 20.36 20.41 20.45 20.47 20.48Pakrac 19.25 19.34 19.43 19.52 20.01 20.10 20.18 20.25 20.31 20.37 20.41 20.43 20.43Peljeπac 19.22 19.30 19.38 19.46 19.54 20.02 20.09 20.16 20.21 20.26 20.30 20.32 20.32Petrinja 19.29 19.38 19.47 19.56 20.05 20.13 20.22 20.29 20.35 20.41 20.44 20.47 20.47PloËe 19.22 19.31 19.38 19.47 19.55 20.03 20.10 20.17 20.23 20.28 20.32 20.34 20.34PoreË 19.40 19.49 19.58 20.07 20.16 20.24 20.32 20.40 20.46 20.51 20.55 20.58 20.58Poæega 19.24 19.32 19.41 19.50 20.00 20.08 20.16 20.24 20.30 20.35 20.40 20.41 20.42Pula 19.39 19.47 19.56 20.05 20.14 20.22 20.30 20.37 20.43 20.49 20.52 20.55 20.55Rab 19.35 19.44 19.52 20.01 20.10 20.18 20.26 20.34 20.39 20.44 20.49 20.50 20.51Rijeka 19.37 19.46 19.54 20.03 20.13 20.21 20.29 20.37 20.43 20.48 20.52 20.54 20.55Rovinj 19.40 19.49 19.58 20.06 20.16 20.24 20.32 20.40 20.46 20.51 20.55 20.57 20.58Sinj 19.26 19.34 19.43 19.51 19.59 20.07 20.15 20.22 20.28 20.33 20.37 20.39 20.40Sisak 19.29 19.38 19.46 19.55 20.05 20.13 20.22 20.29 20.35 20.40 20.44 20.47 20.47Slatina 19.24 19.33 19.42 19.51 20.00 20.09 20.17 20.25 20.31 20.36 20.40 20.43 20.43Slavonski Brod 19.21 19.30 19.39 19.48 19.57 20.05 20.14 20.21 20.27 20.32 20.37 20.39 20.39Slunj 19.32 19.41 19.50 19.58 20.08 20.16 20.24 20.32 20.38 20.43 20.47 20.49 20.50Split 19.26 19.35 19.43 19.51 20.00 20.08 20.15 20.22 20.28 20.33 20.37 20.39 20.40©ibenik 19.31 19.38 19.47 19.55 20.04 20.12 20.19 20.26 20.32 20.37 20.41 20.43 20.44Varaædin 19.29 19.39 19.48 19.58 20.07 20.16 20.25 20.32 20.38 20.44 20.48 20.50 20.51Vinkovci 19.19 19.28 19.37 19.46 19.55 20.04 20.12 20.19 20.25 20.31 20.35 20.37 20.38Virovitica 19.25 19.34 19.43 19.52 20.01 20.10 20.18 20.26 20.32 20.37 20.41 20.44 20.44Vis 19.27 19.35 19.43 19.52 20.00 20.08 20.15 20.22 20.28 20.32 20.37 20.38 20.39Vukovar 19.19 19.28 19.37 19.46 19.55 20.04 20.11 20.19 20.25 20.31 20.35 20.37 20.37Zadar 19.32 19.40 19.49 19.57 20.06 20.14 20.22 20.29 20.35 20.40 20.44 20.46 20.47Zagreb 19.31 19.40 19.49 19.58 20.08 20.16 20.25 20.32 20.38 20.44 20.48 20.50 20.50Æupanja 19.20 19.28 19.37 19.46 19.55 20.04 20.12 20.19 20.25 20.31 20.35 20.37 20.37

(Vremena u ovoj tablici navedena su po ljetnom raËunanju.)

118

UPOZNAJTE SE S BIBLIJOM!Dopisnim putem upoznajte

njezine junake, proroke, pisce, pjesnike...

Dopisni biblijski teËajBIBLIJA GOVORI

26 lekcija biblijskoga gradiva iz kojih Êete na brz i jednostavannaËin steÊi najosnovnija znanja iz Biblije ili Svetog pisma —

najstarije, najviπe Ëitane i najviπe izdavane knjige. ProuËavajteovu jedinstvenu i svetu Knjigu Boæje objave — dopisnim putem,

besplatno i bez obveze, u vrijeme koje Vam odgovarate naËinom i brzinom koju sami odredite.

NaruËite joπ danas na naslov:ZNACI VREMENA, DOPISNA BIBLIJSKA ©KOLA

Prilaz Gjure DeæeliÊa 75 (p.p. 925), 10001 ZAGREB

Dopisna biblijska πkola online:http://biblija-govori.hr/otkrijmo/

www.biblija.hr

119


120

POUKE IZ BIBLIJE — izdanje za odrasle — 2/2015.

Pouke iz Biblije — izdanje za odrasle priprema Odjel za crkvenesluæbe Generalne konferencije adventista sedmog dana. Pouke se pripre-maju pod nadzorom proπirenog odbora za subotnjoπkolske pouke, Ëiji suËlanovi konzultativni urednici. Tiskana biblijska pouka pridonos je odbora.

Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10 000 Zagreb, Hr-vatska • Odgovorni urednik: Neven KlaËmer • Urednik: Mario ©ijan • Pri-jevod: Dragana Todoran • Lektura: Marijan MalaπiÊ • Korektura: Ljiljana

–idara • Prijelom: Brankica VukmaniÊ • Tisak: Tiskara Velika Gorica

znaci-vremena.comadventisti.hr

CROATIAN ADULT SSQ — 2/2015John M. Fowler, The Book of Luke

121

Tih

i ocean

Tokyo

KIN

A

Sjevern

a azijskopacifiËka divizija

RU

SIJA

KA

ZA

HS

TAN

KIR

GIS

TAN

PAK

ISTA

N

IND

IJAN

EPA

LB

UTA

N

MIJA

NM

AR

LA

OS

TAJL

AN

D

VIJE

TN

AM

KA

MB

OD

ÆA

FILIP

INI

Unije

Crkve

SkupineVjernika

StanovnikaK

ineska unija1.284

3.303419.378

1.363.462.000Japanska unija

10247

15.236127.301.000

Korejska unija

714185

237.41874.940.000

Mongolija

46

1.9922.792.000

Tajvan56

306.367

23.361.000

Ukupno

2.1603.571

630.391351.892.000

Misijski projekti

1.M

eun

arodni evan

eoski centar u

Sh

izuoki, Japan

.2.

Osn

ivanje crkava u

velikim gradovim

a Ch

ongqu

ing,

Hen

gyang i N

ann

ing, K

ina.

3.M

isijski institu

t za mlade S

aebyeokisel u N

aju, Ju

æna

Koreja.

4.T

ri srediπta utecaja u

Taipeiju, Taich

un

gu i

Kaoh

siun

gu, Tajvan

.5.

Tri u

Ëionice i kn

jiænica u

Ulaan

Baataru

, Mon

golija.

Viπe: w

ww

.Ad

ventistM

ission.org

MO

NG

OL

IJA

Ulaan

baatar

Beijin

g/Pek

ing

Pyon

gyang

Seu

l

JA

PA

N

SJE

VE

RN

A K

OR

EJA

JUÆ

NA

KO

RE

JA

TAJVA

N

IND

IJA

Hon

g Kon

g

Documents

TRAVANJ SVIBANJ LIPANJ Evanðelje po Luki · “Ro enje Zaharijina sina, kao i ro enje Abrahamovog djeteta, i Ma-rijina djeteta, trebalo je pouËiti o velikoj duhovnoj istini, istini