Upload
others
View
24
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
TRETMAN LIRSKE PJESME:METODOLOŠKA HIBRIDNOST I PJESNIČKI KANON
U ĐURĐEVIĆEVIM VITAE ILLUSTRIUM RHACUSINORUM
G o r a n a S t e p a n i ć
UDK: Gorana StepanićIzvorni znanstveni rad Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Ignjat Đurđević (1675-1737) autor je nedovršena bio-bibliografskog leksikona Vitaeillustrium Rhacusinorum, prvog teksta te vrste koji uključuje i svjetovne autore i redovnike,odnosno svećenike. Sadržava natuknice o 105 dubrovačkih autora 15-17. stoljeća te citateiz 137 pjesničkih tekstova na latinskom, hrvatskom i talijanskom. Natuknice varirajuopsegom ukupnog teksta te opsegom i žanrovskim repertoarom citiranih stihova (ljubavnalirika, epitafi, enkomijastičko pjesništvo), koji se koriste kao izvor za biografske podatke.Citirane prigodnice otkrivaju versificiranu komunikaciju i komunikacijske krugove unutardubrovačke književne scene i njezinu povezanost s talijanskim pjesnicima. Zahvaljujućivelikoj količini navedenih stihova Đurđevićev je tekst moguće promatrati i kao svojevrsnuantologiju dubrovačke ‘biografske poezije’ i kao jednu od verzija fiksirana kanonanovovjekovnog dubrovačkog pjesništva do početka 18. stoljeća.
Ključne riječi: Ignjat Đurđević, pjesnički kanon, novovjekovna dubrovačka lirika,bio-bibliografski leksikon
1. Đurđevićeva zbirka
Među nedovršenim latinskim proznim djelima poznatoga dubrovačkog autora,paradigmatičnoga baroknog pjesnika, redovnika Ignjata Đurđevića (1675–1737),posebno se ističe bio-bibliografski spis naslovljen Vitae illustrium Rhacusinorum ili,kako glasi njegov naslov u drugoj, duljoj verziji, Vitae et carmina nonnullorumillustrium civium Rhacusinorum. Tiskan je prvi i za sada jedini put u Beogradu 1935,u izdanju Petra Kolendića, koji je izdanje opremio brojnim i iscrpnim bilješkama.1 Spis
1 Petar K o l e n d i ć, »Biografska dela Ignjata Đurđevića«, Zbornik za istoriju,jezik i književnost srpskog naroda, Beograd, 1935, i Pavle P o p o v i ć, »O radu nadubrovačkoj biografiji« u Kolendić, n. dj., I-XLVII.
6 Colloquia Maruliana XIX (2010.)
je, pouzdano se može reći, nastao u razdoblju između 1707. i 1716. Srpski filolog PavlePopović njegov nastanak smješta u godine nakon drugog Đurđevićeva povratka izItalije (nakon 1712), koje je pjesnik proveo u benediktinskom samostanu sv. Jakovana Višnjici i tijekom kojih se intenzivno posvetio književnom stvaranju. Vitae etcarmina u neku su ruku nastavak ili razrađenija verzija Đurđevićeva ranijeg kratkogbiografskog spisa zabilježenog unutar Đurđevićeva pisma dum Radu Miličiću (1707?)u kojem se nižu kratke bilješke o 54 dubrovačka autora.2
Spomenuto Đurđevićevo biografsko djelo predstavnik je već razmjernouhodana žanra i nastavlja se na niz starijih bio-bibliografskih radova s područjalokalne književnosti. Prethode mu djela dubrovačkih dominikanaca AmbrozaRanjine (c. 1490–1550) i Ambroza Gučetića (1563–1632), koji su, za razliku odbaroknog pjesnika, pisali biografske tekstove leksikografskog tipa isključivo opripadnicima dominikanskog reda u Dubrovniku. Ignjat Đurđević prvi je autornavedenoga žanra koji donosi natuknice o dubrovačkim autorima bez obzira nanjihov građanski status, obuhvaćajući svećenike i redovnike kao i svjetovne autore.Istu će tendenciju poslije njega nastaviti dominikanac Serafin Crijević (1686–1759),a zatim njegovi sugrađani, franjevac Sebastijan Slade Dolci (1699–1777) i talijanskipijarist i adoptivni Dalmatinac Franjo Marija Appendini (1768–1837). Biografijuslavnih Dubrovčana pisao je i isusovac Đuro Bašić (1695–1765), koji se, međutim,ograničio na životopise istaknutih pripadnika vlastitog reda.3 Starija latinskabiografija hrvatske književnosti nije, dakako, ograničena granicama DubrovačkeRepublike: jedan od predstavnika ovoga dragocjenog sekundarnog žanra jest isplitski biograf Marko Dumanić (Marcus Dumaneus, 1628–1701), koji svojbiografski leksikon koncipira na način vrlo sličan Đurđevićevu te se, kao idubrovački biograf, bavi piscima jednoga, i to svojeg rodnog grada.4
Đurđevićevo djelo Vitae et carmina obuhvaća natuknice o 105 dubrovačkihknjiževnika i znanstvenika, od srednjovjekovnih pisaca do autora sedamnaestog
2 Pismo Radu Miličiću tiskano je u Kolendićevu izdanju zajedno s Vitae et carmina is trećim Đurđevićevim biografskim spisom koji se nalazi unutar posvete SaltijeraSlovinskoga Marinu Zlatariću (Venecija, 1729). Za dataciju triju biografskih spisa v. PavleP o p o v i ć, n. dj., XXIX-XLI.
3 Kratak tekst Ambroza Ranjine uobličen je kao poslanica njegovu sugrađaninu BrnuGetaldiću i tiskan u: Klement R a n j i n a, Quodlibet declamatorium, Venecija, 1541.Izdanja ostalih navedenih biografskih spisa: Ambroz G u č e t i ć, Catalogus virorum exfamilia Praedicatorum in litteris insignium, Venecija, 1605; Serafin Marija C r i j e v i ć,Bibliotheca Ragusina, 1-4 (prir. S. Krasić), Zagreb, 1975-80; Đuro B a š i ć, ElogiaJesuitarum Ragusinorum qui usque ad annum 1764 obiere u: Croatia sacra 3 (1933) 6,116-216. i Vrela i prinosi 3 (1933), 4-104; Sebastijan S l a d e D o l c i, Fasti litterario-Ragusini / Dubrovačka književna kronika (prijevod i bilješke P. Knezović), Hrvatski institutza povijest, Zagreb, 2001; Franjo Marija A p p e n d i n i, Notizie istorico-critiche sullaantichità, storia, e letteratura de’Ragusei I-II, Dubrovnik, 1802-1803.
4 Synopsis virorum illustrium Spalatensium, u: Andrea C i c c a r e l l i, Opuscoliriguardanti la storia degli uomini illustri di Spalato, e di parecchi altri Dalmati, Dubrovnik,1811, 12-42. Vrijednost je Dumanićeva djela i u tome što je ono jedini izvor za stanovitbroj Marulićevih stihova.
Gorana StepaniÊ: Tretman lirske pjesme: metodoloπka hibridnost i pjesniËki… 7
stoljeća.5 U Kolendićevu izdanju tekst obaseže 105 stranica. Započinje abecednoporedanim natuknicama (i to tradicionalno, prema imenu, a ne prezimenu autora,počevši od »Antonius Castratius«) da bi se ubrzo, nakon sedamnaeste natuknice(str. 23), između teologa Klementa Ranjine i poznatog pjesnika Dinka Ranjinenašao pjesnik Nikola Bunić. Već za dvadesetak stranica abecedno načelo krši seu toj mjeri da prestaje biti načelom, no ipak se tijekom cijeloga djela zadržavastanovita tendencija grupiranja autora istog krsnog imena.6
Natuknice se međusobno izrazito razlikuju svojim opsegom: ima ih koje uredak-dva daju osnovne podatke o autoru (ili se, u nedostatku biografskih podataka,navodi autorov opus), a postoje i takve čiji opseg prelazi 8 stranica, što je slučaj spoznatijim dubrovačkim pjesnicima.7 Struktura natuknice nije uniformirana, noslijedi se opća tendencija da se prvo izlože osnovni podaci o autoru: plemićki sta-tus, pripadnost svećenićkom redu, politička funkcija, vrlo rijetko godina rođenjai nešto češće godina smrti. Podaci o literarnoj djelatnosti autora ne podliježu,međutim, nikakvu redu. Preuzevši ulogu biografa, Đurđević ima snažnu potrebupotvrditi svoje navode, no našao se u nezavidnu položaju: izvori kojima se koristida potkrijepi svoje tvrdnje uglavnom su paratekstovi u izdanjima dotičnih autoraili pak pjesme dubrovačkih pisaca koje su u rukopisima kolale Gradom. Đurđe-vićeve natuknice stoga uključuju brojne citate, mahom stihovane, iz djela drugihautora, kako onih koji su predmet natuknice, tako i onih čija se djela uzimaju kaoizvor ili ilustracija Đurđevićevih tvrdnji.
Izraženo brojkama, stanje izgleda ovako: u Vitae et carmina citirano je 137pjesničkih tekstova u opsegu od jednog do 208 stihova. U 43 natuknice citiraju sestihovi naslovljenika ili drugog autora; najveći dio natuknica u kojima se citirajustihovi odnosi se na autore 16. stoljeća, nešto manje 15. stoljeća i još manje naautore 17. stoljeća.8 Ima i starijih stihova: u natuknici – jedinoj te vrste unutardjela – koja se ne odnosi na osobu nego na grad Dubrovnik (Ragusae laudes), akoja se gotovo cijela sastoji od citata historiografskih izvora, citira se i tridesetstihova srednjovjekovnog djela Miletii versus, najstarije stihovane kronikeDubrovnika. Jedna je od posljednjih natuknica De variis generibus carminumIllyricorum, svojevrstan stihološki ekskurz u kojem se nabrajaju vrste stihova istrofa u dubrovačkom pjesništvu na hrvatskom.
5 Radi se o kudikamo većoj brojci od one kojom se do sada baratalo: Vlaho B o-g i š i ć u tekstu o Đurđeviću u HBL-u navodi da se radi o bilješkama o 60-ak autora. V.»Đurđević, Ignjat«, Hrvatski biografski leksikon, sv. III, JLZ, Zagreb, 1993, 765.
6 Za strukturu i pododjeljke djela v. Pavle P o p o v i ć, n. dj., XXXVI-XXXVII.7 Za prvi slučaj v. natuknicu o Baru Nalješkoviću koja glasi: Bartholomaeus Nalius
Italice scripsit epigrammata. Unum extat excusum ad Nicolaum Nalium (K o l e n d i ć,n. dj., 19). Više prostora zauzimaju natuknice o poznatijim autorima: Šiško Menčetić (ondje,88-91), D. Zlatarić (26-33), I. Crijević (36-40), M. Monaldi (57-60).
8 Samo se u 5 natuknica vezanih uz autore 17. stoljeća, odnosno autore čija je glavninaopusa stvorena ili tiskana u tom stoljeću, navode stihovi. U tablici u Prilogu sedamnaesto-stoljetni autori citiranih stihova, za razliku od ostalih, nisu otisnuti masnim slogom.
8 Colloquia Maruliana XIX (2010.)
Vitae sadržavaju pjesničke tekstove 38 autora i 6 anonimnih tekstova. Odidentificiranih autora koji nisu Dubrovčani sedmorica su Talijani, jedan jePortugalac (Didak Pir) a jedan, nama nepoznati Stanislaus Marullus, autor nosicognomen Macedo. U ukupnom broju naslovljenika jedna je žena, Cvijeta Zuzorić,a među autorima citiranih stihova jedna je pjesnikinja, Julija Bunić.9 Na temeljugrube procjene može se tvrditi da je u Đurđevićevu leksikonu omjer proze i poezijeotprilike jednak te da je količina autorova teksta bitno manja od količine citiranogamaterijala. Unutar citiranog teksta poezije je više nego proze. U takvom odnosucitirane poezije i okolnog teksta Đurđevićeva se biografska zbirka može promatratikao svojevrsna antologija ranonovovjekovne dubrovačke poezije, višejezičankorpus pjesničkih tekstova autora vezanih uz dubrovačku kulturnu scenu.
Ovom ćemo prilikom taj korpus promatrati na dva načina: prvo, kao niztekstova čija je svrha ilustrirati navode dubrovačkoga književnog historiografa,dakle unutar konteksta, vezano uz okolinu u kojoj se pojavljuju; drugo, kaosvojevrsnu antologiju dubrovačke poezije, pri čemu će valjati ustanoviti o kakvuse izboru radi i koliko su čvrsti njegovi kriteriji.
2. Vitae kao biografija i kao povijest književnosti.
Narušavanje abecednog načela pri redanju natuknica, o kojem je već bilo riječi,govori nam da su Vitae illustrium Rhacusinorum nedovršeno djelo, svojevrstanwork in progress Đurđevićeva leksikografskog opusa, bilješke za opsežniji i boljestrukturiran biografski leksikon.10 Potvrđuje to svojevrstan metodološki i kon-cepcijski nered koji vlada unutar natuknica. Odražavaju ga, primjerice – a zadržatćemo se samo na poznatijim imenima – natuknice o Džori Držiću i Šišku Menčetiću.
Natuknica o Držiću11 započinje ovako:
Georgius Darsius, coaevus Sigismundi Mensii, poeta fuit, cuius est, cumpuella, quam ardebat, alii nupta fuisset:
Gorčije žalosti jesu li gdi tkomuneg mojoj mladosti i srcu, jaoh, momu?
Izgubih muku svu, zaman se sve rabi,posijah ja njivu, a inim sutra bi.12
9 Za naslovljenike natuknica, autora citirane poezije, opseg teksta, žanrovski opis citira-ne poezije i lokaciju u tiskanom korpusu starijeg hrvatskog pjesništva v. Prilog ovome članku.
10 Nabrajajući Đurđevićeva djela, Serafin Crijević u svojem leksikonu BibliothecaRagusina to djelo navodi kao »Apparatus ad conficiendum Ragusinorum civium litterisillustrium catalogum«. Serafin Marija C r i j e v i ć, Bibliotheca Ragusina, sv. 2 i 3, JAZU,Zagreb, 1977, 186.
11 K o l e n d i ć, n. dj., 43-45.12 Citirani stihovi su iz Džorine pjesme objavljene u SPH II, 393. I latinski i hrvatski
tekst, Đurđevićev i citiranih pjesnika, ovdje i nadalje prenosim u obliku u kojem ga je objavioKolendić.
Gorana StepaniÊ: Tretman lirske pjesme: metodoloπka hibridnost i pjesniËki… 9
Nakon još jedne Džorine pjesme u nastavku natuknice slijedi:
Haec vero est Sigismundi Mensii:
Može li bit rados tolika na svijetumože li tu slados pčela nać na cvijetu
koju ja nahodim u tebi, diklice,kada se prigodim vidjeti tve lice.13
Nadalje: o Držiću se kaže da je objavio odulju pjesmu kojom se savjetujeizbjegavanje ljubavi, a čiji se početak citira. Nakon toga odaje se izvor biografskihpodataka:
Omnia haec tam de Darsio, quam de Sigismundo Mensio excerpsi emanuscripto anni 1507. Similiter etiam de Marino Christichievio.
E fratre filium habuit Marinum Darsiam poetam, qui ecclesiasticus fuit.Epitaphium posuit ei Dominicus Ragnina ode 169:
O spijevče hrabreni, koga svit sad slavi,ja pastir ranjeni žestokom ljubavi
na grobni tvoj kami za slavno tve bitjepunima rukami prosipam sve cvitje...14
Jedini izvor podataka o Držiću, kako se navodi, jest Zbornik Nikše Ranjineiz 1507.15 No citira se i hrvatska nadgrobnica Džori autora Dinka Ranjine,definirana u adaptiranom latinskom žanrovskom sustavu kao ode, koja po svojojnaravi visokostilizirana i literarizirana žanra ne nudi pravih biografskih informacija.U uvodu natuknice saznaje se da je Držić Menčetićev suvremenik te da je citiranupjesmu napisao »kada se djevojka u koju je bio zaljubljen udala za drugoga«: točnotako, izneseno kao činjenica o životu empirijskog autora. Unutar natuknice o Držićucitira se pjesma drugog pjesnika, Šiška Menčetića, pjesma ljubavne tematike kojane pridonosi znanju o Držićevu životu ili opusu. U Džorinoj je natuknici spomenutjoš jedan pjesnik, Marin Krističević, ljubavni pjesnik čija se barem jedna pjesmasačuvala u Ranjininu zborniku: u sklopu svojevrsne metodološke opaske navedenje unutar natuknice o Džori, no nema vlastite. Ukupan je dojam da je ova natuknicapoprilično kaotične strukture, kao i većina ostalih u Đurđevićevu leksikonu,svojevrsna zaliha bilježaka o autoru, citata njegovih djela i djela o njemu.
Po Đurđevićevu poimanju i u njegovu izboru, u kategoriju djela o nekomautoru osim arhivskih i historiografskih tekstova ulaze, kako smo vidjeli, i pjesničkitekstovi koji, budući da se referiraju na izvanknjiževnu stvarnost (naslovljenik,
13 Stihovi 1-4 Menčetićeve pjesme SPH II, 22.14 K o l e n d i ć, n. dj., 44; Ranjinina pjesma: SPH XVIII, 94.15 Ondje.
10 Colloquia Maruliana XIX (2010.)
njegovo djelo i ostale vrste postignuća) nose stanovitu količinu podataka o adresatu.Ti su podaci, dakako, shodno visokoj konvencionalnosti prigodničarske te,primjerice, ljubavne poezije, ponajčešće općenita tipa te ne pridonose znanju onaslovljenikovu stvarnom životu. Čak i u epitafijima koji se, ako se odnose nastvarnu osobu, pišu nakon njezine stvarne smrti, biografski su podaci u uvjerljivojmanjini u odnosu na unutarliterarne i žanrovske ‘podatke’, motive i jezične geste.U ljubavnome je pjesništvu veza sa stvarnim životom autora mnogo labavija.16
No u nedostatku drugih podataka – ili u nedostatku svijesti o odvojenostiempirijskog autora i kazivača – Đurđević je u svojem leksikonu našao potrebnimustanoviti kako je Džore patio za djevojkom koja se udala za drugoga, pronašavšitaj ‘podatak’ u njegovoj poeziji.
Natuknica o Šišku Menčetiću (Kolendić, 88-93) slične je strukture kaonatuknica o njegovu pjesničkom kolegi. Kako je u njoj korišteni diskurz i načinargumentacije uvelike tipičan za ovo Đurđevićevo djelo, njezinu ćemo strukturuiznijeti detaljnije. Natuknica započinje identifikacijom pjesnika:
Sigismundus Mensius inter poetas Illyricos primus aetate, coaevusGeorgio Darsio, nam ineunte anno 1500 uterque floruit.
Šiško i Džore opet se prikazuju kao pojmovni par, a takvima ih je tradicijaprenijela i do svijesti današnjeg čitatelja. Različitost u odnosu na Džorinu na-tuknicu, a i većinu ostalih, predstavlja komentar o kvaliteti Držićeva i Menčetićevapjesništva:
Ausim ex his alterum Petrarcam, Boccaccium alterum Illyricae poeseosappellare, nam et elegantia idiomatis et inelaboratum pathos atque sententi-arum suavitas in ipsis passim eminet.
U jednoj od mogućih verzija toposa o začetniku književnosti, Đurđević dvojicipjesnika u književnosti na narodnom jeziku pridaje ulogu ravnu prvacima talijanskeranonovovjekovne književnosti. Estetska prosudba o njihovu pjesništvu – otmjenostjezičnog izraza, neizvještačena osjećajnost i ljupkost misli u cjelokupnu njihovudjelu – ukazuju na kanonski status pjesništva dvojice pjesnika o čijim se izvan-književnim životima već dva stoljeća nakon što su bili na vrhuncu stvaranja, unjihovu gradu znade vrlo malo.17 Zanimljiva je Đurđevićeva pohvala pjesničke
16 Problemi vezani uz historiziranje renesansne ljubavne lirike sažeto su objašnjeniu: Tomislav B o g d a n, »Pluralnost hrvatske ljubavne lirike 15. i 16. stoljeća«. Čovjek,prostor, vrijeme. Književnoantropološke studije iz hrvatske književnosti, Disput, Zagreb,2006, 75-78.
17 Za kanonski status Džore Držića i Šiška Menčetića u 16. stoljeću, v. T. B o g -d a n, n. dj. (16), 70: »Najvažnij predstavnici druge generacije dubrovačkih renesansnihpjesnika, Marin Držić (1508-1567) i Nikola Nalješković (oko 1505-1587), u ljubavnoj suse lirici u priličnoj mjeri oslanjali na vlastitu književnu tradiciju. To znači da su djela starijihdubrovačkih ljubavnih lirika u Nalješkovićevo i Držićevo vrijeme već postala kanonizirana,odnosno da je već bila stvorena dostatna recepcijska distanca koja je takvu kanonizacijuomogućila«.
Gorana StepaniÊ: Tretman lirske pjesme: metodoloπka hibridnost i pjesniËki… 11
neizvještačenosti, koja se slobodno može tumačiti kao pohvala ne-manirizmu,nastala pod klasicističkim estetskim utjecajem rimske akademije Arkadije (1690)i, vjerojatno, dubrovačke Akademije dangubnijeh (1695), čiji je član neko vrijemebio. Ovakva pohvala ravnog pjesničkog stila neobična je u autora čija se pjesničkadjela (više hrvatska, no mjestimično i latinska) odlikuju visokomaniriranimbaroknim stilom.
Nastavak natuknice izgleda ovako: nakon tri citirane pjesme na hrvatskom(dijela jedne dulje i dviju kraćih u cijelosti),18 Đurđević nudi i (krivo shvaćen iprenesen) podatak o godini Menčetićeve smrti, na temelju »kataloga plemića«19 ,a također i podrijetlo obitelji Menčetić (na temelju elegije Didaka Pira De originedomus Mensiae iz njegove zbirke Elegiarum libri III).20 Navodi se ime Šiškovaoca; nabraja se pjesnikov opus: »Napisao je šest knjiga ljubavnih pjesama razdiranrazličitim ljubavima i knjižicu Isusu na križu«; slijedi podatak o tome da je biosklon Platonu.21 Nakon toga citiraju se dvije hrvatske pjesme u cijelosti (SPH II,193 i 303), uz dodatak autorskog teksta s još dva citata (SPH II, 173, 1-4 i II, IX)koji »potvrđuju rečeno«: Šiško je, mučen ljubavlju i »ne uspjevajući nigdje stećinaklonost ljubljene, otputovao, kako je razvidno iz njegovih stihova, no nije semogao izliječiti od ljubavne boli«:22
Cum in suis amoribus nimium laboraret neque uspiam reperiret gratiamamatae, abscessit, ut ex eius versibus [patet], nec tamen mederi potuit cupi-dineae plagae:
Scijeneći u meni, tko zađe daleče,da želji ljuveni žuđeno utječe,
ja zato otidoh u tuđe jur strane,nu nađoh, gdi pridoh, velik jad i rane.
Et alibi:
Obidoh vas saj svit, tako mi radosti,ni nađoh ljepši cvit od tvoje mladosti.
Literarni motiv bijega neuslišana lirskog subjekta koji pokušava daleko odgospoje pronaći mir, Đurđević, u maniri dostojnoj najrevnijeg devetnaestostoljet-nog zagovornika pozitivizma, uzima kao biografski podatak. Dapače, potvrdu zato »putovanje« pronalazi na dva mjesta.
18 SPH II, 201 (1-18), SPH II, 145 i SPH II, 160 (posljednje dvije, od četiri stiha,određene su kao epigramma).
19 Pogrešku je ustanovio Kolendić i, konzultiravši Speculum officialium, ustanovionjezino podrijetlo (K o l e n d i ć, n. dj., 245, bilj. 482).
20 Isto, 245, bilj. 481.21 Isto, 89.22 Istaknula autorica.
12 Colloquia Maruliana XIX (2010.)
Slijedi djelomično navedena hrvatska nadgrobnica (epitaphium) Šišku iz peraDinka Ranjine (SPH XVIII, 92, 1-8 i 11-12). Nakon toga dolazi tekst:
Georgius Darsius edidit opus dramaticum nuptiale, quod incipit:
Višnji Bog u nebi u vječnoj radostidaj virnu sad tebi u svemu zadosti!
Quod drama hoc epigrammate Latino claudit:
Vivite felices castique cupidinis amboexercete diu dulcia bella simul,
et videat tota vos ludere nocte lucerna,donec vos faciet curva senecta graves!
Džore Držić je objavio, kaže Đurđević u natuknici o Menčetiću, dramski epi-talamij (s navedenim početkom), koji završava latinskim epigramom.23 U natuknicio Šišku Menčetiću imamo tako podatak o opusu njegova pjesničkog kolege, kaošto je bio slučaj i u Držićevoj natuknici. Unutar natuknice o Menčetiću citira seDžorina pjesma koja nema izravne veze s Menčetićem i obratno: u Džorinojnatuknici, vidjeli smo, nakon što je citirao dvije pjesme toga pjesnika, Đurđević,bez neposredna motiva, nastavlja s pjesmom Šiška Menčetića (Haec vero estSigismundi Mensii).24
Osim o stupnju (ne)dovršenosti Đurđevićeva djela, ovakvo ‘unakrsno’korištenje građe potvrđuje da su dva spomenuta lirika i u najranijoj dubrovačkojknjiževnopovijesnoj tradiciji shvaćena kao dio cjeline, pjesničkog korpusaočuvanog u Zborniku Nikše Ranjine, koji je u svijesti književne publike već sloviokao izvor klasične lokalne književnosti koja se može mjeriti s poznatim talijanskimuzorima.25
Obrnemo li pak dominantnu (historiografsku) namjeru teksta te obilato citiranopjesništvo stavimo u prvi plan, Đurđević se mjestimično otkriva i kao komentatordubrovačke poezije: u natuknicama s brojnim ili opsežnim pjesničkim citatima
23 Radi se o Pirnoj drami pripisanoj Držiću.24 Uzevši u obzir ove dvije natuknice, čija je struktura, odnosno nedostatak jasne
strukture zajednička osobina svih Đurđevićevih natuknica, morat ćemo izraziti neslaganjes Vl. Bogišićem oko tvrdnje kako se u djelu Vitae et carmina radi »bez sumnje« o bilješkamakoje su »izvedene akribijom i sustavnošću znalca«. V. Vlaho B o g i š i ć, n. dj. (4), 765.O sustavnosti u ovom slučaju sigurno ne možemo govoriti. Što se tiče akribije, situacija jebolja: Kolendić je identificirao osamdesetak izvora kojima se Đurđević mogao koristiti.
25 Ilustrativne su s obzirom na Đurđevićevu biografsku »metodu« i natuknice o jošnekim poznatim imenima dubrovačke književnosti 16. stoljeća. Primjerice, Cvijeta Zuzorićse uglavnom ne tretira kao pjesnikinja, već radije kao neka vrst muze te se u vidu biografskog»motiva« i »argumenta« pojavljuje u većem broju natuknica i citiranih tekstova drugihpjesnika. Ilija Crijević najcitiraniji je pjesnik u Đurđevićevu djelu, i adresat i izvor citiranihtekstova, a njegovi stihovi u Đurđevića trpe preslagivanje i prekrajanje. V. Prilog.
Gorana StepaniÊ: Tretman lirske pjesme: metodoloπka hibridnost i pjesniËki… 13
leksikografov tekst djeluje kao Realkommentar uz citiranu poeziju – osobina kojudvije prikazane natuknice, vjerujemo, dobro oslikavaju.
Dubrovački se biograf u slučaju vremenski udaljenih autora mahom koristiparatekstovima. No i u slučaju Ivana Gundulića, recentnijeg i dobro poznatogautora, kao ilustraciju i argument autorove književne vještine Đurđević citira samodva anonimna epigrama iz izdanja Pjesni pokornih kralja Davida. TranslatioDavidovih psalama hvali se u anonimnom latinskom distihu:26
Regia dum patriis donas oracula Musis,te regem Illyrici carminis esse doces.
Kraljevsko Davidovo pjesništvo prevedeno na domaći jezik, »poklonjenodomaćim muzama«, čini Gundulića »kraljem ilirske pjesme«. U drugompjesničkom citatu anonimni autor u formi zagonetke razrađuje metaforu životakao plovidbe povezujući je, očekivano, s prezimenom Gundula:
Tko želi pribrodit, ko David prišo je,valovit ovi svit, pun himbe svakoje,
spjevalac skazat pravedan drum svime,toli ga hoć znati, od plavi nosi ime.
Zašto je Gundulić, već priznat klasik, dobio manje prostora od nekih manjepoznatih autora? Dostupnih Gundulićevih i tuđih stihova o njemu Đurđeviću nijemanjkalo. Ili, da proširimo pitanje: zašto je autora 17. stoljeća u Đurđevićevuleksikonu znatno manje nego onih starijih, a citiranih stihova malo u odnosu nastihove šesnaestostoljetnih pjesnika? Jedan od mogućih odgovora jest da je Đur-đevićev zamišljeni repertoar autora koncipiran kronološki, tj. da se krenulo odstarijih autora, dok bi noviji tek trebali doći na red. Potvrdu za ovu tezu nemamojer Đurđevićevo djelo nikad nije dovršeno. No postoji još jedan moguć razlog zadominaciju šesnaestostoljetnih autora i njihovih stihova: iz vremenske pozicije ukojoj Đurđević piše – početkom 18. stoljeća – šesnaesto je stoljeće predstavljalodubrovački siglo de oro: autori i stihovi koji su u aktivnoj lokalnoj recepciji»odležali« kroz sedamnaesto, početkom narednog stoljeća imali su statusprovjerenih književnih artefakata, dok su mlađi tekstovi, premda poznatih autora,na takav status trebali pričekati još nekoliko desetljeća.27
Konačno: zašto Đurđević citira toliko – barem načelno – sadržajno tipiziranihi estetski nezanimljivih paratekstova, pohvalnih epigrama, oda, pjesama i sonetakoji predstavljaju couvert knjigama i rukopisima? Uopće, čemu toliko citiranje ubiografskom leksikonu? Odgovor leži, čini se, u Đurđevićevoj percepciji pjesničkog
26 K o l e n d i ć, n. dj., 46.27 Usp. istovrsno djelo Bibliotheca Ragusina Sara C r i j e v i ć a (1686-1759), nastalo
u periodu 1726-44, u kojem je, sada s većim vremenskim odmakom, kudikamo veći brojstranica posvećen autorima 17. stoljeća.
14 Colloquia Maruliana XIX (2010.)
teksta: određujući njegovu metodu mogli bismo ga, anakrono, nazvati upravopozitivistom: antički epigrami, lirske vrste, hrvatska i talijanska prigodna i ljubavnalirika – svi ti tekstovi osim estetskog potencijala u sebi nose i biografski materijalkoji, zaključujemo, Đurđeviću mnogo govori o autorovu životu. Poezija pritomima barem jednak dokumentaristički status kao i proza: iz lirske se poezije jednakodobro dobivaju podaci o autorovoj svakodnevici kao i iz posvetnog pisma.
Iz današnje perspektive, kada smo svjesni da se konvencionalna poezija gradina konvencionalnim elementima, teško je povjerovati da je Đurđević – i sam pjesnik(i to ne naivan!) – čitao lirsku poeziju kao izvor biografskih podataka. Naime, kaopjesnik je Đurđević trebao poznavati pjesničke konvencije bez kojih nije mogućeproizvoditi konvencionalno pjesništvo. Pretpostavka za končetozno izražavanje,koje nalazimo i u hrvatskom i u latinskom Đurđevićevu pjesništvu, jesu sposobnostapstrakcije i sposobnost raslojavanja značenja (igre doslovnog i prenesenog).28
Zar je isti pjesnik sposoban graditi višeslojna značenja u vlastitim pjesmama, a sdruge strane, poeziju čita naivno, na prvom sloju, kao što osnovnoškolac čitaškolsku lektiru?
Umjesto odgovora skrećemo pozornost na još jednu mogućnost: pred-romantičarska koncepcija pjesništva na pjesmu ne gleda isključivo kao na artefakt:pjesma funkcionira i kao »nosač poruke«. Potrošač pjesništva pritom ne dajeprednost onim »porukama« koje su udaljenije od svakodnevnog života, kao štoto čini današnji čitatelj, odgojen u drukčijem percepcijskom registru. Za Đurđevićaje u svaku pjesmu moguće »ugurati« i stvarnost i književnu konvenciju – u mjerii omjeru koji zahtijeva komunikacijska situacija. Isto tako i po istoj logici, iz svakeje gotove pjesme moguće iščitati onu količinu konvencije, estetike ili stvarnostikoja je potrebna za (u ovom slučaju biografsku) argumentaciju.29
3. Fiksiranje kanona i stvaranje korpusa
Zašto je Đurđević u svoj leksikon uvrstio tako velik broj primarnih tekstova?Prema najjednostavnojoj pretpostavci, on, koji – podsjetimo se – prvi piše osvjetovnim pjesnicima, nema drugog materijala pa mu kao izvor preostaju njihova– i uz njih vezana – djela. Baš kao učenik suočen s pisanjem školske lektire inedostatkom sekundarne literature, zagledava se u predgovore izdanja, posvetneepigrame i sama djela. No tko su autori tih pjesničkih paratekstova ili ostalihpjesničkih tekstova koje Đurđević uzima kao izvor za svoje natuknice?
28 Konačno, i u leksikonskoj prozi Đurđević se poigrava značenjskim potencijalomjezika: u natuknici o Sabu Bobaljeviću Glušcu čitamo: Sabinus Bobalius Surdus: ... scripsit... non absurda epigrammata... (v. K o l e n d i ć, n. dj., str. 86).
29 Kao prilog ovakvu razmišljanju svraćam pozornost na članak Z. Kravara u kojemse analizira i odvaguje odnos zbiljskoga (biografskog, društvenog) i literarnog (konven-cionalnog, knjiškog) na primjeru teksta s naglašenom komunikacijskom komponentom,poznate Đurđevićeve pjesme Posila sliku svoju gospođi. V. Zoran K r a v a r, »Kratkeanalize četiriju lirskih pjesama«, Sinfonia domestica. Članci o domaćoj književnosti 1. i 2.stupnja, Zadar, Thema i.d., 2005, 47-50.
Gorana StepaniÊ: Tretman lirske pjesme: metodoloπka hibridnost i pjesniËki… 15
Sve su natuknice posvećene isključivo domaćim velikanima od pera, no međuautorima citiranih ilustrativnih stihova ima, kako je već rečeno, i stranaca.Sedmorica su Talijani (C. Simonetti, P. Colonna, F. Beroaldo, B. Varchi, F. Passero,G.-B. Braccheschi, U. Verini), jedan Portugalac (Didak Pir), dok za jednog autora(Stanislaus Marullus Macedo) ne možemo sa sigurnošću odrediti ne samo identitetveć ni točno podrijetlo.30 Preostali autori mahom pripadaju kanonu dubrovačkogšesnaestostoljetnog pjesništva. Uz manje poznate Antuna Kastratovića, ŠimunaZlatarića, Ivana Gučetića, nešto kasnijeg Nikolu Brautića i Marina Lukarevića,tu su i poznatija imena, kao Miho Monaldi, Frano Lukarević Burina, Marin Kaboga,Nikola Nalješković, Oracio Mažibradić, Sabo Bobaljević Glušac, Miho Bunić,Nikola Primović, Karlo Pucić, Ludovik Paskalić, Mavro Vetranović, te zvijezdepoput Ilije Crijevića, Dinka Ranjine, Dominka Zlatarića, Šiška Menčetića i DžoreDržića, Marina Držića.
Najviše puta citiran autor je Ilija Crijević (17 pjesama ili dijelova različitihpjesama), a slijede Didak Pir (13), Šiško Menčetić (12), Dinko Ranjina (11),Dominko Zlatarić i Miho Monaldi (po 9), Džore Držić (8), Sabo Bobaljević (7),te Marin Držić i Nikola Nalješković s po 4 pjesnička teksta. Autori u čijim senatuknicama najviše pjesničkih tekstova citira jesu Ilija Crijević (14), ŠiškoMenčetić (12), Dominko Zlatarić i Miho Monaldi (10), Dinko Ranjina (9), te DžoreDržić (6) i Sabo Bobaljević (5); dijelovi sedam različitih hrvatskih pjesama citiranisu u natuknici o različitim stihotvornim oblicima u ilirskom pjesništvu.31
Pjesnički tekstovi koji su citirani nerijetko su tekstovi s jakom komuni-kacijskom komponentom: poslanice (koje simuliraju jednosmjernu ili dvosmjernukomunikaciju) ili tekstovi koji referiraju na stvarnost adresata, kao pohvalnitekstovi ili posmrtni tekstovi poput epicedija ili (literarnih i stvarnih) epitafa. Izborkomunikacijski naglašenih tekstova tiskanih najčešće u obliku paratekstova uizdanjima otkriva nam, čak i u skučenu prostoru biografskog leksikona, pro-fesionalnu i privatnu povezanost velikih imena dubrovačkog, a i talijanskog pje-sništva u 16. stoljeću. Velik se dio literarne (premda, u slučaju paratekstova, katkadi jednosmjerne) komunikacije odvija u krugu sljedećih osoba: Miho Monaldi –Dinko Ranjina; u trokutu Dominko Zlatarić – Cesare Simonetti – Cvijeta Zuzorić;Dominko Zlatarić – Dinko Ranjina; Dinko Ranjina – Džore Držić; MavroVetranović – Marin Držić (međusobna obrana oko pitanja navodno falsificiraneTirene); Miho Monaldi – Marin Držić; Miho Monaldi – Dominko Zlatarić – MihoMatufić; Miho Monaldi – Sabo Bobaljević.
30 Zanimljivo je što Đurđević portugalskog Židova iz Évore, iz domovine izbjegloghumanista Didaka Pira (Iacobus Evorensis, Isaia Kohen, 1517-1599), unatoč njegovojvezanosti uz dubrovački književni život, ne »pripušta« u krug dubrovačkih autora i nedodjeljuje mu natuknicu. Saro Crijević, pišući o ovom Đurđevićevom djelu, zamjera mušto je među Dubrovčane uvrstio i dubrovačkog nadbiskupa, Firentinca GiovannijaDominicija (1356-1420). V. Serafin Marija C r i j e v i ć, n. dj., 191. Trojicu je autora učije podrijetlo nije siguran Đurđević stavio u kategoriju »Controversi« (K o l e n d i ć, n.dj., 119-120).
31 V. Prilog, kraj.
16 Colloquia Maruliana XIX (2010.)
Đurđevićevo je djelo, već smo natuknuli, s obzirom na količinu citirana, krono-loški razmjerno homogena pjesničkog materijala, moguće promatrati i kaosvojevrsnu antologiju dubrovačke poezije: s jedne strane ona je gartlic reprezenta-tivne lokalne, uglavnom lirske poezije, a s druge pjesmarica »biografske« poezije,takve čiji tekstovi nose – iz Đurđevićeva gledišta i u većoj ili manjoj mjeri – sta-novitu količinu biografskih podataka.
Istovremeno, autorov izbor potvrđuje i kanonski status koji su najčešće citiranipjesnici uživali u lokalnoj recepciji stoljeće ili dva nakon smrti: slično kao i kodantičkih tekstova, u uvjetima teške dostupnosti tekstova (kako prijepisa tako itiskanih izdanja) prisutnost određenog teksta ukazuje na potrebu za tom‘književnom robom’.
Svojim izborom citiranog pjesništva leksikograf ujedno fiksira pjesnički kanonu dubrovačkoj književnoj zajednici s početka 18. stoljeća. Preslagujući dostupani za svoje – biografske – potrebe relevantan korpus tekstova, on otvara mogućnostza različite tematski ili komunikacijski povezane »podkorpuse«, primjerice korpusprigodnog pjesništva o Cvijeti Zuzorićevoj ili cikluse komunikacijskih pjesama– paratekstova autorskih parova ili trokuta. Te podkorpuse – koje dakako za svojepotrebe konstruira današnji istraživač – možemo shvatiti kao naročito zanimljivizvor spoznaja o književnoj komunikaciji između dubrovačkih i inozemnih pjesnikau 16. stoljeću, no i kao dokument o tome što se o toj komunikaciji znalo u 18.stoljeću.32
Napokon, Đurđevićev izbor odražava neke od temeljnih karakteristika poezijei kulture u kojoj je ta poezija nastala: njezinu potpuno ravnopravnu trojezičnost ivisoku komunikativnost. Uz ostale vrijednosti (kao antologije starije hrvatske lirikeili jednoga od tekstova starije književnosti s najvećim udjelom metaknjiževnihrazmatranja), i u toj je značajci velika dokumentarna vrijednost Đurđevićevaleksikona.
Napomena: U tablici u Prilogu masnije su otisnuta imena autora 15. i 16.stoljeća. Stihovi Ilije Crijevića locirani su prema izdanju: Ilija Crijević, Carmina(prir. Darko Novaković), Hrvatska književna baština, knj. 3, Ex libris, Zagreb,2004, 22-251.
32 Načelnim i konkretnim pitanjima stvaranja i preslagivanja, fiksiranosti i fluidnostipjesničkih korpusa te fenomenom komunikacije putem pjesničkih tekstova na materijaluMarulićevih latinskih stihova podrobnije se pozabavio Neven J o v a n o v i ć, »Prolegomenaza retoriku Marulićeve splitske ekipe«, CM XV (2006), 141-174.
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
1.A
ntun
K
astra
tović
Ant
un
Kas
trat
ović
-
11-1
5hr
vats
kios
mer
ački
kat
reni
152
Pre
ma
svje
tovn
oj
ljuba
viŠ
enoa
, A. (
ur):
Ant
olog
ija
pjes
ničt
va
hrva
tsko
ga i
srbs
koga
, Zg
(187
0): 1
40.
2.A
ntun
Med
oD
idak
Pir
Ant
un M
edo
16la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
4
pohv
alni
epi
gram
iz
posv
ete
2. k
nj.
Piro
ve z
birk
e C
ato
min
or
Did
ak P
ir, C
ato
min
or (1
592)
: 111
3. C
vije
ta
Zuzo
rićC
esar
e Si
mon
etti
Cvi
jeta
Zu
zorić
17ta
lijan
ski
kanc
ona
10C
vije
tina
ljepo
taC
. Sim
onet
ti, R
ime
(157
9): 2
4.4.
And
reas
Fr
ancu
s (d
e S
orgo
)
Did
ak P
irA
ndre
as
Fran
cus
17-1
8la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
8+2
epita
fi u
smrt
nasl
ovlje
nika
Did
ak P
ir, C
ato
min
or (1
592)
: 216
5. B
onifa
cije
D
rkol
ica
Did
ak P
irB
onifa
cije
D
rkol
ica
20la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
8ep
itaf u
sm
rt na
slov
ljeni
kaD
idak
Pir,
Cat
o m
inor
(159
2): 2
19
6. K
lem
ent
Ran
jina
Ludo
vik
Pask
alić
Kle
men
t R
anjin
a22
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih6+
2u
pohv
alu
nasl
ovlje
nika
K. R
anjin
a,
Quo
dlib
et
decl
amat
oriu
m
(154
1): f
. 84.
7.D
inko
Ran
jina
Mih
o M
onal
diD
inko
R
anjin
a23
-24
talij
ansk
iso
net
5po
hval
a na
slov
ljeni
kaM
. Mon
aldi
, Rim
e (1
599)
: f. 2
0D
inko
Ran
jina
Din
ko R
anjin
aM
iho
Mon
aldi
24ta
lijan
ski
sone
t14
odgo
vor M
onal
diju
na
pre
thod
noM
. Mon
aldi
, Rim
e (1
599)
: f. 2
0
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
Din
ko R
anjin
aFr
ano
Luka
rević
Din
ko
Ran
jina
24hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
6sl
ici D
inka
Ran
jine
SP
H X
VIII
, V
Din
ko R
anjin
aD
inko
Ran
jina
Livi
a M
essa
-ne
nsis
24hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
2
ljuba
vni s
tihov
i up
ućen
i Liv
ijiS
PH
XV
III, 9
Din
ko R
anjin
aD
inko
Ran
jina
Cvi
jeta
Zu
zorić
24hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
3lju
bavn
i stih
ovi
Cvi
jeti
Zuzo
rićS
PH
XV
III, 2
9
Din
ko R
anjin
aD
inko
Ran
jina
Mar
oje
Maž
ibra
dić
24-2
5hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
6
pohv
ala
Maž
ibra
diću
kao
lju
bavn
om z
nalc
u
SP
H X
VIII
, 51
Din
ko R
anjin
aD
inko
Ran
jina
Cvi
jeta
Zu
zorić
25hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
14lju
bavn
i stih
ovi
Cvi
jeti
Zuzo
rićS
PH
XV
III, 2
5
Din
ko R
anjin
aD
inko
Ran
jina
Ros
a25
hrva
tski
dvos
truko
rim
ovan
i dv
anae
ster
ac
6lju
bavn
i stih
ovi
SP
H X
VIII
, 63
Din
ko R
anjin
aD
inko
Ran
jina
Luka
S
orkoče
vić
25hr
vats
kios
mer
ački
kat
reni
4+4
pohv
ala
knjiž
evno
g da
ra i
prija
teljs
tva
L.
Sor
ga
SP
H X
VIII
, 78
8. D
omin
ko
Zlat
arić
Dom
inko
Zl
atar
ićC
vije
ta
Zuzo
rić26
talij
ansk
iso
net
14pe
trark
istič
ki s
onet
C. S
imon
etti,
Rim
e (1
579)
: f. 4
Dom
inko
Zl
atar
ićC
esar
e Si
mon
etti
Dom
inko
Zl
atar
ić26
-27
talij
ansk
iso
net
14so
net u
poh
valu
pr
ijate
ljuC
. Sim
onet
ti, R
ime
(157
9): f
. 3
Dom
inko
Zl
atar
ićD
omin
ko
Zlat
arić
Cvi
jeta
Zu
zorić
27hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
6ut
jeha
Cvi
jeti
- ud
ovic
i S
PH
XX
I, 15
4
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
Dom
inko
Zl
atar
ićSt
anis
laus
M
arul
lus
Mac
edo
Dom
inko
Zl
atar
ić29
latin
ski
epig
ram
, 4 s
tiha,
el
egijs
ki d
istih
4po
hval
a Zl
atar
iću
- Lj
ubav
Pira
ma
i Ti
zbe
SP
H X
XI,
142
Dom
inko
Zl
atar
ićD
omin
ko
Zlat
arić
Cvi
jeta
Zu
zorić
29-3
0hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
18tu
žaljk
a u
smrt
C.
Zuzo
rić (Đ
.)S
PH
XX
I, 18
7
Dom
inko
Zl
atar
ićD
omin
ko
Zlat
arić
Din
ko
Ran
jina
30hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
6ep
itaf D
inku
Ran
jini
SP
H X
XI,
195
Dom
inko
Zl
atar
ićD
omin
ko
Zlat
arić
amic
us30
-32
hrva
tski
osm
erač
ki k
atre
ni92
carm
en io
cosu
mS
PH
XX
I, 20
0
Dom
inko
Zl
atar
ićD
idak
Pir
Dom
inko
Zl
atar
ić32
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih4
epig
ram
u p
ohva
lu
Zlat
arić
aD
idak
Pir,
Cat
o m
inor
(159
2): 1
73
Dom
inko
Zl
atar
ićD
idak
Pir
Dom
inko
Zl
atar
ić32
-33
latin
ski
alke
jska
oda
8po
hval
a Zl
atar
ića
Did
ak P
ir, C
ato
min
or (1
592)
: 196
Dom
inko
Zl
atar
ićC
esar
e Si
mon
etti
Dom
inko
Zl
atar
ić33
talij
ansk
ika
ncon
a8
pohv
ala
Zlat
arić
aC
. Sim
onet
ti, R
ime
(157
9): f
. 81
9. N
ikol
a P
rimov
ićN
ikol
a Pr
imov
ićM
iho
Mon
aldi
34ta
lijan
ski
sone
t14
refle
ksiv
ni s
onet
po
sveć
en M
onal
diju
M. M
onal
di, R
ime
(159
9): f
. 20
10. I
lija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
Ad
rege
m
Ladi
slau
m36
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih
8o
sebi
Crij
ević
, Car
m. I
, 2,
5-6;
9-1
0; 1
3-16
[1]
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
Ad
rege
m
Vla
disl
aum
36la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
2o
poko
jnoj
sup
ruzi
Crij
ević
, Car
m.
I, 7,
23
-24
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
36la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
2
epita
f sam
ome
sebi
Crij
ević
, Car
m.
I, 14
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
Mar
in N
. 36
-37
latin
ski
falečk
i jed
anae
ster
ac6
o vl
astit
u gi
htu
Crij
ević
, Car
m.
IV,
22, 1
-6Ili
ja C
rijev
ićIli
ja C
rijev
ićA
d A
ndre
am37
latin
ski
falečk
i jed
anae
ster
ac2
o vl
astit
u gi
htu
Crij
ević
, Car
m.
IV,
23, 1
-2.
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
Gas
pare
B
iond
o («
Flav
ius»
)
37-3
8la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
28o
rimsk
oj A
kade
miji
Crij
ević
, Car
m.
VI,
3, 7
-8; 1
1-14
; 19;
27
-30;
239
-240
; 24
5-24
9; 2
52-2
54;
257-
358;
286
; 301
-30
2
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
Pao
lo
Cor
tese
38la
tinsk
i el
egijs
ki d
istih
8po
slan
ica,
C
orte
seov
o pr
ijate
ljstv
o i
gost
oprim
stvo
Crij
ević
, Car
m.
VI,
4, 1
-6; 2
5-26
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
Lore
nzo
Alti
eri
38la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
4pr
ijate
ljstv
oC
rijev
ić, C
arm
. V
I, 5,
1-4
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
Nas
cim
-be
nus
38-3
9la
tinsk
ifa
lečk
i jed
anae
ster
ac
20pr
ijate
ljstv
o s
razn
im h
uman
istim
aC
rijev
ić, C
arm
. V
I, 6,
1-1
0; 1
6-18
: 26-
27; 3
1-36
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
Pom
poni
je
Leto
39la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
6po
hval
a P
ompo
nije
va
pjes
ništ
va
Crij
ević
, Car
m.
VI,
8, 1
5-16
; 21-
22; 3
1-32
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
Mar
in B
unić
39la
tinsk
ifa
lečk
i jed
anae
ster
ac6
prep
oruk
a m
lado
g M
arin
a B
unić
a A
. Fa
rnes
eu
Crij
ević
, Car
m.
VI,
38, 1
-6
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
- 39
latin
ski
(ele
gijs
ki d
istih
) he
ksam
etar
1au
tobi
ogra
fski
stih
o
dvje
ma
kćer
ima
Crij
ević
, Car
m.
VII,
48
, 7
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
In d
etra
cto-
rem
39la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
8o
vlas
titu
zaređe
nju
Crij
ević
, Car
m.
VII,
53
, 37-
44
Ilija
Crij
ević
Ilija
Crij
ević
Giro
lam
o Fr
acas
toro
40la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
8em
enda
cija
Lu
krec
ijaC
rijev
ić, C
arm
. V
I, 1,
27-
28; 3
9-44
11.J
uraj
Dra
gišić
Ilija
Crij
ević
Jura
j D
ragi
šić
41la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
4po
hval
ni e
pigr
am
Dra
gišiću
-aut
oru
Dra
gišić,
De
natu
ra
ange
lica
, 149
9.
Jura
j Dra
gišić
Kar
lo P
ucić
Jura
j D
ragi
šić
41-4
2la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
6po
hval
ni e
pigr
am
Dra
gišiću
-aut
oru
Dra
gišić,
De
natu
ra
ange
lica
, 149
9.
12. G
rgur
B
udis
aljić
(N
atal
is)
Did
ak P
irG
rgur
B
udis
aljić
42la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
6ep
itaf B
udis
aljić
uD
idak
Pir,
Cat
o m
inor
(159
2): 2
18
13.D
žore
Drž
ićD
žore
Drž
ić-
43hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
14
ljuba
vna
pjes
ma
SP
H II
, 393
Džo
re D
ržić
Džo
re D
ržić
- 43
hrva
tski
dvos
truko
rim
ovan
i dv
anae
ster
ac20
ljuba
vna
pjes
ma
SP
H II
, 394
Džo
re D
ržić
Šišk
o M
enče
tić-
44hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
20lju
bavn
a pj
esm
aS
PH
II, 2
2
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
Džo
re D
ržić
Džo
re D
ržić
- 44
hrva
tski
dvos
truko
rim
ovan
i dv
anae
ster
ac
4od
vrać
anje
od
ljuba
viS
PH
II, 4
37
Džo
re D
ržić
Din
ko R
anjin
aD
žore
Drž
ić44
-45
hrva
tski
dvos
truko
rim
ovan
i dv
anae
ster
ac14
epita
fS
PH
XV
III, 9
4
Džo
re D
ržić
Din
ko R
anjin
aD
žore
Drž
ić45
hrva
tski
dvos
truko
rim
ovan
i dv
anae
ster
ac8
pohv
ala
Džo
re
SP
H X
VIII
, 94
14. I
van
Gun
dulić
anon
imIv
an
Gun
dulić
46la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
2po
hval
a pj
esni
ka u
P
j. po
korn
im k
ralja
D
avid
a
SP
H IX
2 19
5
Ivan
Gun
dulić
anon
imIv
an
Gun
dulić
46hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
4po
hval
a pj
esni
ka u
P
j. po
korn
im k
ralja
D
avid
a
SP
H IX
2 19
4
15. J
akov
Bun
ićPi
etro
C
olon
naJa
kov
Bun
ić47
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih4
pohv
alni
epi
gram
, D
e vi
ta e
t ges
tis
Chr
isti
Bun
ić, D
e vi
ta e
t ge
stis
Chr
isti
(152
6)Ja
kov
Bun
ićFi
lippo
B
eroa
ldo
Jako
v B
unić
47la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
6po
hval
ni e
pigr
am
De
rapt
u C
erbe
riB
unić
, De
vita
et
gest
is C
hris
ti (1
526)
Jako
v B
unić
Iv
an G
učet
ićJa
kov
Bun
ić47
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih6
pohv
alni
epi
gram
D
e ra
ptu
Cer
beri
Bun
ić, D
e vi
ta e
t ge
stis
Chr
isti
(152
6)16
. Mar
in D
ržić
Mar
in D
ržić
Seb
astij
an
Gun
dulić
51hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
4+2
pole
mik
a o
auto
rstv
u Ti
rene
SP
H V
II2, 1
8
Mar
in D
ržić
Mav
ro
Vetr
anov
ić-
51hr
vats
kios
mer
ački
kat
reni
20di
o P
jesa
nca
Mar
inu
Drž
iću
u po
moć
SP
H II
I, 20
8
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
Mar
in D
ržić
Mar
in D
ržić
(pub
lika)
52hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
2pr
olog
Tire
neS
PH
VII2
, 27
Mar
in D
ržić
Mih
o M
onal
diM
arin
Drž
ić52
talij
ansk
iso
net
14ep
itaf
M. M
onal
di, R
ime
(159
9): f
. 14.
Mar
in D
ržić
Sabo
Miš
etić
B
obal
jević
Glu
šac
Mar
in D
ržić
52ta
lijan
ski
sone
t8
epita
fB
obal
jević
Glu
šac,
R
ime
amor
ose
(158
9): 9
5
17. N
ikol
a B
raut
ićN
ikol
a B
raut
ićka
rdin
al
Cap
oni
53la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
2o
vlas
titu
tam
nova
nju
Bra
utić
, m
arty
rolo
gium
po
etic
um (1
630)
: 4
Nik
ola
Bra
utić
Nik
ola
Bra
utić
Ad
lect
orem
53la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
2o
vlas
titu
tam
nova
nju
Bra
utić
, m
arty
rolo
gium
po
etic
um (1
630)
: 6
18. L
udov
ik
Crij
ević
Tu
bero
n
Ilija
Crij
ević
Car
us54
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih2
pohv
ala
Tube
rono
va
pjes
ništ
va
Crij
ević
, Car
m.
VII,
53
, 35-
36.
19.F
ranj
o Lu
kare
vić
Bur
ina
Sabo
Miš
etić
B
obal
jević
Glu
šac
Fran
jo
Luka
rević
Bur
ina
54ta
lijan
ski
sone
t (?)
3po
hval
a au
toru
Bob
alje
vić
1589
: 11
0.
Fran
jo
Luka
rević
Bur
ina
Sabo
Miš
etić
B
obal
jević
Glu
šac
Fran
jo
Luka
rević
Bur
ina
55ta
lijan
ski
sone
t (?)
2o
Flor
iB
obal
jević
1589
: 11
0.
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
20. M
iho
Mat
ufić
Dom
inko
Zl
atar
ićM
iho
Mat
ufić
55hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
16
u sm
rt M
atuf
ićev
uS
PH
XX
I, 15
0
Mih
o M
atuf
ićM
iho
Mon
aldi
Mih
o M
atuf
ić55
-56
talij
ansk
iso
net
14u
smrt
Mat
ufić
evu
M. M
onal
di, R
ime
(159
9): f
. 11
Mih
o M
atuf
ićM
iho
Mon
aldi
Mih
o M
atuf
ić56
talij
ansk
iso
net
14po
hval
a M
atuf
ića
M. M
onal
di, R
ime
(159
9): f
. 20
21. M
arin
M
ažib
radić
Šul
jaga
Dom
inko
Zl
atar
ić-
56hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
4
epic
edij
Maž
ibra
diću
- o
njeg
ovu
ljuba
vnom
pj
esni
štvu
SP
H X
XI,
154
22. M
iho
Mon
aldi
Dom
inko
Zl
atar
ićM
onal
di
(put
nik
?)57
hrva
tski
dvos
truko
rim
ovan
i dv
anae
ster
ac
6ep
itaf M
onal
diju
SP
H X
XI,
152
Mih
o M
onal
diD
idak
Pir
Mon
aldi
57la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
4ep
itaf
Did
ak P
ir, C
ato
min
or (1
592)
: 221
Mih
o M
onal
diM
iho
Mon
aldi
Irene
58ta
lijan
ski
sone
t4
u sm
rt Ire
neM
. Mon
aldi
, Rim
e (1
599)
: f. 1
0M
iho
Mon
aldi
Mih
o M
onal
diG
iova
nni
Bat
tista
B
occa
-bi
anca
58-5
9ta
lijan
ski
sone
t8
ljuba
vna
pjes
ma
(o
Cvi
jeti
Z.)
M. M
onal
di, R
ime
(159
9): f
. 19
Mih
o M
onal
diM
iho
Mon
aldi
Gio
vann
i B
attis
ta
Boc
ca-
bian
ca
59ta
lijan
ski
sone
t4
ljuba
vna
pjes
ma
(o
Cvi
jeti
Z.)
M. M
onal
di, R
ime
(159
9): f
. 19v
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
Mih
o M
onal
diM
arin
Kab
oga
Mih
o M
onal
di59
talij
ansk
iso
net
14u
pohv
alu
Mon
aldi
jaM
. Mon
aldi
, Rim
e (1
599)
: f. 2
0vM
iho
Mon
aldi
Ben
edet
to
Varc
hiM
iho
Mon
aldi
59ta
lijan
ski
sone
t14
u po
hval
u M
onal
dija
M. M
onal
di, R
ime
(159
9): f
. 18
Mih
o M
onal
diSa
bo M
išet
ić
Bob
alje
vić
Glu
šac
Mih
o M
onal
di60
talij
ansk
iso
net
7u
pohv
alu
Mon
aldi
jaB
obal
jević
Glu
šac,
R
ime
amor
ose
(158
9): 1
14, 1
-4; 9
-11
Mih
o M
onal
diSa
bo M
išet
ić
Bob
alje
vić
Glu
šac
Mih
o M
onal
di60
talij
ansk
iso
net
4u
pohv
alu
Mon
aldi
jaB
obal
jević
Glu
šac,
R
ime
amor
ose
(158
9): 1
20, 5
-8
Mih
o M
onal
diJu
lija
Bun
ićM
iho
Mon
aldi
60ta
lijan
ski
sone
t 8
Julij
a u
bole
sti p
iše
Mon
aldi
juM
. Mon
aldi
, Rim
e (1
599)
: f. 2
223
. Nik
ola
Nal
ješk
ović
Vikt
or B
esal
iN
ikol
a N
alje
škov
ić62
talij
ansk
i so
net
14po
hval
a N
alje
škov
ića
Nal
ješk
ović
, D
ialo
go s
opra
la
sfer
a (1
579)
: 13
Nik
ola
Nal
ješk
ović
Nik
ola
Nal
ješk
ović
-62
-63
hrva
tski
dvos
truko
rim
ovan
i dv
anae
ster
ac18
dija
lošk
a pj
esm
a,
ljuba
vna
SP
H V
III, 2
3
Nik
ola
Nal
ješk
ović
Nik
ola
Nal
ješk
ović
- 63
hrva
tski
dvos
truko
rim
ovan
i dv
anae
ster
ac4
dese
t god
ina
ljuba
viS
PH
VIII
, 69
Nik
ola
Nal
ješk
ović
Nik
ola
Nal
ješk
ović
(vil)
63hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
2op
rašt
a se
od
ljuba
viS
PH
VIII
, 67
24. O
raci
o M
ažib
radić
Šul
jaga
Ora
cio
Maž
ibra
dić
Šulja
ga
Val
o V
alov
ić66
-71
hrva
tski
osm
erač
ki k
atre
ni20
8po
slan
ica
- utje
ha
prija
telju
zbo
g sm
rti
blis
kih
osob
a
rkp.
Mal
a B
raća
. O
d st
iha
150 Đ
. je
izvo
r
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
25.M
arin
Lu
kare
vić
Mar
in
Luka
rević
-71
-73
latin
ski
heks
amet
ar53
carm
en o
stv
aran
ju
svije
ta (r
kp
pron
ašao
i ci
tira Đ
.)
rkp
(?) (Đ
urđe
vić
je
izvo
r?)
Mar
in
Luka
rević
Mar
in
Luka
rević
(sv.
Vla
ho)
73la
tinsk
ifa
lečk
i jed
anae
ster
ac15
Him
an s
v. V
lahu
rkp.
26. A
ntun
K
rivon
osić
Ant
un
Kriv
onos
ić-
74hr
vats
kios
mer
ački
kat
reni
8In
trom
edija
od
Par
ida
Zbor
nik
MS
X
XX
I/2.
27.P
etar
Guč
etić
Did
ak P
ir-
74la
tinsk
i el
egijs
ki d
istih
2ep
itaf
Did
ak P
ir, C
ato
min
or (1
592)
: 223
Pet
ar G
učet
ićan
onim
- 74
-75
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih8
epita
f, na
tpis
na
sark
ofag
uriz
nica
D
omin
ikan
skog
sa
mos
tana
u
Dub
rovn
iku
28.R
agus
ae
laud
esD
idak
Pir
- 75
latin
ski
jam
b2
iz D
e ur
be R
hacu
saD
idak
Pir,
Cat
o m
inor
(159
2): 1
97
Rag
usae
la
udes
Felic
e Pa
sser
o-
75ta
lijan
ski
sone
t2
Il tro
feo
della
Cro
ce
posv
. Mat
eju
Gra
diću
ondj
e
Rag
usae
la
udes
Gio
vann
i B
attis
ta
Bra
cche
schi
- 75
-76
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih4
pohv
ala
Dub
rovn
iku
u pr
edgo
voru
le
ksik
ona
dom
inik
anac
a A
. G
učet
ića
A. G
učet
ić,
Cat
halo
gus
viro
rum
ex
fam
ilia
prae
dica
toru
m
(160
5): 9
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
Rag
usae
la
udes
Mile
cije
-79
-80
latin
ski
heks
amet
ar30
odlo
mak
o re
likvi
ji sv
. Šim
una
S. C
rijev
ić,
Bib
lioth
eca
Rag
usin
a (1
977)
: III
, 487
-488
29. S
abo
Miš
etić
B
obal
jević
Glu
šac
Dom
inko
Zl
atar
ićS
abo
Miš
etić
B
obal
jević
Glu
šac
86hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
10tu
žaljk
a u
Bob
alje
viće
vu s
mrt
SP
H X
XI,
157
Sab
o M
išet
ić
Bob
alje
vić
Glu
šac
Mih
o B
unić
Sab
o M
išet
ić
Bob
alje
vić
Glu
šac
87hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
16ep
itaf M
išet
ića
Bob
alje
vića
Glu
šca
?
Sab
o M
išet
ić
Bob
alje
vić
Glu
šac
Sabo
Miš
etić
B
obal
jević
Glu
šac
Ann
ibal
e C
aro
87ta
lijan
ski
sone
t4
u sm
rt C
arov
uB
obal
jević
Glu
šac,
R
ime
amor
ose
(158
9): 1
00
Sab
o M
išet
ić
Bob
alje
vić
Glu
šac
Sabo
Miš
etić
B
obal
jević
Glu
šac
Gio
vann
i B
attis
ta
Am
alte
o
87ta
lijan
ski
sone
t10
u sm
rt A
mal
teov
uB
obal
jević
Glu
šac,
R
ime
amor
ose
(158
9): 1
02
Sab
o M
išet
ić
Bob
alje
vić
Glu
šac
Mih
o M
onal
diS
abo
Miš
etić
B
obal
jević
Glu
šac
88ta
lijan
ski
sone
t14
u sm
rt B
obal
jeviće
vuM
. Mon
aldi
, Rim
e (1
599)
: f. 1
1
30.Š
iško
M
enče
tićŠi
ško
Menče
tić-
88-8
9hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
18lju
bavn
a lir
ika
SP
H II
, 201
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
Šiš
ko
Menče
tićŠi
ško
Menče
tić-
89hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
4lju
bavn
a lir
ika
SP
H II
, 145
Šiš
ko
Menče
tićŠi
ško
Menče
tić-
89hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
4lju
bavn
a lir
ika
SP
H II
, 160
Šiš
ko
Menče
tićŠi
ško
Menče
tić-
89-9
0hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
16lju
bavn
a lir
ika
SP
H II
, 193
Šiš
ko
Menče
tićŠi
ško
Menče
tić-
90hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
16lju
bavn
a lir
ika
SP
H II
, 303
Šiš
ko
Menče
tićŠi
ško
Menče
tić-
90hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
4lju
bavn
a lir
ika
SP
H II
, 173
Šiš
ko
Menče
tićŠi
ško
Menče
tić-
90hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
2lju
bavn
a lir
ika
SP
H II
, IX
Šiš
ko
Menče
tićD
inko
Ran
jina
Šiš
ko
Menče
tić90
-91
hrva
tski
dvos
truko
rim
ovan
i dv
anae
ster
ac10
Menče
tićev
epi
taf
SP
H X
VIII
, 92
Šiš
ko
Menče
tićD
žore
Drž
ić-
91hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
2poče
tak
svad
beno
g pr
ikaz
anja
Džo
re
Drž
ića
SP
H II
, 441
Šiš
ko
Menče
tićD
žore
Drž
ić-
91la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
4kr
aj s
vadb
enog
pr
ikaz
anja
Džo
re
Drž
ića
SP
H II
, 448
Šiš
ko
Menče
tićM
arin
Drž
ić-
91hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
4M
arin
D. o
Džo
ri i
Šiš
kuS
PH
VII2
, 18
Šiš
ko
Menče
tićD
inko
Ran
jina
Šiš
ko
Menče
tić91
hrva
tski
dvos
truko
rim
ovan
i dv
anae
ster
ac14
Nad
grob
je Š
-. M
enče
tića
SP
H X
VIII
, 91
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
31. Š
imun
Zl
atar
ićŠi
mun
Zla
tarić
Mih
o Zl
atar
ić92
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih14
epig
ram
u č
ast
stric
a M
. Z. k
oji s
e bo
rio p
od
zapo
vjed
ništ
vom
N
ikol
e Zr
insk
oga
S. C
rijev
ić,
Bib
lioth
eca
Rag
usin
a (1
977)
: III
, 95
Šim
un
Zlat
arić
Šim
un Z
lata
rić-
92-9
3hr
vats
kios
mer
ački
kat
reni
40od
lom
ak iz
pr
ijevo
da O
vidi
jaS
PH
XX
IV, 4
49
32. V
ice
Puc
ić
Sol
tano
vić
Vic
e P
ucić
S
olta
nović
Pan
tasi
lea
94-9
7la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
62E
legi
a ad
P
anta
sile
am
amic
am fi
dem
non
se
rvan
tem
S. C
rijev
ić,
Bib
lioth
eca
Rag
usin
a (1
977)
: III
, 192
-193
Vic
e P
ucić
S
olta
nović
Vic
e P
ucić
S
olta
nović
-96
-97
talij
ansk
iso
net
14S
ola
virtù
è e
tern
aS
. Crij
ević
, B
iblio
thec
a R
agus
ina
(197
7):
III, 1
93
33. V
ikto
r Bes
ali
Vikt
or B
esal
iIv
an
Gun
dulić
97la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
10ep
igra
m u
poh
valu
P
jesn
i pok
orni
h kr
alja
Dav
ida
SP
H IX
, 195
Vik
tor B
esal
iD
idak
Pir
Vik
tor B
esal
i97
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih6
epig
ram
u s
mrt
Bes
alije
va s
ina
Did
ak P
ir, C
ato
min
or (1
592)
: 79
34. V
icen
tius
Sla
vaza
tus
Vic
entiu
s S
lava
zatu
sIv
an
Gun
dulić
97la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
10ep
igra
m u
poh
valu
P
jesn
i pok
orni
h kr
alja
Dav
ida
SP
H IX
196
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
35. M
arin
Kab
oga
Mih
o M
onal
diM
arin
K
abog
a99
talij
ansk
iso
net
4u
pohv
alu
Kab
oge
M. M
onal
di, R
ime
(159
9): f
. 21
36. M
arin
us
Cla
udiu
sD
idak
Pir
Ianu
s C
laud
ius
100
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih2
epig
ram
u p
ohva
lu
obite
lji C
laud
iiD
idak
Pir,
Cat
o m
inor
(159
2): 4
3
37.M
iho
Bun
ić
Bab
ulin
ović
Did
ak P
irM
iho
Bun
ić
Bab
ulin
ović
100
latin
ski
sapf
ička
stro
fa8
oda
u po
hval
u M
. B
unić
aD
idak
Pir,
Cat
o m
inor
(159
2): 2
00
Mih
o B
unić
B
abul
inov
ićIli
ja C
rijev
ićM
iho
Bun
ić
Bab
ulin
ović
100-
101
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih10
epig
ram
u p
ohva
lu
knež
evan
ja M
. B
unić
a (M
icha
eli
Bon
o re
ctor
i)
Crij
ević
, Car
m.V
, 9
Mih
o B
unić
B
abul
inov
ićM
iho
Bun
ić
Bab
ulin
ović
Cvi
jeta
Zu
zorić
101
hrva
tski
dvos
truko
rim
ovan
i dv
anae
ster
ac22
ljuba
vna
poez
ijaS
PH
XI,
101
38.M
avro
V
etra
nović
Did
ak P
irM
avro
V
etra
nović
102
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih18
eleg
ija u
sm
rt M
. V
etra
novića
Did
ak P
ir,
Ele
giar
um li
bri I
II (1
582)
: III,
4, 7
-18;
21
-24;
65-
66
Mav
ro
Vet
rano
vić
Mih
o B
unić
Mav
ro
Vet
rano
vić
102-
103
hrva
tski
dvos
truko
rim
ovan
i dv
anae
ster
ac8
u sm
rt M
. V
etra
novića
SP
H X
I, 25
7
Mav
ro
Vet
rano
vić
Mar
in D
ržić
- 10
3hr
vats
kidv
ostru
ko ri
mov
ani
dvan
aest
erac
12pr
olog
Tire
ne, u
po
hval
u V
etra
novića
SP
H V
II2, 7
3
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
39.b
l. G
iova
nni
Dom
inic
iU
golin
o Ve
rini
-10
9la
tinsk
ihe
ksam
etar
5po
hval
a D
omin
iciju
U. V
erin
i, D
e ill
ustra
tione
urb
is
Flor
entia
e lib
ri III
, Li
sabo
n 15
83: f
. 29
40.f
ra D
onat
Đ
urđe
vić
anon
im-
112
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih8
epita
f – n
atpi
s D
omin
ikan
ski
sam
osta
nu u
D
ubro
vnik
u41
.fra
Kriz
osto
m
Ran
jina
anon
im-
112
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih2
epita
f – n
atpi
s D
omin
ikan
ski
sam
osta
nu u
D
ubro
vnik
ufra
Kriz
osto
m
Ran
jina
anon
im-
113
latin
ski
eleg
ijski
dis
tih8
epita
f – n
atpi
s D
omin
ikan
ski
sam
osta
nu u
D
ubro
vnik
u42
.Fra
n Tr
ankv
il A
ndre
isFr
an T
rank
vil
And
reis
Pom
poni
je
Mel
a11
4la
tinsk
iel
egijs
ki d
istih
10ep
igra
m u
poh
valu
P
. Mel
e u
izda
nju
kom
enta
ra
Joa
chim
von
Wat
t, ko
men
tari
na D
e si
tu o
rbis
P. M
ele
(151
8): 1
3.
De
varii
s ge
nerib
us
carm
inum
Ill
yric
orum
Džo
re D
ržić
115
hrva
tski
petn
aest
erac
4lju
bavn
a lir
ika
SP
H II
, 205
''Ši
ško
Menče
tić11
5hr
vats
kina
izm
jeničn
i osm
erci
i s
edm
erci
4lju
bavn
a lir
ika
SP
H II
, 378
''N
ikol
a N
alje
škov
ić11
5hr
vats
ki7-
7-7-
44
ljuba
vna
lirik
aR
AD
CX
IX, 9
Red
. br
. N
atuk
nica
Aut
or s
tihov
aN
aslo
vlje
nik
stih
ova
Stra
nice
u
Kol
endiće
-vu
izda
nju
Jezi
k st
ihov
aVr
sta
stih
a/ s
trof
e /ž
anr
Bro
j ci
tiran
ih
stih
ova
Nas
lov
pjes
me/
te
ma
stih
ova/
ko
mun
ikac
ijski
ko
ntek
st
Loka
cija
stih
ova
u iz
danj
ima
''Ši
ško
Menče
tić11
5hr
vats
kije
dana
este
rac
4lju
bavn
a lir
ika
SP
H II
, 505
''Ši
ško
Menče
tić11
5-11
6hr
vats
kiče
trnae
ster
ac6
ljuba
vna
lirik
aS
PH
II, 5
05
''Ši
ško
Menče
tić11
6hr
vats
kiče
trnae
ster
ac4
ljuba
vna
lirik
aS
PH
II, 5
06
''D
žore
Drž
ić11
6hr
vats
kina
izm
jeničn
i osm
erci
i s
edm
erci
4lju
bavn
a lir
ika
SP
H II
, 368
''D
žore
Drž
ić11
6hr
vats
kije
dana
este
rci
4lju
bavn
a lir
ika
SP
H II
, 409
Gorana StepaniÊ: Tretman lirske pjesme: metodoloπka hibridnost i pjesniËki… 33
G o r a n a S t e p a n i ć
THE TREATMENT OF THE LYRIC POEM:METHODOLOGICAL HYBRIDISM AND THE POETIC CANON
IN ĐURĐEVIĆ’S VITAE ILLUSTRIUM RHACUSINORUM
The bio-bibliographic piece of writing by Ignjat Đurđević (1675-1737) Vi-tae illustrium Rhacusinorum (Vitae et carmina nonnullorum illustrium civiumRhacusinorum) was created in the period between 1707 and 1716 and printed inBelgrade in 1935 (P. Kolendić). It is part of a series of Latin modern bio-biblio-graphic works in the area of local literature (Ambroz Ranjina, Ambroz Gučetić,Ignjat Đurđević, Serafin Marija Crijević, Đuro Bašić, Sebastijan Slade Dolci,Franjo Marija Appendini). The lexicon Vitae et carmina includes entries about105 Dubrovnik writers and scholars, from medieval writers to authors of the sev-enteenth century. The entries vary in their length (from two lines to eight pages).The irregular structure of the entries, the variable length and the lack of consis-tency in the argumentation within the entries suggests that the work was not com-plete, or that in the form in which it has come down to us it only represents mate-rial for a more systematic biographical lexicon. In the entries, a total of 137 po-etic texts of thirty eight named authors are referred to, together with six anony-mous authors, in Latin, Croatian and Italian, ranging in length from one verse to208. Apart from the verses of Dubrovnik writers, the verses of nine foreigners arecited. The verses of the actual addressee of the entry or another author are quotedin 43 out of 98 entries, and most of the entries in which verses are quoted relate to16th century authors. The purpose of quoting a large quantity of verses is twofold:on the one hand Đurđevic the biographer, in the absence of real documents, takes(mostly occasional) verses as source of biographical data; the poetry, as well asartefact, is also perceived as document. On the other hand, he cites poetic mate-rial as a kind of storehouse of anthological poetry of Dubrovnik early modernwriting.
Perceptibly fewer verses are quoted form the 17th than from the previous cen-tury: the cinquecento poets dominate, it seems, as poets of a century that was al-ready understood to be the golden age of Ragusan literature: these are well-knownauthors, which tradition had preserved via copies and put into the local canon. Inhis lexicon, Đurđević reinforces this canon and gives an anthology of representa-tive verses.
The authors whose verses are represented are the names of older literature,among others: Miho Monaldi, Frano Lukarević Burina, Marin Kaboga, NikolaNalješković, Oracio Mažibradić, Sabo Bobaljević Glušac, Miho Bunić, NikolaPrimović, Karlo Pucić, Ludovik Paskalić, Mavro Vetranović, Ilija Crijević, DinkoRanjina, Dominko Zlatarić, Šišmundo Menčetić, Džore and Marin Držić. Theauthors most quoted are Ilija Crijević (17 poems), after which come Didak Pir(13), Šiško Menčetić (12), Dinko Ranjina (11), Dominko Zlatarić and Miho
34 Colloquia Maruliana XIX (2010.)
Monaldi (9 each), Džore Držić (8), Sabo Bobaljević (7), and finally Marin Držićand Nikola Nalješković with four poetic texts each. The authors in whose entriesthere are the most poetic texts cited are Ilija Crijević (14), Šiško Menčetić (12),Dominko Zlatarić and Miho Monaldi (10), Dinko Ranjina (9), as well as DžoreDržić (6) and Sabo Bobaljević (5). The poetic texts that are quoted are quite oftenparatexts of editions with a strong communicational component and reveal a pro-fessional and private connection of the great names of Dubrovnik and Italian po-etry in the 16th century.
Key words: Ignjat Đurđević, poetic canon, early modern Dubrovnik lyric,bio-bibliographic lexicon