Trgovačko pravo je grana prava u pravnom sustavu (sistemu) koja izučava privatnopravne odnose između trgovačkih subjekata u koje oni ulaze u procesu obavljanja njihovih gospodarskih djelatnosti, a u svezi s proizvodnjom, razmjenom roba i pružanjem usluga.

Ranije u nas u upotrebi izraz „privredno pravo“ kao odraz ideološkog, državnog i gospodarskog sustava u kojemu je država bila glavni nositelj gospodarskih aktivnosti, a gospodarski subjekti nalazili su se uglavnom u vlasništvu države (kasnije od 1950.god)…

Privredno pravo je javno pravo i obuhvaća ukupnost propisa kojima država (javna uprava,javna vlast) intervenira u gospodarstvo i određuje uvjete pod kojima se gospodarska djelatnost ima odvijati.

Izraz trgovačko pravo primarno se odnosi na izučavanje ugovornih odnosa između gospodarskih subjekata u procesu obavljanja njihovih gospodarskih aktivnosti i stoga često korištenje izraza trgovačko ugovorno pravo.

Iz trgovačkog prava izdvojila se grupa pravnih propisa kojima se uređuje položaj gospodarskih subjekata, osnivanje, ustroj, statusne promjene, o odgovornosti za obveze, o statusnim obilježjima, prestanak- u posebnu granu prava, PRAVO DRUŠTAVA.

POVIJESNI RAZVOJ TRGOVAČKOG PRAVA:

Prva pravila, Hamurabijev zakonik (oko 1750g. P.K), za vrijeme Nabukodnosora (cca 7.st.P.K) javljaju se prve, u današnjem razumijevanju, bankarske potvrde.

Za vrijeme Babilona poznato je sklapanje ugovora o zakupu broda, Lex Rhodia de iactu (Rodijski zakon o bacanju tereta s broda u more) 7st.P.K.

Za vrijeme Feničana razvijena pravila o zajedničkim havarijama na moru.

Rimska država i pravo poznaje institut pomorskog zajma (foenus nauticum)

Unatoč postojanju nekih pravnih instituta, koji se smatraju i danas institutima trgovačkog prava, u starom vijeku ne može se govoriti o postojanju trgovačkog prava kao takvog i posebne grane prava, trgovačkim odnosima udovoljavale su razvijene norme građanskog (civilnog) prava.

Srednjevjekovna Italija-razvoj gradova izvan sustava feudalnih odnosa, samostalnost, razvijanje trgovačkih središta, primarno za razmjenu roba, gradovi- Venecija, Bolonja,Đenova, pa i na našoj obali- Dubrovnik, Nin, Krk…

Razvoj trgovačkog prava u prvom redu putem stvaranja običaja-običajno pravo.

Posebni sudovi za trgovce (consules mercatorum)

Stvaraju se i udruženja trgovaca (esnafi,gilde), razvija se poslovanje novcem, pojava banaka.

Trgovačko pravo nastaje kao poseban sustav pravila, koja su primjenjivali trgovci u svojim poslovima-ius mercatorum, lex mercatoria (dakle nastao u talijanskim gradovima nakon 11.st.)

1

Istinski razvoj trgovačkog prava bilježi se tek od ranog srednjeg vijeka, s razvojem proizvodnje i razmjene roba jača i razvija se i trgovačko pravo.

Luj XIV prve cjelovite kodifikacije trgovačkog prava- 2 ordonanse o suhozemnoj (1673g) i pomorskoj (1681g) trgovini- zamjena za gradske statute u dijelu u kojem su se oni odnosili na trgovinu.

Kodifikacija trgovačkog prava prije kodifikacije građanskog prava.

1807.g. Francuska-prvi trgovački zakonik u svijetu-> Code de Commerce, u primjeni od 1.1.1808.godine- sastoji se iz 4 knjige- o trgovini općenito, o pomorskoj trgovini, o stečaju i o trgovačkim sudovima.

KODIFIKACIJE TRGOVAČKOG PRAVA U SVIJETU :

1861.g. Njemačka, 1897 Handelsgesetzbuch-uz neke izmjene i dopune primjenjuje se i danas

1862 Trgovački zakonik, Austrija

1875.g. Hrvatski trgovački zakon (o trgovcima i trgovačkim društvima, o trgovačkim poslovima, o sklapanju trgovačkih poslova, ispunjavanju poslova, kupnji, komisijskom poslu, otpremničkom poslu, vozarskom poslu…

Engleska nema jedinstvene kodifikacije, posebni zakoni, Zakon o mjenici-1893, Zakon o prodaji robe-1893, Zakon o pomorskom osiguranju-1906.

USA- Jedinstveni trgovački zakonik, 1962, u naravni model zakon prema kojem su usvojeni isti trgovački zakoni u svim saveznim državama (reguliranje trgovine prema Ustavu u nadležnosti saveznih država, 403.člana).

1954. Opće uzance za promet robom, glavna državna arbitraža, supstitut za nedostajuće propise o trgovačkom poslovanju. Opće uzance se primjenjuju kada su stranke pristale na njihovu primjenu (subjektivna teorija primjene), smatra se da su pristale na primjenu uzanci u poslovima u kojima je propisana ili ugovorena nadležnost trgovačkog suda, ukoliko stranke nisu isključile njihovu primjenu.

Pretpostavka o primjeni općih uzanci nije se odnosila i na primjenu transportnih klauzula (OU 100-114), na njih je bilo potrebno da se stranke izričito pozovu, iz razloga što transportne klauzule po svojoj naravi i nisu bile uzance već termini- međunarodna pravila.

1978.g.- Zakon o obveznim odnosima, 1109 članaka, jedinstveno reguliranje trgovačkog i građanskog ugovornog prava i ostalih izvora za nastanak imovinskih obveznih odnosa.

Izmjene ZOO, 1991,1994,1996,1999,2005,2008.

Ipak, neke posebne odredbe za privredne (trgovačke ugovore).

O primjeni posebnih odredaba za privredne ugovore, ujedno i pojam ugovora o privredi mješoviti kriterij- ugovori koje sklope privredni subjekti u obavljanju djelatnosti koje čine predmet njihova poslovanja ili su u svezi s tim djelatnostima.

2

ZOO 2005.g.-> brojne odredbe slične ili i identične, no nova struktura zakona, nova europska pravila, usklađivanje s europskim propisima.

Izmjene i dopune ZOO iz 2005.g. 2008.g., zbog daljnjeg usklađivanja s europskim pravom (Direktivama Europskog parlamenta i Vijeća), posebno u pogledu nekih aspekata prodaje robe široke potrošnje, u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode, o paket putovanjima, paket odmorima i paket turama, na kog se odnosi trogodišnji rok zastare za međusobne tražbine o prometu roba i usluga, o građenju „ključ u ruke“….

HR i nadalje ima jedinstveno reguliranje obveznog (ovo uključuje i reguliranje ugovornog) prava-zajedno –zajedničko i jedinstveno reguliranje obveznih odnosa (ugovornih i izvanugovornih), bez obzira da li se radi o građanskopravnim ili trgovačkim odnosima.

I ZOO iz 2005 (2008) jednako kao i ZOO iz 1978. Donosi pojam trgovačkog ugovora (ranija terminologija ugovori u privredi) :

Čl.14.st.2. „Trgovački ugovori prema ovom zakonu su ugovori što ih trgovci sklapaju među sobom u obavljanju djelatnosti, koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u svezi s obavljanjem tih djelatnosti“ (mješoviti, subjektivno objektivni kriterij).

EUROPSKO UGOVORNO PRAVO

->Ugovorno pravo je dio privatnoga prava nacionalnog zakonodavstva država članica, zato se razlikuje od države do države.

->Harmonizacija (usklađivanje) ugovornog prava provodi se u okviru EU na 2 razine- u okviru EU (posebno je zahvaćeno područje zaštite potrošača, ali i elektroničkog poslovanja, prava osiguranja, trgovačkog zastupanja, bankarskog poslovanja) i od strane akademske zajednice.

-> Još ne postoji jedinstveni Europski građanski /ili i trgovački zakonik

->Temeljni pravni instrumenti minimalne harmonizacije su smjernice, ali i preporuke i model zakoni

->Doprinos harmonizaciji čine presude Suda EU

-> prvo područje harmonizacije prava bilo je područje zaštite potrošača, zatim plaćanje u trgovačkim transakcijama, u materiji trgovačkog zastupanja, odgovornosti za neispravan proizvod, o materiji koja se odnosi na elektroničku trgovinu i elektroničke potpise.

-> U pogledu harmonizacije općeg ugovornog prava, više smjernica, nema sustavnog koncepta reguliranja materije ugovornog prava, tek odgovori na pojedinačne i aktualne probleme/pitanja.

-> Posebna važnost pripada Landovim (prof. Ole Lando) načelima ugovornog prava, The Hague 1999

Najcjelovitiji akademski doprinos harmonizaciji ugovornog prava EU.

Konačni tekst ima 17 poglavlja (opće odredbe, o sklapanju ugovora, valjanosti ugovora, tumačenju ugovora, zastari, kamatama…) .

3

Po svojoj pravnoj prirodi Landova načela su soft law- pravno neobvezujuća, no ne i bez vrijednosti.

Stranke mogu ugovoriti njihovu primjenu, sadrže odredbe koje su zajedničke, srodne i poznate pravnicima u Europi, za razliku od nekih međunarodnih konvencija, koje su često rezultat kompromisa (primjer : Konvencija o međunarodnoj prodaji robe, Beč, 1980.)

Landova načela su mogući temelj za izradu budućeg europskog građanskog zakonika.

Zajednički okvir za ugovorno pravo (Common Frame Reference for Contract Law)-projekt kojem je cilj harmonizacija ugovornog prava EU, nositelj projekta je Study Group on European Civil Code, osnovana 1998.g. Radnji cilje grupe je sistematizacija i unapređenje postojećeg ugovornog prava kao pretpostavka budućeg procesa harmonizacije ugovornog prava.

KONVENCIJA UN o međunarodnoj prodaji robe (Bečka), 1980.g.

->Konvencija se primjenjuje na ugovore o prodaji robe sklopljene između strana koje imaju svoja sjedišta na teritoriju različitih država : a) kada su te države ugovornice i b) ako pravila međunarodnog privatnog prava upućuju na primjenu prava jedne države ugovornice.

->Konvencija se NE PRIMJENJUJE na prodaju :

a)robe kupljene za osobnu ili obiteljsku upotrebu ili za potrebe domaćinstva (tzv. Potrošačke prodaje)

b)robu kupljenu na javnoj dražbi

c) sudske prodaje

d)prodaju vrijednosnih papira

e)na prodaju brodova, glisera, zračnih jastuka i zrakoplova

f)na prodaju električne energije

->Konvencija je donesena u okviru UNCITRAL-a (Komisija UN-a za međunarodno trgovačko pravo sa sjedištem u Beču, osnovana 1966.god).

-> norme su dispozitivne (neprisilne)

->Područja koja su predmet pravnog obuhvata u Konvenciji:

a)područje primjene

b)opće odredbe

c)sklapanje ugovora(o prijedlogu za sklapanje ugovora, o opozivosti ponude, o načinu prihvaćanja ponude, o vremenu i mjestu sklapanja ugovora)

4

d)prodaja robe (kad je izvršena povreda/neispunjenje ugovora, o uvjetima za raskid ugovora, isplati cijene, preuzimanju isporuke, sredstvima kojima raspolaže prodavatelj u slučaju povrede ugovora od strane kupca, o prijelazu rizika, o zajedničkim odredbama za kupčeve i prodavateljeve obveze, o naknadi štete, o kamati, o oslobođenju od odgovornosti, čuvanju robe, završne odredbe)

->Konvencija ima ukupno 101 članak, a u pogledu sklapanja ugovora vrijedi načelo slobode izbora forme.

->Ponuda proizvodi učinak od trenutka kada stigne ponuđeniku. Ponuda se može valjano opozvati ako je povlačenje stiglo prije ili u isto vrijeme kada i ponuda.

->Nadalje, Konvencija dopušta valjano sklapanje ugovora bez odredbe o cijeni.

-> Primjena nacionalnih propisa i dalje je nužna, čak i kad Konvencija nije isključena, jer se iz nacionalnih propisa izvode prisilni propisi.

->Ugovor IMA PREDNOST pred Konvencijom!!!!!! (Konvencija je samo sekundarni izvor međunarodne prodaje).

->Konvencija ne teži ka potpunosti, praznine treba popuniti načelima na koje se Konvencija poziva, ali i pravom na koje upućuju pravila mpp-a.

-> Konvencija obvezuje na poštovanje savjesnosti i poštenja u međunarodnoj trgovini

-> Konvencija ima globalni karakter

->U osnovnim rješenjima nije suprotna ZOO-u

->Iako u nazivu nosi naslov Konvencija o međunarodnoj prodaji robe sklopljene između strana koje imaju sjedište na teritorijima različitih država

->Ima prednost u primjeni nad ZOO kada je u pitanju međunarodna prodaja robe

->UNCITRAL pod aktima Opće Skupštine UN redovito objavljuje slučajeve koji su vezani uz primjenu Konvencije.

-> Prema izvješću UNCITRAL-a od 2.5.2012.god. Bečka Konvencija iz 1980.godine do sada ima 78 ratifikacija, a stupanje na snagu u odnosu na Hrvatsku je s danom 8.10. 1991.g.

5

VRELA PRAVA ZA TRGOVAČKE UGOVORE :

Važno pitanje prije primjene pravnih vrela na konkretan pravni odnos je definiranje odnosa- o kakvom pravnom odnosu se radi, a tek potom slijedi primjena odgovarajućih vrela.

Zbog postojanja više vrsta vrela nameće se zadaća određivanja redoslijeda njihove primjene (propis višeg reda ili ranga isključuje propise nižeg reda).

Položaj i mjesto pravnog vrela/propisa u hijerarhiji ili redoslijedu primjene proizlazi iz položaja pravnog vrela/pravne norme u pravnom sustavu, a izvode ga teoretičari i suci u primjeni prava.

S obzirom na temeljno načelo u uređivanju obveznih odnosa (ugovornih odnosa)- slobodno/autonomno uređivanje od strane samih stranaka- na prvom mjestu u redoslijedu primjene pravila na konkretni odnos je ugovor!!!!

OSNOVNA NAČELA KOD UREĐIVANJA OBVEZNIH ODNOSA:

->Osnovno, glavno načelo slobode uređivanja obveznih odnosa je načelo autonomije stranaka.

->Temeljno načelo u uređivanju odnosa je i ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu, međutim relativnost ovog načela, posebno u trgovačkom poslovanju, zaštita slobodnog tržišnog natjecanja i zabrana zloupotrebe monopolističkog položaja na tržištu-predmet reguliranja posebnim zakonom.

->Načelo jednake vrijednosti činidaba- Pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednakih vrijednosti davanja i zbog prekomjernog oštećenja (očitog nesrazmjera činidaba ugovornih strana) može se tražiti poništaj ugovora, ako oštećena strana za taj nesrazmjer činidaba nije znala, niti morala znati (traži se da je bila u dobroj vjeri), no zbog ovog nesrazmjera ne može se tražiti poništaj trgovačkog ugovora (i ugovora na sreću, u slučaju javne prodaje, u slučaju kada je za stečenu stvar dana viša cijena iz osobite naklonosti)

->Načelo dispozitivnosti (čl.11.ZOO), ovo načelo ne upućuje da su sve odredbe ZOO dispozitivne, već da stranke mogu urediti svoj obvezni (ugovorni) odnos i drukčije nego što je to određeno u ZOO pod uvjetom da iz konkretne odredbe ZOO ne proizlazi što drugo.

Uvijek treba prosuditi o kakvoj normi iz ZOO je riječ, da li je odredba dispozitivnog ili kogentnog karaktera, dispozitivna vrela vrijede samo onda ako stranke ne odrede drukčije.

->Načelo savjesnosti i poštenja, osnovno ili temeljno načelo, čl. 4. ZOO „ U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su se dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja…“

Međutim, sam ZOO ne određuje što sadržajno znači pridržavati se načela savjesnosti i poštenja iako i sam u daljnjim odredbama i u konkretnim slučajevima nalaže postupanje u skladu s ovim načelom.

Npr. „…strana koja je pregovarala i prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja…“

Rimsko pravo-bona fides-glavno sredstvo za prevladavanje pretjerane krutosti u primjeni norme.

Svrha ovog načela je ublažiti primjenu norme i osigurati njezinu primjenu u skladu s minimumom moralnih shvaćanja i standarda u zasnivanju i ispunjavanju obveza iz ugovora.

6

Sadržaj ovog načela- pravni standard određuje se prema onomu što većina osoba smatra kao standard ponašanja savjesne i poštene osobe, a prilikom rješavanja slučajeva sud o primjeni osnovnih načela, pa tako i ovoga vodi računa po službenoj dužnosti.

PRIMJENA OBIČAJA I PRAKSE :

Različito je uređena primjena trgovačkih običaja od ostalih običaja.

->Na primjenu subjektivne teorije u primjeni običaja upućivala bi odredba „U obveznim odnosima primjenjuju se trgovački običaji čiju su primjenu stranke ugovorile“…

-> „ U obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se i trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu…“ ova odredba upućuje na objektivnu primjenu trg običaja (temeljem same činjenice njihovog primjenjivanja od strane trgovaca, dakle njih nije potrebno ugovarati, već samo isključiti ako se ne želi da se primjene.

*Trgovački običaji primjenjuju se čak i ako su suprotni dispozitivnim odredbama zakona, ZOO-a, primjenjuju se uvijek ispred propisa kao pretpostavljena volja stranaka

-> Dakle, pojam trg običaja je jedinstven i njegovu primjenu nije potrebno posebno ugovarati, ali je potrebno izrijekom ili šutnjom isključiti njihovu primjenu. Kod toga nije bitno da li su njihovu primjenu stranke ugovorile (ne moraju je ugovarati) ili da je riječ o običajima koji se primjenjuju u istim takvim odnosima (vertikalni običaji) ili onima koje su samo određeni trgovi razvili međusobno.

-> U ostalim odnosima (ne trgovačkim) običaji se primjenjuju samo ako je njihova primjena ugovorena (subjektivna teorija) ili je zakonom propisana.

JEDINSTVO U REGULIRANJU OBVEZNOG PRAVA:

Jedinstvo u reguliranju ugovornog prava je samo uvjetno, naime odredbe ZOO što se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za trgovačke ugovore nije izrijekom drukčije propisano- ovo je posljedica prirode i naravi trgovačkih odnosa.

Upućuje se na potrebu prepoznavanja posebnih odredbi ZOO, koje se odnose samo na trg. Ugovore.

7

POSEBNE ODREDBE SAMO ZA TRGOVAČKE UGOVORE:

Čl.26 Zoo- određivanje stope ugovornih kamata između trgovaca i trgovaca i osoba javnog prava

Čl.29 Zoo- određivanje visine stope zateznih kamata kod trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava

Čl.42 Zoo- o predmnijevanoj solidarnosti više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi kod trgovačkih ug.

Čl. 111- O tomu kako odgovara jamac za obvezu nastalu iz trgovačkog ugovora

Čl 228.- o zastari za međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga

Čl.384. o tomu kada cijena nije određena kod trg.ug. o kupoprodaji ……. itd itd itd

PONAŠANJE U ISPUNJAVANJU OBVEZA I OSTVARIVANJU PRAVA:

Čl. 10. St.1 ZOO- „Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, pažnja dobrog domaćina).

Čl.10.st.2. ZOO- „Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

Dakle, svaki sudionik u ugovornom odnosu iz trgovačkog ugovora je dužan postupati s pozornošću dobrog gospodarstvenika, no ako je u pitanju ispunjavanje obveze iz profesionalne djelatnosti tada je dužan postupati i s povećanom pažnjom/pozornošću i pridržavati se pravila struke i običaja.

UGOVORI KOJI SE UOBIČAJENO SMATRAJU TRGOVAČKIMA

Suvremeni ZOO ne određuje poimenično koji ugovori se smatraju trgovačkima. Svaki ugovor bez obzira na naziv smatra se trgovačkim, ako su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl.14. ZOO (mješoviti-subjektivno objektivni kriterij).

->Hrvatski trgovački zakon iz 1875.g. je određivao poimenično koji poslovi se imaju smatrati trgovačkima, ako se obnašaju kao obrt odnosno da se obrtimice (trajno) vode.

->U jednom broju zemalja (npr.Francuska) određeni poslovi se smatraju trgovačkima bez obzira na to tko ih obavlja. Na njih se uvijek primjenjuju pravila trgovačkog prava.

8

-> U drugim zemljama za pojam trgovačkog ugovora bitno je tko ga je sklopio. Trgovački su poslovi oni koje su sklopili trgovci (subjektivni sistem-Njemačka)

-> U praksi postoje poslovi koji se uobičajeno smatraju trgovačkima, ovo i nasuprot tomu što nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pojam trgovačkog posla.

Tako se ugovori o prijevozu uobičajeno smatraju trgovačkim ugovorima i npr. Kada je u pitanju prijevoz putnika, a putnik nije trgovački subjekt. Također, poslovi u području turizma uobičajeno se smatraju trgovačkim, nadalje poslovi osiguranja i bankarski poslovi isto…

Nasuprot tomu, neki poslovi iako ispunjavaju sve zakonske definicije iz trg.ugovora ne smatraju se trgovačkim ugovorima, npr ugovor o djelu li ugovor o zakupu (zato se ovi poslovi i ne izučavaju u okviru trgovačkog prava).

ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA ZA TRGOVAČKE UGOVORE 1. Dvostrano su obvezujući (ostava kod ugovora o uskladištenju je uvijek teretan posao,

ostavodavac se skladištaru za posao čuvanja obvezuje platiti naknadu, dok kod ugovora o ostavi riječ je u pravilu o pravnom poslu bez naknade za čuvanje ostavljene stvari, to je razlog zašto se u trg.pravu izučava ugovor o uskladištenju, ali ne i ugovor o ostavi).

2. U odnosu na trgovačke ugovore primjenjuju se posebna vrela trgovački običaji, posebne odredbe ZOO, opći uvjeti ugovora, tipski i adhezijski način sklapanja ugovora itd).

3. Kod trgovačkih poslova i ugovora očekuje se brže postupanje trgovaca (npr. Kod prijave vidljivih nedostataka na stvari…)

4. Posebne tehnike sklapanja ugovora vezanih uz korištenje izvora iz kruga tzv.formularnog prava

5. Sporove iz trgovačkih ugovora rješavaju posebni-trgovački sudovi

ZAŠTITA PRAVA OSOBNOSTI

Svaka fizička i pravna osoba (dakle i trgovci) imaju pravo na zaštitu svojih prava i osobnosti.

Pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, naravno osim onih koja su vezana uz fiziološku bit samo kod fizičkih osoba (npr. Pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu), a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.

MONETARNI NOMINALIZAM9

Načelo monetarnog nominalizma- „Kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim ako zakon određuje što drugo“.

Novčane obveze su u ZOO izdvojene u posebnu kategoriju obveza. Značaj novčanih obveza u pravnom prometu, posebno u trgovačkom poslovanju, naturalna

razmjena gotovo nestala iako ne i kao ugovorna figura (posebna vrsta ugovora). –ugovor o zamjeni

Novčane obveze izražavaju se u plaćanju određenog iznosa u novcu, ali i nenovčane obveze, ako se ne izvrše, prelaze u novčane obveze (obveza naknade štete, a to redovito podrazumijeva plaćanje određenog novčanog iznosa

Dakle : pojam novčane obveze= obveza čije se ispunjenje sastoji u plaćanju određenog iznosa ili svote u novcu

Uz novčane obveze se vezuju i kamate, zato u sistematici ZOO odmah iza općih odredbi o novčanim obvezama slijede one o kamatama

Za ispunjenje novčanih obveza vrijede posebna pravila o mjestu ispunjenja ZOO, Čl. 179Novčane obveze ispunjavaju se u mjestu u kojem vjerovnik ima sjedište, odnosno

prebivalište, a u nedostatku prebivališta, boravište.(2) Ako se plaća virmanom, novčane obveze ispunjavaju se u sjedištu pravne osobe kod

koje se vode vjerovnikova novčana sredstva.(3) Ako je vjerovnik promijenio mjesto u kojem je imao svoje sjedište, odnosno

prebivalište u vrijeme kad je obveza nastala te su zbog toga povećani troškovi ispunjenja, to povećanje pada na teret vjerovnika.

Te također o vremenu ispunjenja: ZOO,Čl. 173.

(1) Dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom.(2) Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku

koji je predviđen zakonom.(3) Ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale

okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.

Za rokove ispunjenja novčanih obveza između trgovaca postoji poseban zakon. Još je bitno za istaknuti da u pravilu vjerovnik nije dužan primiti djelomično ispunjenje, osim ako narav obveze ne određuje drukčije, no kod novčanih obveza dužan je primiti djelomično ispunjenje, osim ako ima poseban interes to odbiti.

Samo načelo monetarnog nominalizma (ili pravilo nominalne vrijednosti novca) je kogentna norma i nije ju moguće dispozicijom (voljom) stranaka promijeniti. Odstupanje od ovog načela moguće samo kada zakon to dopušta ili određuje što drugo.

10

ZOO dopušta da stranke izaberu, neku od zakonskih mogućnosti, kao mjerilo vrijednosti za utvrđivanje visine obveze zlato (zlatna klauzula) ili neku stranu valutu (valutna klauzula) ili cijena dobara, robe i usluga (indeksna klauzula).

Također, zaštitne klauzule (zlatne i monetarne) same po sebi nisu ništetne ili protivne javnom poretku. Posebno je pitanje eventualnog pobijanja primjene ovih klauzula, ali tada po drugim pravnim osnovama (povrede osnovnih načela ZOO, zelenaški ugovori…)

->Obveza se ispunjava u valuti RH

->Ako se vrijednost ugovorne obveze u valuti RH izračunava na temelju tečaja valute RH, a nije ugovoren tečaj, vrijednost se izračunava prema prodajnom tečaju, koji objavi devizna burza odnosno HNB na dan dospjelosti obveze ili na zahtjev vjerovnika, na dan plaćanja.

->Također je moguće da obveza glasi na plaćanje u stranoj valuti.

INDEKSNA KLAUZULAČlanak 23.

Dopuštena je odredba ugovora kojom se iznos novčane obveze u domaćem novcu veže za promjene cijena dobara, robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene osobe.->Ako je to protivno zakonu, njezino ispunjenje se može tražiti samo u valuti RH. Sama ugovorna klauzula zbog toga neće biti ništetna.

->Potrebno je razlikovati klauzulu koja određuje plaćanje u robi od klauzule koja određuje plaćanje prema vrijednosti robe. Prve su danas rijetkost (ugovori o zamjeni) i uglavnom se primjenjuju u vrijeme velikih ekonomskih poremećaja.

Klauzula plaćanja prema vrijednosti robe- česte, druga roba služi samo kao mjerilo za utvrđivanje vrijednosti obveze dužnika.

KLIZNA SKALAKarakteristične u ugovaranju u vrijeme inflacije.

11

->Zakon ne ograničava da vrijednost samo određenih roba može služiti kao parametar (indeks) za utvrđivanje vrijednosti obveze.

Članak 24.U ugovorima u kojima se jedna strana obvezuje izraditi i isporučiti određene predmete

dopušteno je ugovoriti da će cijena ovisiti o cijeni materijala, rada i drugih čimbenika koji utječu na visinu troškova proizvodnje, u određeno vrijeme na određenom tržištu.

->Unošenje ove klauzule, uglavnom kod dugoročnih poslova (kod ugovora o građenju npr) i obveza koje se ispunjavaju kroz duže vrijeme, a u kojem vremenu se očekuje ili je moguća promjena cijena elemenata koja je od utjecaja na izradu ugovorenog predmeta. Klizna skala je zapravo klauzula revizija cijene uslijed promijenjenih okolnosti.

Koristi se u 2 oblika, u opisnom obliku i u obliku s matematičkom formulom. Kod opisnog oblika postotno se određuje sudjelovanje cijena materijala i radne snage u

ukupnoj prodajnoj cijeni. Matematička formula je sadržana u Općim uvjetima za međunarodnu kupoprodaju Europske

komisije UN za Europu i polazi od indeksa sudjelovanja fiksnih i varijabilnih troškova.

PLAĆANJE (ISPUNJENJE) NOVČANIH OBVEZA PRIJE ROKA

->Rok za ispunjenje novčane obveze je važan uglavak svakog ugovora.-> Načelno važi za ispunjenje svake vrste obveze dužnost ispunjenja obveze (osnovno načelo ZOO)„Sudionik u obveznom odnosu je dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje“

Ispunjenje obveze podrazumijeva ne samo fizičko ispunjenje, već i poštivanje roka ispunjenja Rok ispunjenja novčanih obveza kod trgovačkih ugovora, posebni propisi Odredbe o vremenu ispunjenja obveza iz ZOO jednako se odnose na ispunjenje novčanih i

nenovčanih obveza s tim da su posebne odredbe u pogledu plaćanja preko banke ili poštom (razumljivo, plaćanje preko banke ili pošte odnosi se samo na novčane obveze)

ZOO, Čl 177(1) Ako se plaća posredovanjem banke ili druge pravne osobe kod koje se vodi račun vjerovnika, smatrat će se, ako ugovorne strane nisu drukčije odredile, da je dug namiren kad banci, odnosno spomenutoj pravnoj osobi stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke, odnosno druge pravne osobe da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu.

(2) Ako je ugovoreno plaćanje poštom, smatra se da su se strane suglasile da je uplatom dugovanog iznosa pošti dužnik namirio svoju obvezu prema vjerovniku, a ako takav način plaćanja nije ugovoren, dug je namiren kad vjerovnik primi novčanu doznaku.

Rok za ispunjenje obveze može biti ugovoren isključivo u interesu dužnika- tada on ima pravo ispuniti obvezu i prije ugovorenog roka, ali je o tome dužan obavijestiti vjerovnika i paziti da to ne bude u nevrijeme.

12

U ostalim slučajevima (ako rok za ispunjenje nije ugovoren u korist dužnika) vjerovnik može odbiti primiti ispunjenje, a može ga primiti i tražiti naknadnu štete zbog prijevremenog ispunjenja obveze od strane dužnika.

Posebna odredba kod ugovora o kreditu :

„ Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku.“

Proizlazi zakonska pretpostavka da je rok vraćanja kredita uvijek određen u korist ili interes dužnika i otuda njegovo pravo na ispunjenje obveze vraćanja kredita prije roka, no i kod ugovora o kreditu, ostaje obveza korisnika kredita da banci (davatelju kredita) naknadi štetu koju je davatelj kredita zbog toga pretrpio.

Naknada štete je svojevrsna kompenzacija za anticipirano neispunjenje obveze.

Plaćanjem prije roka omogućava se vjerovniku prijevremeno korištenje pripadajućih sredstava.

Ako se ima u vidu da dug u pravilu nosi kamatu plaćanjem prije roka (anticipiranim ispunjenjem) vjerovnik bi mogao biti i onemogućen u stjecanju prava na kamatu za vrijeme u kojem je dug plaćen prije roka. Zato je zakonska odredba da se iznos neplaćenih kamata može odbiti samo ako je dužnik na to ovlašten.

->Kod ugovora o kreditu u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je prema ugovoru trebalo vratiti, ali zato je korisnik kredita dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio.

-> U praksi su rijetki slučajevi vraćanja kredita (plaćanja duga prije roka za plaćanje). Banke u svojim općim uvjetima u pravilu dopuštaju vraćanje kredita i prije roka s tim da dužnika obvezuju na plaćanje određenog postotnog dijela od ukupnog iznosa kredita ili preostalog iznosa kredita koji se ranije vraća, na ime naknade zbog prijevremenog vraćanja/plaćanja duga.

->Time se na određeni način derogira ili umanjuje značaj prava na vraćanje/plaćanje novčane obveze kod kredita prije roka dospjelosti, a pravo na naknadu štete pretvara u ugovornu kaznu.

ISPUNJENJE NOVČANIH OBVEZA IZ TRGOVAČKIH UGOVORA:

Novčane obveze se vrlo rijetko ispunjavaju u davanju gotovine, već posredovanjem banke ili druge financijske institucije, dug se smatra namirenim kada osobi dužnika stigne novčana doznaka u smislu da se vjerovniku odobri iznos naznačen u nalogu za plaćanje, sam datum izdavanja naloga za plaćanje nije mjerodavan za trenutak ispunjenja novčane obveze, a upitno je i da li će biti izvršen.

->Rijetko kad se plaćanje vrši putem pošte (značajno za građane, to je zbog dostupnosti poštanskih ureda).

13

„ Ako je posebnim propisom ili ugovorom predviđeno plaćanje čekovnom uplatnicom (važno za građane, jer im se poradi plaćanja dostavljaju čekovne uplatnice), smatra se da su se strane suglasile da je isplata obavljena onda kad dužnik uplati dugovani iznos čekovnom uplatnicom u korist označenog računa.

*Datum ispunjenja novčane obveze važan zbog obračuna kamata !!!!

ROKOVI PLAĆANJA PREMA POSEBNIM PROPISIMA : Uočavajući teško stanje u vezi s (ne)likvidnošću posebno gospodarskih subjekata Vlada RH se odlučila na donošenje posebnog zakona, kojim se uređuje financijsko poslovanje poduzetnika, rokovi ispunjenja novčanih obveza i postupak predstečajne nagodbe.

->ZAKON O FINANCIJSKOM POSLOVANJU I PREDSTEČAJNOJ NAGODBI od 1.10.2012.

Ovim zakonom je ukinut raniji Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza.

Prošireno područje reguliranja novog zakona (odnosi se i na predstečajnu nagodbu)

Usklađivanje s propisima EU (direktivom 2011/07) Europskog parlamenta i Vijeća od 16.2.2011. o suzbijanju zakašnjenja s plaćanjem u trgovačkim ugovorima

Zakon se odnosi na plaćanje novčanih obveza, tj. glavnice, koja je trebala biti plaćena unutar ugovorenog ili zakonskog roka i poreza i drugih davanja.

Zakon se ne odnosi na plaćanja sporednih potraživanja (kamata i troškova)

Zakon određuje rokove plaćanja, ali ne kao u ZOO, s obzirom na novčane obveze iz trgovačkih ugovora, već na ispunjenje novčanih obveza i plaćanja među poduzetnicima i poduzetnicima i osobama javnog prava u kojem je osoba javnog prava dužnik novčane obveze

(Poduzetnikom se smatra svaka pravna i fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti- Zakon o financijskom poslovanju)

Ovaj zakon sadrži kogentne odredbe

Između poduzetnika propisane rokove plaćanja 30 dana ako nije ugovoren rok, 60 dana se može ugovoriti, moguće je produžiti na 360dana uz obvezu dužnika (samo u slučaju ugovaranja ovog najdužeg roka plaćanja) da vjerovniku sredstvo osiguranja plaćanja koje ima učinak ovršne isprave.

Rokovi ispunjenja novčanih obveza (plaćanja) kod ugovora između poduzetnika i osoba javnog prava ne mogu se ugovoriti u roku dužem od 60 dana, pa niti uz izdavanje sredstva osiguranja plaćanja sa snagom ovršne isprave (max 60dana!!!!)

14

Zakonom se proglašavaju ništetnima odredbe kojima se vjerovnik odriče prava na zatezne kamate ili kojima se određuje datum primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili kada se između poduzetnika ugovori rok ispunjenja novčane obveze duži od 360 dana (a između poduzetnika i osoba javnog prava duži od 60dana).

Visoke prekršajne kazne za neispunjavanje novčane obveze u roku

*Nelikvidnost= nesposobnost pravodobnog ispunjavanja dospjelih novčanih obveza*Insolventnost= trajnija nesposobnost ispunjavanja svih novčanih obveza poduzetnikaOPERATIVNOST OVOG ZAKONA= od pravne norme ka političkoj deklaraciji i odgovor propisom na stanje u gospodarstvu!!!!!!

MJESTO ISPUNJENJA NOVČANIH OBVEZA 1) Dužnik je dužan ispuniti obvezu, a vjerovnik primiti ispunjenje, u mjestu određenom

pravnim poslom ili zakonom.(2) Kad mjesto ispunjenja nije određeno, a ne može se odrediti ni po cilju posla, naravi

obveze ili ostalim okolnostima, obveza se ispunjava u mjestu u kojem je dužnik u vrijeme nastanka obveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, svoje boravište.

Mjesto ispunjenja određuje se u prvom redu pravnim poslom Ako mjesto ispunjenja obveze nije određeno, određuje se prema naravi (prirodi) obveze i

ostalim okolnostima, npr. Kod ugovora o građenju razumljivo je da je mjesto izvršenja ugovora ono mjesto u kojem se treba izgraditi objekat

Zatim prema slijedećem kriterijumu- u mjestu u kojem je dužnik u vrijeme nastanka obveze imao svoje sjedište (za pravne osobe), odnosno prebivalište, a u nedostatku ovoga boravište /za fizičke osobe) – princip donosivnosti obveze…

NENOVČANE OBVEZE= PRINCIP TRAŽLJIVOSTI, vjerovnik dolazi po njezino ispunjenje !!!!

 Ako se plaća virmanom (u trg.poslovanju redovita pojava), novčane obveze ispunjavaju se u mjestu u kojem se kod nadležne financijske institucije vode vjerovnikova novčana sredstva.

Iznimno rješenje kod naplate mjenične tražbine za naplatu koje se vjerovnik obraća mjeničnom dužniku.

TROŠAK ISPUNJENJA: se uređuje ugovorom ili pozivanjem na posebne klauzule. Ako nije ugovoreno- trošak ispunjenja u pravilu snosi dužnik (trošak prijenosa sredstva dužnik ne može odbiti od iznosa koji je dužan).

Za ispunjenje novčane obveze dužnik ima pravo tražiti izdavanje priznanice ili potvrde o uplaćenom iznosu. Potvrda financijske institucije o uplati duga zamjenjuje priznanicu.

15

KAMATE- egl Interest on money, njem ZinsKamate su sporedno potraživanje (uz glavnicu), ako nema glavnice (duga) nema niti kamata.

Redoslijed naplate- Prvo se namiruju troškovi, zatim kamate, pa glavnica. To je norma koja pogoduje vjerovnicima, jer usporava smanjivanje duga na koji se obračunava kamata.

Moguće je zaračunavati kamate i kod nenovčanih obveza, ako je objekt činidbe stvar koja je određena po rodu.

Zabranjeno je obračunavati kamate na kamatu (zabrana anatocizma), tj. kada se neisplaćene kamate pribrojavaju dugu (kapitalizacija kamata)

Na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati kamate na kamatu samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu- procesne kamate

Zakonom određene kamatne stope (može biti fixna i varijabilna) odnose se na vrijeme od 1god., a obračun kamata se vrši po primjenjivoj kamatnoj stopi razmjerno vremenu za koje se kamata obračunava (mjereno danima ukoliko je kraće vrijeme od 1god)

Kod obračuna kamata bitna razlika u efektivnoj kamatnoj stopi se može dobiti primjenom komofmne i proporcionalne metode.

->Komformna metoda se primjenjuje kao složeni kamatni račun tj „kamata na kamatu“ s tim što se pri obnavljanju oročenja kamata obračuna i na temeljni ulog i na do tada ostvarenu kamatu (tada je efektivna kamatna stopa veća),

-> a ako je u pitanju dug prema banci, efektivna kamatna stopa će biti veća pri korištenju proporcionalne metode (kao prosta kamatna stopa) s obzirom da se kamatna stopa obračunava na temeljno zaduženje, a ne na neotplaćeni dio kredita. Potonja metoda se danas uglavnom ne koristi.

-> Zakon o potrošačkom kreditiranju (2009.g) među inim obvezatnim informacijama, koje se moraju priopćiti korisniku kredita-potrošaču navodi i efektivnu kamatnu stopu.

->Efektivna kamatna stopa je ukupan iznos koji potrošač mora platiti, s tim da pored nominalne kamatne stope u nju ulaze i iznos naknada i provizija koje banka obračunava klijentu.

-> Kao osnovno mjerilo za određivanje kamatnih stopa ZOO propisuje eskontnu stopu Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodila tekuće polugodištu

ESKONTNA KAMATNA STOPA (DISKONTNA ILI ESKONTNA KAMATA) JE stopa kojom središnja banka (u nas je to HNB) utječe na ponudu i potražnju za novcem i formiranje kamatnih stopa na tržištu. Snažna poluga HNB u utjecanju na financijsko tržište u zemlji.

VISINE KAMATNIH STOPA U HRVATSKOM PRAVU 16

I ugovorne kamatne stope i stopa zakonskih zateznih kamata i ugovaranje stope zateznih kamata (kada je moguće u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osoba javnog prava) određuje se prema eskontnoj stopi HNB-a.

Zadnja objavljena eskontna stopa HNB-a., 1/2013.-iznosi 7% godišnje Razlikovanje kamatni h stopa, kada su ugovorene, a nije određena njihova visina, također se

ravna prema kriteriju subjekta iz odnosa.

PREGLED KAMATNIH STOPA TRENUTNO :

-Eskontna stopa HNB 7%

1.Zakonske stope zateznih kamata

a)kod trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osoba javnog prava 7%+8postotnih poena ili 15%

b)u ostalim odnosima 7%+5postotnih poena ili 12%

c) dopušteno je ugovaranje drukčije stope zateznih kamata kod trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osoba javnog prava uz određena ograničenja glede najviše visine što sada iznosi 18%, no moguće je i sniženje kamatne stope. (ugovaranjem drukčije stope zateznih kamata ne smije se postupati suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te prouzrokovati neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana…)

2. Najviše stope ugovornih kamata

a)Između trgovaca odnosno trgovaca i osoba javnog prava- visina stope zzk uvećane za 50% ili 18% (zzk od 12%+ ½ od 12)

b)u ostalim odnosima- visina stope zzk-dakle 12% godišnje

c) kamate mogu biti ugovorene,a da nije određena njihova stopa. I tada se određuju prema kriteriju subjekta u odnosu (između trgovaca i trgovaca i osoba javnog prava)- ½ zzk stope ili 12:2 je 6%, a u ostalim odnosima ¼ stope zzk ili 12:4 je 3%.

17

ISPUNJENJE TRGOVAČKIH UGOVORA Opća pravila o ispunjenju su sadržana u čl 161 ZOO.

(1) Obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba.(2) Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da

obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju.(3) Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan,

osim kad prema ugovoru ili naravi obveze ovu treba ispuniti dužnik osobno.(4) Vjerovnik može primiti ispunjenje od treće osobe bez dužnikova znanja, pa i u slučaju

kad ga je dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni njegovu obvezu.(5) Ali ako mu je dužnik ponudio da sam ispuni odmah svoju obvezu, vjerovnik ne može

primiti ispunjenje od treće osobe.

->Ispunjenje obveze se sastoji u izvršenju onoga što je predmet obveze… 

„Ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.“

Zamjena ispunjenja, tj. da dužnik vjerovniku preda nešto drugo, različito od onoga što je predmet obveze i ispunjenja, moguća je samo uz pristanak vjerovnika.

Vjerovnik nije dužan primiti djelomično ispunjenje, osim ako narav obveze drukčije ne nalaže Načelno je pravilo da dužnik mora svoju obvezu ispuniti u cijelosti. Promatrano sa strane

vjerovnika, on nije dužan primiti djelomično ispunjenje dužne činidbe.

Ovo pravilo ima i izuzetaka, jer je upravo u trgovačkim odnosima moguća situacija da je vjerovnik dužan primiti djelomično ispunjenje obveze.

U Općoj uzanci za promet robom 133 propisuje se:„Kupac ne mora primiti manju količinu robe od ugovorene, ako ugovorena količina čini cjelinu ili ako kupac ima opravdani interes da primi ugovorenu količinu robe samo u cjelini.“

Ugovorena količina čini cjelinu ne samo kada se radi o fizičkoj cjelini, već i onda kada se po svrsi ugovora cjelokupna ugovorena količina treba uzeti kao cjelina. Mjerodavna je svrha ugovora i opravdan interes kupca da primi ispunjenje u cjelini, ako toga nema dopušteno je djelomično ispunjenje obveze.

Daljnji izuzetak su NOVČANE OBVEZE. Vjerovnik je dužan primiti djelomično ispunjenje novčane obveze osim ako ima poseban interes da to odbije (ZOO). Svaki iznos novca je upotrebljiv, ako bi vjerovnik odbio primiti djelomično ispunjenje duga, a to je po zakonu obvezan, dužnik se može osloboditi obveze polaganjem dugovanog iznosa kod suda.

Pravo na djelomično ispunjenje obveze odnosno u ratama može biti i izričito ugovoreno (slučaj tzv. sukcesivne isporuke)

OBVEZU IZ UGOVORA NAJČEŠĆE ISPUNJAVA DUŽNIK, A OBVEZA SE ISPUNJAVA VJEROVNIKU. Izuzeci iz gornjeg općeg pravila: 1. Preuzimanje ispunjenja i 2. Preuzimanje duga.

18

Upravo kod trgovačkih ugovora zna se dogoditi da obvezu ispunjava ne dužnik, već treća osoba (npr. da cijenu za kupljenu robu umjesto dužnika plati dužnikov dužnik. Treća osoba ne preuzima dug niti pristupa dugu i vjerovnik nema nikakva prava prema njoj, on može samo primiti ispunjenje obveze od treće osobe, a za račun stvarnog dužnika.

U određenim slučajevima vjerovnik je čak i dužan primiti ispunjenje obveze od treće osobe. Tako npr. u pogledu plaćanja premije osiguranja.

Ugovaratelj osiguranja je dužan platiti premiju osiguranja, ali je osiguratelj (dakle treća osoba i vjerovnik) dužan primiti isplatu premije od svake osobe, koja ima pravni interes da ona bude plaćena.

Česti su slučajevi sklapanja ugovora o osiguranju u korist trećeg ili trećih. Isplata osigurane svote isplaćuje se korisniku osiguranja a ne ugovaratelju osiguranja. U ovim slučajevima ta treća osoba ima neposredno pravo prema dužniku.

Nadalje, vjerovnik je dužan primiti ispunjenje obveze od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema ugovoru ili naravi obveze obvezu treba ispuniti dužnik osobno, npr. da se traže posebna svojstva dužnika odlučna za ispunjenje obveze.

Preuzimanje ispunjenja ne znači i preuzimanje duga, dužnik ostaje isti i on je odgovoran za ispunjenje obveze

Do preuzimanja duga dolazi temeljem ugovora između dužnika i preuzimatelja, ali se traži da je na to preuzimanje (na ugovor) pristao vjerovnik.

Pristanak na preuzimanje duga od treće osobe može se dati i konkludentnom radnjom- primitkom ispunjenja obveze od strane preuzimatelja.

Kod trgovačkih ugovora moguće je ugovaranje u korist treće osobe (ugovori u korist trećih). Nije moguće sklopiti trgovački ugovor iz kojeg bi proizlazila obveza za treću osobu (ugovori na teret trećih).

Trgovački ugovori su u pravilu dvostrano teretni (dvostranoobvezujući), tj. obveza postoji na obje strane, a vrijeme ispunjenja obveze jedne i druge strane može biti istovremeno (tada jedna strana nije dužna ispuniti njezinu obvezu, ako druga strana nije spremna ispuniti svoju obvezu)

Primjer istodobnog ispunjavanja obveze obje strane iz ugovora je kupoprodaja- plaćanje ili isplata cijene se obavlja u trenutku i u mjestu u kojem se obavlja predaja stvari. No to vrijedi u nedostatku druge odredbe ili drukčijih običaja jer plaćanje redovito ne koincidira s isporukom/predajom robe.

19

Zbog vremenske nepodudarnosti u pogledu trenutka ispunjavanja obveze jedne i druge strane u praksi se pokazala potreba iznalaženja načina na koje je moguće dobiti dodatnu sigurnost da će dužnik ispuniti njegovu obvezu (institut zakonskog založnog prava, npr. na uskladištenoj robi ili npr. kod ugovora o ispitivanju robe i usluga. Istoj svrsi služi i npr. plaćanje kupljene robe dokumentarnim akreditivom uz obvezu predočavanja svih isprava naznačenih u ugovoru, između ostalih i isprava koje upućuju da je prodavatelj udovoljio zahtjevu za predajom robe prijevozniku i dr.

SREDSTVA ZA OSIGURANJE ISPUNJENJA PREUZETIH OBVEZA

Zanemarujući slučajevi kada se pravni poslovi sklapaju samo prividno, a da stranke uopće nisu imale namjeru sklopiti pravni posao.

(1) Prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.(2) Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor (npr. kupoprodaja, a zapravo se

željelo sklopiti darovanje ili obratno), taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

(3) Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

POSTOJE :

-OSOBNA I STVARNA SREDSTVA POJAČANJA

-ZAKONSKA I UGOVORNA POJAČANJA (prema temelju nastanka)

-POJAČANJA UGOVORNIM PUTEM

OSOBNA SREDSTVA POJAČANJA:

1. JAMSTVO/PORUČANSTVO- Ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu, ako to ovaj ne učini. Izjava o jamčenju mora biti dana u pisanom obliku.

Značajke jamstva: akcesornost, supsidijarnost (redovno ili obično jamstvo), bez supsidijarnosti (jamac kao platac).

„Jamac za nastalu obvezu iz trgovačkog ugovora odgovara kao jamac platac, ako što drugo nije ugovoreno. Vjerovnik može birati od koga će tražiti namirenje duga- od dužnika ili od jamca.“

->Jamstvo je moguće dati i za obvezu nekog drugog jamca

->Podjamstvo- podjamac odgovara samo ako se vjerovnik nije mogao namiriti od glavnog jamca.

20

*VAŽNO ZA TRGOVAČKO POSLOVANJE!!!!!!!!!

U slučaju stečaja glavnog dužnika vjerovnik je dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tomu obavijestiti jamca, inače odgovara za štetu koju bi jamac imao zbog toga.

Iako se radi o materiji stečajnog prava, ZOO propisuje obvezu vjerovnika da o prijavi njegove tražbine u stečaju o tomu obavijesti i dužnika.

Prijava tražbine je važan preduvjet naplate.

Stečajni vjerovnici prijavu svojih tražbina podnose stečajnom upravitelju. Rješenjem o otvaranju stečajnog postupka pozvat će se vjerovnici da u određenom roku stečajnom upravitelju prijave svoje tražbine (u roku od 15-30dana), stečajni sudac potom će zakazati ročište vjerovnika na kojemu se ispituju prijavljene tražbine- ispitno ročište.

Jamci dužnika mogu kao stečajni vjerovnici tražiti da im se iz stečajne mase vrati ono što su za dužnika platili- Sve vezano uz pravo jamca na regres-tražiti da mu dužnik vrati ono što je isplatio za njegov račun.

2. UGOVORNA KAZNA ILI PENAL …je ugovorom unaprijed određeni novčani iznos ili druga materijalna korist, koju se dužnik obvezuje isplatiti vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem ili je neuredno ispuni.

->Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze

-> Odluka Ustavnog suda od 10.12.2008.g. vezana je uz ocjenu ustavnosti naplate ugovorne kazne za neplaćanje naknade za parkiranje na javnim parkiralištima pod sustavom naplate. Iz sudske odluke: nepridržavanje plaćanja novčane obveze ne može imati kao sankciju plaćanje ugovorne kazne.

-> Sama ugovorna kazna služi za pojačanje ugovorne discipline- to nije nikakva naknada štete, plaća se i kad vjerovnik nije pretrpio nikakvu štetu.

->Ako stvarna šteta premašuje iznos ugovorne kazne on ima pravo zahtijevati potpunu razliku do potpune naknade štete. Ugovorna kazna NE ISKLJUČUJE PRAVO NA NAKNADU ŠTETE !!!!

-> Sud će na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze.

->Dospjela ugovorna kazna je novčana obveza kao i svaka druga novčana obveza, te stoga na neisplaćen iznos ugovorne kazne dužnik duguje i zatezne kamate.

21

STVARNOPRAVNA POJAČANJA UGOVORNOG ODNOSA

1. ZALOŽNO PRAVO :

Ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari ili zalogu koje ovlašćuje založnog vjerovnika da se namiri iz vrijednosti te stvari ne bude li mu njegova tražbina namirena do dospjelosti.

Založno pravo na pokretninama i nekretninama (hipoteka) Dobrovoljno založno pravo osniva se na temelju pravnog posla- založni ugovor, sudsko i

zakonsko založno pravo- odlukom suda ili na način određen zakonom. Nad brodovima može se osnovati hipoteka (Pomorski zakonik 2004.god) „Hipoteka na brodu

može nastati ugovorom ili sudskom odlukom.

MJENICAZakon o mjenici, 30.9. 1994.

Mjenica kao novčani obveznopravni vrijednosni papir, kreditna funkcija, osiguranje vraćanja kredita- iznosa novca s odgodom plaćanja, na određeni iznos novca, prezentacijski vrijednosni papir- dužnikova obveza plaćanja kod prezentacije, prenosiv- po zakonu po naredbi, mjenična obveza je samostalna nezavisna od pravnog posla u svezi s kojim je izdana.

Funkcija-> olakšava naplatu novčane tražbine zbog svojih značajki, a zbog svojstva prenosivosti često proširuje krug obveznika na plaćanje.

Mjenica, posebno s avalom koristi se kod odloženih plaćanja, ali i kao instrument osiguranja vraćanja kredita kada se isporuka robe i usluga vrši na kredit. Mjenica tada dospijeva s dospijećem otplate kredita.

Imatelj mjenice ako mjenica ne bude isplaćena može naplatiti mjenicu od regresnih dužnika/regresata- indosanata, avalista i akceptanata „za čast“.

Sam akceptant nije regresni dužnik, već glavni dužnik odgovoran za isplatu.

Mjenica je specifično sredstvo pogodno za osiguravanje plaćanja zbog lako ostvarive mogućnosti prisilne naplate. Imatelj mjenice može svoj mjeničnopravni zahtjev ostvariti putem suda o ovršnom ili u parničnom postupku

U Ovršnom zakonu (od 11.10.2012, stupio na snagu 15.10.2012.) predviđeno da se mjenica i ček s protestom smatraju vjerodostojnom ispravom. To znači da su mjenica i ček isprave na temelju kojih se pokreće ovršni postupak (prijedlog za ovrhu)

22

Rješenje o ovrsi u jednom dijelu sadrži nalog za plaćanje u roku od 3 dana od dostave rješenja, dok u drugom dijelu određuje ovrhu radi ostvarivanja svih potraživanja

Naplata mjenice se može vršiti i u parničnom (mandatnom) postupku izdavanjem platnog naloga bez održavanja ročišta.

U platnom nalogu sud će izreći da je dužnik dužan udovoljiti zahtjevu tužbe (platiti dužni iznos i mjenice i ćeka i troškove) u roku od 3 dana ili da u istom roku može podići prigovore protiv izdanog platnog naloga.

*Kratki rokovi za plaćanje, ograničena mogućnost prigovora, isto kratki rokovi, doprinose jačanju mjenice kao sredstva osiguranja plaćanja.

daje se prednost naplati mjenice u ovršnom postupku. Sud će izdati platni nalog samo ako tužitelj učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa, a ako to ne učini sud će odbaciti tužbu za izdavanje platnog naloga odnosno proglasiti je nedopuštenom.

Kada se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog)

U tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ako sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao nedopuštenu.

Interes za izdavanjem platnog naloga od strane suda biti će npr. kada je dužnik strana pravna osoba, a u RH nema svoj žiro račun ili se predmet izvršenja ne nalazi u RH

Platni nalog nema značaj ovršne isprave, protiv njega se može izjaviti prigovor, to znači otvaranje rasprave da će ostati na snazi ili ne, tek kada platni nalog postane pravomoćan, postaje sredstvo podobno za ovrhu.

Mjenica je vrijednosni papir po naredbi kojim njezin izdavatelj (trasant) izdaje bezuvjetni nalog drugoj osobi (trasatu) da korisniku isprave (remitentu) isplati određenu svotu novca, odnosno sam izdavatelj se obvezuje izvršiti isplatu.

Mjenica je nastala u talijanskim gradovima u 13. stoljeću – služila je kao mjenjačko pismo trgovcima za pribavljanje strane valute u trgovištima izvan njihove zemlje. U to vrijeme je izvore prava imala u trgovačkim običajima.

U 17. stoljeću dolazi do ujednačenja kodifikacijama, prvo u Francuskoj pa u Njemačkoj. Unifikacija mjeničnog prava odigravala se 1910. (prva Haaška konferencija), 1912. (Haaški reglement – neuspio pokušaj unifikacije) te 1930. godine(konferencija u Ženevi – donesena Konvencija o jedinstvenom zakonu o mjenici).

.

23

Funkcije mjenice

1. sredstvo kreditnog prometa

2. sredstvo osiguranja tražbina

3. sredstvo plaćanja

Unifikacija mjeničnog prava! (Vedriš – Klarić & Rastovčan – Luger-Katušić)

Prvi uspjesi ujednačavanja (unifikacije) pravila o mjenici postignuti su prije Prvog svjetskog rata 1912. godine, kad je na Međunarodnoj konferenciji u Haagu prihvaćen Pravilnik jedinstvenih propisa i Konvencija kojom se potpisnici obvezuju Pravilnik uvesti u svojim zemljama kao nacionalni zakon. Rad na unifikaciji je nastavljen pod okriljem Lige naroda. Međunarodna konferencija za unifikaciju mjeničnog prava, održana u Ženevi, 1930. godine, prihvatila je, između ostalih Konvenciju o jedinstvenom zakonu o mjenici koja obvezuje države potpisnice da Jedinstveni zakon uvedu kao zakon na svom državnom području. Također su donesene Konvencija o taksama, koja utvrđuje odnos mjeničnog prava prema propisima o porezima, odnosno taksama određenim na promet mjenica i Konvencija o sukobu zakona. U SFRJ je 1946. donesen Zakon o mjenici.

Osnovni izvor mjeničnog prava je Zakon o mjenici iz 1994., izrađen u skladu sa ženevskim Jedinstvenim zakonom o mjenici iz 1930. godine. Osim toga, izvor je mjeničnog prava i Zakon o obveznim odnosima.

Gospodarska svrha mjenice je ostvarenje naplate.

Mjenična načela!

1) načelo solidarnosti

2) načelo samostalnosti

3) načelo fiksnosti mjeničnog iznosa

4) načelo formalnosti

5) načelo inkorporacije

KARAKTERISITKE MJENICE:

1. Mjenica je vrijednosni papir

Pravo koje je u njoj zapisano ne može se bez papira prenijeti niti ostvariti. Usmena mjenica ne postoji. Papir je materijalni nositelj mjenične tražbine što ima dvostruku svrhu: s jedne strane to dopinosi sigurnosti u prometu, a s druge strane se olakšava prijenos jer mjenica postaje lakše prenosiva, mobilnija.

2. Mjenica je nov č ani obligacijski vrijednosni papir

Mjenica je obligacijski papir jer ima za sadržaj potraživanje, a novčani jer za sadržaj ima potraživanje na određenu svotu novca. Mjenica može glasiti samo na novac, a ne na neku drugu činidbu.

24

3. Mjenica je papir po naredbi

Mjenica je vrijednosni papir u kojemu je ovlaštenik osoba poimenično naznačena, ali i ona koju ta osoba svojom naredbom odredi. Mjenica se prenosi cesijom i indosamentom. Ona može izgubiti kvalifikaciju papira po naredbi ali samo na temelju IZRIČITE KLAUZULE «NE PO NAREDBI» REKTA CLAUSULA ili sl. kojom se ta kvalifikacija oduzima. U tom se slučaju mjenica prenosi samo cesijom.

4. Mjenica je prezentacijski vrijednosni papir

Što znači da obveznikova dužnost činidbe nastaje tek prezentacijom papira. Dakle, vjerovnik mora prezentirati mjenicu dužniku kada dolazi po isplatu.

5. Mjenica je papir javne vjere

Ono što je na mjenici napisano smatra se istinitim, pa se treće osobe koje postupaju u dobroj vjeri mogu u to pouzdati. Bona fide stjecatelju ne mogu se stavljati prigovori iz osnovnog posla iz kojeg je mjenica potekla. Kod mjenice vrijedi načelo formalne istine. Kaže se da je mjenična obveza apstraktna obveza tj. da se odvaja od osnovnog posla na temelju kojeg je izrasla, tako da protiv mjeničnih potraživanja nisu dozvoljeni prigovori iz osnovnog posla.

6. Mjeni č na obveza potpisnika je samostalna obveza

Ako se na mjenici nađu potpisi osoba koje su nesposobne za obvezivanje ta činjenica neće dovesti u pitanje valjanost obveze ostalih potpisnika. Isto vrijedi ako se na mjenici nađu lažni potpisi ili potpisi osoba za koje je propisan poseban način preuzimanja mjenične obveze, a taj nije poštivan.

7. Svi potpisnici mjenice, pa i prenositelji (indosanti) odgovaraju mjeni č nom vjerovniku ( i svim svojim prednicima) za isplatu mjenice solidarno

Uz zahtjev prema glavnom dužniku vjerovnik ima protiv svih njih PRAVO REGRESA. Tko iskupi mjenicu u regresu, ima zahtjev protiv glavnog dužnika i pravo regresa protiv svojih prednika.

8. Mjenica je formalan papir

Mjenica mora imati sastavne dijelove koji su u zakonu točno navedeni (bitne sastojke). Isprava koja nema propisane dijelove nije mjenica.

9. Mjenica se mo ž e pojaviti kao trasirana ili vlastita

a) kod trasirane ili vu č ene mjenice – njen izdavatelj poziva trećega da prihvati obvezu isplate u mjenici označene svote vjerovniku, pa da tu svotu i plati. Svojim potpisom izdatnik preuzima prema sukontrahentu odgovornost da će i treći tome udovoljiti. Trasirana mjenica slična je naputnici (asignaciji).

b) kod vlastite ili solo mjenice, njen izdavatelj svojim potpisom preuzima obvezu da će sam o dospjelosti platiti mjeničnu svotu vjerovniku. On dakle ne povlači u mjeničnu obvezu trećeg. Vlastita mjenica slična je zadužnici.

c) vlastita trasirana mjenica – u kojoj izdavatelj označuje sebe kao trasata

MJENIČNOPRAVNA SPOSOBNOST

25

a) Aktivna je sposobnost – biti nositelj mjeničnih prava odnosno biti vjerovnik. Aktivnu mjeničnu sposobnost imaju sve (fizi č ke i pravne) osobe. To je sposobnost biti remitent, indosatar.

b) Pasivna je sposobnost mjeničnog obvezivanja. Nju ima svaka osoba koja ima poslovnu sposobnost To je sposobnost biti trasant (izdavatelj mjenice), akceptant, indosant, intervenijent i avalist.

Načini pojačanja sigurnosti naplate mjenice

1.) aval (mjenično jamstvo)

2.) žiro (prikriveno jamstvo)

Mjenični prigovori

1.) objektivni – oni koji se odnose na oblik ili sadržaj mjenične isprave, npr. prigovor da nedostaje neki bitni sastojak, da nije amortizirana. Mogu se isticati prema svakom imatelju mjenice

a) nedostatak kojega od bitnih mjeničnih sastojaka (npr. nedostatak točne oznake svote i vrste novca koja se ima platiti)

b) neispravnost mjenične isprave – mjenica je poderana, precrtana itd.

c) mjenica je amortizirana

d) mjenica je prejudicirana

e) mjeničnu svotu je platio glavni dužnik

3.) subjektivni – temelje se na osobnom odnosu između mjeničnog dužnika i imatelja mjenice, npr. nije ispunjen ili je ništav osnovni pravni posao. Mogu se istaknuti samo prema onom imatelju mjenice prema kojem su nastali.

a) na mjenici nema njegova potpisa

b) njegov potpis na mjenici je krivotvoren

c) osoba koja se potpisala kao njegov punomoćnik nije imala ovlaštenje za zastupanje

d) mjenični dužnik nije bio mjenično sposoban u vrijeme potpisivanja mjenice

e) radi se o «recta mjenici»

f) mjenica je preinačena nakon njegova potpisivanja

g) mjenična obveza je zastarjela

Karakteristika subjektivnih prigovora jest da ih može isticati samo jedan mjenični dužnik, i to samo prema jednom imatelju mjenice. Sudska praksa dopušta subjektivne prigovore ako oni proizlaze iz neposrednog odnosa imatelja mjenice i konkretnog mjeničnog dužnika. U subjektivne prigovore spadaju sljedeći prigovori: 1) prigovor prebijanja

2) prigovor da dužnik nije primio od vjerovnika pokriće u robi, odnosno novcu3) prigovor da je bjanko-mjenica popunjena protivno sporazumu

Vrste mjenica

26

1. trasirana mjenica – pisani nalog izdatnika (trasanta) upravljen određenoj osobi (trasatu) da isplati označenu svotu novca, što ima izvršiti u određeno vrijeme i u određenom mjestu naznačenom vjerovniku (remitentu) ili osobi koju odredi .

2. vlastita mjenica – pisana izjava volje njezina izdavatelja kojom se on sam obvezuje o dospjelosti isplatiti određeni iznos novca remitentu ili osobi koju on odredi svojom naredbom.

3. vlastita trasirana mjenica

Bolje je imati trasiranu mjenicu jer se kod nje plaćanje novčanog iznosa određuje osobi različitoj od izdavatelja, dok kod vlastite sam izdavatelj isplaćuje određeni iznos novca.

Razlozi za podizanje protesta i regresa kod trasirane mjenice su potpuna ili djelomična neisplata i neakceptiranje (izjava o prihvaćanju plaćanja mjenice) dok kod vlastite nema .....??

BITNI SASTOJCI TRASIRANE MJENICE-sadržaj

oznaka da je napisana u formi isprave

bezuvjetan naputak da se plati određena svota novca

ime onoga koji treba platiti (trasata)

oznaka dospjelosti – to je u mjenici naznačeno vrijeme kada se mjenica treba isplatiti.

1. po viđenju – dospijeva čim se podnese na isplatu, a mora se podnijeti u roku od jedne godine od dana izdavanja

2. na neodređeno vrijeme po viđenju – dospijeva po proteku određenog roka od dana prezentacije/akcepta. Mora se podnijeti na akcept u roku jedne godine od dana izdavanja

3. na određeno vrijeme od dana izdanja – dospijeva protekom određenog roka od dana izdanja

4. na određeni dan – dospijeva na dan određen u mjenicu. Zovu se dnevne ili kalendarske mjenice

mjesto plaćanja – važno je i za remitenta i trasata. Ako nema oznake mjesta plaćanja smatra se da je to mjesto označeno uz ime trasata i presumira se da je to ujedno mjesto njegova prebivališta/sjedišta. Ako nema ničeg od tog, mjenica je ništava.

ime onoga kome ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent) – ako nije naznačeno, ili ako mjenica sadrži klauzulu plativost donositelju, onda je ništava.

oznaka dana i mjesta izdavanja mjenice – gornji lijevi ugao. Ako nije naznačen datum onda je ništava. Ako nema oznake mjesta, vrijedi presumpcija da je to mjesto označeno uz potpis trasanta

potpis trasanta – vlastoručan, na licu mjenice ispod mjeničnog teksta.

ZOM dopušta da se postojanje nekih od navedenih bitnih sastojaka presumira, ako nisu izričito uneseni u mjenicu, pa mjenica neće biti ništava iako ih ne sadrži.

27

Presumiraju se:

1. dospjelost – ako mjenica ne sadrži mjesto i vrijeme dospjelosti presumira se da je to mjenica po viđenju

2. mjesto pla ć anja – presumira se da je to mjesto trasatovog prebivališta ili sjedišta, koje je naznačeno uz trasatovo ime. Ako to mjesto nije upisano mjenica je ništava.

3. mjesto izdanja – presumira se da je to mjesto prebivališta ili sjedišta trasanta, odnosno mjesto koje je upisano pored trasantovog potpisa. Ako to mjesto nije upisano mjenica je nevaljana.

NEBITNI SASTOJCI MJENICE

Nebitni sastojci mjenice su dodatne odredbe koje ulaze u sadržaj mjenice, a ne spadaju u propisane sastojke mjenice. Ovdje se ubrajaju:

1. Klauzule koje imaju mjeničnopravni značaj

2. Klauzule koje imaju građanskopravni značaj

3. Klauzule koje uopće nemaju nikakakv učinak (npr. »po naredbi» - jer je mjenica vrijednosni papir po naredbi ex lege)

1) REKTA KLAUZULA ILI NEGATIVNA KLAUZULA PO NAREDBI

Njenim unošenjem u mjenicu, mjenica postaje rekta papirom,pa se ne može prenositi indosiranjem već jedino cesijom (ustupom).

Budući da je položaj cesionara prema mjeničnom dužniku nepovoljniji od položaja indosatara, posljedica rekta-klauzule u mjenici je slabljenje njenje opticajne sposobnost. Obično se formulira riječima «ali ne po naredbi», «ova mjenica nije indosabilna».

Na koji način se prenosi mjenica sa rekta-klauzulom? Prenosi se samo cesijom. Posljedica rekta-klauzule je slabljenje njene opticajne sposobnosti.

2) KLAUZULA STRAHA

Ovom klauzulom izdavatelj isključuje regresnu odgovornost za slučaj ako mjenica ne bude akceptirana od trasata. Izdavatelj se ne može osloboditi regresne odgovornosti za slučaj ako trasat mjenicu ne isplati. Dakle, oslobođenje odgovornosti ovom klauzulom odnosi se samo na akceptiranje, ali ne i na neisplatu. Ako bi izdavatelj unio u mjenicu klauzulu kojom bi isključio svoju odgovornost za neisplatu, takva bi se klauzula smatrala nenapisanom tj. ostala bi bez učinka.

3) KLAUZULA PREZENTACIJE MJENICE NA AKCEPT

Kod ove klauzule razlikujemo:

28

A) Pozitivnu – kojom izdavatelj(trasant) nalaže imatelju mjenice da ovu obavezno podnese trasatu na akcept. Pri tome se može precizirati i vrijeme do kada se ta prezentacija ima obaviti (npr. »ova mjenica ima se obavezno podnijeti na akcept najkasnije 15 dana prije dospjelosti)

Unošenjem ove klauzule u mjenični tekst pravo imatelja mjenice pretvorilo se u njegovu dužnost da prezentira mjenicu trasatu radi akceptiranja. Povreda ove dužnosti povlači za sobom gubitak regresnog prava zbog neakceptiranja i zbog neisplate ako iz sadržaja odnosne odredbe ne proizlazi da se njome trasant htio osloboditi samo odgovornosti za akceptiranje.

B) Negativnu – kojom trasant zabranjuje imatelju da podnese mjenicu trasatu radi akcepta. Zabrana može biti samo privremena i protezati se do naznačenog roka (npr. »ova mjenica ne smije se podnijeti na akcept u roku od mjesec dana od dana svog izdanja»)

Ovu klauzulu trasant obično unosi u mjenicu kad u vrijeme izdavanja mjenice nema još s trasatom sređen odnos na osnovi kojeg bi mogao očekivati da će trasat doista mjenicu i prihvatiti

4) OZNAKA ADRESE PO POTREBI – POZIVNA INTERVENCIJA

Trasant ili bilo koji drugi mjenični obveznik (indosant,avalist) označava na mjenici osobu kojoj se u slučaju potrebe imatelj mjenice može obratiti radi akceptiranja ili isplate. Svrha ove klauzule je otklanjanje regresa od njenog autora.

5) KLAUZULA «BEZ TROŠKOVA», «BEZ PROTESTA»

Na osnovi ove klauzule, imatelj mjenice koji hoće pribjegnuti regresu, oslobađa se dužnosti protestiranja mjenice zbog neakceptiranja ili neisplate. Time su prišteđeni troškovi vezani uz protestiranje. Ovu klauzulu može unijeti:

A) Trasant – tada djeluje prema svima. Ako imatelj mjenice podigne protest, sam će snositi troškove.

B) Drugi obveznik – tada klauzula djeluje samo prema onome tko ju je unio (indosant,avalist). Ako imatelj mjenice podigne protest pravo na naplatu ima od svih.

6) OZNAKA DUPLIKATA ( DUPLIKATNA KLAUZULA)

Oznaka duplikata nalazi se u kontekstu mjenice koja se izdaje u više istovjetnih primjeraka. Trasant mora svaki primjerak označiti tekućim brojem (npr. platite za ovu prvu mjenicu).

Kad bi oznaka tekućeg broja izostala, svaki primjerak vrijedio bi kao posebna mjenica. Unošenjem ove oznake postiže se uvećanje opticajne sposobnosti mjenice i sigurnosti za slučaj gubitka pojedinog primjerka.

Negativnom klauzulom duplikata (kasatornom ili solo klauzulom) trasant može uskratiti imatelju mjenice pravo da zahtijeva izdavanje mjeničnog duplikata.

Nebitni sastojci (klauzule) s gra đ anskopravnim u č inkom :

1) KLAUZULA VALUTE → trasant ↔ remitent

29

Ova klauzula objašnjava odnos između trasanta i remitenta. Iz nje se razabire kakvu protučinidbu daje remitent trasantu za dobivenu mjenicu. (npr. Ako je trasant primio robu, unijet će se klauzula «valuta u robi»)

2. KLAUZULA POKRI Ć A → trasant ↔ trasat

Objašnjava odnos između trasanta i trasata. Trasant označuje pokriće (odnosno naknadu) koje treba primiti trasat za akcept i isplatu. Ako pokriće ne daje trasant nego treća osoba, trasant se pojavljuje kao komisionar te treće osobe. Tu se radi o tzv. KOMISIONOJ MJENICI

3. KLAUZULA O OBAVIJESTI → trasant → obavijest → trasat

Može biti:

a) Pozitivna (kad glasi «po obavijesti») – znači da trasat ne smije akceptirati ili isplatiti mjenicu dok ga trasant ne obavijesti o trasiranju mjenice i o pokriću iz kojeg će izvršiti isplatu

b) Negativna (kad glasi «bez obavijesti») znači da trasat ne treba očekivati nikakvu obavijest trasanta prije akcepta ili isplate.

Dospjelost mjenice! (Vedriš – Klarić & Rastovčan – Luger-Katušić)

Imalac mjenice mora znati kada dospijeva njegova tražbina iz mjenice; isto tako dužnik treba znati kada mora biti pripravan da isplati mjeničnu svotu, stoga je u mjenici potrebno naznačiti vrijeme dospjelosti mjenične obveze. U pravilu trasant određuje vrijeme dospjelosti mjenične obveze prilikom izdavanja mjenice. Dospjelost se može naznačiti u mjenici samo na jedan od načina predviđenih u Zakonu o mjenici. Ako se dospjelost označi drukčije ili se naznači više rokova dospjelosti, mjenica će biti ništava. Ovisno o tome koji je način označavanja dospjelosti upotrjebljen, razlikujemo:

1) mjenice po viđenju (mjenica a vista)2) mjenice na određeno vrijeme po viđenju3) mjenice na određeno vrijeme od dana izdanja (mjenica a dato)4) mjenice na određeni dan (dnevne ili kalendarske mjenice)

Mjenica po viđenju dospijeva onog dana kada je imatelj podnese (prezentira) trasatu na isplatu. Prezentacija se, međutim, treba obaviti najkasnije u roku od 1 godine računajući oda dana izdavanja, osim ako trasant ili indosant nije odredio neki drugi rok (indosant može samo skratiti taj rok). Dospjelost po viđenju formulira se u tekstu mjenice riječima «platite po viđenju» ili «po predočenju» ili «a vista» ili «u svako doba».

Mjenica na određeno vrijeme po viđenju je plativa po proteku određenog roka računajući od dana njezina podnošenja na akcept (na viđenje) trasatu. Da bi se rok mogao utvrditi, potrebno je da akcept datira. Imatelj mjenice može podnijeti takvu mjenicu na akcept unutar zakonskog roka od 1 godine od dana njezina izdavanja, odnosno u roku koji odredi trasant ili indosant (indosant može taj rok samo skratiti). U tekstu mjenice takva se dospjelost označava npr. riječima «šest mjeseci po viđenju platite…».

30

Kod mjenice na određeno vrijeme od dana izdanja ( mjenica a dato) obveza dospijeva protekom određenog roka računajući od dana izdavanja mjenice. U mjenici se takva dospjelost označava npr. «od danas za tri mjeseca platite…» ili «od dana izdanja za dva mjeseca platite». Vremenske jedinice mogu biti dani, tjedni, mjeseci, pa i godine ako se npr. r adi o dugoročnijem kreditu.

Mjenice s dospjelošću na određeni dan nazivaju se dnevne ili kalendarske mjenice, a dospijevaju na dan određen u mjenici, npr. 31. prosinca 2005. Dan dospjelosti može se odrediti i izrazima «početkom», «sredinom» ili «krajem mjeseca»

Ako u mjenici nema nikakve oznake dospjelosti, ona vrijedi ex lege kao mjenica po viđenju.

Prezentacija mjenice – važnost, mjesto i rok!

Mjenica se mora prezentirati (predočiti, podnijeti) dužniku radi isplate. Vjerovnik, dakle, treba ići dužniku po dug – što je u skladu s prirodom mjenice, jer dužnik ne mora u vrijeme dospjelosti znati kod koga se mjenica nalazi budući da ona indosamentom prelazi iz ruke u ruku.

Mjenicu treba prezentirati radi isplate u mjestu plaćanja. Ako mjesto plaćanja nije izričito u mjenici određeno, prezentacija se obavlja u mjestu naznačenom pored trasatovog imena. Ako ima više mjesta istog imena, savjesni imatelj može prezentirati mjenicu u bilo kojem od tih mjesta. Prema Zakonu o mjenici, trasirana mjenica može biti plativa u mjestu prebivališta treće osobe, bilo u mjestu u kojem trasat prebiva, bilo u kojem drugom mjestu (domicilirana trasirana mjenica). Ova mjenica prezentira se u prvom slučaju domiciliranja u mjestu plaćanja, a u drugome u domicilu.

Prema ZM, mjenica plativa na određeni dan ili na određeno vrijeme nakon dana izdavanja ili viđenja, mora se podnijeti na isplatu bilo na sam dan plaćanja, bilo jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za njim. Prezentacija se, dakle, mora obaviti najranije na dan dospjelosti mjenice, a najkasnije jednoga od dvaju radnih dana koji dolaze neposredno poslije dana dospjelosti. Ako mjenica dospijeva na blagdan, njezina se isplata može zahtijevati tek sljedećeg radnog dana. Podnošenje mjenice mora se poduzeti samo u poslovnom vremenu. Izvan poslovnog vremena može se obaviti samo uz pristanak prezentata. Mjenica po viđenju mora se podnijeti na isplatu u roku od 1 godine od dana izdanja. Trasant može ovaj rok skratiti ili odrediti duži. Indosanti mogu skratiti ove rokove.

BIANCO MJENICA (BLANKO MJENICA) – bijelo, neispisano

31

BIANCO MJENICA = je mjenica kod koje je trasant ovlastio imatelja mjenice (remitenta) da naknadno unese u njen sadržaj one bitne sastojke koji nisu uneseni prilikom izdavanja.

U pravilu je mjenica koja nema sve bitne sastojke u trenutku izdavanja – nevaljana. Ali neće biti nevaljana ona mjenica koja u trenutku izdavanja nema sve bitne sastojke ako je prepušteno imatelju mjenice da ih naknadno upotpuni.

Kao minimalan sadržaj u trenutku izdavanja traži se potpis trasanta ili akceptanta. Često se radi tako da trasat najprije akceptira mjenicu (bianco akcept) a imatelj mjenice naknadno unese ostale sastojke.

Imatelj mjenice popunjava mjenicu suglasno sporazumu između njega i trasanta.

Bianco mjenica najčešće se koristi kao sredstvo osiguranja tražbina, posebice kod kredita

DOMICILIRANA MJENICA

Pojam domicilirane mjenice prote ž e se na 2 slu č aja:

1) DOMICILIRANA MJENICA = je mjenica u kojoj je kao mjesto plaćanja označeno mjesto različito od trasatovog prebivališta odnosno sjedišta. Naime, izdavatelj mjenice može kao mjesto plaćanja navesti neko mjesto koje nije identično s mjestom navedenim u mjenici kao mjestom trasatovog prebivališta odnosno sjedišta. Za pojam domicilirane mjenice nije, međutim, relevantno je li mjesto trasatova prebivališta odnosno sjedišta različito od mjesta plaćanja, vć su odlučne oznake na samoj mjenici. Domicilirati mjenicu zna č i odrediti mjesto plaćanja mjenice.

VRSTE PRIJENOSA MJENICE

1) CESIJA (USTUP) = je prijenos tražbine od jednog vjerovnika na drugog bez pitanja i privole dužnika. Za obavljanje cesije dužnika je potrebno samo o njoj obavijestiti.

Prijenos se vrši:

1) obilježavanjem cesionara (novog vjerovnika) na samoj mjenici

2) potpisom prenositelja (cedenta) – starog vjerovnika

4) upisom prijenosa u registar ako se takav registar vodi kod izdavatelja papira

4) za prijenos je potrebna i predaja isprave, budući da se tražbina ne može ostvariti bez papira, jer je mjenica vrijednosni papir

2) INDOSAMENT

Budući da se indosamentom tražbina stječe onako kako je upisana u mjenici, slobodna od prigovora koji bi se temeljili na osobnom odnosu dužnika prema prijaš. vjerovniku, indosatar (novi vjerovnik) nalazi se u povoljnijem položaju od cesionara (vjerovnika koji je mjenicu stekao cesijom) Između dužnika i vjerovnika nastaje kod indosamenta samostalan odnos čime se olakšava cirkulacija mjenice, tj. njen prijelaz iz ruke u ruku.

CESIJA INDOSAMENT

Dužnik ne smije prijenosom tražbine doći u gori položaj prema novom vjerovniku od onog u kojem je

Dužnik ne može prema indosataru isticati stare prigovore, već samo nove (prigovore iz osobnog

32

bio prema starom, dužnik može prema novom vjerovniku isticati sve prigovore što ih je imao prema starom, bez obzira da li je novi vjerovnik za njih znao.

Zbog toga je cesija povoljna za du ž nika , ali nepovoljna za cesionara –novog vjerovnika.

odnosa dužnika prema indosataru i prigovore iz same mjenice).

IZNIMNO, mo ž e isticati i stare prigovore ali samo ako je novi vjerovnik prilikom stjecanja mjenice svjesno postupio na štetu dužnika.

Indosatar (novi vjerovnik) nalazi se u povoljnijem položaju od cesionara.

Razlika indosamenata i cesije

Indosantu kao novom vjerovniku dužnik ne može staviti one prigovore koje se temelje na osobnim odnosima dužnika prema trasantu, ili kojem prijašnjem imatelju mjenice, a kod prijenosa mjenice cesijom, dužnik može isticati prema novom vjerovniku sve one prigovore koje je imao i prema prijašnjem vjerovniku

AKCEPTIRANJE

Svi potpisnici na mjenici su mjenični obveznici i odgovaraju solidarno za mjenični dug. Pritom je TRASAT GLAVNI DUŽNIK dok su ostali potpisnici regresni obveznici. Trasat je glavni dužnik jer:

1. vjerovnik najprije njemu dolazi po isplatu - prvi

2. čim trasat plati mjenicu, mjenična obveza prestaje za sve mjenične obveznike.

Ako mjenicu plati koji drugi od mjenična obveznika, mjenična obveza ne prestaje za sve, jer platac može tražiti sa svoje strane naknadu od glavnog dužnika i svih svojih prednika

Tempus deliberationis! (rukom pisana skripta)

Vrijeme za razmišljanje hoće li trasat akceptirati mjenicu ili ne.

Postoji, dakle solidarnost obveze svih potpisnika na mjenici, ali ona dolazi do izražaja tek kad trasat neće akceptirati ili neće platiti mjenicu. Da bi trasat postao glavnim dužnikom potrebno je da primi obvezu, odnosno akceptira mjenicu. Prihvatom, akceptom mjenice trasat postaje AKCEPTANT tj. glavni dužnik.

AKCEPT (PRIHVAT) = je izjava trasata kojom se obvezuje o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu

Mjenica je valjana ako ima sve bitne sastojke, bez obzira da li ju je trasat akceptirao. Ali, akceptirana mjenica daje vjerovniku veću sigurnost u pogledu naplativosti mjenične tražbine, nego što mu daje neakceptirana.

REMITENT se može zadovoljiti i time da od izdavatelja primi neakceptiranu mjenicu. U tom se slučaju može sam obratiti trasatu radi akcepta. Ali ako mu ga trasat uskrati, vjerovnik nema mjeničnopravne mogućnosti da sudskim putem iznudi akcept od trasata. U tom slučaju on može pribjeći mjeničnom regresu.

TRASATA koji je akceptirao mjenicu, a odbije je isplatiti o dospjelosti, mjenični vjerovnik može sudskim putem siliti na isplatu. Osim trasata-akceptanta mjeničom vjerovniku za isplatu mjenice odgovaraju i ostali mjenični obveznici i to solidarno pa on može odlučiti da isplatu zahtijeva i od njih.

AKCEPTIRANA MJENICA NEAKCEPTIRANA MJENICA

33

Ako je trasat akceptirao mjenicu, a odbije isplatiti mjenicu

Ako trasat nije akceptirao mjenicu, a odbije isplatiti mjenicu

Vjerovnik može sudskim putem tražiti isplatu Vjerovnik ne može sudskim putem iznuditi akcept

Vjerovnik ima pravo regresa i od ostalih potpisnika Vjerovnik ima pravo mjeničnog regresa

MORA LI SE MJENICA PODNIJETI NA AKCEPT? = Ne

Mjenica se ne mora podnijeti na akcept, jer se ovdje radi o pravu, a ne o dužnosti imatelja mjenice. Međutim, u interesu je vjerovnika da što prije zatraži i dobije trasatov akcept jer time dobiva jednog obveznika više.

Ako vjerovnik ne traži akcept nego čeka do dospjelosti mjenice pa onda od trasata traži isplatu koju trasat odbije izvršiti, vjerovnik neće moći postupati protiv trasata. Međutim, to ne utječe na njegovo pravo da traži isplatu mjenice o dospjelosti od drugog potpisnika.

Mjenica se mo ž e podnijeti na akcept sve do dospjelosti (osim ako trasant / indosant nije odredio kra ć i rok), a podnosi je imatelj mjenice, odnosno svaki dr ž atelj mjenice. → kod mjenice na određeno vrijeme po viđenju → u roku od 1. god. od izdanja / roku koji odrede

Kad mu mjenica bude podnesena na akceptiranje, trasat može:

1) akceptirati mjenicu čime postaje glavnim dužnikom. On ujedno može zahtijevati da mu se mjenica podnese još jednom sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje

2) odbiti akcept – u tom slučaju vjerovnik može odmah postupati protiv regresnih obveznika

3) tra ž iti rok za razmišljanje

Akcept mora biti bezuvjetan, ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. Svako drugo odstupanje od sastojaka mjenice (npr. u pogledu roka) predstavlja odbijanje akcepta.

Međutim, mjenični vjerovnik može se zadovoljiti trasatovom modifikacijom (npr. u pogledu mjesta ili vremena plaćanja)

AVAL

AVAL = je izjava neke osobe, dana i potpisana na mjenici, kojom se jamči da će određeni mjenični dužnik izvršiti svoju mjeničnu obvezu. Aval je mjenično jamstvo. Isplata mjenice (ali ne i akceptiranje) može se za cijelu mjeničnu svotu ili za izvjestan njen dio osigurati avalom. To osiguranje može dati treća osoba ili netko od potpisnika mjenice. Danas se aval u praksi rijetko primjenjuje jer izaziva sumnju u platežnu sposobnost dužnika. Mnogo je češća upotreba žira.

Može se nalaziti na prednjoj ili stra ž njoj strani mjenice. Prema zakonskoj presumpciji sam potpis na prednjoj strani mjenice, ako nije trasantov ili trasatov, smatra se avalom.

34

Avalist odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči i s njim solidarno. Avalistu pripadaju svi prigovori koji pripadaju onom za koga je aval preuzeo. Njegova obveza vrijedi i onda ako je obveza za koju jamči ništava iz bilo kojeg razloga osim zbog formalnih nedostatka (npr. pasivna mjeničnopravna nesposobnost)

Kad isplati mjenicu avalist stje č e prava iz mjenice:

1) protiv onoga za koga je jamčio i

2) protiv onih koji su ovome po mjenici odgovorni

Ž IRO = se upotrebljava umjesto avala i predstavlja vrstu prikrivenog jamstva. Žiro je jednostavno potpisivanje mjenice u svojstvu trasanta ili indosanta.

Jamac- žiro kod mjenice (prikiveno jamstvo)

Postiže se svrha avala (mjenično jamstvo) – osiguranje isplate mjenice, a izbjegava se njegova negativna posljedica.

Proizlazi 2 načela mjeničnog prava:

1.) svaki je potpisnik mjenično obvezan

2.) svi potpisnici odgovaraju solidarno imatelju mjenice

Žirant se ne deklarira otvoreno kao jamac, iako stavlja svoj potpis na mjenicu, isključivo sa svrhodm da je ojača, potpisuje se na poleđini mjenice.

Pojavljuje se u ulozi trasanta ili blanko-indosanta potpisujuću mjenicu na jedan od ta dva načina, a da stvarno nije imao te funkcije.

Kod nas je često žiriranje blanko-mjenica.

Žiro se redovno upotrebljava kod potrošačkih kredita. Naime, banka zahtijeva od korisnika kredita da joj kao osiguranje na vraćanje kredita preda bianco mjenicu s potpisima žiranata.

Prvi žirant potpisuje mjenicu kao trasant i kao prvi indosant na poleđini mjenice, a ostali žiranti također na poleđini mjenice ispod potpisa prvog žiranta. Položaj prvog žiranta je nezahvalniji nego položaj ostalih, jer ako isplati mjenicu može se regresirati samo od akceptanta dok se ostali žiranti mogu regresirati od svih potpisnika prije njih.

Ispunjenje mjenične obveze!

1) redovita isplata – isplata mjeničnog iznosa od strane glavnog mjenič3) nog dužnika

35

2) regresna isplata

3) naplata mjenice mjeničnim tužbama

4) zastara (prema akceptantu – 3 godine od dospjelosti, imatelj prema indosantu i trasantu – 1 godina od protesta, indosatnti jedni protiv drugih i protiv trasanta – 6 mjeseci od iskupljenja mjenice

5) osiguranje isplate pravom zaloga i pridržajem

6) gubitak ili uništenje mjenice; oprost duga; konfuzija; kompenzacija; propuštanje nekih mjeničnih radnji

PLAĆANJE

1) Mjenica plativa na odre đ eni dan , odre đ eno vrijeme nakon dana izdanja ili odre đ eno vrijeme po vi đ enju mora se podnijeti na isplatu bilo na sam dan plaćanja bilo jedan od 2 dana koji dolaze odmah za njim.

Mjenica po vi đ enju može se podnijeti na isplatu bilo kad, ali najduže u roku od 1 godine od dana izdanja.

2) Ako se mjenica ne podnese na isplatu u navedenim rokovima imatelj mjenice gubi pravo regresa protiv indosanta, trasanta i avalista, ali ne i protiv akceptanta. Mjenični dužnici mogu se obveze osloboditi polaganjem mjenične svote kod nadležnog 1° suda, a ako nema suda onda u nadležnom tijelu uprave u općini.

3) Mjenica je dug po koji vjerovnik mora i ć i du ž niku . Razlog tome jest što dužnik ne mora znati u vrijeme dospjelosti u čijim se rukama nalazi mjenica budući da ona indosamentom prelazi iz ruke u ruku.

4) Trasat može prigodom plaćanja mjenice tražiti da mu je imatelj preda s potvrdom na mjenici da je isplaćena.

Time se osigurava da mjenica neće dalje cirkulirati.

5) Imatelj mjenice ne mo ž e odbiti djelomi č nu isplatu . To je IZUZETAK od općih načela gp-a, prema kojem

vjerovnik ne mora primiti djelomičnu isplatu duga već može inzistirati na punoj isplati. U slučaju isplate

mjenice vjerovnik mora primiti djelom. isplatu, pa samo u pogledu ostatka može postupati sudskim putem.

U slučaju djelom. isplate trasat mo ž e zahtijevati da se ta isplata zabilje ž i na mjenici i da mu se uz to izda priznanica. Predaju mjenice, međutim, ne može tražiti dok nije potpuno isplaćena.

6) Imatelj mjenice ne mo ž e se prisiliti primiti isplatu prije dospjelosti . Trasat koji plaća mjenicu prije dospjelosti čini to na svoju opasnost i štetu. Tko plati mjenicu o dospjelosti pravovaljano je oslobođen obveze osim ako je to učinio iz zle namjere ili velike nemarnosti. On je dužan ispitati pravilnost niza indosamenata, ali ne i istinitost potpisa.

36

PROTEST

PROTEST = je javna isprava u kojoj javni bilježnik (protestno tijelo) na pravodoban zahtjev imatelja mjenice potvrđuje da je nastupila jedna od činjenica zbog koje zakon daje imatelju mjenice pravo na regres.

Protest je = dakle, preduvjet regresa, a regresom se traži isplata mjenice. Protest izdaje javni bilježnik i tom se ispravom svjedoči da je imatelj mjenice poduzeo prema trasatu propisom naložene radnje.

Protestom se utvrđuje:

1. djelomično ili potpuno odbijanje akceptiranja

2. djelomično ili potpuno odbijanje isplate

IZNIMNO, protest nije potreban:

1) kad je otvoren stečaj nad imovinom trasata ili trasanta koji je zabranio podnošenje mjenice na akcept. Ovdje protest nije potreban jer tu rješenje suda o otvaranju stečaja zamjenjuje protest

2) kad trasant, indosant, avalist unesu u mjenicu odredbu kojom oslobađaju imatelja od podizanja protesta zbog neakceptiranja ili neisplate (npr. odredbe «bez troškova» «bez protesta»).

Ako je tu odredbu napisao trasant ona djeluje prema svim potpisnicima, a ako imatelj mjenice usprkos ovoj odredbi podigne protest, sam će snositi protesne troškove.

Ako je odredbu napisao indosant, ona djeluje samo prema njemu, a ako ju je napisao avalist ona djeluje samo prema avalistu. Ako imatelj mjenice podigne protest u slučaju kad su ovu odredbu upisali indosant ili avalist troškovi protesta mogu se naplatiti od svih korisnika.

NADLEŽNOST

Protest zbog neakceptiranja ili neisplate podiže se kod javnog bilježnika. IZNIMKA od ovog pravila postoji kada je u pitanju domicilirana mjenica u kojoj je označen i domicilijat. U tom je slučaju za protest nadležan općin. sud mjesta plaćanja.

SADRŽAJ PROTESTA I OBRAZAC na kojem se on vrši određeni su propisom:

1. prijepis protestirane mjenice

2. ime ili tvrtku po čijem se zahtjevu i protiv koje osobe podiže protest

3. potvrdu da tražena osoba nije izvršila činidbu koja se na temelju mjenice od nje zahtijeva

4. mjesto i datum kad je poduzet ili bezuspješno poduzet protestni postupak

5. registarski broj protesta, potpis i pečat protestnog organa.

PROTEST JE VEZAN ZA ROK

37

Ako se protest podnosi zbog tog što mjenica nije akceptirana, rokovi su isti kao i za akcept, tj. sve do dana dospjelosti. Bez protesta se ne može vršiti regres zbog neakceptiranja. Isto vrijedi u slučaju protesta zbog obustave plaćanja od trasata ili jer je izvršenje nad njegovom imovinom postalo bezuspješno. => rokovi protesta mogu se produžiti jedino zbog više sile.

Posljedica ako se protest ne podigne u roku? Gubi se samo pravo regresa, a ne zahtejv protiv glavnog dužnika, jer je protest preduvjet regresa.

2. PROTEST ZBOG NEISPLATE

A) mjenice na odre đ eno vrijeme po vi đ enju , mjenice a dato i dnevne mjenice mora se podići jedan od dva radna dana koji dolaze odmah za danom plaćanja mjenice. Propustom tog roka gubi se pravo regresa, ali ne i zahtjev protiv glavnog dužnika. Protiv glavnog dužnika mjenični vjerovnik moći će nastupiti u redovnom zastarnom roku od 3 godine od dospijeća. Za glavnog dužnika mu ne treba protest.

B) Mjenica po vi đ enju mora se podići u roku od 1 godine od dana izdanja. Nakon proteka tog roka ne mo ž e se vršiti regres, a kako po prirodi stvari nema ni akcepta, vjerovnik zaparavo ne može ništa. =>U tom će slučaju imatelj mjenice još jedino moći ostvariti svoj zahtjev protiv trasata u zastarnom roku pod uvijetom da je on akceptirao mjenicu.

Protest može biti uz pristanak imatelja mjenice ZAMIJENJEN pismenom izjavom na mjenici od strane onoga od koga se zahtijeva činidba (trasat, akceptant, domicilijat, adresat po potrebi ili intervenijent). Do ovakve zamjene može doći samo ako trasant nije zahtijevao u slogu mjenice da protest bude u formi javne isprave.

Pismena izjava osobe mora biti:

1. potpisana

2. datirana

3. unesena u registar protesta unutar protesnog roka o čemu posebni organ stavlja potvrdu na protestiranoj mjenici.

Propuštena činidba zbog koje je protest podignut može se izvršiti u ruke odnosno u prisutnosti protestnog organa.

Zakonom predviđene činjenice i razlozi za protest mjenice, tj. pravo regresa u korist imatelja mjenice

1.) ako ne bude akceptirana

2.) ako ne bude plaćena

3.) ako isplata dođe u sumnju

NOTIFIKACIJA

38

NOTIFIKACIJA = je izvješćivanje mjeničnog dužnika o podizanju protesta zbog neakceptiranja odnosne neisplate mjenice. Smisao notifikacije je u tome da se pravodobnim izvješćem o predstojećoj regresnoj naplati daje mogućnost regresnim dužnicima da dobrovoljno iskupe protestiranu mjenicu i tako izbjegnu kamate i troškove prisilne regresne naplate.

Notifikacija se obavlja obično:

a) preporučenim pismom a može i jednostavno

b) vraćanjem mjenice

O odbijanju akcepta ili isplate mjenice imatelj mjenice mora obavijestiti svog indosanta i trasanta u roku od 4 radna dana poslije protesta ili nakon dana podnošenja mjenice ako je bio oslobo đ en od podizanja protesta. To se zove notifikacija.

Kad je indosant primio obavijest on mora u roku od 2 dana obavijestiti svog indosanta i tako redom sve do trasanta.

Propust pravodobne notifikacije nema za posljedicu gubitak mjeničnog prava za onoga tko je propustio pravodobno notificirati, ali on odgovara za štetu koja nastane zbog njegovog propusta i to do visine mjeni č ne svote.

REGRES

REGRES = je zahtjev imatelja mjenice prema jednom ili više regresnih obveznika za isplatu mjenične svote, ako je trasat potpuno ili djelomično odbio isplatu o dospjelosti, a i prije dospjelosti ako nastupe okolnosti koje isplatu mjenice čine nesigurnom.

Naime, mjenica se podnosi trasatu na akcept da bi se on akceptom obvezao platiti mjenicu o dospjelosti. Kad mjenica dospije, opet se podnosi trasatu na isplatu. Svi ostali potpisnici na mjenici odgovaraju solidarno da će mjenica biti akceptirana i plaćena. Trasat akceptom postaje glavnim dužnikom, a ostali potpisnici su regresni obveznici.

Stoga mjeni č ni vjerovnik ima protiv glavnog du ž nika zahtjev za isplatu mjenice o dospjelosti, a protiv ostalih obveznika zahtjev za naknadu (regres) u slu č aju da:

1. mjenica ne bude akceptirana

2. mjenica ne bude isplaćena

3. ako isplata dođe u sumnju

RAZLIKUJEMO: REGRES O DOSPJELOSTI i REGRES PRIJE DOSPJELOSTI

Imatelj mjenice može ostvariti regres protiv kojeg regresnog obveznika, trasanta,akceptanta, indosanta, avalista:

1) o dospjelosti ako mjenica nije plaćena u cijelosti ili djelomično. Regresni zahtjev imatelj mjenice može postaviti protiv bilo kojeg regresnog obveznika,akceptanta, trasanta, indosanta ili avalista, ili pak protiv svih njih jer su solidarni obvaznici (tzv. zahtjev per saltum) → lat. skokom

39

2) prije dospjelosti:

a) ako je akceptiranje odbijeno, bilo potpuno bilo djelomično ili

b) ako je prije ili poslije akceptiranja otvoren ste č aj odnosno likvidacija nad imovinom trasata ili ako on obustavi plaćanje makar ta obustava ne bi bila utvrđena sudskom odlukom ili ako je izvršenje nad njegovom imovinom ostalo bezuspješno

c) ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta mjenice koja se ne smije podnijeti na akceptiranje

Ako je trasat mjenicu akceptirao ali ju odbija o dospjelosti platiti, mjenični vjerovnik može vršiti regres protiv regresnih obveznika tj. tražiti isplatu od njih.

Imatelj mjenice ima pravo zahtijevati od onog protiv koga ostvaruje regres:

1) iznos za koji mjenica nije akceptirana ili plaćena i kamate ako su u mjenici bile naznačene

2) zateznu kamatu u skladu s propisom kojim se uređuje visina stope zatezne kamate (Zakon o visini stope zatezne kamate)

3) troškove protesta, poslanih izvještaja i ostale trošove

Ako se regres traži prije dospjelosti od mjenične svote se odbija eskont po stopi koju određuje NBH, a koja vrijedi na dan regresa.

Regresno su odgovorni trasant, indosant, avalist,. Indosant odgovara za akcept i isplatu mjenice ali dopušta mu se mogućnost da se te odgovornosti oslobodi tako što će prilikom indosiranja u IZJAVI O PRIJENOSU upisati odgovarajuću napomenu o oslobađanju.

Neopravdano bogaćenje

Trasant, akceptant i indosant čije su mjenične obveze utrnule zbog zastare ili propuštanja radnji propisanih radi održanja mjeničnih prava (prezentacija, podizanje protesta), odgovaraju imatelju mjenice ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. Obogaćenje postoji kada su navedene osobe od imatelja mjenice primile određenu vrijednost, ali zbog prestanka mjenične obveze, zbog spomenutih razloga, nisu mu isplatile odgovarajuću protuvrijednost. Tužba zbog neopravdanog bogaćenja se može podignuti u roku 3 godine od prestanka mjenične obveze.

MEĐUSOBNI ODNOS MJENIČNIH OBVEZNIKA

Svaki kasniji mjenični obveznik koji je isplatio mjenicu može tražiti naknadu (regres) od svih svojih prednika, a može tražiti i pla ć anje od glavnog dužnika, jer on odgovara svima.

PLATAC tj. onaj koji je iskupio mjenicu može zahtijevati:

1. cjelokupni iznos koji je isplatio

40

2. kamatu u visini eskontne stope koju utvrđuje NBH na tu svotu, od dana kad se iskupljena svota mjenice isplatila

3. troškove koje je imao

Svaki regresni obveznik kad isplati mjenicu mo ž e tra ž iti mjenicu s protestom i ra č unom . Svaki indosant koji je iskupio mjenicu mo ž e precrtati svoj indosament i indosamente indosanata koji dolaze iza njega.

Kada se vrši regres zbog djelomi č nog akceptiranja , onaj koji je isplatio dio svote za koji mjenica nije bila akceptirana može zahtijevati da se ta isplata zabilježi na mjenici i da mu se o tome izda prijepis mjenice s potvrdom da je vjeran originalu i protest radi vršenja daljnjeg regresa.

Budući da mjenični obveznici odgovaraju solidarno vjerovnik može postupiti protiv bilo kojeg od njih pojedinačno, protiv više njih ili protiv svih zajedno. Pritom nije dužan držati se reda već regres može vršiti napreskok (per saltum – lat. skokom)

Upravo je zbog toga vrlo važno pitanje obavijesti (notifikacije). Budući da vjerovnik može odabrati bilo kojeg obveznika, ostali prednici moraju biti obaviješteni, jer će vjerovatno i sami morati dati naknadu. Smisao notifikacije je u tome da se regresnom obvezniku da mogućnost da isplati mjenicu na vrijeme i tako izbjegne kamate i troškove prisilne naplate regresa.

U slučaju da se propusti rok:

1. za podizanje protesta – gubi se pravo na regres

2. za izvršavanje notifikacije o odbijanju akceptiranja i isplate – onaj koji je to propustio dužan je oštećenom obvezniku nadoknaditi štetu do vidne mjeni č ne svote

Zakonski rokovi za podnošenje mjenice ili podizanje protesta mogu se produžiti samo u slučaju NESAVLADIVE PREPREKE tj. događaja koji imaju značaj više sile. Dok viša sila traje imatelj mjenice mora o tome bez odlaganja obavijestiti svog indosanta i to uz datum i potpis (na mjenici ili alonžu). Čim okolnosti koje imaju značaj više sile prestanu mjenica se treba podnijeti na akcept ili isplatu ili podići protest. MEĐUTIM, ako su te okolnosti trajale duže od 30 dana od dospjelosti mjenice, za vršenje regresa nije potrebno ni podnošenje ni protestiranje mjenice.

Viša sila nije prepreka čisto osobne prirode (npr. bolest)

. INTERVENCIJA

INTERVENCIJA = je akceptiranje ili isplata mjenice, kod koje su ostvarene pretpostavke za regres, od strane neke osobe a sa svrhom da se zaštiti određeni mjenični dužnik (honorat) od regresa. Institut intervencije služi, dakle, otklanjanju regresa i to u situaciji kad regres mjenici neposredno prijeti.

Do intervencije može doći čim nastupi jedan od razloga koje zakon priznaje mjeničnom vjerovniku kao valjanu osnovu za pokretanje regresnog postupka bilo prije ili poslije mjenične dospjelosti. Provodi se tako da netko treći akceptira ili isplati mjenicu u korist određenog regresnog obveznika i njegovih sljedbenika.

41

S obzirom na način na koji dolazi do intervencije razlikujemo:

1) POZIVNA INTERVENCIJA – regresni obveznik (trasant, indosant ili avalist) može odrediti zabilje ž bom na mjenicu osobu kojoj se imatelj mjenice ima obratiti radi akcpta ili isplate ako mjenici zaprijeti regres.

Zabilježba obično glasi. »u slučaju potrebe obratiti se N. N. -u», a naziva se adresa po potrebi ili nužna adresa.

Regresni obveznik koji je upiše na mjenicu može odrediti samo akceptiranje ili samo isplatu intervencije. Ako nužna adresa ne sadrži ni jedan od tih ograničenja, onda uključuje obje mogućnosti intervencije.

2) SPONTANA INTERVENCIJA – ponekad se, kad mjenici prijeti regres, pojavi bez poziva upisanog na mjenici, bez nužne adrese, netko tko hoće kao INTERVENIJENT akceptirati ili isplatiti mjenicu za čast određenog regresnog obveznika.

AKCEPTIRANJE INTERVENCIJOM

AKCEPTIRANJE INTERVENCIJOM = bez obzira radi li se o pozivnoj ili spontanoj intervenciji, mogu ć e je samo prije dospjelosti mjenice i to one koja se može podnijeti na akcept (mjenica se ne može podnijeti na akcept ako je trasant to zabranio).

Akceptiranje intervencijom moguće je, kad god je imatelj mjenice ovlašten na regres prije dospjelosti odnosno u slučajevima:

1) ako mjenica nije akceptirana djelomičnosti ili u potpunosti

2) ako je otvoren stečaj ili likvidacija nad imovinom trasata, ili kad trasat zabrani isplatu bez opravdanja nekom sudskom odlukom ili ako je izvršenje nad njegovom imovinom ostalo bezuspješno

3) ako je otvoren stečaj nad imovinom trasanta mjenice koja se ne smije podnijeti na akcept

Kod pozivne intervencije – imatelj mjenice u kojoj je putem nužne adrese predviđeno akceptiranje intervencije i to u mjestu plaćanja, mora se obratiti adresatu radi akceptiranja kad mjenici zaprijeti regres prije dospjelosti. Ta obveza izrasta za njega iz same nužne adrese, koja je na mjenici već bila upisana kada je on mjenicu primio. S obzirom na njegovo ponašanje razlikujemo 2 situacije:

A) ako on propusti obratiti se adresatu – gubi pravo na regres prije dospjelosti protiv adresanta i njegovog sljedbenika

B) ako se obrati adresatu, ali ne ishodi akcept, tada pod pretpostavkom da je podnio protest ima regresno pravo

Kod spontane intervencije – ako netko nudi imatelju mjenice akceptiranje intervencijom on to:

a) može odbiti, odlučivši se za regres prije dospjelosti

b) može prihvatiti ako ocijeni da mu akceptiranje intervencije predstavlja dovoljnu sigurnost, ali u tom slučaju gubipravo na regres

Akcept intervencijom vrši se PISMENOM IZJAVOM intervenijenta na samoj mjenici. Redovito će intervenijent (akceptant) označiti i honorata tj. regresnog obveznika u čiju čast daje akcept (npr. prihvaćam za čast N. N. P. Petrović). Ukoliko ga propusti označiti tada se neoborivo presumira da je akcept dan u korist trasanta.

42

Ako je na nužnu adresu uputio indosant, odnosno avalist, a on nije označen kao honorat presumira se da je akcept dan u korist indosanta, odnosno avalista.

Akcept intervencije ne mo ž e se izvršiti stavljanjem golog potpisa intervenijenta na mjenicu. Razloga za to ima više:

1) ako se nečiji potpis zatekne na licu mjenice, a nije trasantov ni trasatov, bez popratne izjave da je to potpis intervenijenta, takav će potpis imati značenje avala.

2) ako se potpis nalazi na poleđini imat će značenje bianco indosamenta

3) ako trasat koji ne želi postati glavnim dužnikom ali želi dati akcept intervencije u korist regresnog obveznika, stavi potpis na licu mjenice bez oznake da je intervenijent, tada njegov potpis ima značenje akcepta kojim postaje glavni dužnik (neoboriva presumpcija)

Intervenijent akceptom mjenice u korist honorata postaje mjeničnim dužnikom, ali odgovara samo prema imatelju mjenice i onima čiji potpisi dolaze iza potpisa honorata, onako kao što bi odgovarao honorat.

ISPLATA INTERVENCIJOM

Isplata intervencije može se izvršiti kad imatelj mjenice stekne pravo na regres, bilo to prije ili poslije dospjelosti mjenice (za razliku od akcepta intervencije). Pritom je irelevantno da li se radi o akceptabilnoj mjenici i da li se isplata vrši na bazi pozivne ili spontane intervencije jer imatelj mjenice mora primiti isplatu.

ME Đ UTIM , dužnost imatelja mjenice da primi isplatu postoji samo ako intervenijent nudi puni iznos i to najkasnije sutradan nakon posljednjeg dana dopuštenog za podizanje protesta zbog neisplate. Odbije li imatelj mjenice takvu isplatu gubi pravo na regres protiv onih regresnih obveznika koji bi tom isplatom bili oslobo đ eni.

Imatelj mjenice koja je akceptirana od intervenijenta čije je prebivalište odnosno sjedište u mjestu plaćanja mora o dospjelosti:

1) mjenicu najprije prezentirati trasatu

2) ako trasat odbije isplatu imatelj mjenice mora pravodobno podići protest i obratiti se svim akceptantima za čast (adresatima nužne adrese)

3) ako mu ni oni ne isplate mjenicu mora podići protest zbog neisplate (tzv. kontraprotest) najkasnije sutradan nakon posljednjeg dana dopuštenog za podizanje protesta.

Na taj način oživljava pravo regresa i protiv mjeničnog obveznika u čiju čast je mjenica bila akceptirana, kao i protiv njihovih sljedbenika.

Ako imatelj mjenice ne podigne protest u spomenutom roku, gubi mjenični zahtjev prema onome za koga je mjenica bila akceptirana i prema njegovim sljedbenicima.

Isplatom mjenice INTERVENIJENT PLATAC stječe prava koja proizaze iz mjenice i to:

1. protiv honorata za čiju je čast isplatio mjenicu

2. protiv osoba čiji potpisi prethode honoratu

43

Nakon izvršene isplate imatelj mjenice mora predati mjenicu i protest intervenijentu – platcu. Na samu mjenicu mora prije toga upisati da je mjenica namirena s oznakom za koga je plaćena. Ne bude li honorat naznačen, smatrat će se da je to trasant.

ZASTARA

Zastarni se rokovi razlikuju za različite zahtjeve:

ZAHTJEVI ZASTARNI ROK

1) zahtjevi protiv akceptanata (zahtjevi za

redovnu naplatu)

Zastaruju u roku 3 god. od dana dospjelosti

2) zahtjevi imatelja mjenice protiv

trasanta i indosanta (zahtjevi za

regresnu naplatu)

Zastaruju u roku od 1. god. od dana podignutog protesta, odnosno od dana dospjelosti ako postoji klauzula «bez protesta»

3) zahtjevi indosanata protiv indosanata i

trasanta (zahtjevi za naknadni regres)

Zastaruju za 6. mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio odnosno od dana kad je protiv njega postupljeno kod suda

Tko sve odgovara imatelju mjenice ako je nastupilo neopravdano bogaćenje?

Uslijed utrnuća mjenične obveze zbog zastare ili uslijed propusta poduzimanja određenih radnji radi održavanja mjeničnih prava

TRASANT- autor mjenične isprave

AKCEPTANT - trasat koji je prihvatio mjenicu – glavni dužnik

INDOSANT – prenositelj mjenice (stari vjerovnik)

AMORTIZACIJA MJENICE

Onaj kome je nestala mjenica može mjerodavnom sudu u mjestu plaćanja predložiti pokretanje postupka amortizacije, tj. sudskog postupka poništenja mjenice.

Amortizacija mjenice-cilj

Cilj je poništaj isprave. Vrši ju javni bilježnik. Ako je mjenica npr.izgubljena, ukradena i sl. Daje se oglas u NN, rok je 60 dasna nakon toga proglašava se oništenom. Ne mogu se ostvariti nikakava mjenićna prava.

U prijedlogu se mora:

44

1. iznijeti glavni sadržaj nestale mjenice

2. učiniti vjerojatnim da je predlagatelj mjenicu imao ili da mu na temelju nje pripada neko pravo

Ako sud nađe da su podneseni podaci dostatni, izdat će oglas u NN, da onaj kod kojeg se mjenica nalazi poka ž e mjenicu sudu u roku 60 dana jer ć e je sud nakon isteka tog roka proglasiti poništenom.

Ako se mjenica u označenom roku ne podnese, onda sud oglašuje nestalu mjenicu amortiziranom i o tome izvješćuje akceptanta odnosno trasanta neakceptirane mjenice ili trasanta koji je zabranio podnošenje mjenice na akcept stavljajući mu do znanja da mjeničnu svotu može platiti predlagaču amortizacije.

Na temelju amortizirane mjenice ne mogu se ostvariti nikakva mjenična prava.

ESKONT (DISKONT) MJENICE

Eskont mjenice = znači odbijanje ugovorenih ili određenih kamata od još nedospjelog potraživanja unaprijed, prilikom kupnje mjenice, tako da se prodavatelju mjenice isplaćuje mjenični iznos umanjen za iznos kamata od dana kupnje mjenice do njezina dospijeća.

Reeskont mjenice = je ponovno eskontiranje već eskontirane mjenice. Pri reeskontu se kamate odbijaju od reeskonta do dospijeća.

ČEK(ZAKON O ČEKU 1994.god)

Funkcija plaćanja (zamjena za efektivnu isplatu neke tražbine), koristi se za plaćanja koja se vrše bez odlaganja.

Za razliku od mjenice, kod čeka nema akcepta (izjava o akceptu na čeku nema pravnog učinka), pa ni prezentacije radi akceptiranja (kao što imamo kod mjenice), ali imatelj čeka

45

može ostvariti pravo na regres protiv indosanta, trasanta i avalista (jamca) ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na isplatu na vrijeme.

Ček obećava plaćanje u kratkim rokovima računajući od dana izdanja (ček se plaća po viđenju s tim da se mora podnijeti na isplatu ako su isto mjesto izdanja i plaćanja u našoj zemlji u roku od 8 dana, u roku od 15dana ako su to različita mjesta, u roku od 20 dana ako je ček izdan u bilo kojoj europskoj zemlji i 60 dana ako je ček izdan u bilo kojoj zemlji izvan Europe.

Trasat (ček plativ u našoj zemlji mora glasiti samo na banku) mora odbiti isplatu čeka ako zna da je nad imovinom trasanta (izdatnika čeka) otvoren stečaj-

Zbog svojih svojstava kao vrijednosni papir i kratkog roka u kojem ček mora biti podnesen na isplatu (ček zamjenjuje isplatu gotovinom), zato i smanjene vremenske mogućnosti prijenosa vlasništva na čeku indosamentom, imatelj čeka imat će manju mogućnost naplatiti ček od regresnih obveznika (od indosanata, trasanta i avalista).

Zbog kratkotrajne cirkulacije čeka, ček se rijetko prenosi ili da se za isplatu čeka daje čekovno jamstvo ili aval. Sam bianko potpis na poleđini čeka smatra se avalom s tim da čekovni trasat (platac čeka) po prirodi stvari ne može biti i avalista.

Posebnu snagu čeka kao sredstvu kojim se obećava brza i sigurna naplata ima činjenica što izdavanje čekova bez pokrića, kao i za neke druge radnje čine posebno kazneno djelo predviđeno kaznenim zakonom RH.

ZADUŽNICAZadužnica je uvedena u hrvatski pravni poredak Ovršnim zakonom iz 1966.g.

Sadašnji Ovršni zakon uređuje da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa isplati vjerovniku (obična zadužnica).

Riječ je o davanju dopuštenja od strane dužnika da se plijene tražbine (sredstva) s njegovih računa i prenose ovrhovoditelju radi naplate s tim da ova isprava (zadužnica) ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.

Čl.215.Ovršnog zakona uvodi mogućnost izdavanja bjanko zadužnice. Također je riječ o privatnoj ispravi potvrđenoj kod javnog bilježnika kojom se daje suglasnost da se radi naplate tražbine zaplijene svi računi dužnika i da se novčana sredstva s tih računa izravno isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će biti naknadno u nju upisan i u iznosu koji će biti naknadno upisan.

Povećani je rizik izdavanja bjanko zadužnice. Mogu je izdavati samo trgovci (i obrtnici) s tim da ministar pravosuđa određuje oblik i sadržaj isprave i najviše iznose koji se mogu upisati.

46

Bjanko zadužnica se izdaje samo u 1 primjerku Moguće neopravdane naplate. Ovu zadužnicu ne sastavlja sam dužnik (običnu da), izdaje se samo na propisanom obrascu

Zadužnicom se osigurava i naplaćuje novčana tražbina, ne mogu se zadužnicom kamate i troškovi

Plaćanje obveze iz zadužnice može se pojačati sudužničkim jamstvom s tim da jamac odgovara solidarno

ZADUŽNICA NIJE VRIJEDNOSNI PAPIR!!!!!!!!! (ona je instrument osiguranja plaćanja). Zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, jer se temeljem nje plijene računi dužnika i sredstva prenose vjerovniku

Ona može poslužiti i kao ovršna isprava kada se na temelju nje traži ovrha na drugim sredstvima/imovini dužnika sve prema Ovršnom zakonu

Po svojim učincima zadužnica ima učinak pravomoćne sudske odluke odnosno rješenja o ovrsi, zato je pogodno sredstvo za osiguranje plaćanja

Zadužnica ima i cirkulacijsko svojstvo, pravo iz zadužnice može se prenositi na druge osobe, a prijenos je posebno olakšan kod bjanko zadužnice s obzirom da vjerovnik ne mora biti upisan.

ŠTO AKO SE VJEROVNIK NE USPIJE NAPLATITI TELMELJEM ZADUŽNICE JER NA RAČUNIMA DUŽNIKA NEMA SREDSTAVA?

Financijska institucija kojoj je podnesen zahtjev za naplatu zadržava je u očevidniku u očekivanju prispijeća sredstava na račun dužnika, a vjerovnik može zatražiti povrat z. i na temelju z. kao ovršne isprave tražiti ovrhu nad dužnikovom ostalom imovinom ili imovinom jamaca, ako ih ima, sve prema Ovršnom zakonu.ZADUŽNICA IMA PREDNOST NAD MJENICOM:

Ima svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi, mjenica nema ovo svojstvo Ako se ne naplati dužni iznos odmah, zadužnica se zadržava i čeka nova prilika naplate,

mjenica ne, Kod zadužnice nema troškova protesta Zadužnica ima svojstvo ovršne isprave, mjenica vjerodostojne isprave

AKREDITIV Izmjenama i dopunama ZOO-a iz 2008. Brisane su odredbe čl 1030-1038.Ocijenjeno je dostatnima samo definirati akreditiv, ostalo da je uređeno Ujednačenim običajima i praksom Međunarodne trgovačke komore u Parizu koja je široko prihvaćena. Stranke su slobodne predvidjeti što drugo, a ako ne predvide primjenjuju se ujednačeni običaji i praksa MTK u Parizu.

47

Sama pravila MTK se često mijenjaju, a želja je da propisi unutarnjeg prava budu u skladu s njima. Kako bi se izbjegla česta promjena unutarnjih propisa, stajalište je izravno primjenjivati međunarodna pravila osim ako stranke što drugo ne odrede.

Komercijalna svrha ugovaranja plaćanja putem akreditiva je u prvom redu postizanje

sigurnosti plaćanja za prodavatelja uključivanjem treće osobe- banke u cijeli posao obavljanja plaćanja i provjere sadržanog opisa dokumenata, koji su naznačeni kao uvjet isplate ispunjenja akreditivne obveze.

U akreditivnom poslu banka (jedan od bankarskih poslova) nakon što je prihvatila nalog nalogodavca, otvara akreditiv (račun u korist vjerovnika) i vrši plaćanje po nalogu nalogodavca (dužnika iz osnovnog posla) uz uvjete sadržane u nalogu za otvaranje akreditiva.

Korijen riječi akreditiv od lat. riječi accreditivum što znači punomoć, ovlaštenje (komu-banci da izvrši plaćanje).

SVRHA UGOVARANJA PLAĆANJA PUTEM AKREDITIVA: Sigurnost da će se prodavatelju ili isporučitelju usluge platiti dužni iznos, otuda često korištenje ovog načina plaćanja u međunarodnim poslovnim transakcijama.(Iako su akreditivi instrument osiguranja plaćanja koji se primarno koristi u međunarodnim transakcijama nije isključena primjena u domaćim plaćanjima).

KLAUZULA U UGOVORU KOJOM SE UGOVARA PLAĆANJE PUTEM AKREDITIVA=FINANCIJSKA KLAUZULA

Danas su na snazi Jednoobrazna ili ujednačena pravila i običaji za dokumentarne akreditive, Revizija iz 2007.g.

VRSTE AKREDITIVA : - Nostro (uvozni) akreditiv- Loro (izvozni) akreditiv- Potvrđeni (konfirmirani) akreditiv- Prenosivi akreditiv- Akreditivi plativi po viđenju (at sight)- Akreditivi s odloženim plaćanjem (terminski ak)- Stand by akreditivi

Sa stajališta nalogodavca/kupca/ (interes mu je da tražbina dužnika bude ispunjena sukladno ugovoru) povoljno je ugovoriti dokumentarni akreditiv kod kojega se bančina obveza plaćanja uvjetuje prezentiranjem niza dokumenata, a iz kojih proizlazi urednost ispunjenja dužnikove obveze (prijevozne isprave, atesti, polica osiguranja u korist kupca robe).Vjerovnik koji očekuje naplatu svoje tražbine ima interes : -da je bančina obveza neopoziva (u principu svaki akreditiv je neopoziv, osim ako sadrži naznaku o svojoj opozivosti),- da se traži što manje dokumenata ili isprava za vršenje naplate, -da je rok za podnošenje dokumenata što duži (obveza banke se gasi ako u određenom roku nisu predani dokumenti),

48

-da bude uvjetni (kada se od korisnika očekuje da ispuni uvjete da bi mogao od banke dobiti plaćanje),- da je akreditiv potvrdila ili konfirmirala i koja druga banka čime je i ta druga banka u obvezi prema korisniku akreditiva, -da se radi o odmah plativom akreditivu (at sight) što znači da je banka dužna obvezu ili plaćanje ispuniti odmah kada su joj predani potrebni dokumenti ili isprave.

Ako se radi o sukcesivnim isporukama, korisnik ak. je zainteresiran i za izdavanje revolving (ili rotativnog) akreditiva kada akreditiv sadrži ukupnu svotu koja treba biti plaćena, za sve isporuke, naznaku broja i dinamika isporuka i svotu koja treba biti isplaćena za svaku pojedinu isporuku. Na taj se način izbjegava otvaranje više akreditiva koji bi pokrivali svaku isporuku.

Za korisnika akreditiva je povoljno da je akreditiv prenosiv, to znači da korisnik ima pravo izdati nalog banci da izvrši plaćanje nekoj trećoj osobi.

Akreditiv je prenosiv samo ako je to u ugovoru između izdatnika i korisnika predviđeno i ako je to u nalogu banci za otvaranje akreditiva sadržano.

Za korisnika akreditiva je također povoljno i da ima djeljivi akreditiv, jer to ga ovlašćuje da sredstva iz akreditiva može iskoristiti u više puta sve do potpune naplate odnosno dok se akreditiv ne ugasi.

Konačno, korisniku akreditiva je povoljno da ima i tzv. gotovinski akreditiv, kada banka isplaćuje gotovinu kod prezentacije isprava. Kod akceptnog ak. banka ne isplaćuje gotovinu, već samo akceptira mjenicu koju joj podnosi korisnik akreditiva na akcept zajedno s ispravama koje su predviđene u nalogu za otvaranje akreditiva.

PRAVNA NARAV AKREDITIVA:Po svojoj pravnoj naravi akreditiv je jedna vrsta asignacije (kada jedna osoba ili uputitelj (asignant) ovlašćuje drugu osobu upućenika (asignata) da za njezin račun (dakle račun uputitelja) trećoj osobi ili primatelju upute (asignataru) nešto ispuni, a tu treću osobu ovlašćuje da to ispunjenje primi u svoje ime.

AKREDITIV SE IZDAJE U PISANOM OBLIKU!!!!

STAND BY AKREDITIV= kao instrument osiguranja izvršenja ugovornih obveza, razvili su se u američkoj praksi, jer je američkim bankama zabranjeno izdavanje jamstva za dobro ispunjenje obveza iz ugovora o prodaji ili izvođenje investicijskih radova. Stand by akreditivi su alternativni način osiguranja, izdaje ga banka prodavatelja u korist kupca. Kupac može naplatiti naznačeni iznos ako dostavi potvrdu da izdatnik akreditiva nije ispunio svoju obvezu iz osnovnog pravnog posla.Bitna razlika od običnog akreditiva je u tomu što kod ovoga korisnik akreditiva prodavatelj (npr. kod posla kupoprodaje), a nalogodavac je kupac, dok kod „stand by“ akreditiva korisnik je kupac, a nalogodavatelj prodavatelj.Redovni akreditiv osigurava plaćanje korisniku akreditiva, a kod stand by ak. osigurava se kupac ili naručitelj radova za dobro ispunjenje posla od strane prodavatelja ili izvođača radova.

I na stand by akreditive primjenjuju se Jednoobrazna pravila MTK u mjeri u kojoj je to moguće.

49

*Iznimno aktualno pitanje je pitanje prijevare kod akreditiva, tj predočavanje krivotvorenih dokumenata. Zato se načelo samostalnosti osnovnog pravnog posla i akreditivnog posla ne primjenjuje na nesavjesnog korisnika akreditiva (iznimka od načela samostalnosti ak.posla).

BANKARSKA GARANCIJA NA POZIV Bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka garant obvezuje da će na pisani zahtjev ovomu isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije.

Izmjenama ZOO iz 2008.godine promijenjen naslov iz bankarskog jamstva u bankarska garancija na poziv. Ocijenjeno je da je naziv bankarsko jamstvo dovodilo do nesigurnosti u praksi, riječ je o dva različita pravna instituta (iako je naziv odsjeka bio bankarsko jamstvo nije bilo nikakakvo jamstvo jer se banka garancijom nije obvezivala ispuniti tuđu obvezu, već svoju obvezu).

Kod bankarske garancije na poziv odnosno bez prigovora banka ne može prema korisniku isticati prigovore, koje bi inače imao mogućnost isticati nalogodavac prema korisniku garancije.

Banka se obvezuje na neopozivo i bezuvjetno plaćanje na prvi poziv neovisno o postojanju i valjanosti osnovnih ugovora. Ako bankarska garancija sadrži bezuvjetnu obvezu banke riječ je o garanciji na prvi poziv ili bez prigovora.

Obveza banke je jednaka visini obveze koja je naznačena u samoj garanciji (ne može biti viša) pod uvjetom da je korisnik pozvao banku na plaćanje prije isteka roka valjanosti garancije.

ZNAČAJKE: - Bankarsku garanciju izdaju banke u svoje ime, obveza banke je novčane

prirode, ispunjenje obveze banke je ovisno od ispunjenja uvjeta iz garancije (rok stavljanja zahtjeva za isplatu, ostali uvjeti).

- Bankarska garancija u biti i nije instrument osiguranja plaćanja, ona je po svojoj naravi sredstvo ispunjenja ugovorne obveze plaćanja, način na koji se postiže sigurnost da će ugovorna obveza plaćanja biti ispunjena.

- Bankarska garancija je vezana uz konkretni posao i ne može se aktivirati povodom neizvršenja obveze iz kojeg drugog posla.

Za izdane garancije banke naplaćuju proviziju, bez obzira da li je došlo do aktiviranja garancije, odnosno plaćanja korisniku garancije.Vrste garancija: 1. Uvjetne i bezuvjetne2. garancije na plaćanje i činidbene garancije3. licitacijske, avansne i garancije za dobro izvršenje posla4. direktne i indirektne garancije5.supergarancije i kontragarancije 6. pokrivene i nepokrivene garancije

50

7. solidarne i supsidijarne garancije

Naš ZOO normativno određuje samo kontragaranciju.

„Kontragarancija je pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (kontragarant) obvezuje prema garantu da će mu isplatiti novčani iznos po predočenju pisanog zahtjeva u skladu sa uvjetima iz kontragarancije…“

U međunarodnoj poslovnoj praksi, pa i u domaćoj, banke primjenjuju Jednoobrazna pravila za ugovorne garancije MTK iz Pariza.

O ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU ZBOG NEUREDNOG ISPUNJENJA UGOVORNIH OBVEZA :

Pitanje odgovornosti za štetu jedno je od najznačajnijih pitanja u pravu. Pod odgovornošću u okviru imovinsko pravnih odnosa smatra se dužnost naknade štete.Dok ugovori imaju regulatorno značenje (određuju kako nešto ima biti) odgovornost je posljedica neispunjenja preuzetih obveza. Temeljna podjela odgovornosti za štetu je prema kriteriju odnosa između stranaka u vrijeme nastanka štete (ugovorna i izvanugovorna odgovornost).

Za izvanugovornu odgovornost je čest naziv deliktna, jer je ranije uobičajeno nastala iz činjenja delikata- protupravnih zabranjenih i kažnjivih radnji.

Da bi se ostvarila odgovornost za štetu moraju se ispuniti zakonom određene pretpostavke : štetna radnja, šteta, uzročnost ili kauzalitet i protupravnost štetne radnje. Sve ove pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, traži se postojanje svih!!!!

Bez obzira na činjenicu nastanka štete, nema odgovornosti ako tuženik za štetu nije odgovoran, s tim u svezi dužnost naknade štete se može temeljiti na krivnji, uzročnosti ili kauzalitetu i snošenju rizika.

Odgovornost postoji već i samo na temelju činjenice da je šteta nastala. Ne traži se niti kauzalitet, niti krivnja. U ugovornim odnosima ova odgovornost postoji samo ako je ugovorena (primjer-kod ugovora o osiguranju).

Za odgovornost po principu krivnje uz navedene pretpostavke za postojanje odgovornosti traži se i krivnja štetnika (bilo pretpostavljena, bilo dokazana).

Ne postoji isti temelj odgovornosti za sve imovinske štete iz ugovornog odnosa (primjer iz ugovora o prijevozu u pojedinim granama prijevoza se razlikuje i to po vrsti propisa, na osnovu koje činjenice, za koje štete…)

51

Za postojanje odgovornosti može se tražiti blaži ili viši stupanj krivnje. U tom pogledu krivnja se dijeli na namjeru ili dolus i nepažnju ili culpa s tim da nepažnja može biti gruba- culpa lata, obična- culpa levis ili najblaža-culpa levissima.

Pravne osobe kao „umjetna tvorevina“ i kreacija pravnog poretka djeluju preko svojih organa. One su odgovorne za štetu, jer su pravni subjekt.

Kad je riječ o odgovornosti za štetu za koju se traži krivnja (krivnja je kvalitet fizičke osobe) ista će se prosuđivati po postupanju ovlaštenih osoba. Krivnja pravne osobe se zamjenjuje krivnjom organa. Organi pravne osobe (fizičke osobe) moraju biti poslovno sposobni. Krivnja pravne osobe cijeni se po krivnji njezinih organa-fizičkih osoba, jer pravna osoba svoju djelatnost manifestira preko svojih organa.

Ako se odgovara samo po principu uzročnosti, uzrok koji je doveo do nastanka štete mora prouzročiti odgovorna osoba, bez obzira na unutarnji odnos prema štetnom događaju i šteti (krivnju). A ako je riječ o šteti koja je nastala iz prirodnog događaja ili krivnjom treće osobe, nije riječ o odgovornosti po principu kauzaliteta, već snošenja rizika.

ODGOVORNOST PO PRINCIPU UZROČNOSTI SE DIJELI : a) Na odgovornost po principu apsolutne i relativne uzročnosti (kod apsolutne uzročnosti

postoji odgovornost u svakom slučaju i nema razloga, koji unatoč postojanju uzročnosti mogu osloboditi od odgovornosti za štetu, kod relativne uzročnosti postoje razlozi ekskulpacije- oslobođenja od odgovornosti, njihovo postojanje dužan je dokazati tuženik).

2 SU OPĆA RAZLOGA ZA OSLOBOĐENJE OD ODGOVORNOSTI PO PRINCIPU KAUZALITETA :VIŠA SILA I KRIVNJA SAMOG OŠTEĆENIKA, drugim riječima nema temelja odgovornosti ako je šteta nastala uslijed više sile, osim ako je riječ o odgovornosti po principu snošenja rizika….( viša sile je vanjski događaj koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. )

Danas se odgovornost po principu uzročnosti ili kauzaliteta sve više prihvaća, npr. odg za štetu od opasne stvari ili djelatnosti, odg za neispravan proizvod…..

O ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU ZBOG NEISPUNJENJA UGOVORNIH OBVEZA :Temeljna je obveza dužnika u obveznom odnosu ispuniti obvezu, u svemu kako ona glasi, a vjerovnik je ovlašten zahtijevati njezino ispunjenje.

52

Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

Dužnik odgovara i za djelomičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja, ako je ona nastupila nakon njegova dolaska u zakašnjenje, ovo pod pretpostavkom da je odgovoran za zakašnjenje.

Temeljni kriterij odgovornosti postavljen je u odredbi iz ZOO-a, koji propisuje kada se dužnik oslobađa od odgovornosti.

Dužnik se oslobađa od odgovornosti ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora, a koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći (npr. dužnik neće odgovarati ako obvezu nije mogao ispuniti zbog ratnih okolnosti).

-> PRAVNA OSNOVA ILI TEMELJ ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU:

Opća zabrana uzrokovanja štete drugome propisana je kao osnovno načelo ZOO-a :

„Svatko je dužan suzdržati se postupaka kojima se može drugome prouzročiti šteta...“

Detaljnije uređenje ovog pravila :

„Tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje...“

->OPĆI PRINCIP ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU (ugovornu i izvanugovornu) princip odgovornosti na temelju pretpostavljene krivnje.

Nakon što je tužitelj dokazao opće pretpostavke odgovornosti za štetu tuženik je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje odnosno postojanja više sile kada se i inače oslobađa od odgovornosti.

Kao štetnik (odnosno osoba koja je počinila štetu) odnosno pasivno legitimirana osoba i kao oštećenik (osoba koja traži naknadu štete) odnosno aktivno legitimirana osoba mogu se pojaviti i fizičke i pravne osobe.

Štetna radnja= svaki čin ili propust u ispunjenju preuzete obveze koji uzrokuje štetu na strani oštećenika. Štetna radnja mora biti protupravna.

Ako nema protupravnosti (postupanje u skladu s ugovorom isključuje protupravnost) nema niti odgovornosti za štetu.

Pri ocjeni da li postoji protupravnost kao pretpostavka odg. za štetu, treba se utvrditi da li se samo traže objektivni ili i subjektivni elementi (krivnja- odgovornost po principu kauzaliteta ili se traži još i krivnja- odgovornost po principu krivnje- pretpostavljene ili dokazane).

53

Ugovorna strana koja ne ispuni svoju ugovornu obvezu odgovara suugovaratelju za naknadu štete nastale zbog neispunjenja ugovora, a na tužitelju je teret dokaza da mu je nanesena šteta uslijed neispunjenja ugovora.

Kod nas je primarni kriterij odgovornosti za štetu po principu krivnje i to pretpostavljene

Kod ocjene odgovornosti za uredno izvršenje obveze npr. kod ugovora o kupoprodaji, odlučan je trenutak predaje stvari, nakon koje rizik slučajne propasti ili oštećenja prelazi s prodavatelja na kupca (osim u slučaju kupčeva zakašnjenja kada rizik prelazi u času pada kupca u zakašnjenje).

prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika, bez obzira da li je znao za to.

POSTOJANJE KRIVNJE KOD PODUZETNIKA (TRGOVACA) :

u ocjeni postojanja krivnje kod trgovaca mora se poći i od činjenice da svom poslovanju trgovci moraju primjenjivati kriterij povećane pozornosti ili pažnje (pažnja dobrog gospodarstvenika) u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava.

O obujmu i visini priznavanja imovinske štete kod povrede ugovorne obveze iz trgovačkog ugovora :

Jedinstvena je odredba sadržana u čl. 1089. ZOO-a :

(1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.(3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Izmakla korist može postojati i bez nastanka stvarne štete.

U trgovačkom pravu se često raspravlja upravo o naknađivanju izmakle koristi s obzirom da je i svrha trgovačkog poslovanja stjecanje (buduće) koristi.

Pretpostavka je da će se u trgovačkim sporovima lakše dokazivati postojanje izmakle koristi, kao vrste štete, ali ne i njezine visine.

Također, povreda prava osobnosti, koja može biti i povreda pravne osobnosti pravne osobe, dakle trgovca, odnosno trgovačkog društva za što se oštećeniku može dosuditi pravična novčana naknada, nezavisno od naknade štete, a i kad nje nema.

54

VISINA ODGOVORNOSTI: može biti ograničena i neograničena

Pravilo je neograničena odgovornost (potpuna odgovornost), dok se ograničenje odgovornosti u pogledu visine može postaviti zakonom i ugovorom.

-> Tako je u suvremenom transportnom pravu prihvaćen princip ograničene (limitirane)

Odgovornosti prijevoznika, najčešće na osnovu količine robe u transportu koja je oštećena ili izgubljena.

Odgovornost dužnika za namjeru ili krajnju nepažnju (pravo na potpunu naknadu ili naknadu cjelokupne štete) ne može se unaprijed ugovorom isključiti,

O ZASTARI TRAŽBINA IZ TRGOVAČKIH UGOVORA

Međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga zastarijevaju za 3 godine, a zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

Opći zastarni rok je 5 godina, a zakonom se može odrediti i neki drugi rok zastare

Zastarni rokovi za tražbine iz trgovačkih ugovora su kraći, ovaj zastarni rok je izjednačen sa zastarom povremenih tražbina, koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima (i tražbine kamata zastarijevaju za 3 godine).

Prigovor zastare koji bi iznio tuženik je prigovor materijalnopravne naravi, a ne procesne prirode i o njemu se odlučuje presudom. Ako ga prihvati, sud će tužbeni zahtjev odbiti.

Same odredbe o zastari su prisilne naravi i pravnim poslom se ne smije odrediti kraće ili dulje vrijeme zastare od onog koje je određeno zakonom, ZOO-om.

O zastari sud ne vodi računa po službenoj dužnosti

Protekom zastare ne gubi se samo pravo, već zahtjev za pružanje pravne zaštite, odnosno zahtjev za ostvarivanje prava. Zato se i ne može tražiti povrat isplaćene, a zastarjele tražbine.

Poseban, kraći rok zastare kod trgovačkih ugovora opravdava se kao sankcija za propust dužne pozornosti trgovaca odnosno osoba javnog prava u poslovima prometa roba i usluga, odnosno ostvarivanja tražbina iz tih ugovora, ali i zbog očekivanja istih osoba da u većoj mjeri vode računa o ostvarivanju svojih tražbina.

55

Konačno, trgovačko poslovanje zahtijeva brže ispunjavanje obveza i razrješavanje neokončanih poslova.

Zastarni rok počinje teći u pravilu prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije što drugo propisano. Pri tomu nije bitno kada je ugovor sklopljen, datum sklapanja ugovora.

S obzirom na česte sporove u trgovačkom poslovanju, u svezi s neplaćanjem kamata potrebno je imati u vidu da kamate kao povremena potraživanja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, kamata dijeli pravnu sudbinu glavne tražbine

Priznavanjem duga prekida se tijek zastare, a priznanje duga se može izvršiti i posrednim putem, npr. davanjem otplate, plaćanjem kamata, davanjem osiguranja...

Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo ne računa se u zakonom određeni rok zastare, zbog čega eventualno izrečeni prigovor zastare će se odbiti kao neosnovan.

KOMPENZACIJA ILI PRIJEBOJ Kompenzacija ili prijeboj je jedan od načina prestanka obveza (redoviti način prestanka obveze je ispunjenjem).

U uvjetima nelikvidnosti (nemogućnosti pravodobnog ispunjenja novčanih obveza) trgovci sve češće u međusobnim odnosima pribjegavaju zatvaranju svojih dugovanja s protutražbinom vjerovnika. Ovo je moguće ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste su kakvoće i ako su obje tražbine odnosno tražbina i dugovanje dospjele.

Za prestanak tražbine prijebojem potraživanja s dugovanjem potrebno je da su ispunjene pretpostavke za prijeboj (uzajamnost ili zamjenitost, istovrsnost,dospjelost, utuživost), no prijeboj nastaje tek izjavom o prijeboju, a ne automatski ili čim su se ispunile pretpostavke za to.

UTJECAJ STEČAJNOG POSTUPKA NA PRAVO PRIJEBOJA:

Stečajni vjerovnik može svoju tražbinu stečenu prije otvaranja stečajnog postupka prebiti s tražbinom stečajnog dužnika, koja je također nastala prije otvaranja stečajnog postupka. To je opravdano razlozima pravičnosti, jer ne bi bilo primjereno da vjerovnik koji je istovremeno i dužnik s drugom osobom svoju tražbinu namiruje po pravilima stečajnog postupka o diobi stečajne mase, dok bi s druge strane stečajni upravitelj mogao zahtijevati od vjerovnika (istovremeno i dužnika) da njegov dug ispuni u cijelosti.

56

MULTILATERALNI PRIJEBOJ-> ili multilateralna višestrana kompenzacija : Tu je riječ o prijeboju više dospjelih tražbina više subjekata pri čemu svaki od njih ne mora biti, a i nije istovremeno i vjerovnik i dužnik ostalih sudionika u kompenzaciji. Iako je ova vrsta kompenzacije slična klasičnom prijeboju, jer u sebi ima elemente prijeboja, obveza ne prestaje kad su se međusobna potraživanja vjerovnika i dužnika srela, jer se i ne radi o njihovim uzajamnim potraživanjima, već onog trenutka kada je kompenzacija provedena, odnosno kada su se stranke o tome sporazumjele, dakle traži se suglasnost svih sudionika kompenzacije. U postupku višestruke kompenzacije ne utvrđuje se kada su se uzajamna potraživanja dužnika i vjerovnika srela, jer uzajamnost između dvije osobe ne mora niti postojati. Svaki vjerovnik i dužnik nije i ne mora istodobno biti vjerovnik i dužnik s ostalim sudionicima višestruke kompenzacije. Obračun međusobnih tražbina u pravilu obavlja banka ili financijska agencija. Danom obračuna prestaju obveze multilateralnim prijebojem.

PRIGOVOR PRIJEBOJA:

Parnični sud, nakon što je istaknut prigovor prijeboja je dužan ispitati postojanje pretpostavki za to, a stranka je dužna sudu predočiti dokaze. Nije nužno da dužnik ima potraživanje prema vjerovniku iz izravnog poslovnog odnosa, već je nužno da ima tražbinu prema vjerovniku, koju je mogao steći iz raznih osnova (npr. cesijom).

Tražbine koje potječu iz određenih taksativno navedenih obveznopravnih odnosa ne mogu prema ZOO-u prestati prijebojem. To su:

o tražbine koje se ne mogu zaplijeniti odnosno prisilno ispuniti

o tražbine nastale namjernim uzrokovanjem štete

o tražbine čiji su objekt stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku dane na čouvanje ili posudbu, ili ih je dužnik bespravno uzeo odnosno zadržao

o tražbine naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem smrti i

o tražbine na osnovi zakonske obveze uzdržavanja.

PRESTANAK OBVEZA IZ TRGOVAČKIH UGOVORA : Redoviti način prestanka obveza je ispunjenjem. Obveze prestaju i sporazumom stranaka.

AKO NASTUPI NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA NAKON SKLAPANJA UGOVORA:

1. Ako za nemogućnost ispunjenja nije kriva niti jedna strana, niti treća osoba (viša sila), tada se obveza dužnika gasi.

2. Da je jedna strana spriječena u ispunjavanju obveze od druge strane njezinom krivnjom. Tada se njezina obveza gasi, ali ima pravo tražiti naknadu štete od druge strane. Ipak, naknada se

57

smanjuje za onoliko za koliko strana koja ima pravo na naknadu štete nije bila izvrgnuta troškovima odnosno za onoliko koliko je mogla imati koristi od oslobođenja od vlastite obveze.

3. Ako je nemogućnost ispunjenja uzrokovana krivnjom treće osobe, dužnik se tada oslobađa svoje obveze, isto i druga ugovorna strana, a dužnik ima prema trećemu pravo na naknadu štete.

SPORAZUMNI RASKID UGOVORA- ako nije drukčije dogovoreno raskid nema retroaktivan učinak. Dužnik se oslobađa onih obveza koje još nisu nastala do trenutka raskida.

JEDNOSTANI RASKID UGOVORA- može biti predviđen i samim zakonom

„Ako bi ugovorena cijena morala biti znatno povećana, naručitelj može raskinuti ugovor“

Pravo na raskid ugovora može biti predviđeno i u samom ugovoru, tako ako kupac u toku dužeg vremena ne traži ispunjenje ugovora ili naknadu štete, prodavatelj može zaključiti da je šutnjom odustao od ugovora.

Klauzule o pravu na jednostrani raskid ugovora u pravilu se susreću kod ugovora koji su sklopljeni na duži rok.

Poseban je slučaj otkaza trajnog obveznog odnosa, određuje se da svaka ugovorna strana može ugovor prekinuti otkazom u svako doba, ali ne i u nevrijeme.

U trgovačkom poslovanju kod trajnih ugovornih odnosa, često se izjavljuju otkazi samo da bi se iznova pregovaralo radi izmjene pojedinih odredbi ugovora.

PRESTANAK UGOVORA NA OSNOVU ZAKONA – fiksni ugovori, kada je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora. Ako ispunjenje obveze u roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik sadržava pravo da svoju obvezu ispuni i nakon proteka roka, a ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, prvo mu mora odrediti naknadni primjereni rok, pa ako dužnik ne ispuni obvezu niti u ovom roku, tada se ugovor raskida po samom zakonu kao i u slučaju da je rok ispunjenja bitan sastojak ugovora.

RASKID UGOVORA ODLUKOM SUDA- sud može raskinuti ugovor i zbog promijenjenih okolnosti, mora se raditi o izvanrednim okolnostima koje su nastale poslije sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora i kod čega bi ispunjenje obveze pod ovim novim okolnostima postalo pretjerano otežano ili bi nanijelo veliki gubitak.

Strana koju pogađaju ove okolnosti može tražiti izmjenu ili raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana pristane na pravičnu izmjenu ugovora (tendencija održanja ugovora na snazi).

RASKID UGOVORA PROTEKOM VREMENA- ugovor se može sklopiti na određeno vrijeme. Ako stranke nisu prije prestanka ugovora dogovorile produženje trajanja ugovora, istekom vremena ugovor prestaje. Npr. istekom vremena trajanja osiguranja, ugovor se automatski ne nastavlja.

58

RASKID UGOVORA ZBOG NEPLAĆANJA: isto kao i kod nenovčanih obveza, zakašnjenje dužnika s izvršenjem novčane obveze ne daje automatski pravo na raskid ugovora, već samo onda kada je plaćanje u roku bitan sastojak ugovora. Ako plaćanje u rok nije bitan sastojak ugovora vjerovnik će moći raskinuti ugovor tek ako odredi naknadni primjereni rok za plaćanje, a ono ni tada ne bude izvršeno. Ostavljanje naknadnog primjerenog roka nije potrebno ako iz okolnost slučaja proizlazi da niti u tom roku dužnik neće ispuniti njegovu obvezu.

Raskidom ugovora nenovčana obveza se pretvara u novčanu obvezu na naknadu štete zbog neispunjenja ugovora!!!!!

KAKO SE ODREĐUJE NAKNADA ŠTETE ZBOG POVREDE UGOVORA?

Vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmaklog dobitka.

-Obična šteta ili damnum emergens je umanjenje sredstava vjerovnika prouzrokovano neispunjenjem ugovora, odnosno povredom ugovora. To su npr troškovi vjerovnika učinjeni u svezi s ugovorom, šteta koja se mora platiti trećemu.

- Izmakla korist ili lucrum cessans je dobitak koji je vjerovnik mogao ostvariti da je ugovor uredno ispunjen. Kod ocjene izmakle dobiti treba uzeti u obzir dobitak koji bi se osnovano mogao očekivati prema redovitom tijeku stvari. Pravo na izmaklu korist ili dobit treba priznati samo ako je ona bila očekivana, ako se može odrediti.

SKLAPANJE UGOVORA :Temeljno načelo našeg obveznog prava je načelo autonomije volje, što znači da su stranke slobodne odlučiti da li će sklopiti ugovor, s kime, kakav će biti njegov sadržaj i u kojem obliku će ugovor sklopiti.

Sloboda stranaka nije apsolutna, jer sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, ali ne mogu ih uređivati suprotno ustavu, prisilnim propisima i pravilima morala.

U ZOO se predviđa obvezno sklapanje ugovora, a ako se na zahtjev zainteresirane osobe ne sklopi ugovor sankcija je naknada štete. No ipak se može odbiti sklapanje ugovora čak i tamo gdje postoji obveza ako za to postoji opravdani razlog (tehnički,ekonomski i sl).

59

PREGOVORI- TRACTATUS :

->prethode sklapanju ugovora, nije nužno da se prije svakog ugovora vode pregovori.

-> Oni se vode radi postizanja suglasnosti oko sadržaja budućeg ugovora.

-> Pregovori se mogu voditi i kad se ugovor sklapa na temelju općih uvjeta poslovanja ili formularnih ugovora.

->Obuhvaćaju cijelu predugovornu fazu u vezi sa sklapanjem budućeg ugovora

-> mogu se voditi usmeno neposrednim kontaktom, ali i razmjenom pismena, sastavljanjem raznih zajedničkih dokumenata itd.

-> u međunarodnoj trgovini često se sastavljaju i posebne vrste pismena kao pisma namjere (letter of intent, pisma o razumijevanju letter of understanding. Ona mogu biti izvorom određenih prava i obveza, a značajna su za procjenu ponašanja stranaka tijekom pregovora).

-> kako bi se izbjeglo obvezivanje izjavama u tijeku pregovora često se u ugovor stavlja klauzula po kojoj stranke ne obvezuje ništa osim onoga što je u ugovoru napisano.

-> Pregovori nisu pravno bez značaja

-> upuštanje u pregovore ili njihovo otvaranje obvezuje na postupanje u skladu s načelom savjesnost i poštenja, prema kojoj strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja odgovara za štetu koja je time prouzročena drugoj strani.

-> pregovore treba upotrijebiti u svrhu dopunjavanja sadržaja ugovora

ODGOVORNOST ZA ŠTETU ZBOG NEUSPJELIH PREGOVORA:

Pregovori ne obvezuju, svaka ih strana može prekinuti kad god hoće, međutim upuštanje u pregovore bez obzira tko ih je inicirao stvara kod sudionika obvezu na određeno ponašanje- ponašanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

Zoo navodi što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja kod pregovora- upuštanje u pregovore bez namjere da se sklopi ugovor.

Nema odgovornosti za štetu ako se nije radilo o pregovorima, to je prva pretpostavka odgovornosti.

Druga objektivna pretpostavka je da nije došlo do sklapanja ugovora.

60

Riječ je o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, tu se primjenjuju pravila ZOO koja reguliraju tu odgovornost, ZOO je usvojio kriterij pretpostavljene krivnje, ali nije predviđeno koji stupanj krivnje se pretpostavlja.

„Tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje“

U čl.1045. ZOO kaže se da se predmnijeva obična nepažnja, dakle pretpostavlja se najblaži stupanj krivnje učinitelja štete (teži stupnjevi krivnje tj gruba nepažnja i namjera pretpostavljaju se samo ako je takva presumpcija zakonom izričito postavljena).

Samo dokazivanje da je strana ušla u pregovore bez namjere da sklopi ugovor u praksi neće biti laka, najčešće će se ukazivati na indicije.

U privrednom poslovanju uobičajeno je da se pregovori vode na više strana kako bi se pronašle najbolje mogućnosti za posao u koji se ulazi, a ako se posao ne sklopi ni s jednim, to je najbolja indicija da se nije imala namjera sklopiti posao.

PRIHVAT I PONUDA NEOVLAŠTENE OSOBE Ou 21 JE SADRŽAVALA PRAVILO PO KOJEMU PONUDIOCA ILI PONUĐENIKA OBVEZUJE PISANA PONUDA ODNOSNO PRIHVAT IAKO JE NE POTPIŠE OVLAŠTENA OSOBA U SLUČAJU :

Da je učinjena na poslovnom papiru s otisnutim ili utisnutim oznakama kojima se odnosna strana u svom poslovanju služi

Ako je snabdjevena pečatom ili štambiljem i potpisana na uobičajen način

Ako se odnosi na posao kojim se odnosna strana redovito bavi i ne prijelazi opseg njegovog normalnog poslovanja

I ako druga strana nije znala da je ponudu ili prihvat izjavila neovlaštena osoba

Sve navedene pretpostavke moraju se kumulativno ispuniti…..

OPĆA PONUDA, IZLAGANJE ROBE I SLANJE KATALOGA I OGLASA : Ponuda u načelu mora biti upućena određenoj osobi, izuzetak od tog pravila je opća ponuda (prijedlog za sklapanje ugovora upućen neodređenom broju osoba ako sadrži bitne sastojke ugovora čijem je sklapanju namijenjen.

OPĆI UVJETI POSLOVANJA SAMI PO SEBI NEMAJU KARAKTER OPĆE PONUDE jer su skup ugovornih klauzula koje stoje strankama na izbor da ih unesu u ugovor. Da bi ušle u ugovor stranke moraju

61

sklopiti ugovor i uključiti ih u ugovor. Oni ne sadržavaju bitne sastojke ugovora čije se sklapanje ponudom predlažu. Zato samim podnošenjem općih uvjeta poslovanja drugoj strani ne nastaje ponuda, ne sadržava sve bitne sastojke ugovora tako da bi njezinim prihvaćanjem ugovor mogao nastati.

U jednom slučaju se opća ponuda poklapa s upotrebom općih uvjeta. To je u slučaju organizacija koje obavljaju javnu službu, npr. komunalne usluge, usluge u javnom prijevozu, jer se s obzirom na prirodu djelovanja takvih tvrtki djelatnost može obavljati samo tako da se ponuda daje neodređenom i neograničenom broju osoba i pod istim uvjetima.

->OUP služe samo radi jednoobraznosti ponude.

-> Prijedlog upućen neodređenom i neograničenom broju osoba koji nema sve što se traži za ponudu nije ponuda nego poziv na stavljanje ponude, te će u pravilu obraćanje neodređenom broju osoba biti poziv na stavljanje ponude ako se ne dokaže da su ispunjeni uvjeti koji se traže za opću ponudu.

-> Opća ponuda (prijedlog za sklapanje ugovora upućen neodređenom broju osoba koji sadrži bitne sastojke ugovora, čijem je sklapanju namijenjen) vrijedi kao ponuda, riječ je o općoj ponudi koju može prihvatiti svatko, te se ne traži da ponuđenik bude spomenut u ponudi, jer tu je značajno da nitko određen u ponudi nije naveden. Prihvaćanjem ponude samo jednog od njih opća ponuda ne utrnjuje, zato se na temelju opće ponude može sklopiti više ugovora istog sadržaja s različitim osobama.

-> U nekim primjerima se traži da se prihvat opće ponude manifestira ispunjenjem obveze iz ugovora koji se tako sklapa, klasičan primjer je sklapanje ugovora putem automata. Stavljanje automata je opća ponuda, ubacivanjem novca ili žetona izjavljuje se prihvat uz istovremeno ispunjenje obveze odnosno plaćanje cijene, a ako se roba ne izbaci to je povreda ugovora (neispunjenje obveze ili isporuke robe).

IZLAGANJE ROBA- to je slučaj opće ponude, no traži se ne samo da je roba izložena već i da je naznačena cijena. Izlaganjem robe je naznačen samo predmet, ali ne u dovoljnoj mjeri za ugovor, zato je to prije poziv na stavljanje ponude.

SLANJE KATALOGA I OGLASA- ne smatra se ponudom, već samo pozivom za sklapanje ugovora, obraćanje javnosti ima samo značenje reklamiranja. To je stvaranje klime kod potencijalne klijantele za ulaženje u poslovne kontakte.

UČINAK PONUDE- naše pravo stoji na stajalištu čvrste ponude, tj. da jednom dana ponuda pošto počne djelovati prema ponuđeniku, više se ne može opozvati. Zato je uobičajeno staviti nudimo vam bez obveze ili sine obligo sve kako bi se izbjegla vezanost ponudom. Sama odredba o vezanosti ponudom je dispozitivne naravi i može se isključiti.

Ako ponuditelj stavi da ga uopće ne obvezuje ono što navodi u svom prijedlogu on u biti nije dao ponudu

Naše pravo dopušta da se ona može povući ako je ponuđenik primio izjavu o povlačenju prije primitka ponude ili istovremeno s njom, tada u slučaju njezina opoziva ona nikada nije ni učinjena.

62

VRIJEME VEZANOSTI PONUDOM Propisi rijetko određuju početak (trenutak) od koga je ponuditelj vezan svojom ponudom.

Iznimka: Konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (ponuda proizvodi učinak od trenutka kada stigne ponuđeniku- teorija prijema).

Po Bečkoj konvenciji ponuda, čak i ako je neopoziva može se povući ako je povlačenje stiglo ponuđeniku prije ili u vrijeme kad i ponuda.

PONUDA UČINJENA ODSUTNOJ OSOBI :

Ponuda učinjena odsutnoj osobi u kojoj nije određen rok vezanosti obvezuje ponuditelja ukupno vrijeme za koje je potrebno da ponuda stigne ponuđeniku, da ju on razmotri, da o njoj odluči i da odgovor o prihvatu stigne ponuđeniku. Ova tri vremenska razdoblja se uzimaju jedinstveno, pa produženje jednoga traži skraćenje drugoga.

NEMOGUĆNOST OPOZIVA PONUDE:

Biti će u slučaju kada je u samoj ponudi naznačeno da je neopoziva (čvrste ponude) ili kada će se odrediti rok za njezino prihvaćanje nakon proteka kojeg roka više ne obvezuju.

Ponuda je prihvaćena tek kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu (teorija prijema), a vrijeme vezanosti ponude počinje teći od trenutka kada je ponuda otposlana. Duljina trajanja vremena o kojem se ponuđenik treba izjasniti o prihvaćanju ponude smatra se da ne može trajati manje od jednoga dana.

TRENUTAK SKLAPANJA UGOVORA Ugovor je sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Traži se suglasnost o minimumu sadržaja. Koji su to bitni sastojci ZOO ne rješava.

Bitni sastojci ugovora (essentialia negotii)- bez njih nema ugovora. Kod imenovanih ugovora određeni su propisom, kod neimenovanih ustanovljeni su u poslovnoj praksi.

63

Nebitni sastojci (naturalia negotii i accidentalia negotii). Naturalia negotii su se tipizirali i sadržani su u propisu (ZOO), primjenjuju se ako stranke drugo ne ugovore, accidentalia negotii ulaze u sadržaj ugovora samo temeljem zakona.

Ako su stranke pregovarale i nisu se suglasile o bitnim sastojcima ugovora, ugovor nije nastao.

Ako stranke pregovaraju i nisu postigle suglasnost o nekim nebitnim sastojcima tipa boja automobila, ali su se suglasile o bitnim sastojcima (cijena) ugovor nije sklopljen, jer se stranke moraju suglasiti o svemu o čemu pregovaraju, dogovaraju se.

TEORIJA PRIJEMA- važi za trenutak nastanka ugovora, ugovor je sklopljen kada je ponuditelj primio izjavu ponuđenika o prihvatu ponude. Rizik prijenosa prihvata ponude snosi ponuđenik. Ugovor neće biti sklopljen ako ponuditelj nije primio izjavu o prihvatu ponude.

OSTALE TEORIJE:

1. TEORIJA OTPOSLANJA ILI ODAŠILJANJA- ugovor se smatra sklopljenim već u trenutku kada ponuđenik pošalje ponuditelju prihvat njegove ponude. Rizik za gubitak prihvata ponude snosi ponuditelj (zemlje common law-a npr. englesko pravo, SAD)

2. TEORIJA OČITOVANJA- ugovor je sklopljen kada ponuđenik vanjskim manifestacijama očituje volju da prihvaća ponudu. Rizik za gubitak prihvata snosi ponuditelj.

3. TEORIJA SAZNANJA- ugovor je sklopljen kada ponuditelj sazna za prihvat ponude (talijanski građanski zakonik).

KONKLUDENTNE RADNJE I ŠUTNJA PONUĐENIKA „Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.“

Navode se slučajevi kada se određenim radnjama daje značenje prihvata:

64

„Ponuda je prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu.“

Iz radnje ponuđenika mora se nedvosmisleno zaključiti da prihvaća ponudu

Trgovačka praksa: slanje robe koja nije naručena- Ako ponuđenik raspolaže tom robom pod pretpostavkom da je roba poslana u drugu svrhu npr samo na uvid, a on ju koristi, smatra se da je prihvaćena ponuda…

ŠUTNJA PONUĐENIKA- ne znači prihvat ponude, ovo i u slučaju ako u ponudi stoji odredba da će se šutnja ponuđenika ili neko drugo njegovo propuštanje npr. nedavanje odgovora smatrati prihvatom. Sama odredba o šutnji je dispozitivne prirode, dakle stranke mogu šutnji dati i drukčije značenje, npr. u smislu da neodgovaranje na ponudu u određenom roku znači prihvat ponude. To može biti utvrđeno i njihovom praksom u poslovanju.

Ponuditelj u svojoj ponudi ne može odrediti način na koji se treba izraziti prihvat ponude.

Šutnja ima značenje pristanka na ponudu samo izuzetno.

Posebna je situacija kada su ponuditelj i ponuđenik u stalnoj poslovnoj vezi u pogledu određene robe, tada se smatra da je ponuđenik prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu roku, ako nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. Tu je riječ o stalnosti odnosa u pogledu određene robe. Nema stalnosti veze ako se radi o različitim robama.

Također špediteri, posrednici, odvjetnici su obavezni reagirati na dobiveni nalog odnosno ponudu, jer će se u protivnom ako ne reagiraju smatrati da je ugovor sklopljen.

Ne postoji dužnost odbijanja ponude ako je ponuda izvan okvira djelatnosti ponuđenika.

PREDUGOVOR :Predugovor ili pactum de contrahendo je ugovor kojim se preuzima obveza da se sklopi drugi glavni ugovor.

Propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik uvjet valjanosti ugovora.

Predugovor obvezuje ako sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora. Nije valjan predugovor u kojem bi se samo naveli bitni sastojci budućeg ugovora, a koji ne bi

bili i sadržajno određeni. Nije potrebno da se navede rok u kojem će glavni ugovor biti sklopljen.

65

Predugovorom se preuzima obveza sklapanja glavnog ugovora, a prava i obveze stranaka nastaju tek sklapanjem glavnog ugovora.

Stranke u jednoj fazi pregovaranja još nemaju dovoljno suglasnosti o svim elementima ugovora o kojem su pregovarale (npr. trebaju još proučiti dokumentaciju, čekaju donošenje nekih propisa itd itd.)

Ispunjenje obveze na sklapanje glavnog ugovora može tražiti svaka stranka. Ne temelju predugovora se ne može tražiti ispunjenje ugovora, već samo sklapanje glavnog

ugovora. Sklapanje glavnog ugovora može se tražiti u roku od 6mj od isteka roka predviđenog za

njegovo sklapanje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kad je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen.

Predugovor ne obvezuje ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme (npr. ako postane onemogućeno postizanje cilja predugovora, ako dođe do promjena na tržištu tako da bi sklapanjem glavnog ugovora nastali takvi gubici ili šteta koja prelazi okvire normalnog poslovnog rizika…)Potrebno je da su te okolnosti bile nepredvidive u trenutku sklapanja ugovora, te da se nisu mogle izbjeći.

IZMJENA ILI RASKID UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTI I PREKOMJERNO OŠTEĆENJE :Temeljno načelo ugovornog prava- pacta sunt servanda (ugovori se trebaju poštivati)

Dozvoliti promjene u ugovoru nakon sklapanja može oslabiti ugovornu disciplinu.

No također, apsolutno inzistiranje na ugovoru u svakom slučaju može dovesti do nepravičnih ishoda, posebno povrede načela jednake vrijednosti davanja (načelo ekvivalencije u davanjima).

Teorija o značenju i utjecaju promijenjenih okolnosti koje su se dogodile nakon sklapanja ugovora i to na sam ugovor nastala je u srednjem vijeku (religijska učenja i moral).

Francuski građanski zakonik, Opći austrijski građanski zakonik, Švicarski zakon o obvezama ne poznaju institut promijenjenih okolnosti odnosno oslobađanje dužnika od obveze.

Opće uzance iz 1954.god dopuštaju primjenu promijenjenih okolnosti kao pravne osnove za izmjenu ili raskid ugovora, a potrebno je da se ova promjena nije mogla predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, da je izvanredan i nepredvidiv događaj doveo do toga da je ispunjenje za jednu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak. Događaj mora nastupiti do isteka roka za ispunjenje obveze.

Opće uzance navode primjere izvanrednih događaja: prirodni događaji, upravne mjere, ekonomske pojave….

KLAUZULA REBUS SIC STANTIBUS- cilj primjene ove klauzule je oslobođenje dužnika od negativnih posljedica koje mogu nastupiti uslijed promijenjenih okolnosti. Smatra se da se ova klauzula može

66

primijeniti samo kod naplatnih ugovora i to dvostranoobvezujućih . Klauzula se ne može primijeniti kod aleatornih ugovora (ugovora na sreću), jer kod njih činidba bilo jedne bilo obje strane zavisi u cijelosti ili dijelom od ispunjenja nekih budućih i neizvjesnih okolnosti.

Okolnosti se moraju promijeniti nakon sklapanja ugovora

Nije odlučujuće što je dovelo do promijenjenih okolnosti niti koje su se okolnosti promijenile. Jedino je važno kakve promjene su one uzrokovale u položaju dužnika. Najčešće je u pitanju promjena u vrijednosti uzajamnih prestacija.

Ipak drži se da se mora raditi o promjeni okolnosti koje su vezane za ispunjenje glavne činidbe

Stranka se ne može pozvati na promijenjene okolnosti koje su nastale nakon proteka roka za ispunjenje obveze

Mora se raditi o izvanrednim okolnostima i mora biti ispunjen uvjet nepredvidljivosti uz upotrebu one pozornosti koja se traži za dobrog domaćina ili privrednika.

Okolnosti moraju biti takve da ih se ne može svladati niti izbjeći njihov utjecaj (ne siju se izjednačavati s pojmom više sile)

ZOO iz 1978 je predviđao gubitak svrhe ugovora, novi ZOO toga nema, time je sužena primjena ovog pravila danas u odnosu na stari ZOO

Uslijed promijenjenih okolnosti moguća je kao posljedica izmjena ili raskid ugovora

Samo pogođena strana ima ova prava, no ugrožena strana ne može sama raskinuti ugovor, već treba podnijeti zahtjev sudu, koji potom odlučuje o utemeljenosti zahtjeva.

Druga strana se može suprotstaviti raskidu s tim da će ponuditi izmjenu ugovora (načelo održavanja ugovora na snazi), za održanje ugovora se traži pristanak obje strane.

Prednost se daje izmjeni ugovora

Apsolutna nepredvidivost se ne traži, jer teoretski se sve može predvidjeti

PREKOMJERNO OŠTEĆENJE- LAESIO ENORMIS Zelenaški ugovori :

Članak 329.(1) Ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.(2) Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.(3) Ako oštećena strana zahtijeva da se njezina obveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi.

67

(4) Oštećena strana može podnijeti zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos u roku od pet godina od sklapanja ugovora.

Prekomjerno oštećenje. Zelenaški ugovor su 2 različite pravne situacije!!!!

Kod prekomjernog oštećenja pravne pretpostavke za primjenu ovog instituta su: 1. Da je riječ o dvostranoobveznom i naplatnom pravnom poslu2. Očigledan nesrazmjer između prestacija (davanja) stranaka3. Da oštećena strana u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti morala znati za pravu

vrijednost stvari

Kod zelenaškog ili lihvarskog ugovora također se radi o očitom nesrazmjeru (prekomjerno primanje protuvrijednosti od oštećene strane), ali se traži da je drugi suugovaratelj koristio stanje nužde ili teško materijalno stanje drugoga, njegovo nedovoljno iskustvo… Pravna posljedica lihvarskog ugovora je ništetnost. Oštećeni često neće moći dokazati sve potrebne pretpostavke zelenaškog ugovora, no to ga ne priječi tražiti poništaj ugovora zbog prekomjernog oštećenja.

I dok se za zelenaški ugovor vezuje pravna posljedica ništetnosti odnosno djelomične ništetnosti ugovora, za prekomjerno oštećenje se kao posljedicu određuje pravo tražiti poništaj ugovora.

Pravo tražiti poništenje ugovora zbog prekomjernog oštećenja ima samo oštećena strana. Ovo samo pod uvjetom da za pravu vrijednost između činidaba u vrijeme sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati.

Pravo zahtijevati poništaj ugovora prestaje istekom godine dana od njegova sklapanja, a odricanje od ovoga prava nema pravni učinak.

Zakonom je predviđena mogućnost održanja ugovora, ugovor će ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti. Oštećeni se tomu ne može usprotiviti, ne traži se njegov pristanak.

Pravila o prekomjernom oštećenju imaju uporište i u osnovnom načelu ZOO o jednakoj vrijednosti činidaba.

Ne može se zahtijevati poništaj trgovačkog ugovora, ovo vrijedi i za ugovore na sreću, kod javne prodaje i u slučajevima kada je za stvar dana viša vrijednost iz osobite naklonosti. Ne mogu se izjednačiti građani s trgovcima (profesionalcima) za koje se opravdano pretpostavlja da su uvijek upoznati s pravim vrijednostima.

POJEDINI UGOVORI

68

1. Ugovor o kupoprodaji Je najrašireniji ugovor u praksi, iznimno je detaljno reguliran s najvećim brojem odredbi u ZOO (99).

Opće uzance nisu donosile posebne uzance koje bi se odnosile samo na (kupo)prodaju odnosno samo na pojedine pravne poslove, već samo uzance koje su se odnosile na sve trgovačke poslove. Ipak neke uzance su bile u svezi samo s poslovima kupoprodaje, npr. OU 154 i pravu kupca u slučaju mana robe, o obvezama prodavatelja u pogledu ambalaže, o ispunjenju ugovora o kupovini i prodaji.

Kod prodaje stvari obveza je prodavatelja predati kupcu stvar u vlasništvo, a kod prodaje prava prodavatelj se obvezuje pribaviti to pravo kupcu, a ako je za ostvarivanje prava potreban i posjed stvari onda mu je prodavatelj dužan predati i posjed nad odnosnom stvari.

Ugovor o kupoprodaji je valjan i proizvodi pravne učinke i kad je zaključen u usmenom obliku.

Prodavateljeve obveze su kad je u pitanju prodaja stvari- isporučiti stvari (robu) u skladu s ugovorom u pogledu kakvoće i količine i prenijeti na kupca vlasništvo.

Prodavatelj je obvezan u skladu s obvezom utvrđenom ugovorom o kupoprodaji robu isporučiti u mjestu i u vrijeme kako je ugovorom određeno. Ukoliko mjesto i vrijeme ispunjenja obveze nisu utvrđeni ugovorom, primjenjuju se opće odredbe iz ZOO o vremenu i mjestu ispunjenja :

Članak 173.(1) Dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom.(2) Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom.(3) Ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.

MJESTO ISPUNJENJAOpća pravila

Članak 178.(1) Dužnik je dužan ispuniti obvezu, a vjerovnik primiti ispunjenje, u mjestu određenom pravnim poslom ili zakonom.(2) Kad mjesto ispunjenja nije određeno, a ne može se odrediti ni po cilju posla, naravi obveze ili ostalim okolnostima, obveza se ispunjava u mjestu u kojem je dužnik u vrijeme nastanka obveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, svoje boravište.(3) Ali ako dužnik ima više jedinica u raznim mjestima, mjestom ispunjenja smatra se sjedište jedinice koja treba obaviti radnje nužne za ispunjenje obveze, ako je vjerovniku ta okolnost pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata.

Kad nadnevak predaje nije određen

Članak 392.

69

Kad nadnevak predaje stvari kupcu nije određen, prodavatelj je dužan izvršiti predaju u razumnom roku nakon sklapanja ugovora, s obzirom na narav stvari i na ostale okolnosti.

Kad mjesto predaje nije određeno ugovorom

Članak 393.(1) Kad mjesto predaje nije određeno ugovorom, stvar se predaje u mjestu u kojem je prodavatelj u trenutku sklapanja ugovora imao svoje prebivalište ili, u nedostatku ovoga, svoje boravište, a ako je prodavatelj sklopio ugovor u obavljanju svoje redovite gospodarske djelatnosti, onda u mjestu njegova sjedišta.(2) Ali ako je u trenutku sklapanja ugovora ugovarateljima bilo poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba biti izrađena, predaja se obavlja u tom mjestu.

-> Roba/stvari moraju biti u skladu s ugovorom u trenutku isporuke odnosno predaje stvari.

->Moguće je da obveza isporuke obuhvaća i prijevoz stvari do kupca odnosno određenoga mjesta, u tom slučaju prodavatelj je dužan stvari predati kupcu u označenom mjestu uz obavijest kupca o vremenu i mjestu u kojem se može izvršiti predaja stvari.

-> Kad je prema ugovoru potrebno izvršiti prijevoz, a ugovorom nije određeno mjesto ispunjenja, predaja je izvršena uručenjem stvari prijevozniku ili otpremniku (špediteru).

ako prodavatelj nije isporučio kupljenu robu/stvari u skladu s ugovorom kupac može tražiti od prodavatelja ispunjenje ugovora i naknadu štete zbog ovoga. Kupac također ima pravo na naknadu štete i u slučaju raskida ugovora i u slučaju zakašnjenja u ispunjenju.

Kad je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora (ugovor se raskida po samom zakonu)

Kad ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora, ugovor će se raskinuti jednostranom izjavom kupca (prostom izjavom volje), ali mu prethodno mora ostaviti primjeren naknadni rok za ispunjenje, a dužnik ne ispuni obvezu niti u naknadnom primjerenom roku.

Kupac ima pravo na naknadu stvarne štete i izmakle koristi

OSNOVNE OBVEZE KUPCA:

Preuzimanje stvari (prijem) i plaćanje cijene. Kupac je dužan platiti cijenu po isporuci robe ili po predaji dokumenata na temelju kojih može raspolagati robom, ako ugovorom nije drukčije određeno. Preporuča se da strane u ugovoru precizno utvrde kako i kada će se izvršiti plaćanje.

PRODAVATELJ ODGOVARA KUPCU ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE STVARI koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira da li mu je to bilo poznato ili ne (objektivna odgovornost).

70

Prijelaz rizika može biti uređen ugovorom, a ako to nije uređeno, trenutak prijelaza rizika se vezuje uz predaju stvari, a ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeva zakašnjenja, rizik prelazi na kupca u trenutku njegova dolaska u zakašnjenje.

prijelaz rizika najčešće se u ugovorima regulira INCOTERMS klauzulama. Ove ugovorne odredbe imaju prednost pred zakonskim odredbama.

Temeljna je obveza kupca primljenu stvar pregledati na uobičajen način, čim je to po redovitom tijeku stvari moguće (obaveza prema samom sebi).

Postoje vidljivi i nevidljivi ili skriveni nedostatci (koji se nisu mogli otkriti kod preuzimanja stvari uobičajenim pregledom).

Ako je riječ o vidljivim nedostatcima, kupac je dužan obavijestiti prodavatelja u roku od 8 dana, a kod trgovačkih ugovora bez odgađanja, pod prijetnjom gubitka prava.

Ako je riječ o skrivenim nedostacima (koji se nisu mogli otkriti prilikom preuzimanja stvari), kupac je dužan o njima obavijestiti prodavatelja u roku od 2 mjeseca računajući od dana kada je nedostatak otkrio, a kod trgovačkih ugovora bez odgađanja, također pod prijetnjom gubitka prava.

Prodavatelj ne odgovara za skrivene nedostatke koji se pokažu nakon što protekne 2 godine od predaje stvari, a kod trgovačkih ugovora 6 mjeseci. Konkretno, to znači slijedeće: ako je stvar, koja je predmet prodaje bila u posjedu kupca dulje od 6mjeseci, kupac se više ne može pozivati na skrivene nedostatke stvari, te zbog njih više ne može raskinuti ugovor o prodaji.

Kupac ne gubi pravo da se pozove na nedostatak i kad nije stvar pregledao bez odgađanja ili ako nije obavijestio prodavatelja i postojanju nedostataka ili ako se nedostatak pokazao (skriveni nedostatak) nakon proteka dvije godine (kod građanskih ugovora) odnosno 6 mjeseci od predaje stvari kod trgovačkih ugovora, ako je taj nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu nije mogao ostati nepoznat.

CIJENA KOD TRGOVAČKIH UGOVORA: Kad trgovačkim ugovorom o kupoprodaji cijena nije određena, niti u njemu ima dovoljno podataka s pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora, a kad ove nema, razumnu cijenu. Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi, onda cijenu koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja.

71

Za razliku od građanskopravne kupoprodaje cijena nije bitan element u smislu da svaki ugovor mora sadržavati i odredbu o cijeni kao uvjet valjanosti ugovora.

Prilikom određivanja cijene sud će odrediti cijenu sa sličnim stvarima i cijenama na tržištu, a ako to nije moguće, obvezat će kupca da prodavatelju isplati nabavnu cijenu uvećanu za troškove koje je prodavatelj imao i maržu.

Priroda trgovačkog poslovanja, ponekad brzina i potreba hitnog sklapanja ugovora i nabavke roba zahtijeva jednostavnost i brzinu u ugovaranju. To je razlog iznimne odredbe da cijena ne mora biti sastavni dio trgovačkog ugovora o kupoprodaji, ovo međutim vrijedi samo u slučaju kada same stranke cijenu nisu odredile kao bitnu pretpostavku za nastanak ugovora.

POTROŠAČKI UGOVORI (O KUPOPRODAJI)„Ugovori koje fizička osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti s fizičkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti“

Objekt posebne pravne zaštite je potrošač Zaštita potrošača se osigurava primjenom brojnih drugih općih i posebnih pravila Hrvatski zakon o zaštiti potrošača (2007), potrošača definira kao „fizičku osobu koja sklapa

pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, obrtničke ili profesionalne djelatnosti“. Zakonski pojam potrošača prema tomu traži fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu

i da je taj posao izvan njezine poslovne aktivnosti Potrošač je uvijek slabija ugovorna stana Druga strana/prodavatelj djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti, dok

potrošači nastupaju u cilju zadovoljavanja njihovih osobnih potreba

POSEBNI VIDOVI ZAŠTITE POTROŠAČA U ZOO KADA JE U PITANJU UG. O KUPOPRODAJI:- Kod potrošačkih ugovora, potrošač kao kupac nije obavezan pregledati stvari

niti je dati na pregled na način kako to određuje ZOO (na uobičajen način i čim je to po redovitom tijeku stvari moguće), ali je obvezan obavijestiti prodavatelja o postojanju vidljivih nedostataka u roku od 2 mjeseca od kada je otkrio nedostatak, a najkasnije u roku od 2 god od prijelaza rizika (primitka stvari).

Dok je pravilo o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari dispozitivne prirode (ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavateljevu odgovornost, odredba o ograničenju ili isključenju odgovornosti je ništetna ako se radi o potrošačkom ugovoru.

Zaštita potrošača kod potrošačkih ugovora moguća i kroz postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred nadležnim sudom (trgovačkim sudom).

72

Svaka ovlaštena osoba ima pravo pokrenuti postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača protiv osobe čije je postupanje u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

Kolektivna zaštita potrošača ostvaruje se podnošenjem kolektivne tužbe ( u USA- class action). Pravo na podnošenje kolektivne tužbe priznaje se udrugama potrošača u Hrvatskoj, Italiji, Nizozemskoj, Danskoj, Irskoj, UK, USA…

POSEBAN VID ZAŠTITE POTROŠAČA OD NEPOŠTENIH UGOVORNIH ODREDBI, UGOVORNIH KLAUZULA:Na ovaj način moguće je ostvariti kontrolu općih uvjeta poslovanja. Prema Zakonu o zaštiti potrošača : „ ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.“

Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

UGOVOR O GRAĐENJU Građenje je jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti. Danas snažna i vitalna gospodarska grana povezana s brojnim drugim gospodarskim granama.Složenost pravnih izvora u području građevinarstva (upravnih, koji reguliraju materijalnopravne odnose itd…)

Posebne uzance o građenju (SFRJ 1977)- kodificirani poslovni običaji u području

građevinarstva, u pogledu pravnog režima primjene običaja i uzanci

Na međunarodnom planu nema izvora prava u obliku konvencija, ipak postoje značajna pravna regulativa u području građevinarstva :

FIDIC- međunarodno udruženje inženjera konsultanata, provode standardiziranje propisa, propisivanje općih uvjeta

ZOO:

„Ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. „

Ugovor o građenju je imenovani ugovor našeg obveznog prava Podvrsta ugovora o djelu, dvostrano teretan Ovaj ugovor mora biti sklopljen u PISANOM obliku, razlog :složenost odnosa, duže trajanje

izvođenja građevinskih radova, velika vrijednost građevinskih objekata BITNI ELEMENTI UGOVORA SU PREDMET I CIJENA !!!!

73

Cijena radova može se odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena).Odredba ZOO-a o cijeni radova je dispozitivna, izvođač i naručitelj se mogu dogovoriti o modelu određivanja cijene.

IZMJENA CIJENE: Odredba o nepromjenljivosti cijene (fixna cijena)- „Fixna cijena postoji kada se ugovori da se cijena radova neće mijenjati u tijeku izgradnje.“ No i tada izvođač može u slučajevima veće cjenovne nestabilnosti i znatnog poskupljenja elemenata na osnovu kojih se formira cijena izgradnje zahtijevati promjenu cijene (razliku iznad 10%). „… i u tom slučaju izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni koja prelazi deset postotaka, osim ako je do povećanja cijene elemenata došlo poslije njegova dolaska u zakašnjenje.“

Rok izgradnje se također smatra bitnim elementom, završetak izgradnje u roku utječe na ostvarivanje drugih prava i na obaveze ugovornih stranaka, zato se i u pojmu ugovora o građenju naglašava obveza izgradnje građevine u određenom roku.

Pojam građevine- zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, ceste, kanalizacije i ostale građevine čija izrada zahtijeva veće i složenije radove.

Građevinski objekt mora predstavljati zaokruženu funkcionalnu cjelinu

Izvođač radova je dužan omogućiti naručitelju stalan nadzor nad radovima i kontrolu količine, kakvoće i sukladnosti ugrađenih proizvoda

Stručni nadzor trebao bi obuhvaćati i kontrolu poštivanja ugovorenih rokova

Za odstupanje od projekta traži se pisana suglasnost naručitelja, neće trebati suglasnost ako se radi o hitnim nepredviđenim radovima, koje je nužno izvesti (za ove radove naručitelj ima pravo na pravičnu naknadu, no naručitelj može raskinuti ugovor ako bi zbog tih radova ugovorena cijena morala biti znatno povećana).

ODREDBA „KLJUČ U RUKE“:Pravo značenje termina „ugovor ključ u ruke“- izvođač se obvezuje izvesti sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu građevine. (Ovaj termin je novijeg datuma)

Želja naručitelja je da jedan izvođač obavi sve potrebne radove na objektu i isporuči kompletan objekt, naručitelj dobiva „ključ“ kao simbol potpune izgrađenosti objekta i spremnosti za upotrebu.

74

Izvođač preuzima obvezu isporuke opreme, građevinskih radova…obveze izvođača mogu obuhvaćati i projektiranje. Izvođač preuzima obvezu koordinacije svih sudionika u izgradnji.

Ugovorena cijena obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje utjecaj manjka radova na ugovorenu cijenu.

Koncentracija odgovornosti kod izvođača dovodi do povećanja cijene kod ovih ugovora, zato izvođači favoriziraju odvojene ugovore.

ODGOVORNOST ZA NEDOSTATKE GRAĐEVINE- odgovarajuća primjena odredbi ugovora o djelu.Posebno je predviđena odgovornost za bitne nedostatke građevine ( odnosi se na nedostatke koji ugrožavaju njezinu stabilnost i solidnost) :

Izvođač odgovara za nedostatke građevine koji se tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova.

Pravila odgovornosti za bitne zahtjeve građevine odnose se i na projektanta ako nedostatak nastane zbog nedostatka u projektu

Izvođač ne odgovara za nedostatke u projektu koje je osigurao naručitelj UGOVOR O PRIJEVOZU

Djelatnost prijevoza. Visoka normativna pokrivenostOsim u ZOO brojni posebni zakoni koji reguliraju prijevoz stvari i osoba u pojedinim granama transporta.Značajna međunarodna regulativa- konvencijePojam ugovora po ZOO:

Članak 661.(1) Ugovorom o prijevozu obvezuje se prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik, odnosno pošiljatelj se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu.(2) Prijevoznikom, prema ovom Zakonu, smatra se kako osoba koja se bavi prijevozom kao svojim redovitim poslovanjem, tako i svaka druga osoba koja se ugovorom obveže izvršiti prijevoz uz naknadu.

Ugovor o prijevozu je dvostrano teretan ugovor.Prema načinu određivanja prijevoznog puta razlikuje se linijski i slobodni prijevoz. Osnovne obveze linijskog prijevoznika- redovno i uredno održavanje objavljene linije. Linijski prijevoz zastupljeniji kod prijevoza osoba, nego kod prijevoza stvari, kod prijevoza stvari u prijevozu manjih količina, pojedinačnih stvari (denčane pošiljke). Velike količine stvari obično su predmetom slobodnog prijevoza i ugovaranja.

Odustanak od ugovora Pošiljatelj, odnosno putnik može odustati od ugovora prije nego što počne njegovo ispunjenje, ali je dužan naknaditi štetu koju bi prijevoznik pretrpio zbog toga.

75

Pravo na odustanak od ugovora vezuje se samo za prijevoz putnika i ono odudara od općih principa ugovornog prava, koji se odnose na raskid ili odustanak od ugovora.

Odredbe o ugovoru o prijevozu primjenjuju se na sve vrste prijevoza (cestovni, željeznički, zračni, unutarnjim vodenim putovima) bez obzira da li se radi o prijevozu putnika ili stvari, ako zakonom za pojedine vrste prijevoza nije drukčije određeno.

Za pojedine vrste prijevoza (prema transportnom putu) već su navedena vrela, za pomorski prijevoz, pomorski zakonik iz 2004.

Što se tiče prijevoza robe, putnika i prtljage cestom osnovni međunarodni izvori su Konvencija o ugovoru o međunarodnom prijevozu cestom (CMR) iz 1956.g. s protokolom o izmjeni CMR konvencije iz 1978.g., zatim Konvencija o ugovoru o prijevozu putnika i prtljage cestom iz 1973.g.

Trenutno u RH ne postoje posebne odredbe (lex specialis) o ugovoru o prijevozu robe, putnika, prtljage cestom u prijevozu unutar RH, već se primjenjuju odredbe o ugovoru o prijevozu iz ZOO..

Kod ugovora o prijevozu stvari temeljni odnosi se uspostavljaju između pošiljatelja i prijevoznika i prijevoznika i primatelja.

Pošiljatelj je dužan : zapakirati stvari na propisani način, isplatiti naknadu za prijevoz i troškove u svezi s prijevozom.

Prijevoznik je dužan : -izvršiti prijevoz ugovorenim putem, obavještavati pošiljatelja o svim okolnostima koje bi bile od utjecaja na izvršenje prijevoza i postupati po uputama pošiljatelja, predati pošiljku primatelju i naplatiti od primatelja sve iznose kojima je roba opterećena.

-Prijevoznik je također dužan primatelja obavijestiti o prispijeću pošiljke i to bez odlaganja, staviti mu je na raspolaganje, podnijeti mu teretni list.

-Prijevoznik može odbiti predati pošiljku primatelju ako mu primatelj ne preda primjerak teretnog lista u kojem je potvrdio da mu je pošiljka predana ili ako primatelj ne udovolji uvjetima predviđenima u ugovoru o prijevozu.

-Ako je primatelj preuzeo pošiljku i teretni list, samim tim se obvezao isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz i iznose kojima je pošiljka opterećena (osim ako što drugo nije određeno u ugovoru o prijevozu i teretnom listu).

ZOO NAGLAŠAVA OBVEZU UGOVARATELJA SAČINITI TERETNI LIST.

76

Teretni list može glasiti „po naredbi“ ili „na donositelja“ čime se upućuje na mogući način prijenosa prava sadržanih u teretnom listu (indosamentom ili prostom predajom odnosno uručenjem). U pomorskom prijevozu izdaje se i teretni list (umjesto teretnice ako tako strane ugovorom predvide) i teretnica ili prijevozna isprava u obliku elektroničke izmjene podataka ili druga isprava o prijevozu.

TERETNICA MOŽE GLASITI NA IME, PO NAREDBI I NA DONOSITELJA !!!! (teretnica ima osobine vrijednosnog papira)Postojanje i valjanost ugovora o prijevozu nezavisni su od postojanja teretnog lista i o njegovoj točnosti.

Zakonsko založno pravo traje samo dok se stvari nalaze kod prijevoznika.

Odgovornost za gubitak, oštećenje i zakašnjenjeGubitak i oštećenje pošiljke

Članak 683.(1) Prijevoznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak i oštećenje pošiljke od trenutka preuzimanja do njezine predaje, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.(2) Prijevoznik za štetu odgovara do iznosa određenog zakonom ili međunarodnim ugovorom.

TERET DOKAZA da je šteta nastala bez njegove krivnje odnosno iz uzorka za koji nije odgovoran tereti samog prijevoznika. Prijevoznik neće odgovarati ako su gubitak ili oštećenje pošiljke prouzrokovani radnjom ovlaštene osobe odnosno pošiljatelja, uslijed svojstava same pošiljke ili iz uzroka koji se nije mogao predvidjeti, otkloniti ili izbjeći.

Ako bi ugovor o prijevozu sadržavao odredbe i povoljnija ograničenja odgovornosti od onih koje su predviđene zakonom ili međun. Konvencijama one su ništetne !!!!

PRIJEVOZ OSOBA :U pogledu prijevoza osoba (putnika) ZOO sadržava samo 5 općih odredbi.

Prijevoznik je dužan prijevoz osoba izvršiti sigurno onim prijevoznim sredstvom koje je određeno ugovorom o prijevozu i uz uvjete udobnosti i higijene koji se prema vrsti prijevoznog sredstva i udaljenosti puta smatraju nužnim.

Prijevoznik je putniku dužan dati ono mjesto i u onom prijevoznom sredstvu kako je ugovoreno.

77

Temeljem opće obveze da putniku osigura primjerenu udobnosti i higijenu na putu, prijevoznik je dužan svakom putniku osigurati posebno mjesto, kada to udaljenost puta nalaže i ne bi imao pravo na posebnu naknadu za sjedište (u praksi se naplaćuje rezervacija sjedišta ?!?)

Opće pravilo o odgovornosti prijevoznika za svu imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika postavljeno je u odredbi u čl. 697. :

„Prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.“PRIJEVOZNIK DAKLE ODGOVARA PREMA OBJEKTIVNOM KRITERIJU, a odgovornosti se može osloboditi samo ako dokaže da je do štete nastalo radnjom samog putnika ili uslijed nekog drugog uzroka koji nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, a ovo pravilo vrijedi i u slučaju besplatnog prijevoza !!!!

ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA U SLUČAJU SMRTI ILI TJELESNE OZLJEDE PUTNIKA U POMORSKOM PRIJEVOZU ograničena je na 175.000 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja po putniku i putovanju (Pomorski zakonik), u domaćem zračnom prometu do iznosa od 100.000 posebnih prava vučenja po putniku.

UGOVOR O OTPREMNI (ŠPEDICIJA) Pojam

Članak 849.(1) Ugovorom o otpremi obvezuje se otpremnik radi prijevoza stvari sklopiti, u svoje ime a za račun nalogodavca, ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prijevoza te obaviti ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu naknadu.(2) Ako je ugovorom predviđeno, otpremnik može sklopiti ugovor o prijevozu i poduzimati druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca.

Dvostrano obvezan i teretan ugovorUgovorom se može predvidjeti da će otpremnik sklapati u ime i za račun nalogodavca (dakle, da ugovorne strane neće sklapati u svoje ime). Tada on u biti djeluje kao zastupnik.

Na ugovor o otpremi na odgovarajući način se primjenjuju pravila o komisiji i o ugovoru o trgovinskom zastupanju….

- Ugovorom o komisiji obvezuje se komisionar obaviti uz proviziju (naknadu) jedan ili više poslova u svoje ime i za račun komitenta.-Ugovor o otpremi ima veliko gospodarsko značenje, to je uslužni posao u obavljanju otpreme robe-Ovaj ugovor nije reguliran posebnom međunarodnom konvencijom. Domaća vrela su ZOO i opći uvjeti poslovanja špeditera.-U anglosaksonskom pravu špedicija je podvrsta ugovora o zastupanju (agenciji).

78

OSNOVNA ZADAĆA OTPREMNIKA: je organiziranje prijevoza, ne i izvršenje samog prijevoznika iako su otpremnici često, barem u jednom dijelu prijevoznog puta i prijevoznici. Oni sklapaju ugovore s drugim prijevoznicima i ostalim osobama (skladištarima npr.) kao i poduzimaju neke druge pravne radnje, koje se pokažu potrebnima u prijevozu (npr. posao carinjenja).Otpremnik je dužan upozoriti nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu, na nedostatke pakiranja stvari, dužan je postupati u interesu nalogodavca, držati se uputstava o pravcu puta, sredstvima i načinu prijevoza. Otpremnik je stručnjak i za ove poslove odgovara kao profesionalac. Otpremnik odgovara za izbor prijevoznika i drugih osoba kojima se služi u izvršenju naloga nalogodavca,ali ne i za njihov rad (osim ako se obvezao, tada odgovara u granicama njihove odgovornosti, npr. prijevoznika). Otpremnik je dužan osigurati pošiljku samo ako je to ugovoreno.Poslije završenog posla dužan je položiti račun nalogodavcu (ovo naročito u pogledu troškova prijevoza).Naknada otpremniku određuje se na različite načine prema opsegu i složenosti poslova primjenom različitih kriterija- vrijednosti robe,duljini prijevoznog puta… a najčešće prema tarifi ili drugom općem aktu otpremnika.Pravo na naknadu/proviziju pripada nakon završetka posla.

POSEBNI SLUČAJEVI OTPREMANJA :1. S UKUPNOM (FIKSNOM) NAKNADOM 2. ZBIRNA OTPREMA

S UKUPNOM NAKNADOM – naknada obuhvaća ukupan iznos za izvršenje naloga otpreme stvari. Prijevoznik tada odgovara i za rad osoba koje je angažirao, ovo kako bi se spriječio loš izbor radi zadržavanja većeg dijela naknade.

ZBIRNA OTPREMA- dopušta organiziranje jednovremeno ispunjavanje više naloga. Ako se postignu razlike u vozarini u korist nalogodavca, otpremnik ima pravo na posebnu naknadu, jer je uštedio nalogodavcu. Smatra se da ova posebna naknada ne bi smjela biti viša od visine uštede za nalogodavca.

ZAKONSKO ZALOŽNO PRAVO- u korist otpremnika radi naplate svih tražbina u svezi s otpremom traje samo dok se stvari u otpremanju nalaze u detenciji (držanju) otpremnika!!!

UGOVOR O USKLADIŠTENJU

je podvrsta ugovora o ostavi i na njega se na odgovarajući način primjenjuju pravila o ostavi, ako posebnim pravilima nije drukčije određeno.

- Ima veliko gospodarsko značenje, pojava javnih skladišta još u starom vijeku, u novije doba u pomorskim lukama Engleske i na rijeci Temzi

Pojam

Članak 744.(1) Ugovorom o uskladištenju obvezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju te da je preda na zahtjev

79

ostavodavca ili druge ovlaštene osobe, a ostavodavac se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu. (2) Pri predaji robe ostavodavac je dužan dati sve potrebne obavijesti o njoj i izjaviti kolika je njezina vrijednost.

Ugovor o ostavi može biti naplatan i besplatan, dok je ugovor o uskladištenju naplatan pravni posao kod kojega se ostavodavac obvezuje za uskladištenje njegove robe platiti određenu naknadu.

To je neformalan, dvostrano obvezan, teretan ugovor, konsenzualan ugovor (do sklapanja ovog posla ne dolazi trenutkom predaje robe na uskladišteje, već sporazumom stranaka)

Kod sklapanja ovog ugovora skladištari redovito koriste svoje opće uvjete poslovanja Predmet uskladištenja je roba, ne koristi se izraz stvar (kao kod ug. o otpremi)

TEMELJNE OBVEZE SKLADIŠTARA: primiti robu na čuvanje, čuvanje robe, predaja robe ostavodavcu ili drugoj ovlaštenoj osobiTEMELJNA OBVEZA OSTAVODAVCA: plaćanje naknade, dati skladištaru sva potrebna obavještenja u pogledu robe, njezinim svojstvima, podložnosti kvarenju i sl.

ODGOVORNOST SKLADIŠTARA:Skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta prouzročena višom silom, krivnjom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvima robe te neispravnom ambalažom.

Odgovornost skladištara se pretpostavlja, a osloboditi se odgovornosti može samo ako dokaže postojanje jednog od navedenih razloga.

Odgovornost je ograničena samo do visine vrijednosti uskladištene robe (stvarne vrijednosti), osim ako je štetu prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom. To znači da skladištar u pravilu ne odgovara za izmakli dobitak.

ZALOŽNO PRAVO:Skladištar ima zakonsko (ex lege) založno pravo na uskladištenoj robi radi naplate naknade za skladištenje (skladišnine) i troškova koji su bili potrebni za očuvanje robe. Ovo pravilo traje dok se roba nalazi u detenciji skladištara.

ROK ČUVANJA/USKLADIŠTENJA NIJE BITAN ELEMENT UGOVORA!!! (ipak, ako ostavodavac ne podigne robu nakon isteka ugovorenog roka, ili ako ovaj rok nije ugovoren, nakon isteka 1 godine, skladištar može za njegov račun prodati uskladištenu robu na javnoj prodaji uz prethodnu obavijest ostavodavcu i poziv da robu podigne u roku od 8 dana.

PREGLED ROBE:Primatelj robe je dužan robu pregledati u trenutku preuzimanja. -O vidljivim (koji su se otkrili uobičajenim pregledom) nedostatcima primatelj je dužan upozoriti skladištara odmah, inače se smatra da je roba uredno primljena. O nedostacima koji se nisu mogli otkriti uobičajenim pregledom primatelj je dužan obavijestiti skladištara u roku od 8 dana od dana preuzimanja robe, inače se smatra da je roba uredno primljena.

SKLADIŠNICA

80

Skladištar koji je na osnovu zakona ovlašten primiti robu na čuvanje, na zahtjev ostavodavca dužan je izdati skladišnicu.Skladišnica je vrijednosni papir po naredbi, prenosi se indosamentom (naleđivanjem).Obavezni sastojci su priznanica i založnica, mogu se prenositi zajedno i odvojeno.Original se predaje ostavodavcu, kopiju zadržava skladištar.Ako je skladištar predao robu imatelju priznanice, ali bez založnice, ovomu odgovara za namiru iznosa naznačenog u založnici.Zakonska je pretpostavka da je imatelj skladišnice vlasnik uskladištene robe.

UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU (agencija, agency) Ugovorom o trgovinskom zastupanju obvezuje se zastupnik da će za vrijeme trajanja ugovora pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavca te da će, ako je tako ugovoreno, i sklapati ugovore s trećim osobama u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se obvezuje da će zastupniku za svaki ugovor kojega je on sklopio ili koji je sklopljen njegovim djelovanjem platiti određenu proviziju.

Ako se drukčije ne ugovori sklapa se na neodređeno vrijeme. Trgovinsko zastupanje je djelatnost, kontinuirani odnos (stalnost, uspostavlja se trajni odnos) zastupnika i zastupanoga, karakterizira ga isključivost (zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obvezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca).

DVIJE SU VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA: 1. Kojim se samo daje ovlast pregovaranja2. Kojim se uz ovlast pregovaranja daje i ovlast sklapanja pravnih poslova

To je dvostrano obvezujući, naplati pravni posao (zastupniku pripada provizija), formalan ugovor (mora se sklopiti u pisanom obliku).

Zastupnik stječe pravo na proviziju u trenutku kad je nalogodavac ispunio, odnosno trebao ispuniti svoju činidbu iz ugovora između njega i treće osobe ili, ako je treća osoba na temelju ugovora s nalogodavcem dužna prva ispuniti svoju činidbu, u trenutku kad je treća osoba ispunila, odnosno trebala ispuniti svoju činidbu, pa i kad to nije učinila iz razloga za koji je odgovoran nalogodavac.

Posebna vrsta trgovinskog zastupanja je u području osiguranja, šira ovlaštenja zastupnika osiguranja u odnosu na trgovinskog zastupnika.

Kad osiguratelj ovlasti nekoga da ga zastupa, a ne odredi opseg njegovih ovlaštenja, zastupnik je ovlašten u ime i za račun osiguratelja sklapati ugovore o osiguranju, ugovarati izmjene ugovora ili produljenje njihova važenja, izdati police osiguranja, naplaćivati premije i primati izjave upućene osiguratelju.

81

Zastupnik može poduzimati samo one pravne poslove za koje je ovlašten, a o interesima nalogodavca zastupnik je dužan skrbiti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja i pažnjom dobrog gospodarstvenika.

Ako zastupnik sklapa poslove u ime i za račun nalogodavca mora imati za to punomoć Zastupnik gubi pravo na proviziju ako ugovor između nalogodavca (zastupanoga) i treće

osobe ostane neispunjen iz uzroka koji nisu na strani nalogodavca

TROŠKOVI-

Zastupnik nema pravo na naknadu troškova koji proizlaze iz redovitog obavljanja poslova, osim ako je drukčije ugovoreno. Ali on ima pravo na naknadu posebnih troškova koje je učinio u korist nalogodavca ili po njegovu nalogu.

Radi osiguranja naplate svojih dospjelih tražbina nastalih u svezi s ugovorom, zastupnik ima pravo zadržanja iznosa što ih je naplatio za nalogodavca, te na nalogodavčevim stvarima koje je u svezi s ugovorom o trg. Zast. Primio od nalogodavca(zanimljivo je da ZOO na ovom mjestu ne govori o založnom pravu, već o pravu zadržanja!!!!)

PRESTANAK UGOVORA-

Ako je sklopljen na neodređeno vrijeme- otkazom bilo koje strane uz poštivanje zakonskih otkaznih rokova

Dužina otkaznog roka ovisna je o trajanju ugovora i iznosi po mjesec dana za svaku započetu godinu trajanja ugovora.Ako je ugovor trajao duže od pet godina, otkazni rok iznosi šest mjeseci.

Ili otkaznih rokova određenih u ugovoru sukladno ZOO, neosnovan otkaz daje pravo na naknadu štete.

Ako je sklopljen na određeno vrijeme- ugovor prestaje samim protekom vremena, raskid ugovora je moguć i bez otkaznog roka iz važnih razloga, poglavito zbog neispunjenja ugovorne obveze druge strane (zastupnika ili nalogodavca) ili zbog promijenjenih okolnosti. PREŠUTNO PRODUŽENJE TRAJANJA UGOVORA: Ako strane nastave ispunjavati ugovor sklopljen na određeno vrijeme i nakon proteka vremena na koji je ugovor sklopljen, smatrat će se da su sklopile novi ugovor istog sadržaja na neodređeno vrijeme. U biti se i ne radi o nastavku trajanja ranijeg ugovora, već p sklapanju novog ugovora na prešutan način pod istim uvjetima (ratihabitio).

UGOVOR O OSIGURANJU Duga povijesti osiguranja pojavom opasnosti za imovinu i osobe.

Princip zajedničke havarije poznat još kod Feničana i grčkih gradova na Mediteranu.

82

Lex Rhodia de iactu- prethodnica pomorskog osiguranja..

Najstariji oblik osiguranja je pomorsko osiguranje.

Prvi zakon o pomorskom osiguranju- Ordo super assecuratoribus, Dubrovnik, 1562.g.

Najstariji sačuvani ugovor (polica) iz pomorskog osiguranja od 23.10. 1347.g. Genova.

1779 u Londonu se osniva Lloyd- osiguravajuće društvo.

Posebno su značajna transportna osiguranja, osiguranja kojima se osiguravaju interesi izloženi rizicima u transportu.

Dijele se prema predmetu osiguranja, na osiguranja robe u prijevozu (kargo osiguranja), osiguranja transportnih sredstava i letilica (kasko osiguranje).

Podjela osiguranja prema grani prometa na: pomorsko osiguranje, unutarnje plovidbe, željezničko, cestovno i zračno.

Podjela prema obliku organizacije i snošenju rizika transportno osiguranje se dijeli na premijsko (provodi se temeljem plaćanja premije) i uzajamno kada članovi ne plaćaju premiju već sve doprinose u podmirivanju štete.

OSNOVNA PODJELA: na osiguranje imovine i osiguranje osoba.

TEMELJNO PRAVNO VRELO za odnose iz osiguranja je Zakon o obveznim odnosima, kao lex specialis primjenjuju se posebni propisi u pojedinim područjima osiguranja (npr. za pomorsko osiguranje Pomorski zakonik-2004.)

Odredbe ZOO o ugovoru o osiguranju ne primjenjuju se na pomorska osiguranja, kao ni osiguranja u zračnom prometu, osiguranja tražbina te na odnose iz reosiguranja, te na osiguranja koja su uređena posebnim propisima.

na ugovore o osiguranju stvari u kopnenom prijevozu na odgovarajući način se primjenjuju pravila o pomorskom osiguranju

POJAM UGOVORA O OSIGURANJU :

„Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu, ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja! „

to je dvostranoobvezan, teretan ugovor, u pravilu po načinu sklapanja adhezijski (ugovaratelj osiguranja u pravilu mora prihvatiti sve opće uvjete osiguranja, nema pregovora).

Česti ugovor u gospodarstvu, ali i u građanstvu Osnovna funkcija osiguranja je naknađivanje šteta uslijed ostvarenja rizika za koje je

ugovoreno osiguranje. Osiguranje može biti dobrovoljno i obavezno

SKLAPANJE UGOVORA O OSIGURANJU:

83

Ugovor o osiguranju u pravilu se sklapa po pristupu prihvaćanjem općih uvjeta za osiguranje i izdavanjem police. Ugovor je sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena, a o sklopljenom ugovoru osiguratelj je dužan bez odgode ugovaratelju osiguranja izdati policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju.

Odredbe iz ZOO o ugovoru o osiguranju u najvećoj su mjeri kogentne (prisilne) i od njih se može odstupiti samo kada je to izričito dopušteno odnosno kada je ugovarateljima dana mogućnost da postupe kako žele.

Odstupanje od ostalih odredaba, ako nije zabranjeno, dopušteno je samo ako je u nedvojbenom interesu osiguranika.

POJAM OSIGURANI SLUČAJ :

Događaj u svezi kojeg se sklapa osiguranje (osigurani slučaj) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

Osigurani slučaj je nastao ostvarenjem osiguranog rizika.

KADA JE UGOVOR NIŠTETAN?

Ukoliko se osigurani događaj već dogodio u trenutku sklapanja ugovora, međutim ugovorom se mogu pokriti i štete nastale prije sklapanja ugovora (kod pomorskog osiguranja- plaćanje premije kod putativnog rizika- stranke sklapaju ugovor pretpostavljajući da rizici još traju).

POJAM RIZIKA:

Opasnost koja prijeti osobi ili imovini, osigurani slučaj je realizirani rizik.

Bitan element obveznog odnosa iz osiguranja- budući neizvjesni događaj nastao nezavisno od isključive volje osiguranika zbog kojeg osiguranik može pretrpjeti štetu.

STRANKE IZ UGOVORA SU:

Osiguratelj-> osoba se obvezuje ugovaratelju osiguranja da će prema uvjetima ugovora naknaditi štetu koja je nastala kao posljedica ostvarenja osiguranog slučaja.

Osoba koja se želi baviti poslovima osiguranja mora ispunjavati posebne uvjete u pogledu oblika društva, temeljnog kapitala....

Osiguranik-> je osoba koja je ovlaštena tražiti od osiguratelja naknadu štete. U slučaju nastanka štete u ugovornom odnosu su osiguratelj i osiguranik.

Ugovaratelj osiguranja je osoba koja u svoje ime sklapa ugovor o osiguranju s osigurateljem. On mora ispuniti sve obveze iz ugovora prema osiguratelju.

84

Sam ugovor o osiguranju načelno je formalan, jer je ugovor sklopljen kad strane potpišu policu osiguranja. Sklapanju ugovora prethodi procjena rizika odnosno procjena stupnja vjerojatnosti nastupa osiguranog slučaja i procjena moguće visine štete.

PREDMET UGOVORA JE BITAN ELEMENT UGOVORA!!! Mora biti naznačen u ugovoru ili polici osiguranja. Predmet osiguranja mora biti izložen osiguranim rizicima.

PREMIJA- također bitan element ugovora o osiguranju, dužan ju je platiti ugovaratelj osiguranja, ako nije drukčije ugovoreno. Dijeli se na tehničku premiju, sredstva za osiguranje preventive, sredstva za osiguravajuće društvo i sredstva za nabavu sredstava rada.

Tehnička premija služi za plaćanje šteta i eventualno za plaćanje reosiguranja. Izražava se u novčanom obliku i mora biti određena ili odrediva.

NADOSIGURANJE- slučaj kada se ugovori iznos osiguranja veći od stvarne vrijednosti osigurane robe. Druga strana može zahtijevati poništaj ugovora.

VIŠESTRUKO OSIGURANJE- kad je neka stvar osigurana kod dva ili više osiguratelja od istog rizika, za isti interes, za isto vrijeme i za istog osiguranika, tako da zbroj osiguranih iznosa ne prelazi vrijednost te stvari.

DVOSTRUKO OSIGURANJE- kada zbroj osiguranih iznosa prelazi vrijednost osigurane stvari.

PODOSIGURANJE- kad je vrijednost osigurane stvari manja od ugovorene vrijednosti.

Ovisno o tomu da li je osiguranje provedeno na jednaku, veću ili manju vrijednost razlikuju se puno osiguranje, nadosiguranje i podosiguranje. Ovo ima za posljedicu visinu naknade štete koja se naknađuje.

OSIGURANJE OSOBA- kod osiguranja osoba isključeni rizici su samoubojstvo osiguranika, namjerno ubojstvo osiguranika, tj. ako je korisnik osiguranja namjerno izazvao smrt osiguranika, ako je osiguranik namjerno prouzročio nesretni slučaj, te ako je smrt osiguranika prouzročena ratnim operacijama.

UGOVOR O ZAJMUPojam:

85

Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.Na primljenim stvarima zajmoprimac stječe pravo vlasništva.

Iako je riječ o jednom od najvažnijih ugovora našeg obveznog prava, njegovo gospodarsko značenje je manje.

Prema predmetu zajma, zajam može biti novčani i naturalni (tako da se u zajam daju zamjenjive stvari).

Kamate kod zajma:

Dok je davanje kamata kod novčanih zajmova uobičajen, to nije slučaj sa davanjem zajmova sa zamjenjivim, naturalnim stvarima.

U trgovačkim ugovorima zajmoprimac duguje kamate iako nisu ugovorene (to znači da su trgovački ugovori o zajmu u pravilu teretni).Ako kamatna stopa nije određena ugovorom, tada vrijedi kamatna stopa u visini ¼ stope zakonskih zateznih kamata, a kod trgovačkih ugovora ½ stope zakonskih zateznih kamata.

ZAJAM VS KREDIT:Zajam je u najbližoj vezi s kreditnim poslovima, najčešće se susreće u građanskim poslovima.Razlika prema kreditu je u pogledu predmeta (kod zajma predmetom zajma mogu biti i naturalne stvari, kod kredita samo novac), davaoci kredita su banke, kredit je teretni posao (korisnik se banci obvezuje plaćati ugovorene kamate).Ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku.Zajam je neformalan pravni posao.

BIT ZAJMA- je prenošenje vlasništva sa zajmodavca na zajmoprimca nad predmetom zajma s tim da je zajmodavac dužan vratiti istu količinu (novca ili stvari iste vrste i kakvoće).

UGOVOR O KREDITU POJAM:Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene na mjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

Prema ovom pojmu davalac kredita može biti jedino banka Imenovani ugovor našeg obveznog prava, teretan, dvostrano obvezan (korisnik kredita je

obvezan banci plaćati kamate) Ugovor o kreditu je formalan (mora biti sklopljen u pisanom obliku) Ishodište ugovora o kreditu je ugovor o zajmu

86

Veliko gospodarsko značenje ovog ugovora kao izvora za financiranje gospodarske aktivnosti i prevladavanje trenutne nelikvidnosti

Ugovor o kreditu se smatra klasičnim bankarskim poslom Predmet kredita je uvijek novac, čak i kada se kredit odobrava u pogledu kupnje određene

robe- robni kredit, obveza je novčana. Na raspolaganje korisniku kredita ne daje se novac već roba, ali se preuzima vraćanje određenog iznosa novca.

VRSTE KREDITA: Prema namjeni (namjenski i nenamjenski), potrošački krediti (u RH postoji Zakon o potrošačkom kreditiranju), domaći i inozemni, uz ugovaranje instrumenata osiguranja vraćanja kredita (gotovo svi ugovori sadržavaju više instrumenata osiguranja vraćanja kredita, krediti koji imaju sredstvo osiguranja- pokriveni ili realni), gotovinski krediti, krediti po tekućem računu itd....Posebnu vrstu kredita čine krediti na temelju zaloga vrijednosnih papira.

ZOO ne propisuje obvezatan sadržaj ugovora o kreditu, osim što određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos, te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

Potrebno je razlikovati otkaz ugovora prije isteka ugovorenog roka (od strane banke) i raskid ugovora i vraćanje kredita prije roka (od strane korisnika kredita).

Ugovor o kreditu može prestati kao i bilo koji drugi ugovor, no prethodno izloženi načini su posebni načini prestanka samo ugovora o kreditu.

Banka može otkazati ugovor o kreditu prije isteka ugovorenog roka ako je kredit korišten protivno njegovoj namjeri i u slučaju insolventnosti korisnika, čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, zatim u slučaju prestanke pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davalac kredita (kreditor) došao u bitno nepovoljniji položaj.

Raskid ugovora o kreditu u slučaju insolventnosti dužnika ima opravdanje samo prije otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom,jer nakon toga kredit se smatra dospjelim čak i bez raskida samog ugovora.

Kada je riječ o prestanku ugovora voljom korisnika kredita ne govori se o otkazu kredita, već o raskidu ugovora. Korisnik može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit i nakon što ga je počeo koristiti s tim da je u oba slučaja davaocu kredita dužan naknaditi štetu što je ovaj pretrpio.

Davaoci kredita u svojim pravilima najčešće predviđaju jednokratno plaćanje određene naknade u postotku od iznosa kredita, koji je dužnik ostao dužan još platiti zajedno s kamatama ili bez kamata s tim da banka u iznos koje je korisnik dužan još platiti ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru kredit trebao biti vraćen.

Lombardni kredit je kredit koji se odobrava temeljem zaloga neke vrijednosti poput novčanog depozita, dionica, obveznica, udjela u investicijskim fondovima, police životnog osiguranja i slično pri čemu korisnik kredita zadržava vlasništvo nad dobrom koje se daje u zalog. Kredit se odobrava u određenom postotku procijenjene vrijednosti zaloga, a kod odobravanja

87

kredita, ne utvrđuje se kreditna sposobnost klijenta jer je opisani zalog jedini instrument osiguranja naplate potraživanja.

TURISTIČKI UGOVORI :

1. UGOVOR O ORGANIZIRANJU PUTOVANJA Ugovorom o organiziranju putovanja obvezuje se organizator putovanja pribaviti putniku najmanje dvije usluge koje se sastoje od prijevoza, smještaja ili drugih turističkih usluga što čine cjelinu i koje se pružaju u vremenu dužem od 24 sata ili uključuju barem jedno noćenje (paket-aranžman), a putnik se obvezuje platiti mu za to jednu ukupnu (paušalnu) cijenu.

Ugovorne stranke su : organizator putovanja i putnik.

To je dvostrano teretan, naplatni pravni posao, neformalan.

Ugovor o organiziranom putovanju obuhvaća davanje skupa usluga (prijevoza, smještaja i drugih turističkih usluga) za jedinstvenu cijenu.

U slučaju nepotpuno ili neurednog izvršenja obveza od strane organizatora putovanja (u pravilu su to putničke agencije) putnik ima pravo na razmjerno sniženje cijene pod uvjetom da je stavio prigovor u roku od 8 dana od završetka putovanja. Pravo na sniženje cijene ne utječe na pravo na naknadu štete.

Putnička agencija ne može samostalno obračunavati i naplaćivati pojedinačne usluge za isto turističko putovanje.

Organizator putovanja dužan je putniku staviti na raspolaganje (na uvid) opće uvjete poslovanja.

O OBVEZATNOM SADRŽAJU UGOVORA:

Ovisno o uslugama koje su njime obuhvaćene, ugovor o organiziranju putovanja mora osobito sadržavati odredbe o: tvrtki ili nazivu, odnosno imenu i prezimenu te sjedištu i adresi organizatora putovanja te njegova osiguravatelja, ako je osiguranje obuhvaćeno paket-aranžmanom; odredištu te vremenu i nadnevku boravka u odredištu; sredstvu, karakteristikama i kategoriji prijevoza, nadnevku, vremenu i mjestu polaska i povratka; vrsti smještajnog objekta, njegovoj lokaciji i kategoriji, njegovim osnovnim karakteristikama te turističkoj klasifikaciji prema pravu države u kojoj se objekt nalazi; broju dnevnih obroka; planu putovanja; izletima, obilascima i drugim uslugama koje su obuhvaćene paket-aranžmanom i koje su uključene u cijenu; cijeni i mogućnosti izmjene cijene sukladno ovom Zakonu te pristojbama za određene usluge koje nisu uključene u cijenu (primjerice, turističkim pristojbama, pristojbama za ukrcaj i iskrcaj u zračnim i ostalim lukama); načinu i vremenu plaćanja cijene; posebnim zahtjevima putnika o kojima je obavijestio organizatora putovanja prilikom rezerviranja putovanja, a koje je ovaj prihvatio; najmanjem broju putnika koji je potreban za organiziranje putovanja te roku u kojem će putnik biti obaviješten o otkazivanju putovanja ako za putovanje nije prijavljen dovoljan broj putnika; roku u kojem putnik mora iznijeti svoje prigovore u pogledu neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora.

88

ODGOVORNOST ORGANIZATORA PUTOVANJA--Organizator putovanja odgovara putniku za štetu zbog potpunog ili djelomičnog neizvršenja obveze, koje je preuzeo ugovorom. -Odgovara po principu pretpostavljene krivnje, a putnik je dužan samo dokazati da neke ugovorene usluge nisu izvršene (u potpunosti ili djelomično) ili da su neuredno izvršene. -Ako organizator putovanja sam pruža usluge prijevoza (česti slučaj) za ovu uslugu odgovara prema propisima koji važe za ovu vrstu usluga.-Organizator odgovara i za rad trećih osoba kojima se služi u izvršenju svojih obveza. -Ništetne su odredbe ugovora o organiziranju putovanja kojima se isključuje ili ograničuje odgovornost organizatora putovanja za štetu, ali valjana je odredba ugovora kojom se unaprijed određuje najviši iznos naknade štete, osim ako je u očitom nerazmjeru sa štetom.Ovo ograničenje iznosa naknade štete ne vrijedi ako je organizator štetu prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom ili ako je šteta posljedica tjelesne ozljede.

PUTNIK U SVAKOM TRENUTKU MOŽE POTPUNO ILI DJELOMIČNO RASKINUTI UGOVOR UZ ODREĐENE OBVEZE PREMA ORGANIZATORU PUTOVANJA, kako su utvrđene u ZOO :Ako putnik prije početka putovanja raskine ugovor u razumnom roku koji se određuje s obzirom na vrstu aranžmana (pravodobni raskid), organizator putovanja ima pravo samo na naknadu administrativnih troškova.(3) U slučaju nepravodobnog raskida ugovora organizator putovanja može od putnika zahtijevati naknadu u određenom postotku ugovorene cijene koji se utvrđuje razmjerno vremenu preostalom do početka putovanja i koja mora biti ekonomski opravdana.(4) Organizator putovanja ima pravo samo na naknadu troškova ako je putnik raskinuo ugovor zbog okolnosti koje nije mogao izbjeći ili otkloniti i koje bi, da su postojale u vrijeme sklapanja ugovora, bile opravdan razlog da ne sklopi ugovor, a i u slučaju ako je putnik osigurao odgovarajuću zamjenu ili je zamjenu našao sam organizator.(5) Ako putnik raskine ugovor nakon početka putovanja, a razlog za to nisu okolnosti iz stavka 4. ovoga članka, organizator ima pravo na puni iznos ugovorene cijene putovanja.

POSREDNIČKI UGOVOR O PUTOVANJUPosredničkim ugovorom o putovanju posrednik se obvezuje sklopiti, u ime i za račun putnika, bilo ugovor o organiziranju putovanja, bilo ugovor o izvršenju jedne ili više posebnih usluga koje omogućuju da se ostvari neko putovanje ili boravak, a putnik se obvezuje za to platiti naknadu.

To je neformalan ugovor, dvostrano teretan (uz naknadu).Putničke agencije mogu sklopiti i ugovor o organiziranju putovanja, ali i posrednički ugovor o putovanju. U oba primjera njihova uloga i zadaća je potpuno različita.

Posrednik je dužan postupati po uputama putnika, u obavljanju svojih obveza dužan je postupati kao profesionalac i u interesu putnika.

Što se tiče pripadajuće naknade, uobičajeno je da posrednik naknadu ostvaruje od davaoca usluge, a ne od putnika. Visina naknade se u pravilu određuje od vrijednosti ugovorene usluge/posla.

89

UGOVOR O RASPOLAGANJU UGOSTITELJSKIM SMJEŠTAJEM (UGOVOR O ALOTMANU)Ugovorom o raspolaganju ugostiteljskim smještajem ugostitelj se obvezuje u određenom razdoblju staviti na raspolaganje turističkoj agenciji određeni broj ležaja, odnosno smještajnih jedinica u određenom objektu, pružiti ugostiteljske usluge osobama koje uputi agencija i platiti joj određenu proviziju, a ova se obvezuje popunjavati ih, odnosno obavijestiti u ugovorenim rokovima da to ne može učiniti te platiti cijenu usluga, ako se koristila ugovorenim smještajem. Ako ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da su ugostiteljski smještaji stavljeni na raspolaganje za jednu godinu.

Oblik ugovoraUgovor o raspolaganju ugostiteljskim smještajem mora biti sklopljen u pisanom obliku.

90