Tri Sela Podno Zlatnog Brda - Povijesni Pregled Naselja u Opcini Popovac

Tri sela podno Zlatnog brda

eljko Predojevi

Opina Popovac

Opina Popovac jedinica je lokalne samouprave koja se prostire na 60 km2, od ega je 4635 hektara poljoprivredno obradivih povrina i 820 hektara umskih povrina.

Na tom prostoru nalaze se tri naseljena mjesta: Popovac, Kneevo i Branjina u kojima djeluje jedna osnovna kola s dvije podrune.

Prvi spomen naselja

Bn - Popovac

Prvi spomen naselja 1214. godine pod imenom Bn.

Po njemu je nazvanao i Bansko brdo

Povijesni ojkonimi Popovca relativno su slini, tako se naselje u srednjem vijeku spominje pod imenima

Bn, Bnfalva i Ban, u osmanskome i

postosmanskome razdoblju Ban i Bankafalu , u

vrijeme vlastelinstva Belje Ban i Bn, a od 1904.

godine ime mijenja u Baranyaban te ga

naposljetku od 1918. godine nazivamo Popovac

Kisfalud - Branjina

Prvi poznati spomen naselja biljei se

1214. godine pod

imenom Kysfalod.

Kysfolud, Kyusfolud, Kysfalwd

Tradicijsko ime: Kifala

Poetkom dvadesetoga stoljea preimenovana u Baranyakisfalud

Otprilike od osnutka Kraljevine SHS nazivamo ju Branjinom

Nijemci koji su u njoj stanovali dvjestotinjak godina (1752.-1945.) nazivali su ju i Kleindorf ili Kischfalud

Lak Fherceglak Kneevo

Na prostoru dananjega Kneeva

u srednjem vijeku

nalazilo se selo Lak

koje se prvi puta

spominje 1296.

godine pod imenom

Look.

Dananje se naselje poelo izgraivati

poetkom 19. stoljea.

Godine 1827. godine nadvojvoda

Carlo Ludwig premjestio sredite beljskog imanja u tadanje Kneevo koje je nazvano Fherceglak kao

spoj imenice fherceg koja znai nadvojvoda, knez i imena prijanjega

naselja Lak

KASNOANTIKO RAZDOBLJE

Rimska civilizacijska dostignua na podruju

Baranje moemo, zasada,

samo fragmentarno

prouavati jer veina je

istraivanja ovog podruja

bila kabinetska, uz poneka

rekognosciranja, ali nije

bilo sustavnih arheolokih istraivanja.

U okolici naselja Popovac pronaen je niz arheolokih artefakata, a najznaajniji jesu rtvenici posveeni boanstvu Liberu.

Jedan je posveen boanskome paru Liberu i Liberi te prikazuje reljefe s prikazivanjem berbe, a drugi je posveen Liberu Pateru, natpis na njemu spominje Aurelija Konstancija i njegovog sina Venancija koji su zajedniki zasadili 400 arpena vinograda.

Pretpostavljeni natpis na rtveniku

Deo Lib(ero) patri/

Aur(elius) Cons[tanti]us /

ex pro[c(uratore)] v[i]n[ea]r(um) /

inst(ituendarum) qui viribus /

5 suis inseruit /

per instant(iam) Ve /

nanti(i) fili(i) sui /

vineae ar(e)p(ennes) CCCC /

ex his v(itibus) Cupenis /

10 v(itibus) Terminis /

v(itibus) Valle(n)sibus /

v(itibus) Caballiori(s).

Prijevod natpisa

Bogu Ocu Liberu! Aurelije Konstancije, bivi

prokurator vinograda koji je svojim

sredstvima, a uz pomo njegova sina

Venancija, oplemenio 400 arpena vinograda,

izmeu ostaloga kupenskim, terminijskim,

valenskim i kabaliorijskim vrstama loze.

Datacija

4. stoljee:

po obliku slova,

Konstancije i Venancije; tipina kasnoantika imena,

poganski zavjet na natpisu sugerira kako rtvenik nije nastao u razdoblju kasne antike

zbog, tada ve vaee, zabrane poganskih

boanstava te prihvaanja kranstva kao

dravne religije.

Lokaliteti

U literaturi se u ovome kontekstu najee spominje lokalitet Antiana, no uz nju mogui

su i lokaliteti Quadriburgium te Aureus Mons

Konstancije je zasadio vinograd veliine 400 arpena

1259m2 = 50 hektara = tridesetak ljudi

Villa rustica

Antianae /Antiana/Antianus

Ako i Antoninov itinerar i Tabula Peutingeriana spominju postaju Antianae

svakako moemo zakljuiti kako je ona imala

vanu ulogu u organizaciji rimske vlasti u

baranjskom dijelu provincije Panonije.

Antianae

Bila je dio hrvatskog dijela panonskog podunavskog limesa, koji se protee od Batine Skele (Ad Militare) do Iloka (Cuccium), dugakog 188 km. Autori ovu postaju trae uglavnom u Branjinom Vrhu ili u Popovcu, meutim vie toga govori u prilog Popovcu (Radman Livaja 2003: 116).

Vjeruje se kako je Antianae tijekom 4. st. bila organizirana ili kao rimski katel ili kao villa te ju iz tog razloga najee i veemo uz rtvenike jer isti tematiziraju vinogradarstvo koje pak veemo uz villu odnosno skup zgrada s pripadajuim zemljitem na kojem se proizvode pojedina dobara, u ovom sluaju vino.

Quadriburgium

pretpostavlja se da je rije o ostatcima

utvrenja iz

razdoblja Rimskog

Carstva koje je

vjerojatno bilo

castrum, rimski

vojni logor.

Slian je oblik ucrtan na jednoj rukopisnoj karti projekta Albrechtova kanala s oznaenim

lokalitetom, nastaloj prije priblino 200

godina, oznaen u obliku jednostavne

nepravilne izduene etvrtaste vinjete, s

kratkim opisom Rudera Arcis Romanae

Quadriburgi. To bi moglo znaiti da su u

vrijeme anonimnoga autora te karte jo bili

vidljivi arheoloki ostaci rimske utvrde (Ilki

2008: 199-208).

Postojanje rimskoga lokaliteta pod istim imenom biljei i Josip Payr, visoki dunosnik Belja, koji je opisao beljsko vlastelinstvo 1824. godine,

Izvan Popovca, na branjinvrkoj strani, nalazite je negdanjeg dvorca ili gradia priline veliine odakle je povaeno ve mnogo graevnog kamena. To je nalazite rimskog porijekla jer se kod

iskopa kamena nailo na vie urna u koje su Rimljani, kako je ope poznato, spremali pepeo spaljenih mrtvaca. Nalo se i hrastovog

lia izmeu buke u prirodnoj boji, ali i promijenjenog oblika zbog pomanjkanja zraka, kako je to vidio gospodin prota kod jedne urne u

Branjini. To je oiti znak da je u blizini postojala hrastova uma. Grad se zvao Quadriburg ili Kvadriburka, kako to dokazuju

iskopane cigle i kamenje s tim natpisom. Jedna od tih cigli nalazi se u kneevskom arhivu. Na drugim je ciglama natpis: Legio VII.

(Sran 2002: 103.)

Spominju ga i kanonske vizitacije iz 1829. godine, koje ovo mjesto takoer nazivaju

rimski Quadriburgium.

Poglavlje V.

Od onoga to se neko kao i tijekom kasnijih

vremena, dogodilo u ovoj upi spomena su

dostojni:

Rimski Quadriburgium, iji se ostatci jo

vide. Njega spominje mnogopotovani

gospodin Josip Koller, veliki prepot peuke

katedralne crkve i kanonik, u svojoj Povijesti

peuke biskupije. (Sran 2004: 149.)

rtvenici bi mogli potjecati i iz ovog lokaliteta ukoliko u obzir uzmemo injenicu kako mnogi epigrafski nalazi, te figuralni prikazi svjedoe da su pripadnici rimske vojske na odgovarajuim kultnim mjestima po vojnim okolima tovali niz heroiziranih i deificiranih linosti te razna boanstva (Ferri 2003: 452), te injenici da se upravo u dunavskim provincijama Libera esto pridruuje svom paredru Liberu i zajedno s njim tuje meu vojnicima rimskih legija. (ari 1981: 68) to se primjeuje na drugom rtveniku koji prikazuje reljefe berbe groa.

Aureus Mons

Znanstvenici su ve istaknuli pretpostavku o tomu da se Aureus Mons moe povezati i s nazivom nekoga

antikoga mjesta, pa tako i uz Popovac, a ne

iskljuivo samo s Banskim brdom prema podatcima

iitanim iz Notitiae dignitatum. Prema njoj je Legio

VI Herculia bila razdijeljena na tri dijela, i to u

Aureus Mons, Teutoburgium i Onagrinum.

On bi mogao pripadati kasnoj antici, ukoliko je uistinu u njemu bilo sjedite prefekta este Herkulove

legije, jer je tu vojnu formaciju utemeljio car

Dioklecijan.

Uzevi u obzir arheoloka nalazita, artefakte pronaene na njima te pisane izvore moemo

zakljuiti kako je na podruju Popovca zasigurno

postojao znaajniji rimski lokalitet, je li to bio

Quadriburgum, Antiana ili Aureus Mons, zasad nije

mogue pouzdano govoriti. Posebice ako je uistinu na

ovom prostoru bio stacioniran dio Legio VI Herculia

jer tada bi ondje morala biti organizirana i sva, njima

potrebna, logistika potpora, ali i canabae za civilno

stanovnitvo koje je pratilo legionare. Stoga

mogunost postojanja jednog naselja ne iskljuuje

mogunost postojanja drugoga.

KASNI SREDNJI VIJEK

Prve feudalne odnose koji su nam poznati za ove prostore itamo u jednom sudskom

procesu koji datira u 1443. godinu. Sauvan je

dokument u kojem se biljei spor velikake

obitelji Morovia (Lszl Maroth) za naselja i

pustare ovog dijela Baranje. Kao dokazni

materijali posluili su dokumenti o prijanjim sporovima koji datiraju od 1214. godine.

Vlastelinstva

1214. obitelji Mojs

obitelj Veki (Weyk) dio loze Bodolyai

1442. obitelj Moroth

1481. obitelj Gerb do osmanske okupacije

Samostani

Samostan Brana posveen svetom Mihovilu, a kojega su u 13. stoljeu podigli Mojevi

Lokalitet: u blizini grada Baranyavra, sjedita Baranjske upanije

Sredinji samostan ovih prostora

Samostan u Geti (monasterium S. Hippolyti de Geth ) vjerojatno posveen svetom Hipolitu, a ne zna se kojega je bio reda.

Ostatci njegove crkve jo su se dobro vidjeli u 18. stoljeu kada je u popisu upa iz 1773. godine za ovaj samostan zapisano:

Naputena crkva na dobru Gett, puki zvanom Buszeklisza , pripada knezu Eugenu. Ona je u starini podignuta iz vrstog materijala, bez tornja, sada s poruenim svodom svetita, te s jednim bonim zidom znatno slomljenim, dok ostali zidovi stoje cijeli, medu kojima su ve narasli visoki hrastovi.

OSMANSKO RAZDOBLJE

Od 1526. godine

Preustroj upravnih jedinica od 1543. godine

Mohaki sandak

Nahija Branjin Vrh

Sela u nahijama bila su malena i o njima nemamo velik broj konkretnih podataka, no

kako znamo da se porez plaao po ognjitu,

saznajemo da je stanovnitvo opalo za oko 50%.

Popis oporezivanih iz 1554. godine ujedno nam je najstariji pouzdani popis stanovnitva.

Ban (Popovac): Bata, Cseber (dvije obitelji), Gaz, Geci (?), Lantos, Madaras, Markos,

Molnr, Rps, Sndor, Sipc, Szenger (dvije

obitelji) i Td

Kysfalod (Branjina): Gadni, Gl, Gyr, Laki, Szke i Torma.

UC 1564.

Sela su porez plaali i u vinu, ali spominje

i njihove mlinove

Sljedei popis stanovnitva iz 1591.

biljei potpuno

drugaija maarska

prezimena - ukazuje

na este migracije stanovnitva

Navodno su zgrade unitili Turci. Nekada su ruevine

sluile kao boravite jednoj turskoj razbojnikoj bandi.

Trgovci su onuda mogli prolaziti iz Osijeka i Slavonije

za Petu samo zajedniki, u velikim skupinama. Ako su

ovdje sretno proli, onda su mogli sigurno sve do Pete.

Zbog toga se kasnije to mjesto prozvalo Busija.

Spajanjem starih dvaju naziva, Busija i Klisa, dolo se

do sadanjega imena vlastelinske ume Busiklica. Sran, Stjepan, Stanovnitvo i gospodarstvo Baranje 1766. i 1824. godine, Graa za povijest

Osijeka i Slavonije: knjiga XIV., Dravni arhiv u Osijeku, Osijek, 2002., 103.

Do 17. stoljea postojao je obiaj prisilnog nastanjivanja u odreene

krajeve, no nakon njega migracije su bile i stvar osobne odluke.

Kontinuitet naseljavanja i promjene etniteta uglavnom saznajemo iz

popisa stanovnitva ili poreznih spisa promatrajui prezimena koje

se na njima nalaze. est je i sluaj da je popisiva naiao na

privremeno prazna naselja, ali ne jer su ona bila depopulirana, ve iz

razloga to bi ih stanovnici napustili i skrili se radi osobne

sigurnosti. Primjerice popisiva mohke nahije biljei: Sela su zbog

okupljanja vojske nenastanjena, itelji se nalaze po otocima, meu

brdima i umama.

POSTOSMANSKO RAZDOBLJE

Osmanlije su se na ovim prostorima zadrali sve do 1687. godine kada se zbila Naharanjska bitka.

Nakon osloboenja od Osmanlija, osloboeni se krajevi smatraju novosteenom imovinom, neoaquisticum, pa ondje nije uspostavljena stara maarska uprava

Ratom vraeno podruje pripalo je po ius belli carskoj osvajakoj vojsci

U Maarskom dravnom arhivu u popisima UC postoji i dokument Inventatio, datiran

na 28. srpnja 1687. godine, u kojem se nalaze

popisi imanja i njihovih vlasnika. U

navedenome dokumentu moe se iitati da su

dijelovi Baranje u vrijeme Osmanlija bili i u

vlasnitvu mone feudalne obitelji Zrinski

Stanovnitvo Baranje koje je ondje ivjelo za vrijeme osmanske vlasti u velikoj se mjeri

iselilo, a na njihovo se mjesto doseljava novo

stanovnitvo, ponajvie katolici iz sjeverne i

zapadne Bosne (okci), te Srbi pod vodstvom

Arsenija Crnojevia (1690.).

este promjene u stanovnitvu uvjetovali su stalni nemiri koji su se zbivali na ovim

podrujima (Rakocijev ustanak)

BELJSKO RAZDOBLJE

Na katoliki blagdan Badnjaka 1698. godine

austrijski je car

Leopold I. podruje

june Baranje dodijelio

princu Eugenu

Savojskom, iznimno

uspjenom austrijskom

vojskovoi, koji se

istakao u pobjedi nad

Osmanlijama kod

Sente 11. rujna 1697.

godine.

Darivano se beljsko imanje prostiralo na povrini od oko 800 km za ije je sjedite vlasnik odabrao selo Bilje gdje je 1702. godine podigao utvreni dvorac.

Upravitelji Belja

Eugen Savojski (1698. 1736.) Habsburka kruna (Elizabeta, Marija Terezija) Marija Krisitina i Albert Sakso-Teenski (1780.-1822.) Carl Ludwig majorat, seli sjedite u Kneevo 1827. Albert Habsburki (1847.-1897.) Fridrih Habsburki (1897.-1918.) Kraljevina Jugolsavija (1918.-1941.) Maarksa okupacija Albrecht SFRJ do Domovinskog rata 2005. Agrokor

Naseljavanje Nijemcima

Kroz 18. stoljee otpoelo je i naseljavanje beljskoga imanja Nijemcima

Vlastelinstva su im obeavala povlastice ukoliko se usele ba na njihove posjede, najee nisu morali plaati poreze tri godine.

Naseljavanja Nijemaca u Baranju dogaala su se sporadino, bez plana, a od 1712. do 1723. godine dogaa se bez ikakve zakonske osnove

Schwbische Trkei

Popovac - 1738. - prema matinim knjigama roenih prvo ime germanskoga podrijetla, a slubeno od 1750. godine

Doseljeni su Nijemci ostavili na prostoru Baranje veliki peat koji je danas postao i jednim od temelja njezina kulturoloka identiteta. Njemaki je utjecaj danas najvidljiviji na primjerima same organizacije sela, naina izgradnje kua i njihovih oblika, ali zasluga im ide i za podizanje katolikih crkvi u naseljima Branjina, Popovac i Kneevo.

U Beu je 1772. godine objavljen propis pod nazivom Glavna uputa za naseljavanje. Prema

tom propisu postoje tehnike norme za

osnivanje naselja, oblikovanje kuita, za

gradnju kue i ostalih zgrada.

Dvorac u Kneevu

1827. godine Ludwig sjedite beljskog imanja seli iz Bilja u Kneevo

Adaptacija starih gospodarskih zgrada u dvorac klasicistikog stila 1852. godine

Ulogu sjedita direkcije Belja dvorac je vrio do 1937. godine, a od 1961. godine postaje

arhivom Belja i ova mu je uloga namijenjena i

danas.

Uz dvorac, jo prije njegove izgradnje, podignut je prilino velik perivoj. Sadnja drvea i brojnih vrsta vonjaka zapoela je 1814. godine, a kasnije dobiva oblik klasicistikog perivoja.

Perivoj je 1976. godine zatien na povrini od 7 hektara kao prirodna batina u kategoriji spomenik parkovne arhitekture.

Popovaka crkva svetoga Josipa

(1778.)

Odobravam predmet i dajem nalog maarskoj Komori, da odmah u proljee

zaponu s gradnjom crkve u Neubom, odmah

poalju tlocrt i trokovnik i pomogne opini,

da joj se poalje sposoban sveenik i uitelj,

obojica njemake nacionalnosti. Josip

upa od 1780. godine

Parohijska crkva Vavedenja Presvete Bogorodice u Popovcu (1726.)

Crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije u Branjini (1858.)

Parohijska crkva sv. Nikolaja u Branjini (1808.)

Crkva sv. Hildegarde u Kneevu (1855.)

Pravoslavna crkva Svetog Velemuenika i Pobjedonosca Gregorija (1929.)

Popovaki kuni pil

Krajem 18. stoljea u

Popovcu je

izgraen i

spomenik

sv. Trojstvu

Svetite Marija Lurd u Popovcu

Mjetani su ga poeli podizati u vrijeme nedaa Prvoga svjetskog rata 1915. godine

Narod je te godine otvorio svoje novanike kako bi na svetitu podigli kip Gospi, a obitelj Scheibl je darivala i zemljite na kojem je izgraena spilja svetita po uzoru na onu u Lurdu, zato se i svetite naziva po ovom poznatome marijanskome svetitu.

Konano nekoliko godina kasnije zavrena je izgradnja spilje s mjestom za zvono iznad nje te je podignut i kip Gospi koji je posveen 1921. godine.

Izvor svete vode

Studenac izvor studene svete vode

Vjeruje se da svetite datira u

srednji vijek,

pravoslavna ga

crkva vee uz 1296. godinu

Svetite Popovac

Kapelica iz 1911.

Marijansko svetite

kolstvo

1777. godine Ratio educationis Opi kolski i obrazovni sustav za Ugarsko kraljevstvo i njemu

pridruene zemlje

prije Ratio educationisa jo uvijek nema kolskih zgrada, no znamo da se nastava svakako izvodila

organizirane su dvije kole, jedna za katoliku, a druga za pravoslavnu djecu

ve se 1757. godine spominje uitelj, ali ne i njegovo ime.

U Popovcu se 1789. godine izgrauje prva kolska zgrada, do tada se nastava odvijala u prostorijama upne zgrade

Prva kolska zgrada u Branjini izgraena je 1797. godine i takoer je sluila i kao uiteljev stan i kolska zgrada.

Sportska udruenja

Na inicijativu Stevana Mihaldia starijeg u Branjini se 21. travnja 1786. godine organizira Baranjsko streljako drutvo Savojski princ

Krajem 19. stoljea, tonije 1891. u Kneevo je osnovana ahovska skupina. ah su zaigrali beljski radnici tadanje Mainske radionice.

Nogometno se ludilo prvo pojavljuje u Kneevu ve 1919. godine kada je osnovan, i u peukom nogometnom podsavezu registriran, prvi klub pod nazivom FTTE.

1928. godine u Kneevu se osniva nogometni klub Belje .

u Branjini se 1952. godine osnovao nogometni klub pod nazivom BSK

Branjinski Sport Klub, a u Popovcu 1955.

nogometni klub Hajduk.

Beljska direkcija (1937)

Dana 25. svibnja 1985.

godine u Kneevu je

otkriven spomenik

radniku metalcu, rad

akademskog kipara

Marijana Suca iz

Osijeka , istoga je dana

u mjestu otvoreno i

novo crpilite, bunar i

centralna vodovodna

mrea . Spomenik je

podignut u ast

radnicima koji su bili

zaposleni u Tvornici

opreme i strojeva

Prekretnice

Nakon Drugog svjetskog rata naselja nakon dvjesto godina boravka na ovim prostorima

naputaju Nijemci, a koloniziraju ih

Meimurci, Zagorci, Podravci i Dalmatinci.

Radni logori za vabe

Logor Popovac-Zmajevac

Gakovo

Lokalni radni logori

Kazivaica Pozvek iz Kneeva sjea se da je i u Kneevu takoer postojalo vie manjih radnih logora za njemako stanovnitvo. Terali ih u logore. Tamo e je bila hmeljara, tamo je bio logor. Tamo su ivjeli svi skupa. Bog zna koliko ih je bilo. Iz Bake, iz svuda su doli. I bilo je tu gore prema Malom Kneevu, i tu e je sad ta radiona. Ovi to su bili u hmeljari, dolje su bili oni, a gore su kudelju eljali, preli te page.

Prema podatcima Mathiasa Volka ivot je izgubilo 86 branjinskih Nijemaca, dok se njihov broj kao umrlih ili nestalih na internetskim stranicama Totenbuch Donauschwaben penje do 118, a Vladimir Geiger navodi brojku 124, dok za Popovac se na istoj internetskoj stranici biljei 346 nestalih i ubijenih Nijemaca, dok Johann Zeiler navodi 353 osobe, a isti broj poginulih za Popovac navodi i Geiger .

Stanovnitvo Baranje po narodnosti 1900.

43%

34%

13%

10%

Nijemci

Maari

Srbi

Hrvati


33%

32%

20%

14%

1%

Maari

Nijemci

Hrvati

Srbi

Ostali


42%

27%

25%

6%

Hrvati

Maari

Srbi

Ostali

KOLONIZACIJA

Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji - 23. kolovoz 1945. godine

Odlueno je da se u Baranju naseli 1000 obitelji boraca iz Hrvatske i to u opinama Darda, Jagodnjak i selima oko Belja:

500 iz Dalmacije

300 s Banije

200 s Korduna

No, odustaje se od naseljavanja obitelji s Banije i Korduna te se nastanjuju obitelji iz Hrvatskoga zagorja i Meimurja

Krajnji ishod: 401 obitelj

Samostalno doseljavanje nakon kolonizacije do sredine 50ih godina 20. stoljea

Nazivi za kolonizirane

Dooi

Kajbui

Kuferai

Kolonisti

Zagorci

Danas

Posljedice Domovinskog rata

Veinsko hrvatsko stanovnitvo (kolonizirano)

Multikulturalno

Multikonfesionalno

Traenje identiteta

Ne zaboravimo kaj

kolski projekt, P Branjina

2009./2010.

Traenje identiteta

2010. godina 2011. godina

KUD Bijeli ljiljani

Izvori i literatura Izvori:

Magyarorszg Levltr kratica: MOL (Maarski dravni arhiv):

1. A Kzpkori Magyarorszg Levltri Forrsainak Adatbzisa (Baza podataka arhivske grae za

srednjovjekovnu Maarsku):

Internet stranica za pristup arhivskoj grai:

http://mol.arcanum.hu/dldf/opt/a100517htm?v=pdf&a=start

Serijski broj dokumenta: 64764



2. Urbaria et Conscriptiones:

Internet stranica za pristup arhivskoj grai: http://mol.arcanum.hu/urbarium/opt/a100112.htm?v=pdf&a=start

Urbaria et Conscriptiones REGESTRATA 97:21 (1564. godina)

Urbaria et Conscriptiones REGESTRATA 50:25 (1565. godina)

Urbaria et Conscriptiones REGESTRATA UC 76:17 (1602. godina)

Urbaria et Conscriptiones REGESTRATA UC 56 : 41(1687. godina)

3. Az 1715. vi orszgos sszers, Baranya, 33. TKA,

Internet stranica za pristup grai:

http://www.arcanum.hu/mol/lpext.dll/1715/17ef/181d?f=templates&fn=main-h.htm&2.0

Dravni arhiv u Osijeku:

HR - DAOS - 470, Analitiki inventar beljsko vlastelinstvo 1726. - 1921., serija C,

zemljine karte, 1781. - 1916.

Katastarski prikaz Popovca iz 1865.

Arhiv Belja u Kneevu:

Urbanistiki plan Kneeva, Fherceglaki hzscoportok rjza

Plan des Forsthaidukenhaus in Kazuk st. neuen Kleinviehstllen, Fherceglak,

1907.

List Beljski brigadir, Organ sindikalne organizacije i direkcije poljoprivrednoga

dobra Belje, brojevi od 1948.-1952.

Belje, list udruenoga rada Poljoprivredno industrijskoga kombinata, brojevi od 1974.-1985

Arhiv opine Popovac:

Ort Kisfalud, Josephinische Aufnahme aus dem Jahre 1783.

Knigreich Ungarn, Verwaltungsgebiet-Oedenburg Comitat Baranya, Kisfalud im

Jahre 1858. mit 231 Huseren

upni ured u Popovcu:

Visita Canonica parochiae Bn, 1829.

Spomenice upe Popovac (1915.-1933.)

Osnovna kola Popovac:

Spomenice Osnovne kole Popovac (1960.-1991.)

Pravoslavna crkva Popovac

Povelja o posveenju crkve Vavedenja Presvete Bogorodice u Popovcu (1726.)

Povelja o posveenju crkve sv. Nikolaja u Branjini (1808.)

Povelja o posveenju crkve Svetog Velemuenika i Pobjedonosca Gregorija u

Kneevu (1929.)

Objavljeni izvori:

Gattermann, Claus Heinrich, Die Baranya in den Jahren 1686 bis 1713: Kontinuitt und Wandel in

einem ungarischen Komitat nach dem Abzug der Trken, Universittsverlag Gttingen, 2004.

Komorski popis naselja Belja iz 1766. u: Sran, Stjepan, Stanovnitvo i gospodarstvo Baranje 1766.

i 1824. godine, Dravni arhiv u Osijeku, 2002

Payr, Josip, Opis beljskog vlastelinstva 1824., u: Sran, Stjepan, Stanovnitvo i gospodarstvo

Baranje 1766. i 1824. godine, Dravni arhiv u Osijeku, 2002.

Kanonske vizitacije, knjiga I. Baranja 1729.-1810., prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan

Sran, Dravni arhiv u Osijeku, 2003.

Kanonske vizitacije, knjiga II. Baranja 1829.-1845., prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan

Sran, Dravni arhiv u Osijeku, 2004.

Sran, Stjepan, Baranja 1785. godine, Dravni arhiv u Osijeku, Osijek, 1999.

Sran, Stjepan, Stanovnitvo i upe u Slavoniji 1745.-1774., Dravni arhiv u Osijeku, 2007.

ematizam srpskopravoslavne mitropolije Karlovacke, 1905.

Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Slubeni list FNRJ, br. 64/45, 16/46, 24/46, 99/46,

101/47, 105/48, 4/51, 19/51, 42-43/51, 21/56, 52/57, 55/57 i Slubeni list SFRJ, br. 10/65)

Boi, Nikola, Batinska bitka, Beograd, Rad, 1978.

Boi Bogovi, Dubravka, Katolika crkva u junoj Baranji u 18. stoljeu: Iz zapisa kanonskih

vizitacija, Matica hrvatska, Beli Manastir, 2009.

Boi Bogovi, Dubravka, Vjerski ivot njemakog stanovnitva u junoj Baranji krajem 18.

stoljea, u: Godinjak Njemake zajednice / DG Jahrbuch / Renata Trischler (ur.), Osijek: Njemaka

zajednica, 2009..

Brein, Freirich, Edelreben fr den Goldenen Berg (CIL III 10275), Forum Archaeologiae

38/III/2006. (http://farch.net) (12. 12. 2009. 14,31)

Brstzle, Josip, Povijest katolikih upa, preveo Stjepan Sran, Dravni arhiv u Osijeku, 1999.

Csnki, Dezs, Magyarorszg trtnelmi fldrajza a Hunyadiak korban, 5 sv. digitalizirana knjiga,

u: Arcanum DVD knyvtr IV - Honismeret, csaldtrtnet, heraldika, Budapest, 2002.

Dlnoki, Orsolya, Collected or cultivated? Exotic and indigenous fruit remains from Celtic to

Roman times in Pest County, Plants and Culture: seeds of the cultural heritage of Europe, Hungary,

Edipulgia, 2009.

Engel, Pl, Kzpkori magyar genealgia, digitalizirana knjiga u: Arcanum DVD knyvtr IV -

Honismeret, csaldtrtnet, heraldika, Budapest, 2002.

Ferri, Naser, tovanje lokalnih boanstava od strane pripadnika rimske vojske na podruju

Dardanije, Opvsc. archaeol. 27, 2003.

Fieder, Mria, Baranya vrmegye korai magyar kori helyneveinek nyelvi elemzse,

Blcsszettudomnyi Kar, Debreceni Egyetem, 2007.

Franc, Josip, Sakralna batina njemakih sela u Baranji, u: Godinjak Njemake zajednice / DG

Jahrbuch / Renata Trischler (ur.), Osijek: Njemaka zajednica, 2006. Vol.13 No.1,

Galiot Kovai, Jadranka: Gospodarski i kulturni utjecaji njemakih doseljenika na tradicijski ivot

Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, od poetka 18. stoljea do 1941. godine, u Etnoloka

istraivanja, Vol.1 No.12/13, sijeanj 2008.

Geiger, Vladimir, Logori za folksdojere u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata 1945. - 1947., u:

asopis za suvremenu povijest, Vol. 38 No. 3, 2006.

Geiger, Vladimir, Sudbina jugoslavenskih Nijemaca u hrvatskoj i srpskoj knjievnosti, Zajednica

Nijemaca u Hrvatskoj, Zagreb, 2009.

Gricke-Luki, Hermine, Rimski zlatni novac u Muzeju Slavonije Osijek, Osjeki zbornik, XXII.-XXIII., Muzej

Slavonije Osijek, 1997.

Gradovi i opine Republike Hrvatske, glavni i odgovorni urednik Slavko isler ; urednitvo Dragutin Pavlievi...

[et al.]., Mato Lovrak, Zagreb, 2007.

Grubar, Adam i ivkovi, Petar, Obrazovanje na Belju i obrazovna struktura zaposlenih, u: Tri stoljea Belja,

Duan ali (ur.), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 1986.

Ilki, Mato i urkovi, Ivica, Prilog poznavanju spona s korpusom u obliku slova S, Vjesnik za arheologiju i

povijest dalmatinsku, Vol.1 No.101, prosinac 2008.

Ilki, Mato, Popovac - lokalitet Tuneli, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu (0350-7165) 41, 2008.

Jadri, Ivana, Liberov kult u rimskoj provinciji Dalmaciji, s http://bib.irb.hr/prikazi-

rad?&rad=313097 (14. 12. 2009. 21,37)

Jali, Branko, Veliki i Mali rudnik bazalta u Baranji, Meridijani (75.), 2002.,

asopisa za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja.

Karaman, Igor, Osnovna obiljeja imanja Belje i Darda u sastavu

kasnofeudalnih/kapitalistikih zemljoposjeda na baranjsko-slavenskom tlu do 1918.

godine, u: Tri stoljea Belja, Duan ali (ur.), Jugoslavenska akademija znanosti i

umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 1986.

Maticka, Marijan, Agrarna reforma i kolonizacija u Baranji 1945.-1948. godine, u:

Tri stoljea Belja, Duan ali (ur.), Jugoslavenska akademija znanosti i

umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 1986.

Meeral-Suevi, Kreimir, Usporedni pregled hrvatskih i maarskih baranjskih

ojkonima, FOC 15 (2006)

Mihaldi, Stevan, Baranja: od najstarijih vremena do danas, Beograd: Biblioteka

grada Beograda, 1992.

Mileti Stani, Nada, Pravoslavne crkve u Baranji, Muzej Vojvodine, Novi Sad,

1999.

Mcsy, Andrs, Pannonia and Upper Moesia: a history of the middle Danube

provinces of the Roman Empire, Svezak 4 iz Provinces of the Roman Empire,

Routledge, 1974., s http://books.google.hr/ (17.12. 2009. 19,17)

Osonjaki, Daka, Selo broji 441 duu, u: Godinjak Njemake zajednice/DG

Jahrbuch 2010 (Osijek, 2010.)

Predojevi, eljko, Multikulturalna baranjska bit uvjetovana povijesnim imbenicima, u: Godinjak

ogranka Matice hrvatske u Belom Manastiru, urednik: Edo Juri, Matica hrvatska ogranka Beli

Manastir, Beli Manastir, 7/2010.

Predojevi, eljko, rtvenici Liberu iz Popovca, u X. meunarodni kroatistiki znanstveni skup,

urednik: Stjepan Blaetin, Znanstveni zavod Hrvata u Maarskoj, Peuh, 2012., 378.-392.

Predojevi, eljko, O toponimima june Baranje podno sjeverne strane Banskog brda, u Folia

Onomastica Croatica, 21(2012) 173-194

Predojevi, eljko Pihistal, Ruica, 2013. Ostatci kajkavske tradicijske kulture na podruju

Baranje i problem njezina identiteta. Institut za etnologiju i folkloristiku udruga Matapur

Predojevi, eljko, 2013. Doprinosi maarske i hrvatske historiografije za istraivanja

srednjovjekovlja june Baranje. u: Danubius Noster 1 (2013). Baja, Republika Maarska: Etvs

Jzsef Fiskol

Sanader, Mirjana, Imago Provinciarum, Alfa, Zagreb, 2008.

Sanader, Mirjana, The ripa pannonica in Croatia. U: Zsolt Visy ur.: The Roman army in Pannonia,

Pecs, 2003.

Savi, Svetozar, Porijeklo i istorija gajenja vinove loze, s www.montenegro.yuku.com (21. 12. 2009.

16,33)

Sekuli, Ante, Hrvatski baranjski mjestopisi: Povijest hrvatskih imena u Baranji, kolska knjiga,

Zagreb, 1996.

Sran, Stjepan, Baranja, Matica hrvatska, Osijek, 1993.

Sran, Stjepan, Stanovnitvo i gospodarstvo Baranje 1766. i 1824. godine, Graa za povijest Osijeka

i Slavonije: knjiga XIV., Dravni arhiv u Osijeku, Osijek, 2002.

Stankovi, Ruica, Geografski prikaz Kneeva, diplomski rad, Osijek, 1976.

Slukan Alti, M., Povijesna kartografija: Kartografski izvori u povijesnim znanostima, Izdavaka

kua Meridijani, Samobor, 2003.

Fotografije

eljko Predojevi

Documents

Tri Sela Podno Zlatnog Brda - Povijesni Pregled Naselja u Opcini Popovac