U zemlji bijelog oblaka

Ro

ma

n

U ZEMLJIBIJELOG OBLAKA159,00 kn

ww

w.m

oza

ik-k

njig

a.h

r

Sarah LarkSarah LarkSarah Lark

Sara

h La

rk U

ZEM

LJI

BIJE

LOG

OBLA

KA

Helen, guvernanta iz Londona, već je gotovo izgubila nadu da će zasnovati vlastitu obitelj kad je naišla na oglas u crkvenom listu. Zajednica u Christchurchu na Novom Zelandu traži žene za usamljene članove „na dobrom glasu“. Nakon kratkog dopisivanja sa „seoskim džentlmenom“ Howardom O’Keefeom, Helen odluči otputovati, a za putovanje zarađuje prateći djevojčice iz sirotišta.Na brodu upoznaje Gwyneiru Silkham, mladu plemkinju iz Walesa, koja putuje na Novi Zeland s budućim svekrom Geraldom Wardenom. Gwyneira putuje prvim razredom i vodi sa sobom psa i konje — i na prvi pogled nema ništa zajedničko s Helen. No i ona putuje suprugu kojega još ne poznaje, a njezin je brak dogovoren pod još čudnijim okolnostima nego Helenin: Gerald Warden dobio je njezinu ruku — na kartama!Naravno, Gwyneira je to mogla odbiti, ali nije jer je tražila pustolovinu. Dok Helen mašta o mirnom životu, Gwyn sanja o uzbudljivim danima koje će provoditi s budućim mužem. No hoće li im se snovi ostvariti?

Sarah Lark njemačka je književnica koja ovim romanom započinje niz čija se radnja odvija na Novom Zelandu i pripovijeda sagu o dvjema obiteljima koje povezuju ljubav i prijateljstvo, ali istovremeno razdvajaju mržnja i osveta. Zanimljiva je to i napeta priča o trima naraštajima dviju obitelji koje odlaze na drugi kraj svijeta u potrazi za srećom, ljubavi i bogatstvom. Roman je s njemačkoga prevela Branka Grubić.

ISBN

978

-953

-14-

0785

-4

U zemlji bijelog oblaka PRESVLAKA.indd 1 21.6.2010 12:49:28

BIJELI OBLAK.indd 6 14.6.2010 15:13:30

Sarah LarkU ZEMLJI BIJELOG OBLAKA


MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga devedesettreća

Naslov izvornika Im Land der weißen Wolke

Copyright ∂ 2007 by Verlagsgruppe Lübbe GmbH & Co. KG, Bergisch Gladbach

Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga, 2010.

UrednikZoran Maljković

Nakladnik Mozaik knjiga

Za nakladnika Alen Bodor

Grafički urednik Marko Katičić

Tisak Denona d.d., Zagreb, lipanj 2010.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim foto-kopiranjem, snima njem ili dru ga čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ISBN 978-953-14-0785-4CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 741226.


Sarah Lark

U zemlji bijelog oblaka

S njemačkog prevela Branka Grubić





ODLAZAK

London, Powys, Christchurch 1852.



9

1

Anglikanska crkva u Christchurchu, Novi Zeland, traži čestite mlade žene, vješte u vođenju kućanstva i odgajanju djece, koje su zainte-resirane za kršćanski brak s poštenim i dobro situiranim članovima naše zajednice.

Helenin pogled nakratko se zaustavio na gotovo neprimjetnom oglasu na posljednjoj stranici crkvenog lista. Učiteljica je leti-

mice pregledala novine dok su učenici pismeno vježbali gramatiku. Helen bi više voljela čitati knjigu, ali William ju je neprestano ome-tao svojim pitanjima. Jedanaestogodišnjak je i sad odvratio pogled s vježbenice podignuvši glavu obraslu smeđom kovrčavom kosom.

∑ U trećemu odlomku, gospođice Davenport, treba li pisati koje ili da?

Helen je uzdahnula, odložila novine i po stoti put ovoga tjed-na objasnila dječaku razliku između odnosne i posljedične rečenice. William, mlađi sin njezina poslodavca Roberta Greenwooda, bio je dražesno dijete, ali ga Bog nije podario prevelikom mudrošću. Pri izradi svake zadaće bila mu je potrebna pomoć, Helenina objašnje-nja zaboravljao je brže nego što mu ih je davala i zapravo je bio dirlji-vo bespomoćan, ali je zato svojim slatkim dječačkim sopranom znao osvajati odrasle. Lucinda, Williamova majka, uvijek je padala na to. Kad bi se William privio k njoj i predložio da nešto zajedno rade, Lucinda je redovito otkazivala sate koje je Helen predvidjela za do-datno učenje. Zbog toga William još nije znao dobro čitati, a najjed-nostavnije pravopisne vježbe bile su za njega preteške. Nije se moglo ni pomišljati da će dječak pohađati koledž poput Eatona ili Oxforda, o čemu je pak njegov otac sanjao.

Šesnaestogodišnji George, Williamov stariji brat, nije se čak ni pretvarao da ima razumijevanja za njega. Preokrenuo je očima i po-kazao mjesto u udžbeniku na kojem se nalazio primjer za rečenicu s kojom se William patio već pola sata. George, visok i mršav dječak, već je završio prijevod latinskog teksta. On je radio brzo, premda ne uvijek i bez pogreške; klasični predmeti bili su mu dosadni. George


Sarah Lark

10

nije mogao dočekati da počne raditi u očevu uvozno-izvoznom po-duzeću. Sanjario je o putovanjima u daleke zemlje i ekspedicijama na nova tržišta u kolonijama koja su se pod vladavinom kraljice Viktorije otvarala gotovo iz sata u sat. George je nedvojbeno bio rođen za trgov-ca. Već je pokazivao svoje trgovačke sposobnosti i spretno je koristio svoj izraženi šarm. Čak je uspio šarmirati i Helen i navesti je da skrati nastavu. I danas je pokušao to učiniti, nakon što je William napokon shvatio o čemu je riječ ∑ ili barem odakle može prepisati rješenje. Helen je posegnula za Georgeovom bilježnicom kako bi pregledala što je napisao, ali ju je dječak izazovno gurnuo u stranu.

∑ Ooooh, gospođice Davenport, zar uistinu želite još jedanput sve prožvakati? Dan je prelijep za učenje! Radije odigrajmo jednu rundu kroketa… trebali biste poraditi na tehnici. Inače ćete na vrtnoj zabavi opet stajati po strani pa vas ni jedan mladi gospodin neće zamijetiti. Tako nikad nećete naći sreću u udaji za kakva grofa i morat ćete do kraja života podučavati ovakve beznadne slučajeve kao što je Willy!

Helen je zakolutala očima, pogledala kroz prozor i namrštila se ugledavši tamne oblake.

∑ Dobra zamisao, George, ali dolaze kišni oblaci. Dok ovo pospre-mimo i dođemo u vrt, oni će nam se isprazniti točno na glavu, a to me neće učiniti nimalo privlačnom za plemenitu gospodu. Kako si uopće došao na pomisao da ja želim takvo što?

Helen je pokušala izgledati nezainteresirano. To joj je dobro po-lazilo za rukom: svaka djevojka koja je radila kao guvernanta u lon-donskim obiteljima gornjega sloja, prvo je naučila vladati izrazom lica. Kod Greenwoodovih Helen nije bila ni član obitelji ni obična namje-štenica. Objedovala je zajedno s njima, često je s njima provodila i slobodno vrijeme, ali nije izražavala vlastito mišljenje ako je nisu pita-li, niti se na bilo koji način napadno ponašala. Zbog toga nije moglo biti ni govora o tomu da se Helen na vrtnim zabavama umiješa među mlađe goste. Umjesto toga, držala se po strani, uljudno razgovarala s gospođama i neprimjetno nadzirala svoje štićenike. Naravno, po-gledi su joj se povremeno zaustavljali na licima mlađih muškaraca, a katkad bi nakratko sanjarila o tomu kako sa zgodnim grofom ili ba-runom šeta parkom njegove vlastelinske kuće. No George to sigur-no nije mogao znati!

George je slegnuo ramenima. ∑ Eto, barem čitate ženidbene ogla-se! ∑ rekao je drsko i pokazao na crkvene novine, pomirljivo se smi-ješeći. Helen je ukorila samu sebe što je ostavila otvorene novine na



11

stolu. Naravno da je George zavirio u njih, dosađujući se dok je ona pomagala Williamu.

∑ A vi ste vrlo lijepi ∑ umiljavao se George. ∑ Zašto se ne biste udali za kakva baruna?

Helen je preokrenula očima. Znala je da treba ukoriti Georgea, ali ju je on zapravo razveselio. Bude li dječak tako nastavio, dogurat će daleko, barem kod žena, a i poslovni će svijet znati cijeniti njego-vo spretno udvaranje. No hoće li mu to pomoći i na Eatonu? Osim toga, Helen se smatrala otpornom na takve nespretne komplimente. Znala je da nije bila lijepa u klasičnom smislu. Crte njezina lica bile su pravilne, ali nedovoljno izražajne; usnice su joj bile malo pretan-ke, nos prešiljast, a mirne, sive oči gledale su previše sumnjičavo i previše učeno da bi mogle pobuditi zanimanje kakva bogatog mla-dog raskošnika. Helenin najljepši atribut bila je njezina do bokova duga, ravna svilenkasta kosa, zagasito smeđa, mjestimice crvenkasta. Možda bi i mogla privući pozornost kad bi je raspustila da se vjetar poigrava njome, kao što su radile neke djevojke na izletima i vrtnim zabavama koje je Helen posjećivala prateći Greenwoodove. Šetajući s udvaračima, hrabrije mlade dame izjavljivale su da im je prevruće pa su skidale šešire ili su se pravile da im ih je otpuhnuo vjetar dok bi ih kakav mladić vozio čamcem po jezeru u Hydeparku. Tada bi raspu-stile kosu, kao slučajno bi je oslobodile vrpca i ukosnica i pustile bi da se muškarci dive raskošnim uvojcima.

Helen to nije nikad mogla učiniti. Kao svećenikova kći bila je stro-go odgojena pa je kosu plela i pletenice pričvršćivala ukosnicama još kao djevojčica. Uz to, dogodilo se da je vrlo rano odrasla: majka joj je umrla kad je Helen imala dvanaest godina pa je otac svoju najstari-ju kćer odmah zaposlio vođenjem kućanstva i odgojem mlađe djece. Velečasni Davenport nije pokazivao zanimanje za probleme između kuhinje i dječje sobe, nego mu je na srcu bio samo rad za vjersku za-jednicu te prijevod i tumačenje vjerskih spisa. Na Helen bi obratio pozornost samo kad bi mu se pridružila u poslu, a ona je opet samo odlaskom u očevu radnu sobu u potkrovlju mogla pobjeći od galame u obiteljskoj dnevnoj sobi. Tako se dogodilo da je Helen već poče-la čitati Bibliju na latinskom jeziku dok su joj braća još učila iz po-četnice. Svojim prekrasnim rukopisom prepisivala je očeve propovi-jedi i njegove članke za informativni list njegove velike zajednice u Liverpoolu. Za razonodu nije imala mnogo vremena. Dok je Susan, Helenina mlađa sestra, koristila dobrotvorne sajmove i crkvene izlete uglavnom za upoznavanje mladih uglednika, Helen je pomagala pro-


Sarah Lark

12

davati robu, pekla torte i posluživala čaj. Ishod se mogao predvidjeti: Susan se već sa sedamnaest godina udala za sina poznatog liječnika, a Helen je nakon očeve smrti bila prisiljena raditi kao guvernanta. Svojom plaćom školovala je braću, od kojih je jedan studirao pravo, a drugi medicinu. Očeva ostavina nije bila dovoljna za financiranje primjerenog obrazovanja, a ni jedan od njih nije se baš trudio što prije završiti studij. U napadu bijesa, Helen se prisjetila kako je njezin brat Simon prošli tjedan ponovo pao na ispitu.

∑ Baruni se obično žene barunicama ∑ pomalo je ljutito odgovo-rila na Georgeovo pitanje. ∑ A što se ovoga tiče… ∑ pokazala je na crkveni list ∑ ja sam čitala članak, a ne ženidbene oglase.

George nije odgovorio, ali se nasmiješio. U članku je bilo riječi o primjeni topline kod artritisa. To je sigurno bilo zanimljivo stari-jim članovima zajednice, ali gospođicu Davenport sigurno nisu bo-ljeli zglobovi.

Njegova je učiteljica pogledala na sat i odlučila dokončati poslije-podnevnu nastavu. Za sat vremena bit će poslužena večera. I premda Georgeu nije bilo potrebno više od pet minuta da se počešlja i pre-svuče za večeru, a isto toliko i Helen, Williamu je trebalo mnogo više vremena da skine tintom umrljanu kutu i odjene pristojno odi-jelo. Helen je zahvaljivala Bogu što nije bila kažnjena zaduženjem za Williamov izgled. To je radila jedna odgojiteljica.

Mlada je guvernanta završila sat općom primjedbom o važnosti gramatike, što su dva dječaka samo površno slušala. William je odmah poslije toga skočio sav sretan, ne pogledavši ni knjige ni bilježnice.

∑ Moram na brzinu pokazati mami što sam naslikao! ∑ rekao je, uspješno prebacivši obvezu pospremanja na Helen. Ona pak nije mogla dopustiti da William odleti majci sa suzama u očima i kaže joj kako je učiteljica strašno nepravedna prema njemu. George je bacio pogled na Williamov nespretan crtež, koji će majka sigurno dočekati s napadajima oduševljenja, te slegnuo ramenima. Zatim je brzo skupio svoje stvari i izašao. Helen je primijetila kako joj je dobacio pogled pun suosjećanja. Uhvatila se kako razmišlja o Georgeovoj primjedbi od maloprije: ∑ Ne nađete li muža, morat ćete do kraja života podu-čavati ovakve beznadne slučajeve kao što je Willy!

Helen je posegnula za novinama. Zapravo, htjela ih je baciti, ali se predomislila. Gotovo ih je kradomice stavila u torbu i ponijela u svoju sobu.

*



13

Robert Greenwood nije imao mnogo vremena za obitelj, ali su mu zajednički objedi sa ženom i djecom bili svetinja. Nazočnost mlade guvernante nije mu smetala. Naprotiv, često je gospođicu Davenport uključivao u razgovor kako bi doznao njezino mišljenje o događajima u svijetu, književnosti i glazbi. Gospođica Davenport je, naravno, o tim stvarima znala više od njegove supruge koja je imala manjkavo klasično obrazovanje. Lucindino zanimanje bilo je ograničeno na ku-ćanstvo, obožavanje mlađeg sina i rad u ženskim odborima različitih dobrotvornih organizacija.

Robert Greenwood i te se večeri ljubazno nasmiješio kad je ušla Helen i pridržao joj stolicu nakon što je formalno pozdravio mladu učiteljicu. Helen je uzvratila smiješak, ali je nastojala u to uključiti i gospođu Greenwood. Ona nije ni u kojem slučaju smjela posumnjati da Helen očijuka s poslodavcem, premda je Robert Greenwood ned-vojbeno bio privlačan muškarac. Bio je visok i vitak, imao je usko, pametno lice i znatiželjne smeđe oči. Smeđe trodijelno odijelo sa zlat-nim lancem džepnoga sata pristajalo mu je izvrsno, a ponašanje mu nije nimalo zaostajalo za ponašanjem gospode iz plemićkih obitelji, s kojom su se Greenwoodovi družili. Greenwoodovi ipak nisu bili posve priznati u tim krugovima jer su smatrani skorojevićima. Otac Roberta Greenwooda izgradio je svoje poslovno carstvo gotovo ni iz čega, a sin ga je umnožio i potrudio se steći društveni ugled. Tomu je pridonijela i ženidba s Lucindom Raiford koja je potjecala iz osiroma-šene plemićke obitelji. Obitelj je osiromašila zbog ljubavi Lucindina oca prema igrama na sreću i konjskim trkama, kako se pričalo u ot-mjenom društvom. Lucinda se nevoljko pomirila s udajom za pri-padnika građanskog staleža pa je kao odgovor na silazak na društve-noj ljestvici bila sklona razmetanju. Tako su primanja i vrtne zabave Greenwoodovih bile uvijek malo raskošnije od odgovarajućih doga-đaja kod drugih uglednika londonskoga društva. Druge su gospođe uživale u tomu, ali su ipak na sva usta ogovarale Greenwoodove.

Lucinda se i danas, za običnu večeru s obitelji, odjenula presveča-no. Nosila je otmjenu svilenu haljinu boje jorgovana, a frizuru joj je sobarica radila vjerojatno satima. Lucinda je pripovijedala o sastanku ženskog odbora za mjesno sirotište, na kojem je toga poslijepodne-va sudjelovala, ali je gotovo nitko nije slušao. Ni Helen ni gospodin Greenwood nisu pokazivali gotovo nikakvo zanimanje.

∑ A što ste vi radili ovog lijepog dana? ∑ napokon se gospođa Greenwood obratila obitelji. ∑ Tebe ne trebam ni pitati, Roberte, si-gurno si cijelo vrijeme bio zaokupljen svojim poslovima.


Sarah Lark

14

Pogled koji je uputila suprugu trebao je djelovati suosjećajno.Gospođa je Greenwood mislila da se njoj i njezinim društvenim

obvezama prema suprugu poklanja premalo pozornosti. Iskrivila je lice. Robertu je na jeziku vjerojatno bilo nešto neljubazno, jer njegovi poslovi nisu prehranjivali samo obitelj nego su i Lucindi omogućavali rad u različitim ženskim odborima. Helen je u svakom slučaju sum-njala da su za to manje zaslužne organizatorske sposobnosti gospođe Greenwood, a više darežljivost njezina supruga.

∑ Imao sam zanimljiv razgovor s jednim proizvođačem vune iz Novog Zelanda i… ∑ počeo je Robert, gledajući u starijeg sina, ali Lucinda je jednostavno nastavila govoriti, smiješeći se ponajprije Williamu.

∑ A vi, dragi moji sinovi? Sigurno ste se igrali u vrtu, zar ne? Williame, milo moje, jesi li opet pobijedio Georgea i gospođicu Davenport u kroketu?

Helen je ukočeno zurila u svoj tanjur, ali je ipak primijetila kako je George na svoj tipičan način pogledao u nebo kao da doziva u pomoć anđela koji ima razumijevanja za njega. William je zapravo samo je-danput uspio postići više bodova od svojega starijeg brata, ali samo zato što je George bio jako prehlađen. Obično je i Helen spretnije od Williama progurala loptu kroz vratnice, iako se često pravila nespret-nijom nego što je bila jer je htjela pustiti maloga da pobijedi. Gospođa je Greenwood to cijenila, ali ju je gospodin Greenwood ukorio kad bi primijetio da vara.

∑ Dječak treba naučiti da je život okrutan prema gubitnicima! ∑ rekao je strogo. ∑ On mora naučiti gubiti jer će samo tako moći na kraju pobijediti!

Helen je posumnjala da bi William ikad mogao pobijediti, bez ob-zira na kojem polju, no suosjećanje s nesretnim djetetom nestalo je odmah nakon njegove sljedeće primjedbe.

∑ Ah, mamice, gospođica Davenport nam uopće nije dopustila da se igramo! ∑ rekao je William žalosno. ∑ Cijeli smo dan sjedili u kući i učili, učili, učili.

Naravno, gospođa Greenwood odmah je prijekorno pogledala Helen. ∑ Je li to istina, gospođice Davenport? Zar ne znate da djeca trebaju biti na svježem zraku? U ovoj dobi ne mogu cijeli dan sjedi-ti nad knjigama!

U Helen je sve kuhalo, ali nije smjela optužiti Williama da laže. Na njezinu sreću, upleo se George.



15

∑ To uopće nije točno. William je kao i svaki dan mogao otići u šetnju nakon ručka. Međutim, baš je u to vrijeme počela padati kiša pa nije mogao izaći. Dadilja ga je, doduše, provela oko parka, ali prije nastave nismo stigli odigrati kroket.

∑ William je zato crtao ∑ Helen je pokušala skrenuti razgovor. Možda će gospođa Greenwood započeti razgovor o njegovu crtežu, koji je bio zreo za muzej, i zaboraviti izlazak. No prevarila se.

∑ Ipak, gospođice Davenport, ako u podne nije lijepo vrijeme, onda morate načiniti stanku poslijepodne. U krugovima u kojima će se William jednoga dana kretati tjelesna je spremnost gotovo jedna-ko važna kao duhovna!

Činilo se da William uživa u prijekoru koji je dobila učiteljica, a Helen je ponovo pomislila na onaj oglas…

George kao da je čitao Helenine misli. Kao da se razgovor izme-đu majke i Williama uopće nije dogodio, George se nadovezao na očevu posljednju primjedbu. Helen je već nekoliko puta primijeti-la takvo ponašanje oca i sina i divila se spretnom prijelazu na drugu temu. Međutim, ovaj su joj se put zbog Georgeovih riječi zacrvenje-li obrazi.

∑ Gospođicu Davenport zanima Novi Zeland, oče.Helen se zagrcnula nakon što su svi uprli poglede u nju. ∑ Stvarno? ∑ mirno je upitao Robert Greenwood. ∑ Raz mišljate

li o iseljenju? ∑ Nasmiješio se. ∑ U tom je slučaju Novi Zeland dobar izbor. Nema pretjeranih vrućina ni močvara koje šire malariju kao u Indiji. Nema ni krvoločnih domorodaca kao u Americi. Nema ni potomaka zločinaca kao u Australiji…

∑ Zbilja? ∑ upitala je Helen, sva sretna što se razgovor ponovo mogao odvijati na neutralnom tlu. ∑ Nisu kažnjenike naseljavali i na Novi Zeland?

Gospodin Greenwood odmahnuo je glavom. ∑ Ali ne! Tamošnje općine osnovali su gotovo isključivo pošteni britanski kršćani, a tako je i danas. Time, naravno, ne želim reći da ondje nema sumnjivih osoba. Vjerojatno ima pokoji lupež među lovcima na kitove na zapad-noj obali, a također i među onima što strižu ovce. Ipak, Novi Zeland sasvim sigurno nije skupljalište društvenog otpada. Kolonija je još mlada. Osamostalila se tek prije nekoliko godina…

∑ Ali, domoroci su opasni! ∑ dodao je George. Očigledno je i on htio zablistati svojim znanjem; ratnički su ga obračuni zanimali, to je Helen znala iz nastave, a imao je i izvrsno pamćenje. ∑ Borbe su se


Sarah Lark

16

vodile donedavno, zar ne, tata? Nisi li nam pričao kako su jednom trgovcu zapalili svu vunu?

Gospodin je Greenwood dobrohotno kimnuo sinu. ∑ Točno, George. Ali to je bilo još prije deset godina, iako i sada još zna zai-skriti. Nije svaki put riječ o domaćem stanovništvu. Što se toga tiče, domorodci su uvijek bili poslušni. Prije bi se moglo reći da su po-stojale sumnje u prodaju zemlje. A tko može reći da i naši osvajači nisu prevarili ovog ili onog poglavicu? No otkako je kraljica poslala onamo našeg dobrog kapetana Hobsona kao glavnog zapovjednika, više nema tih sukoba. Taj je čovjek izvrstan strateg. Godine 1840. dao je četrdeset šestorici poglavica da potpišu ugovor kojim su se izjasnili kraljičinim podanicima. Kruna otada ima pravo prvokupa pri svakoj prodaji zemlje. Nažalost, u tomu nisu sudjelovali svi, pa katkada dolazi do malih nereda. No, zemlja je u načelu sigurna ∑ dakle, ne bojte se, gospođice Davenport! Gospodin Greenwood je namignuo Helen.

Gospođa Greenwood se smrknula. ∑ Nećete se valjda uistinu usu-diti napustiti Englesku, gospođice Davenport? ∑ upitala je mrzovolj-no. ∑ Valjda ne mislite ozbiljno odgovoriti na onaj strašan oglas koji je svećenik objavio u općinskim novinama? Protiv izričite preporuke našeg ženskog odbora, htjela bih naglasiti!

Helen se ponovo borila protiv crvenila.∑ Kakav oglas? ∑ raspitivao se Robert okrenuvši se prema Helen.

Ona je bila zbunjena.∑ Ja… ne znam točno o čemu je riječ. To je bila samo bilješka…∑ Jedna općina na Novom Zelandu traži djevojke koje bi se htje-

le udati ∑ George je objasnio ocu. ∑ Kako se čini, u tom raju južnih mora vlada nestašica žena.

∑ George! ∑ ukorila ga je gospođa Greenwood.Gospodin Greenwood se počeo smijati. ∑ Raj južnih mora? Klima

je slična ovoj u Engleskoj ∑ ispravio je sina. ∑ No, nije tajna da u pre-komorskim zemljama ima više muškaraca nego žena. Osim možda u Australiji, kamo je dospio ženski društveni otpad: prevarantice, kradljivice, kur… ah, lake djevojke. Ali kad je riječ o dobrovoljnom iseljavanju, naše dame nisu toliko sklone pustolovinama kao gospo-da. Ili odlaze s muževima, ili ostaju ovdje. Tipična karakterna oso-bina slabijeg spola.

∑ Tako je! ∑ složila se gospođa Greenwood sa suprugom, dok se Helen ugrizla za jezik. Nije bila preuvjerena u nadmoć muškara-ca. Trebala je samo pomisliti na Williama ili na beskrajno studiranje svoje braće. Helen je u svojoj sobi imala dobro skrivenu knjigu Mary



17

Wollstonecraft, koja se borila za ženska prava, ali to je morala zadr-žati za sebe jer bi je gospođa Greenwood odmah otpustila. ∑ Protivi se ženskoj prirodi da se žene bez muške pratnje upute na putovanje prljavim iseljeničkim brodovima, unajmljuju stanove u neprijateljskim zemljama i bave se onim poslovima koje je Bog namijenio muškarci-ma. A poslati kršćanke u prekomorske zemlje kako bi se ondje udale graniči s trgovinom djevojaka!

∑ Ali, žene ne odlaze nepripremljene ∑ rekla je Helen. ∑ Oglas si-gurno predviđa prethodne pismene kontakte. I izrazito je naglašeno da je riječ o imućnoj gospodi na dobru glasu.

∑ Mislio sam da uopće niste primijetili oglas ∑ ukorio ju je gos-podin Greenwood, ali se nasmiješio što je smanjilo oštrinu njegovih riječi.

Helen je ponovo pocrvenjela. ∑ Ja… ah, možda sam ga samo po-vršno pogledala…

George se počeo smijati.Činilo se da gospođa Greenwood nije uopće čula ovaj kratki raz-

govor. Ona se počela baviti jednim drugim pitanjem novozelandske problematike.

∑ Mnogo teže od takozvanog nedostatka žena je pitanje služinča-di ∑ objasnila je. ∑ Danas smo opširno raspravljali o tomu u odboru za djecu bez roditelja. Očito je da bolje obitelji u… kako se zove to mjesto? Christchurch? U svakom slučaju, ne mogu naći dobro oso-blje. Najmanje je služavki.

∑ Što se može tumačiti kao posljedica općeg manjka žena ∑ primi-jetio je gospodin Greenwood. Helen se jedva suzdržala od smijeha.

∑ Naš će odbor svakako poslati onamo nekoliko djevojaka bez ro-ditelja ∑ nastavila je Lucinda. ∑ Imamo četiri ili pet dobrih djevojaka oko dvanaest godina, koje su dovoljno stare da same zarađuju za život. Ovdje im ne možemo naći posao. Ljudi ovdje radije uzimaju malo starije djevojke. Ali tamo prijeko dobro bi im došle…

∑ To mi više nalikuje na trgovinu ljudima nego posredovanje pri ženidbi ∑ prigovorio joj je suprug.

Lucinda mu je dobacila otrovan pogled. ∑ Mi radimo samo u interesu djevojaka! ∑ ustvrdila je i složila ubrus

prenemažući se. Helen je imala svoje dvojbe glede toga. Vjerojatno se nitko nije po-

trudio da te djevojčice poduči onim vještinama koje su se u dobrim kućama od njih očekivale. Tako su jadnice mogle biti samo pomoć-


Sarah Lark

18

nice u kuhinji, a kuharice su, naravno, više voljele snažne seoske dje-vojke, a ne slabo uhranjene dvanaestogodišnjakinje iz sirotišta.

∑ U Christchurchu djevojke imaju izgleda za dobra namještenja. A mi ih šaljemo, naravno, samo u obitelji na dobru glasu…

∑ Naravno ∑ podrugljivo je primijetio Robert. ∑ Siguran sam da ćete s budućim gospodarima djevojaka voditi jednako opsežnu kores-pondenciju kao i mlade dane s njihovim budućim muževima.

Gospođa Greenwood ljutito se namrštila. ∑ Ti me shvaćaš ozbilj-no, Roberte! ∑ ukorila ga je supruga.

∑ Naravno da te shvaćam ozbiljno, draga. Gospodin Greenwood se nasmiješio. ∑ Kako bih mogao i pomisliti da odbor za djecu bez roditelja nema najpoštenije i najčistije namjere. Osim toga, vi sigurno nećete svoje male štićenice poslati u prekomorske zemlje bez nadzo-ra. Možda će se među mladim damama koje se žele udati naći po-vjerljiva osoba koja će se za naknadu dijela troškova putovanja bri-nuti za djevojke…

Gospođa Greenwood nije ništa odgovorila, a Helen je ponovo zu-rila u svoj tanjur. Gotovo nije ni dotaknula ukusno pečenje, koje je kuharica vjerojatno pripremala pola dana. Ipak, primijetila je kako ju je gospodin Greenwood pogledao ispod oka dok je izgovarao po-sljednje riječi. Sve je to otvaralo nova, potpuno nova pitanja. Na pri-mjer, Helen uopće nije razmišljala o tomu da je za putovanje na Novi Zeland potreban novac. Može li to bez grižnje savjesti natovariti bu-dućem suprugu? Ili, hoće li on time steći pravo na ženu koju će vi-djeti prvi put kad budu jedno drugom rekli da?

Ne, cijela ta priča o Novom Zelandu bila je smiješna. Helen ju je morala izbiti iz glave. Njoj nije bilo suđeno da ima obitelj. Ili ipak jest?

Ne, više nije smjela misliti na to.Ipak, Helen Davenport sljedećih dana nije mislila ni na što

drugo…



Ro

ma

n

U ZEMLJIBIJELOG OBLAKA159,00 kn

ww

w.m

oza

ik-k

njig

a.h

r

Sarah LarkSarah LarkSarah Lark

Sara

h La

rk U

ZEM

LJI

BIJE

LOG

OBLA

KA

Helen, guvernanta iz Londona, već je gotovo izgubila nadu da će zasnovati vlastitu obitelj kad je naišla na oglas u crkvenom listu. Zajednica u Christchurchu na Novom Zelandu traži žene za usamljene članove „na dobrom glasu“. Nakon kratkog dopisivanja sa „seoskim džentlmenom“ Howardom O’Keefeom, Helen odluči otputovati, a za putovanje zarađuje prateći djevojčice iz sirotišta.Na brodu upoznaje Gwyneiru Silkham, mladu plemkinju iz Walesa, koja putuje na Novi Zeland s budućim svekrom Geraldom Wardenom. Gwyneira putuje prvim razredom i vodi sa sobom psa i konje — i na prvi pogled nema ništa zajedničko s Helen. No i ona putuje suprugu kojega još ne poznaje, a njezin je brak dogovoren pod još čudnijim okolnostima nego Helenin: Gerald Warden dobio je njezinu ruku — na kartama!Naravno, Gwyneira je to mogla odbiti, ali nije jer je tražila pustolovinu. Dok Helen mašta o mirnom životu, Gwyn sanja o uzbudljivim danima koje će provoditi s budućim mužem. No hoće li im se snovi ostvariti?

Sarah Lark njemačka je književnica koja ovim romanom započinje niz čija se radnja odvija na Novom Zelandu i pripovijeda sagu o dvjema obiteljima koje povezuju ljubav i prijateljstvo, ali istovremeno razdvajaju mržnja i osveta. Zanimljiva je to i napeta priča o trima naraštajima dviju obitelji koje odlaze na drugi kraj svijeta u potrazi za srećom, ljubavi i bogatstvom. Roman je s njemačkoga prevela Branka Grubić.

ISBN

978

-953

-14-

0785

-4

U zemlji bijelog oblaka PRESVLAKA.indd 1 21.6.2010 12:49:28

Documents

U zemlji bijelog oblaka