Ujevic Jozo - Tin - Susreti i Sjecanja

7/24/2019 Ujevic Jozo - Tin - Susreti i Sjecanja

1/48

JOSIP UJEVIDOMINKOV

SUSRETI I SJEANJA NA TINA


2/48

Vlastita naklada

Drugo, dopunjeno izdanje

Urednik i lektorMr. Ante UjeviMijin

RecenzentMladen Vukovi

FotografijeArhiv Vjesnika, iz zbirke autora, Zlatko Tomii

TisakRedak Split

2


3/48

Jozo UjeviDominkov

SUSRETI I SJEANJANA TINA

Za 120. obljetnicu roenjai 55. godinjicu smrti strica Tina Ujevia

Krivodol, 2010.

3


4/48

Razglednica sa spomenicima Tinu Ujeviu (1985.)

Kamen nije samo ovaj,to je u ruci naoj tvrd.

Kamen je duh djedova naihI otaca naih dah.

Ante UjeviMijin

4


5/48

SUSRETI I SJEANJANA RODIJAKA TINA

Augustin (Tin) Josip Ujevi je zasigurnonenadmana, originalna, zagonetna, citirana i oponaanaumjetnika dua. Najvjerojatnije, vjeno pjesnikoizvorite, sidrite nijansiranih titraja duha, koji i opijaju iuzbuuju istovremeno. Duh jednak, jedino, sam sebi i

svome svijetu ideala.Teko je pisati o tom izvornom kamenu, kojega u

naem i Tinovu kraju zovu tvrdac - ivac. Tvrd, vrst, puntitraja trajanja, nevidljiv i neponovljiv, skrivenih visina idubina. Moda je mogue biti u blizini, ali ne nikako ucjelini Tinove punine i dubine. Tko pokua tragati ili barmalo poznavati Tina i njegov uradak duha, bit e mu

potrebno mnogo argumenta i dokumenta, ak i onihpokazatelja, koji i na sporednoj cesti svjedoe odakle sepolo i dokud je mogue doi.

Tin se rodio u Vrgorcu, 5. srpnja 1891. godine. Posvom nagaanju, Tin misli da je to bila subota jutro - oko5 sati. (Inae, 05. 07. 1891. bila je nedjelja!) Tin je treedijete u obitelji uitelja Ivana. Sam najavljuje: Biti tree

dijete normalni je uvjet za genijalnost, ali nije jedini. PoTinovu svjedoenju rodio se u tronoj kuli Cukarinovia.Pred sam odlazak iz Vrgorca, obitelj uitelja IvanaUjevia stanovala je u kui Miletia.

Otac, uitelj Ivan, (roen iste 1858. godine kad idon Ilija Ujevi) amaterski se bavio meteorologijom.Imali smo termometar, barometar, mjeru za dubinuvode. Zapisivao je i narodne obiaje u Imotskoj iVrgorakoj krajini, 9 ih je objavljeno u prvom

5


6/48

Akademijinu Zborniku za narodni ivot i obiaje JunihSlavena (JAZU, Zagreb, 1896.), kad je Tinu bilo petgodina, te su tiskani i u zasebnoj knjiici (Etnografskizapisi iz Imotske krajine, MH Imotski, 1995.). Manji,neobjavljeni dio Ivanovih zapisa uva se u Arhivu Odboraza narodni ivot i obiaje (Signatura: SZ 7).

Augustin je kao dijete napustio Vrgorac. IzVrgorca nismo preli ravno Makarsku, nego smo sezadrali u Krivodolu i u Imotskome. No kada smodiliansom odlazili iz Vrgorca bila je sjajna, a mjesec jevisoko odskakao nad kakvom umom. Moj otac bio jerodom iz Poljica (u to vrijeme su Poljica i Krivodol bilijedna cjelina, a u Krivodolu pa sve do Lokviia bilo jepuno Ujevia).

Tinovo je podrijetlo Krivodol. Malo selo u bliziniImotskoga. Ujevii, gdje bili da bili, svoje e izvorinetragove nai upravo tu, u Krivodolu. Ivan, Tinov otac, tu

se rodio 1. listopada 1858., tu je proslavio zavretak svoguiteljskog kolovanja, odnosno diplomiranje. Tinov djedJosip i baka Matija (rodom iz kue omana uula uGrubinama, a majka joj je Livajia iz Poljica) alju sinaIvana na kole, za uitelja u Arbanase kod Zadra. Ivanse eni 4. oujka 1886. godine. Prva je crkvena napovijedobznanjena istovremeno u Vrgorcu, Milni na Brau (rodno

mjesto Tinove majke) i u Poljicima (Imotska). Tinovamajka, roena u obitelji Livai Markusovi u Milni naBrau, i otac Ivan rodie etvero djece (dva sina,Augustina - Josipa i Antu te dvije keri, Tinu i Lenku).

6


7/48

Fratarska kula u Vrgorcu u kojoj je Tin doista roen,a spomen ploa prvotno je postavljena na

Kapetanovia (Frania) kuli u Vrgorcu

7


8/48

Augustin je, vrlo bolno, ispratio oca na vjenipoinak u svojoj 23. godini ivota. Otac Ivan umire 2.prosinca 1915. u Splitu. Ubrzo vrlo mlad umire i bratAnte, po zanimanju pravnik, od upale plua 1916. godineu 22. godini ivota.

Sestra Tina, udata u obitelj ari, ivi i radi uSplitu. Kao dugogodinja radnica Splitske pote umire1937. godine.

Sestra Lenka, brina i dobra dua, izmeu dvasvjetska rata ivi u Zagrebu. Udaje se za ruskogbjelogardijca - umjetnika. Sline due prihvatie nadzor iskrb nad maloljetnom djecom umrle sestre Tine, i sele uSplit. Tu ostaju do 1944. godine, kada, prilikomsaveznikog bombardiranja Splita, baena bomba pogaastan, ubija joj mua i sve uniti. Ponovno, s djecompokojne sestre, Antunom, Jerkom i Lenkom seli u Zagreb,u svoj opljakani stan na Zrinjevcu. Zapoljava se u

Leksikografskom zavodu, gdje radi do smrti 1957. godine.Djecu je podigla i uputila u ivot. Lenka, Tinovaneakinja, udaje se u obitelj Nii, ivi u Zadru gdje umirekrajem 2007. godine. O svom, Ujevia podrijetlu kazalaje: Krivodol ima prednost pred Vrgorcem, jer tu su naikorijeni, Zadar, 11. 7. 2005.

Tinov otac Ivan i njegova supruga Jeronima,

Tinova majka (umrla 1928. godine), esto navraaju uKrivodol. Tu su ivjela braa njegova oca (stric Grgur iPetar). Grgurov sin Dominik (otac autora ove knjige)mlai je dvije godine od Tina (roen kolovoza 1893.godine). Stric Petar pogiba u Prvom svjetskom ratu kodTirola, a etiri Petrove kerke (Magdalena, Macara, Marijai Danica) ostaju siroad. Drugi Tinov stric Grgur umire

24. oujka 1940. godine.

8


9/48

Tin je vrlo rano pokazivao svoje poliglotskesposobnosti. kolovanje je nastavio u Splitu i Zagrebu,potom i u Parizu. Kao takav zavri i na ratnom,francuskom brodu u prvom svjetskom ratu. Brod je uskorotorpediran, a Tin ranjen s potresom mozga zavri ubolnici. To je traumatino i jo nedovoljno proueno dobapjesnikova ivota, u kojem je imao i ljubav, doivioslomove srca i due, napisao ponajljepe svoje ljubavnestihove koje e objaviti tek desetak godina poslije u zbirci"Kolajna".

Nakon svjetskog rata Tin, koji se tim kraimimenom poeo potpisivati u knjievnim asopisima od1921. godine, poinje ivjeti u Beogradu boemskimivotom. Tu se izrugivao i s kraljicom Karaorevia pa jepod policijskom pratnjom u jesen 1925. godine protjerando Vinkovaca i upuen u imotski zaviaj.

Tino je bio kod strica Grge, mog djeda, kad sam se

ja rodio (1925.). Pretpostaviti je da su upravo tanavraanja i susreti temelj onih divnih ushienja iodreenja njegove duboke due, koja neskriveno svjedoio tim divnim daljinama, vie puta uglazbljenim:

Malena mjesta srca moga,spomenak Braa, Imotskoga.

(Odlazak)

Nije bila rijetkost da u Krivodolu Tina posjete injegovi kolski kolege. Znali su se i aliti, nazivajui se,meusobno, svojim kolskim nadimcima.

9


10/48

Spomenik Tinu u Milni na Brau, otkriven 2000. godine,rad akademskog kipara Matka Mijia

10


11/48

Susjedi bi, rado i esto, dolazili uti to Tin kae.Znali su ga pitati i za kojekakve politike prosudbe iopredjeljenja. Tin se nije dvojio. Izravno je, ponekad isarkastino odgovarao. U ratnom ozraju upitae ga: toe biti od Jugoslavije? Tin dosjetno i rezolutno odgovori:Bit e isto to i od vree lia, koju zahvati vjetar.Smijeh i raspoloenje nazonih dosjetka je naprosto jovie raspoloila. Slino je bilo i u sudskoj dvorani, koju suizabrali kao odgovarajui prostor za susret s Tinom. Tinsjedne na optueniku klupu, a ostalima prepusti dvoranu.

Rodna kua Tinova oca Ivana u gornjim Ujeviima

Zanimljiv je brzojav, s plaenim odgovorom do 10rijei, koji je Tin poslao mom ocu, svom strieviuDominku u oujku 1926. godine, pitajui u njemu: "Tko jeAnte Ujevi", zanimajui se tko iz Ujevia pie u jednom

11


12/48

asopisu, a tako mu se zvao i brat koji je u meuvremenumlad umro. aa mu je odgovorio da je rije o mladomprofesoru Anti, koji je radio u Imotskom, potom uZagrebu, a Tin se kasnije nije javljao.

Budui sam bio dobar uenik, nagovorie mesusjedi da Tina zamolim za pomo pri daljnjemkolovanju. Rado sam prihvatio tu ideju. Znao sam da je,upravo, tih tridesetih godina bio u Sarajevu. Adresu nitkonije znao. Pismo sam adresirao samo: ime i prezime Tina,i grad Sarajevo. Pismo je ipak nalo primatelja. Zamoliosam ga da mi pomogne biti uitelj. Brzo je odgovorio.Zanimljivo je kako je Tin adresirao svoje pismo: Josipusinu Dominika, sin Grge Ujevia - Krivodol. Njegov jeodgovor bio udan. Kae: Takvu organizaciju ja nepoznajem. Tinu vie nisam pisao. Da sam i htio, nisammogao slijediti njegove boravke.

Tina, moga prvog roaka, esto sam pokuavao

pronai, susresti i posjetiti. Bilo je to teko. Prigodom mograzvojaenja 1947. godine, u veljai, dolazim u Zagreb.Poznanici mi vele da Tina vide u gradu, ali da adrese neznaju. Uputie me na prijavni ured grada. Plativi malutaksu, brzo doznadoh da Tin stanuje na Selskoj cesti 116,kod obitelji Babi.

Bez dvojbe, pooh u potragu. Uoh u stan. U

kuhinji naoh stariju gospou. Primijetivi me u uniformi,zaudi se i uplai. Na moje pitanje o Tinu ree: Ovdje uovoj sobi gospodin spava. Nemojte ga buditi, jer jeprehlaen, a moda je malo i popio. Doao je kasno kui.

12


13/48

4 Ujevia u Krivodolu 1926. godine stoje Ante i dr.

Jaka, sjede Tin i akademik i leksikograf dr. Mate Ujevi

Gospoi sam pokuao objasniti da sam Tinovroak, i da se ne plai vojne odjee. Tada je smirenopokazala na vrata Tinove sobe. Pokucao sam. Uavi usobu, rekoh: Strie, tako sam mu se uvijek obraao. Jasam Jozo pokojnog Dominka.

Ustao je ne oklijevajui. Susret i zagrljaj, topao ibolan. Suze su svjedoile i tko smo i to smo.

Soba mala. Na sredini mali stoli. Uz zid otomanna kojem sam naao Tina. Stolioptereen knjigama, akuredno sloene. Meu mnotvom knjiga i pepeljara punaopuaka. U oputenom, malo iznenaujuem tonu ree:

13


14/48

Kod mene je, iza rata, bilo dosta Ujevia. Oni meizvijestie da si iv. Bilo mi je ugodno i sjetno. Tin me idikcijom i rijeju dirnuo u ono najdublje i najbolnije.Nisam nita odgovorio, progutavi bol, sakrivi je i odsebe i od Tina.

Tin se, primijetivi optereenje, poeo ispriavatizbog neurednosti u sobi, nanizavi zgode i uzroke zbogprehlade, a moda i pia.

Predloio sam stricu Tinu da se naemo ugostionici Podgora, Ilica 76. Stric je to prihvatio. Doaosam tono u zakazano vrijeme (16 sati). Tin je sjedio zastolom uz prozor i ank. Primijetivi me, ustane,prihvaajui mi vojniki kaput. udno i meni i gostima.Meni neugodno, a gostima, koji su najvjerojatnije estisusretnici s Tinom, udno. Sjedoh, a poslunica upita:to ete piti?. Tin je lakonski odgovorio: Dva decavugave. Ukljuio sam se i dopunio odgovor, rekavi:

Donesite dva litra.Tin je bio udno odjeven. Sam je rekao: Obukao

sam se kao Napoleonovi soldati kad su uli na Moskvu.Na sebi je imao engleske oficirske hlae postavljeneveludom kavene boje. Raspale cipele nisu mogle sakritiiste takve arape. Vani je hladno i snijeg. Netko je odnazonih gostiju naglasio da je u Tinovu eludcu

revolucija. Shvatio sam, i Stricu predloio da odmahodemo do restorana. Tin je prihvatio. Putom mi je kazivaokako su ga, dok je bio podstanar u Beogradu, pokrali nekiRistii, kada je ostao i bez nekih dragih rukopisa. Podolasku u restoran ponudie nam to imaju. gance sjetricama. Tin je prihvatio. Slasno je pojeo. Nismo se dugozadrali. Ispratio sam ga. Umoran i vidno zadovoljan,

toplo je stisnuo moju ruku.

14


15/48

Stric je rado i oprezno primao moje poiljkeduhana iz Krivodola. Jednom me je ak i upozorio namonopolske uzuse i opasnosti. Vjerujem da je netko,dobronamjerno upozorio i na te apsurde.

Kada je Tin obolio, svakodnevni posjetitelj itovatelj bio je ing. Ante Ujevi(1924. 2008.), direktorZavoda za kontrolu sjemena u Zagrebu. On je i mene, kaoi ostalu rodbinu izravno izvjeivao o Tinovu zdravlju.

Akademski kipar Petar Ujevi: TIN, crte, 1996.

15


16/48

Nije mi bilo teko poi do Zagreba. Tinovo stanjese poetkom 1955. pogoravalo. Zamolio sam razgovor sravnateljem Bolnice sestara milosrdnica gospodinom,profesorom dr. ercerom. Ravnatelj je, tada mi je reeno,otkazao sve prijeme, osim za one koji posjeuju Tina.Rado me je primio i tijekom puta prema Ilici detaljno meupoznao o Tinovu zdravlju, kao i o ishodu bolesti.Karcinom je uinio svoje, ree. Tin nije mogao gutatiposlije operacije. Hranu je primao izravno u eludac. Ipak,strpljiv i vrst, sam, ali ne i usamljen, ispunjavao je svojeposljednje dane. Moda je sanjao i o zvijezdama iznadnae kue, prema kojima je iao ususret.

Stricu Tinu sam bio na pogrebu 15. studenoga1955. na Mirogoju. Mnogi iz Krivodola, rodbina iprijatelji, ispratili su ga na vjeni poinak. Na pogrebu subili: Mate Ujevi, u ime ondanjeg imotskog partijskogkomiteta, Frane Ujevi, vozaDoma zdravlja Imotski, dr.

Ivan Ujevi, dr. Mate Ujevisa svojom obitelji (ravnateljLeksikografskog zavoda), Marinkica Ujevi- strojobravar,ing. Ante Ujevi, Tinova sestra Lenka i obitelj, odnosnodjeca pokojne sestre Tine ari. Upravo oni, danas,posjeduju zadnje snimke Tinova ovozemaljskog ivota iukopa.

Poslije ukopa, rodica Lenka, koja je ve ivjela

sama, a posebno tijekom 1957. godine, kada je i umrla,svakako je nastojala da Tinove rukopise ponesem sasobom u Krivodol. Obeao sam da u to uiniti odmah pozavretku kole.

Kao i uvijek, smrt ne dolazi po pozivu. Lenka jeumrla, ne doekavi moj dolazak. O ovom neugodnomdogaaju nisam bio obavijeten pa nisam bio na njezinu

pogrebu.

16


17/48

Ubrzo su se novinari poeli zanimati za Tinovzaviaj i roake. Dolazili su u Imotski pisati reportae.Pokazivao sam im dopisnice koje mi je Tin pisao. Posebnozahvaljujem knjievniku Zlatku Tomiiu (1930. 2008.),koji mi je posuena pisma ubrzo uredno vratio i koje jesadrajno usmjerio prema javnosti. Citirao ih je u svojimzapisima tragom mjesta u kojima je kao djeak Tin ivio(Vrgorac, Imotski, Krivodol, Split) i tijekom ezdesetihgodina prolog stoljea objavljivao u asopisima, anedavno i ukoriio u svoju putopisnu knjigu Kob je poidrevnim Zagorama (Zagreb, 2007.). Moje dopisnicespominje i Jasen Boko u biografiji Tina Ujevia Tridesetgodina putovanja(Zagreb, 2005.).

U Krivodolu Osnovna kola nosi njegovo ime, prednjom je postavljen spomenik koji je izradio kipar i slikarIvan Vukui (1922. 1981.), odljev tog poprsja bio jedonedavno i u antikvarijatu na Zrinjevcu. Ispod biste na

ploi su uklesani Tinovi stihovi izVasionca:Struje misli kao vir zelenca,Pomie se moja mrtva snaga.Sebemotrim usred svoga zdenca,Pomiem se usred sarkofaga.

Nakon rata Tin se u Zagrebu druio i dopisivao sa

spomenutim inenjerom Antom Ujeviem, koji je takoersvoja pisma, anegdote i uspomene sabrao u knjizi STinom: Sjeanja 1945-1955(Prometej, Zagreb, 2007.).

Naalost, navedenu zahvala na posudbama pisamane mogu rei za uvaenog akademika i pjesnika DragutinaTadijanovia (1905. 2007.), koji je odreena moja pismazadrao u Akademijinu Institutu za knjievnost (ili su mi

ih njegoviinovnici zaboravili vratiti). O tome svjedo

i isljedee pismo iz 1965. godine:

17


18/48

Pismo Dragutina Tadijanovia Josipu Ujeviu

18


19/48

* * *Mnogo dugujem stricu Tinu, njegovoj

neprolaznosti, njegovim porukama i poukama. Tin nijedopustio da ga drugi oblikuju, bio je stijena i stijegduhovnih neprolaznosti.

Doavi do harmonije upozorio je: Ni u samoi

ne mogu se dosaivati. Ja sam volio da (ivot) te

e. Inisam mario da mislim na se (Moja bolovanja).

Oslobodivi se vrlo rano, starog straha od napretka(Ljepota mladosti) ree: Ja sam i sam jedan grozanjuri (Uljudnirazgovori meu drugovima).

Slijede neki citati iz Tomiievih reportaa.

Osnovna kola Tina Ujevia u Krivodolu

19


20/48

Najvjerojatnije je Tinova obitelj napustila Vrgoracpo zavretku kolske godine, da bi cijele kolske praznikeproveli u Krivodolu. Dok sam boravio u Imotskom,dobro sam upoznao njegovu okolicu; rijeku kod Kamenogmosta, mlinicu na Perinui, divna jezera i staru kulu,ledene vodene tokove po kojima mogu zakljuiti da samvidio Runovie, krajolik sve do hercegovake granice,moda i dalje. Ne zna se tono kada je obitelj uiteljaIvana pola u Makarsku, gdje je Tinov otac trebao preuzetiuiteljsku slubu.

Put do Makarske iz Krivodola bio je dug i teak.Putovalo se preko Zadvarja i Dubaca. Tin spominje iKatune. Vjerujem da je to pogreno jer su Katuni nekolikokilometara zapadno od ceste prema Dubcima. Svjedoikako je bio toliko umoran da mi je bilo prvo dazaspem. Spavao sam trideset i est sati. Moda nikadakasnije nisam tako dugo spavao. Dijete i put daleki?

Tin je i kao dijete bio spuva i zvijezda. Morusam se mogao diviti veod Dubaca, ali tek u Makarskojimao sam vremena i prilike da ponem voljeti i oboavatimore.

Doavi u Makarsku Tin je bio vrlo mali. Sam jerekao: Moje buenje, moj unutranji ivot poinje dakleu Makarskoj. Makarske me ui da ivot i prirodu osjeam

pjesniki, da o sebi mislim lirski i introspektivnopsiholoki. Tin kae: Makarska me dakle uvela u mojutreptavu osjeajnost, nainila me zamiljenim, osjetljivim,samotarom i boleljivcem. Impresije i nove percepcijeinile su svoje. Doavi u Makarsku vrlo mali skladomsvoje nutrine, omogueno je, ba moru da ga uvede u neku erotiku unutranjeg ivota.

20


21/48

Tinovo poprsje, rad kipara Ivana Vukuia,pred Osnovnom kolom u Krivodolu

21


22/48

Tin je u Makarskoj pohaao puku kolu.Djetinjstvo sam proveo u Vrgorcu, Imotskom (gdje samopasno pao s nekog zida) i Makarskoj , a s jedanaestomgodinom upisao sam se u drugi razred gimnazije u Splitu,gdje sam godine 1909. s odlinim uspjehom maturirao.

U Split je doao tono 1902. godine. Polagao jeispite za drugi razred gimnazije. Propjevao je sa svojihtrinaest godina i stvorio sam svojom prvom mutnom ineodoljivom inspiracijom potpuno novi anr - rimovanuprozu Vjerujem da je epsko-lirska tradicija njegovogapodrijetla, kao i sredina u kojoj je roen, vidno oblikovalasklad i stil te rimovane proze.

Snagom svoje promozgene energije i uvjebane asketske gimnastike prodirao je u svoju nutrinu isvoju dubinu.

Odmah poslije uspjene mature 1909. godine, Tinse pojavio u Zagrebu 1910. Dobro je poznavao dr. Grgu

Novaka. Druio se i prijateljevao s Antunom GustavomMatoem.

U razdoblju balkanskih ratova a naroito uvremenu od 1914. do 1918. najvie su me obuzelefilozofske, socijalne i knjievne sanjarije. Po osobnomsvjedoenju ostalo mu je jedino da studira literaturu ilifilozofiju. Sreujui svoj nemirni duh i svoju

radoznalost, kao uenik i student s lakoom je ispunjavaokolske zahtjeve. Pozivi su nude ree u svojimPredstavljanjima.... itateljima Pravice i nastavlja:Za mene su postojale samo vrijednosti, nita negovrijednosti. U razdoblju 1908. - 1914. godine Tin je u punom previranju, traei danju i nou svojenedostatke. Sam za sebe ree do zrelosti talenta, do

spoznaje sebe i svoje moi, doao sam tek oko 1916.

22


23/48

Slijedei potrebe duevnih strasti, koje su munaprosto imponirale, Tin je, ve od 1914., kao nestaniduh doivio preokret i uputio se osobnim, originalnim,nezavisnim putem, prepustivi se svojoj vlastitojorijentaciji. Tin je rado radio u samoi. Dobro jepoznavao poetinost bijede, to sakriveno izvorite vizija isanjarija. udno, ali istinito, upravo je bijeda, ona divnatkalja boemskog uitka i aristokratskih titraja duha.

Piui Niki Armandi, 31. listopada 1955. izbolnice, najvjerojatnije u omami (groznica) pie: Kadasam bio u Krivodolu 1925. - 1926. bio je AugustinUjevi, koji je studirao u tom asu. Tamo se svi jednakozovu odreda; Josip, Toma, Ivan, Ante, Ana. Moj sadanjiivi sinovac u Krivodolu zove se Josip (Jozo). Tajsinovac se, upravo, u to vrijeme rodio. Tin je tu radostobiteljski podijelio i prisnost sa svojim sinovcem zadraodo smrti.

Zanimljiva je i Tinova skala naih hrvatskihmajstora pera. Kranjevia je izuzetno cijenio, zatimVidria. Antunu Branku imiu je rezervirao treuvrijednosnu poziciju, a sebi (Tinu) etvrtu. Krlea jepopunio petu ljestvicu. Tin je dovoljno poznavaovrijednosti koje je traio, i njihovo bogatstvo koje jecijenio.

Osjeajui skori odlazak, uzdahne sjetno i bolno:Ovakav mir iza toliko bitaka. (Zbogom). U bolnikombijelom ozraju slutnja, u enji daljina i dubina, Tin, tajslavuj visina zapjeva:

Tamo, tamo da putujem,tamo, tamo da tugujem.

(Odlazak).

23


24/48

Tinov spomenik u Vrgorcu (postavljen 1991.),

rad akademskog kipara Kaimira Hraste

24


25/48

U tom glasu izlit e kroz svoja vajkanja onajnepoznati ton pijanstva u kojem e, sauesno da zajecaju izaplau i da se oglase Lovrei Cista, Lokviii i Tamnice,Krivodol i Poljica, Zagvozd i Proloac (Uspavanka izKrivodola, 1926.).

Tin je poetkom 1955. godine ve pobolijevao.Sinovcu Jozi pok. Dominka javio se iz bolnice uVinogradskoj. Pie mu, 8. veljae:

Onoga dana naao sam litru vina i knjigu ImotskaKrajina (autora profesora Ante Ujevia). Kod kue samsutra ekao, ali se nitko nije pojavio. Jesenas ve, bio samjako prehlaen, a sad se nalazim u bolnici u Vinogradskojulici, gdje u vjerojatno biti operiran i gdje me juer(meu ostalim) posjetio i agronom Ante Ujevi.Pozdravlja vas Tin Ujevi.

Tina su tijekom bolesti, brino pratili i o njemubrinuli Krivodoljani, posjeivali ga u bolnici, s njim se

dopisivali, slali mu poklone, sokolili ga i strepili.Zanimljiva su i sadrajna Tinova pisma pisana sinovcuJozi i agronomu Anti Ujeviu. Posljednjeg ak nazivaDragi.

U prvom pismu agronomu Anti Ujeviu, 2. II.1955. pie:

Dragi, ako me ne vidite trajno za nekoliko dana

od danas (jutros), znai, da sam u Vinogradskoj bolnicikod dr. Padovana. Ja sam ve uglavnom obavijestio onekoje to moe zanimati, a u sluaju pak, da u dosta kratkomroku sretno izaem, ja u se neizostavno javiti.

Pozdravite agro-ekoloko drutvo; moram se uritiu grad.

Va Tin Ujevi (adresa inae privremeno uvijek

ista ... Selska cesta 116 C)

25


26/48

U drugom pismu, inenjeru Anti Ujeviu, 08.oujka 1955., pie:

Agronom Ante UjeviIng. Pui, prije nego e stii u Egipat i Indiju,

poslao mi je kartu: AOHNAI, Zaqvribeg.Izgledi su da u ovdje ostati jo petnaest dana.

Sluaj se dobro okree, ali mi je doktor propisao savrenimir i ne kretanje.

Dr. Mate Ujevi, posjetio me ovdje pred prolesubote, a dva njegova djeteta juer u nedjelju. Dr. Mate,naime sada lei kod kue - zbog gripe.

Ja sada gledam sa stanovitim optimizmom aliali ne smijem biti jako nestrpljiv. Oprostite i mojmakopis i stoj te mi dobro. Pozdravlja vas i drugoveininire i agropedologe.

Va Tin Ujevi

Poslije nepunih dvadeset dva dana ponovno piesvom dragom Anti, 2. IV. 1955.

Dragi Ante,dobio sam vau kartu od 30, gdje mi piete o iijasu. Vi mipiete da etvrtoga idete na ispit, ali na brojku (4/IV ?)pala je kap vode ili snijega, pa nisam siguran je li 4.

Ja sam se danas, opet vagao (dva posljednjavaganja 77 kg), a u utorak, dakle 5. IV, morao bi izai nanov pregled, to e bojim se biti malo tee. Barem za tajas i dan.

to se tie edna kamena na studencu uplailiste me kao kakav korektor, revizor, lektor itd. Ne znamba da li ima gramatikih, ali bojim se da ima drugih

jezinih nakarada. Usprkos tomu (usprkos?) to sam ih

26


27/48

pomnjivo iskorigirao. to je najgore, svemu nisu krivisami slagari. Otkucani rukopis vrvio je od znakova ikrianja.

Pozdravlja vas i gospouTin Ujevi

U lipnju, ak i svibnju, bolest se pogorala. Tin,istina nije vie u bolnici. Agropedologu Anti Ujeviu,doslovno pie, 3. lipnja 1955. godine:

Da se odmah razumijemo, nije miZABRANJENO, a ni samo NAPORNO govoriti, negojednostavno NEMOGUE, fizioloki nemogue. Izbolnice sam iziao 14. V. ujutro, a ne dao Bog da se tamoskoro vratim. Ovo je sve tijek lijeenja (ili bolovanja).

Ininir Pui je simpatian veseljak, ali gotovo mije milije, to se jo nismo susreli, jer bi se naesimpatije morale ograniiti na veoma ubogu

pantomimu.Ja sam Zeliku susreo na ulici u asu dok sam jo

govorio (izmeu 14 i 18 V). Rekla mi je da e me pozvatina grah, a ja sam odgovorio. Dobro, to je barempojedljivo, sitno i zdravo.

Pozdrav. Ne piem vie nita, jer sam sada tolikoslab, da i u tom moram tedjeti sile.

Tin

Tri dana prije odlaska u bolnicu Tin je posvjedoioto je sve sazdano u naslovu njegove posljednje knjigepjesama edan kamen na studencu. Taj mi je naslovponudila neka slika iz podruja kra, na kojem je vladalasua, te njegovo doslovno znaenje ostaje. Ali, u

daljnjemu, taj naslov skriva u sebi i drugo preneseno

27


28/48

znaenje: vijek moga bespravlja, uvjeti bez ostvarenja,mrtvi kapital, sve ono nad ime treba najvie aliti.

Sinovcu Josipu se javio 30. svibnja 1955., pismompisanim zelenom tintom.

Neko pismo iz Krivodola stiglo je u bolnicu uVinogradskoj ulici, ali je bilo krivo adresirano, (kirurkiodio - mjesto ORL), te je vraeno, poto sam ve iziao.Napustio sam bolnicu 14. o. mj. Ne dao Bog da me tamovidite. Rakija s lukom ne mogu u ovome lijeiti, a vino bimoglo - na drugom svijetu.

Uspjeno sam izlijeen tako da sada ne mogugovoriti, pisati, raditi i nita jesti. Jesti mogu jedino rupe uvicarskom siru, ali su one slabo hranjive i tako nemoemo mnogo produiti.

Jest, general Popagos poao je u vicarsku uveljai i brzo se vratio i kae da mu je pomoglo. Ali on je

jeo i neto drugo osim rupa (poduke svojega staroga).Posjetili su me dr. Mate Ujevi, koji vjeruje da

boluje od angine pectoris, te agroekolog dr. Ante Ujevikoji se tui na bolove nervi ischiatici.

Dr. Mate je donio u staklenom (neitljivo) Dakle u bolnici me ne valja traiti, a u Zagrebu ima svegaza onoga tko ima malo para. Rakija s lukom nisu rijetkost.

Sada jela ima u izobilju, ali treba imati zube, tek i moijesti. A i vina ima, jedino kau, da je na praizvoru bolje.

Dan poslije izlaska (15. IV) susreo sam naTrenjevci izvrsnog strojobravara Marijana Ujevia. Onmi je rekao da bi me posjetio, ali da je i sam u ljeilitu zatuberkulozne u Borongaju (u Zagrebu), kamo se opetvratio. teta ga, ve par godina loe izgleda, a lijepo je

zaraivao i svi su ga hvalili u njegovoj struci.

28


29/48

Evo jedva piem, ali za to ne brinite.Tin Ujevi

Na dopisnici adresiranoj na Josip Ujevi (pokDominka), Krivodol Dalmacija, obinom olovkom pie,26. rujna 1955.:

Danas sam opet drao u rukama vae pisamce od27. VII. Kasnije ste me vidjeli i bili ovdje ono vee.Nema mnogo da se govori ni da se pie, a meni je ovakoili onako, nemogue izdavati buletin i nije mi teko samogovorenje nego isto tako i pisanje, pa bi volio da pienetko drugi, ali sada bi mu morao diktirati circoulusvitiosus.

Krivodoljani me po mogunosti posjeuju, ja tonikom ne stavljam u dunost, pa nisam nikoga niobavijestio, kada sam se vratio ovamo U pismu jeposljednja reenica neitljiva.

Dopisnica od 3. X. 1955. nije adresirana Tinovomrukom. Pisana olovkom. Pisao ju je fra iro Ujevi:

Sada sam kod naega Tina. On obino. Izrazio onelju da te se sjetimo zajedniki jer bi se on sjetio sam. Uzpozdrav fra iro.

Na ove fra irine rijei Tin je dopisao:Fra iro je doao dva puta. to ete, treba mi

kljuna toka - Krivodol na srednjem Jadranu, pa samzamolio da pie, dijelom i za mene.Va Tin

Zadnja dopisnica, takoer pisana olovkom, snadnevkom od 19. X. utorak 1955., adresirana je:P. t. Jozo Ujevi (pok. Dominka)

Krivodol, Poljica

29


30/48

Tin oporuno upozorava i informira svoga sinovca:Ne treba misliti na stvari koje iscrpljuju mozak,

nego prosvjetljuju. Ne treba (neitljivo). Da, ovdje subili dr. Mate . (neitljivo) i ki dr. Ante (ena), pa jedoao i fra iro. Ali on nije rekao da e me ljetos izZagreba, dovesti k vama, nego ako budem s njim (uStudencima), da e me dovesti k vama, to nisam odbio.Meni ne treba nita osim slobode (smrti - to je isto). Matemi je prvi htio neto ponuditi, ali sam ga upozorio da netrebam. Duhan mi ne treba i neu ga a ta bi mi kad imam. (neitljivo). Ja rakiju gotovo naelno ne pijem a sadasu mi lopovi uspjeno zabranili (neitljivo). Sjetite sekako je umro Dominko i ne tugujte. Nije li bilo upravoanegdotski tragino?

Dakako iz Krivodola (neitljivo) ne javljate (neitljivo). Lijepo vas pozdravljam.Tin Ujevi

Tin je u bolnicu primljen 3. veljae 1955. godine: jutros sam primljen ovamo u Vinogradsku - uniodio nova zgrada u dvoritu, drugi kat, soba broj 21 upismu J. Tabaku.

U povijesti bolesti je zabiljeeno: Anamnezijaroditelja nije mu poznata. Dosad bio uvijek zdrav. U

bolnici nije ranije nikad lijeen. U prosincu prole godineprehladio se. Vee i tvrde zalogaje teko guta i vraa muse natrag, dok tekuinu guta normalno. Podatke poodobrenju odjelnog lijenika uzela Marija usti.

5. veljae 1955: uzeto tkivo za histoloku pretragu- tumor duine 5 cm na jednjaku. Nalaz: maligni tumor III.stupnja.

30


31/48

12. veljae: aplikacije cobolt - 1200 jedinica. Tinnije mogao fiziki izdrati. Iz grla je izvadio gumenucjevicu, te sam omoguio primiti cijelu dozu.

16. veljae: aplikacije cobolt 3000 jedinica25. veljae: Bolja ishrana. Bolesnik se oporavlja

Tin Ujevi je svoj 64. roendan proveo upravo u svomstanu - posljednji dan koji je proveo tu (5.VII.).

13. VII: Izvrena operacija, da bi mu se hranadovela direktno u eludac (operirao ga je primarijus dr.Sorokin).

27. VIII. Rtg nalaz pokazuje metastaze u desnomplunom krilu, od tada stalno prima transfuziju krvi.

9. studenog: operacijom otvoreno grlo za disanje(operirao prof. ercer)

11. XI. poelo krvarenje iz traheje.12. studenoga (subota), ponovno naglo krvarenje iz

traheje. U 1,25 sati umro.

31


32/48

Tin Ujevina posmrtnom odru

32


33/48

Osmrtnica Drutva hrvatskih knjievnika glasi:Javljamo alosnu vijest, da je noas 12. XI u 1,20

sati umro u 65. godini ivota na lan Tin Ujevi, pjesnik.Pogreb e biti u utorak, 15. XI u 15 sati na Mirogoju.

Tin je pokopan bez crkvenog obreda. Sestra Lenkapismenom izjavom Drutvu hrvatskih knjievnikaposvjedoila je da Tin nije bio religiozan. To jekomunistikim vlastima godilo, iako su Tinove ponajboljepjesme proete vjerskim motivima i molitvama.

Tinov lijes nad otvorenim grobom 15. studenoga 1955.

Na pogrebu se okupilo nekoliko tisua poklonikaTina, od kojega su se u ime udruga knjievnikajugoslavenskih republika, Akademije, Matice hrvatske iprijatelja oprostili dr. Josip Vidmar, Marijan Matkovi,

Oskar Davio, Vladimir Kovai, Jaka Ravli, Dobria

33


34/48

Cesari, Zlatko Tomii i, nenajavljeno, Tinov velikisplitskih prijatelj arhitekt Niko Armanda, koji je uzganutljive i dirljive rijei spustio na lijes buket cvijea sMosora i grudu zemlje, koju je donio iz Tinove rodneDalmacije.

Tualjku je otpjevao zagrebaki Zbor OKUD-a"Joa Vlahovi", a Tonko Lonza, glumac Zagrebakogdramskog kazalita, nad otvorenim grobom krasnoslovioje stihove iz Tinove pjesme Visoki jablani.

U crnom mramoru na grobu hrvatskog pjesnikaTina Ujevia (1891. 1955.) uklesani su stihovi iznjegove slavne i mnogo puta uglazbljene pjesme Igrakavjetrova:

LETI KO LIE TO VIR GA VIJE,ZA LET SI DUO STVORENA:ZA ZEMLJU NIJE, ZA POKOJ NIJE

CVIJET TO NEMA KORJENA.

34


35/48

Tinov grob na zagrebakom Mirogoju, XVI. polje, X. grob

35


36/48

VISOKI JABLANI

Oni imaju visoka ela, vijorne kose, iroke grudi;od gromora njina glasa uma i more se budi,a kada rukom mahnu, obzori svijeta se irei bune, i prodiru u vis, u etire.

Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji,bijedi, suanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji.Oni imaju snagu vjere to ivi u smakui vrelo svjetlosti to tinja u mrakui sunce u oblaku...

Oni imaju polet orlova, sranih zranih ptica,oni poznaju pjesmu naih najdubljih ica,za svijet u slobodi, za svijet u ljepoti,

ljudi svojih djela, djeca svojih ruku,roena u plau, sazrela u muku.

Njina muka desna neprestano zidadvore ovjeanstva. Dom Prometeida!I gdje tinja savjest, kao iskra svetaoko njih se kupi orijaka eta

za slobodu prava.

Ali u samoi njihova je glavaispravna i ista povrh mrane ruljegdje ih ne razumiju glupani i hulje,kao vrak divnih, zelenih jablana,reui do munje vedri obzor dana.

36


37/48

Tako, uistinu, do njih vode puti,gdje se pojas rijeke u dolini sluti,gdje se sitno cvijee plavi, ruji, uti;nagnuti u ponor, nebeskoga svodadok crvena jesen drumovima hoda.

Mi stupamo bijelim dolom u tiini,oni, sami, gordi, dru u visini,mue ednu zjenu ili revnu opnu;to ne mogu, to ne mogu da nas u vis popnu.

Povrh njina vrka gdje se pjesme gnijezdesamo vile lete, ili bure jezde;a nad njima sunca; samo zvijezde, zvijezde!

1922.

37


38/48

ODLAZAK

U slutnji, u enji, daljine;u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca mogaspomenak Braa, Imotskoga.

I bljesak slavna estopera,i miris (miris) kalopera.

Tamo, tamo da putujem,,tamo, tamo da tugujem;

Da ujem one stare basne,da mlijeko plave bajke sasnem;

da vie ne znam sebe sama,ni dima bola u maglama.

38


39/48

Tinov rukopis pjesmeSvakidanja jadikovka,

prvi put objavljene 1920. godine

39


40/48

USPAVANKA IZ KRIVODOLA

I

Ti spava, dijete. U snu e da grli stabla sa zlatnimgranama. Velike bate od stakla i nemirne vode od ivezagolicat e te.

Ti spava, dijete. U snu e da panu na te debela i gustabremena omorike, a povrh ljubiastih hridina izlit e senebesa sa hiljadu odbljesaka.

Nevinost ula razvezat e nepoznate mogunostistvari. Nosnice e da usru u se ognjevitija saznanja negokad uma, od vreline akacija i drugoga bilja, nego kad klisod zapaljene kadulje zatrepti i zamirie.

Ljudska bia pretvorit e se u eternu bajku genija i

anela, u kojima e da zadrhti iznevjereni san slikara ivajara, i ljepota cijele one umjetnosti koje nema.

Glas enje izlit e, kroz svoja vajkanja, onajnepoznati ton pijanstva u kojem e, sauesno, da zajecajui zaplau i da se oglase Lovre i Cista, Lokviii iTamnice, Krivodol i Poljica, Zagvozd i Proloac.1

Jer tu sam, iz duduka gajde, uo radosnu vijest da

Veliki Pan nije mrtav.Razrijeena stvarnost obogatit e se od svojih

ivopisnih, naglih nemogunosti. Kroz novu ljestvicunaslada pipat e, kuat e, gutat e pomorande,smokve, ipke i rogae.

1Sve sama imena sel u Imotskoj krajini

40


41/48

Od korijena stabala pa do vrha kronje provalit esokovi i zapjevat e ivodajne mezgre: - Ja sam majkahraniteljica i od zla braniteljica...

Vjesnici proljea dalekih objavit e svoja zagonetnaprisustva. Vrela e da zarominjaju na sve strane, kao napovjetarcu ponornih muzika stotine srdaca, povorkesamotnih dua.

Zrak e da se potrese na novim prozranostima idrhtajima iskriavih voda. Kroz visove e da proleteslutnje ritmova i nova vrcanja idealne svjetlosti.

Vidjet e kljunove i repove i krila kako, lepetom bezrauna, uzrujavaju prostore sa znaajnim odjecima. Oblike, vesin duha i tvari, da navijesti svoje vrhovno udo.

Ali najvee udo, ljepta ljept, to e biti djevianskasvetkovina zastajlih vd. Od blata, potoka, kanala,rijeka i jezera zasjat e odsjevi arobnih ogledala,vidovita isparavanja u svijet halucinacija, preobraenje

protega u svijet vieg iskustva.I poto si sa svijeu dobre i duboke ivotinje gledao

prve bademe u kruni bijeloga cvijeta, doznat e zapijanstvo bolje od vina i duhana;

sjetit e se prve noi kada si, pod borom i hrastom, uzlistak grabova grma to u vatri mirisavo dimi, premda nijeempres, iz blisko odsjeene daljine, pod najveim brojem

zvijezda;preko brda i polja, kao basnu pravog Istoka, ugledao i

posmatrao Imotski u vidu nage ljepotice protegnute nalogu od leopardova krzna i mirisa, posute biserjem poraskonom tijelu;

i znat e da si tada otkrio vile i vilenjake, ali davjetic, vukdlaka i vampirjo nisi upoznao.

41


42/48

II

Ti si vegledao kako, iz visina u praznine, pljutisnijeg u bezbrojnim pahuljicama, i kako izvrcava i kovitlase slijepobijela vijavica.

Vidio si sive krajine i tla vlana od kie - i doznaoda magla protanava mozak i popravlja loe perspektivebrda i dolina.

Ali trebao si da saeka zaarana i u se povuenajutra da vidi kako se najmlae sunce, jo sasvim neviniboanski sin prirode, razgaljuje kroz mlijene visove usmislu obeanja;

najmlae sunce u aru i srcu plamenogasuncokreta, da prospe plave, plave ljubiice i plave, plaverasplinute - upave? - kaune.

Eto iz vreloga bedra i usijane kime stara Majka sdjevianskim likom htjede da najavi bogatstvo sirotinje i

blaenost onih to niega nemaju (pa im ipak pripada inebo i zemlja);

jer je htjela da opie znaenje i silu sitnih vlati itrava, i da vrati sok izgubljenih stvari kakve jesu: Ljubav iDobrota.

III

Iz aki, evo, vepele ispijaju sr raslina. Putemkoracaju krotki magarci, a mnogi snani parip i mazgastrpljivi su za ljudsku korist.

Spavaj, spavaj, dijete. Sree e ionako imati samodok spava; a srca i due samo bezazlenou.

42


43/48

Jer evo si vidio vile i vilenjake, ali vjetc izlodh nad kolijevkom nisi vidio. I snatrio si Gospe soima iz tvojega sela i stasom iz kola na sajmu uPodbablju.

Nee te razmaziti med i svila iz Bagdada iDamaska; nego e sa uljevitim rukama da se znoji zahljeb od kukuruza i za svakodnevnu pru.

Vidjet e djevojke koje gaze, sudbonosno nagnutepod naramcima drva, i starice prignjeene od punihvjedara vode.

Ozbiljnu rabotu tebi e da najavi kripanje kola ipometnja u mlinicama. Pa utjei se da je most u patnjustaza osloboenja.

Pjesma ivota je tea od sna, ali je dublja i krepa.Slabo je fajde od anelskih mata i od uroka zlih zjenakneginjica;

tebe e da probudi plast na gumnu, stoka u

pojatama, sjetva, kosidba, vridba, tovari groa ubuduim berbama, kliktava pjesma polja;

jer treba da se snaga vri: da se lomi kamen, da sekre grudi zemlje, jer treba da se kopa, da se sije, da seore, da se anje, da se sadi;

jer treba da se mui i kinji, da se satire i sadiresebe, da se bud, da se db, da se grd. I jo tako

kukavno...Jer treba da onaj, koji je dao patnju, dade i istinu

nau, istinu motike, maklina, lopate, rala, poluga, kotaa,mlina, bave sa motom i kotla gdje se rakija pee.

Treba da utremo nove utrenike i da otvorimo svjeebrazde; jer je daleko od sna do jave; jer ima milja odJadrana do Pacifika.

43


44/48

IV

Ti spava, dijete. U snu e da vidi stabla sazlatnim granama, velike bate od stakla, nemirne rijeke odiv.

Htjet e da grli neizmjernost, da leti do SanDiega i San Franciska, dok ne polomi krila ovdje nievode, svakako jo blie od Jauka ili Runovia.

(Buktinja, 1926.)

TIN UJEVI

44


45/48

Tinove stihove prvi je uglazbio

Ivan Gudelj-Velaga 1961. godine

45


46/48

Tinov spomenik pod snijegom u Varavskoj ulici uZagrebu (1991.), rad akademskog kipara Mira Vuce

46


47/48

BILJEKA O AUTORU

Josip (Jozo, Jozija) Ujevi pok. Dominika roen je 25.veljae 1925. godine u Krivodolu kraj Imotskoga. kole jepohaao u Krivodolu, Osijeku i Puli, gdje zavravasrednju kolu. Radio je u raznim djelatnostima, najvie utrgovini. Danas ivi kao umirovljenik u Krivodolu. Bavi sepelarstvom. Ovo mu je prva knjiga zapisa i uspomena osvom stricu Tinu Ujeviu, koji se s njime estodopisivao zadnje godine ivota. Ti su dopisi uvrteni i uTinova Sabrana djela (Zagreb, 1964.-1967.), a spominjuih i publicisti Zlatko Tomii i Jasen Boko u svojimzapisima o vjenom Tinu. Ovom knjiicom napisanom upovodu predstojee 120. obljetnice roenja i ovogodinje55. obljetnice pjesnikove smrti osnauju se uspomene naTinov iskonski imotski zaviaj, duboka krivodolskakamena uporita, to se posvjedouje i malim izboromnjegovih zaviajnih stihova i nadahnua, a ilustrirana je i

umjetnikim radovima njegovih upljana.

47


48/48

Documents

Ujevic Jozo - Tin - Susreti i Sjecanja