ŠUMARSKI LIST.Br. 3. U Zagrebu dne 1. srpnja 1877. God. I.

Kras hrvatske krajine i kako da se spasi, za tiemkraško pitanje uploške.

(Dalje iz 2. broja.)

III.

Obrana v i s o č i n i

19.

Mjestimična pogibelj ogolećivanja.

Pošto je tjelesina visočina pretežice iste vrsti vapna kao i naprimorskom krasu i pošto na tom stienju i klisurju osobito na gla-vicah i po strmih stranah i uzkliscih nema naplovine, to velik diotoga gorja naginje na ogolećivanje, dapače ima poviše već pustihstrana i kosa toga gorja (osobito blizu sela) a opustošivanje sve-jednako napreduje. Samo nas se te goleti ne dojimlju onoliko strašno,koliko one na primorskom krasu, jer niesu tolike neprekidne du-ljine i širine.

Pogibelj ogolećivanja prieti najpače mnogim šumam, koje ćeposlije segregacije ostati državnom imovinom.

Šumska je uprava g. 1869. naračunala svega krasa u onihtrijuh pukovnijah 329.000 rali; odbivši primorski kras ostaju daklejoš kakove 23 četvorne milje gorskoga ili visočinskoga krasa, daklegotovo četvrtina sve pustoši.

Istinabog, malo je gdje gorski kras toliko, koliko primorski,posvema ogolio, a to se ima zahvaliti povoljnijim napremicam živo-vanja gorštaka 1. Na gorskom krasu ima osobito malne svagdje

1 Dočim na primorskom krasu od površine ima maljušna 4 postotkagline, a samo 3 postotka ravne naplovine, koja se može orati, nabraja se takovih

— 134 —

obilata zametka šumi; ipak je već doba, da se i tu gromornimprikrikom obustavi pustošenje a da se postale plješine i čistineopet zagaje, ali sav taj poso nije ovdje toliko prešan, kao na zlo-srećnom primorskom krasu.

20.Katastrovanje kraškoga tla.

Pošto svemu gorju ne prieti pogibelj ogoljetbe i pošto (nehoteći uvoditi zakrate, gdje ih ne treba) potanko znati val ja , gdjeje sbilja pogibelj, to bi najprije trebalo katastrovati tlo gorskogakrasa. Pri tom bi poslu možda valjalo, što se nadje, uvrstiti u ovačetiri razreda: u podpunu golet; u gričevit kras sa zametkom šume;u šumu, koja je počela ogolievati; u šumu, kojoj prieti pogibeljogoljetbe, a pri svakoj čestici neka se zabilježi pretežnija vrst vapna.

Moglo bi tu katastraciju spojiti s onom, koja se obavlja zazemljištnik i za zemljarinu, ili, ako bi već bilo prekasno, kad seposljednja obavi, da se onda na temelju već sgotovljenih pomagala(zemljokaza i izkaza) druga izradi

Da se olakša posao, trebalo bi uporabiti VI. i X. list naj-novijega priegledna zemljokaza austrijske monarhije od Franje vitezaH a u e r a sa komentarom, koji tomu spada.

Ali taj zemljokaz ne može nikako nadomjestiti katastraciju,jerbo on samo u velike predočava razširbu geolognih stvoraba ijer su te stvorbe u njem, kako je to uploške u geologiji pravilom,samo po dobi njihova postanka razredjene, dakle se tuj prečestorazumieva kamenje posvema različite sastavbe i tlene vrednoće.

21.Priedlozi glede šuma, koje će pri razdiobi pripasti državi.

U upravu ne obterećenih državnih šuma možemo se pouzdati,da će uz valjanu opomenu i savjet biti vrstna zapriečiti opustošivanje

postotaka na gorju 21 i 24. — Na primorskom krasu ima na svakoj milji 2420duša svieta a tiem je prehranit 150 glava kopitara, 480 goveda, 1250 ovaca i825 koza, na svaku dušu dolazi samo 0·29 rali oranice, livade i vrtova, 3·74rali popasene pustoši i ni m r v a š u m e , a na gorju ima na svakoj milji samo1585 duša, 86 glava konja, 430 glava goveda, 940 glava ovaca i 380 glava koza,te dolaze na svaku dušu 1·40 rali oranice, livade i vrta, 1·28 rali većim dielomgričevitih a l ral golih pašnika, a izim toga još 2·38 rali šume.

— 135 —

povjerene joj šumske imovine. S toga sudim, da naginjanje na ogole-ćivanje nije dovoljan razlog, da se uprava šuma, koje će pri raz-diobi ne obterećene pripasti državi, izvine iz ruku ministerija finan-cija, kamo šume već s toga spadaju, jer su u prvom redu priedmetinovčanoga prihoda.

U malo rieči može se sabrati, kuda treba opreznost uporaviti,da se pogibelj ogolećivanja ukloni.

Pošto prava pogibelj ogolećivanja obstoji samo ondje, gdje jegornje šumsko tlo busenje crnice, što si ga je šuma sama stvorilapostupice i kojega namah na svakoj progali ponešto nestaje, s togaje probitačno, da ondje ne siečemo gore u počep, već samo pro-rjedce, da ne bude progala. Taj se način sječnjave tiem većma pre-poruča, što su ondješnje gorske šume ili prave prašume, ili pakood njih proizašla raznovjeka gora i što su onuda oluje opasne,dunula bura ili jug, ili pako bilo to, što nije nikada prema vlada-jućim vjetrovom naumice ni sjeklo ni podizalo gore.

Ali to nije nipošto dosta, da se uploške samo prorjedjuje,nego treba vrlo pomno prorjedjivati i vadeći korist iz šume okanitise svake nahudbe. To je sveta, koja se ne smie prečuti te se neslaže ni malo s dosadašnjim običajem, da se sva gora prodaje napanju — i to velikim trgovcem uz ugovor na višegodišnju sječu.Jerbo je korist takovih kupaca diametralni suprotak smjerovomuprave i najmudriji uvjeti ugovora i najrevnije nadziranje ne moguljudski odstraniti štetnih posljedica toga sukoba koristi kupčeve sakorišću državnom.

Jasno je, da pomnja pri sječi, pri svem obradjivanju i iz-važanju stoji žrtava, stoji novaca; država rado prinosi te žrtve, jerbojoj je i budućnost šume na u m u ; ali briga kupca za tu budućnost,on se dakle, koliko može, uklanja svakoj žrtvi, svakoj pomnji, tetako mora da nahudi šumi.

Tužno je izkustvo mnogih zemalja dovoljice dokazalo, da tudjikupci ne mogu nikako čuvamo postupati na nesgodnih sječištih, igorske su krajiške šume tomu živini svjedokom; jer gdje su godjtakovi kupci, osobito u velike, sjekli goru, tuj ima svakojakih ivelikih i malih nepodobština.

U ostalom nema uprava državnih šuma, bude li dobre u-strojbe i uporave službe te valjana osoblja, nikakva razloga zazirati

*

— 136 —

od obradjivanja gore pod vlastitom upravom; dapače mora baš tonajživlje zahtievati i sa f i z i k a l n i h razloga, jer se tako viša finan-cijalna prihodljivost šuma zajamčuje.

Kad bi samo pomislili, da trgovac umie bolje udesiti sječui obradjivanje — već bi tiem grdo ocrnili naše državno šumarskoosoblje. Ako li je istina, da ti plaćenici izučiv šumarstvo na aka-demijah, kojim je dakle šumarstvo profesijom i jedinom podlogompregnuću za čašću i dostojanstvom, manje razumiju šumski posao,nego li koji god šumarstvu nevješt tudji prometnik, onda su tiplaćenici ili ljenčine ili bezdušni činovnici, ili pak tupi tupani. Jerako to niesu, moralo bi se ipak toliko o njih pomisliti, da će boljeobavljati taj posao, nego li kupci stabala.

Ali i s drugoga razloga mora baš ovdje na krasu pripremagotovine na svoj račun prema prodaji stabala osigurati t r a j n o iz n a m e n i t o veće dohodke od šume.

Jer imadu li se veliki troškovi izvažanja gore do minima sma-njiti, onda se po šumah mora prevući umna mreža umjetno od-bodenih šumskih puteva, kojimi svaki poraštaj gore pristupnimbiva. Korist šumskoga posjeda zahtieva, da se ta mreža putevaposvema solidno izvede, da može do vieka tomu smjeru služiti, jerse troškovi za gradnju puta i za izvoz samo tako mogu smanjitido minima. Izvede li država, kako je dosle bivalo, samo glavnuizvoznu cestu i prepusti li gradnju puteva drugoga i trećega redakupcem stabala, kojim je naravski stalo samo do stablišta, koje subaš kupili, nipošto pako do budućnosti šume, onda mogu samočetiri slučaja nastati. Ili će se ti putevi, budući samo povremeni,sagraditi toliko nesolidno, da za koju godinu ne će ništa val jati; ili ćese, odbadajuć ih — štediti, te će i tako slabo valjati; i l i se koji ogranciputa, pošto se jednokratnom porabom nebi izplatili, ne će ni gra-diti — t. j. dotični šumski poraštaji ostaju otvoreni a dorasla stablane unovčena ili će napokon kupac gledati, da svoju goru izvuče bezputa, a onda će naravski to manju šumarinu platiti.

Prodaji stabala na panju nema nikakva razloga, već samoneka udobnost uprave, koja držeć se toga sustava dakako manjeosoblja treba, jer prodajom stabala odpada čitav niz posala u šumii pisarni i svakojaka kontrola. Ako li je vladi do toga, da se uzasve okolnosti postigne što veća jednostavnost poslovanja, onda nekaslobodno državne šume prodade a dobivenim novcem neka podmiridržavne dugove.

— 137 —

Moram dakle, imajući na umu pogibelj ogolećivanja , b e z-u v j e t i c e p r i l a g a t i t o m u , d a s e u v e d e t a k o z v a n a vla-s t i t a r e ž i j a t. j. da se ne prodaje gora (lies, drvo) na panju,već da se prije obdjela i za trgovinu kao i za porabu priugotovi.

Da li će ta vlastita režija imati samo goru posjeći i obdjelatiiili će ju gotovu postaviti na glavnu izvoznu cestu, ili će tu gotovinudovoziti tja na trgovišta, to je pitanje, na koje se može po okol-nostih vremena i mjesta kako kad odgovoriti.

Govoreć dakle toli odrješito u prilog vlastitoj režiji moramiznovice iztaknuti, ta takov bitno razmaknut djelokrug šumarskogaosoblja tiem prešnije zahtieva vrstnu uredbu uprave i osobito va-ljano osoblje. Udešena razdioba šuma zahtieva sama sobom preinakušumske uprave i dat će povoda, da se u tom pogledu priekoj nuždizadovolji obziruć se na pripomene, što sam ih se usudio poredali u23. i 24 poglavju.

Premda očekujemo, da će preustrojena uprava državnih šumane obziruć se na vodeće ju fiskalsko načelo svojski odstranjivatipogibelj ogolećivanja, to bi se ipak irnali oni kotari, gdje ta po-gibelj sbilja obstoji, proglasiti branjenicami, ne možda za to, dapodpanu pod brižničtvo šumske redarstvene oblasti, već da se do-stanu one više zaštite od kvarova, koja bi zaštita toj vrsti šumemnogo vriedila, kad bi se prihvatio popravak šumskoga zakona,kakova sam ga ja predložio.

Ja sam malo prije svojski zagovarao prorjedjivanje šume(prorjedaću sječu) ondje, gdje ima pogibelji ogolećivanja, premdasam drugdje obziruć se na dohodak iz šume svjetovao sam, nekase podižu istovjeki poraštaji. — Taj bi se razlaz mogao po momsudu (na krasu) u toliko u sklad svesti, kad bi se mjesto običnesamo k u p n j a s t e prorjedjenice 1 podizale.

22.Priedlozi glede obćinskih šuma i pašnika.

U koliko se tiče gorskih š u m a , koje će razdiobom pukovnij-skim imovnim obćinam pripasti, to moram glede onih, gdje obstojipogibelj ogolećivanja, ono isto u p r a v n o hajanje preporučiti, kojesam za takove priedjele na krasu u 16. poglavju upravi za dušu

1 K u p n j a s t i m prorjedjenicami zovu se poraštaji raznovjeka drvlja, ukojih su ipak ponešto istovjeka stabla na okupu.

— 138 —

privezao. Dapače sudim, da bi se onud i gričeviti pašnici imalipodvrći upravi, koju sam preporučio. Samo jedna bitna razlika činimi se u toliko umjestna, što na gorju prvo nema dosta razloga, dase država podhvati podmirivanja troškova uprave, a drugo, što svezagovarane uredbe niesu prešne, jer i nije opasnost tolika, te ihmožemo polagano uvoditi.

I ovdje bi valjalo proglasiti one kotare branjenicami, gdje imapogibelji ogolećivanja.

Što se za tiem tiče p r o m e t a n j a obćinskih šuma, to treba tujone iste pomnje, koja se zahtieva u državnih šumah; moram daklepreporučiti, neka se i u obćinskih šumah prometanje onako udesi,kako svjetovah u predjašnjem poglavju.

Ali s te okolnosti, što će seljaci dobivati iz obćinskih šumagradivo i gorivo, koliko ga trebaju za domaću porabu, i što će seu tom pogledu šuma smatrati obćinskim dobrom i tako uživati, dasi svaki ovlaštenik može svoju goru sam posiecati i obdjelavati,ograničit će se jako uporaba preporučenih miera, a uniet će se uposlovanje toli štetnija razlika, što su prestupci, koje siekuć i ob-djelavajuć goru — počini sam vlastnik prava uživanja — baš zatopo zakonu manje kažnjivi. Tiem bi se odrješitije imalo nastojati,da sječu i obdjelavanje gore ne obavlja svaki pojedini seljak, većda obćina daje svu goru sgotavljati, pak da se samo gotovina dielipojedinim seljakom a napokon treba, da obćinske šume prestanubiti obćinskim d o b r o m , već da postanu obćinskom i m o v i n o m ,(pri kojoj će onda i pojedinačko pravo manipulacije prestati).

Na gorskih obćinskih p a š n i c i h iste su nevolje i pogibelji,kao i na primorskom krasu. Te su nevolje i pogibelji mjestimiceveć o t e l e m a h ; ali prosjekom ipak nema takovih goleti, kakvesu na krasu. Sviet je po gorju omjerice imućniji, jer ima dostaplodnih zemalja i livada, te se u lakšu ruku podhvaća poboljšavanja 1.Nije dakle sile izvoditi namah dotične mjere, već se može pri-čekati i vidjeti, kako koja mjera uspieva na primorskom krasu. Uostalom smo temeljne crte za uredbu napremica gorskih pašnikaoznačili već u II. odsjeku ovoga spisa razpravljajuć o pašnicih naprimorskom krasu.

1 Samo je 15 postotaka gorja onakvom goleti, kakvom su obični pašnicina primorskom krasa, naprotiv imade 20 postotaka boljih i to najpače gričevitihpašnika. Na svaku dušu dopane najvećim prosjekom gotovo l ral oranice, vrtai podkućnice, sve sama plodna naplovina, za tiem gotovo 1/2 rali dosta dobrelivade i l1/4 rali boljega, većim dielom gričevita i gotovo l ral pustoga pašnika.

— 139 —

IV.

Obćeniti priedlozi.

23.U r e d b a š u m s k e uprave .

Što ću u ovom poglavju natuknuti, valja izpričati važnošćusame stvari, koja bi mogla propasti, i tiem, što se osjećam dužnanepremučavati opomena, gdje me upravo s toga pozvaše, da govorim.

C. kr. uprava krajiških šuma postala je u najnovije doba uvelike bolja, izvela je dapače neke mjere, koje bi mogle državnimupravam drugih pokrajina primjerom b i t i ; ipak mislim, da još nijeposvema dorasla velikomu zadatku, da se uspješno podhvati zaplo-djivanja krasa, k a k o v j e sada .

Usudjujem se tu j , osvjedočiv se sam o nekih slaboćah, Onečem progovoriti, na što bi se pri uslrojivanju bar glede kraškihpriedjela trebalo obazirati.

K o m u n i j e o m i l i o p o s a o , za kojim mu je ići, od onogase ni ne nadaj valjanoj obavi, a gdje nema lagode, ondje ne moženi omiljeti posao. Lagode pako u ovdješnjoj, osobito u izvršujućojslužbi može biti samo onim, koji ako baš i niesu bezuvjeticedomaći sinovi, ali su bar mladi i umiedu se toliko prilagoditi, damogu zaboraviti udobnost i povoljštine, što im ju namicaše višiobrazovanost zemalja, u kojih su narasli. A svakom obavljaču služ-benoga posla u kom selu na krasu onemiljet će ta služba, ako nebude plaće, o kojoj se može življeti i uza to udobne kuće i vrtlatoliko, koliko treba.

Ništa nije po šumarsku službu naopakije od s v e j e d n a k o g az a m j e n j i v a n j a osoblja. Njemačka zemlja ima se zahvaliti natom, što su i gdje su državne šume najbolje, ne samo stručnojvještini šumarskoga osoblja, već i toj činjenici, što šumarsko oso-blje, osobito rukovoditelji šumskoga prometa, ostaju i više desetakagodina na istom mjestu. Samo tako doznade plaćenik najmanjemjestne pojedinosti svoga kotara i sraste se s njimi u toliko, dase svaki napredak i nazadak takova kotara i njega tuka. Samom l a d e p o d r u č n e č i n o v n i k e treba svakamo slati, da više vide,ali, čim se koji dostane samostalne službe, onda ga ne treba mie-njati, van da je najveća nužda. Da se pako uzmogne na to gledati,to ne smie ni veća plaća a donekle ni viša čast pripadati mjestu

— 140 —

već jedino osobi. — Još je gore p r e m j e š t a t i č i n o v n i k e nai m e k a z n e , činovnici, koji su vrstni takovu kazan zavriediti, nine bi smjeli na krasu dobiti službu, a izim toga svaki takov pre-mještaj povodom, je često čitavoj povorci štetna zamjenjivanja osoblja.

Ne treba zakotarivati bi lo kakve kotare veće, nego li ih možemarnik srednje ruke u redu držati. P r e v e l i k i s l u ž b e n i k o t a r ikrivi su mnogomu neobavljaju posla, onemogućuju posljedice tolivažne odgovornosti, a zatiru ne manje vriednu dobru volju služ-bovanju.

Svako mjesto do najnižega neka imade i svoj s a m o s t a l a nd j e l o k r u g . Ne treba od toga djelokruga ništa ukidati na cincar-sku, ni podavati se radosti najzamašnijega centralizovanja, već naj-prostranijim srdcem valja omjeriti te djelokruge, ali im treba nadušu naprtiti p o d p u n u o d g o v o r n o s t . Za tiem valja gledati, daslužbenici priviknu s a m o s v o j n o j z a p o d j e t l j i v o s t i (iniciativi),nagoneć ih, da se svojom samostalnošću služe p u n o m j e r c / .

Ne treba tvrdovati, kad je p r i z n a t i i l i n a g r a d i t i od-l i č n e o b a v e , ali neka i o d g o v o r n o s t b u d e č i n j e n i c o m ,nek se nemilice krivac kazni i od njega zahtieva naknada kvara.

Okanimo s e p a p i r n i h p r e k o m j e r n i h k o n t r o l a , znajuć,da im se pravi previjanac umie izvinuti i da pronadjen manjaknovčića ne vriedi onoga stotinjaka, što je potrošen, da se manjakpronadje.

I u samom u s t r o j s t v u i z v r š u j u ć e s l u ž b e preporučitću neku promjenu.

Dosle su šumsko gospodarstvo imali obavljati samo u stu-pnjeve poredani, na visokih ili srednjih školah izučeni činovnici, amanje školanu područnu osoblju bio je povjeren samo nadzor. Tonije ni malo u prilog bilo valjanosti uprave, jedno s toga, što nijeza rukom pošlo za prvo spomenuta činovnička mjesta naći dostaljudi, koji bi uza svjedočanstvo propisanoga najvišega razreda do-tičnih škola imali i pravu mjeru osobnih prednosti, a drugo s toga,što su morali zakotarivati prevelike kotare, jer su u stupnjeve po-redana činovnička mjesta premnogo stajala.

Uzev na um, da činovnici rodom iz tudjine redovito ne vriedemnogo pri mjestnoj upravi, i da će još dugo trebati, dok se natakova upravna mjesta ponamjeste domaći sinovi, koji sa višomškolskom naobrazbom sjedinjuju odlična osobna svojstva; razabravza tiem i to, da manje školani domaći sinovi, u kojih ima d a r a i

— 141 —

d o b r e v o l j e , vrlo dobro šumom gospodariti (šumariti) mogu,a k o ih s t a r i j i u to u p u ć u j e i v o d i , sudim da bi se imalamjestna uprava ponajprije v r l o darovitim i marljivim d o m a ć i ms i n o v o m , koji su n i ž e škole izučili, povjeriti, samo bi ih trebalona nadzornoj i pomoćnoj službi malo prokušati i u šumarstvo prak-tično uputiti, kako ću to preporučiti u sliedećem poglavju.

Tiem bi se zauhvanije imali ponamjestiti za upravnike (pred-stojnike ureda) odličnici, koji su vrstni podučavati područno osobljei koji ih ne samo čašću već i znanjem te gospodarskom vještinomnadkriljuju.

Ti pravi šumski gospodari imali bi se podieliti po stupnju ipo plaći (po berivih) u razrede, koji ne bi pripadali mjestu većo s o b i . Da budemo pravedni zahtjevom i stvarnim i osobnim, va-ljalo bi možda 6—8 plaćevnih razreda stvoriti, u kojih bi se trimaili četirima upravnici mogli zvati nadšumari a u drugim trima iličetirima šumari. Predloženici, koji su svršili (više) škole i dovilise vrstnoće, imali bi se uvrstiti u više razrede i postati namahčinovnici, dočim bi samo praktično uvještbani predloženici imali unajnižem razredu početi, a istom onda postati činovnici, kad se do-kopaju nadšumarstva. Na to i uploške na sva viša mjesta upraveneka bi se mogli pomicati izkusnici (empirici) i samouci, kako sesamo sobom razumieva, samo neka se i usposobe za ta viša mjesta.Tiem šumarom izkusnikom mogla bi se, gdje im gospodarski po-slovi dopuštaju, povjeriti i služba nadzorne obhodje u njihovu pro-metnom kotaru, gdje stanuju.

Možda će tko prigovoriti tomu, što bi imali redovito samodomaći sinovi obavljati službu na primorskom krasu, tobože da setako ne će moći predložena uprava onako udesiti, kako bi trebalo,da zaplodjivanje krasa za rukom podje. Ja ne marim ušutkivati tubojazan, mislim pako i sam, da se ne bi smjelo zanemariti poti-canje i n o s t r a n i h stručnika na glasu, ne bi li oni štogodj do-prinieli, da se golemi kulturni zadatak obavi. Ne bi trebalo bašn a m j e š t a t i inostrance na službena mjesta, već bi dosta bilovanjske vještake prvoga reda kadšto pozvati, da priedmet zaplodji-vanja obidju, te da ono, što se i kako se radi, prouče i svoj sudo tom podnesu; mogla bi se možda i stručna družtva pozvati, dana krasu upriliče sastanak mnogih stručnika, koji bi naravski imalimjestno zaplodjivanje krasa ustanoviti prvim priedmetom razpravei. obhodje.

— 142 —

Tako bi ne samo pošlo za rukom i inostranim znanjem oko-ristiti se u prilog zaplodjivanju krasa, već bi to velikim povodombilo svemu pri toj upravi ponamještenu osoblju, da se što boljimuspjehom pohvaliti može, a to bi dakako mnogo vriedilo. Ništa bone potiče činovničtva toliko, koliko sviest, da mu glasoviti inostran-ski i nepristrani vještaci kadšto proučuju, procjenjuju i javnom raz-pravom udostojavaju nj ihov rad i nerad.

24.Uvještavanje šumarskoga osoblja.

Ako i jest znanost samo jedna, to ipak ima već u samomratarstvu tolikih odjelaka i odlika, da umrlu čovjeku, koji ne imagorostasnih sredstava, ne preostaje ništa drugo, već latit se samojednoga odjelka i u toj jednoj struci uvještit se samo za stanovitozemljište. Još većma mora to valjati za uvještbavanje u posao nuž-dan svakomu, hoće li se komu biti valjanim službenikom, a najvišeondje, gdje samo izkustvom dotjeruje do stručne vještine. Te suistine razlogom, što se obrtna nauka ne samo dieli u stručne učione,već što se, kako su već po narodu i po pokrajini bitno različitazemljišta, koliko ih ima, toliko i podiže škola iste struke.

Šumarski naraštaj za kras u vojničkoj krajini imao bi dakleza sad još učiti svoje stručne nauke na ratarnici u Križevcih, nesamo s toga, što po razlaganju predjašnjega poglavja uploške samodomaći sinovi valjaju za ovdješnje priedjele, već i s toga, jer bi sena specifično hrvatskoj školi moglo ratarstvo najprije predavationako, kako je to po napredak u Hrvatskoj najprobitačnije. Ali bionda vlada morala i na to gledati, da se tako i to najvrstnijim na-činom i predaje, da se predavalac p o s e b i c e o b a z i r e na pri-m o r s k i kras . Imajući na pameti koliko bi šumarski činovnicimogli upućivati seljake (i primjerom ih osvjedočavati) kako trebaunapredjivati seljačko gospodarstvo, to neka krajiški pitomci ne učesamo šumarstvo, već svakojako i ratarstvo

Ali pošto je kras neka osobitost najvišega i najtežega zname-novanja i pošto se u Križevcih ne mogu dosta nanj obazirati, jerje ratarnica predaleko od krasa; pošto je za tiem najmanji diokrasa u hrvatskoj i slavonskoj kraljevini a kraške pokrajine znamenit dionaše države sačinjavaju, koji bezdvojbice zaslužuje svoju ratarnicu ;to sudim, da bi, ne samo Hrvatskoj za volju, već uploške izvanre-dice probitačno bilo, da država podigne p o s e b n u š u m a r s k a i

— 143 —

r a t a r s k u s r e d n j u u č i o n u z a k r a š k e z e m l j e Hrvatsku,Dalmaciju i Istru 1. Taj bi zavod preporučio tiem više, jer su te svetri zemlje jugoslovjenske. Kad bi se ta škola ustalila i kad bi iznje već proizašla nekolicina valjanih ratara i šumara, koji bi semedjutim i praktično uvještili, onda bi bila hora, da se podignu iniže ratarske i lugarske škole, gdje bi nam se gospodari i lugariizučavali.

Mislim pako, da za obrazovanje domaćih sinova ne bi dostabilo, da polaze takve srednje domaće ratarnice, jerbo sbog pro-sjekom nižega kulturnoga stupnja sve zemlje ne bi zavod imaogdje pokazati mladim ratarnikom u svaku ruku naprednu sbilju.Preporučio bi dakle, da se takvi vrstni mladići, što ih državnauprava želi na krasu ponamjestiti, pošalju u najnaprednije zemlje,neka se tamo 1—2 godine praktično vještbaju, a u tom smjeruuputio bi ih — u koliko se šumarstva tiče — u ovaj mah u hano-verske državne šume poimence pod okrilje šumarskoga starobratanjemačke zemlje, ravnatelja šumarstva B u r k h a r d t a .

Koliko se tiče već namještenih č i n o v n i k a , preporučio bihljudski osnovano poučno putovanje u sjevero-zapadne krajeve Au-strije i u Njemačku, a najbolje bi bilo sve po dva odpremili razli-čitim pravcem i zahtievati od njih, da napišu i podnesu putne iz-vještaje.

Glede n i ž e g a šumarskoga osoblja preporučio bih, da se zato naraštaj povjeri komu vrstnu gospodarskomu činovniku na hr-vatskom krasu, koji bi ga praktično u svom kotaru u službu upu-ćivao i k jednu mu, što treba, iz teorije predavao, za tiem neka bise ti vještbenici pri najvišoj oblasti podvrgli izpitu o svojoj spo-sobnosti, a koji su najvrstniji, neka se opreme u koj osobito poučnikotar sjevero-zapadne Austrije, da ondje l godinu u šumskoj go-spodarskoj praksi proborave, ne bi li izašli vrstni, da im se kašnjemogu povjeriti takva gosposka mjesta.

25.O s v r t .

Ako je već štetna polovičnost, poimence pako klamitanje unačelih i u izvedbi pri običnih stvarih; kako da nije ondje, gdje je

1 Kad ne bi hćeli podignuti školu zajedničkimi sredstvi, to bi bar Austrijaimala o svom trošku stvoriti takov zavod za svoje kraške zemlje, a taj neka bibio pristojan i ratarskomu naraštaju iz Hrvatske.

— 144 —

zadaća toli rogobatna. A zaplodjivanje krasa zaista je podhvat težak,te može samo onda uspjeti, ako se sve, što treba, p r a v o i že-l j e z n o m d o s l j e d n o š ć u izvede. To je takova i žalostnim iz-kustvom takodjer u Austro-Ugarskoj toliko objelodanjena istina, dašto osbiljnijim prikrikom svjetovati moram: nemojte ni u jednu rukuništa započinjati, dok si n e o s i g u r a t e j a m s t v o u s p j e h a a toj e jamstvo, d a taj posao d o s l j e d n o i z v o d e p o d p u n o m a v r s t n ii v a l j a n i č i n o v n i c i .

To ipak nije zaprekom točnu i n e o d g o d j e n u izpitivanjunačela, a najmanje prihvatu miera, gdje o k l i e v a n j e m p o g i b e l jn a s t a j e .

U taj red spada :a) Da se osnove o razdiobi šuma izprave, kako će se svi griče-

viti pašnici, koji bi po 6. i 8. poglavju imali postati uzoromsrednje šume uz namicanje brsta, pod šumu upisati i na imepripadajuće polovice pridieliti državi.

b) Neka se naredi, da započeta zemljarinska i zemljištnička kata-stracija: upiše sve gričevite pašnike pod šumu (poglavje 5. i6.); da sve podpune goleti, t. j. takova zemljišta, koja obćineradi neplodljivosti ne će da prime pod pašnike, od kojih semora plaćati porez, uknjiže na ime države (pogl. 7.); da izpitatočno povode svojatanju onih bezbrojnih progala, što ih jesviet u šumi poizkrčio, i da se svako ne opravdano svojatanjeodbije (pogl. 5); da se napokon, koliko se može, podiele svipašnici na papiru i vani medju pojedina sela (pogl. 5.).

c) Da se katastruju predjeli gorja, koji bi mogli ogoljeti (po-glavje 20.).

d) Da se nikakov prodajni i drugi ugovor više nesklapa uploške,da se ništa ne udešava, što bi moglo zaprekom biti samou-pravnu obdjelavanju gore, kojeg će se uprava namah prihvatiti,čim se razdioba šume obavi. (Pogl. 21.).

Što u ovom spisu ne spominjem ublaživanja najveće nevoljeonoga priedjela, a to je oskudica vode, biva to jedino s toga, jerbosu o toj važnoj mjeri zaplodjivanja krasa već razpravljali drugi obi-lato i temeljito te o tom po uredbi zemaljske upravne oblasti izdaliposebni spis: „Oskudica vode u hrvatskoj vojničkoj krajini. Izdanonaručbenim skladištem Albrechta i Fiedlera u Zagrebu god. 1874."

— 145 —

V.

N a r a v k r a s a , t e h n i k a z a g a j i v a n j a i b r s tobzirući se osobito na krajiški hrvatski kras.

26.Oblik i tla krajiškoga hrvatskoga krasa.

Krajiški je hrvatski kras čest velikoga austrijsko-ugarskogaprimorja i k jednu kraškoga priedjela, koj se pri Trstu započima,niz jadransko more pruža a u Dalmaciji dokanča.

Dieli se u gorje (visočine), koga ima 140 četvornih milja(sjevero-zapadni kraj balkanskoga poluotoka) i prigorje toga gorjasnizujuće se prama moru u tako zvani p r i m o r s k i kras, koga imadevet četvornih milja.

G o r j e vam je darmar glavica i gorskih bila i kosa, te po-nikava medju njima, koje su kadšto doduše ovelike dolinaste ra-vnice, ali najčešće mala korita, kotlovi i svrtci. Pošto je pako oblik(kipina, složaj) postao predsvjetskim provalnim uznicanjem te poštogorje nije ništa drugo već n iz provalnih talasa, to je u tom dar-maru bar toliko sustava, što se glavna bila kao i sva zemlja te istomore pružaju od sjevero-zapada prema jugo-istoku.

Nizina ima 4 dolinaste ravnice kakovih 2l/2—10 četvornihmilja, 21 ravno korito kakovih 0·15—0·79 četvorne milje, 97 koritakakovih 0·0075—012 četvorne milje i puno veća množina kotlova isvrtaka svega skupa 331/2 milje (24 postotka zemlje) a tlo je plodnabrusničava naplovina (pužnjača), ima tuj dakle redovito povećihsela i oranica.

Te nizine, kako već rekosmo, niesu velike i pravilne na dnugorja pukle ravnice ili prema moru položite sustavne doline, nizkoje potoci i rieke teku, već su to naokolo gorjem opasana koritai kotline, po njih samo gdjegdje i donekle teku vode. Jer s toga,što je kamenito tlo puno pukotina i prosjelina, nestaje kišnice isniežnice ili prije ili poslije u daleko razgranjenu mrežu podzemnihžljebina, a za neko vrieme izadju kadšto opet na vidjelo, da tekudo drugih ponora ili pod zemljom iztječu u more. Eto s toga nemasvagdje potoka ni rieka na koritih gorja, već koji iznebuha proniru,a na primorskom krasu ne ima ih nikakovih (izim jedne kadštonabujavajuće bujice kod Senja); i vrela ima vrlo malo i ta niesuobilata.

— 146 —

Tomu je posljedicom težka nestašica vode, a ta povećava uvelike kobnu sušu zemlje, koja uz ljetne male kiše svake godinenastaje.

Tri gorska bila iztiču se visinom, duljinom i neprekidnošću:K a p e l a , koja udara iz gradjanske Hrvatske gotovo usred

noćaja u nekadašnju ogulinsku pukovniju te tuj zakreće put istokaa tad (počam od nekadašnje otočke pukovnije), Plješevicom ili P l i š e -v i c o m prozvana tja do Dalmacije zapremljuje iztočni kraj priedjela.

Na zapadnom kraju našega priedjela podiže se pri Senju (nasastavcih nekadašnje ogulinske i otočke pukovnije) treće i k jednunajviše te najdivlje gorsko bilo, kršteno V e l e b i t o m , te zarubljujućtaj gorski priedjel na zapadu (prema moru) prelazi kašnje u Dal-maciju.

Najviši vrhovi Kapele nadvisuju morsku razinu za 3900 do5200', prievale za 2000—2780'; plješevičke gotovo planinskoj vi-sini ravne visočine za 5250'; čitav niz glavica na Velebitu za 4600do 5560', izmedju kojih neki nadvisuju visinu, gdje šuma raste, avelebitske prievale za 2150—4370'.

Gorskoga tla ima 1061/2 milje (76 postotaka) zemlje; samo33/4, milje (3 postotka) poliežu od glinasta kamenja, sve je ostalovapneno stienje.

Od toga vapnenoga stienja bit će možda kakvih 28 milja (20postotaka) krede, 41 milja (29 postotaka) dolomita a 34 milje (24postotka) drugih vrsti vapna.

Vidimo dakle, da na tom gorju ima glinske mekote tolikomalo, da gotovo izčezava a da od vapnena tla, koje gotovo samoonud gospodi i koje je posvema prikladno ogolećivanja pripada28 milja, dakle 1/5 zemaljske površine onomu krednomu vapnencu,koji je pravi povodnik onim pustim goletim, što ih uzelo zvatikrasom.

Toliko o gorju.Primorski kras, kako prije rekosmo, oboritim je podgorjem

gorja prema moru te se širinom kakovih 0·7—1·3 milje pruža uz-duž jadranskoga mora. Glavne strmine te cjepine zemlje broji sena sjeveru 8—91/2, na jugu uzduž Velebita 91/2—173/4 stupanjaa bit će je velikim prosjekom 8·6 i 12·8°. Toli malena izilazi tastrmina poradi onih mnogih zaravnaka i podova, koji strane pre-kidaju; jerbo na pravih vrletih — izuzam česte (malne osovite)stiene — ima obično 25° skoka.

— 147 —

Na spomenutih koritastih zaravancih i podovih, kojim je boljenaplovno tlo položito, kadšto posve ravno ili koritasto, naselio sesviet i upriličio svoje njive. Tih zaravnaka imade doduše dostamnogo, ali su žalibože vrlo maleni; 12 ih najvećih nema više negosvaki po 75—1610 rali a to ucjelice niesu ni 2/3 milje (7 posto-taka) te pokrajine. S toga i nema ondje velikih sela; već je omje-rice preveliko pučanstvo zaokupilo 167 zaselaka, u kojih svakomima prosjekom 134 duša.

Na tom primorskom krasu ima dakle 8·3 mil je i l i 93 po-stotka površine brdovita tla, koje je. izuzam neznatnih 0·05 milje(l post.), samo vapneno stienje a više ga je od polovice onekrede, koja se najlakše ogolećuje, kako to već napomenuh govorećo gorju.

Ako se još na um uzme položaj toga primorskoga kraja —prema jugozapadu — te posvemašnja oskudica tekućih voda i vrela,toplo mu podnebje, o kom ćemo još govoriti, napokon činjenica,da baš tuj l juta bura najvećma bjesni, to će se svatko lahko do-sjetiti, zašto je baš taj primorski kras toli strašno ogolio, te sesbilja nikako drugačiju ne može zvati, već samo groznom goleti.

Pošto tako nacrtah bitne razlike gorja i primorja, iztaknut mije sada o tlu "te pokrajine ono, što je obima dielovima malne po-svema zajedničko.

Kako po svih drugih kraških zemljah, tako je, ko što većrekosmo, i na krasu hrvatske krajine tvrdo ogloblje zemlje malnesamo vapno, a puno manje ima glinovita kamenja i naplovine, kojazaprema doline i korita.

Vapno je ne samo glavna vrst kamenja onih dviuh zemljo-slovnih tvorba, štono se t r i j a d o m (Šulek veli t r i a s j e m ) ik r e d o m z o v u , već je i dolomit, šireći u obim. tvorbama u veliketakovo vapno, koje se u svojoj tvarnoj sastavbi samo većom ili ma-njom sadržinom i l i usebinom ugljane gorčike razlikuje.

Sva ta vapna rado pucaju (krše se, lome, kalaju) i razpadajuse u krš i piesak, ali se u ostalom ipak bitno ne raztvaraju (neraaztrašaju) i od njih postaje malo što mekotljive i plodne zemlje.Pa da se u nebrojenih pukotinah i špiljah ne dolomitskoga vapnane nalazi one hrdjastc ilovače, koja se po austro-ugarskih primor-skih zemljah zove crl jenicom ( t e r r a r o s s a ) , to ne bi na tom vap-nenom gorju bilo baš nikakove rudne zemlje.

— 148 —

Uz takove okolnosti vrlo je opasno gorskomu tlu izapiranjekišami i dvostruke je vrednoće, da to tlo zaraste u rastež, a to jetiem probitačnije, jerbo rastlinje zaprečuje 1 izapiranje i one malicerudne zemlje i jerbo opadine i ostanci toga rastlinja stvaraju povrhkamena onu naslagu crnice, koja se od istoga kamena nikada do-statna stvoriti ne može.

Te vegetabilske crnice može žalibože vrlo lako nestati, a ob-čuvat ćeš ju samo održavanjem gustoga visokorastnoga rastlinja, tose pako redovito može postići samo zagajivanjem.

Timi činjenicami postaje šuma na vapnenom gorskom tlukraških pokrajina uvjetom plodovitosti; na tieh se činjeničan te-melje opasna svojstva i posve lako ogolećivanja takovih krajeva.

U ostalom niesu sva ovdješnja gorska tla posve istoga zna-čaja, i s toga ne podliežu jednakim načinom ogolećivanja

Najgora je nevolja na onih krajevih, što ih geolozi zovuk r e d o m . Ta je vrst kamena vrlo krta i ne razpada se gotovo nimalo ni od kakva dojimanja pogode ili nepogode ; u ogromnegomile proturene lomine takove su od svoga postanka, t. j. poliežujoš od onih istih potresaja zemlje, za kojih se je prilika tiehokolica takova ukipila. Tuj su same balvanaste hridine i grebenje;a manjega krša (ruševine) i razdrobina ima jedva gdje medju bal-vanovi i medju grebenjem. Ima doduše diljem pukotina toga stienjamnogih žiletina one crljene ilovače, ali pošto se ne razpada stienje,po kojem je crljenice u pukotine dopalo, to se ne može plodno tlostvoriti ni rastlinje onud zametnuti.

Najpustije su dakle goleti, najstrašniji kras o n d j e , gdje se jegeologijska kreda u dilj i u šir razvaganila; s toga jest i bit će naj-glavniji zadatak, da se te goleti zaodjenu u rastlinje.

Uzvišena vrednoća obraštaja baš te vrsti stienja nuka me daovdje izpripovjedim, kako je ta nevolja nastala.

Mnogo prije, nego su ljudi uzeli zatirati ono, što je prirodasamosvojno stvorila, zametnulo se je zaplodljivo tlo na vapnencu,već od postanka golu, i gotovo neraztrošivu, tiekom vremena, kojihje težko nagadjati, zametnuo se je b u s ili o k r a j a k c r n i c e odostanaka rastlinja, postupice od lišaja pa do drveća uznapredovala,

1 Ako takva rudna zemlja nije zarastla u kakvu zelen, ili ako nije po njojkamenja, ili napokon ako nije u kakvoj zavjetrini, razpirit će ju i bura .

te od žilja toga drveća. A to je tlo postalo još plodovitije, nego biod sama kamena postati moglo, već spomenutom crljenom ilovačom,koja je svuda po pukotinah i usjelinah kraškoga vapna porušajempovršine gorja na vidik izašla, ili pako dublje dohvaćajućemu žiljupristupna postala. Najsnažnijimi tvorioci toga zaplodljiva tla bijahugrmlje i drveće a napokon velika gora.

Kao što je pako rastlinje uvjetom bilo postanku zaplodljivatla, tako je i ostalo uvjetom, bez kojega to dobrosrećno tlo nemože obastati. Vidimo i danas u prašumah, da je stienje jednu dotri stope debelom crnicom prikriveno, ako li se šuma samo tolikoprogali, da ni sunce ne može pravo prosinuti do tla, već mu se jecrnica vidimice utanjila; ako li se šuma posve posieče, za malogodina ostat će je jedva nekoliko palaca. Ako se je po toj crniciuhvatila trava, ostat će takve čistine i u napredak osigurane rastežu(vegetaciji); ako li se crnica tako ne sraste u busenje, bud da jublago nogom razgazi, ili da druga nesgoda zaprieči sraštaj, to ćeza malo nestati sve crnice. Gdje je malo prije rasla krupnogoricaili bar gust grič ili bujna trava, tuj eto sad puste neplodne goleti,a ne samo da je ugljika crnice nestalo u zraku, već je kiša isniežnica izprala ono malo rudnih sastavina tla ili ih je odpiriovihor, dok su još suhe bile. A onda uzme nestajati i zemlje podcrnicom (Šulek ju zove zdravicom), koja je postala prije spomenuteilovače od krša i razdrobina, a za tiem zabieli se gola golcatastiena. Takovim kobnim redom opustošuju se prebrzo cieli priedjelia najgrdje oni, koji su vjetru na udarcu i najpače vrleti iliti strmestiene; jer što na ravnici može samo vjetar odpiriti, to sa strminaodnese kiša i sniežnica tiem brže, čim su strmije i manje izpre-kidane strane.

Tako sam eto nekolikimi crtami nacrtao postanak strašnogaprimorskoga krasa. Prvim mu je nepromjenljivim, jerbo po prirodidanim uzrokom neraztrošivost kamena, od kog su te gore postale,a drugi je uzrok, što su ljudi posjekli šume, a niesu dali, da seopet pomognu.

Ostala su vapna, spadajuća geologijskoj t r i j a d n o j stvorbi,sa svojih sastavina i sa svoje razdrobivosti prikladnija postajanjuzaplodljiva tla; mnogo se radje razpadaju u krš i ruševine, po čemse već nekakva temeljaca (zemlja zdravica) dobiva, a tiem raz-padajem izadje na vidik više crljene ilovače, te tako postaje zem-ljom bogatije i dublje tlo. Prvim pogledom možeš razabrati, gdje

11

— 149 —

— 150 —

su takova vapna; jer se na njih ipak nešto zeleni, a nigda po-svema ne ogole, kao kreda.

Od tijuh obijuh vrsti vapnena tla razlikuju se bitno do-lomitska t l a . Pošto je dolomit samo po tom postao, jerbo je napoložaju spomenutih vrsti vapna lučbenom substitucijom zamienjendio vapna magnezijom ili gorčikom, te se može ta vrst kamenasmatrati samo vapnom, u kom ima dosta gorke zemlje (gorčice).

Dolomiti se lahko razpadaju u ruševinu, dapače u pravi pie-sak. Ali preko te točke vrlo malo prelazi raztrošba. Tu malicuraztroška ili odnesu vode ili potroši rastlinje, te tako ima u dolo-mitskom tlu tiem manje zaplodljive zemlje, jer se na njem nenalazi one crljene ilovače, koje ima na spomenutim dvima vr-stima vapna.

S toga je rastež na dolomitskom tlu hrdjaviji nego li nadrugom vapnu; ali su po dolomitu duboke pukotine a na površinitroši se svejednako, te tako ne može ogolećivanje toliko mah oteti,koliko na krednom vapnu.

U crljeno smedja, tanahnim vapnenim trunjem pomiešanah r d j a s t a i l o v a č a u pukotinah krede i trijadskih vapna, što samju već spomenuo uz ime joj „terra rossa", vriedi najviše našemupriedjelu i svim kraškim zemljani. Vriedi već s toga, što je i busa-stom crnicom u šumi i jedinom zemljom po gorskih stranah, i štose čini, da su od nje po nizini postale brusničave, plodne na-plovine.

Šteta samo, što se ta crljenica na suši čvršće skrkava i jačerazpucava nego li netom spomenuta brusničava naplovina.

Po onih posve malih gorskih priedjelih krajiško-hrvatskogakrasa, koji su postali od pješčenjaka, (lapornoga škriljevca) i mela-fira, u kratko od i l a s t a kamenja, te na kojih s velike u dubinudosižuće raztrošivosti toga ilasta kamenja ima ilovine i dobranotemeljače ili zemlje zdravice, raste bujno rastlinje i ti priedjeli nemogu lako ogoljeti. Redovito ima ondje toliko vapnene sadržine, damogu uspievati biljke, kojim treba vapna.

Brusničava duboka n a p l o v i n a ravnih nizina, koja nipoštonije postala od podkladnoga kamenja, ta je naplovina jedina ze-mljasta i dosta duboka, da se namah može orati. Ima je, žalibože,na gorju samo 24, a na primorskom krasu samo 3 postotka po-vršine. U njoj ima vrlo željezaste ilovače te četrdeset i nekolikapostotka pieska i dobrano dosta vapnena Ugljana te tako to tlo

— 151 —

prija biljkam i vapnenkam i kremenkam. U zo čas se jako sgru-djuje i špice na suši u čvrstu, razsjedljivu gromaču, koja ondadakako i suhoćom i gustinom i razsjelinami bilju hudi. Ta se ne-

volja ublažuje u toliko, u koliko se mekotna zemlja (rastlinjem ignojitbom) pretvara u crnicu.

Svako je kraško tlo osušitije od zemalja po drugih krajevih.To s toga, jer je podkladno stienje puno pukotina i šupljina, u kojese svaka voda procjedjuje, po čem je dakako iz zemlje zdravicenestaje. To biva i u naplovini, gdje dakle malo kad ima one pod-zemne blagotvorne vode, koja ublažuje suhoću tla, kad dugonema kiše.

Ta je suhoća tla na krasu tiem opasnija, što je onud malokoje vrelo ili nadzemna tekućica, da možeš nadomjestiti kišu. Naj-većma se s toga strada na primorskom krasu, gdje ima samo jedanjedini i to samo kad i kad obilati potok (bujica pri Senju) i samogdjegdje po koje slabo vreoce.

Obilatije o priedmetu toga poglavja možeš naći u 2. dieluove knjige.

27.Podnebje hrvatskoga primorskoga krasa.

Po austrijsko-ugarskih kraških zemljah vrlo je čudno pod-nebje, posvema je različito od podnebja ostalih dielova ukupne dr-žave ; a to poglavito samo s toga, jer su sve te kraške zemlje naobali jadranskoga mora. Pustoši toga priedjela dojimaju se dakakopodnebja, ali samo u toliko, u koliko mu osiljuju neka opakasvojstva.

Značaj se toga podnebja iztiče najpače pri atmosferskih obo-rinah (opadinah), pri postupu i kolikoći topline, napokon pri omjerjuvjetrova.

Kras spada, razlikujuć se tiem od ostalih austrijsko-ugarskihzemalja, u pojas ravnonoćnih kiša, stoga ljeti malo kad d a ž d i , akiševito vrieme nastaje najpače u mrtvu jesen (mjeseca listopada istudenoga) a ponešto i proljećem (mj. travnja), zimi pako nijevelikoga sniega. Po tom znatna množina kiše kakovih 35—60" p.ne uzpješuje rasteža onako, kako drugdje, jerbo najviše pada umrtvu jesen, kada ne korsti bilju, a ljeti kad bi je najviše trebalonapredovanju rastlinja, onda je gotovo i nema. A i ono malo kiše,što se ljeti kadšto desi, ne vriedi mnogo, jer je to ponajviše putiuz oluju nastali pljusak, koji brzo odtječe i namah prestaje.

• *

— 152 —

S toga naravski u velike vriede proljetne kiše, te vlaga, po-liežuća od njih i od okopnjelice. Ako je ta proljetna zemaljskavlaga velika, to traje tamo do preko polovice lipnja. Ali ju biljemnogu godinu potroši do kraja svibnja te onda tja do listopadaizgleda samo od ljetnih oluja po koji majevit poškropljaj, a kadštonema sve ljeto takova nijednoga poškropljaja 1.

Nevolju nestašice ljetnih kiša povećava čitava povorka okol-nosti.

Najprije povećava ju velika ljetna toplota, koja je po priliciza petinu veća od toplote u sjevernih austrijsko-ugarskih zemljah.

Druga je okolnost prema sjevernim krajevom puno veća ve-drina neba, koja umnaža snagu sunčanih zraka nagonećih bilje, dase izhlapljuje.

Treća je pretežnija množina goletnoga tla, koje se jače uvrući,nego li ikoja zelen, a umanjuje hvatanje rose, dapače gdje su goletina daleko zahvatile, upijaju čitave oblake, a po tom se umnaža iz-parivanje bilja, a zaprečuju valjda ljetne kišice.

četvrta je nevolja, da je zemlja ondje, gdje je ima ponajviše,plitka te gotovo beziznimice željezasta ilovača, koja se za sušesgruda i razpuca.

Peta su pukotine onih stiena, što su pod pitomom zemljom,kroz koje svaka kiša često namah ili kašnje u utrobu zemlje do-spieva a te pukotine ni u dubokoj naplovini ne dadu vodi, da seondje pribire, a kamo li da joj dadu, da po površini zemlje potokomteče ili da iz vrela izvire.

Šesta je okolnost, da se sva zemlja velikom cjelinom snizujeput juga i put jugozapada, te tamo naginju i strane gora, a po tomje snaga sunca puno jača i suša puno veća.

Osobitost v j e t r o v a na krasu iztiče se tiem, što striekomvladajućih evropskih puhova od stožera polieže zloglasna b u r a aod polutnika j u g .

Bura je hladan, vrlo suh, gurimice (na mahove) udarajućisjeverno-iztočni vjetar, koji s visočine krasa k obali zauji i moremtja do prekomorskoga kraja zavijori, te se tiem iztiče, što iznenadanahrupi, što silno udara a zimi najčešće i najdulje bjesni.

1 Pošto pako meteorologijski prosječni brojevi poliežu od onih ljeta, kadsu oluje česte; to se po tih prosjecih ne može pravo omjeriti ljetna suša, štonocaruje na krasu.

— 153 —

Ta bura, od koje se i kosti mrznu, povećava suhoću i onakonevlažna tla, odnosi i ono malo mekote, opustošuje dakle još većmapustoši ako se gdjegdje još i zelene, premda prave zemlje ondje inema; zatiem udara na samotne biljke toliko, da se i ne mogupomoći, a gdje su joj najjači udarci, ondje i ne može ništa daraste. Izim toga uzburka more i razpršujuć valovom tjeme stvara inosi omaju na otoke, koji su poredani uz kopno, osoljavajuć onudusjeve i drugo bilje nahudi im često toliko, da gospodari pri žetviu velike kvaruju. Spomenimo još, da taj biesni svat na sve nava-ljuje, što je iz zemlje niklo, ili što stvoreno ili sagradjeno ljudskomrukom na kopnu strši ili po moru plovi, da osobito brodarenje za-prečuje i pogibeljnim čini te da daleko putujući brodovi i ne smijuu morlački kanao, a da zimi zaprečuje mjestno obćenje povišenedjelja — pa smo tiem ljudski ožigosali bura, kakva je.

Odkad su posvema ogoljele one gorske strane, što ih zovemoprimorskim krasom, odtad je u velike učestala i ojačala bura, jer,pošto je zeleni nestalo, to je glavni uvjet buri osilio, t. j. razlikatoplote zraka na gorju i onoga na primorskih strana povećala se jeznatno. I to je u prilog ljutoj buri, što su po onih stranah posjekligoru, te tako nema one velike mekanične zapreke puhu, štono seodozgo strmoglavljuje.

J u g je, kako ti hrvatsko ime kaže, južni, vrlo vlažan, mlaki često s kišom navaljujući vjetar, koji se samo na primorskompojasu svojim pravim značajem iztiče, a na gorski kraj niti tolikotopao niti toliko vlažan ne dolazi, uploške pako rastežu na krasusamo prija.

Tiem označismo uploške podnebje našega krasa; dužni smosamo još iztaknuti veliku razliku u tom pogledu medju hrvatskimprimorskim krasom i medju gorjem.

Potežkoće toga kraškoga podnebja dopiru do najveće mjereponajprije visokom ljetnom temperaturom (toplotom), koja je da-kako na krasu na visini kakovih 500' nad morskom razinom naj-veća, te (počam od početka svibnja do kraja rujna) srednjom svotomtoplote, prema okolici medju 2350 i 2810 ° R. migoli, dočim tasvota toplote u isto razdobje i po najblažih nizinah sjevernih au-strijsko-ugarskih zemalja ne nadmašuje 2000—2230 °.

Za tiem bivaju te potežkoće teže, što je sviet više manje po-sjekao goru toga kraja, po čem se i onako pretežnija množina golatla prejako uvrućuje. Tom na zelenih krajevih ne opaženom vru-

— 154 —

ćinom tla zaprečuje se padanje rose. jer je ni noćju dosta ne ne-staje, te se vlaga iz zraka ne može spustiti niče. Ta vrućina uz-dižuć se obdan u vis često potraša dio oblaka, koji se kadšto nadkrasom skupe, umnaža vedrinu neba i izparivanje biljaka, te za-prečuje i gdjekoju ljetnu mlakaicu, koja bi ovdje bolje došla, negoli igdje drugdje.

Treći su nam jadi, što onud sniegu, kada i zapane, nemadugoga obstanka. S toga propane ono zimskih opadina iz zraka ututanj, mjesto da kao drugdje proljetna okopnjelica promoči zemljuonda, kada bilje počima da raste.

Uz takove okolnosti nastaje onuda tolika ljetna suša da i jedno-godišnje mladice drveća usahnjuju, te uploške mlada gora dok senije dobro ukorienila i dok je pretanahna često gine a i staro dr-veće snije neku vrst ljetnoga sna.

Vještaci zagajivanju moraju dakle za tiem ići, da gorskomunasadu upriliče priliku, kako će moći zlokobnu ljetnu sušu pre-kužiti.

Velika i dugotrajna ljetna vrućina a slaba zimska studen to-liko ipak vriede, da ne samo biljka, ako ljetnu sušu prekuži, neo-bično krepka i bujna uzraste 1, već da i mnoge druge vrsti biljaovdje uspievaju, kojim na sjevernih i viših pokrajinah ni traganema. S toga raste u kraških šumah pretežice bjelogorica, te imaondje izim već u drugih zemljah udomaćenih još mnogih drugih,specifično južnih vrsti bjelogorice, dapače po prisojih donjega pri-morja uspieva i lovor, maslina, hrast (quercus robur) te plutak(quercus suber).

To se može tiem lakše pojmiti, kad se uz prije navedenesvote ljetne topline na um uzme i to, da se u kraškom primorjubroje srednje topline najstudenijega mjeseca (siečnja) + 3·5 do7° R. a najveće studeni (absolutni minimum) — 4·8 do 8° R., do-čim po sjevernih nizinah Austrije bilježe — 1·2 do 4·7 i — 19 do23° R.

Što sam dosle kazivao o podnebju primorskoga krasa, to po-glavito valja i o najdonjem pojasu primorja. Gore više — primorskise kras uzdiže do 2000' visine nad morskom razinom — nije baštoliko hrdjavo ni baš toliko dobro; ali je razlika puno manja, nego

1 Nije tuj samo bujnost krupnoće stabla i bujnost lišća kao na sjeveruveć i bujnost cvata i obilje ploda te dorastaj svieh dielova.

— 155 —

bi se po većoj visini očekivati moglo, po svoj prilici s toga, što sute gorske strane posve istolike i sastavinom i kipinom.

I bura bjesni puno jače na krasu nego li na gorju a opasnajoj snaga raste prema nizu sve to više. Najbjesnija je pod Vele-bitom, koji joj se opoprečuje bilom, 2000—3000' visokim, te jutako uzpire i osiljuje a bura okrene nizastrance niz puno strmijestiene put mora i strelovitom brzinom pojuri u dubinu. Osobito pogorskih uvalah, kud joj je lakše proujati i dolje niže, gdje se gor-ski podanci sbližuju i tiem sužuju dolinastu strugu, onud ta goro-padnica najvećom snagom udara i provaljuje.

S toga piri bura od Senja prema Bagu puno češće i u velikejače nego li na gornjem kraju medju Senjom i Riekom, a osobitojako udara striekom od Alana do Jablanca, od Oštarije do Baga,za tiem od Vratnika do Senja, od Krivoga Puta do Senja, a poistom Senju i senjskoj luci goropadni najpače do zla Boga.

Ta sila vjetrova propisuje onomu, koji će se podhvatiti za-gajivanja tieh goleti, da brani nasad i zemlju od bure nešto zidi-nami od kamenja, nešto pako tiem, da se presadjuje samo jedarnasad, kakova je lasno uzgojiti u sjemeništih.

Na g o r j u posve je drugo podnebje i puno se više sudaras onim, kojemu smo navikli na sjeveru austrijsko - ugarske mo-narkije.

U ostalom možemo, što je stanovitije, navesti samo o ko-ritastih ravnicah, kojih ima na visini kakovih 1100—2200' nadmorskom razinom, i koje su, rekao bih, prizemljem, na kom suuzzidane one gorske gromade. Jer više na tom gorju mienjaju sedakako osobito omjeri topline prema većoj visini sve više i više inapokon toliko, da na viših glavicah već ne može krupnogorica, ana najviših da ne može nikakva gora rasti.

Na prizemlju traje zima malne svake godine 5 mjeseci; ljetotraje uz jače promjene toplote 4—41/2 mjeseca; proljeće je vrlokratko, jesen je pako redovito vrlo liepa i prijatna a traje 2mjeseca.

Zimi zapane tuj sniega mjestimice 4—6' visine, te uztrajedugo, po osojih i u svrtkovih nailazi se na snieg tja do sredinemjeseca lipnja.

Ta zimska sniežna pokrovina ublažuje u velike ljetnu sušu,jerbo odgadja natapanje zemlje zimskim atmosfernim opadinami do

— 156 —

proljeća, kad je sniegu okopnjeti i rastnji započeti, dočim te opa-dine na primorskom krasu onako u tutanj prodju, jer sniežnoj po-krovini nema obstanka na površini primorskoga krasa.

Bura nije tuj ni malo silovita, jedva je nešto jača, nego li uostaloj austrijsko-ugarskoj državi, gdje se ukazuje snagom običnogastožernoga puha.

Obilatije progovorio sam o podnebju kraških zemalja a po-sebice o podnebju hrvatskoga krasa u 2. dielu a 34. poglavju oveknjige. U 29. poglavju napomenuo sam potanko sredstva, kojimizagajivajuć valja predusretati i odstranjivati štetno dojimanje pod-nebja.

28.Šumska narav i zagajaći nasad na krasu.

D r v e ć e p r i m o r s k o g a k r a s a .Premda su sve one strme strane, kojimi se krajiško-hrvatsko

gorje snizuje put mora, — naš primorski kras — u davnoj davninibile u šumu zarastle, to ipak ne možemo o šumi na tom kraju tjagore do najvišega mu ruba na visini kakovih 2000' nad morskomrazinom danas ni govoriti, jer joj ondje jedva ima traga.

U koritastih zaravancih te strašne pustoši ima do duše malih,zelenećih se, posijanih i drvljem zasadjenih oaza, koje spominju,što je onud naokolo bilo, koje nam takodjer svjedoče, da se testrane opet mogu zagajiti; ali su ti ugodni zaokružci premaleni,te gledali onamo s koje visoke glavice ili s mora, ne vidimo ništadrugo, već goli, u sivo bieli kamen vapnenac.

Ne mogu dakle o šumi na tom nesretnom krasu već samo opojedinom drveću govoriti, ili, da pravo rečem, ob ostancih togadrveća, u velike oštećenih nepogodami svake ruke, ili pako o drveću,koje bi se prema svojoj naravi i prema osobitosti te pustoši nanjoj zasaditi moglo.

Prije, nego li se latim biljoslovna opisivanja tih primorskihstrana, iztaknut mi je, da im velika razlika visine (2000') nije povodonolikomu nesudaranju domaće Cvjetane, kakvo se drugdje na istotoliko razdalekih visinah opaža a to je pojav, komu sam ja već upoglavju o podnebju uzrokom označio istolikost sastavina i kipinesvieh onih strana.

U donjoj četvrtini visine, počam od mora do posljednjihzaravanaka onih strana do kakvih 500' visine, dakle u p o j a s u

— 157 —

o b a l e opaža se posve južni rastež, kakov je po nizinah srednje igornje Italije, Istre i Dalmacije, te po donjem pojasu južneTirolske.

Po mjestih, koja su od oluje zaklonjena, jedva nekoliko hvatiiznad morske razine, dokle more udaranjem slanoga si valovlja iomajom nikakvoj biljci uspievati ne da, ima zidom opasanih vrtovai umilovanih ograda, štono su ili na položitih, zemljom obilatih,podgorskih zaravancih udešeni, ili pak tegobnim upriličivanjempodova (po Šuleku batrica, gredina) na vrletih stvoreni. Tuj se po-najpače uzgaja vinova loza, za tiem smokva, badem, maslina, murva(dud), (posljednje dvie najčešće nemarno) a onda i druge različitesrednjoevropske voćke.

Po kamenitih mjestih tieh na vrtove nalikih ograda, ili uznje u gajevih, platnom opasanih, uzgaja se i sama šuma, ponajvišei poimence: maljavi hrast 1, jasen 2, grab (grabić) 3, bjelograb 4,crnograb 5, cer ili cerić 6, maklen (paklen, tvrdak) 7, koprivić, (koš-ćela ili ladonja) 8, rašeljka 9, onda medju tiem drvećem grmlje:lieska 10, drien l l, svib 12, crni trn 13, glog 14, pistać 15 i dr. I prijeimenovana gora nalika je više na grmlje.

Po pustinji, u koju, tko hoće, ugoni stoku, i koja da pravorečem nije ničija, vidi se mjestimice cicerica 16, borovica 17, drača 18,ruj 19, kupina 20, kadulja 21, čubar 22 i dušica 23 te, dr.

Od izvanevropskih ali udomaćenih vrsti napominjemo jablani kanadsku topolu, kojih dosle vidismo doduše samo na naplovinahi uza sela; za tiem nerod (bagren) i pajasen (Ailanthus).

Vrlo je znamenito na tom kraju poimence oko sv. Jurja povrletnih južnih i zapadnih stranah pojedino borje (pinus silvestris)i mali borici na veliku obsegu. Dokazalo se, da su ti borici saminarasli, t. j. da ih nitko nije zasadio, te da su to ostanci nekadaš-

1 Quercus pubescens Wild. — 2 Fraxinus ornus L. — 3 Ostrya vulgarisWild. — 4 Carpinus betulus L. — 5 Carpinus orientalis Lam. — 6 Quereuscerris L. — 7 Acer monspessulanum L. — 8 Celtis australis L. — 9 PrunusMahaleb L. — 10 Corylus avellana L. — 11 Cornus mascula L. — 12 Cornussanguinea L. - 13 Prunus spinosa L. — 14 Crataegus oxyacantha L. — 15 Pi-stacia Therebinthus L. - 16 Rhamnus infectoria L. - 17 Juniperus OxycedrusL. - 18 Paliurus aculeatus Lam. - 19 Rhus cotinus L. - 20 Rubus fructicosusL. — 21 Salvia officinalis. - 22 Satureja variegata Host. - 23 Thymus vul-garis.

— 158 —

nje pano gustije (čestije) šume. Stabla su prema borju u hladnijempodnebju pravi patuljci 1. Svakojako će to biti najniži zavičaj boru,gdje još može životariti, ali životareć ipak vrlo dobro upitomljujetlo svoga stanovišta.

Na obhvatu strana od pojasa primorske obale pa sve donle,gdje već šume počimaju (dakle od 500—2000' visine nad morskomrazinom), dobrahno je jednolik značaj rasteža (vegetacije); bar nema jošdosta potanjih iztražaka, po kojih bi mogli iztaknuti vrlo bitne razlike.

Na tom se obhvatu slabo gdje nalazi poput vrta umilovananjiva kao na obali; bademu, maslini nestane namah traga, smokvimalo za tiem, a vinsku lozu i obične voćke nać ćeš samo u zavje-trini oko dvorova onih, koji su im osobiti ljubitelji.

Izmedju drveća nestaje pistaćkoga grmlja a u sredini obhvatai koprivića te rašeljke, za tiem borovice crljenih jagoda, mjestokoje se ukazuje prosta borovica. Naprotiv oko te sredine učestalieska i svib obiju vrsti a novog se grmlja ukaže: krušina ili kr-kovina 2, u crno crljena i grozdna zova, zovika ili bazga 3, habadili apta 4, divja bazga ili bobut 5, šipak i crljenolisti šipak 6, a odkrupnogorice sitnolista lipa 7, jasika ili trepetljika i klen, ako kad-što i niesu krupna stabla; napokon eto već i bukve, ako i jest uprvotač kukavnim grmom.

Od prizemljasta grmlja gubi se kadulja te je u sredini ne-stane posvema, dočim se na čubar još nailazi.

Gorom se tuj iztiče pretežice i svagdje cer i maljavi hrast tejasen; a gdje je bolje melafirsko tlo, bor i tupolisti javor 8.

Gdje to spomenuto bolje tlo medju Senjom i Vratnikom po-čima, tuj je i sve rastlinje drugoga značaja. Tuj već ima livada ipašnika sglobita busa, tuj već ima dobre krupnogorice u gustih hra-sticih, boricih i jasicih.

Prosjekom do kakvih 2000' visine nad morskom razinom, štogodj nije obradjenom dobricom (umilovanom zemljom) 3, sve je,izim jedine netom spomenute melafirske okolice, sama pustoš, gdjepo grebenju, kršu i ruševini rastu samo pojedine trave, zelje i

1 Za četrdeset i koju godinu već dorastu a ne nadvise 20' nit postajukrupnije od 8—10".

2 Rhamnus frangula L. — 3 Sambucus nigra, 4 ebulus et 5 racemosa L. —6 Rosa canina L. et rubrifolia Vil. — 7 Tilia parvifolia L. — 8 Acer opuli-folium Vil.

3 Ni oni grmići, što ih zovu državnom branjenicom, ne bi se bili podiglina onom najmanje goletnu tlu, da ih niesu zidom ogradili.

— 159 —

grmlje, koje nigdje nije na okupu, i kojemu pustopašice onud ho-dajuće blago ne da, da uzraste, koliko bi inače moglo.

Za tiem se počimlje jedino rastlinje prikupljati, travke sesrašćuju mjestimice u busenje, grmlje udara u vis i biva češće,prvo ili kašnje ukazuju se makar i mali te obršteni grmići. Većnema tuj specifičnih vrsti grmlja donjega kraja, nego eto mukinja 1

i pasjega groždja 2 a izim toga sviblja, topolja, lipja, klenja i bie-loga javorja. Po koji rastić nadje se samo po prisojih i u zavje-trini, mjesto cvjetnoga pomila se prosti jasen, bukovlje, malo nižekržljavo, podiže se i izilazi krupnogoricom; eto već i jele i omorike,i bieloga javora 3 uzrasla do visine krupnogorice; u kratko eto nasu orografskom i porastnom pogledu na prielazu na gorje ili visočine.

U prvi mah dojima nas se kraška vegetacija poput velikekukavštine. Al i taj dojam biva drugačiji, pogledamo li bolje i uz-memo li na um okolnosti, uz koje bilje tud životari.

Uzme li se na um težki napor, kojim se svaki organičan životboriti ima, da se održi i obrani od suše, oluje i nagle promjenevremena; uzme li se na um, koliko se slabo ukorjenjuje bilje uonoj malici zemlje i koliko ga neprestance, brsteć i hodajuć, uta-manjuje stoka a bome i čovjek idući samo za tiem, da sve u svojukorist uporabi: to se napokon moramo čuditi, da nije tuda svavegetacija već prestala, i da još svuda ima makar po koje drvce.

Uzme li se dapače na um, kako se najhrdjaviji grmečak,kakov je kržljava jela, namah oporavi i dobrahno uzraste, čim gaprestane zlostavljati sviet i stoka, pogleda li se, koli bujno na-preduje drveće u obzidanih, iznimice dobro gojenih gajevih, to semora priznati, da baš na primorskom krasu ima rastače životnesnage, kojoj se moramo čuditi.

Tomu je dakako povodom dugo trajanje vegetacije i toličinatoplote i svjetla, za tiem snaga crljenice ilovine, prijajuća osobitovapnovitu bilju, za tiem vriedi mnogo i gvozdena životna snagakraškoga bilja, koja je ondje već postala pasminskom osobitošću.

Čini mi se, kakvo je krepko bilje, da je takva i stoka i dasu takvi i sami Krašani. Strašne oskudice, što ih mora na krasupodnositi sve, što bitiše, krive su tomu, da sve propasti ili po-ginuti mora za mlada, što je iole slabo; za pomladu ostaje daklesamo ono, što je željezne naravi, po tom je ta čudna žilavost po-

1 Sorbus Aria. — 2 Lonicera xylosteum. — 3 Acer pseudoplatanus.

— 160 —

stala napokon stalnom svojinom svih kraških organičnih pasmina,i njom će se odlikovati vazda.

Promozgav sve to moram svjetovati, neka kad jednom stanuzagajivati primorski kras upotrebljuju redovito samo domaće sjemei domaće sadjenice ili bar sjeme i sadjenice iz drugih kraških prie-diela. Umnim uzgajanjem i prigledom može se pomladak gore odkoljena bolje razvijati i do takvih plemena dotjerati, koje će seodlikovati ne samo velikim tvarnim razvojem drugih vrsti, već ionom mjestnom prednošću ne, čuvene žilavosti, koje u nedomaćegabilja nema.

Pošto tako u kratko nacrtah naravni porast, sudim, da mi jesad govoriti ob onih vrstih drveća, što ih treba zagajivajuć primor-ski kras osobito zasadjivati.

U tom pogledu moram da kažem, da nam uz tolikovrstnunaravnu vegetaciju ne treba dugo tražiti i izpitivati.

Sve one vrsti gore i grmlja, koje su na primorskom krasujunački podniele sve dosadašnje strašne i silovite nepogode i na-padanje, zaslužuju prednost pred nedomaćimi vrstmi, kojimi se istompokušati mora, da li mogu na krasu uspievati i obastati. I po go-spodarstvo su bolje domaće vrsti, jerbo daju dosta onoga, što narodnogospodarstvo ovdje najpače zahtieva; a to je dobra gora svake ruke idobro uporabljiva krma od lišća. Dapače i manje vriedno grmlje2. i 3. razreda, u k o l i k o ga v e ć u z a g a j i š t u ima, vriedi dase podiže već s toga, što je umjetno zagajivanje tegobno i što mnogostoji, a odtuda sliedi, da nam je samo ondje izbirati, gdje nemabaš nikakva drveća ni grmlja.

O toj stvari imao bi svakomu za dušu privezati ove pri-pomene :

Jasen (Fraxinus Ornus) uspieva na primorskom krasu omje-rice vrlo dobro, okrupni i pomaže se većma, nego li ikoje drugotvrdo drvo, dobiva se od njeg vrlo dobro tvrdo i žilavo gorivo igradivo, a što na krasu vrlo mnogo vriedi, jasenovo je lišće naj-bolja krma; zatiem je omjerice lako uzgojit ga i podići; u kratko:po mom je sudu jasen najpreča vrst gore, koju valja prije sviehostalih uzgajati i podizati, a mislim, da baš te vrsti imade najvišena primorskom krasu. Ista jasenova sitnogorica može se dobro upo-triebiti, jer se od jasenovih mladica (od pruća) dobivaju vrlo dobriobručevi a njim je vrlo dobra prodja u obližnjih lukah.

— 161 —

Jasen se može i sadjenicami valjano razsposadjivati. Ja doduše ne mogujamčiti za to, jer mi nije bilo sgode, da se o tom temeljito osvjedočim. Pošto bise pako sadjenicami zagajivanje vrlo unapriediti moglo, to moram najpriložitijepreporučiti neka se to pokuša.

Prosti jasen (Fraxinus excelsior) nadmašuje valjanošću krmeod lišća cvjetni jasen te i drugačije jedva i čim zaostaje iza ovoga;dokazano je, da uspieva na gorju i na gornjem kraju primorskogakrasa, da li bi niže na pravoj goleti uspievati mogao, nije jošstanovito.

Ne vjerujem, da bi mu tuj podnebje pretopio bilo, jer sam uperivoju Lazaretu obitelji Godinove na istarskoj obali pri Kopruvidio prosti jasen, gdje je krupan uzrasao. Ali to nije dokaz, da bitakov uzrasao i na primorskom krasu; jer u onom perivoju rastena naplovini te ima dobrano podzemne vlage, a na krasu morao birasti na suhoj goleti. I to umnaža moju sumnju, što još nitko, kolikoja znadem, nije na krasu našao samonikla jasena.

Sudim dakle, da imam sadjenje prostoga jasena na gorju i nanajgorjem kraju primorskoga krasa neokljevce i najtoplije preporučitia na nižoj pravoj goleti da se sadjenje samo p o k u š a . Takva po-kusa čini mi se pako to drvo zaisto dostojno.

Maljavi hrast ili dub (Quercus pubescens) raste na suhomkraškom tlu omjerice vrlo dobro, ta je hrastovina dobre ciene, ališće dobra krma; samo se teže uzgaja, nego li jasen. Ipak vrieditoliko, koliko i jasen, da se sadi, jerbo je hrast najbolji nadrastniksrednjogorici a mora se oko toga nastojati, svuda, gdje iole imadonje zemlje, da se mjesto sitnogorice radje s r e d n j a šuma uzgaja.Svjetovao bi ipak podizanje rastika sadjenjem žira.

Šumarskomu savjetniku vitezu G r u t t e n b e r g u desila se sgoda opaziti, dapridanci (pomladci iz panja) uztrajivaju kakvih 50 godina, da okrupnjivaju do36 centimetara debljine i da uzrašenju do isto tolike visine (8—12 metara naposve kamenitom a 15 metara na boljem tlu). Rašću iz sjemena ima 200—300godina a okrupni do 60 centimetara debljine.

Sitnogorica, kojoj ima 7—8 godina, debela je 5—8 centimetara, a kojojima 20 godina, debela je 15—20 centimetara. Prosječnoga prirasta naračunavav. Guttenberg po istarskih pronalazcih od rali:

prosječene sitnogorica8-godišnje 45 k'

12-godišnje 55 k'20-godišnje 65 do 70 k'.

Cer ili cerić (Quercus cerris) nije toliko valjan liesom, alidrugčije ne vriedi manje od maljava hrasta, te bi mogao valjati,da se drugotan medju srednjom gorom uzgaja sitnogoricom.

— 162 —

Grab ili grabić (Ostrya vulgaris) i crnograb ili crni grab(Carpinus orientalis) južno je drvo te na primorskom krasu, kolikose vidi dobro uspieva. Orahovina je vrlo dobar lies, a grabovo lišćedobra krma; samo možemo prigovoriti grabju, da ga toliko ne pri-rašćuje, koliko cvjetnoga jasena i samoga hrasta. Ipak vriedi grabje,da se uzgaja sitnogoricom u budućoj srednjoj šumi 1.

Klen (Acer campestre), maklen (A. monspessulanum), itupolisti javor (A. opulifolium) vriede da se sade, jer im valjadrvo za svaku porabu i lišće za brst; lahko se presadjuju, samoim treba više zemlje osobito tupolistu javoru. Gdje dakle ima dostadonje zemlje, neka budu to u srednjogorici nadrastnici — ali samonasad drugotne vrsti.

Bieli javor (Acer pseudoplatanus) krasno je drvo za visočine,a uspievat će i na gornjem kraju primorskoga krasa, gdje se još idanas nailazi na šumu, na pravoj kraškoj goleti ne će mu biti niprikladna mjesta, niti obstanka.

Koprivić, košćela ili ladonja (Celtis australis) valjao bi radvrednoće liesa i što se lako podiže; ali će jedva drugdje uspievati,nego samo po nizinah, gdje ima dosta gornje i donje zemlje. Nakrasu ostat će ta vrst vazda drugotnom 2.

Gluhi bor (Pinus austriaca) udomio se do duše na krasu.Ali bud mu je tuj donja medja uspievališta, to će na krasu jedvakad do ugleda doći. Cetina mu ne valja za krmu, s toga će semalo tko nanj obazirati. Ali pošto borje stvara, pod sobom mnogucrnicu te s toga vriedi obzira, to bi ja savjetovao svakako, da serazsposadjuje medju sitnogoricu, kako će svaki bor izaći nadrast-nikom, a valjda će medju sitnogoricom bolje uspievati, nego li sam.

Izmedju inostranih vrsti drveća preporučivalo se često za za-gajivanje krasa:

Morski bor (Pinus halapensis) i pajasen (Ailanthus glan-dulosa). Da morski bor u pojasu obale a pajasen i po visini uspie-vati može, ne dvojbim ni malo po onom, što sam o porastu jednei druge vrsti pronašao u Dalmaciji. Samo ne vidim prave koristi,

1 Po šumarskom savjetniku G u t t e n b e r g u ima u Dalmaciji crnoga grabana visini kakovih 1500', a prostoga graba na visini kakovih 1500 do 2500' nadmorskom razinom.

2 Po selih na obali ima već sada u podkućnih vrtovih liepih i krupnihkoprivića.

— 163 —

koja bi se sadjenjem obijuh vrsti imala postići, s toga i ne mogusvjetovati, da se na hrvatskom krasu sade.

Ta činjenica, da brsteća stoka ne navaljuje na pajasen, nevriedi mnogo na hrvatskom primorskom krasu, jer hoćemo li saditipo krasu to drvo, onda onud, gdje se uzme zagajivati, treba namahzatrti stoku. Vrlo je liepo svojstvo pajasenovo, čim se gdje udomi,da ga ne možeš zatrti, jerbo ima preobilato žilje; ali i prije pre-poručena domaća bjelogorica odlikuje se istim posve dostatnimsvojstvom; a pajasenovina ne vriedi mnogo niti pajasenovo lišćevalja za krmu.

U ostalom priobćuje šumarski savjetnik vitez Guttenberg, da su strašnusušu g. 1873, kadno od kraja lipnja pa do sredine listopada nije bilo kiše ikadno nasadi i predjašnjih godina ostalih vrsti drveća propadoše, jedine paja-senove mladice vrlo dobro preživljele.

U Dalmaciji zasadjuju mladice iz koriena i samo korienje pajasenovo po-lažuć ga napokos, da samo vršak iz zemlje viri.

Sam sam se pako osvjedočio, da pajasenje na dalmatinskom obalskom po-jasu ne će moći pretrajati 40—50 godina; dakako da i za to kratko doba pona-raste vidionom krupnogoricom.

Nit od morskoga bora ne ima dobra liesa, ni tomu blago nebrsti lišća; izim toga hoće se morskomu boru, da ga sa cielimsustavom korienja presadjuješ, morao bi ga dakle uz nemali trošaku loncih uzgajati.

Nerod ili bagren (Robinia pseudoacacia). Ta američka vrstdrveta može po onom, što se je na austr. primorskom krasu po-kazalo, posve dobro uspievati i na hrvatskom primorskom krasu.Nerodov je lies vrlo dobar, a i lišće mu osobito valja za krmu.Nerod je tiem napredniji, što se iz panja i iz korienja pomladjuje,te što se ne da zatrti, gdje ga jednom zasadiše. Uza sve to nijenerod ni malo vredniji od domaćih vrsti drveća. Samo s toga, štose izvanredice lako razplodjuje i što to osobito u početku zagajivanjamnogo vriedi, uvrstio bi nerod u red onoga drveća, što ga je vriednozasadjivati ma bilo samo uzgredice.

Kanadska topola (Populus canadensis). Lies toga inostran-skoga u Austro-Ugarskoj već udomaćenoga drveta ne valja do dušeni zašto, ali mu je lišće da ne treba bolje za krmu. Nevaljalostliesa moglo bi nadomjestiti to, što vrlo brzo raste. Da će toj topolii primorsko podnebje prijati, svjedoče one domaće topole i jabla-novi, štono na mnogih mjestih po obali vrlo dobro uspievaju; a da

— 164 —

joj ni ljuta bura ne nahudi, eno tomu svjedočanstva u kranjskojIpavštini.

Dvoje je osobito u prilog kanadskoj topoli. Prvo, što brzoraste, kako već spomenusmo, dakle bi sadeć topolu prije došli douspjeha. A drugo je, što se može vrlo lako i gotovo ni o kakvutrošku pozasaditi sadjenicami; ta pako prednost vriedi osobito upočetku zaplodjivanja krasa i pretezat će jako sve dotle, dok sezagajivaoci krasa ne dovinu viška vještine u tom poslu.

Ja ne idem za tiem, da se zasade čitavi topolici, ali bi sva-kojako trebalo uvrstiti kanadsku topolu medju onu goru, koja vriedida se sadi, a gdje ima u kršu i ruševini isto zemlje, ondje joj jepravo mjesto.

Što ovdje rekosmo o kanadskoj topoli, to valja i o našem do-maćem jagnjedu ili janji (populus nigra).

Veliki orah (Juglans regia) i druge vrsti upitomljenih oraha.Orah nije doduše pravo šumsko drvo; ali pošto se u zadnju rukuide samo za zaplodbom i pošto je šuma tomu samo sredstvo, to dotoga svojstva nije ni stalo.

Orah uspieva na krasu omjerice vrlo dobro, a tomu eno tisućegorostasnih svjedoka u svih kraških zemljah. Bura mu ne moženahuditi, što se vidi i po drugih priedjelih, kud ta goropadnicabjesni. Orah naraste velik, dobro obranjuje od sunca i vjetra i ovogse sila onj ustavlja. Orahovina je vrlo valjan lies, a osobito pretežeto, što mu je obilan i dragocjen plod.

Valja mi dakle osobito iztaknuti orah, manje s toga, što niješumsko drvo, ali ponajviše u taj smjer, da se oko sela i zaselakapozasade orašici.

I na obćinskih pašnicih i na seljačkom posjedu vriedili bimnogo takvi orašici, jerbo im pod strehom ipak raste trava, dapačejoj takov hlad prija.

Trešnja (Prunus avium). Pošto trešnje na krasu omjericevrlo dobro uspievaju, to zaslužuju to veću pažnju, što im je lišćevrlo dobra krma. Valjalo bi i trešanja nasaditi i naciepiti punevelike voćare, a samo se sobom kaže, kad ih već oplemenjuješ, nekaih bude svakoga roda i plemena.

Dud ili murva (Morus) uspieva na krasu posvema dobro avrlo mu je valjan brst; moglo bi se dakako i dudovo grmlje medjuostalom sitnogoricom uzgajati a svakojako vriedi dud, da se nakrasu sadi. Ta bi mu vrednoća poskočila, kad bi krašani uzeli bube

— 165 —

hraniti, a onda bi trebalo zasaditi dudike oko sela i zaselaka, kaoi orašike i trešnjike.

Lieska (Corylus Avellana) imala bi se umnožiti, ne samos toga, što je već sada prodja ljeskovih obručeva znamenita već iradi lješnjaka, a da ovim poraste vrednoća, trebalo bi kašnje poza-saditi i plemenitije vrsti lieske.

Rašeljka (Prunus Mahaleb) vriedi, da se na donjem krajuprimorskoga krasa sadi, jer dobro raste i ima na njoj dobra brsta ijerbo se na njoj plemenitije voće ucjepljuje i dobro prima.

Ruj (Rhus Cotinus) napreduje, dapače buja već sada i svudate po najgorih kraških mjestih; samo se dosadašnjim načinom upo-rabe za treslovinu vrlo tamani te ostaje prizemljastim grmljem.Moramo žaliti, što se po svoj austr.-ugar. državi rujevina toli si-rovim i substanciju uništujućim načinom (nemilom uporabom či-stoga proizvoda majke prirode) nabavlja, jer sakupljač rujevine jedvaprievriedi nadnicu, dočim zatire proizvodaći priedmet t. j. rujevogrmlje. Nikad valjanijega povoda umnomu postupanju! Trebalobi jednostavno zasaditi rujike i uzgajati ih sitnogoricom, a sječurazdieliti u česte obhodje. Tako bi nabava rujevine izmetala velikukorist, a osobito bi na hrvatskom primorskom krasu tiem više vrie-dila, jer ondje nemaju žene, starci ni djeca nikakve zasluge.

Kad se mogu rujici u Italiji uz velik tehničan i gospodarskinapredak umno uzgajati, zašto se to ne bi moglo postignuti i nahrvatskom krasu?

Ja bi dakle zaklinjao one, kojim je ikakva vlast dana, nekabi oko toga krepko nastojali, da bude na krasu takvih rujika 1.

Borovica (Juniperus) i drača (Paliurus) ne daju nam isti-nabog, Bog zna kakovih proizvoda; ali napreduju i na najpustijojgoleti, ter se ne dadu zatrti. Gdje se dakle, s koga mu drago raz-loga, bar u prvi mah ne bi moglo ništa drugo zasaditi, tuj bi i tokukavno trnje dobro došlo, imalo bi se dapače uz vještačku pri-pomoć nadopunjivati i širiti, a to bar ne bi stalo ni mnogo trudam mnogo novca.

Š u m a n a g o r j u .čim se, gdje ti drago, sa primorskoga krasa popneš na gorje

ili visočine iza njega, najpače uzduž Velebita namah osjećaš, da si

1 Kako se uzgajaju italski rujici, o tom pogledaj u „austrijski mjesečnikza šumarstvo«, godišnjak 1873.

12

— 166 —

sa topla, suha i nehladovita europskoga juga iznebušce dospio uumjerenu, vlažnu i šumovitu srednju Evropu.

Eto ti širokih, kadšto posve ravnih dolina, eto valovita, premdai kotlasta složaja sa brdinami srednje ruke, koje su malo gdje pre-strme; eto umjereno vlažna podnebja a nema ljetne suše, eto velikihgrmovitih pašnika, te njiva i livada, na kojih nema drveća, i velikihsela; namjesto opake bure puše kada koji blažiji vjetar. Mjesto raz-daleke sitne i srednje te raznolike južne bjelogorice eto već jedno-likih velikih šuma, eto bukava, jela i omorika, većim dielom dobrouzraslih i barem u sredini šume naići ćeš na mnoge i često ovelike,prašumske kotline i tuj na orijaška debla na onom istom vapnu,koje nam je na strani prema moru krivo postanku strašne pustoši,što ju krasom zovemo.

Samo dvojim se razlikuje to gorje na prvi pogled od gorjasrednje Evrope. Ponajprije ogolećivanjem, mjestimice već daleko do-spjelim, a onda surovošću samo najprvobitnijim ratarstvom bavećegse narodnoga gospodarstva, koja se i na vanštini polja i šume neu-godno opaža te koja osobito šumarstvu nije dala, da se i malopopne sa svoga najnižega stepena, na kom, jedva i kakvim hvalećse proizvodom samo bezbrižice i zatirući substanciju troši ono, štoje stvorila priroda bez ljudske pomoći.

Kako već rekosmo, razlikuju se jako šume toga gorja već isvojom vanštinom od šuma drugih naprednih zemalja, gdje je šu-marstvo najvećma doćerano. Tuj je sam samorast — te jedva mje-stimice i slučajno nalaziš istu goru, drugud su pomiešane svakojakevrsti, u koliko im stanovište prija, ali je ipak ona vrst pretežnija,koja bi imala, po svojih i po svojstvih stanovišta tuj gospodovati.To su većim dielom prave prašume (ili gvozdovi, komu je nazivuŠulek prevolio), gdje još nitko i nikada nije sjekirom mahnuo; alima i ne posvema posječenih, polutnih prašuma, a ni oni naraštajiniesu dosta istovjeki, gdje goru u počep posjekoše, gdje bi se daklemlada šuma imala smatrati gojenicom dotičnoga šumskoga gospodara.

Riedkih iznimaka istovjekih uzraštaja imade sbilja samo u po-jedinih šumah, gdje se bjelogorica u počep sieče, osobito gdje jeseljakova imovina, ili u onih malih gajevih, gdje su šumari umjetnimnačinom pokušali podizati goru.

Ovdješnjim šumam ni nema prave medje i niesu onako, kaou najnaprednijih zemljah odieljene od polja; dapače polja zarašćuju j

— 167 —

postupice u grič, obršteno i poizsiecano grmlje biva sve to gušće,te napokon više ili manje daleko od sela eto i prave šume.

Narod se ni malo ne žapa šume te vlastan budući u njoj drva-riti i blago pasti smatra se u neku ruku suvlastnikom i s togavlastnim izkrčiti komad šume, i takvu krčevinu posijati a kašnje jusvojatati; pravi gospodar šume slabo je čuvao svoju imovinu, nijeni dospio, da prave medje udari oko šume, a to je sve uzrokom, dakrajiške državne šume izilaze ne omedjene.

Uz to, te uz darmar balvanastih kotlina i kamenitih brdina,izilazi po njih šireća se još svejednako nepristupna i posvema prvo-bitna šuma vrlo divlja i strašna, da joj još ne izpitana nutrina za-plašuje posjetnika onom gluhom samoćom, s koje bi pojedinac lasnomogao zalutali u nepovrat. Koli se brzo i vrlo mienja valjanost sta-novišta, tako se mienja i uzrast gore. Gdje je tlo duboko i vlažnopo kotlinah i koritih, gdje ima debele crnice, a po njoj mehke ma-hovine i gomili truline, ondje je prirast velik, ondje su stabla visokai veličanstvena, osobito jele i omorike; a na kamenitih glavicah istranah eno riedke sitnogorice, nizkih nevaljastih već šiljastih sta-bala, ili pak vrlo česta (gusta) ali tankovita i vrlo slabo prirašću-jućeg uzraštaja, osobito bukovja. Takvi su bukvici često posve kržljavi,poimence gdje je plitko tlo, gdje su balvanje i ruševine vapnencanaskladane.

Uza sve to, što je stanovište uploške povoljno, to su ipak bez-obzirnošću ljudi a najpače ne ograničenom pašom na najvećem udarcustojeće šume već opustošene ili bar vrlo oštećene. Veliki priedjeliuza sela počeli su ogolievati, a za malo će i ono malo već sadaokržljala grmlja nestati, pa eto onda i tuj puste goleti!

Glavne vrsti gore na krajiško-hrvatskom gorju jesu b u k v a ,j e l a i o m o r i k a ; ima dielom samih bukvika, jelika i omorikovaca,a dielom i pomiešane bjelogorice i crnogorice.

Najviše ima b u k o v e gore. Na dobru stanovištu raste bukva120—150 godina, postoji zdrava 150—200 godina; gdje u bukvikunema čistina, računa se 60—90 k.' prosječnoga prirasta.

Budući vapnenom biljkom preteže bukva množinom i na malnebezzemljastom, suhom i kamenitom kraškom tlu, pa premda joj imai tuj 150—160 godina to ipak u najboljem slučaju nije deblja od18—25" ni viša od 80-100'.

Po najgorih mjestih, gdje je bukva izim toga buri na udarcu,jedva da nadvisi sitnogoricu.

*

— 168 —

Iza bukove ima najviše j e l o v e gore, ali je jela i godišnjimdrvenim prirastom i debljinom i visinom pojedinih stabala kao iproizvodljivošću svake rali isto čestih jelika puno naprednija od bukve.

U ogulinskih šumah, poimence u Tuku, Begovu Razdolju, Ja-senku, Vrbovskom, Mesulinskom Potoku, Maloj Gori, Velikoj i MalojKapeli, za tiem u otočkih šumah, poimence u Begovači, ApatišanskojKosi, Velikom Razdolju, Velikom Liscu, Javorniku, po južnih stranahPliševice, gdje jelova gora više nego li dvie četvorne milje prašumepretežice zaokuplja, ima gorostasnih jela, 180—220' visokih, 4—5'debelih, u kojih ima 300 — 500 k.' drvene usebine a godišnjega pro-sječnog prirasta računa se od rali 120—140 k.'

Po zakloncih i na boljoj zemlji zahvaća daleko sama jelovagora 1.

Ali to širenje jelovja trglo jako u nazadak. Opaža se to u ve-like u otočkoj pukovniji a još većma u ličkoj, gdje je negda tolikojelove gore bilo, koliko i bukove, dočim jele dan današnji, izuzamneke male jelike, samo tuj i ondje u bukvicih rastu. Taj se pojavpripisuje većim prorjedjajem šume dosadašnjom posjekom.

O m o r i k a ne zaostaje porastom iza jele a množinom dolazinamah za njom. Većim dielom pomiešana je medju bukve i jele,

1 G. 1869. obadje putujuća skupština austrijskog državnog šumarskog dru-žtva (pisac bio joj odličnim članom a prevodilac podpredsjednikom) krajiško-hr-vatski kras te tom sgodom u nekoj prašumskoj kotlini Begovače (u otočkoj pu-kovniji) pronadjoše:

Na jednoj rali šume bukava jela skupa

Obhvat površine rastišta ¤' 92 221 313Koliko ima stabala 100 54 154Stabla su debela palaca 6—41 20—46 —

13 28Srednji obhvat površine rastišta ¤' 0·92 4·25 —Stabla su visoka stopa 55—100 90—145 —

70 120Daje drva normalnih hvatova po 100 k' 40 101 141Formalni broj cieloga stabla 0·61 0·38 —Drveću ima godina 100—220 370—290 .

170 240Prosječnoga prirasta od prilike kubičnih stopa 23 42 65

Našla se ondje blizu gorostasna jela, 160' visoka 54" promjera, gdje je naj-deblja, a 35" promjera nad 70. stopom visine. Formalnoga broja (omjera pravemjere stabla prema kubičnoj usebini stubline jednake visine i prizemljaste kru-pnine) cieloga stabla našlo se 0·42, a drvene usebine 1068 k'.

— 169 —

al je ima i same, poimence u Tuku i Begovu Razdolju ogulinske teu Štirovači otočke pukovnije.

Druge vrsti drveća ima redovito samo pojedince medju pre-težnijom, već imenovanom gorom. Evo znamenitijih vrsti:

B i e l i j a v o r medju bukvom i jelom ljepotna uzrasta, 120'visok u njega ima do 150 i više kubičnih stopa usebine.

G r a b a r , m u k , b r e k , mjestimice uprav bujajući j a s e n , naććeš i uglednih t i s o v i h stabala i b r i e š ć a .

B i e l i se b o r nalazi medju ostalom gorom, ali vrlo riedko,u otočkoj pukovniji ima ga na dva mjesta poveća množina.

Po gdjekoji ostatak još dobra i opustošena r a s t i k a svjedočijasno, da je negda u zaklonitih dolovih i po prisojnih stranah rašćeliepo uspievalo, ali ga nemilice posjekoše. Dan današnji nalazimosamo male cerike i rastike po južnih i jugozapadnih stranah sviuhtriuh pukovnija. U Krbavi (u otočkoj pukovniji) ima pod Bunićemna ravnoj dielomice melastoj naplovini one doline rastik, kog je za-sadio glasoviti i nezaboravni vojvoda L a u d o n (bivši onda kapeta-nom u Buniću), te njemu u slavu zove se Laudov gaj.

L i s t v e n i c a iliti a r i ž nalazi se samo u ogulinskoj pukovniji,gdje ju umjetnim načinom uzgojiše.

C r n i b o r , nalazeći se u boricih na melafirskom tlu na Vra-tniku u otočkoj pukovniji, ne spada više medju drveće visočinaili gorja.

U čestoj šumi nadje se malo sitnogorice; u jelici je bukova,u bukvicih jelova, a u obima lipova i jasikova iliti trepetljikova. Alina rubu šume pridruži se još i lieska, i svib i borovica te mnogai raznolika smjesa ostaloga grmlja.

Bukva dopire uzbrdice do 4000 i do 4500' nad morskom ra-zinom i tu je još stablo vita ali iznad 4500—5000' nalazi se samokržljavim grmljem.

Na najviših brdinah (primjerice na Šatorini) ima na gornjemrubu šume tik pod glavicami i planinski bor (iliti kako Šulek misli:hojka — Pinus Mughus Sc.)

Mnogi podatci svjedoče, da i u hrvatsko-krajiških šumah mje-stimice i postupice jedna vrst gore drugu a osobito vrlo često bukvazamjenjuje jelu, al da jela opet dolazi iza bukve.

Svatko će shvatiti, da uza sadašnje napremice na krajiško-hrvatskom gorju ne može govora biti o točnih statistikah kolikoće,ob oštrih izvidih uzrasta, o potankih osnovah uredbe i o preciznih

— 170 —

proračunih prihoda, kako se to može i mora zahtievati u u z g o j e -n i h šumah naprednih zemalja, da se dakle u svieh tieh poslovihsamo do takove točnosti doći može, koja je u pojedinom vrlo malate s toga samo valja i vriedi, kad se je na velike prosječne brojeveobazirati.

Mnogo se hvalilo stabalje iz šuma toga gorja, osobito čudiomu se čudom sav sviet na parižkoj svjetskoj izložbi g. 1867. Uistinu zanimljivo i divotno je to stabalje, u koliko se na um uzimlje,da je samo prostom pričinom prirode ponaraslo.

A ne će te zanimati, nit ćeš se diviti, uzmeš li na um ljudskupričinu i smatraš li ga priedmetom narodnoga gospodarstva; sudećitiem odlučnim pravcem ostat će ta gora prema desnim proizvodomnovovjekoga i umnog šumskoga gospodarstva daleko u nazadku.

U nutrini prašumskoga stabalja, koje je davno prevalilo dobunajvećega prosječnoga prirašćivanja, koje je dakle prezrelo i čestose dapače sušiti začelo, ma mu strž jošte i ne trunula, ima ostarjeledrvnine, kojoj je manje više nestalo čvrstoće pruživosti i dugovječi-tosti, dakle svojstava, koja se na gori najviše zahtievaju. S toga ibiva, da prividice krasna stabla, kojim je strž uzela trunuti, ne va-ljaju ničemu ili samo dielomiee, i što se nadje netrula, da je nu-trinom nejedro i kršljivo i da od takve starogorice ne može primje-rice u otočkoj pukovniji šumsko i tleno proizvodaće družtvo nikakvetanje gore gotoviti do brvana, jer je kako rekosmo nejedra i kršljiva.A i u stabala, koja još niesu prezorjela, nije sraslost drvnine jednolika, kako se to zahtieva, jer dok su ta stabla mlada bila kunjalasa pritiska velike gore i nije se mogla u njih šira strž zametnuti,pa to mnogo hudi kakvoći debla. A kupci gore redovito i ne tražeorijaških stabala, već zahtievaju ponajviše goru srednjega omjera,kao što ju tananije šumsko gospodarstvo proizvodi.

Uz tu slabu kakvoću drveta, uz te velike gromade gore, kojadielomice trula ili nikakvu, ili samo slabu korist izmeće, iztiče sejoš vrlo slab prosječan priraštaj šume budući proizvodom rastaje nastanovitoj površini tla. Jer se je šumarska znanost toga već dovila,da je gora izdašnija i trajnija, kad se sieče za dobe najvećega jojpriraštaja, nego li onda, kad već prestari.

A takva je kakvoća i kolikoća šumskoga nasjeka.I samo je drvarenja u prašumskih lugovih puno nazadnije,

nego li gdje je neprestarjela i istovjeka gora, što dakako vrlo uma-njuje prihodljivost šume i lišava ju uvjeta naprednije kulture. Nije

— 171 —

samo vrlo težko sjeći, obdjelavati i izvoziti gorostasna stabla, i nesamo što sama sobom više stoji izradba i doprema takve robe nasajam, već je u prašumskih kotarih i godišnji nasjek vrlo razdalek,tako opet ne samo drvarenje već i nadzor i uzdržavanje šumskihputeva više stoji.

Za cielo kad bi hrvatske gorske šume bile istovjeki, (mladje)doba gospodarske zrelosti ne prevalivši poraštaji, u kratko kad bise prvobitna prašuma pretvorila u novovjeke umno uzgojene gajeve,nije sumnje da bi onda te šume izmetale gospodaru puno većukorist i da bi narodno gospodarstvo iz nje dobivalo puno obilatijei valjanije gradivo i gorivo.

A po tom biva bjelodano, koliko je bitnim uvjetom zaplodji-vanju krasa, da šumsko gospodarstvo (dakako i na gorju) udariumnim putem.

29.

Zagajaći postupak na krasu,obziruć se osobito na hrvatske primorske strane.

Znanost o životu bilinja doprla je već dotle, da nas uz pod-punu sjegurnost upućuje, kako svakoj biljci dok žive treba premanjezinoj težini znamenita množina vode, koju gotovo samo iz zemljeizsisava. Kad nema vode, kunja biljka i osuši se. Na temelju pom-njiva iztraživanja mogao je H e l l r i e g e l dapače reći: „Osobito popjeskovitih priedjelih i gdje malo kad pada kiša, onakov je porastbilja, onakva je žetva, nakos i nasjek, kakva je množina i razdiobakiše, toliko nijedan drugi činac plodljivosti ne odlučuje". Usrednajljepšega ljeta osuše se livade i pašnici (po ugarskih nizinah),mlado kraško bilje pokunji se, lišće na drveću povene (po dalmatin-skih nizinah), cvat usahne, poluzrelo voće stane odpadati. Iz ne-buha opet oporavi se bilje, koje se nije posve osušilo, kad poslijeduge suše nebo opet blagom kišicom napoji ožednjelo rastlinje.

Lako ćeš si protumačiti, zašto drveće zahtieva toli vlažnuzemlju, uzev na um okolnost, da je voda na drvetu glavnom sasta-vinom. Voda je pretežnijim dielom bilinskoga soka, i u soku na-skladane jedrine (škrob, listno zelenilo i ost.) vodom su prokvašene.Samo se vodom posreduje pomicanje bilinskoga soka, razdjeljivanjei uzpinjanje jedrine stanice u drugu. Izim toga je voda glavnimh r a n i l o m bilju, a s njom samo dopiru u bilje i druge tvari.Množina vode, koja bilju treba, biva tiem u velike veća, što se iz

— 172 —

njega kroz silno mu lišće, dok raste, osobito obdan izhlapljuje silnapara, uzdižuć se nevidljivim plinom u zrak, a ta se mora opet izzemlje nadoknaditi. I u drvenom bilju struji voda za porasta sve-jednako iz zemlje kroz rtiće žilja, kroz mlado drvo u granje tja dolišća, a iz lišća u zrak.

Zimi kad se voda ne izpariva iz drveća a ipak ju drveće ži-ljem usisava, onda se u njem nakupi dosta vode, koja mu dobrododje u doba oskudice. Tako je drvo samo sebi posudom vode, okojoj za suše žive, dočim se trava i drugo bilje mora osušiti. Izimtoga je naše drvlje prikladno dugim žiljem nuždnu vlagu usisavatiiz dublje zemlje, koja se ne osušuje toli brzo i toli jako.

Koliko vode svaka biljka treba, koliko je dakle od zemlje za-htieva, odlučuje vrst biljke, veličina joj, i stanovište, po čem je takolikoća vrlo različita; ali se to u svaku ruku žalibože nije dostaizpitivalo. Samo se je izvidilo, da se zemlja većma suši, na kojojima bilja, nego li ona, na kojoj ga nema. R i s l e r je dokazao, datravnici većma izhlapljuju vlagu, nego li šume, da se bukovlje ibriešće jače, rašće slabije a jelašje još slabije izpariva.

Dok dakle bilje raste, i blizu dok mu ne stane lišće padati,izhlapljuje se iz njeg vodena para u zrak. Čim je vrući zrak i čimje jače sunce 1, tiem se većma izpariva biljka. Prema svjetlu je rast-linje toli osjetljivo, da već i sjen prolazećih oblaka obustavlja iz-hlapljivanje. Kad sunce neposredice upire u biljku, onda je izparanajveća; slabija je na svjetlu biela dana; još slabija u hladu a ponoći najslabija. R i s l e r je svojimi iztragami pronašao, da ljekarica(lucerna) četiri puta više izhlapljuje na suncu, nego li, kad jeu hladu.

Izparivanje jenjava takodjer umanjivanjem topline zraka. Čimje hladnije i tavnije, tiem manje izparivaju biljke jeseni a i prestajuizparivati, čim stane lišće padati.

Kad je zrak vlažan, maglovit, onda lišće izhlapljuje vrlo malo;a tako i onda kad omokne rosom ili kišom.

S toga je izpara manja u hladu većega drveća, po sjevernihstranah i pristrancih gora, pod umjetnim prikrivom, za postranskimzaklonom drugoga bilja ili plotova, taraba, zidova.

1 I čim je mokrije tlo. Da li je pak tomu povodom vlaga ili kretnja zrakato je još dvojbena stvar.

— 173 —

Tako može dakle vrlo koristan biti hlad većega drveća (sitno-gorici na pomladaćih sječištih), ili postranski zaklon drugim biljem(veća drača po umjetnom nasadu). — Ako te zaklanjače biljke ipovećavaju potrošak vode u nekorist rastlinju, komu bi sva trebala,kad je u dotičnom tlu nema dosta i drači i rastlinju 1, to ipakmože takova drača mladomu nasadu pomoći, da prekuži najopasnijedoba ljetne žege. Očito je dakle, da bi mrtvi zakloni (daske iliplatna) puno probitačniji bili, jer ne bi nasadu otimali dio vode,što mu ga otimlje živi zaklon.

Dok biljka toliko vode usisava, koliko je izhlapljuje, onda jepo nju najbolje. Ali se češće dogadja, da ili žilje više vode usisava,nego li je kroz lišće izhlapiti može, ili pak da je izparivanje većeod usisavanja.

Prvo se slučava biljkam, koje noćju manje vode izparivaju,nego li je usisavaju; takove biljke izturuju često višak vode sitnimkapljicami na svoje lišće 2. S istoga je uzroka sočnije drveće (t. j.ima više u njem vode) jeseni i zimi, kad nema lišća, kroz kojevoda izhlapljuje.

Drugo, (da više vode izhlapljuje nego li se usisava) dogadjase još češće, a po tom oloćkavi i povene lišće, što osobito pri ze-ljastu i mladjem rastlinju biva, ali se opaža i na drveću. Ja samprimjerice na najdonjem kraju krasa (poimence u Dalmaciji) uvruće nekiševito doba ljetnih mjeseci opazio, da onud obdan bjelo-gorici (pa i jakoj smokvi) redovito oloćkavi lišće, što se je dakakoobnoć u toliko popravilo, u koliko je lišće manje izhlapljivalo, negoli žilje usisavalo. Veće drveno rastlinje, osobito prava gora prekužilakše tu Medu; jer ima u sebi tobože ostavu vode, odkud lišće iz-hlapljelu vlagu donekle nadoknadjuje. S toga šuma i pojedina stablaizvan šume i za suše jošte živu i zelene se, dočim zeljasto rastlinjei sitnogorica gine, što najvećma i najredovitije opažamo po nutriniugarske dubodoline i po donjem kraju primorskoga krasa.

Biljke češće venu te suše se i s toga, što žilje (korienje) neusisava dosta vode prema izpari kroz lišće. Spomenut ću ovdje samodva slučaja, gdje se to dogadja.

1 Osobito kad je zaklanjače bilje jače, te nasadu otimlje hranu.2 Poslije toplih noći i kad je vlažna zemlja, nalaze se po travi i zemlji

kapi, koje ne poliežu od rose, jer ih možeš naći i po nadkrivenom bilju i pobilju u staklenicah, koje se ondje noćju ne ohladjuje.

— 174 —

Ponajprije nastaje češće a osobito proljećem velika nejedna-kost medju toplinom zraka i toplinom zemlje; zemlja je prema to-plini zraka prehladna, žilje slabo usisava vodu a lišće ju povodomveće topline zraka jače izpariva. Mlado već listalo rastlinje', poi-mence šešernjače (ili vazda zeleno derveće) mogu tada vrlo postra-dati. To će za cielo uzrokom biti često opasnoj borovoj pošasti.Mogla bi se ta bieda ukloniti, kad bi se stvorio hlad nad mladimborjem, da sunce ne upire u njega neposredice, kako se četina nebi premnogo izparivala.

Drugi je slučaj, kad se presadjuju veće priesadnice, te se žilje ,umanjuje ili oštećuje. Onda je prema množini lišća premalo vlaka-naca na korienu, te se više vode izpariva nego li usisava. Ako seveć ne može cjelovito i ne ozliedjeno korienje izkapati i presadjivati(jerbo tomu treba prevelike radine snage), onda se može nevoljaprevelikoga izhlapljivanja tiem pristraniti, da se i krošnja na prie-sadnici primjereno oklaštri, što je i onako svuda pri presadjivanjuušlo u običaj.

Sve te istine, o kojih dosle razpravljasmo, i koje su mnogimumnimi pokusi znanstveno ustanovljene, vriede nam u velike na na-šem južnom krasu. Jerbo kako je u poglavju o podnebju dokazano,strada taj nesretni priedjel s nestašice ljetne kiše, sa svoga rogo-kopna (plitka) tla, u kom ne ima donje iliti podzemne vode, a potom sa strašne suše, kojoj je opasnost to veća, što je onud vrlovedro nebo, te s toga svjetlo puno jasnije dopire do bilja, a uz toga i bezkrajna ljetna vrućina nagoni, da neobično mnogo izhlapljuje.— Te nepovoljne napremice dopiru do najvišega vrha na onih go-letnih stranah, koje su poput hrvatskoga primorskoga krasa prisojnei strme, gdje dakle sunce najvećma pripiče, gdje ljetna sparina naj-većma ubija, i gdje je tlo, u koliko na njem sbilja prave zemljeima, puno rogokopnije i suše, nego li na ravnici.

Još većma dozlogrdjuju te netom spomenute Mede podnebjatiem, što je onuda takova zemlja (ako ne ima dobrano mulja i ru-ševine), da se u tvrdo grumenje špice, i pošto joj se tiem dakakoobjam umanjuje, da se zemlja jako i duboko razpucava. Tiem pakootvrdnjivanjem i skrkljivanjem oštećuje se ži l je, dapače sbilo se ječesto, kad se je razpukla zemlja, da se je razpuklo i žilje.

Iz svieh tieh pripomenaka razabiremo sliedeće upute zagaji-vanju krasa, u kojih valjanost neka se uzdaju štovani čitaoci tiemviše, što se ta valjanost izkustvom obistinjuje, osobito pokušanim

— 175 —

zagajivanjem krasa u austrijskom primorju, gdje se je dakako mnogipokušaj izjalovio, al i mnogi vrlo znamenit uspjeh postigao, što senajpače zahvaliti ima bistroumlju i odličitoj radinosti ondješnjegazaslužnoga nadzornika zemaljskih šuma, g. S c h a r n a g g e l a .

1. Drugdje najcjenije zagajivanje sijanjem sjemenja ne možese na krasu preporučivati, jerbo klice ne ojačaju dosta do nastupaljetne suše, te ju ne mogu prekužiti. Dakako da se kadšto desi ivrlo kišovito ljeto, ali je to samo iznimka, koju nije moći nagadjati.Lakše se otme žir, kesten i orah, jer mu klica ima u sjemenu to-liko vode i druge hrane, da može nedostatak zemaljske vlage na-doknaditi.

2. Pošto sadjenje po kamenitu krasu vrlo mnogo stoji pogla-vito s toga, što kopanje jama za priesadnice zahtieva mnogo težaka,to je najprobitačnije, da se u sjemeništih uzgojene biljke č i m p r i j epresadjuju, t. j. kad su dosta velike i kad su se dosta odrvenile iokorienile, da mogu pretrajati ljetnu sušu, a to s toga; jerbo mla-djim priesadnicam ne trebaju velike jame.

Jednogodišnje priesadnice bjelogorice bivaju uz povoljan po-rast, što se opaža na krasu, dosta jake i valjaju za priesad. Prie-sadnice crnogorice (borove) moraju da budu bar dvogodišnje.

Posve velike priesadnice ne bi osobito na mjestih valjale, kojasu buri na udarcu, jer bi ondje svakoj priesadnici trebao kolac(proštac), za koj bi ju valjalo privezati, da ju ljuta bura ili ne pre-lomi ili ne izčupa.

3. Slabe biljke, koje ne bi mogle pretrajati suše, ne trebapresadjivati za zagajište. Tko ih ne mari baciti, nek ih ostavi jošjednu godinu u sjemeništu, da ojačaju.

4. Dočim se drugdje usjev i nasad plievsti mora, n u ž d n oj e n a k r a s u , d a s e p o u s j e v u i n a s a d u o s t a v l j a k o r o v it r a v a , jer ako taj plievor i otimlje dobrano mnogo vlage i hrane,to opet zaklanja i priesadnice i tlo od neposredne žege sunčane, teumanjuje izparivanje u toliko, da se po tom više dobiva nego ligubi; korov nam je dakle na krasu dobro došao, treba ga daklepomnjivo štediti, gojiti i tražiti.

S toga i ne valja u gaju, gdje je istom paša zabranjena, gdjeje dakle stoka svu travu popasla, namah sijati ili saditi, već trebabar godinu dana, uploške dotle čekati dok se trava po branjeniciuhvati i ubokori, u koliko je to bez umjetnih sredstava ikako moguće.

— 176 —

Sijući i l i sadeći goru ne uklanjajmo se dakle koritom il stra-nam zarastlim u travu ili korov, već baš tuj sijmo i sadimo, a neplievimo nasada, pače ne dajmo po njem ljeti ni požnievati trave.Ako je baš trava po nasadu uzbujala pa ako baš toliko vriedi, dabi ju stanovnici zahtievali, onda im se neka dopusti požnievanjeistom pod jesen kad već nastanu kiše.

5. Umjetno prikrivanje ili zagrtanje usjeva i nasada koristiredovito, jer umanjuje izsušivanje zemlje. Najbolji je tomu gruh(sitnije kamenje) i krš ne samo s toga, jer ga svuda ima, već i zato, što ga bura ne može lako promicati, dakle stalan ondje uztrajeslužiti, a vjetru ne da, da odpiri zemlju, kad ova omekša.

6. U prvi mah, kadno počeše zagajivati kras navališe u austrij-skom primorju sgrtati zemlju u humke te u ove saditi priesadnice,ali im to ne podje za rukom ni onda, kad su humke, otežčali kame-njem. Jer oluja i kiša raztvoriše humke u toliko, da u proljeće nenadjoše drugo već go kamen i medju njim ukliešteno golo korienjenestale priesadnice.

7. Što se je većma uvriežilo korienje i što ga cjelovitije pre-sadjuješ, to je sjegurniji uspjeh, samo treba znati, da je u različitabilja različito korienje i čim mu je veći objam, tiem je znamenitoveći i trošak presadjivanja.

Izkustvom se je dokazalo na austrijskom primorju i u Dalma-ciji, da b i e l i i g l u h i b o r ne podnose nikakva umanjaja ili ozle-djaja svoga korienja. — Sudim dakle, da bi se imala jedna i drugavrst toga borja, prva osobito (kako drugdje dokazah) za priesad podonjih krajevih najjužnijih kraških priediela, u loncih uzgajati. Prie-sadnice donose se u loncih na zagajište i premeću se namah izlonaca sglobito sa zemljom, u kojoj je korienje, u svoje jame. Vrlose lahko vade iz lonaca, lonci su vrlo maleni, a duga srčanica prie-sadnice, pošto ne može u niz, savija se po dnu lonca u okrug1.

Valjda će za rukom poći troškove za lonce i za prievoz tiemsmanjiti, da se ti lonci ne pojedince već više njih u četverouglastsglob izhitruju.

I r a š ć e je na krasu vrlo osjetljivo, kad mu se isto jače pri-krati korienje, s tog ne presadjuju ga rado, jer je u njeg vrlo dugasrčanica, koju ne prikraćenu da hoćemo presadjivati trebalo bi nam

1 Grof se je F a n f o g n a u T r o g i r u u Dalmaciji za ondješnji poljodjelskiodbor s dobrim uspjehom podhvatio uzgajanja priesadnica bieloga borja u loncih.

— 177 —

ovelika troška. A kad se ta srčanica prikraćuje, treba vrlo pomnopostupati, treba osobito gledati, da se glavno prostrano korienječitavo uzčuva, te da se istom pod njim srčanica odsieče.

Druge vrsti drveća podnose prikratbu korienja, koliko ju za-htieva razlog, da ne bude trošak presadjivanja prevelik, a da se neosujeti uspjeh toga presadjivanja.

Najoporitijim u tom pravcu pokazuje se b a g r e n (nerod): poaustrijskom primorju uspjeli su dapače oni nasadi bagrenovi najbolje,gdje su priesadnicam i grančice i korienje ljudski oklaštrili.

8. Koliko se mora prikratiti korienje priesadnicam, onoliko imvalja okresati i krošnjice ili poodkidati pobočne pupoljke, da se po-stigne ravnoteža medju korienjem, koje vodu usisava ili lišćem kro-šnje, koje vodu izpariva. — Dakako, da okresavajuć krošnju trebaza tiem ići, da i krošnja izadje prikladnija. Valja dakle poodsiecatisuvišne rašljaste mladice i motkaste vrhove i ljetne izboje više ja-čega pobočnoga pupoljka.

9. U prilog lahku presadjivanju priesadnica, a da im ni malone ozliediš korienja, najprikladnije bit će udesiti, da to korienje nedohvaća duboko u zemlju, a to se postiže poznatimi sredstvi, dapriesadnica ni u sjemeništu ne može niže spustiti korienje. — Utom pogledu evo kažemo i vriedno je znati, da u austrijskom pri-morju već više godina i u velike zagajivaju kras pa da im priesad-

dnicam korienje nije dulje od 6—8 palaca.

10. U austrijskom primorju radili su sadioci vrlo probitačno,izvadivši priesadnice iz trapa, te položiv ih u sudove, gdje se jekorienje močilo, dok nije hora nastala, da ih sade. Tako se niesusisaća vlakanca korienja osušila, nego su dapače u stabalca priesad-nica usisala više vode, koja je priesadnicam održavala život, kad bisuša nastala.

11. Na krasu više vriedi, nego drugdje, da drveće jedrasto isbijeno poput čelika raste. S toga ne valja na krasu tanahan, ovisoknasad. Razlogom, koje smo tomu pravilu u prilog već gore naveli,pridružuje se i opako nasrtanje kobne bure, koja se svuda bani,gdje i krasa ima. Bura savija i mota tanahne mladice ovamo ionamo, te njihovim potiskivanjem izvrtava oko njih svrtke, po čemizim nahudbe mlaćenjem i ta bieda nastaje, da se zemlja oko prie-sadnica mnogo lakše usušuje.

U sjemeništih valja dakle osobito nastojati oko jedra, čelična

— 178 —

uzrasta, a izim toga neka se stabalca priesadnica toliko pokraćuju,koliko to drugi razlozi dopuštaju.

12. Pošto se samo uz velik trošak i kako već spomenusmo vrlotežko presadjuje r a š ć e , to valja na krasu sijati žir (saditi ga piko-mice). To je na krasu samo u toliko nenadobno, što miševi radožir pojedu, a miševom kraško podnebje prija, te onud dodijavaju auništili su već mnogi usjev. Nema dakle druge, već ne sijati žiraone godine, kad je mnogo miševa, u ostalom pronalaziti načine,kako ćeš usjeve obraniti od miševa.

Južno-tirolski šumski nadzornik R i e d e r zna za takovo sred-stvo, i hvali ga, da valja. On prikriva usjeve (i u sjemeništih uz-kliske uzvisitijih slogova) četinastim lupinjem pitomoga kestenja(toga lupinja možeš u južnoj Tirolskoj dobiti svagdje a gotovo teništa ne stoji). Od toga lupinja ili pravije od četina toga lupinjaveli da zaziru miševi i da onda ne će da kradu žir, kesten, orahei druge poslastice, što ih čovjek povjerava crnoj zemlj i , ne bi lituj klicali i uzrastli. Gospodin R i e d e r veli, da je opazio gdjemiševi ne će da jedu te poslastice ondje gdje ih nadju, već da ihnekud odvlače; a to mogu samo onda kad se odozgo (a na uzvisitumjestu s bliže strane) dočepaju svoga pliena.

Svuda po krasu ne ćemo lako dobiti kestenova lupinja, aliima onud i drugih takovih bodljikavih stvari, koje bi mogle miševeodvraćati, poimence grančica od borovice, za tiem iznimice ogranakaod veprinca (Ruscus aculeatus L.)

Za cielo bit će lakše takova sredstva upotrebljavati u sjemeni-štih, nego li po većih usjevih; ali pošto samo nekoliko nedjeljatreba braniti žir od miševa, to bi se ipak ovo i ono pokušati moglo,dok se ne naidje na pravi postupak, a na svakom kraju mogao bidrugi koji način biti desniji.

Po mom je sudu ta stvar vriedna umna opažanja i pokuša-vanja.

13. U sjemeništih treba prikriti posijane slogove, jerbo ih nijemoći svejednako polievati, a valja da budu vlažni, te da sunčanezrake neposredice ne udaraju u njih, dok posijano sjeme ne nikne.Tomu će na krasu valjati grančice od borovice i druga pokrivala.

I kašnje kad usjev nikne, valja po jarcih slogova pozabostikitnjasto granje (najbolje od borovice), da bude usjev sve ljeto uhladu. U austrijskom primorju pronašli su, da takov zaklon treba

— 179 —

osobito onim slogovom, gdje je posijana crnogorica, hrastovo ilidudovo sjeme; taj zaklon koristi usjevu toliko, koliko drača i travapriesadnicam po zagajenu krasu a u toliko je koristniji, što usjevu

. ne otimlje ni druge hrane iz zemlje.14. Jesenska sadnja na krasu valja s različitih razloga, koliko

i proljetna. Što se onud jeseni posadi, to će za cielo uz još obilatijuvlagu tla sjeknuti snagom, da prvo proljetno doba toliko poraste,koliko mu treba, da se na novom stanovištu ukorieni.

A nije se ni bojati, da će zimska ciča povući biljku iz ze-mlje, kao što se to drugdje dogadja jesenskim priesadnicam, oso-bito ako se oko posadjene mladice ponameće gruha i sitnoga ka-menja, ne bi li se umanjilo ljetno osušivanje zemlje.

Samo sbog bure, koja od mrtve jeseni pa do proljeća najjačebjesni, valjalo bi se po krajevih, koji su toj nemani na udarcu,jesenske sadnje okaniti, osobito kad se u velike i poimence crno-gorica sadi, jer bi bura razklamitala a često i izčupala priesadnice,koje se dakako još niesu ukorienile.

15. Kad se priesadnice u proljeće presadjuju, onda valja uho-riti, da se do polovice proljeća sadnja obavi; jer je do tada ze-mlja još dosta vlažna, a priesadnice imadu se kad ukorieniti. Čiemse kašnje sadi, tiem je veća pogibelj, da će nas suša zateći. Imamodakle dosta razloga, da se požurimo proljetnu sadnju za dobe za-početi i obaviti. Pa ako do polovice proljeća ne bismo moglisadnju obaviti, onda je bolje prestati, te u jesen nastaviti tajposao.

16. Kako se zimi čuva slabije sjemenje (žir, trešnjove pećke ijasenovo sjeme) i to možemo naučiti na velikih državnih sjemeništihpo austrijskom primorju, gdje takovo sjemenje sa suhim pieskompomiešaju te ga onda u kupice sgrnu. Samo još na svaki kupićnaspu tavan suha pieska, da gornje sjemenje ne uzme prerano kli-cati. Brestovo se i dudovo sjeme ondje i ne čuva, nego čim gasaberu namah ga i posiju te pokliče narastu još iste godine 6 do10" visoke, a mogu se namah druge jeseni ili drugo proljeće pre-sadjivati.

17. Po više puti već spomenuh, da sadjenje na pravom krasuvrlo mnogo stoji. To će mi svatko vjerovati ako malo zaviri u troš-kovnik, što ću ga ovdje po višegodišnjih računih ovećeg zagajivanjana a u s t r i j s k o m p r i m o r j u poredati.

— 180 —

N a j e d n o j ral i .

Treba jama 2500—3000Priesadnica 4000—5000

T r o š k o v i z a g a j i v a n j a p o p r i l i c i :stotinjaka.

K o p a n j e j a m a s t o j i (jak težak izkopa svakidan 40—100 jama 1) 65 — 31

T r o š a k za p r i e s a d n i c e iz srednjih sjemeništaprihvatismo po računih godine 1869—75. Tiće se troškovi jedva moći smanjiti, a poštotreba 4—5 tisuća, a tisuća se plaća po 1·20 st.,to stoje priesadnice 5 — 6

P r i e v o z p r i e s a d n i c a na sadilište stoji . . . 0·20 — 0·20

P r e s a d j i v a n j e 100 do 600 priesadnica svakidan stoji 20 — 4

P r v o p o s a d j i v a n j e (nadopunjivanje onoga štose nije primilo), prosjekom trećina, dakletreći dio svieh troškova izim onih za izka-panje jama 8 — 4

D r u g o p o s a d j i v a n j e (trećina prve posadbe) . 3 — lSvega skupa troškova za ral 101 — 46

Nadam se, da će se gdjegdje ti troškovi bitno smanjiti, akose presadjivanja, posadjivanja i kopanja jama (jer za to i ne trebabogzna kakvih vještaka) podhvate obćinari, kojih se obćinska ze-

1 Oblik su kopati jame l' duboke i istolikoga promjera a 3—5 stopa raz-daleko. O kakvu poredjaju onud, gdje kamen zapovieda, ili da na svakoj ralibude ista množina priesadniea, nema ni govora tiem manje, što moramo i svakizametak šume upotriebiti, da unapredjuje zagajivanje.

- 181 -

mlja zagajuje; ali se ipak iz gornjih istinskih podataka razabire,da to zagajivanje mnogo stoji.

Što se je na austrijskom primorju izkusilo, po tom sam vla-stan svjetovati.

a) Neka se velikom pomnjom nastoji upotriebiti zametke šume,koji se već na krasu nalaze.

b) Gdje se po onom, što smo rekli, ikako može, neka iz sjemenapodižu goru.

c) Neka.se ne presadjuju velike priesadnice, jer za njih trebajui veće jame, a gdje je priesad buri na udarcu, ondje trebasvakoj većoj priesadnici kolac.

d) Ne treba kopati veće jame, nego li kolike objam korienja za-htieva. To ne samo s toga, da kopanje jama mnogo ne stoji 1,već i s toga, da sglbbitije ostaje tlo oko priesadnice, jer iz-kopana ili od drugud donesena i u jamu ugrnuta zemlja iz-sušuje se prije od ne kopane.

e) Treba nastojati, da se uzgajanje priesada, presadjivanje samoi isto izkapanje jama umnim načinom usavrši, kako će manjiizilaziti postotak ne primivših se, i kako će što manje trebatitežaka, a da se to postigne, valja imati vještih, taj poso ruko-vodećih šumara te i prikladnih i dobro uvještbanih težaka.

f) Ne treba zagajivati gdje se može upriličiti livada ili polje, jerse i njima zaplodjuje kras.

g) Koji je najteži posao, njega se treba istom kašnje latiti, poštose mjestnim zagajivanjem dotjera do vještine.

18. S toga, što presadjivanje mnogo stoji, preporučujem, štoživlje mogu, podizanje gore sadjenicami (kjučicami il utačkovi) odkanadske topole i jagnjeda. Da to drveće prema podnebju tja doblizu obale uspieva, zasvjedočavaju mnoge po selih uzrastle veliketopole i jagnjedi. Dakako, gdje nema zemlje, da će oboje zlo proći;ali gdje ima ikoliko zemlje, da se u nju mogu uploške poubadati(pouticati) sadjenice, ondje je najbolje saditi kanadsku topolu, jerbojoj se sadjenice vrlo lako primaju, jerbo je ta vrst sadjenja najcje-nija, jerbo topola brzo raste i jerbo brže nego li ikoje drugo drvouzraste uglednim stablom. — Da kanadskim topolam ne može omje-rice jako nahuditi bura, eno jasna dokaza u ipavskoj dolini u Kranj-skoj. Važno je pako pri toj saditbi: a) da se posvema jaki, naj-

1 A i zemlja, kojom se priesadnica zagrće, mora se često donositi.13

Postotak koji semože ne primiti,

crnoga bora 50—90jasena 5—10druge bjelogorice 10—40

Na jedna se kola tovari 20 do 30 tisuća priesadnica bjelogorice a100.000 borovih.

novčića

Jak težak, koji jame kopa, zahtieva 100—110Težakinje i težačići za drugi posao 40— 60Za kola, što privoze priesadnice, plaćaju 300

— 182 —

manje dvogodišnji izboji (mladice) uzimlju za sadjenice; b) da sete sadjenice ne režu dulje od 8—12" i da im se povrh zemljesamo jedno (zdravo) oko ostavlja*; c) da se mladice urezavajuistom onda, kad će se saditi, a čim se urežu da se meću u vodu.

Istinabog, da topolovina omjeriv ju o drugo drveće ne valja,ali se tuj radi ponajpače o tom, da one pustare što prije i u štoveću goru zarastu. U ostalom ima u kanadske topole vrlo valjanbrst; koliko dakle ne vriedi drvom, toliko opet vriedi brstom.

19. Pošto na gornjem kraju primorskoga krasa (kako smoto dokazali u poglavju o podnebju) ima puno desnijih uvieta zagaji-vanju, to je dakako probitačnije, da se na gornjem rubu primor-skoga krasa poglavito raditi započme; da se u neku ruku novinasad sa već obstojalom šumom sastavi i da se zagajivanjem niza-strance pomiče. Tako bi svaki oduljak zasadjene šume postaoobranom drugomu novomu nasadu niže donjega si ruba; zaštićivaobi ga dakle dosta dobrano od bure i od suše, što puno vriediobziruć se na težkoće svakoga zaplodjivanja primorskoga krasa.

20. Pored svega u 18. poglavju ustanovljenog pravila može sei po donjih pojasevih radnja udesiti, ali se svakojako valja istomuvaljanomu načelu pokoriti počimljući ondje, gdje se vidi, da će za-gajivanje dobro za rukom poći, bilo što već ima kakova šuma,kakov naravan zaklonak, ili od suha kamena uzzidano platno, daštiti novi nasad, bilo što je onaj ciepac zemlje mekotniji i što moždana njem već ima zametka šumi.

21. Pošto je sbilja težko i podizati šumu i čuvati novi nasad,to će biti najpriličnije usriediti zagajaću radnju, koliko se višemože. Ali ja tiem ne mislim, da bi se imalo raditi samo na jednuciepcu svega primorskoga krasa ili samo na jednu pojasu; ali seneka u svakom gospodarskom kotaru u isti mah radi samo najednu mjestu ili bar na malo miesta, i neka se do godine radnjaondje nastavlja, gdje je proljetos stala.

22. Pošto pri uzgajanju priesada treba mnogo vještine i pom-nje a i dosta troška, to će i pri tom poslu trebati prikupljaja sje-meništa na malo miesta, a tuj neka samo vješti težaci oko uzgojapriesada nastoje u velike - kao u kakovoj tvornici. Tomu je pri-kupljaju sjemeništa u prilog i ta okolnost, što na primorskom krasu

* Jerbo mladica (ne imajući korienja) ne može toliko vode namicati, dahrani više lišća, a više lišća izpariva više vode.

— 183 —

ima malo gdje tomu poslu prikladna mjesta, premda se po tomtrošak razvažanja priesada umnaža.

Kad bi se na glini krednoga vapna imala upriličiti sjemeništa,to bi trebalo tu glinu najviše puti o veliku trošku umekotiti (raz-tvoriti joj skrkljivost primjesom, te poizvaditi iz nje gruh i dr.);s toga i jerbo je nuždna bar nedaleka voda, trebalo bi potražitizemlju, koja ne polieže neposredice od krednoga vapna (kakva jeona od kamena pješčenjaka il zelena porfira i kakva je naplovnicapo velikih koritih) ili bi bar trebalo izabrati polje, koje se još iz-rodilo (ili koje bar prognojeno).

Kako je koj priedjel viši ili niži, tako mu je i posve drugačijiporast, poimence ranije ili kašnje počimlje listati, s toga se i ne bimogao priesad za sav primorski kras nabavljati iz jedna sjemeništa,recimo, koje je na obali. S toga bi valjalo sve primorske straneVelebita razdieliti u tri pojasa, gornji bi se pojas sudarao s pri-dankom visočina, s toga bi se sjemenište za taj pojas imalo ako jenužda upriličiti na spomenutom pridanku.

23. U koritih, svrtcih i pukotinah krasa ima često tolikonanesene zemlje, da je onud rastuće bilje toliko i ne treba. Tu ze-mlju treba nanieti onuda, gdje je premalo ima. U taj smjer moratće se kadšto naplovina iz velikih dolina privoziti.

Istina je, da će privoz tolike množine zemlje mnogo stajati;ali ako se tako ne pomogne, pitam ja, kako ćete drugačije zaga-jivati one posve gole stiene? Pa napokon moramo se doprimaći ido tieh goleti; a manje će ipak stajati nastojanje, da zarastu ugoru i grmlje, nego li da ih kušamo zaodjenuti drugom kojomzelenju.

(Nastavak će sliediti.)

Prvi izlet šumarskoga družtva.*)Hrvatsko-slav, šumarsko družtvo stupilo je obdržavanjem prve

glavne skupštine dana 14. i 15. listopada 1876. u zemaljskom na-šem gradu u život te je počelo, kako se nadam, blagotvorno djelo-

*) Ovaj izvještaj se je njekako zametnuo medju spisi pokojnogabivšeg družtvenog tajnika Vladoja pl. Köröskenija i nije se mogao odmah uII. svežčić našeg lista, kako je bilo urečeno, uvrstiti. Doglasujemo ga ipak,premda nješto kasno, štovanoj gospodi čitateljem našeg lista i molimo radiovog zakašnjenja da nam dobrohotno oproste.

*

— 184 —

vati. Družtvu našem otvoreno je u našoj šumami obilato nadarenojdomovini široko polje za uspješan rad.

Sad mi je pako govoriti ob izletu. Po sastavljenom programupriredili i poduzeli su članovi družtva, pošto su razprave dana 14.listopada dovršene bile, sliedeći dan izlet šumarah u kralj. državnešume blizu Lepavine, da razgledaju tamošnje interesantne predmete,osobito pako u svojoj vrsti još nevidjene transportne spreme za drvo,vlastničtvo g. Alexandra pl. Weissa*), kakovih valjda još nijedanšumar vidio nije, i nadalje kulture i sjemeništa i t. d.

Posebni vlak kr. ugarske državne željeznice nosio je točno u 7satih u jutro mnogobrojne članove izleta iz zagrebačkog kolodvoraprama Lepavini. U postaji Križevac stane vlak nekoliko časovah, daprimi nekoliko profesorah križevačkog šumarskog i gospodarskogučilišta i osim ovih još nekoliko šumarah i prijateljah šumarstva,koji su željeli biti učestnici toga izleta,

Po prilici oko 1/210 prijepodne stigosmo na kolodvor u Lepa-vinu, koj je zelenim hrastovim lišćem i crno-žutimi i crveno-bielimizastavami izkićen bio. Ovdje nas dočeka srdačnim pozdravom šu-marnik g. Wiethe, a za njim g. pl. Weiss mladji primiv nas besje-dom kratkom ali srdačnom i moleć, da budemo gosti njegovi za tajdan. Obadva govora primljena su burnimi uzklici i gruvanjem mu-žarah. G. šumarnik Wiethe i gosp. pl. Weiss odvede zatim naše 60osobah brojeće družtvo kroz slavoluk hrastovim lišćem i drugimiuresi liepo izkićenim u dugoljast šator, prostran i zastavami u na-

rodnih bojah urešen, gdje je za sve članove izleta stol priredjen bio.Pošto se je družtvo jelom i pićem okriepilo, pročitan bje na pozivdružtvenoga podpredsjednika gosp. šumarnika Grunda od družtvenogtajnika županijskog nadšumara g. Vl. Köröskenji-a sliedeći u pred-večerje kasno dostavljeni brzojav:

„Kr. šumarniku Antunu Tomiću, predsjedniku hrv.-slav. šu-marskoga družtva u Zagrebu!

Tutzing, 15. listopada 1876.Njihova kr. visost gospodja kraljevna od Thurn i Taxis, knje-

ginja u Bavarskoj, dala su mi nalog, da priobćim Vašoj Poglavi-tosti, da Njezine Visosti sin prejasni knez Makso od Thurn i Taxis

*) Gosp. Aleks. pl. Weiss kupio je godine 1871/2. 2500 jutarahbukovih šumah iz kr. državnih šumah kod Lepavine, te se je ugovoromobvezao, ovaj kompleks za osam, eventualno za 12 godinah sasvim izsjećii očistiti.

— 185 —

pokroviteljstvo nad šumarskim družtvom radostno prima. Njihovakr. Visost želi družtvu procvat i uspjeh, te umoljava Vašu Poglavi-tost članove glavne skupštine o tome shodnim načinom oba-viestiti.

H e r m a n barun R e i c h l i n - M e l d e g g ,dvorski kavalir.

Oduševljeno trokratno burno „Živio"! i gruvanje mužarah po-prati ovu vrlo radostnu viest; svaki bo od prisutnih članovah došaoje time do uvjerenja, da će družtvo pod takovim visokim pokrovi-teljstvom sjegurno najbolje procvasti i uspjevati, te da je time ujednoobstanak družtva za buduće osiguran.

Podpisanom pripala je čast na predlog gosp. podpredsjednika,da su ga članovi družtva za izvjestitelja šumarskoga lista, koj je uhrvatskom i njemačkom jeziku izaći imao, jednoglasno izabrali i sve-strano pozdravili. Podpisani bijaše već zato što više pripravan nato častno zvanje, što mu je time prilika dana, u svom izvještaju obizletu i one članove družtva i prijatelje šumarstva obaviestiti o glav-nih momentih ove krasne zabave, koji su bili zapriečeni, osobnoučestvovati kod izleta.

Ustavši od stola tumačio je g. pl. Weiss prisutnoj gospodi ra-zumljivim načinom i vrlo točno, kako je on glavno mjesto za izto-varenje drva na kolodvoru u Lepavini uredio. Ja sam tako slobodano tom ovdje nekoliko riečih progovoriti. Prije svega vriedno je svra-titi pozornost na vrlo praktičan i svrsi shodan greben za stovarenje(Verladerampe), 300 je metarah dug, te stoji prečkom jednom usavezu sa kolotečinom kr. ug. državne željeznice. Time omogućujenamještanje posebna vlaka od 36 tovarnih kolesinah, kojih podlogasa grebenom u istoj razini stoje, tako da se drvo, koje se iz šumedovaža na malih lovriesih, odmah u kolesine baciti može. Ovaj načintovarenja u kolesine po uzdužnoj zasadi grebena, izbjegavajuć na-mještanje drva u fondu stovarišta stoji 80 novč. po kolesini, dočimbi svako drugo tovarenje u kolesinah popriečno 2 for. austr. vr. zasvaku kolesinu stojalo. Godišnji proizvod iznaša 3000 kolesinah točini u jednoj godini 3600 for. a kroz 8 godinah 28.800 for. pri-štednje. Posto namještanje uzdužnog grebena sa priključom, koji vodina kolotečinu državne željeznice 7000 for. stoji, može se korist tespreme lahko uviditi i svakomu kod takovih poduzećah najtoplijepreporučiti.

— 186 —

Razgledajuć to prodje vrieme do 11. ure prije podne i pošto sumješovitim vlakom iz Zagreba i Križevca medjutim još nekolikogostih (potraguše) pridošli, dali smo se na izlet u šume koj je timugodniji i lagodniji bio što smo sve predmete vriedne motrenja do-hvatiti mogli malom željeznicom, koju je g. pl. Weiss za izvoz drvasagraditi dao. Mali parovoz (Tenderlocomotiv) sa 30 konjskih silah7820 klgr. = 130 contih težka izkićen vienci i zastavami primio jeu priključenoj otvorenoj kolesini, takodjer izkićenoj crveno bielimizastavami sve članove izleta, cvrčajući žvižd maloga parovoza — avlak krene uz gromoviti „hurra!" vozećih se na njem u šumu. Raz-mak ove željeznice l je metar širok, a do sada položene kolomijeduge su 14 kilometarah. Ovdje mi je odmah spomenuti uzpona že-ljeznice, koja se do 6 kilometarah lagano od 0—3% diže, a tek ondanajedanput prelazi na 5% t. j. l : 19, da provali gorski greben. Toje svakako najveći uzpon, koj se dosada kod naših željeznicah na-lazi. Uvažiti se dakako imade ta okolnost da se na tom uzponu samoprazne kolesine ili bolje lowries penju, dočim vožnja u dolinu tovaru Lepavinu odnese; nu ipak je trasa na gorskom grebenu na gdje-kojih mjestih na 2% uzpona izvedena; gdje tovar 28.000 klgr. =500 centih netto za svaki vlak iznositi mora.

Vožnja naša bila je kratka i brza do cestovoda iz bukovine212 metara (112 hvati) duga, 9.5 met. visoka, sagradjena u krivuljii neprekidno dižećeg se u visinu. — Razgledasmo tu interesantnugradnju. Tom prilikom izjavi g. pl. Weiss opet svoje izkustvo, da sebukovina u osovnom položaju vanjskom uticaju vrlo dobro upire, do-čim se u suvodnom položaju za tri godine tako pokvari, da se iz-mjenjivati mora.

Omjer uvijanja željeznice (polumjer od 50 met.) dopušta s jednestrane, da se krivulje privijaju naravnom tlu, dočim s druge straneopet izvedenje predmeta u obluku i opadu troškovi sagradjivanjadosta znatno umanjuje, što kod normalnih željeznicah dosada naravnojoš nije opaženo. Po tumačenju g. pl. Weissa leži mogućnost takograditi samo po mogućnosti dosta blizom namještenju kotačah paro-vozah, koji su po sistemu Krausovom u Monakovu sagradjeni, do-tično iz blizine njihovih osovinah.

Posije kratke vožnje svratio je g. pl. Weiss mladji našu po-zornost na jednostavni a što je pri tome najvažnije na jeftinoću si-saljkah, kojimi se dolievaju obadve male tenderlokomotive (druga

— 187 —

imade 20 konjskih sila sa težinom od 5600 kgr. = 100 centih),kao na praktično uredjenu izmjenu kolomijah.

Vlak je medjutim stigo na ležište drva u šumi, koje je takouredjeno, da se na desnoj strani kraj kolotečine drvo bez razlikevrsti i izbora iztovari, dočim se na lievoj strani drvo prebira i slaže.Bukovina za gorivo slaže se u sortah I. (takozvano bečko drvo) II.i III. razreda napose. Drvo I. razreda izvaža se u Beč II. i III.razreda u Zagreb i Buda-Peštu. Brezovina; koja se pomješana nalazi,dobro se prodaje u bečke pekare.

Proizvadjanje u Lepavini ograničeno je kod mjernih stabalahna drvo za pražine za južnu željeznicu, u koliko panj dosiže. Izvršikah i tankih stabalah sieče se drvo za gorivo I. razreda zaBeč, dočim se krive grane i nezdravo drvo za drvo II. i III. razredapriredjuje, koje u Zagreb i u Peštu ide. Grančice, ciepci i trunkesažežu se na ugalj. Druge vrsti drva, koje se u šumi nalazi, kaobriest i javor izradjuju se na lies. Za čvorava i neciepiva stabla saokrugljastimi kvrgami nije jošte pravi sbrečaj iznadjen t. j. nije joštedosta jeftino, pošto se slično drvo samo u zagrebačkih ciglanah ra-biti može te je najviše 5 for. a. vr. po hvatu u Lepavini vriedno.

Po kazivanju g. pl. Weissa mladjega proizvadja se na godinuna posječnoj ploštini od svojih 300 i još nekoliko jutarah 8—10.000hvatih goriva drva od l metra dužine, nadalje po prilici 120.000komadah bukovih pražinah za južnu željeznicu, 12 do 15.000 ku-bičnih stopah liesa i do 12.000 centih bukova uglja za Štajersku.Pilarska nadnica iznaša za l hvat I. razreda 2 for. 50 novč., za lhvat II. razreda l for. austr. vr. — Tom prilikom tumačio nam jeg. pl. Weiss obširno cielo rukovanje u šumi, i kontrolu i t. d. štopodpisani nemože pobliže navesti, pošto bi mu izvještaj preobširnimpostao i prostor družtvenoga lista prekoračio.

Što se tiče izvoznih troškovah u obće, to iznašaju kod uzkekolotečne željeznice za izvoz drva u Lepavinu 2 nov. na centu imilju, dočim bi tovari na kolih po izkustvu 10 nov. na centu imilju stojali. Ako dakle plaća za hvat drva 4 for. po tom računustoji, to iznaša željeznicom samo 80 novč. Razlika ta imade amorti-zirati troškove sagradjenja željeznice. Pošto pruga na milju stoji60.000 for. a. vr. to se ima kod namještenja u prvom redu težinaizvoza uvažiti, i ako je amortizacija nedvojbena, onda se može sa-gradjenje željeznice u takovu svrhu najbolje preporučiti, osobito akose u obzir uzme, da se bukovina lahko pokvari; jerbo takovi, pod-

— 188 —

hvati moraju nepovoljno izpasti, ako se izradjeno drvo nemože brzona trg donieti.

Iz skladišta drva podjosmo pod vodstvom g. šumarnika Wietheajednim dielom vrlo marljivo izvedene, 300 jutara obsižuće šumskekulture, koju je u prošlom ljetu g. kr. šumarski upravitelj Moravecusadio, sastojeće iz omorikah i listačah a vjetru na umet iz borah.U ovu će se kulturu sada jošte hrastovi usaditi. — Ujedno čuli smood g. Wiethea, da će se još ove godine 800 jutara na sličan načinizradjivati, što je svakako gorostasni posao, koji se gosp. šumarnikuWietheu i g. Šumarskom upravitelju Moravcu zavidjeti nemože.Zatim posjetismo u blizini ležeće po prilici 1200 ¤ hvatih velikosjemenište i rasadnik, gdje smo vrlo liepe i bujne rasline omorike,bora i ariže našli. Druge dvie šumske kulture nismo mogli radi oda-ljenosti i radi kasno doba posjetiti.

Vraćajuć se iz vrta krene družtvo šumskom željeznicom i podgruvanjem mužarah na kolodvor u Lepavinu, gdje smo u 4 sataposije podne sretno prispjeli. U Lepavini počastio je g. pl. Weiss usvečano izkićenom šatoru članove izleta vrlo obiljnom i ukusno na-redjenom gostbom. Prva je zdravica nazdravljena od gosp. nadšu-mara Mallina prejasnom knezu Maksimilijanu od Thurna i Taxisa,sadašnjem pokrovitelju družtva, a primljena je uzhićenjem od cie-loga družtva burnim „živio!" i gruvanjem mužarah. Ujedno odpra-vilo je družtvo na kneževskog pokrovitelja sliedeći brzojav.

„Njezinoj kralj, visosti gospodji nasljednjoj knjeginji udoviciKarolini od Thurna i Taxisa, vojvodkinji Bavarskoj, Regensburg.

Hrvatsko-slav. šumarsko družtvo, nalazeće se na izletu u dr-žavnih šumah Lepavinskih, najdubljim počitovanjem primilo je brzo-javnim putem iztaknutu po Vašoj kr. Visosti blagonaklonost pramadružtvu, te nazdravlja svoga pokrovitelja Njeg. prejasnost g. knezaMaksimilijana od Thurna i Taxisa trokratnim burnim „živio."

P r e d s j e d n i č t v o .Sada istom sliedile su zdravice na predsjedničtvo družtva, na

gospodu Weisse starijeg i mladjeg, na g. šumarnika Wiethea, na g.županijskog nadšumara Vl. Köröskenji-a, koj si je za ustroj družtvavelikih zaslugah stekao, na križevačke šumarsko i gospodarskoučilište itd. kroz cielo vrieme do kraja bijaše družtvo najbolje voljei veselo.

U 7 sati na večer dade zvonce na kolodvoru znak na odlazak.Družtvo dalo se na put, mužari su gruvali, baklje svjetile, i pri-

— 189 —

spjevši na kolodvor rukovali smo se i slavili najsrdačniji oproštaj.Tada nas primi poseban vlak kr. ug. državne željeznice i praćeniburnimi uzklici krenusmo put Križevac-Zagreba.

Tako se svrši prvi izlet hrv.-slavonskoga šumarskoga družtva,koj je sve članove najbolje zadovoljio, te će biti upisan zlatnimi sloviu ljetopis šumarskoga družtva na vječnu uspomenu.

Na koncu svoga izvještaja scienim da ću svim članovom izletaiz duše govoriti, ako ovdje gospodi Weissu starijemu i mladjemu,koji su si toliko truda dali te nas tako sjajno počastili, kao nadaljeg. kr. šumarniku Wietheu za prijazno vodjenje u državnih šumah,g. šumarskom upravitelju Moravcu, u kojeg je distriktu izlet učinjen,za vrlo uslužno dane ubaviesti najtopliju hvalu izreknem, te vas-kolikoj ovoj gospodi dovikujem trokratni „živili!"

Izvjestitelj:Dragutin F. Hlava,

prof. šumarstva na kr. učilištu u Križevcu.

Gradiška imovna obćina sa šumarskoga stanovišta.Napisao nadšumar Zikmundovski.

Godine 1872. i 1873. preduze mjestno povjerenstvo za diobušuma na temelju zakona od 8. lipnja 1871. razdiobu erarskih šumabivše gradiške pukovnije, te ju na toliko izvede, da je već 7. stu-denoga 1873. c. kr. središnje povjerenstvo tu diobu potvrdilo i za-ključilo. Već 16. i 17. prosinca iste godine sastadoše se zastupnicigradiške imovne obćine, te učiniše što je za početak organizacijeneobhodno nuždno bilo izabraše naime predsjednika i gospodarstveniodbor, ustanoviše plaću i potrebiti broj osoblja za upravu i čuvanješuma. Pošto su ovi zaključci potvrdjeni izabra 3. i 4. veljače 1874zastupstvo šumare i lugare, a 1. ožujka započe i nadšumar sa iza-branim osobljem svoje djelovanje.

Spomenuto nadšumarsko mjesto povjereno bi kontroloru, kaozamjeniku nadšumara, a za kontrolora bi izabran neki c. k. umirovljenišumar. Predaja šuma započe mjeseca ožujka, mjeseca travnja budeona u prisutnosti c. kr. šumarskoga nadzornika nastavljena te na-pokon u svibnju 1874 dovršena.

Diobom pripalo je imovnoj obćini 58,349.60 jutara šume, ra-čunajući jutro po 1600 ¤ °, u ukupnoj vriednosti po procjeni o. kr.središnjega povjerenstva 7,629.951 for. 14 novč. a. vr.

— 190 —

N a v e d e n a površina prostire se u obsegu od 331/3 ¤ milje, odtoga je pošumljeno 52,413·70 jutara; čistine za kulturu sposobne3,713·32 jutra; neplodnog zemljišta 2,222·58, ukupno dakle 58,349·60'jutara.

Spomenuti prostor proteže se stranom savskom naplavnomravnicom a stranom se širi po briežuljcih i gorah, koje se od zapadaprama iztoku protežu te prama jugu gube.

Veći dio gora sastoji od drobnjaka, a imade u sebi mnogobrusilovca; predgorje je vapnenasto i pieskovito, te imade dosta sitno-zrnih piešćenika, kojim je zamaz ilovača, i vapnika sa opukom iljušturnim vapnom.

Brežuljci sastoje iz naslaga diluvijalnih sa dubokom, rahlom ipieskovitom ilovačom.

Ravnice, koje takodjer pripadaju diluviju, sastoje iz liepive, du-boke ilovače sa dosta crnice.

Po brežuljcih i predgorju nalazi se po dosta slojeva drvenastogamrkoga uglja, lignita zvanog.

Što se tiče vrstnoće, to se pošumljeni dielovi mogu razreditina sliedeće razrede

Razmjer medju pojedinimi vrsti drveća, jest u gornjem t. j.gradiškom procjenbenom kotaru, koji obsiže 41,802·13 jutara šume,u postotcih sliedeći: hrastovine 49%, brestovine, jasenovine 17%, buko-kovine i cerovine 32% a mehkoga drva 2%. U dolnjem t. j. brod-skom procjenbenom kotaru, koji broji 16,547·33 jutra šume, imadehrastovine 64%, jasenovine i briestovine 5%, bukovine i cerovine31%.

Visoko c. kr. glavno zapovjedničtvo kao krajiška upravna oblastodredi, da se na temelju 21. zak. članka zakona od 15. lipnja 1873.imovnih obćina sastavi gospodarstvena osnova. Tegotan ovaj posaobi povjeren tadanjemu zamjeniku nadšumarovu, te koji taj posaodo 6. rujna 1874 dakle tečajem 6 mjesecih dovrši, te svoj izradakzastupstvu podnese.

— 191 —

Elaborat se osniva na istom opisu sastojine i na procjeni, kojaje i eraru pri diobi šuma za podlogu služila. Nebi možebiti bilos gorega bitne točke toga elaborata ovdje u kratko nacrtati. Usliedtoga što se je okružje gradiško, kao što spomenuto, razprostrlodielom u ravnici, dielom pak po brežuljcih i gorah, te nadalje sbogosobitosti drveća i radi oblika sastojina, bilo je nuždno ustanovitisljedeće uzgojne vrsti:

Usljed spomenutih okolnosti, kao što sbog toga, što su šumeraztrešene, imalo se je na što moguće više točaka sjeći, ili tehničkigovoreć imalo se što moguće više uzgojnih razreda ustanoviti.Prema tomu bi razdieljen cieli šumski posjed na 40 revira medjukojimi imademo:

a pravilnost uzgoja izvedena je pomoćju kombinirane razredbe (Fach-werk).

Uzgoj hrastove visoke šume sa 120-godišnjom obhodnjom sa-držaje :

Što se tiče dobnih razreda ovog uzgoja, to nalazimo

dobitak pako spomenute vrsti uzgoja, proračunan za 6 dvadeset-godišnjih perijoda ovako:

— 192 — -193 -

Od ovih 31 uzgojnih razreda sa četvero vrstnim uzgojem po-kazuje se uračunav nuzgredne užitke, godišnja zaliha u prvih 10godinah sa 21,731·35 norm. hvatih, u drugom pako desetgodištusa 22,438·85 nor. hvatih drva.

Pogledom na nepravilnost dobnih razreda pojedinih uzgoja,neće medjutim hrastova, osobito pak bukova visoka šuma pružatijednaki dobitak, neulože li se veće žrtve. Dobitci po perijodi ovevrsti uzgoja rastu postupice prema tomu i kako kod stalnog pre-kidnog šumarenja sa mladim naraštajem pojedine čestice k sečnjidolaze, koja okolnost prema načelu egaliteta renti drva neodgovara.

Ovaj razlog a još više i ta okolnost, što bi se po neprekidnou potrajnom šumarenju neke obćine jedva gorivim drvom obskrbitimogle, i napokon što neki dio sastojine, odredjene za uzgoj visokebukove šume, sastoji većom stranom od izraslih hrastovih izdanaka,potaklo je podpisanoga, da je 4 gospodarska odiela bukove visokešume za nizku šumu upotrebio, a od petog takovoga odiela, nekučest izlučio, te površinu od 8074·81 jutara na nizku šumu opre-dielio.

Po tom ostaje uredjenje uzgoja kod hrastove i jasenove visokešume nepromenjeno, dočim je bukova visoka šuma razdieljena udeset gospodarska odjela, kako sliedi:

— 194 —

Izlučenjem gore spomenutih ploha postaje obzirom na dobneodnošaje u pojedinih razredih stanje bolje, imade naime:

Izlučiv one gospodarstvene sastojine iz uzgoja bukove visokešume, u kojih su odnošaji dobnih razreda preveliki, pokazuje sejoš veća korist obzirom na jednakost dohodka, koji je kod bukovevisoke šume sada ovaj:

Najveća razlika a dobitku pojedinih perioda iznosi u ovomuzgojnom razredu 14,540 normalni hvati, dočim je prije izlučenjaona iznosila 178,246 norm'. hv.

Time što su izlučena četiri gospodarska odjela u cielom i nekidielovi petoga razreda, bitno se je promienila i vrst uzgoja „sitnošume" ovdje nalazimo sada:

Razredi sitne šume obsižu obzirom na dobu u gospodarskihodjelih sljedeće površine:

dobitak pako usljed povećane površine sitne šume jest sljedeći:

— 195 —

Od ova 32 gospodarska odjela osim nuzgrednoga užitka sitnešume, pokazuje se u prvom razdobju za prvih 10 godina prihodod 24,065·05 norm. hvati, a u drugih 10 god. sa 24,633·85 norm.hvati drva. Od tog odpada na glavni užitak 22,051·95 odnosno22,020·65 norm. hvati, a na nuzgredni 2013·10 odnosno 2613·20norm. hvati.

Valja spomenuti, da su dozrela stabla, koja naravno u prvurazdobju k uporabi dolaze, bez prirasta u red sječe dovedena, ačistine, koje će se pošumiti, nisu sa svojim budućim prihodomtakodjer uračunane.

Napomenuti nam valja jošte, da je erar tu procienu izveo posekcijah, te se dakle po tom ciela radnja temelji na tako zvanomrazdielenju na sekcije (Sektionswirthschaft) a ne na razdiele-nju u kotare, koji se način žalibože većinom u gorskih priedjelihupotrebljuje.

Nedostatak koji tim nastaje moći će se izbjeći tako, da se.sekcije preračunaju u kotare, te da se ovi kotari kao posebni odjelismatraju.

B u d u ć d a j e o b r a s t š u m a u o b ć e v r l o m a n j k a v , t oj e n e p o s r e d n a p o s l j e d i c a o v e o k o l n o s t i r a z m j e r n op r e m a l e n a s j e č a d r v a (Hiebsatz).

Ova sječa drva povećava se u kasnijih razdobjih znatno, anakon prve obhodnje mora se ova podvostručiti, zadobiju li sastojinepodpuni sklop i pošumi li se sve za šumu prikladno zemljište.

T o g a r a d i m o r a s e p o š u m l j i v a n j u u g r a d i š k o ji m o v n o j o b ć i n i s v a b r i g a i s k r b p o s v e t i t i , t e s u s t o g as v i oni, k o j i s e b u d i s k o j e g a r a z l o g a p r o t i v e p r i g l e d b io k o š u m s k e k u l t u r e n e p r i j a t e l j i o b ć e m d o b r u , t e spo-menutom sječom drva sravnati ćemo prihod od četiri godina, daspoznamo tako u cielosti i pojedince one momente, koji pravilnomuredjenju šume neodgovaraju.

Bilo je dohodka:

— 196 —

Valja iztražiti, zašto je tih 15,324·90 norm. hvati drva, kojipotiču od generalne bilanze prištedjeno, jer nije kod nijednog ure-djenoga šumarskoga posjeda, a imenito kod šumskoga veleposjedagdje su toli znatni použitci i hrastovine, dovoljno samo znati, da senjeke godine ima sad manje, njeke sad opet više sjeći, već je ne-obhodno nuždno upoznati u k o j o j v r s t i u z g o j a i u k o j e mr a z r e d u s u v i š a k i l i m a n j a k d o l a z i , da se prema tomeužitak poveća ili smanji, te da se šuma pravilnom stanju privede.

Spomenute okolnosti razjasniti će sliedeći izkaz, koji nam po-jedince pokazuje, da je u hrastovoj vis. šumi 3,413·90 n. hv. više

uživano, te je odtuda i gore spomenuta prišteda od 15,524·90 nor-malnih hvati nastala.

Potanje nam valja razjasniti prištednju od 11,687·47 normalnihvati, koja se pokazuje kod uzgoja sitne šume.

Prištednja ta proizlazi odtuda, što se je sa čitava četiri gospo-darska odjela i njekim dielom petoga u ukupnoj površini od 8074·81jutara tečajem prvih četiri godina faktično kao sa bukovom visokomšumom gospodarilo, dočim su pri sastavljanju bilance i spomenutiodiel kao sitna šuma u račun uzeti, premda se od sada tek š njimikao sa sitnom šumom gospodariti imade.

U koliko nam se užitak bukove visoke šume na ovoj površinimanjim ukazuje, u toliko pak odgovara veća zaliha drva u sitnojšumi, te otud ona prištednja, koja će se postepeno po potriebipotrošiti.

— 197 —

Prihod po razvrstbi drva tek je u posljednjih dvajuh godinahrazlučen, te je uživano osim šumskih šteta:

Pošto se drva u vlastitoj režiji ne izradjuju a premjerivanjebiva samo kod ovlaštenika, to se svi podatci o razvrstbi drva osni-vaju na onoj procjeni, koju izvadjaju pojedini kotar, šumari kodprimanja i doznačivanja stabala, prije nego li sastave sječni red.Drva se potroši najviše na ovlaštenike, kojih imade preko 6000,zatim na obćine, crkve i škole. Prošle godine 1876/7 bijaše sliedećiproračun za podavanje drva:

Podavanja slagala su se proračunom, samo je kod točke b)taj proračun nješto prekoračen, a to s toga, što je u Krajini rieč„ b a d a v a " osobito udomljena. Kod točke a) pokazao se suvišak, jerje limitna ciena ove godine tek prvi put uvedena. Ova ciena, jedinoza ovlaštenike valjana, ovako je po zastupstvu ustanovljena:

14

— 198 —

Za hrastovo kalano drvo nije ustanovljena manja ciena, jerbi se u tom slučaju bilo bojati silnih prošnja i zahtjevanja, što bisve lahko moglo biti i povodom spekulaciji.

Prodaja uz podpunu cienu pod točkom c) odredjenih drvazbog nepovoljnih okolnostih neizpuni se, nego se samo u velikoprodalo:

hrastovog kalanog drva 2204.88 metrahrastovine za rezbariju 1541.89 „

„ kao goriva drva 3884.44 „Ukupno . 7631.21 metra

za svotu od 26.944 for. 18 novč. dobilo, to jest poprieko 3 for.53 novč. od metra.

U obće je prodaja gorivog i gradjevnog drva, te Kesa za sadajoš samo mjestna, veća trgovina može se očekivati jedino sa kalanimdrvom, a svakogodišnji suvišci gorivoga, gradjevnoga drva i liesa,jedino bi se mogli izvažati već željenom krajiškom željeznicom.

Vriedno je spomena, da se na njemačke i druge duge, koje seu Podravini u velikom prave, ovdje u Posavini slabo tko osvrće. Jasi to tumačim tako, što se samo jedna trgovačka cesta t. j. Savau račun uzeti može, te žalim, da se ovdje manje cieni hrast savećim dimenzijami, no manjom kalavosti, nego li ondje, gdje seduge proizvode.

D ovom pogledu nebi ništa promienila krajiška željeznica usvom glavnom pravcu od iztoka prama zapadu, već bi se tomujedino doskočilo s ogrankom pruge, Vinkovci-Dalj, koja bi nas saDunavom ili bar Dravom spajala, jer bačvarsko drvo pravu vried-nost imade u sjevernom dielu Monarkije i u Njemačkoj, dočim nasSava i željeznička osnova prema zapadu u doticaj stavlja sa zem-ljami, gdje se mnogo francezkih duga troši, koja okolnost upravoi unapredjuje produkciju ove vrsti duga.

Da se proizvadjanje bačvarskoga drva uvede, željeti bi bilo is toga, što bi domaći radnici pri tom primjerenu zaslugu imali —no morala bi se ustanoviti i druga ciena za kalano drvo manjevrsti. Za jedno vedro treba popriečno po 4 kub. stope kalanog drvapošto je pak sad ciena l kub. stope kalanog drva po 24 novč. totrgovac s drvi za sada nemože tih duga proizvadjati.

Upravu šuma vodi gospodarski ured, kome su 3 kotarska šumara,kao upravitelji gospodarstva podčinjena, u samom pako uredu je nad-

— 199 —

šumar kao upravitelj, zatim kontrolor i ujedno računavodja, jedanakcesista i dnevničar.

Činovnici dobivaju u obće, osim male razlike u paušalu, istaberiva, koja su i za šumarsko osoblje državnih šuma ustanovljena.Do sada se je pokazao premalen broj kotara t. j. šumarijah, nu tojokolnosti moći će se tek u buduće pomoći, premda je željeti da sezbog silnih kulturnih radnjah, što prije ustanovi veći broj kotara.

Šumarski mjernik radio je više od godine dana u šumah, nokad bi imenovan predstojnikom njekoga šum. ureda u Ugarskoj,zahvali se na zbilja nezahvalnoj službi. Malo je nade, da će se toupražnjeno mjesto popuniti. — Osoblje za čuvanje šuma sastoji iz 30lugara i 2 stalna pomoćnika. Ove godine podvrglo se je to osobljeizpitu, nu samo jih je 19 zahtjevom odgovorilo. Pošto se pako joši drugi kandidati izpitu podvrgli, te stranom dobar uspjeh pokazali,to je slabije pomoćno osoblje s boljimi vanjskimi kandidati zamie-njeno, dočim je nješto bolji dio za opetovani izpit predbilježen.

U godišnjem dohodku pokazao se do sada neki suvišak, tezastupstvo odredi, da se taj višak upotriebi u javne svrhe.

U zaključnom godišnjem računu za god. 1876, navedene suosim ostalih sliedeće točke, koje će u mnogih potankostih razjasniti.

P r i h o d :Kamati od glavnice 3742 for. — nvč.Za prodana drva uz limito i podpunu cienu . 63707 „ 20Za u zakup date čistine 886 „ 14Odšteta za šumske kvarove 5545 „ 57Takse kod naknadnoga mierenja 228 „ 77 „Iznajmljenje lova 113 „ 30 „

ribolova 180 „ — „Dohodak od šiške 505 „ —Najam od sgrada 374 „ 63 „Od ciglane 55 „ — „

R a z h o d:Porez , 8821 for. 84 nvč.Nagrada starešini 775 „ — „Gospodarski odbor 631 „ 88 „Zastupstvo 914 „ 76Plaća činovnikom 4949 „ 98 „Putni paušali 1583 „ 32 „

*

— 200 —

Stanarina . . 475 for. 4 nvč.Za lugare i poslužnike 10554 „ 21 „Za šumarske suplente 1482 „ 96Paušal za pisarnu 264 „ 45Poštarina, brzojav i novine 416 „ 36Tiskanice 201 „ 53 „Sprave za mjerenje i risanje 344 „ 72 „Iznoz gorivog drva 3382 „ 50 „Popravak sgrada 470 „ 71 „Kulturne radnje za god. 1875/6 9650 „ 96 „

„ 1876/7 7122 „ 91 „Za obćinu i školu : . . . 626 „ 99 „Za mostove i ceste 4000 „ — „Obćini zajam 500 „ — „Prinos k troškovim poslanstva za željeznicu . 400 „ — „Pristojbe za prenos posjeda sgrada . . . . 49 „ 4 „Nadnica pri šum. gospodarstvu 287 for. — nvč.i t. d., i t. d.

Ovi podatci svjedoče, da je zavod imovne obćine u životnojobćinskoj svezi vrlo važna činjenica, na koju će se u buduće sveviše, a osobito u narodno-gospodarstvenom odnošaju računati moći— jer razdjelbom šuma, kojom je erar ne obziruć se na potrebepojedinih stanovnika u stanju valjano gospodariti, to je i onaj,ovlaštenikom pripadši dio, u narodno-gospodarskom pogledu znatnose podigao, pošto podmirba potrebe na drvu, paši, žirovini itd., je-dino od ovoga diela te šume odvisi. Tim veću pomnju i brigu imadevlada upraviti na to, da se ova imovnim obćinam predana imovinadoista i sačuva, te je u toj nakani visoko c. kr. glavno zapovjedničtvoizdalo 15. lipnja god. 1873. naredbu, u kojoj glavne točke sliedećeočituju:

1. Da se zajednički posjed i isto tako gospodarstvo svim upojedinoj pukovnijskoj obćini stanujućim ovlaštenikom predaje tajšumski posjed pod nazivom imovne obćine.

2. Da za čuvanje načela autonomije ovo pravno tielo sačinjavazastupstvo sastavljeno iz pojedinih obćinskih zastupstvah.

3. Da ustrojstvo samouprave u gospodarskom odnošaju krozposjednike, pospješava u to ime postavljeni gospodarski odbor, kaovišja upravna oblast.

— 201 —

4. Da gospodarstvo i uzgoj vode, kao što i kod državnihšuma, izpitani šumari.

5. Da se uvede potrajno uživanje.6. Da se višak upotriebljuje u javne svrhe.7. Da država imade vrhovni nadzor nad imovinom.Ova načela, kojim je povodom najplemenitija nakana, proiz-

tekla su iz zakona od 15. lipnja 1873 o imovnih obćinah; u kolikopako ovaj zakon svrsi odgovara iztražiti ću drugi put.

U N o v o j g r a d i š k i , dne 24. lipnja 1877.

F. Zikmundovsky,nadšumar.

Prirastak drva na temelju skrižaljke o dohodku;odnošaj toga prirastka prema popriečnom prirastkusječne dobe i prema normalnoj zalihi uredjene šume.

Piše umirovljeni šumarnik A n t e T o m i ć .

Da se uzmogne točno označiti razlika medju prirastkom drvana temelju skrižaljkah o dohodku, prispodobiv jih s popriečnim pri-rastkom sječne dobe, od potrebe je prije svega valjana skrižaljka oprirastku drva i o njihovom dohodku.

Medju mnogimi i raznimi skrižaljkami o dohodku stekoše obćepriznanje šumske s k r i ž a l j k e od Rudolfa Feistmantla, u Beču1854 kod Vilima Braumüllera.

Buduć se moja iztraživanja o prirastku drva u nizkoj bukovojšumi, (koja sam poduzeo u šumskom kotaru „Neman-Orleanskom"u Banatu) sudaraju sa razmierjem prirastka bukove šume u sred-njem glavnom redu, VI. podrazredu skrižaljka Feistmantlovih — tomislim, da neće biti s gorega, ako priležeću skrižaljku A (tablica a) oprirastku drva sasma po podatcih Feistmantlovih sastavim, a to timviše, što se te Feistmantlove skrižaljke o kakvoći šuma nalaze urukuh šumara, te će po tom svatko imati prilike uvjeriti se o isti-nitosti mojih podataka.

Polag gore navedene skrižaljke o prirastku drva dosiže po-priečni prirast drva, obzirom na prirastao odnošaje ovoga stojbenogarazreda (Standortsklasse) vrhunac u stotoj godini, te počimlje nakontoga vremena padati, s toga i jest ovdje stogodišnja doba fizičkosječna, doba i ujedno obhodnja.

— 202 —

Na temelju skrižaljke o prirastku drva, sastavljena je I. sravnujućaskrižaljka B. (tablica b), iz nje proizlazi da je u ovom stojbenom raz-redu sadržina množine kod svakoga jutra u dobi od 100 godina'jednaka pravomu i popriečnomu dohodku te dobe.

Prema I. sravnujućoj skrižaljci B, sastavljena je nadalje priležećaskrižaljka prirastnih, redova C (tablica c) i to ne samo po popriečnomprirastku sječne dobe od l—100 godina već i prema tomu koliko svakojutro u istinu prirastka podaje. Ova nam skrižaljka pokazuje, dazadnji član tih redova, dostigav vrhunac prirastka u stogodišnjojdobi, dostiže jednaku količinu od 6000 c' na jutro, ova pako sadržinamnožine jednaka je prirastku, što ga daje svako jutro u istoj dobi.

Nadalje pokazuje ta skrižaljka, da se sbroj tih redova raz-likuje i po popriečnom i po istinitom prirastku, sbroj najme tih100 redova imade obzirom na popriečni prirastak sječne dobe303.000 c'; naproti iznosi broj pravoga prirastka 258.000 c'.Prispodobiv normalnu zalihu po kameralnoj procjeni sa 6000

= 300.000 c' pokazuje se kod sbroja po popriečnom pri-

rastku sječne dobe višak od 3000 c', a kod sbroja po pravom pri-rastku manjak od 42,000 c'.

Uzrok višku po popriečnom prirastku sječne dobe nalazimo uprvom članu aritmetičkoga reda stavljenoga u ovoj skrižaljci, i toiz sljedećega razloga:

Želimo li na ime izračunati normalnu zalihu sadržine (masse)sječne dobe kod svakoga jutra, treba da pomnožimo sadržinu po-

•jedinoga jutra, koja je podjedno i normalni iznos, sa polovinom

obhodnje; na ime 6000 = 300.000 c', ili ako pomnožimo

normalni iznos sa čitavim vremenom obhodnje i dobiveni proizvodsa dva razdielimo; najme 6000 100 = 600.000 : 2 = 300.000 c'.U gore spomenutom aritmetičnom redu naveden je medjutim prvičlan sa 60 c', koji u svojoj rotaciji kroz sve redove najme u stot-nom redu dosiže 6000 c', koja količina razdieljena sa 2 takodjer

pokazuje prijašnji višak = 3000 c'.

Uzrok manjku obzirom po pravom prirastku imademo opettražiti u prvom članu toga reda, koji je označen sa 36.666 c' iujedno sbrojen u toj količini do 30. člana tih redova. Ovaj pakomanjak u cjelokupnom sbroju nije se mogao dostignuti ni tim, da

— 203 —

je u dalnjem nastavku tih redova od 31. do 50. člana taj prirastaksbrojen sa 60 c'; od 51.—80. člana sa 70 c', a od 81.—100. članasa 80 c'.

Ovaj manjak od 42.000 c' iznosi u stojbenom ili obhodnomrazredu upravo 14 % od čitave normalne zalihe; jer 300.000 XX 0·14 = 42.000 c'. Izkazani veći prirastka sječne dobe, sastojećiu polovini jednogodišnjega ili normalnoga dohodkoga, pokazuje setočno u svih stojnih ili obhodnih razredih; dočim je postotni raz-mjer sbroja, po pravom prirastku. prispodobiv ga sa normalnomzalihom, prema različitim načinom rašćenja i prema odnošajem do-hodka stojnih ili obhodnih razreda različit; što ću poslie pokazatiu drugom primjeru.

Da prirastak drva ne raste od godine do godine u jednakoj,već u stanovitih odsjecih. vremena u različitoj količini, već je odavnapoznato, pak s toga i postaviše učeni šumari, koji bijahu ujedno ivješti matematici, temeljne jednačbe, po kojih se redovi drugoga,trećega i četvrtoga stupnja po matematičnih pravilih razviti imadu.

Da je ovaj nazor temeljit, vidi se iz sravnjujuće skrižaljke A.Na temelju njezinu pokazuje se u stojnom razredu, koji navedosmoza primjer periodični prirastak s obzirom od svakoga jutra i svakegodine u odsjecih vremena:od 1. do 30. godine sa 36.666 c'

„ 31. „ 50. „ „ 60 „„ 51. „ 80. „ „ 70 „„ 81. „ 100. „ , 80 c'

Na temelju pouzdane skrižaljke o dohodku, može svaki šumarpomoćju sravnjujuće skrižaljke, koju mu sastaviti valja, proračunatiperiodični prirastak, i na tom temelju razviti i sbroj aritmetičnihredova svake prirastbene periode. Prema sravnujućoj skrižaljci iz-vesti će se taj račun posve jednostavno sliedećim načinom:

I. r e d od 1. do 30. g o d i n e1100 + 36.666 = 1136,666 X 15 = . . . . 17,049.960 c'

II. r e d od 31. do 50. g o d i n e1100 + 60 + 2300 = 3460 X 10 = . . . . 34,600 c'

III. r e d od 51. do 80. g o d i n e2300 + 70 + 4400 = 6770 X 15 = . . . . 101.550 c'

IV. r e d od 81. do 100. g o d i n e4400 + 80 + 6000 = 10480 X 10 = . . . 104.800 c'

sbroj . . 257,999.990 c'ili okruglim brojem . . 258.000 c'

— 204 —

Gornja svota jednaka je svoti pravoga prirastka, koja se nalazi uskrižaljci o redovih prirastka. Tim što se svote slažu dokazuje seupravo istinitost jedne i druge tvrdnje.

Da se dokaže različiti postotni razmjer medju svotom pravogaprirastka, prispodobiv ga sa različitimi stojnimi razredi, sastavljenaje II. sravnujuća skrižaljka D. (tab. d), polag koje sravniv ju sa sravnu-jućom skrižaljkom A sbog boljega tla, sbog druge vrsti drva, sbogduljega vremena obhodnje, te napokon sbog većega periodičnogaprirastka jest mnogo veći i postotni razmjer medju sbrojem pravogaprirastka, prispodobiv ga sa normalnom zalihom ovoga stojnogarazreda.

Na temelju ove sravnujuće skrižaljke pokazuje nam se pri-rastak drva pogledom od svakoga jutra i svake godine u odsjekuvremena ovako:od 1. do 40. godine 60 c'

„ 41. „ 70. „ 110 „„ 71. „ 100. „ 130 „„ 101. „ 120. „ 150 c'

Ako li se nadalje na temelju te sravnujuće skrižaljke razvijesvota svakoga periodičnoga reda dolazimo do sljedećega rezultata:

I.perioda od l- 40 g. 60 + 2400 = 2460 X 20= 49.200 kb.'II. „ „ 41- 70 „ 110 + 2400 + 5700 = 8210

X 15= 123.150 „III. „ „ 71-100 „130+ 5700+ 9600 = 15430

X 15=231.450 „IV. „ „ 101-120 „ 150 + 9600+12600=22350

X 10= 223.500 „Svota po pravom prirastku 627.300 kb.'

Normalna zaliha u ovom stojnom razredu iznosi 12.600 X 60= 750.000 kb.' dakle po pravom prirastku manje za 128.700 kb.'što iznosi 17% od nrm. zalihe, jer je 756.000 X 17% = 128.000 kb.'

Dočim se dakle po razmjeru sravnujuće skrižaljke A pokazujemanjak od 14% normalne zalihe, to nam se polag sravnujuće skri-žaljke B glede razmjera prirastka pokazuje od normalne zalihemanjak nešto preko 17%.

Po ovoj uputi može se s jedne strane svaki šumar na temeljuskrižaljke o dohodku, koju mu valja sastaviti u raznodobnoj šumisvoga okružja, za svaki stojni razred uputiti u odnošaje dohodka i

— 205 —

prirastka svoje šume, te se s druge strane na tom temelju možeodvažiti, da izabere onaj način procjene, koji je za tu šumu prikladan.

Dojakošnja moja dokazivanja o prirastku drva i o njegovojsvezi sa normalnim dohodkom i normalnom zalihom čitave šumenisu ino, no nadopunjenje moje razprave „o bivstvu normalnogadohodka i normalne zalihe", koja je razprava priobćena u drugombroju šumarsko-gospodarstvenoga lista hrv.-slav. šumarskoga družtva.Nu tu mi valja primetnuti, da sam se u spomenutoj razpravi usta-novljujuć postotno razmjerje medju množtvom drva po metodiHundeshagenovoj i medju normalnom zalihom kameralne procjeneobazirao samo na prirastbene odnošaje sravnujuće skrižaljke I., pokojoj svota množine drva po pravom prirastku iznosi 319.370 kock.met. dakle upravo 8% dielova normalne zalihe od 317.361 ; jer371.361 X 83/5 = 319.370 kock. met., dakle je prema tomu raz-lika medju normalnom zalihom i svotom množtva drva po pravomprirastku od 371.361 — 319.370 = 51991 koji je poslednji brojjednak 14 % od normalne zalihe; jer 371.361 X 014 = 51.990,54ili okruglim brojem 51.991.

Nu da se ovaj postotni razmjer prema inim odnošajem pri-rastbenim mienja, pokazali smo jur u sravnujućoj skrižaljci B. Po-moćju sravnujuće skrižaljke o redovih prirastka počam od l sve do100 godine, u kojoj ujedno nastaje maximum prirastka ovoga stoj-benoga razreda, moći je točno označiti razliku medju austrijskomkameralnom procjenom i Hundeshagenovimi postotci o použitcih, teujedno pronaći, po kojoj se metodi dobiva izpravniji proračun, jerupravo u tom leži vriednost metode.

Obe ove metode počivaju na istoj podlozi, te se razlikuju samou tom, što normalnu zalihu različitim načinom iztražuju; što jeupravo razlogom, da se usljed te razlikosti takodjer i proračun raz-ličitim pokazuje.

Ista podloga pokazuje se u tom, što obe metode imadu istinormalni dohodak, jer polag skrižaljke o redovih prirastka sadržajezadnji član, koji nam predočuje normalni dohodak i po popriečnomprirastku sječne dobe i po pravom prirastku 6000'.

Iz ovoga normalnoga dohodka možemo pomoćju kameralneprocjene proračunati normalnu zalihu tako, da taj normalni do-hodak sa polovinom obhodnje; dakle 6000 X 50 —= 300.000 c'.Hundeshagen pako proračunava postotke o použitcih tako, da nor-malni dohodak dieli s njegovom normalnom zalihom, koju sačinjava

— 206 —

sbroj svih redova pravoga prirastka sve do njegovoga maximuma,te koja u gore navedenom primjeru iznosi 258.000 c': dakle:6000 c': 258.000 = 0·02325 c' použ. postot.

Buduć da se obe ove metode osvrću na pravu zalihu drvačitave uredjene šume, to uzimljemo ovdje primjerice, da ta zalihadrva ako je veća od normalne zalihe iznosi 350.000 c', a ako jemanja od normalne zalihe 250.000 c'.

Kameralna procjena prispodablja svoju normalnu zalihu sapravom zalihom drva, pribraja prema dobi uredjenja normalni do-hodak razlici pronadjenoj medju jednom i drugom (najme za-lihom). Ako je prava zaliha veća od normalne, to uzimlje ovusvotu za ustanovljeni proračun; nu ako je prava zaliha drva manjaod normalne zalihe to valja razliku, pronadjenu medju obima za-lihama, takodjer prema dobi uredjenja odbiti od normalnoga do-hodka, te samo ostatak kao proračunani iznos smatrati.

Buduć da, kako gore izračunasmo. normalna zaliha kameralneprocjene iznosi 300.000 c', to obstoji medju njom i većom pravomzalihom veća razlika za 350.000 - 300.000 = 50.000; a u drugomslučaju, gdje je prava zaliha drva manja, jest razlika manja za300.000 - 250.000 = 50.000 c'.

Po kamaralnoj procjeni proračunava se godišnji proračun nasljedeći način:

u, 1. s l u č a j u

— 207 —

od 50.000 c' naravnim prirastkom šume nadoknaditi može, možese najuspješnije pronaći, ako u oba slučaja nadjenu razliku od50.000 c' sa viškom ili manjkom nor. dohodka, koji ovdje 1000 c'iznosi, razdielimo dakle 50.000 : 1000 = 50 godina.

J. Hundeshagen oslanja se na pravu zalihu drva čitave obra-djene šume i ustanovljuje svoj godišnji proračun tako, da pravuzalihu množi sa gore proračunanimi postotci o použitcih ; po njegovudakle proračunu:

u 1. s l u č a j u

u 2. s l u č a j u

u 2. s l u č a j u

Po gornjem razmjerju pokazuje nam se proračun u 1. slučajuza 1000 c' veći od normalnoga dohodka, a u 2. slučaju za 1000 c'manje od nor. dohodka, na ime: nor. dohodak 6000 +1000 = 7000 c'

6000-1000 = 5000 c'

Gore navedeni veći ili manji iznos od normalnoga dohodkatemelji se na primjerice spomenutoj razlici medju norm. zalihomi pravom zalihom; i to u 1. slučaju za 50.000 c' više, a u 2. slu-čaju za 50.000 c' manje od norm. zalihe, u iznosu oo 300.000 c',U kojoj se u 1. slučaju 50.000 c' potrošiti a u 2. slučaju manjak

prispodobiv dakle proračunom kameralne procjene jest njegov pro-račun veći:

u 1. s l u č a j u

u 2. s l u č a j u

Ovaj je višak proračuna po metodi Hundeshagenovoj za pro-računavanje njegovih postotaka o použitcih kod manjih nor. zalihaosnovan; njegova bo normalna zaliha ne odgovara norm. dohodku,koji iznosi 6000 c', jer ako za proračunavanje postotaka o použitcihupotrebimo norm. zalihu, koja odgovara normalnom dohodku, todobijemo polag svaki put iste postotke o použitcih.

Nu na svaku nor. zalihu naći ćemo odgovarajući nor. do-hodak, ako tu norm. zalihu sa 1/2 obhodnje razdielimo, dakle pokameralnoj procjeni imademo nor. dohodak 300.000 : 50 = 6000 c',a po Hundeshagenu 258.005: 50 = 5160 c' Hundeshagenova nor.zaliha od 258000 c' ne odgovara dakle računajuć jutro po jutro nor.dohodku od 6000 c' već onomu od 5160 c'.

Buduć da ovdje nadjosmo za Hundeshagenovu zalihu odgova-rajući dohodak, to će postotak o použitcih iznositi 5160 : 258000 = 0·02,dakle toliko koliko iznosi i postotak o použitcih po nor. dohodku inor. zalihi kameralne procjene; na ime 6000 : 300.000 = 0·02 c'.Pomnoži li se prava zaliha drva sa nadjenim postotkom o použitcihod 0·02 c', iznositi će proračun: u 1. slučaju 350.000 X 0·02 = 7000 c'

„ 2. „ 250.000 X 0·02 = 5000 c'

— 208 —

Iz toga sliedi, da je proračun po Hundeshagenovoj metodi:u 1. slučaju za 8137·5 c'u 2. „ za 5812·5 c'veći, te nam s toga ne može u šumskoj porabi mjerilom služiti.

Skrižaljka o prirastkn drvaprema Feistmantelovim sastojnim skrižaljkam o visokoj bukovoj šumi,

srednji gornji razred, VI. podrazred.

— 209 —

I. Sravnujuća tablica.

O prirastku drva, prispodobiv ga sa sječnim dohodkom za svakojutro, prema Feistmantelovim sastojnim skrižaljkam b u k o v e visoke

šume, srednji glavni, VI. podrazred.

— 210 —

Skrižaljka o re-Kako se isti postepeno od jedno- do stogodišnje obhodnije po popriečnom

prirastku

- 211 —

dovih prirastka.prirastku sječne dobe, kao i napram pravom, po jutru proračunanomizdaju.

— 212 —

II. Sravnujuća skrižaljka.

O prirastku drva, prispodobiv ga sa sječnim dohodkom za svakojutro, prema Feistmantelovim sastojnim skrižaljkam h r a s t o v e visokešume na najboljem hrastovom tlu u nizini i predgorju, gornji glavni

razred, I. podrazred.

— 213 —

Obračunanjedrvne množine pojedinih odjelah sastojine za pokriće godišnjeili periodične sječine, nadalje način, kojim valja pravac sječini

obilježiti.Napisao nadšumar Gust . Pausa .

Cesto se sbiva u praktičnom životu, da činovnik pojedinu go-dišnju ili pak periodičnu s j e č i n u odmjeriti i na temelju uredbe-noga operata izpostaviti ima, od koje odmjereni pravac ne samou više sastojinah zasjeca, nego u kojih je i različitih vrstih drvastarije i mladje dobe, zasadjeno; te kod nejednako produktivne sasto-jine, ipak ravnim pravcem izpostavljena biti mora.

Da se ovakova linija povuče, treba često dugotrajnoga računai čestih pokušaja, dok se napokon željeni uspjeh poluči.

Za prištedjenje vremena i bezplatnih računarskih operacijah,nakan sam štovanim drugovom predočiti metodu, kojom se mnogo prijedo rezultata dolazi.

Uzmimo, da nam sliedeća slika predočuje jedan šumski srez,kojeg su sastojine u tekućoj obhodnoj periodi, i to već za sliedećih10 godina kroz posvemašnju sječu čistini namienjene, i to tako, daprva godišnja sječa ima se izvesti paralelno sa južnom pogranič-nom linijom; u koju svrhu ima se pravac sječne linije opredieliti iiztaknuti, i s toga prije svega na papiru proračunati.

— 214 —

Izvadak iz opisa šume.

— 215 —

Duljina pojedinih dielova izmjerenih na južnoj strani kotaraiznose :

1. odjel 124.00 hvati2. „ 83.50 „3. „ 90.00 „4. „ 146.70 „

Ukupno 444.20 hvati, a sječna linija = l, tokojedine strane imadu:pod odjela 1. = 0.29

„ 2. = 0.18„ 3. = 0.20

4. = 0.33; prema tomu odpada na pojedine odjele :404 X 0.29 = 117.16145 X 0.18 = 26.10246 X 0.20 = 49.20398 0.33 = 131.34

a kojih svota sa 323.80 kubič. metara ujednopokazuje i sriednji iznos od svakoga jutra.

Čitava drvna zaliha toga razdobja iznosi 44,975 k. m., a pri-rastak za polovinu toga razdobja 840, ukupno dakle 45,815 k. m.,razdieliv pako sriednji iznos svake rali sa ovom svotom 323·8:45,815 dobijemo količnik = 0·007; a pomnožimo li ovaj broj sa1600, dakle 0·007 X 1600 dobijemo ll·2 ¤ ° a napokon nam valjaodmjerenu sječnu liniju 444·2 sa ovim brojem razdieliti 444·2: 11·2= 39·6 hvati. Ovih 39·6 hvati valja uzeti za visinu čitave sječnelinije, sada valja sračunati pojedine dielove površine, na kojih jegodišnja sječa obavljena. Ovaj obračun pokazuje kod našega pri-mjera sljedeće rezultate:

Razdjel 1. sa 2.98 X 404 = 1230„ 2. „ 2.65 X 145 = 384„ 3. „ 2.16 X 246 = 531„ 4. „ 3.30 X 398 = 1313

dakle ukupno 11.09 i 3458 lim.Godišnji proračun iznosi pako 4581 km., dakle dobismo ma-

nje za 24·5 %.Valja nam dakle visinu odsječne linije ovimi postotci povećati

te k 39·6 hv. 9·7 dodati, obavimo li taj posao povećati će nam sei količnik ovako :

*

— 216 —

1. odiel sa 0.72 jut. 290 km.2. „ „ 0.50 „ 72 „3. „ „ 0.54 „ 132 „4. „ „ 0.73 „ 290 „

ukupno 2·49 jut. 784 km.Pribrojimo li ovu svotu k prvom rezultatu, dobiti ćemo ukupno

4242 km., manjka nam dakle još 70% od ukupne mase. Povećamoli jošte visinu sječe i ove % dobivamo visinu od 3·6 hvati, kojuopet gornjoj pridodav te pribrojiv šumsku površinu i dielove drvnemase dobivamo 294 km. Pridodav tu masu k. 4242 dobivamo go-dišnji proračun od 4536 km. Da se u pojedinih dielovih šume kodjednake sječne linije obraste površina prema godišnjem proračunu,trebalo bi označiti visinu sječe ili dubljinu sa 52·9 hv. te u tomiztaknuti sječnu liniju sa spomenutom južno graničnom linijom.

Razmatranja ob obćinskih šumah.Piše kralj. šumar V a t r o s l . C e r m a n .

Pošto se u novije vrieme pitanje o diobi obćinskih pašnjaka,te s ovim spojeno pitanje o individualnoj diobi obćinskih šumajavno pobudilo, a naime pošto su ova pitanja već i u dvie gospo-darstvenih podružnicah pretresane, usuditi ću se i ja, za bolje i po-bliže razbistrenje uzajamnih nazora u ovom važnom pitanju i mojemnienje u sliedećem ponješto obrazložiti.

Pomisao na dielenje obćinskih šuma temelji se na obćih na-zorih, da svaki pojedini šumski gospodar svoju odieljenu šumskuparcelu lakše pripaziti i občuvati može, a naime, da će ju boljeuzgajati, nego li pak kad bi više takovih šumskih parcela u jednojšumskoj sastojini kao zajedničko ili obćinsko dobro i zajedničko go-spodarstvo imale. U načelu su ovi nazori dakako istiniti i temeljiti,ali naše obćinske šume toli su malene, da se potrajno šumarenjena istih ovim načinim gospodarstveno nebi izvesti dalo.

Uzmimo, da bi naš seljak i zbilja sa šumicom, koja bi njegovprivatni posjed bila, bolje i brižljivije postupao, nego li sa obćin-skom šumom, to bi ipak ovakova diobom postavša šumska česticau posjedu naših još nerazdieljenih kućnih zadruga, još uvjek nje-kakovo o b ć e d o b r o predstavljala, koje bi se kasnijom diobom opet u

— 217 —

njekoliko manjih šumskih čestica, valjda na 1/2 do 1/4 hektarne po-vršine porazdielilo, te bi sačinjavalo tako male plohe, da bi radisvoga premalenog površja za nikakovo racionalno šumarenje spo-sobne bile.

I n d i v i d u a l n a d i o b a b i l a b i d a k l e p r v i k o r a kk p o s v e m a š n j e m z a p u š t e n j u š u m e !

Pošto u Cislajtaniji takozvane s e l j a č k e š u m e (za razlikuod obćinskih šuma) već obstoju, navesti ću ovdje jedan posebni pri-mjer iz Češke, koji neka dokaz bude, kakovoj budućnosti ove diobomtako razdrobljene šumske čestice u susret idu.

Pošto su tamo postepenom diobom obstojavše seljačke šumetako razkomadane, da su j im pripadajuće čestice već na površje do1/4 hektara pale, mora dotični šumski gospodar, iz uzroka, što mu ,

je svako šumarenje na ovako malom površju nemoguće, uzgoj dr-veća na istoj posvema napustiti i na drugi način plodonosnom uči-niti. U ovakih slučaj ih ima politička oblast uz sudjelovanje dotičnoggospodara, te jednog strukovnjaka i pograničnih susjeda ili njihovihpunomoćnika, stvar izviditi i svoju mjerodavnu odluku izreći. Šu-marski činovnik, koji kao strukovnjak ovakovom povjerenstvu pri-sustvuje, nalazi se obično pri izrazu svoga mnienja ob ovoj na-mjernoj promjeni gospodarstva, u vrlo nepovoljnom položaju; jerjednom stranom mora priznati, da je tu šumarenje nemoguće, akrčenje zabranjuje zakon; s druge pak strane nastupa bojazan, dabi krčenje ove male iz sredine n e k a d a š n j e o b ć i n s k e š u m eizlučene čestice, moglo i susjedne šumske posjednike na sličankorak navesti, te bi se tim načinom sve te seljačke šumice, dakleciela nekadašnja obćinska šuma, malo po malo uzgoju izmakle. Nuproti svim tim razložim ako druge kakove obće okolnosti to zabra-njivale nebi, morati će ipak njegovo mnienje za krčenje glasiti, jerse u takovom slučaju ništa boljeg zaključiti neda. .

Ako bi ikada do dielenja (parceliranja) naših obćinskih šumazbilja došlo (čega se pak kod naše brižljive i u narodno gospodar-stvenom obziru skrbne i rodoljubne vlade još neimamo bojati), tobi se trajno gospodarenje ovih porazdieljenih seljačkih šumica samoonda postignuti dalo, kad bi se iste sdruženjem pojedinih čestica ujednu hrpu, cjelost, spoj ili pospodarstveni odjel spojile; nu ovajnačin bi nas, makar i pod drugim kalupom i pod drugim nazivom— opet k našim o b ć i n s k i m šumam doveo.

- 218 —

Još i drugim načinom bi se svrha zajedničkog šumarenja po-stići dala, a to oživotvorenjem „ š u m s k i h z a d r u g a " (Waldge-nossenschaften), u koju bi se po njekoliko posjednikah takovih ma-njih šumskih čestica složili, kao što je u mnogih predielih našernonarkije već uobičajeno, ali i ovaj način neda se kod jogunastognašeg seljaka tako lahko i dobrovoljno provesti, nego bi se u tomepravcu zakon stvoriti i kao prisilno sredstvo uporabiti morao.

Užitak ili godišnji prihod ove na gorenavedeni način stvorenešumske zadruge, morao bi se po razmjeru pojedine toj zadrugidodieljene ili spojene šumske čestice i njezine drvne zadržine izcielosti dieliti. Po ovom dakle nebi dotični posjednik u p r a v izs v o j e š u m s k e č e s t i c e t a j p r i h o d d o b i j a o , n e g o i z c i e l ez a d r u g e po razmjerno na njega odpadajućem dielu ukupnogazadružnog prihoda. Ali tu nastaje istom pitanje, bili naš seljak nje-govu toj zadrugi spojenu šumsku česticu zaista tako dobro gojio ipričuvao, kao kad bi ista u samom njegovom posjedu i užitku bila.Ja mislim dakle da bi se podieljena i ovim načinom makar i podzaptom opet sjedinjena šuma, samo što prije zapušćenju i razore-nju izpostavila.

I z t o g a d a k l e p r o i z l a z i , d a j e sav o n a j b o l j a k ip o l a k š i c a , k o j e n j e k i o d d i o b e n a š i h o b ć i n s k i h š u m ao č e k i v a j u , u s v a k o m s l u č a j u v r l o i l u z o r a n .

Pošto je pak većem dielu urbarskih obćina usljed urbarijalnesegregacije najviše do 10 hektara šume dopalo, a mnoge obćinevećinom sitnu šumu odgojivaju, to će nastati potreba, da više ta-kovih obćinskih šuma bar zajedničko šumarenje poprimi, kad većmjestni odnošaji nebi jim dopuštali, da se u jednu šumsku sastojinuspoje. U ovom slučaju morali bi se godišnji prihodi naravno medjudotične obćine po razmjeru kolikoće njihovoga suposjeda razdieliti,a ne kao što je gore napomienjeno, medju pojedine urbarijalne po-sjednike, pošto i posjedni diel ovake zajedničke obćinske šume do-tične obćine svaka za sebe representiraju.

Po dokazu ovih jasnih razloga i po ustanovi šumskih zakona,mora se dakle priznati: da d i o b a o b ć i n s k i h š u m a , k o j um n o g i t o l i k o p r e t r e s a j u , s a š u m s k o - g o s p o d a r s t v e n o gg l e d i š t a n i k a k o p r o b i t a č n a b i t i n e m o ž e ; b a r e m d o t l ene, dok s e n e u z m o g n e o d i s t e p r e d p o s t a v i t i , d a n e ć eo b ć o j s k r b i z a u z d r ž a v a n j e š u m a š t e t o n o s n a biti.

— 219 —

Gdje gdje bi se možda medju šumskimi gospodari pojavilinazori, da bi s razloga, što je Hrvatska i Slavonija prebogata našumah, za postignuće razmjernoga podieljenja šuma, pa i radi kli-matičnih odnošaja potrebito bilo, da u njekojih šumah uzgoj drvećaprestane; jer da bi se tim plodnost tla podigla a zdravstveni odno-šaji u mnogih predjelih (osobito u slavonskih nizinah) znatno pobolj-šali. Akoprem su ovi nazori dosta temeljiti, to bi se isti samo naprivatan posjed uporabiti smjeli, pošto se obćinske šume na prvommjestu uzdržati moraju, i za pokriće potrebe svojih na šumu pravoimajućih obćinara, izključivo uztrajno šumarenje sliediti imaju.

Razne viesti.Bezplatni poučni tečaj za čuvare šumah i pomoćno šu-

marsko osoblje. Na temelju naredbe bivšega c. kr. ministarstva zanarodno gospodarstvo i rudstvo od 16. siečnja 1850 — imali bi se upojedinih županijah obdržavati niži državni izpiti za čuvare šumah itehničko pomoćno osoblje.

U Slavoniji se riedko rečeni izpiti zbilja obdržavaju, i to s razloga,što se — (akoprem kod svih županijah izpitna povjerenstva postoje) —malo kada kandidati k ovomu izpitu prijave; uzrok tomu je dielomicemanjkavo predhodno znanje dotičnikah, dielomice i ta okolnost, što našelugarsko osoblje samo nezna, je li mu znanje dostatno, da se tomu izpitusa uspjehom podvrći može.

Da se ovomu nedostatku barem dielomice doskoči, ustrojio je ko-tarski šumar kr. naukovno zakladnog dobra Kutjevo, gosp. Ignjat German,posebni nastavni tečaj za takove čuvare šumah bezplatno; koji se žele zasvoje zvanje valjano naobraziti ili se nižemu državnomu izpitu podvrći.

Nauk se pruža bezplatno, počeo je dne 14. srpnja t. g. i nastavitće se svaku subotu poslie podne od 2—5 satih. Osim načela nižeg obćegšumarstva, tumači se tu šumarski zakon, zakon o lovu i šumarski službeninaputak. — Slušateljah ima do sada iz požežke podžupanije šest. (Tomu zbiljahvale vriednom primjeru imali bi i ostali šumari sliediti. Op. uredn.).

Stovarište tehn. drva u Sisku s pogledom na obstojećiobičaj trgovine. Jedno od najznamenitijih skladišta i uprav da rečem,jedno najvažnije stjecište trgovačkih i francezkih duga u Hrvatskoj iSlavoniji, kao i hrv.-slav. Krajini, nedvojbeno je obće poznato stovarištesisačko, isto toliko u pogledu kupnje i prodaje, koli i odpreme svega usavskoj dolini u znatnoj množini proizvadjajućeg drva, koje se ponajvišeu krajiških šuma izradjeno po Savi do Siska dopremi, te ovdje ili se zaprodaju priredjeno uskladišti, ili se pak u svrhu dalje odpreme na željez-nicu pretovaruje.

U poslu duga sačinjava Sisak za naše predjele obći tegomjer iravnalo drvne ciene, osobito cjepane robe, te mislim, da ću stim mnogom

— 220 —

čitatelju veliku uslugu učiniti, ako ga upoznam sa sadašnjom navadnomtrgovinom, koja se uvukla, te se žalibože i udomiti prieti, ako joj se odstrane sisačkog trgovačkog svjeta što skorije na put nestane.

To je jedan nemili gost, koji isto toliko proizvoditelja robe, kolikoi posjednika šume tišti, posredno na izvornu cienu djeluje, te je vrieme,da ga se obie strane, izprva makar i sa njekim pritiskom, ali stim štoodlučnije i što prije otresu, jer ovakov običaj trgovine sa „odbitkom"' ionako nikakovog pravog smisla neima.

Taj „odbitak" proizlazi na sliedeći način: Podlogu svakoj pogodbii zaključku čini: l/m. duga, 36" dug. 11/14'" deb. 4/6" šir. monte, nakojoj podlogi i svaka druga množina se izravnava, ili kakono je poslovniizraz, proredjuje (skartira), te se od sve na tu mjeru škartirane robe, zakraću množinu taj navadni odbitak ustanovljuje tako, da na 30" dug.robu ponajviše 10%; na 24", 15%; a na onu od 18" jedanput zauvjek odbitak od 50% odpada. Sadržava li dakle jedna partija od kraćerobe po 24" i 30" 20% ciele množine, to se obično taj odbitak sa10% računa, sačinjava li pak jedna partija 25% ili 30% od kraćerobe, to se onda dozvoljuje odbitak na cieni po 36/1,

11/14, 4/6 od 15%.

Na 18" dugačke duge ustanovljen je, kako je već gore rečeno, jedanputza uvjek, odbitak od 50%.

Podpuno partije robe imadu sastojati iz 80% 36" i iz 20% 24"i 30" dugačkih duga, medju koje se najviše 4% od onih po 18" du-gačkih duga umetiti smjedu; ima li u kojoj partiji više postotaka od kraćerobe, to se prodaja vrlo oteščava, sve da bi se odbitak dozvolio. Osimtoga prodaju se duge od 3"—4" širine za 1/3, one od 9/11'" za 1/6

jeftinije, a one pak od 5/9'" debljine, uzimaju se samo kao poluduge.Iz škarta izabrane duge računaju se svagda za 1/3 jeftinije od monte robe.

Pošto je kod nas običaj, da se stablo još na penju prodaje, bilobi za pravo, da se bar dotle, dok se odnošaji na bolje no okrenu, na-ravno po što moguće točnijoj procjeni, kod naznake vriednosti, dotičnoustanove ciene za l/m. duga i izmjerenja sirovog drveta za iste, te ob-stojeće šumske pristojbe za kockasti metar, na ove gore navedene običajeobzir uzme; jer je proizvoditelj napram posjedniku šume i onako posred-nik za odavanje i unovčenje njegove suvišne šumske količine.

Medjutim su i naši trgovci drva kod kupovanja sirovog drveta sadanješto oprezniji, nego što su prošlih godina bili, te nekupuju ono, štoim njihov dobit dvojbenim čini, koje bi ih na posljedku u takov položajdovesti moglo, da bi zbog predugog čekanja na povoljniji zaključak kroznavadni odbitak sav možebitni dobitak, ili kroz nižu cienu i jedan dielsvoje glavnice izgubili, osobito od kako je novac teko poskupio, da seizpod 9% jedva natjerati može.

Odnošaj, s kojega roba kraća izpadne, zavisi naravno od vrstnoćedotičnoga debla, ali nijedan šumski gospodar neće propustiti, a da zavrieme sječe pri izradbi, bilo to pojedinih debala, ili pak jedne cielepartije, nepokupi si nuždne podatke vrhu postotnine te kraće robe.

U šumah II. banske imovne obćine, ležećim u savskoj dolini, sku-pio sam njekoliko takovih podataka, te ću ih ovdje kako sliedi navesti:

— 221 —

- 222 —

Na sisačkom stovarištu zaključene su, po „Sisačkom ned. listu",od mjeseca sječnja sliedeće prodaje:

— 223 —

U v o z d u g a p o b r o j u i z n o s i u m j e s e c u s i e č n j u :na južnoj željeznici: na parobrodu:

12.446 metr. cent. • —

u mjesecu ožujku:65.060 metr. cent. 1,075.000 komada

u mjesecu travnju:— „ „ 625.000 „

u mjesecu svibnju:— „ „ 2,110.00 „

I z v o z d u g a i z n o s i :31.300 metr. cent. u mjesecu siečnju,55.100 „ „ „ veljači,46.000 „ „ „ ožujku,69.000 „ „ „ travnju.

Po gorenavedenih prodajnih ciena i po zaračunanju odbitka, bilabi u području ovdašnjih šuma vriednost robe od l/m duga sliedeća;

Na s i s a č k o m t r g u ciena na podlogi 36" 11/14'" 4/6" monte

sa o/oo po for. 195.—izdaje 70% monte po for. 195 „ 136.5030% škartoni za 1/3 jeftinije „ 39.—

for. 175.51od ovoga se ima odbiti na 19% množine za one po 24"

i 30" sa 10% odbitka for. 3.32i na 2·5% za one po 18" sa 50% odbitka . . . . „ 1.97

Ostaje utržak . . for. 170.21Od ove svote ima se odbiti 1% kupovne odpravnine sa for. 1.70

Troškovi proizvoda:izradba for. 25.—izdatci kod izradbe i uprave „ 5.—kamati na prometno vrieme „ 2.70izvoz na savsku obalu „ 10.—pretovarivanje u ladju 80 od 120 novč. . . „ 1.—odprema od Jasenovca do Siska 86.5 k/m. . . „ 5.—iztovarivanje u Sisku i podvoz na stovarište . „ 2.—skartiranje i uvis slaganje na skladištu . . . „ 2.—zakup skladišta u Sisku za 6 mjesecih . . . „ 1.—kamate na 1/2 godine po 9 postotaka . „ —.945/10

Ukupni troškovi i izdatci for. 56.345/10

Vriednost robe na mjestu u šumi . . . . . . „ 113.865/10

od kojega se još poduzetni dobitak otisnuti ima.

— 224 —

Što se tiče uporabe hrastovog drveta za cjepanu i tesanu robu, toje potreba iste, s pogledom na prošle godine, mnogo manja, te se samopovremeno potražuje. Kock. metar košta danas 25 do 28 for. na mjestuu Sisku, u dužinah od 6 met. na više.

Od manje vrsti tehn. drveta mogu se još kadkad hrastove šindreprodati, i plaćaju se po 1000 kom. 30" po 50 for., 24" po 37 for. i18" po 18 for.

Pausa, nadšumar.

Književnost. Gospodin c. k. šumarski savjetnik u Zadru H. vitezG u t t e n b e r g napisao je strukovno djelo „ G o j e n j e š u m a h s ' na-v l a s t i t i m o b z i r o m na D a l m a c i j u i I s t r u " na talijanskom je-ziku, a na hrvatski ga je preveo gosp. Krunoslav Jović, učitelj na c. k.velikom gimnaziju u Zadru. Pomenute djelo izveo je gosp. pisac sa naj-većom pomnošću, te ga preporučujemo svakom našem šumaru i prijateljušumarstva. Ciena mu je l for. a tko ga želi imati, neka se izvoli obra-titi na ovaj upravljajući odbor.

Izvoz šumskih proizvoda. I z v o z h r a s t o v e k o r e i trje-sla zauzima prilikom povoljnih okolnostih u Ugarskoj i iz uzroka, štose od strane željezničkih uprava za ove proizvode sniženi cienik podieljuje,već dosta velike dimensije, tako da su i one postaje u južnoj Njemačkoj,koje do sad ništa od ovih proizvoda dobivale nisu, samo u posljednihmjesecih već njekoliko hiljada vagona iz Ugarske dopremile, dočim jegornja Njemačka i Rajnska okolica za isto vrieme još mnogo više ta-kove robo iz ugarskih predjela povlačila. Radostan pojav pokazuje se joši u tom, što su u novije vrieme Švicarska i Holandska počele svoje po-trebo u tih proizvodah iz ugarskih šuma pokrivati, a to će pospješiti, daće se izvoz hrastove kore i trjesla i na naše šume razprostraniti *), timviše, što su dotične željezničke uprave popust odpremne ciene za te pro-izvode i na te strane dozvolile, u koju je svrhu družtvo c. kr. povl.državne željeznice sliedeće dvie okružnice izdalo :

Z a s e b n i c i e n i k z a o d p r e m u d r v n e kore,Valjanošću od 1. srpnja t. g. do 31. prosinca 1877 stupa u život

novi zasebni cienik za odpremu drvne kore, kao: hrastove i jelove koreitd. u snopićih, od postajah c. kr. povl. državne željeznice u Cegledu,Neutri, Steinbruchu, Virovitici i Veinernu, nadalje od postajah Oderberg-ske i car Ferdinandove sjeverne željeznice u Brinj i Beč, kao i još nje-koje češke postaje. Ustanove ovoga posebnog cienika, koje skroz popustciene uživaju, izražene su po vagonu u austrijskih forintih papirnatognovca. Na trjeslo (sječenu, tucanu ili samljevenu koru) nemogu se oveustanove uporabiti, pošto za takovu robu vriede ustanove normalnog cie-nika svake dotične željeznice.

U B e č u , mjeseca lipnja 1877.

*) U budućem broju našega lista, donieti ćemo našim čitateljemjedan članak o upotrebi drvne kore i postupku sa istom. (Ured.)

— 225 —

P o s e b n i c i e n i k z a o d p r e m u k o r e i t r j e s l a i z U g a r s k e uR o m a n s h o r n .

1. kolovoza t. g. stupa u život XX. dodatak k švicarsko-austro-ugarskom saveznom cieniku od 1. siečnja 1873, koji sadržava posebnizavremeni cienik za odpremu trjesla i kore od postajah c. kr. povl. austr.državne željeznice, Tiske željeznice i kr. ugar. državne željeznice u Ro-manshorn. Primjerci ovoga dodatka nalaze se kod dotičnih upravah i po-stajah na uvidjenje, a mogu se dobiti i kod odpravnog ravnateljstva c.kr. povl. austr. državno željeznice u Beču (Pestalozzigasse 8).

U B e č u 10. srpnja 1877.Izpražnjena mjesta. M j e s t o š u m a r n i k a II. i III. r a z r e d a

kod šumarskoga ureda kralj. ravnateljstva dobara u Klausenburgu. Plaća1200 for. odnosno 1000 for., stan u naravi ili 15% stanarine, deputat,paušal itd. Molbenice do 4. rujna t. g. na kralj. ravnateljstvo dobara uKlausenburgu. Nadalje 2 m j e s t a š u m a r s k i h v j e ž b e n i k a I. r a z -r e d a i 4 m j e s t a š u m a r s k i h v j e ž b e n i k a III. r a z r e d a u pod-ručju istoga kralj. ravnateljstva dobara. Plaća 550 for. odnosno 360 for.Molbenice do 15. rujna t. g. na kralj. ravnateljstvo dobara u Klausen-burgu. — 13 š t i p e n d i j a h po 130 for. za učenike višje rudske nao-brazbene škole u Šemnici. Pobližja izvješća daje rudarsko ravnateljstvo uŠemnici.

Osobne vjesti. Gospodin c. kr. šumarski nadzornik kod glavnogzapovjedničtva Mijo V r b a n i ć , imenovan je po vis. kr. hrv.-slav.-dalm.zemaljskoj vladi izpitnim povjerenikom za višji državni izpit za samo-stalno vodjenje šumarskoga gospodarstva, a predsjednikom za državne iz-pite šumarskog pomoćnog osoblja. Nadalje imenovala je ista visoka vladaizpitnimi povjerenici za niže državne izpite gg. Antuna Z o r e t i ć a , kralj.šumarnika i Gjuru K o č u , kot. šumara u Zagrebu. — N a i m e n o v a n isu: gospoda šumski vježbenici, Kosta A g j i ć i Vilim D o j k o v i ć , ko-tarskimi šumari, prvi u Vrbovcu a drugi u voj. Križu. — P r o m a k -n u t i su u I. razred gg. c. kr. šumari II. razreda u Krajini, Iv. K o l a ri Josip Tauber , zadnji je premješten u Mašić, gradiškog šumarskogureda. — U m r o je c. kr. šumar Dragutin C h l u b n a u Vrbanji.

Uspjeh državnih izpitah za samostalno vodjenje šumarskogagospodarstva. Pismeni i ustmeni izpiti obdržavahu se dne 23. srpnjat. g. i sliedećih dana. U svemu prijaviše se 9 kandidatah, od kojih suza odlično sposobne pronadjeni: gospoda izučeni šumari: Milan Vur-delja, kralj. šum. procj. kod zemalj. katastra, Dragutin K a d i ć i JosipH a v l i č e k; a sposobnimi, gospoda : Ljudevit B r o s i g, Ivan O g j i ć,Juraj D e m e t r o v i ć , Makso P r o k i ć, Slavoljub K o h a r o v i ć i LjudevitD e t o n i.

Javna zahvala. Presvjetli gospodin c. kr. pukovnik, grof ArthurN u g e n t, darovao je kao podupirajući član, našemu družtvu 40 for., ab r o d s k a i m o v n a o b ć i n a 100 for., na kojem dobrostivom daru iz-razuje upravljajući odbor u ime hrvat.-slavon. šumarskoga družtva, naj-topliju zahvalu.

— 226 —

P o z i v .Upravljajući odbor hrvat.-slavon. šumarskoga družtva zaključio je

u sjednici dne 6. kolovoza na temelju §. 17. družtvenih pravila prije ovo-godišnje redovite glavne skupštine obdržavati i z v a n r e d n u g l a v n us k u p š t i n u d n e 8. r u j n a t. g. u Z a g r e b u za pretresivanje njekojihvažnih predmeta.

Stavljajuć to p. n. gospodi članovom hrvat.-slavon. šumarskogadružtva na znanje, pozivlju se ovim najuljudnije, da se izvole u tu svrhusastati na urečeni dan u čim većem broju o 10 satih prije podne u pro-storijah hrvat.-slavon. gospodarskoga družtva.

Stanje družtvene blagajne.

Primitak do 10. kolovoza 1877 . . . . . . 1325 for. 36 nv.Izdatak 750 „ 49 „

Ostatak . . 574 for. 87 nv.i to:

u gotovini 505 „ 81 „u z a o s t a t c i h :

po smrti bivšeg tajnika Vladoje pl. Köröškenijaostade još nenadoknadjeno . . . 57 for. 56 nv.

G o s p o d i č l a n o v o m :

Gjuri Forstu . . . . . 4 for. 50 nv.Alfredu Wolmannu . . . 2 „ 50 „Albertu Paupieu . . . . 4 „ 50 „

Ukupno . 11 for 50 nv.prigodom družtvenog izleta iz blagajneposudjeno a još do sada nepovraćeno.

Svota zaostatka . 69 for. 06 nv.Čini ukupno gore označeni ostatak 574 for. 87 nv.

U i m e u p r a v l j a j u ć e g o d b o r a :

Predsjednik: Tajnik:Ante Tomić. Mijo Vrbanić.

Ovomu III. svezkn priložen je po jedan primjerak družtvenihpravila, potvrdjenih po vis. kralj. hrv.-slav.-dalm. zemalj. vladi.

Uredničtvo i naklada hrv.-slav. šumarskog družtva. — Tisak C. Albrechta.