234
1 Humberto Noble Alexander i Kay D. Rizzo UMRIJET ΔU SLOBODAN

UmRiJeCu Slobodan

Embed Size (px)

DESCRIPTION

UmRiJeCu Slobodan

Citation preview

  • 1

    Humberto Noble Alexanderi

    Kay D. Rizzo

    UMRIJET U SLOBODAN

  • 2 UMRIJET U SLOBODAN

    IzdavaADVENTUS d.o.o.

    Maruevec 82, 42 243 MaruevecTel. 042/729-977, faks 042/209-610

    IzvornikI WILL DIE FREE

    by Humberto Noble Alexander with Kay D. RizzoISBN 0-8163-1044-0

    Glavni urednikmr. Drago Obradovi

    Odgovorni urednikdr. Dragutin Matak

    PrijevodRobert Malai

    LekturaMarijan Malai, prof.

    KorekturaIvan idara

    NaslovnicaBoris Marjanovi

    PrijelomGENESIS, Zagreb

    TisakTIVA, Varadin

  • 3

    Humberto Noble Alexanderi

    Kay D. Rizzo

    UMRIJET USLOBODAN

    Drugo izdanje

    ADVENTUSMaruevec, 2003.

  • 4 UMRIJET U SLOBODAN

    CIP Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuilina knjinica Zagreb

    UDK 323.281(729.1)"196"

    ALEXANDER, Humberto NobleUmrijet u slobodan / Humberto Noble

    Alexander i Kay D. Rizzo ; [prijevod RobertMalai]. 2. izd. - Maruevec : Adventus,2003.

    Prijevod djela: I will die free.

    ISBN 953-99112-1-4

    1. Rizzo, Kay D.I. Alexander, Humberto Noble BiografijaII. Kuba Politika povijest

    430122102

    ISBN 953-99112-1-4

  • 5

    Pet minuta od pakla

    ak i dok sam pogledavao iznad sluateljstva koje senalazilo u mraku, udna smjesa uzbuenja i alosti pro-ela je moje misli uzbuenja koje je bilo posljedica us-pjenog otvaranja sastanka za oivljavanje mladei u mo-joj crkvi i alosti zbog kroninog straha koji sam vidio naprestraenim licima mladih ljudi ispred sebe. Fraze kaoto su ivimo u posljednjem vremenu, vrijeme nevoljekakvo jo nije bilo ili zlo vrijeme u kojem ivimo vie sene mogu primijeniti na neko budue vrijeme, mislio sam.Za ovu kransku mlade zla vremena su ovdje, vrijemenevolja je sada.

    Doli su na ovaj sastanak kako bi se nahranili i po-novno uvjerili u svoju ulogu i udio u Bojem vjenom pla-nu spasenja. Jesam li zadovoljio njihovu glad? Jesam liizaao ususret njihovim potrebama? Jesam li im ulio nadui sigurnost? Jesam li im dao snagu za suoenje s prijetnja-ma koje zaokupljaju svaki dio njihova ivota? Nisam biosiguran. Nadao sam se da sam u svemu tome uspio, alidoista nisam bio siguran.

    Stolice su ostale prazne, pjesmarice zatvorene. Izne-nada sam osjetio da nisam sam. Stavljajui svoju Biblijuu torbu, uspravio sam se i okrenuo kako bih se suoio suljezom. Pastor Vasquez, stariji propovjednik, grabio jevelikim koracima sredinjim crkvenim prolazom. Ah, pas-tore Alexander, ti si jo uvijek ovdje. Kako je proao vee-ranji sastanak?

  • 6 UMRIJET U SLOBODAN

    Prilino dobro, ini mi se. Nasmijeio sam se, poku-avajui se otresti udnog osjeaja koji me je proganjaoitavu veer. Tjei me spoznaja da e na kraju nebeskesile prevladati i da e sotona i zlo biti pobijeeni.

    Da, sloio se pastor Vasquez, znam. Rijei koje ni-smo izrekli govorile su jae od onih koje smo izmijenili urazgovoru. Koliko je po tvome miljenju ljudi pribivaloveeranjem sastanku?

    Pa, negdje oko dvjestotinjak.Znai, onda se isplatilo?Pastor Vasquez i ja neko smo vrijeme razgovarali o

    tome da li da u vrijeme pojaanih progona od strane Castrai onih koji ga podupiru otkaemo niz planiranih sastanaka.

    Nakratko sam pogledao pastora; njegovo lice bilo jeobavijeno sjenama. O, da, rekao sam mu, isplatilo se.Da ste samo mogli vidjeti oaj na nekim licima, nesigur-nost, ak i uasnutost. Ne mogu vam to objasniti...

    Znam, znam, kimnuo je glavom pastor Vasquez. Ija osjeam istu takvu uznemirenost i pritisak na sastan-cima za odrasle.

    Novi komunistiki reim lebdio je nad organiziranomreligijom kao oekivana tropska oluja. Nekoliko puta do-sad privodili su me i ispitivali ljudi iz G-2, novoosnovanogKGB-a Kube. Pastor Vasquez u nekoliko me je navrataupozorio da takva ispitivanja u vezi s prijateljima i pozna-nicima koji su pobjegli s otoka (Kube) mogu dovesti i domog uhienja. Dva dana ranije pastor i ja razmiljali smokako bi moda bilo bolje otkazati nae sastanke negoli seizloiti daljnjem riziku progona od strane Castra i njego-vih ljudi.

    Nije dobro, Noble, uope nije dobro, upozoravao meje pastor Vasquez. Napola sam odluio da otkaemo ovesastanke usprkos tvome neslaganju. Kao stariji pastorimao je pravo donijeti konanu odluku, ali ja se jednostav-no nisam mogao pomiriti s injenicom da smo uzalud pro-tratili vrijeme u dugim satima pripreme i da se na naporsveo na nulu.

    Dijelim vau zabrinutost, nastavio sam pokuavajuiga uvjeriti, ali moemo li doista dopustiti da ovakva pri-

  • 7

    goda propadne? Zbog svega to se dogaa... Koliko jo vre-mena imamo? Tko zna, moda e ba ovi sastanci bitiiskra koja e zapaliti ovu zemlju za Gospodina?

    Kranska crkva u komunistikoj Kubi djelovala je uposuenom vremenu. Svakodnevno su Castro i njegovi oda-ni sljedbenici uznemirivali i napastovali vjerske zajednicejednu za drugom. Katolici, protestanti, baptisti, adventistisedmoga dana nije uope bilo bitno o kome se radi.Kranstvo bilo koje vrste odvlailo je odanost kubanskognaroda od njega prema Vioj Sili koja e od njih napravitimuenike i izazvati svau i neslogu i koja je u konanicimogla zaprijetiti i samoj Castrovoj vladavini.

    Nakon zajednike molitve pastor Vasquez je odluioprihvatiti rizik. Mi emo vjerno odraditi svoj dio, a Bogneka uini ostalo. Imajui u vidu rezultate prve veeri iprvoga sastanka, odluka koju smo donijeli bila je prilinomudra i razborita.

    Pastor Vasquez i ja u tiini smo otili do izlaznih vrata.Zastao sam trenutak i osvrnuo se na mranu prostoriju.Moj prvi sastanak za oivljavanje mladei. Da, rekao samsm sebi, bio je vrlo uspjean. Zajedno smo iskoraili utoplu ljetnu no.

    Doista je teta to Yraida i tvoj sin nisu mogli bitiveeras ovdje kako bi se s tobom radovali, dobacio je pas-tor dok smo ili prema crkvenom parkiralitu.

    Nadam se da Hubert nije dobio tropsku groznicu,rekao sam. Kad ga Yraida nije mogla smiriti da prestaneplakati, mislila je kako e biti najbolje da ostane s njimekod kue.

    Pa, da, nasmijeio se pastor Vasquez, tako je to smalom djecom i mladim majkama.

    Pomalo s osjeajem krivnje sjetio sam se kako sambio nestrpljiv prema Yraidi zbog toga to kasnimo. Na jedvogodinjak plakao bez namjere da stane ak i kad sampokrenuo motor automobila, pa sam bio siguran da neustii u crkvu ni na propovijed, a kamoli na poetne pjes-me. Govorei iskreno, kad je Yraida predloila da ostanekod kue s naim sinom, odmah sam pristao. Sigurno jetako najbolje, sloio sam se s oklijevanjem.

    PET MINUTA OD PAKLA

  • 8 UMRIJET U SLOBODAN

    Rukovao sam se s pastorom Vasquezom i poelio mulaku no. Gledao sam ga kako odlazi preko parkiralita dosvog automobila. Tada sam uao u svoj automobil i zatvo-rio vrata.

    Upravljajui automobilom te kasne veeri, bacio sampogled na sat. Hmm, 135 kilometara za sat i pol bihtrebao stii, mislio sam. Automobili, kamioni, autobusi ibicikli probijali su se usred uobiajenog mnotva pjeakana glavnoj ulici grada Matanze. Dok stignem u grad Mari-anao gdje sam stanovao, ceste e biti puste i mrane. Kra-jikom oka spazio sam runo ispletenu vestu svoga sina injegovu boicu. Oh, da, pomislio sam. Yraidina torbica.Posegnuo sam ispod prednjeg sjedala i maknuo torbicusvoje ene s mjesta kamo sam je bio zgurao. U urbi daHuberta odnese u stan, zaboravila je uzeti torbicu zajednos vestom i boicom.

    Yraida, kakva dobra osoba i supruga, razmiljao sam.Znao sam da nije lako pomiriti ulogu majke dvogodinjegdjeteta i pastorove ene istovremeno pogotovo za vrije-me niza sastanaka. Obvezatno joj moram rei koliko jecijenim kad stignem kui. Pogledavajui u retrovizor, pri-mijetio sam plavo-bijeli automobil koji me je pratio, ali senisam previe obazirao na njega.

    Na rubovima Matanze promet je postajao rjei, a vla-ga i omaglica teka poput vunene deke polako se razila.Spustio sam staklo prozora i pustio blagom otonom po-vjetarcu da polako struji automobilom. Prelazio sam kilo-metre i kilometre dok sam proivljavao veeranji sasta-nak. Korak po korak ralanjivao sam pripovijest kojusam ispriao o Luciferovu padu, njegovoj elji da postanepoput Boga, kao i o njegovoj pobuni i izgonu s Neba.

    Jedna treina! Razmislite malo o toj brojci. Jednatreina nebeskih anela povjerovala je Luciferovim lai-ma. Kako je Stvoritelj pun ljubavi morao aliti zbog gubit-ka svoje djece. On je Bog mira, a ne rata. Zastao sam urazmiljanju i nasmijeio se. Osjetio sam nazonost Sveto-ga Duha u sluateljstvu te veeri. Mladi su ljudi takoerosjetili tu nazonost. Znao sam to po njihovim reakcijama.Potpuno me obuzela bujica radosti i trijumfa.

  • 9

    Da! Lupio sam rukom od radosti u upravlja. SlavaBogu! povikao sam kroz prozor trubei u znak radosti islavlja. Upotrijebio si me, Oe, kako bih dotaknuo njiho-ve ivote. Hvala Ti, hvala Ti, hvala Ti. Kakva nevjerojat-na ast, mislio sam, da te upotrijebi sam Bog.

    Mirna i tiha vonja dala mi je vremena da se prirodnouzbuenje koje propovjednici doivljavaju nakon ovakvihiskustava polako smiri. Kad sam ugledao svjetla Maria-naa, morao sam se boriti da odrim vjee otvorenima.Prazne ulice bivale su sve mranije i ue dok sam prolaziosredinjim dijelovima grada. Ponovno sam se osvrnuo uretrovizor i iza sebe primijetio automobil. Bio je to onajisti automobil koji sam opazio prije nego to sam napustioMatanzu.

    Kad sam skrenuo u ulicu koja se nalazila nekolikostotina metara od moje kue, spazio sam drugi automobiliste marke i boje kakav je bio i onaj iza mene, parkirannasred kolnika. Mislei da trebam unatrake izai iz teulice u drugu, polako sam usporio dok se nisam potpunozaustavio. U tom trenutku automobil koji me je slijediozaustavio se neposredno iza mene, zaprijeivi mi jedinimogui izlaz.

    Prije negoli sam mogao odluiti to da radim, dvaovjeka odjevena u civilnu odjeu s pitoljima u rukamaskoila su iz vozila iza mene i prila mojoj strani automo-bila.

    Oh ne, pomislio sam, ne jo jedno ispitivanje. Ne uovo doba noi. Tako sam umoran.

    Vii se ovjek sagnuo i provirio kroz otvoreni prozor.Jeste li vi Humberto? upitao je. Noble, odgovorio sam.

    Svejedno, poi ete s nama do zapovjednitva G-2.Imamo za vas nekoliko pitanja. To nee potrajati vie odpet minuta, objasnio je ovjek. Poite s nama, molimvas...

    Samo jedan pogled na pitolj s urezanom crvenomzvijezdom i pogled na njegove eljusti, i bilo mi je jasno daje besmisleno raspravljati. Uzdahnuo sam, iziao iz auto-mobila i zaputio se prema drugom vozilu kako mi je bilozapovjeeno. Nazirao sam obrise treeg asnika koji se

    PET MINUTA OD PAKLA

  • 10 UMRIJET U SLOBODAN

    nalazio na vozaevom sjedalu. Kad sam doao do automo-bila, smjestili su me na stranje sjedalo. Taj postupak mije ve bio dobro poznat. Stranja sjedala ovih automobilabila su opremljena policijskim lisicama koje su bile pri-vrene za pod automobila. Izvan vozila sluajnom je pro-lazniku izgledalo kao da je osoba na stranjem sjedaluslobodna i oputena, a zapravo je bila dobro i sigurnosvezana.

    Prvi je asnik sjeo pokraj mene, na moju lijevu stra-nu, i uperio mi pitolj ravno u srce. Drugi je pak obiaoautomobil straga i ugurao se s moje desne strane. Rutinaovih postupaka uope me nije zbunjivala. Dosad sam seve poprilino bio navikao na nju, iako bih volio da su zaprovoenje svoga ispitivanja izabrali neko razumnije i ci-viliziranije vrijeme dana.

    Tijekom dvadesetminutne vonje do zapovjednitvaG-2, Castrovog KGB-a, policajci su utjeli. Pokuao samse prisjetiti svakog svog pokreta i postupka u posljednjih48 sati nadajui se da u uspjeti pronai neki uzrok za ovoposljednje u nizu privoenja i zadravanja. Je li netko odmojih prijatelja ili lanova crkve pobjegao iz drave pa meopet privode kako bi me ispitivali glede njihova izbivanja?Ako je tako, nitko mi to nije spomenuo. Bio sam potpunozauzet pripremom za sastanke. Nita mi nije padalo naum to bi me moglo optuiti u bilo kojem smislu. Kasnijeu doznati da sam bio tek jedan od stotina Kubanaca uhi-enih kao politiki hukai tijekom ranih godina Castro-vog reima.

    U zapovjednitvu slube G-2 moji privoditelji nisu gu-bili vrijeme. Nemilosrdno su me gurnuli kroz vrata u du-gaak mraan hodnik. Pomislio sam kako ovaj sivi kame-ni hodnik nalikuje hodniku koji esto koristimo u izreka-ma, a vodi do bezdana iz Otkrivenja. Uli smo u jako osvi-jetljenu prostoriju gdje me je policajac postavio ispredfotoaparata. Na prsa mi je bila stavljena kartica s brojem30954. U tom trenutku nisam mogao ni zamisliti kako emi se ovi brojevi duboko urezati u pamenje.

    Licem nalijevo, zaurlao je porunik. Posluao sam.Fotoaparat je bljesnuo.

  • 11

    Licem nadesno. Ponovno sam posluao.Gospodine asnie, pokuao sam objasniti, u nova-

    niku imam pismo generala Samuela Gonzalesa Rodrigue-za karakternu prepor...

    asnik koji se nalazio pokraj mene udario me je po licui viknuo: uti! Govori samo onda kad ti se netko obrati!

    Rukom sam poletio prema bolnom obrazu. Zateturaosam unatrag kako bih zadrao ravnoteu. Sad sam shva-tio da sam u ozbiljnijoj nevolji nego ikada dosad. Ovo ebiti vie od petominutnog ispitivanja, pomislio sam kadmi je jedan od policajaca zgrabio lijevu ruku i redom uma-kao prste u boicu s tintom, a zatim ih pritiskao na slu-beni izvjetaj o uhienju.

    Isprazni sadraj depova na stol, naredio mi je as-nik. Oamuen, moj um se prebacio na automatsko izvr-avanje. Negdje daleko izvan sebe uo sam kako moj sat,novanik, i kljuevi automobila padaju na metalnu povr-inu stola. Sjetio sam se svoga nepropisno parkiranogautomobila nasred uske uliice i pitao se hoe li ga ujutroprometni policajci odvesti. Kad bih se barem mogao javitiYraidi. Ona bi mogla otii i ukloniti ga. asnik je pomnoistraio sadraj mog novanika itajui svaki komadi pa-pira koji je bio unutra. ak je itao i poruke napisane sastranje strane slike moje supruge.

    Skidaj odjeu sve! Taj je ovjek istraio i svumoju odjeu parajui po avovima svaki odjevni predmet,traei neki dokaz protuzakonitog djelovanja. Zadovoljan,iako nije naao nita, predao je sve policajcu koji je ekaosa strane. Gledao sam ga kako kupi sve moje stvari sastola i nosi ih u ormari s lokotom. Kad ih je strpao unu-tra i ponovno stavio lokot na ormari, pomislio sam: Upra-vo nestaje, Humberto Noble Alexander. Upravo nestajesav tvoj identitet.

    Ne, ne, to ne moe biti, pokuao sam razmiljati.Moje je ime zabiljeeno u nebeskim knjigama. Podigaosam bradu i izravnao ramena pri toj pomisli. Mogu mioduzeti i liiti me svih ovozemaljskih posjeda i stvari, alimoj identitet kao kraljevskog sina Kralja svemira ostajevjeno, zauvijek!

    PET MINUTA OD PAKLA

  • 12 UMRIJET U SLOBODAN

    Otvorila su se vrata i u sobu je uao brija. Bez rijeimi je obrijao svu kosu, sve do koe. Fotograf je tada sni-mio drugu seriju fotografija. Zatim je uao drugi brijakako bi mi obrijao bradu s lica. Prislonio mi je britvu nadesni obraz i povukao nadolje. Iskrivio sam se od boli.Otrica britve nije bila otrena godinama, u to sam potpu-no siguran. Osjeao sam kao da britva doslovno upa sva-ku dlaku iz moga lica, pramen po pramen. Zavrio je po-sao u tri poteza: jedan od desnog obraza do brade, drugiod lijevog obraza do brade, i trei od podruja vrata dobrade. Krv mi je doslovno tekla u mlazovima niz lice kadje zavrio.

    Jedan od asnika gurnuo mi je u ruke papirnati ub-rus. Evo! naredio je. Obrii se ovim. Pouri! Nemamopuno vremena.

    Bljeskanje fotoaparata potpuno me je zaslijepilo dokje fotograf urlao upute po trei put, a ja se shodno njimaokretao. Jo uvijek sam se brisao od krvi koja mi je teklaniz lice kad me je uvar gurnuo u sivu metalnu stolicupokraj tronog hrastovog stola, gdje je sjedio jedan odasnika koji su me uhitili, naslonivi ruke na stari pisaistroj.

    Ime? upitao je.Humberto Noble Alexander.Starost?Dvadeset osam.Zanimanje?Pastor za mlade u Crkvi adventista sedmoga dana,

    odgovorio sam. asnik je mumljajui ponavljao moje odgo-vore dok su njegovi prsti polako i neuko traili i tipkalislova po pisaem stroju biljeei moje odgovore.

    Adresa?146. ulica istono 49.Brani status?Oenjen.Ime supruge?Yraida Seull Alexander.Djeca?Humberto D. Alexander.

  • 13

    Nakon to je uspio zabiljeiti svaku pojedinost mogivota od roenja, porunik me je okrenuo prema policajcukoji je imao kacigu.

    Za mnom, naredio je. Desnom je rukom dodirivaousadnik puke i kao da mi je prijetio neka se samo usu-dim usprotiviti.

    Proli smo kroz neku sobu, a zatim uli u slabo osvi-jetljeni prolaz. Na kraju prolaza otvorio je teka metalnavrata. Otar vonj ustajale mokrae i stolice pozdravio jemoja osjetila. Slijedio sam ga niz dugake, uske stube.Temperatura zraka padala je kako smo se sputali. Nadnu stubita oi su mi se navikle na slabu svjetlost tektoliko da sam uspio razaznati prazan hodnik. Zvuk naihkoraka odjekivao je i odbijao se od metalnih vrata koja subila usaena u betonske zidove.

    Hodnik je bio rascjepkan u dijelove, a svaki je biozagraen reetkama, elinim vratima i uvalo ga je ne-koliko uvara. Nitko nije razgovarao dok smo se priblia-vali prvim vratima. Ne zastavi, moj je uvar odzvidaoifriranu poruku. S druge strane barikade doao je odgo-vor u obliku zviduka. Vrata su se otvorila, a zatim se uzzveket zatvorila iza nas. Nigdje nisam uspio vidjeti drugoljudsko bie koliko god sam se trudio. Bez rijei, nastavilismo do sljedeih vrata, zatim do sljedeih, sve dok se mojstraar nije zaustavio pred elijom broj est. Nisam vidiodruge zatvorenike niti su oni vidjeli mene sve dok meuvar nije nemilosrdno gurnuo u moje nove odaje. Tekametalna vrata uz zveket i kripu zatvorila su se iza mene.

    Potpuno me je preplavio iznenadni val munine doksam pokuavao doi k sebi i pribrati se. Zadah smrada bioje neizdriv. Progutao sam s mukom i oajno pokuavaodoi do zraka. Osjeao sam kao da je na svaku poru mogatijela izvrena invazija zaguujueg smrada ljudskih iz-metina.

    Zatvorska elija nije bila nita drugo do betonski ka-vez. Visoko na stranjem zidu bio je nainjen otvor u be-tonskom zidu, ali je bio postavljen i usmjeren na takavnain da je zatvorenicima spreavao pogled izvan elije,dok je u isto vrijeme omoguavao dopiranje svjeeg zraka.

    PET MINUTA OD PAKLA

  • 14 UMRIJET U SLOBODAN

    Iz zahrale cijevi s potrganom slavinom, koja se nalazilanie na istom zidu, jednolino je kapala ustajala voda.Nije bilo zahoda ni ikakva umivaonika. Rupa koja se na-lazila u suprotnom kutu trebala je sluiti kao zahod, ali jebila ve odavno zaepljena. Hrpe ljudskih izmetina nala-zile su se uokolo nalik onima u stajama. Neke su hrpe bilestvrdnute i stare, druge pak svjee i trulo smrdljive.

    U oaju sam se osvrnuo oko sebe i bacio pogled nasvoje privremene odaje. Dok su mi se oi privikavale natamu, osjetio sam na sebi ispitivake poglede. Trenutakkasnije sam ih ugledao: dvadeset etiri para oiju zurilo jeu mene iz devet metalnih leaja koji su bili privezani lan-cima za betonske zidove. Moja su se usta irom otvorila unevjerici dok sam promatrao i prouavao neuredna i oaj-na lica koja me okruuju.

    Nenadan zveket na vratima prekinuo je tiinu. Ilegocarne fresca [Stiglo je svjee meso], uzviknuo je zatvore-nik najblii vratima dok je veliki pladanj bio gurnut krozotvor u podnoju vrata. Moji su kolege zatvorenici skoilii bacili se na hranu. Samo jedan daak pokvarenog i usta-jalog mesa, i znao sam da neu staviti nijedan zalogaj uusta. Zaudaralo je jae i od ljudskih fekalija koje su senalazile nagomilane na podu.

    Dolazak hrane razvezao je jezik mojih kolega zatvo-renika. udjeli su za informacijama iz vanjskog svijetavie nego njihovi prazni eluci za hranom.

    to se dogaa vani?Jesi li moda nauo da uvari raspravljaju o naem

    oslobaanju?Castro. Hoe li se dogoditi prevrat, pu?Jesi li uo togod o invaziji?Hoemo li biti osloboeni?Moji su me kolege doslovno bombardirali pitanjima.

    Ispriao sam im ono malo to sam nauo na gradskimulicama u svakidanjim naklapanjima i traevima i onoto su objavljivale dravne novine. Zapravo nisam imaopojma ni o kakvom prevratu, invaziji ili politikim prijet-njama Castrovom reimu. Ja sam bio pastor za mlade, ane revolucionar. Tada nisam shvaao njihovu nezasitnu

  • 15

    glad i apetit za svjeim informacijama. Meutim, kasnijesam shvatio to to znai.

    Nakon nekog vremena nastala je jeziva tiina. Iakonitko nije govorio, svi smo mislili isto na obitelj, domi slobodu. Sati su sporo prolazili. Kad bih barem mogaozaspati nekoliko sati, mislio sam. Kad bih barem mogaodospjeti u milost dubokog sna. Ali usprkos tami, san meje izbjegavao. Teko stenjanje i gunanje mojih kolegauhienika stalno su me podsjeali da nisam sm. Netko jes lijeve strane neto mumljao. S desne strane uo samnekoga kako ape poznatu katoliku molitvu. I svakih senekoliko minuta, ili mi se barem tako inilo, netko odzatvorenika uputio u kut elije kako bi obavio fiziolokepotrebe.

    Kako o snu nije bilo ni govora, razmiljao sam o jue-ranjem veernjem sastanku i o mladim ljudima koji suprvi put odluili posvetiti svoje ivote Gospodinu. Ponovnosam zahvaljivao Bogu za njihovu vjeru, a zatim se molioza svakoga od njih posebno. Kad sam se pomolio za sve sliste onih koji su istupili na prvom sastanku za obnovu iodluili slijediti Boga, naslonio sam glavu o kameni zid izatvorio oi. Koga e pastor Vasquez nai za drugi sasta-nak i drugu propovijed iz ovoga niza? pitao sam se. Stvar-no nisam elio da se ova prouavanja ne odre zbog mogaizbivanja, iako sam znao da e sve to u poeljeti kadkonano budem puten s ovoga groznog mjesta, iz overupe, biti kupka i mjesto gdje u moi spavati 24 sata.

    Moje su misli polako blijedile, a glava mi se nagnulana stranu. Odjednom me je prepala glasna vika. Jedanzatvorenik je glasno zaplakao u snu. Jedva da se moe izamisliti nona mora koja je uzrokovala ovakav ispad iizljev uasa. Ponovno sam se vratio u stvarnost svoga sta-nja.

    Moda u, mislio sam, ako budem igrao pokoju igrumisli, moi zaboraviti ovu suludu tragediju u kojoj sam seigrom sluaja naao. Zamiljao sam da se nalazim u stanus Yraidom i naim siniem, kako prolazim kroz svakusobu istraujui svaki dio naega dotrajalog pokustva. Umislima sam prelazio preko svake udubine i ureza na na-

    PET MINUTA OD PAKLA

  • 16 UMRIJET U SLOBODAN

    mjetaju. Pojavila su se lica roaka i znanaca koji su takodareljivo darovali svaki dio toga namjetaja kad smo sevjenali. Kako je samo moja supruga bila ponosna na naprvi dom. Nae malo ljubavno gnijezdo, esto je ponav-ljala.

    ive boje vunenog pokrivaa koji se nalazio na stoliciza njihanje ugodno su me ugrijale. Mogao sam vidjeti Yra-idu umotanu u taj pokriva kako njeguje naega sinia.Oi i misli gubile su se u maglovitoj ljepoti ovoga drago-cjenog trenutka. Ponovno sam naslonio glavu na betonskizid i tuno uzdahnuo.

    Je li Yraida ula za moje uhienje? pitao sam se.Ako nije, onda se zasigurno nasmrt zabrinula. Ako zna,je li pokuala stupiti u kontakt s mamom? Yraidina tor-bica! Ostavio sam Yraidinu torbicu na sjedalu automobila!Oh, ne. Do jutra e sigurno nestati. No sada, na alost,vie ne mogu uiniti ba nita. Kasnije u saznati daYraida nije saznala za moje uhienje tri dana. PastorVasquez je li on uo da su me zadrali u zatvoru? Vjero-jatno nije. Sigurno ni nee do jutra. Praznina mi je ispu-nila duu. Shvativi kako ove misli samo poveavaju mojejadno stanje, izagnao sam ih iz glave.

    Zabacivao sam glavu s jedne strane na drugu pokua-vajui se osloboditi napetosti u vratu, to je bila neznatnaneugodnost u usporedbi s mojim okruenjem. I to mi jenekih pet minuta! Oigledno su asnici nainili neku po-greku. Koliko e me samo dugo jo zadravati ovdje?pitao sam se. Mojim napola svjesnim umom lutala su pi-tanja. Pitanja na koja nije bilo odgovora. Nakon nekogvremena prestao sam razmiljati i samo sam prazno zuriou neprobojnu tamu prenapuene, prljave elije sve dok miumor koji je dopirao do kostiju nije obuzeo tijelo otuplju-jui moja osjetila i misli.

    Bilo je to 20. veljae 1962. Sreom, nisam znao da uostati zatvorenik i zarobljenik u Castrovom uasnom za-tvorskom sustavu dvadeset dvije godine.

  • 17

    Olujni oblaci iznad Kube

    Kuba, moja domovina, esto se naziva biser Antila.Kad je Kristofor Kolumbo pristao uz obale Kube, zapisaoje u svoj dnevnik da je pronaao najljepu zemlju koju suljudske oi ikad vidjele. Bila je to zemlja gdje svjetlucave,plave vode Karipskog mora njeno zapljuskuju bijele pje-ane plae i koraljne grebene, gdje topli tropski povjetaracnjeno apue kroz visoka, vitka palmina drveta. Bila jeto zemlja koja je obilovala bujnom zelenom travom, vo-em, predivno obojenim cvijeem i egzotinim pticama pravi tropski raj.

    Veliki Antili Kuba, Haiti, Dominikanska Republi-ka, Jamajka i Portoriko dio su lanca otoja koja jeKolumbo grekom nazvao Zapadno indijsko otoje. Glav-ni kubanski otok veliinom skoro premauje veliinu svihostalih otoka zajedno. Postoji vie od 1600 manjih otoka iotoia gdje, na veini njih, ivi tek nekoliko stanovnika.Jedina je iznimka otok Pines koji se nalazi 150 kilometarajugoistono od Havane. Dok sam kao djeak uio o zem-ljopisnim karakteristikama svoje zemlje, nisam mogao nizamisliti kako u se dobro upoznati sa smrtonosnim, noipak predivnim otokom Pinesom. Mnogi usporeuju Kubus izduenim tijelom gladnog aligatora pri emu se glavnigrad Havana na sjeveru odmara u aligatorovom repu, dokse grad Santiago de Cuba na jugu nalazi u aligatorovimotvorenim eljustima. Tijekom moga odrastanja, Kubomje vladao Fulgencio Batista, najprije preko niza marionet-

  • 18 UMRIJET U SLOBODAN

    skih predsjednika od 1934. do 1944., a zatim od 1952. do1958. kao predsjednik Vlade. Mnogi su Kubu doivljavalikao tropsko igralite SAD-a. Poslovni ljudi iz SAD-a ulo-ili su goleme svote novca u razvoj Kube. U kasnijim godi-nama Batistine vladavine kruile su glasine da je nagomi-lao veliko bogatstvo (300400 milijuna amerikih dolara)na raun potreba svojih sunarodnjaka, a kruile su i gla-sine o krajnjoj brutalnosti protiv onih koji su mu se su-protstavljali. Njegova je pohlepa i okrutnost utrla put iomoguila uspon mladom, karizmatinom revolucionaruFidelu Castru, a s njim i dolazak komunizma. To je onoto e vam rei povijesni udbenici. Roeni Kubanci imajuponeto drukiju priu.

    Kao malo dijete koje je ivjelo u maloj otonoj zajed-nici San Germana na jugu glavnog otoka, nisam uope biosvjestan politikih i stranakih sukoba. Moji roditelji, obo-je istokrvni potomci afrikih doseljenika, emigrirali suna Kubu u svojoj mladosti; otac iz Trinidada i Tobaga, amajka s Jamajke. Tamo, u junoj pokrajini Kube, upoznalisu se i vjenali. Moj otac, automehaniar, ujedno je bio inajbolji tokar u San Germanu. Imao je svoju prodavao-nicu i zahvaljujui ugledu izuzetnog majstora i poznat posvom izuzetnom radu, redovito je sklapao poslovne ugovo-re s amerikom mornarikom bazom u Guantanamu. To jeukljuivalo i mnogo prevaljenih kilometara do baze. Nion, a ni moja majka nisu bili zadovoljni injenicom damora toliko vremena i tako esto izbivati iz svoje obiteljii svoga doma. Budui da je bio siguran kako e se njegovposao s mornarikom bazom nastaviti kroz due razdob-lje, sazvao je obitelj i objavio svoju odluku da e prodatinau kuu u San Germanu i da emo se odseliti junije.Otvorio je novu prodavaonicu u lukom gradu Caimaneri.Dvije godine nakon naeg preseljenja moj je otac radio natokarskom stroju, kad se slomila jedna ruka. Stroj jezarotirao u velikoj brzini i udario oca u podruje prsnogkoa. Teko ozlijeen proveo je u bolnici sljedeih nekolikotjedana. Tijekom svoga boravka u bolnici odluio je da namene prenese svoje znanje o poslu. Nakon kratkog oporav-ka, moj je otac objavio svoje namjere.

  • 19

    Noble, rekao je, ja neu uvijek biti uz tebe. Moranauiti kako se popravljaju strojevi i kako se njima ruku-je.

    Nakon tvog susreta sa smru, prosvjedovala je mojamajka, eli ugroziti i ivot naega sina? Prepirala se socem, ali je ipak izgubila. Prvo sam poeo uiti kako seiste i popravljaju strojevi. Posao mi se nije sviao odsamog poetka, ali u naoj se kui nitko nikada nije su-protstavljao ocu.

    U petak, 19. oujka 1950., samo dva mjeseca nakonnesree, otac je doao kui nakon obavljenog posla u mor-narikoj bazi. Obitelj je provela veer u razgovoru, a ubrzonakon toga spremili smo se na noni poinak. Kad je mojamajka sljedeeg jutra pozivala oca na doruak, nala ga jemrtvog od sranog udara. Nakon preseljenja provodio samvie vremena s njim. Postali smo prijatelji, a sad je odjed-nom bio otrgnut iz moga ivota. Uasnut njegovom smru,oplakivao sam svoj gubitak. Majka je odmah prodala obi-teljsku prodavaonicu i strojeve.

    Zajedno s prijateljima pohaao sam mjesnu kolu ko-ju je vodila Katolika crkva, sve dok nije dolo vrijeme dakrenem u srednju kolu. Tada sam napustio prijatelje iotiao u Instituto Guantanamo, kolu nedaleko od ameri-ke baze. U toj sam koli proveo pet godina. Tijekom togavremena moja majka i sestra Paulina, obje umorne odstalnih politikih previranja i pobuna, otile su u SAD. Jasam odluio ostati u svojoj domovini. Osjeao sam da menikao crncu Kuba prua bolju budunost od naih sjevernihsusjeda. Poziv od Boga da stupim u propovjedniku slu-bu primio sam tijekom godina provedenih na Institutu.Budunost mi se inila osiguranom, predvidljivom i prili-no stabilnom. I tada je doao Castro i revolucija. Kuban-ski su voe iz povijesti znali da revolucije i pobune uvijekdolaze i poinju u brdovitoj pokrajini Oriente. Fidel Cas-tro, koji je bio sedam godina stariji od mene, odrastao jena plantai eerne trske u pokrajini Oriente. Budui dapotjee iz prilino imune obitelji, polazio je najbolje ka-tolike kole na tom podruju. Bio je odlian student iizvrstan sporta. Iako ga nisam poznavao osobno, kruile

    OLUJNI OBLACI IZNAD KUBE

  • 20 UMRIJET U SLOBODAN

    su prie o mnogim skandalima u koje je bio upleten prijestudija. U borbi za vlast i mo na sveuilitu navodno jeubio jednoga svog roaka. Tijekom studija prava bio jeduboko upleten u rad radikalnih politikih skupina. Bio jeaktivan u studentskim nemirima i demonstracijama kojesu ga uvijek iznova dovodile u probleme i tekoe s poli-cijom.

    1952. diplomirao je na pravnom fakultetu i natjecaose u predizbornoj utrci za kubanski kongres. Bilo je to isteone godine kad se Batista uplaio da bi mogao izgubitiizbore pa je, da se ne bi suoio s porazom i ponienjem,uprizorio nekakav sukob i otkazao izbore izazvavi timerevolt javnosti. No svi ovi politiki nemiri nisu imali go-tovo nikakvog utjecaja na mene dok sam se spremao zaslubu propovjednika Evanelja Isusa Krista.

    Glasine o nadolazeoj revoluciji proirile su se otokombre od proljetne tropske oluje. 1953., tijekom karneval-ske parade, Castro i njegovi ljudi preruili su se u Batis-tine vojnike, uli u elnitvo vojne bolnice Moncada i ubiliosamnaest vojnika koji su se tamo nalazili na lijeenju. Zaovaj sramotni in bio je okrivljen Batista. Osamnaest mje-seci kasnije, nakon ovoga i niza slinih napada, vlada jeprotjerala Castra u Meksiko, gdje je ovaj osnovao plae-niku vojsku. 1957. opskrbljeni novcem skupljenim od emi-granata iz SAD-a i uz pomo biveg predsjednika CarlosaPrija Socarasa, Castro i njegovi ljudi ponovno su se uu-ljali u Kubu i poeli vriti odurne zloine i nedjela protivkubanskog naroda, sve vrijeme prerueni kao Batistiniljudi. Narod se, logino, okrenuo protiv Batistinog reima.

    Veina voa Crkve adventista sedmoga dana, iako po-litiki neaktivna, vjerovala je da e Castro imati snage zaizgradnju stabilnijih uvjeta ivota u zemlji. U SierraMaestri saaljivi su se crkveni voe i neposrednije umije-ali, ne u borbi, ali hranei i vodei vojnike revolucionare.Sve je vie Kubanaca pristupalo ovom pokretu.

    Pred kraj 1958. postalo je oigledno da su Batistinipredsjedniki dani odbrojani. Da ne bi doivio poraz, Ba-tista se 31. prosinca iskrao iz Havane i pobjegao u Domi-nikansku Republiku. Dva dana kasnije, 2. sijenja 1959.,

  • 21

    pobunjenike su snage preuzele Santiago de Cuba i zapo-ele jednotjedni pobjedniki pohod na sjeverozapad u glavnigrad Havanu. Castro i njegovi ljudi stigli su u Havanunosei krunice posluili su se trikom, varkom, kako biuvjerili strastvene katolike da su revolucionari doista odanicrkvi. No pogled izbliza otkrio je sasvim drukiju sliku.

    Njegovi elni ljudi, poput Ernesta (Che) Guevare izArgentine, Camila Cienfuega, lana Kubanske komunis-tike stranke i Raula Castra, Fidelova brata, koji je kaopetnaestogodinjak bio u SSSR-u, bili su vrsti i zadrtikomunisti.

    Nakon to je njih i njima sline ljude postavio nakljune poloaje u kubanskoj vladi, Castro je poeo u crkveubacivati vojnike preodjevene u civilna odijela. Katolici iJehovini svjedoci bili su prvi koji su osjetili njegovu eljez-nu aku.

    Na Kubi Katolika je crkva svake godine slavila 8.rujna La Virgen de la Caridad (Majku Boju Milostivu).Taj su obiaj zapoeli prvi doseljenici u naoj zemlji. Alibudui da je bio povezan s vjerom i Bogom, Castro nijedopustio puanstvu odravanje procesije koja je pratilaovakav dogaaj. Tvrdio je, naime, da bi to moglo biti vrloopasno budui da je jedna frakcija Batistinih ljudi jo uvi-jek vrlo aktivna i brojna u glavnome gradu. No sveenicisu odluili da narod svejedno odri svoju procesiju. Plani-rali su mirni mimohod kroz gradsku etvrt gdje se nala-zila crkva. Castrova civilno odjevena policija oboruala semetalnim cijevima, lancima i raznoraznim toljagama i pa-licama, i sve nevino umotala u novinski papir. Kad suljudi poeli izlaziti iz crkve kako bi odrali svoju proce-siju, izbila je tunjava i krvavi sukob. Stotine je vjernikabilo ozlijeeno i ubijeno. Okrivljeni su bili Batistini ljudi,ali su stanovnici Havane znali istinu. Nakon ovog doga-aja Castro je skinuo masku nevinosti. Otvoreno je pro-gonio sveenike, protjerivao ih u panjolsku i utamniiomnotvo svojih sunarodnjaka.

    Do sukoba Jehovinih svjedoka s Castrom dolo je zbognjihova odbijanja da izvravaju vojne obveze i pozdrav-ljaju dravnu zastavu. Razjaren njihovim odbijanjem i pr-

    OLUJNI OBLACI IZNAD KUBE

  • 22 UMRIJET U SLOBODAN

    kosom, Castro je naredio njihovo uhienje kao i pljenidbunjihovih posjeda i imetka, a onda ih je bacao u zatvore,uglavnom na otoku Pinesu i Combinado del Este. Bili surazodijevani, batinani i bacani u zatvorske elije pune ho-moseksualaca.

    U to sam vrijeme zavrio kolovanje na Institutu iradio kao pastor za mlade u gradu Marianao zajedno spastorom Vasquezom. Takoer sam prodavao i kranskeknjige kako bih nadopunio plau koju sam dobivao od cr-kve. Znali smo od poetka da je samo pitanje vremenakada e Castro poeti uznemirivati i druge kranske or-ganizacije, ukljuujui i nas, adventiste sedmoga dana.

    Castrov je marksistiki reim smatrao crkvu prijet-njom. Tijekom revolucije njegovi su ga ljudi nazvali elcabalo (konj). Pa kad su nai pastori propovijedali o zvi-jerima iz Otkrivenja, bili su optuivani i osuivani za po-ticanje politike pobune. Samo nekoliko mjeseci nakon Cas-trovog prevrata i dolaska na vlast, postalo je oigledno dase on oslanja na komunistiku ideologiju. Novi je voaobeao da e njegova revolucija donijeti korjenite promje-ne na Kubi u ekonomiji, vlasti i nainu ivota njezinihstanovnika. I doista je to obeanje ispunio! 1959. i 1960.Castro se jo uvijek nije oitovao kao komunist, iako sunjegovi privlani govori puni obeanja na javnim skupovi-ma bivali opovrgavani raznovrsnim nepravdama i mrvlje-ni pod izmom namjerne i oigledne nepravde.

    Kad je postao siguran u svoju mo, Castro je svojeneprijatelje optuio za zloine protiv revolucije i provodiobrze namjetene sudske procese. Neki od njegovih nepri-jatelja bili su osuivani na zatvorske kazne; drugi su pakbili javno pogubljivani. Novinari koji su pratili njegovuvladavinu izjavili su da je postupanje prema neprijatelji-ma i njihovo uklanjanje bilo vrlo slino nainu na koji seRusija rjeavala svojih neistomiljenika. Poput pokretaHitlerove mladei u nacistikoj Njemakoj i Maove Cr-vene strae u komunistikoj Kini, Castro je utemeljio dje-ju pionirsku organizaciju. lanovi su posjedovali neogra-nienu vlast. Provaljivali su u kue, jeli hranu koju su godhtjeli, zapovijedali graanima da gase svjetla u odreeno

  • 23

    vrijeme veeri i vrili pljenidbu osobnih dobara proglaa-vajui ih narodnim vlasnitvom. Svatko tko je imao krat-kovalni radioprijemnik bio je optuivan i osuivan za slu-anje neprijateljskih emisija. I najmanji prekraj, stvarniili izmiljen, bio je smatran zloinom protiv drave, a zlo-in protiv drave nikad nije proao nekanjeno.

    Odnosi sa SAD-om pogorali su se nakon to je Castronacionalizirao sve rafinerije nafte koje su bile u ameri-kom vlasnitvu. SAD su uvele embargo na svu trgovinu sKubom, a Castro je na to odgovorio odmazdom i pljenid-bom svih amerikih kompanija i poslovnih institucija uKubi. 2. sijenja 1960. Castro je optuio sve zaposlenikeamerikog veleposlanstva u Havani za pijunau. U rokuod 48 sati svi lanovi i zaposlenici veleposlanstva protje-rani su iz zemlje, a razljuena je vlada SAD-a prekinulasvaki diplomatski kontakt s mojom zemljom.

    Prilikom Castrova dolaska na vlast, velik je broj Kuba-naca pobjegao iz svoje domovine ukljuujui i veliki brojlijenika, pravnika, pisaca, profesora i inenjera. Radijesu pobjegli nego da moraju raditi za novu vlast. Tijekomtoga vremena pomogao sam mnogim prijateljima i lano-vima crkve da se pridrue tom masovnom odlasku, skoroegzodusu.

    Moja majka i sestra, koje sada ive u dravi Massachu-setts u SAD-u, preklinjale su me da napustim Kubu iodem u SAD dok jo mogu pobjei. To bih vjerojatno iuinio da nije postojao mali problem. U tom trenutku samve upoznao Yraidu i oenio se njome. Ona i ja neko smovrijeme razmiljali o tome da podnesemo zahtjev za izda-vanje vize. Meutim, prije nego to smo mogli napustitizemlju, moja je mlada nevjesta ostala trudna. Na naunesreu, vlada je donijela zakon kojim nije doputalanijednoj trudnici da napusti Kubu. Prekasno smo shvatilida neemo ii nikamo, barem dok ne dobijemo dijete. Mo-da kasnije, tjeili smo se. Moda est ili sedam mjesecinakon roenja naega prvog djeteta.

    Nakon to je Castro uvidio koliki broj strunjaka iobrazovanih ljudi podnosi zahtjeve za vizu i odlazi iz zem-lje, zatvorio je granice. No usprkos njegovom trudu i na-

    OLUJNI OBLACI IZNAD KUBE

  • 24 UMRIJET U SLOBODAN

    poru, ljudi su nastavili neopazice prolaziti pokraj grani-nih patrola i tajne policije. I moram priznati da sam po-magao svojoj brai i sestrama gdje god i kad god sammogao. Teko je shvatiti i razumjeti kako su dragocjenebile slobode koje smo mi Kubanci izgubili! Vjerojatno ihnitko nije svjestan niti ih zna cijeniti dok ih ne izgubi.

    Tada se dogodio Zaljev svinja 15.17. travnja1961. Kubanski kontrarevolucionari, zajedno s amerikomCIA-om, planirali su izvesti invaziju na otok uzdu razve-denog dijela obale pod nazivom Zaljev svinja. Uz potporuzrakoplovnih snaga SAD-a, planirali su preuzeti otok iporaziti Castrovu revolucionarnu vojsku. U samoj Kubibivi su se pristae Batiste i drugi koji su se suprotstavilikomunistikom preuzimanju vlasti takoer pripremali zainvaziju.

    Castro i njegovi vojnici, saznavi za planiranu inva-ziju danima prije nego se trebala dogoditi, privodili su nastotine i tisue ljudi u gradovima Havani i Marianau. Za-tvorio je 70 posto stanovnika, mukih i enskih, u kole,bolnice, skladita, na stadione, ak i u zooloki vrt bilokoje mjesto koje su mogli pretvoriti u zatvor. Istovremeno,reim je nasilno zaposjeo dom Marqueza Sterlinga, jednogod ranijih predsjednikih kandidata ubijenog tijekom re-volucije, pretvorio ga u kubanski ekvivalent ruskog elni-tva KGB-a i prozvao ga G-2. Provala tajnih i strogo u-vanih informacija, koje su Castru omoguile pripremu zainvaziju, kao i propust Vlade SAD-a da osigura zranupotporu, bio je glavni uzrok propasti ovog pokuaja. Na-kon fijaska u Zaljevu svinja, paranoja Fidela Castra zna-ajno se pojaala. Njegovi su agenti traili agente CIA-e usvakoj ulici i iza svake eerne trske na otoku. Najnevi-nije djelo od strane fizikih osoba, graana, bilo je odmahpod neposrednom sumnjom. Mnogi moji prijatelji suoilisu se s njegovim streljakim odredima prijatelji kao tosu Armando Rodriguez, Perez Lopez, Jesus Cueva i Enri-que Hernandez. Drugi su bili odvedeni u zatvor i jedno-stavno nestali bez traga i glasa, i o njima se vie nikadanije nita ulo. Protestantski propovjednici i katoliki sve-enici takoer su bili pod prismotrom zbog sumnje da su

  • 25

    CIA-ini agenti zbog meunarodnih veza koje je omogui-vao njihov poloaj.

    Poput ostalih krana na Kubi, moja supruga i ja ta-koer smo ivjeli u strahu. Svaki put kad sam odlazio odkue, Yraida i ja poljubili bismo se za rastanak kao da semoda vidimo posljednji put na ovoj zemlji. Dok sam prviput drao naega novoroenog sina u naruju, pitao samse hou li ikada doivjeti da ga vidim kako postajemukarac. No usprkos svim tekoama, usprkos svim ne-daama i iznenadnim napadima, i usprkos svim ubojstvi-ma koja su se dogaala oko nas, vjerovao sam da imamposao koji treba biti obavljen. Vie nego ikada ranije uas-nuti i preplaeni kubanski narod eao je i potrebovaosigurnost koja se jedino moe nai u Rijei Bojoj. Vienego ikad trebali su nadu u bolju sutranjicu.

    OLUJNI OBLACI IZNAD KUBE

  • 26 UMRIJET U SLOBODAN

    Drutvo u zatvorskoj elijibroj dva

    Dolazak hrane jednom dnevno prekidao je monotonijuzatvorskog ivota. Nakon prvog obroka svega samo nesvjeeg mesa, naa se dnevna dijeta sastojala od tridesetdekagrama blijedoute kae nainjene od kukuruznogbrana i vode, i krike kruha tvrdog kao kamen. Debelibijeli crvi koji su plutali na povrini kae bili su nam izvorbjelanevina. No koliko god se trudio, nisam se uspio na-tjerati da progutam i probavim bilo kau bilo kruh. Dru-gim zatvorenicima nije smetalo to ja imam osjetljiv elu-dac. Osjetio sam da se pitaju koliko u dugo izdrati prijenego to ponem jesti pokvarenu hranu.

    Dok sam gledao kako drugi zatvorenici jedu, pitaosam se koliko je dugo svaki od njih zatoen u ovoj rupismrti. Koliko sam ja mogao vidjeti i razaznati, neki odnjih su se ovdje nalazili ve podosta vremena. to li jesvaki od njih poinio da je zasluio tako neljudsko postu-panje? Umorstvo? Krau? Krijumarenje? Je li lan pod-zemlja? Mogao sam samo nagaati i nasluivati teinunjihovih zloina protiv domovine. Zahvaljivao sam Boguza to to u, kad moji tamniari ubrzo shvate da je mojeuhienje bilo pogreka, biti osloboen i da e mi biti do-puteno vratiti se svojoj obitelji.

    Nisam uope imao pojma koliko je vremena prolokad se lice jednog straara pojavilo pred prozoriem na

  • 27

    vratima zatvorske elije. Je li Alexander ovdje? upitaoje. Kad sam potvrdno odgovorio, upalila se jedina aruljakoja je visjela sa stropa. Pokuao sam zatititi oi od jarkesvjetlosti. Otvorio se otvor za hranu koji se nalazio u vra-tima, a o pod su tresnuli komadi odjee pred mojim noga-ma. Obuci se i pripremi, zapovjedio mi je uvar. ekate asnik za istragu i sasluavanje.

    Podigao sam majicu s plavo-bijelim prugama i navu-kao je preko glave i odjenuo crveno radno odijelo. Doksam prilagoivao veliinu naramenica, svrnuo sam poglednadolje gledajui svoju odoru te se obeshrabreno osmjeh-nuo u sebi. Humberto Noble Alexander, propovjednik isveenik Evanelja Isusa Krista, nosi tu udnovatu i nepri-kladnu odjeu mogu samo zamisliti kako sam izgledao.Zatvorenici s kojima sam dijelio zatvorsku eliju smijalisu se mom izgledu usprkos svome polugolom stanju.

    Ne brini se, naviknut e se na to da izgleda kaozebra, rekao je jedan od zatvorenika dok mu je glas iz-raavao laganu simpatiju. Svi smo se na to navikli.

    Napravio sam grimasu pokazujui da se gnuam nje-gove primjedbe. U sebi sam mislio: Nemogue je da uovdje ostati toliko dugo da bih se navikao na takvo to.No moj se um ipak hrvao sa zlokobnim slutnjama koje suse pojavile u meni. to ako se dogodi ono najgore? to akone budem puten? Ne! Stresao sam se od ovih odvratnihmisli. Neu misliti tako negativno. Morao sam vjerovatida e bilo kakva moebitna greka koju je vojna policijanapravila biti razjanjena brzo i uinkovito. Trebam sa-mo porazgovarati s odgovornom osobom, i bit u na putukui.

    elik je zastrugao po eliku kad su se velika, masivnavrata odkrinula. Izaao sam iz elije i stupio u slaboosvijetljeni hodnik. Pozdravio me je val svjeeg zraka.Umor i iscrpljenost polako su nestajali dok sam udisaoosvjeavajui miris. Mogao sam se nositi sa svime, misliosam, osim nezdravog i beznadnog okruenja koje sam upra-vo ostavio iza sebe.

    Moj je vojni uvar sa sivom bradom i zguvanom voj-nom odorom nalikovao tisuama drugih ljudi koji su opona-

    DRUTVO U ZATVORSKOJ ELIJI BROJ DVA

  • 28 UMRIJET U SLOBODAN

    ali Fidela Castra, a moglo ih se vidjeti kako lutaju poulicama glavnog grada nakon Castrova uspjelog prevrata.uvar je snano zalupio vratima elije i gurnuo me premanaprijed uperivi puanu cijev u mene. Koraci su namglasno odjekivali du dugakog, praznog hodnika.

    Moj me je uvar putom odluio verbalno zlostavljati.Kad zavrimo s tobom, nee vie raspaavati opijum lju-dima, rekao je.

    Trenutak sam zastao i zamislio se, a zatim ga upitao:Opijum? Ali ja...

    Ustuknuo sam nehotice kad mi je gurnuo puanucijev u kraljenicu. Opijum za mase, prosiktao je. Kr-anstvo!

    I dok sam hodao s puanom cijevi uperenom u lea,nasmijao sam se usprkos bolu. Naravno, Evanelje IsusaKrista bio je to opijum za mase sudei prema Castro-vom reimu. Je li to razlog zato sam uhien, zato to sampropovijedao Evanelje?

    Jednom me je rukom zgrabio za moju lijevu ruku, adrugom je poravnao puku uperenu u mene dok smo na-stavljali put kroz labirint sivih prolaza, nalik zagrobnima,kroz vrata s reetkama i po neravnim kamenim stubama.Dok smo teturali hodnicima, niti sam koga vidio niti uo.Odjednom, iznenada, zapovjedio mi je da se zaustavim, azatim me je okrenuo prema ulazu s metalnim vratima.

    ifriranim signalima moj je oruani pratilac otro po-kucao na vrata. Vrata su se otvorila, i straar me je grubogurnuo u malu sobu za ispitivanje. Zapljusnuo me valsvjeeg i ohlaenog zraka, kao da sam uao u prostorpredvien za uvanje lako pokvarljivih namirnica. Kas-nije sam saznao da se temperatura u sobi mogla podea-vati i kretati od ognjeno vrue do ledeno hladne, ovisno ozamislima ispitivaa i stupnju neugode koja je trebala bitinanijeta zatvoreniku.

    ovjek kojega sam odmah prepoznao kao asnika za-duenog za provedbu istrage unato njegovoj civilnoj odje-i, koraao je naprijed-natrag iza malenog metalnog stola.Njegova neuredna brada trebala je biti imitacija brade ibrkova koju je nosio njegov vrhovni zapovjednik Fidel Ca-

  • 29

    stro. S rukama prekrienim na leima i bradom isturenomnaprijed, ponosno je koraao kao pijetao koji oekuje odlu-ujuu borbu u ringu u sreditu Havane. Trenutak je za-stao i odmjerio me pogledom. Hladan pogled bio je u pot-punoj suprotnosti s njegovim prijateljskim izgledom ilaganim smijekom na usnama. Ispred stola nalazila seprazna metalna stolica.

    Bez rijei su me, moj oruani pratilac i drugi vojnikkoji je stajao u sjeni, zgrabili i svukli s mene odjeu. Nekosam vrijeme tako stajao gol ekajui daljnje upute, dok suse njih trojica, svi obueni u toplu i udobnu odjeu, smijalii razgovarali meusobno.

    Revolucija e trajati vjeno! izjavio je moj istraiteljdok je sjedao u stolicu koja se nalazila iza stola.

    Da, sloio se drugi vojnik gestikulirajui rukama.Ona je velika i nepobjediva.

    Zasigurno e trajati vie od tisuu godina, odgovorioje moj oruani pratilac. Ne znam postoji li vjenost, aliako postoji, revolucija e je nadivjeti.

    Tresao sam se od hladnoe dok su njih trojica izricalihvalospjeve vrlinama i dugovjenosti Castrove revolucije.Nakon nekoliko minuta, namjerno priekavi da hladnizrak prodre u moje tijelo, ispitiva mi je naredio da sjed-nem na praznu, metalnu stolicu. Posluao sam.

    Kad sam sjeo, drugi je asnik upalio rasvjetno tijeloiznad moje glave. arulja snage 800 w uperena izravno umoje lice potpuno me je zaslijepila. Pokuao sam mirka-ti, ali nisam uspio izbjei njezinu jarku svjetlost. Zatvoriosam oi, ali snana je svjetlost prodrla kroz moje vjeeuzrokujui snanu bol u oima. Oe, molio sam tiho,obeao si da e uvijek biti sa mnom. Budi sa mnomsada. Daj mi snage da izdrim. Duboko sam udahnuo ipriekao. Iz osobnog sam iskustva znao da se tri stvari nerade kad te ispituju vladini agenti: nikad ne govori prijenego ti se netko obrati, ne postavljaj pitanja i nikad nemojdobrovoljno odavati informacije bilo kakve vrste.

    Nakon nekoliko neugodnih trenutaka, odgovorni je as-nik ispalio prvo pitanje. Zato si iao u Guantanamo?

    Guantanamo? upitao sam...

    DRUTVO U ZATVORSKOJ ELIJI BROJ DVA

  • 30 UMRIJET U SLOBODAN

    Iznenaen njegovim pitanjem, trebalo mi je vremenaza razmiljanje. Na to li je ciljao? to smjera? Nita nisamshvaao. Kad god sam bio ispitivan ranije, u prethodnimsluajevima, bilo je to zbog tuih aktivnosti, a ne mojih.

    Da, Guantanamo!Tada sam se sjetio puta na koji smo Yraida i ja otili

    prije nekoliko tjedana. Odvezli smo se dolje u pokrajinuOriente kako bismo posjetili neke lanove moje obitelji.Smatrao sam da se njegovo pitanje odnosi na taj put. Daposjetim roake.

    Moj je ispitiva otpuhnuo u nevjerici. Iako nisam mo-gao vidjeti nita iza kruga zasljepljujueg svjetla, uo samnervozno i nestrpljivo lupkanje olovkom o metalnu povr-inu stola. Znamo da si se iao sastati s McDonaldom.

    McDonald? Moj glas je izdao iznenaenje. Gospo-dine, ali ja ne poznajem nikakvog McDonalda. Pozornosam se prisjeao traeva, glasina i podzemnih nagaanjakoje sam uo na raznim mjestima. Oh, da, pomislio sam.uo sam glasine o amerikom lijeniku koji se nalazio uamerikoj mornarikoj bazi u Guantanamu i o njegovimnavodnim pokuajima atentata na Castra, ali ga nikadnisam upoznao.

    Dr. McDonald, ovjek se nagnuo peko stola premasvjetlosti. Ti ga poznaje! Nadmoni ton njegovog glasau potpunosti se poklapao s njegovim sarkastinim izra-zom lica. On je lijenik u bolnici u bazi. Ti to zna jer sitamo krenuo kako bi se s njime sastao. Oigledno zado-voljan snagom informacija koje mi je uputio, moj je ispiti-va sklopio ruke i naslonio se na naslon u svojoj stolici.

    Ovi ljudi samo trae kako bi mi neto prikvaili ioptuili me, mislio sam. Pa, morat e se malo potruditi.Uspravio sam ramena, podigao bradu, i zurio ravno u ta-mu koja je okruivala lice mog ispitivaa. Jasno, razgo-vijetno i odmjerenim tonom odgovorio sam: Ponavljamvam, gospodine. Ne poznajem nikakvog lijenika imenomMcDonald.

    Zvuk struganja metala o grubi beton od ega su sesastojali zidovi i pod, glasno je odjeknuo kad je moj mui-telj skoio na noge. uo sam i osjetio estinu njegovog

  • 31

    bijesa. Bez rijei je zaobiao stol. U mom su se vidokrugupojavile bljetavosjajne izme i par uredno izglaanih hla-a, zatim njegova lijeva ruka i gornji dio trupa, dok mu jelice ostalo izvan podruja svjetlosti. Nagnuo se na rubstola i nekoliko je sekundi izgledao potpuno smireno ioputeno. Tada se njegovo tijelo zgrilo.

    Humberto. Njegov je glas postajao sve opasniji i pri-jetei; uperio mi je prst u lice, na kojih centimetar-dva odvrha nosa. Dosad sam bio stvarno strpljiv s tobom, alimoje strpljenje polako nestaje. Pouzdano znamo da ti jedr. McDonald trebao dati bombu kako bi je ti postavio uCastrov privatni zrakoplov.

    Bombu? Izbezumljen i u nevjerici, zurio sam u mjes-to gdje sam pretpostavljao da se nalazi njegovo lice. Zaime svijeta, kako su samo doli do ovako nevjerojatne iizmiljene prie?

    Nemoj mi se praviti kao da nita ne zna, Alexan-der. ovjek se uurbano odmaknuo od stola poput nekogatko se odmie od vrue kuhinjske tave. Osjetio sam nepod-noljivi pritisak dok je pokuavao vratiti prijanju mirno-u i nadmoni stav.

    Da, bombu! Njegov je glas prasnuo otkrivajui sum-njiavost i nezadovoljstvo. Trebalo mu je nekoliko sekundida ponovno zauzme svoj arogantni stav i prijanje ponaa-nje, energino je poskoio i ponovno priao mjestu gdjesam sjedio.

    Mi znamo... rekao je, oteui rije znamo vrlo zna-ajno. Ti ga poznaje!

    Odmahnuo sam glavom i slegnuo ramenima. Pa viznate vie od mene.

    Vidno bijesan i razjaren, uspravio se do pune visineod 170 centimetara i uzdahnuo: Hm! Naravno da znamo.Obuci se. Narednie, odvedi ga u sobu.

    Dok sam navlaio odjeu, moj je mozak, poput auto-mobila kojem treba podeavanje, upao u neugodan prazanhod. Prsti su mi odbili poslunost a zubi cvokotali, djelo-mice zbog ledene temperature koja je vladala u toj sobi, adjelomice i od strane spoznaje da se ovog puta neu takolako izvui.

    DRUTVO U ZATVORSKOJ ELIJI BROJ DVA

  • 32 UMRIJET U SLOBODAN

    Oamuen, prepustio sam se da me vode od sobe dosobe.

    Moj me je oruani pratilac vrijeao i poniavao doksmo se uspinjali zavojitim tunelskim sustavom. Progovo-rit e ti ve. Samo ekaj i vidjet e da e progovoriti.

    Sproveo me prvo jednim, zatim drugim hodnikom. Svr-nuo sam pogled na teka metalna vrata koja su razbilajednolinost sivih betonskih zidova i sav sam protrnuo.Sad sam shvatio da se iza svakih vrata nalaze zatoenicikoji ive u ak i za ivotinje nedolinim i neprihvatljivimuvjetima. Na jednom skretanju, kad sam automatski skre-nuo ulijevo, moj me je tamniar preusmjerio nadesno.

    Ovuda, zaurlao je gurajui me uperenom cijevi svo-ga oruja. U zatvorsku eliju broj dva, tvoj novi dom.

    Na trenutak sam se razvedrio. Moda e uvjeti uzatvorskoj eliji broj dva biti neto bolji. Moja je prva za-tvorska elija zasigurno bila samo poetna nastamba, misliosam. To bi objasnilo i zato je tamo bilo dvanaest zatvore-nika u prostoru predvienom za devetoricu.

    uvar se zaustavio pred vratima oznaenima brojemdva. Pritisnuo je prekida pokraj vrata i izvadio sveanjkljueva iz depa. Nakon to je otkljuao vrata jednim odtih kljueva, irom ih je otvorio.

    Vidjet emo poznaje li ti McDonalda ili ne nakonpar dana provedenih ovdje, rekao je pokazujui mi put ueliju ograenu eljeznim ipkama. Osvrnuo sam se kakobih pronaao krevet, ali njega nije bilo samo grubi be-tonski pod koji se polako ljutio zahvaljujui vlazi koja jevladala u prostoriji. Vrata su se zatvorila uz glasan zveketi svjetlo se ugasilo.

    Mislei kako sam sm, skvrio sam se i sjeo na hladani vlaan pod. Iscrpljen, polako sam legao i sklopio oi na-dajui se kako u moi izbrisati posljednjih sedamdesetdva sata svoga ivota. Moda e biti najbolje da maloodrijemam, mislio sam. Skvrio sam se u poloaj neroe-nog djeteta u utrobi majke, ali ubrzo su moji laktovi ikukovi poeli prosvjedovati.

    Vrtio sam se i okretao s jedne strane na drugu poku-avajui nai odgovarajui poloaj. Pitao sam se koliko e

  • 33

    me dugo drati ovdje, izoliranog od drugih zatvorenika.Koliko u dugo moi podnijeti ovu samou?

    Prije nego to je prolo pet minuta, shvatio sam da jemoja prva pretpostavka bila netona. Nisam bio sam ueliji. Naprotiv, osjetio sam kako siuna stopala nepre-stano jure pokraj moje glave. Zamahnuo sam kako bihodagnao uljeza, ali sam samo shvatio da moj nepozvanisustanar nije doao sam. Iz svih kutova i pukotina u zidui odlomljenih dijelova betona izmiljelo je na stotine ku-kaca, ohara, i takora. Gdje god bih posegnuo rukom,nalazilo se nekakvo stvorenje. Ustuknuo sam i sklupaose uza zid, poput lopte, to sam vie mogao i oslukivaosmrtonosno zujanje komaraca koji su kruili oko moje svje-e obrijane glave.

    Mlatarao sam rukama i nogama kao pomahnitao, po-vremeno dodirujui neko od stvorenja. Kad sam osjetiotoplo tijelo tropske zmije kako silazi niz moj vrat i daljena prsa, unuo sam i odbacio je na drugu stranu prosto-rije. Panino sam se osvrtao. Koliko jo drugih zmija visisa stropa spremnih da mi padnu za vrat? Za samo neko-liko minuta ozbiljno sam se pitao koliko e vremena proiprije negoli potpuno poludim ili umrem od smrtonosnogugriza zmije ili takora.

    Izgledalo je kao itava vjenost, ali za manje od petminuta svjetiljka koja je visjela sa stropa upalila se, amoji su ljigavi gmizavi sustanari pobjegli ili odgmizali na-trag u svoja skrovita. Ustao sam i pokuao oistiti donjerublje od preostalih nametnika.

    Vrata elije su se otvorila. Moj se je mrani uvar za-hliknuo smijui se uasnutom izrazu koji se vjerojatno vidiona mome licu. Mahnuo mi je da izaem u hodnik, a ondame je ponovno dopratio u sobu za ispitivanje. Ovaj put jeu sobi bilo toplo i posjeli su me na nekakav jastuk ispreddrugog ispitivaa. Odgovorni je asnik zapucketao prsti-ma na to je uvar pozorno prilagodio regulator klima-ure-aja, a zatim uperio svjetlo snage 800 w izravno u moje oi.

    Alexander, zareao je novi ispitiva, mora shvatitida se ja ne alim i da doista mislim ozbiljno. Kada ti je dr.McDonald trebao predati bombu?

    DRUTVO U ZATVORSKOJ ELIJI BROJ DVA

  • 34 UMRIJET U SLOBODAN

    Proaputao sam kratku molitvu za snagu i dubokoudahnuo. Ne znam nita o takvoj bombi.

    Priznaje li da si iao u Guantanamo?Da.S kojim razlogom?Jedna od mojih sestara ivi na kubanskoj strani gra-

    da. Posjetio sam je. ovjek iza svjetlosnog kruga nagnuose naprijed. Njegov je glas izgubio onu otrinu i bijes kojije pokazivao na poetku. Gledaj, Alexander, mi elimoznati samo jedno. Kako si mislio progurati i postaviti bom-bu u zrakoplov?

    utio sam budui da nisam znao nita o planiranjuatentata koji je on opisao. Njegova je stolica strugnula obetonski pod, i nekoliko minuta sam sluao kako koraanaprijed-natrag iza svoga stola.

    Ne eli odgovoriti zbog svog ugovora s amerikomCIA-om. Mi znamo da si ti jedan od njezinih kljunih age-nata ovdje na Otoku. Njegov se glas sve vie pribliavaodok nisam osjetio da se nalazi na udaljenosti od tek ne-koliko centimetara od mene.

    Jesi li primijetio jastuk na kojemu sjedi? upitao je.Ton njegovog glasa polako me je obavijao poput zmije kojase sprema na smrtonosan ugriz. To je jastuk u koji siplanirao sakriti bombu kako bi je ukrcao u zrakoplov.

    Spustio sam pogled na svijetloplavi jastuk na kojemusam sjedio. Zaslijepljen svjetlou, nisam uspio razaznatinijedan detalj.

    Ispitiva je lupio akom o stol i zaurlao: Narednie,maknite mi ga s oiju prije nego ga ubijem! uvar me jegrubo zgrabio za ruku i podigao na noge.

    Moda e ti ponovni boravak u sobi razvezati jezik,zaprijetio je odgovorni asnik. Hrabriji ljudi od tebe ulisu u tu prostoriju, snani i postojani, ali su izali slomlje-ni, ako su uope i izali.

    Metalna vrata su se otvorila i moj me je uvar izguraona hodnik. Spotaknuo sam se i skoro pao. Sono je opso-vao i gurnuo mi puanu cijev u tijelo. Borio sam se nekovrijeme pokuavajui odrati ravnoteu. Osjeao sam seprilino oamuenim dok su me zapljuskivali valovi gladi

  • 35

    i iscrpljenosti. Put do elije broj dva izgledao je beskona-no dugaak. Kad sam ponovno bio u eliji i kad se svjetloiznad moje glave ugasilo, stajao sam kao smrznut nasredove prostorije oekujui svoje sustanare da se vrate. Istvarno su se vratili jo opasniji i puni osvete.

    Budui da nisam imao nikakve predodbe o tome ko-liko bih dugo mogao ostati zatoen u sobi, shvatio sam dane mogu ostati stajati. Prije ili kasnije morat u sjesti.Ponovno sam skupio noge i sklupao se poput lopte osla-njajui se o zid. Nekoliko puta sam snano lupio u smjeruiz kojeg su dolazila stvorenja moji muitelji nadajuise da u ih tako zaplaiti i odagnati ih makar nakratkokako bih ulovio nekoliko trenutaka laganog drijemea. Ito mi je uspijevalo nekoliko minuta. Kad sam se probudio,jedan mi je takor grickao noni palac. Cijela je vojskaohara plazila po mom trbuhu ostavljajui iza sebe odvra-tan smrad.

    Nekoliko minuta kasnije arulja iznad moje glave po-novno se upalila i stvorenja koja su dola iz mraka ponov-no su se povukla. Kad su se vrata otvorila, nisam se mo-gao odluiti da li da budem zahvalan za trenutanu odgo-du kazne ili da strepim za svoju neposrednu budunost.

    Ponovno su me odveli u sobu za ispitivanje i posjelina onaj isti jastuk. Drugi asnik, kojeg nikad prije nisamvidio, stajao je ispred mene. Osjeao sam nazonost dru-gog asnika koji se nalazio iza mene.

    Alexander, poeo je novi ispitiva, o emu si propo-vijedao na svome tzv. prouavanju za obnovu?

    Govorio sam o podrijetlu grijeha i njegovim posljedi-cama, odgovorio sam.

    asnik koji me je ispitivao svom je snagom lupio opovrinu stola i povikao: Rekao si da je Fidel vrag, zarne?

    To ste vi rekli, a ne ja. ak, tovie, nijednom usvojoj propovijedi nisam spomenuo rije vrag. A nisamspomenuo ni Fidela. Na trenutak sam zastao. Zapravo,ako je va agent potajno snimao moju propovijed, a jamislim da jest, moemo je zajedno jo jedanput presluatikako bih vam dokazao da je sve to vam govorim istina.

    DRUTVO U ZATVORSKOJ ELIJI BROJ DVA

  • 36 UMRIJET U SLOBODAN

    Prvi se asnik uspravio i nakratko zastao. Noble, akoe suraivati s nama, moemo ti uvelike olakati ivot iuiniti ga daleko podnoljivijim. Bit e nagraen voem,riom, govedinom... ako e suraivati. ekao je da janeto odgovorim, meutim ja sam i dalje utio.

    U redu, ako ne eli govoriti, dat emo ti komad pa-pira i olovku. Moe napisati to si radio. Mislim na tvojekontrarevolucionarne aktivnosti.

    Dodao mi je komad papira iz biljenice i olovku. Bu-dui da nisam imao to drugo raditi, poeo sam crtatikrieve, simbol kranstva. Odgovorni je asnik nakratkopogledao moje crtee. Bijesan, istrgnuo mi je papir iz rukui zguvao ga.

    Dajte mu telefonski poziv! vikao je.Na trenutak sam pomislio: Dobro je, sad mogu na-

    zvati Yraidu i objasniti joj gdje sam i to se sa mnomzbiva. Tada sam otkrio da je moj tamniar govorio o pot-puno drukijoj vrsti telefonskog poziva. Dvije su me sna-ne ruke istovremeno udarile u oba uha s takvom silinomda su me ove pljuske podigle s jastuka na kojem samsjedio i odletio sam u zrak. Intenzivni bol sijevnuo mi jekroz oba uha. Na oi su mi navrle suze. Bio sam siguranda su mi slune membrane prsnule. Bol me je potpunooamutio i osjeao sam vrtoglavicu. Bit u gluh do krajaivota, pomislio sam. U tom trenutku nisam mogao nizamisliti koliko e moje pretpostavke doista biti tone.Dvadeset tri godine kasnije ja jo uvijek patim od poslje-dica njihovoga telefonskog poziva.

    Negdje iznad zvonjave u uima uo sam svoga tam-niara kako vie: Companero, vraaj ga natrag!

    Drugi mi je asnik uperio pitolj u glavu dok sampokuavao stati na noge. Moj me je uvar zatim vratio ueliju broj dva. Sljedeih petnaest dana i noi ovakav sepostupak ponavljao prvo ispitivanje, zatim vrijeme zaeliju broj dva, pa natrag na daljnja ispitivanja i istragu.Iako su mi san i hrana bili uskraivani i iako sam biooslabljen njihovim neprestanim batinanjem, nikako nisammogao pristati na priznavanje njihovih lai. to su medulje ispitivali i drali zatoenog u onoj prljavoj zatvorskoj

  • 37

    eliji, to sam postajao sve odluniji da im ne dopustim dame slome. Odluio sam napustiti zatvorsku eliju broj dvaneslomljen i neporaen.

    DRUTVO U ZATVORSKOJ ELIJI BROJ DVA

  • 38 UMRIJET U SLOBODAN

    Smrtno krtenje

    Teturao sam du sivog hodnika jo jednom, dok me jeuvar pratio sa strane. U uima mi je zvonilo i osjeaosam vrtoglavicu od telefonskih poziva koje sam ranijeprimio. Iscrpljenost i bol igrali su se s mojom svijeu.Prolo je puno vremena otkad sam posljednji put spavaoili jeo. Gospodine Boe, pomislio sam, koliko dugo trebada se netko slomi pod ovakvim uvjetima?

    Nakon to me je uvar pretraio da se uvjeri da ne-mam nikakvog skrivenog oruja a gdje je mislio dauope mogu i nabaviti takvo oruje, doista ne znam otpratio me natrag u sobu za ispitivanje. Tamo sam sus-reo etvrtog ispitivaa, snanog, tamnoputg asnika. Ponainu na koji se poigravao sa svojim dugakim brkovimai gladio gustu bradu bilo je oigledno da ih smatra doka-zom svoje mukosti i nadmonosti.

    Izvoli sjesti. Odgovorni mi je asnik pokazao praznustolicu. Na stolici se nalazio svijetloplavi jastuk. Posluaosam. Gubimo previe vremena. ovjek je obiao stol inaslonio se na rub tako da mu je lijeva noga ostala visjeti.

    Pa ti se trese. Jesi li nervozan?Ne, samo mi je hladno, odgovorio sam.Podigavi samo jednu obrvu, odmahnuo je lagano gla-

    vom i savijao ono malo gornje usnice to se moglo nazrijetiod guste brade. Prepoznaje li ovaj jastuk na kojemu sje-di?

    Odmahnuo sam glavom.

  • 39

    Sjedi na bombi koju si planirao podmetnuti u Cas-trov zrakoplov, no ti to ve dobro zna.

    Priekao je nekoliko trenutaka da vidi kako u reagi-rati. Nee nam nita rei o svojim aktivnostima i kon-taktima s CIA-om, zar ne?

    Odmahnuo sam glavom. Ne, jer ne znam nita o to-me.

    Zasigurno nam nee rei ni kako si uao u Gitmo(mornariku bazu Guantanamo) kako bi uzeo bombe i izvr-io sabotau Castrovog zrakoplova?

    asnikovo je lice eksplodiralo od bijesa. Skoio je nanoge, izvukao pitolj iz korica i uperio mi cijev u elo.Sav crven od bijesa, izvikivao mi je bujicu psovki i hulau lice.

    ekao sam da povue okida. Hou li uti pucanj, azatim osjetiti metak kako prolazi mojom lubanjom? Ili ne-u nita uti ni osjetiti iz takve blizine? Prvi put nakonuhienja bio sam istinski preplaen prestraen sve dosri, do jezgre svoga bia.

    Zatvorio sam oi i svjesno pokuao iskljuiti misli izove situacije. Bog je zasigurno uo moju molbu i moj pla.Odjednom, u mislima, vratio sam se u San German, urazred gospodina Harissa u malu katoliku kolu u nae-mu mjestu. Mogao sam uti njegov glas dok je pokaziva-em prelazio preko Azije i Europe na zemljovidu koji jevisio na zidu. U mati sam se osvrnuo oko sebe po uionicii gledao svoje kolske prijatelje, dok su njihove iskriaveoi odavale nevinost i dobronamjernost. Mogao sam osje-titi miris jela moje majke u naemu malom domu. Vidiosvoga oca kako radi za strojevima. Prisjetio sam se veer-njih etnji na koje sam obiavao ii s roditeljima u momedjetinjstvu. U tih sam nekoliko trenutaka proputovao krozsvoj dvadesetosmogodinji ivot prisjeajui se najdojm-ljivijih iskustava i dogaaja koje sam potisnuo i poslao udubine svoje svijesti.

    Alexander, mogao bih te ubiti ovoga trena! Hladanelik cijevi pitolja i asnikov opor glas vratili su me na-trag u stvarnost. to drugo i mogu uiniti? Pokuao sipobjei, zar ne?

    SMRTNO KRTENJE

  • 40 UMRIJET U SLOBODAN

    Budui da me nije odmah ustrijelio i ubio, zakljuiosam da vjerojatno ni nema takvu namjeru. Strah da e menamjerno ubiti bio je zamijenjen novim uasom. Njegoviprsti, koji su u bijesu podrhtavali, mogli bi nehotice povuiokida. Zato mi je to u tom trenutku palo na um, neznam. Smrznut u vjenosti iekivanja, molio sam.

    Kad je iskalio bijes, mahao mi je revolverom isprednosa. Ne postoji tako hrabar ovjek da ne bi izdao, nitiovjek toliko snaan da bi sve ovo izdrao. Ili e nam reisve to traimo, ili e umrijeti! Zatim se udaljio ponosnohodajui po sobi, stresao glavom i neto ogoreno promrm-ljao. Tada nisam ni shvaao da mi se upravo sudilo, dasam upravo bio osuen i poslan na izdravanje kazne bezikakvog prava na albu.

    Moji su trenuci uasa proli. Pitao sam se u sebi tosu moji tamniari kadri jo uiniti. I uskoro sam saznao.Bilo mi je zapovjeeno da skinem i onih nekoliko komadaodjee koje sam imao na sebi. uvar mi je na glavu, prekooiju stavio debelu crnu platnenu vreu. Ruku zavezanihna lea, sproveli su me izmeu dva vojnika do automobilakoji je bio parkiran vani, te me bacili na pod ispod stra-njeg sjedala. Jedan mi je vojnik uetom svezao skonezglobove. Druga dvojica su ula u automobil i zalupilavratima. Tono sam znao koliko ih ima po broju nogu kojesu se odmarale na mojim leima i po usadnicima njihovihpuaka kojima su me pritiskivali.

    Jo jedna vrata su se zatvorila i zauo se zvuk zujanjaautomobilskog motora. Dok sam se pokuavao namjestitiu ovom skuenom prostoru, uo sam zujanje kratkovalnogradioprijemnika koji se nalazio u automobilu. Tijekom vo-nje voza je odgovarao jednoslonim porukama na poziveiz stoera. Moji su uvari vrlo malo govorili . Osjetio samsvaku neravninu i udubinu na cesti dok je automobil po-skakivao prelazei preko rupa, vijugajui sad u jednomsad u drugom smjeru. Budui da je vonja trajala tri sata,nae je odredite bilo prilino blizu stoera G-2.

    Kao to su to moji uvari i planirali, ja nisam imaopojma u kojem se smjeru kreemo, kad emo tamo stiiniti to e se dogoditi kad tamo stignemo. Jedino na to

  • 41

    sam mogao misliti bila je moja prilino jadna situacijakoja je iz trenutka u trenutak bivala sve jadnija.

    Automobil se polako zaustavio. Moja su me etvoricasuputnika izvukla iz automobila i odvela niz nekakvu str-minu. Noge su mi jo uvijek bile svezane. Kad su mi mak-nuli kapuljau s glave, shvatio sam da se nalazim na sa-mom rubu jezera koje se nalazilo u unutranjosti otoka, abilo je djelomino smrznuto zbog neuobiajeno niskihtemperatura za ovo doba godine. Kratko drveno pristani-te virilo je iznad vode.

    Okreni se, zapovjedio je jedan od vojnika. Stavi rukena lea! Svezao mi je ruke iza lea uetom, dok mi jedrugi vojnik privrstio koni remen oko struka. Teko uebilo je privezano za ovaj remen. Bez rijei, jedan me jezgrabio za ramena, a drugi za noge i tako su krenuli pre-ma pristanitu.

    to... to mi to radite? povikao sam oajniki.Stvar je jednostavna! odgovorio je jedan od mojih

    muitelja dok je stupao na plutajuu platformu. Bacitemo te u jezero. Ako si doista neduan glede poinjenihzloina protiv drave, isplivaj na povrinu i vjerovat emoti.

    I dok su njih dvojica podizala moje tijelo iznad rubapristanita, rijei iz Evanelja po Mateju 27,40-42 prolesu mi kroz misli. Ako si Sin Boji, sii s kria! Slino suse i glavari sveeniki zajedno s knjievnicima i starjei-nama rugali i govorili: Druge je spasio, a sam sebe nemoe spasiti! On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kriapa emo vjerovati u njega.

    Tamna, ledeno hladna voda uzburkala se iznad mojeglave kad je tijelo pljusnulo u jezero. Koprcao sam se po-put ribe uhvaene na udicu, borei se i pokuavajui seosloboditi spona kojima sam bio vezan. Plua su mi sehtjela rasprsnuti, u uima mi je poelo zvoniti, a vid mi jepolako tamnio. Shvatio sam da se utapam i da ne moguuiniti nita kako bih se spasio. Nije mi preostalo nitadrugo osim da se opustim i ekam ono najgore.

    Odmah nakon to sam se prestao boriti, moji su memuitelji naglo izvukli iz vode pomou ueta vezanog oko

    SMRTNO KRTENJE

  • 42 UMRIJET U SLOBODAN

    struka. Visei izmeu vodene povrine i ruba pristanita,kaljao sam i pljuvao vodu oajniki se borei da udahnemzrak. Vidio sam lica mojih muitelja kako se smiju svojojsadistikoj ali.

    Odgovorni asnik, onaj koji mi je prije drao pitoljuperen u elo, nagnuo se prema meni. Jesi li spremansada govoriti? Isplivaj i vjerovat emo ti.

    Odmahnuo sam glavom u znak prosvjeda. Nemamnita... Moj je prosvjed naglo zavrio drugim uronjava-njem pod povrinu ledene vode. Opet su me uronili i osta-vili pod vodom dok nisam bio siguran da u se utopiti, atada su me ponovno podigli i ispitivali. Niska tempera-tura vode u jezeru uskoro mi je postala vea prijetnja odsamog utapanja. Iznova i iznova postupak se ponavljaodok na kraju nisam izgubio redoslijed brojenja koliko samputa bio zaronjen i ostavljen da se skoro utopim.

    Kad vie nisam mogao sprijeiti cvokotanje zubi daodgovaram na pitanja, glavni me je ispitiva upitao: Jesili sada spreman progovoriti, ili da pokuamo zaigrati dru-gu igru? Njegov je glas bio pun prijetnje i srdbe.

    Moje ledeno krtenje zavrilo je kad sam izgubio svi-jest. Ponovno sam se osvijestio na podu jureeg automo-bila. Kad smo se vratili u stoer G-2, uvari su me odveliu drugu sobu za ispitivanje gdje me je ekao Commandan-te Naguera, najvii asnik po inu od svih koje sam dotadsusreo.

    Naguera me je pogledao i podcjenjivaki otpuhnuo:Misli da si hrabar? Mi emo ti pokazati tko je hrabriji!Okrenuo se prema dvojici uvara i zapovjedio: Vodite gau eliju broj 21.

    Moji su uvari dali oduka svojim neuspjenim po-kuajima u slamanju moje volje lupajui me, gurajui ivukui hodnicima do moje nove elije. Doli smo do male-nog kockastog prostora, slinog kabini za tuiranje, jedvadovoljnom za jednu osobu. Na podu se nalazio rotilj kojije bio nagnut prema stranjem dijelu ove kabine. Na stra-njem se dijelu kabine nalazilo nekoliko redova avala kojisu virili iz poda, a vrhovi kao da su ekali svoju sljedeurtvu.

  • 43

    Ulazi. Jedan od uvara gurnuo me je u kabinu izatvorio vrata. uo sam kako je za sobom povukao zasun.Uskoro sam shvatio da u, ako elim sprijeiti da mi otriavli probodu pete, morati stajati na vrhovima prstiju.Pokuao sam i druge poloaje, ali jednostavno nije bilodrugog naina.

    Tada je zapoelo pravo muenje. Mala kaplja vodepala mi je na glavu, zatim je slijedila druga, pa trea.Jedna za drugom male su kaplje padale na moju glavugaajui uvijek isto mjesto. Pokuao sam se pomicati, alikaplje su i dalje padale u istom vremenskom razmakugaajui isto mjesto. Prolo je pet, deset, dvadeset minu-ta. Na kraju prvog sata vodene su mi se kaplje inile kaoveliki malj koji me nemilosrdno udara po glavi. Misliosam da u poludjeti.

    Neprestano sam se molio ponavljajui Isusove rijeina kriu: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio? Umeni je bjesnila borba izmeu vjere i okolnosti koje su meokruivale. Molio sam se da mi se skrati ova agonija.Izgubio sam pojam o vremenu. Jesam li ovdje proveo je-dan sat ili pet, doista nisam znao. Kad su moji muiteljidoli da me izvedu iz elije broj 21, bili su prilino izne-naeni kad su vidjeli da sam jo uvijek pri zdravoj pa-meti. U sobi za ispitivanje odgovorni je asnik ponovnopokuao iznuditi moje priznanje.

    Misli da si nas uspio poraziti i da si vidio najgore?E, pa vara se. Pogladio je bradu i kratko kimnuo gla-vom. Mislim da u te jednostavno ustrijeliti i rei da sipokuao pobjei. to kae na to?

    Budui da stvarno nita nisam mogao, samo sam sleg-nuo ramenima.

    Pun prijezira i gaenja, vikao je: Neemo te ubiti. Tibi elio da mi to napravimo, ali prije nego to zavrimo stobom, bilo bi ti bolje da si mrtav, jer je mrtvima punobolje nego to e biti tebi. Osobno u se pobrinuti da dobi-je zatvorsku kaznu od dvadeset godina!

    Boe, molio sam u sebi, daj mi snage. Zurio sam ujednu toku preda se, ne elei svojim muiteljima pruitizadovoljstvo da vide kako se stvarno jadno osjeam.

    SMRTNO KRTENJE

  • 44 UMRIJET U SLOBODAN

    uvar me je grubo povukao pa sam ustao na noge, azatim me je odvukao niz hodnik u drugu eliju eliju ukojoj je sve vrvjelo i bilo prepuno zmija svih vrsta. Tije-kom hladnijeg vremena otone su zmije, kako otrovne ta-ko i neotrovne, dopuzale u ovu zatvorsku eliju kako bi semogle priviti uz bilo kakvo toplo tijelo koje je ovdje bilozatoeno u ovom sluaju moje. Nisam siguran koliko jeto odgovaralo mojim novim sustanarima, ali zmije i jaipak smo uspjeli sklopiti kakvo-takvo nasilno primirje.

    Mjesec dana kasnije uvari su se vratili po mene. Ni-sam imao pojma kamo me odvode. Svezavi mi ruke nalea, s uperenim bajunetama gurali su me kroz neugodnovlaan hodnik na stranji ulaz zgrade G-2. Tropsko me jesunce zaslijepilo kad sam stupio u zatvorsko dvorite. Po-novno me je otrica bajunete natjerala da se popnem utovarni prostor velikog kamiona, gdje se nalazio velik brojzatvorenika koji su sjedili i ekali na premjetaj.

    Kad su vojnici ubacili i posljednjeg zatvorenika ukamion, metalna su se vrata kamiona zatvorila uz glasnitresak, potpuno onemoguavajui dotok kisika ili svjetla.U tami sam oslukivao kako voza pali motor i ubacuje ubrzinu. Moje su kosti bolno udarale o tvrde metalne sti-jenke i drveni leaj dok je kamion udarao i poskakivao nasve strane kad je prelazio preko stotina i tisua neravninai rupa na cesti vozei pritom vratolomnom brzinom. Nedu-go nakon polaska, zaliha je zraka poela iezavati. Jaucii uzdasi ispunili su nau pokretnu zatvorsku eliju doksmo se borili za svaki udisaj. Zaokupljen vlastitom neudob-nou i potpunom tamom koja je vladala oko mene, nisamni primijetio, sve dok nismo stigli na odredite i dok sevrata nisu irom otvorila, da su se mnogi od mojih suput-nika onesvijestili tijekom putovanja, a jedan je zatvorenikimenom Byron Miguel i preminuo.

    Utvrda La Cabana. Sagraena u esnaestom stoljeu,ova stara panjolska utvrda bila je u mom narodu poznatakao kua smrti. Na cijelom kompleksu, veliine etirivelike gradske etvrti, bile su sagraene i podzemne ga-lerije koje su bile povezane i isprepletene tunelima nalikpiljama. Broj zatvorenika koji se nalazio zatoen u poje-

  • 45

    dinoj zatvorskoj eliji, koje su se nalazile u dugakim re-dovima, kretao se izmeu 50 i 243! U ovom je zatvoruumrlo vie kubanskih zatvorenika negoli u ijednom dru-gom.

    Rupe od metaka, koje su nainili streljaki odredi pri-likom pogubljenja, bile su glavno obiljeje masivnog, si-vog, kamenog zida u zatvorskom dvoritu. U ovom su zatvo-ru bivi vojnici Batistine vojske i drugi neprijatelji Ca-strove revolucije ekali prozivanje svog broja i suoavanjesa esterolanim streljakim vodom.

    Tijekom dugih, tropskih noi koje su slijedile, leaobih budan sluajui stravian zvuk pucnjave dok su voj-nici pogubljivali stotine zatvorenika. Katkad sam uo ipokojeg zatvorenika kako umire uzvikujui rijei: ivioKrist, moj Kralj! ili: Dolje komunizam!

    Ali najgori zvuci kojih se mogu sjetiti bili su dreka ismijeh male djece koja su trkarala unaokolo tijekom dnev-nih pogubljenja. Kao da se radi o kakvoj cirkuskoj pred-stavi, uvari u La Cabani dovodili su svoje ene i djecu danazoe pogubljenjima. Ali ipak oni nisu bili ovdje samo izpuke zabave, ve im se ovim inom eljelo ukazati na tokako prolaze kontrarevolucionari.

    uvari su nas prozivali jednog po jednog, dodjeljivalinam brojeve i tek tada nam dopustili da iskoimo iz ka-miona, a onda su nas jo jednom temeljito pretraili. Sveto je zatvorenik sluajno donio sa sobom bilo je zaplije-njeno i dodijeljeno uvarima za njihovu uporabu.

    Zajedno sa 125 drugih zatvorenika bio sam odvedenu galeriju broj 12. Morali smo proi kroz vojno zatvorskodvorite kako bismo doli u civilno zatvorsko dvorite gdjesam bio zadran do suenja. Naa je elija bila samo pi-lja iskopana u kamenu i imala je oblik nepravilnog lijevkakoji je na irem otvoru imao vrata nainjena od reetki, ana uem se nalazio maleni prozor napravljen od metalnihipki. Mala rupa na sredini, takoer okovana reetkama,sluila nam je kao prostor za obavljanje fiziolokih potre-ba.

    Kao to je to bio obiaj u svim zatvorima, zatvoreniciveterani pozdravili su me na ulazu u eliju. Budui da

    SMRTNO KRTENJE

  • 46 UMRIJET U SLOBODAN

    sam dosad ve prilino dobro nauio i poznavao zatvorskeobiaje, bio sam spreman za bujicu pitanja. Kako napre-duje kontrarevolucija? Planiraju li Sjedinjene AmerikeDrave jo jednu invaziju? Je li istina da Castro imarak? Vri li OAD (Organizacija amerikih drava) cenzurui pritisak na Castrov reim? Ima li znakova slabljenjaCastrove vlasti?

    Odgovorio sam na njihova pitanja najbolje to samznao, znajui da ta pitanja postavljaju oajnici koji od me-ne zdvojno trae bilo kakav traak nade. Kako sam samoelio da im mogu rei ono to su eljeli uti da je Castrozajedno sa svojim sljedbenicima na pragu poraza, da suSAD izvrile uspjean mornariki napad i da e za neko-liko tjedana biti slobodni. Naalost, to im nisam mogaorei. Morao sam razbiti i raspriti njihove snove o slobodihladnom elinom britvom stvarnosti. Ljuti i ogoreni, okre-tali su se od mene neki kako bi sakrili suze razoara-nja, drugi kako bi gradili nove snove kojima bi nadomjes-tili one koje sam im ja unitio. Ponovno sam uzdahnuo,obeshrabren injenicom da ne mogu uiniti nita kako biholakao ovu udnu, nezasitnu bolest glad za informaci-jama, za istinom.

    Nakon to se skupina udaljila od mene, pristupio mije jedan pedesetogodinjak i nasmijeio mi se. Sjea lime se? upitao je.

    Suoio sam se sa 175 centimetara vrstih miia iodlunosti. Svijetle, inteligentne oi zurile su u mene is-pod glatkog irokog ela. Odmahnuo sam glavom. Bojimse... nisam ba siguran... Prouavao sam njegove snanecrne obrise i crte lica jo neko vrijeme.

    Jesi li ti prodavao knjige? upitao je.Je li ovo neki trik, neka zamka, pitao sam se. Da nije

    ovog ovjeka podmetnula vojska kako bi me na neki nainzbunili i optuili? Odluio sam mu rei istinu. Da, pri-znao sam.

    Jesi li radio u pokrajini Oriente?Jesam...Osjetio sam kako njegovo uzbuenje raste. Jesi li

    kada posjetio Puerto Padre?

  • 47

    Zastao mi je dah i osjeao sam se kao da sam progu-tao knedlu. Da, jesam.

    Veliki je osmijeh ispunio njegovo lice. Oi su mu senapunile suzama. Ja sam Antonio Diaz narednik kojiti je potpisao dozvolu za prodavanje knjiga na podrujumoje nadlenosti.

    Zaprepateno sam zastao dok je on nastavio: Dao simi knjiicu s naslovom Koraci prema Kristu, sjea li se?

    Lagano sam kimnuo glavom, iako se nisam mogaosjetiti naeg susreta koji je on upravo opisao. Osjetio samnelagodu u elucu. Ovo je zasigurno neki trik, neka zam-ka. Odluio sam da se neu suprotstavljati ovom ovjekuma tko god on bio. Pokuat u suraivati koliko mogu,mislio sam.

    Antonio je zabacio glavu i iroko se nasmijao. Proi-tao je moje misli. To je nevjerojatna knjiga, moj prijate-lju. Ona ima snagu koja moe promijeniti. Zahvaljujuisvjedoanstvu te knjige prihvatio sam Krista kao svogaosobnog Spasitelja.

    Odjednom, kao da se veo podigao s mojih oiju, prisje-tio sam se svakog detalja naega susreta. Zagrlili smo se,iako ta rije ne moe u potpunosti prenijeti osjeaje koji-ma smo zraili i koje smo prenosili u tom trenutku. Samobi kranin koji se naao u slinim uvjetima mogao pri-blino shvatiti radost, silnu radost koju smo doivjeli. Po-put utopljenika koji se hvata za onoga tko ga izvlai izvode ili ovjeka koji se grevito dri svog spasioca dok visina litici, mi smo zagrlili jedan drugoga.

    Zadivljen, borio sam se sam sa sobom da prihvatimovu injenicu. Nai brata u Kristu u ovoj kui ivih mrtva-ca izgledalo je prelijepo da bi moglo biti istinito i jo ktome brata na kojeg sam ja utjecao da sebe preda Kristu.Nevjerojatno!

    Pa to radi ovdje? upitao sam jecajui, dok se mojglas slamao preplavljen bujicom nekontroliranih osje-aja.

    Pa, kao to zna, bio sam pripadnik kubanskih ma-rinaca koji su bili zbaeni s vlasti u vrijeme revolucije.Dok je veina mojih kolega asnika ili napustila zemlju ili

    SMRTNO KRTENJE

  • 48 UMRIJET U SLOBODAN

    se pridruila Castrovim trupama, ja sam ostao, i evo...ovdje sam.

    Koliko si ve dugo zatoen?Od 1961. Jednom sam bio osloboen, ali onda ponov-

    no uhien. Ovdje u La Cabani sam od veljae, objasnio je.Dok mi je priao o svom obraenju i neposrednom

    uhienju, prouavao sam njegovo lice. Opet sam odmah-nuo glavom u nevjerici. Kad sam Antonija sreo prvi put,njegovu je odoru resila medalja koju je dobio za spaava-nje sedam amerikih vojnika iji je patrolni amac biopotopljen u Drugom svjetskom ratu. Izgledalo je teko vje-rojatno da bi to mogao biti onaj isti ovjek kojeg samsusreo u Puerto Padre dok sam tamo propovijedao i kol-portirao. Preobraavajua snaga Evanelja! Kad je pri-hvatio Isusa kao Spasitelja, ovaj se ovjek promijenio izgrubog i nasilnog vojnika u ovjeka i vojnika Bojeg.

    Nakon obraenja Antonio je vie radio kao savjetniknego kao asnik kojeg se boje i kojega mrze njegovi pod-reeni. U svakidanjim susretima govorio je o svojoj lju-bavi prema Kristu. Vojnici kao i zatvorenici nauili su gavoljeti i potovati.

    Moji su me ljudi poeli nazivati brat Rivero umjestonarednik Rivero. Nije li to divno? Antonijevo je lice zasja-lo njenim ponosom. Kad je 1955. zapoela revolucija,nisam se mogao prisiliti da se suprotstavljam Batistinimpolitikim protivnicima. Tako, kad je netko bio uhien,pomogao sam mu da stupi u kontakt sa svojim roacimai odvjetnikom. Izgledalo mi je kao da me je Bog pripremaoba za to vrijeme. Vie od dvjesta ljudi slualo je Antonijakako pria svoje iskustvo.

    Nakon to je Castro doao na vlast 1959., vojska imornarica bile su rasputene. Ja sam zajedno sa svojimkolegama asnicima bio baen u zatvor bez prava na sud-ski postupak. No za noi ekali smo na smaknue.

    Jedne noi izveli su me iz elije i pridruio sam sevelikoj skupini zatvorenika. To je to, pomislio sam. Tadaje na trenutak zastao. Ispod glasa, vrlo tiho, poeo samponavljati rijei 91. psalma: Ti to prebiva pod zatitomVinjega, to poiva u sjeni Svemoguega.

  • 49

    Jedan je straar uo moju molitvu i poeo me ismija-vati. Rivero, daj slavu Bogu, rekao je. Odgovorio sam:Slava Bogu. Jedan asnik koji se nalazio sa strane uo jena razgovor i prepoznao moj glas. On je bio jedan od onihkojima sam pomogao dok se nalazio u zatvoru, pojasnioje Antonio. Satnik je zaustavio porunika i rekao mu damora izvriti vrlo bitnu istragu te da ja imam informacijekoje bi mu mogle biti od velike koristi. Naredio je poruni-ku da me odmah vrati u moju eliju. Satnie, to je nemo-gue, prosvjedovao je porunik, streljaki vod eka banjega.

    Satnik je bio uporan i nije sustajao: Skinite mu telisiine i poaljite ga natrag u tamnicu u pratnji jednogvojnika, naredio je. Porunik je upitao tko e potpisatiovu zapovijed, a satnik je odgovorio: Ja! Antonijeve oinapunile su se suzama radosnicama. Bio sam udesnoosloboen i izbavljen od sigurne smrti te noi.

    Slava Bogu, proaptao sam dok sam gledao Anto-nija, mojega novog brata u Kristu. Zbog nekog razlogasjetio sam se prie o Isusu i deset gubavaca. Samo sejedan gubavac vratio da zahvali Uitelju, jedan se ipakvratio. Ista se stvar dogodila i Antoniju. Antonio je nakonsvog obraenja olakao patnje mnogima. Pomogao je takovelikom broju ljudi. I dok je veina njih otila, zahvalna isretna to je slobodna, jedan je asnik ipak pronaaoopipljiv i stvaran nain kako da kae hvala spasivi An-tonijev ivot.

    amor zadovoljstva proirio se elijom kad su Antoni-jeve rijei doprle do uiju naih kolega zatvorenika. Skoroda sam im mogao itati misli. Ipak postoji neka pravdana ovom svijetu.

    No ja sam ipak znao neto vie. Antonijevo osloboe-nje nije bilo rezultat zemaljske pravde, nego nebeske. Bogje dobar, razmiljao sam u sebi.

    Pogledao sam Antonija u oi. I u njegovoj su glaviodzvanjale moje misli. Sa suzama u oima, Antonio i jasmo se zagrlili poput brae koju vie ne rastavlja rat inevolja. Nisam mogao ni zamisliti da u ovdje, u utvrdi LaCabana, Kubancima dobro poznatoj kui smrti, primiti

    SMRTNO KRTENJE

  • 50 UMRIJET U SLOBODAN

    novu snagu za ivot. Nisam oekivao da u se ba ovdjenai okruen Bojom milou i Njegovom ljubavi. Usprkosoiljcima i ranama, usprkos iscrpljenosti, usprkos svemu,osjeao sam se tako bogat.

  • 51

    Novi ivot u La Cabani

    Sa sjeanja mi se podigao veo dok sam prouavao licemoga brata. Prisjetio sam se grubog i neotesanog asnikakakav je nekada bio i boce konjaka koju mi je nudio doksam bio u posjetu u njegovom uredu. Usporeivao sam gas novim Antonijem koji je stajao preda mnom i divio se siliKristovog Evanelja koja mijenja mau s dvije otrice.

    Imam plan! proaptao je Antonio. Kad bi zatvorenikupotrijebio tu reenicu, obino se radilo o planu bijega izzatvora. Moj brat u Kristu ipak je imao neto drugo naumu. Dragi prijatelju, objasnio je, moje je poslanje dapropovijedam i irim Evanelje ovdje u zatvoru. Hoe limi pomoi?

    Zadivljen i u nevjerici zurio sam u njega. Ovdje?upitao sam osvrui se i gledajui po zatvorskoj eliji.Gdje? Galerije nalik tunelima liile su na unutranjostvelike naftne cisterne ili pak prepolovljene podmornice.Kreveti su bili poredani uzdu oba zida u stupcima od poetiri. Razdvajao ih je uski hodnik koji se protezao dui-nom itave elije.

    Ba tu! pokazao je. ak i dok smo razgovarali, bilismo okrueni zatvorenicima sa svake strane. Neki su sje-dili na krevetima, neki su nervozno hodali naprijed-na-trag uskim hodnikom, a ostali su stajali u blizini i slualibudui da nije bilo mjesta kamo bi mogli otii.

    Antonio je potvrdno kimnuo glavom i nasmijeio se.Kako emo poeti? upitao sam.

  • 52 UMRIJET U SLOBODAN

    Na kriu, na kriu... Antonijev se jaki bariton orio ueliji i odzvanjao od zidova. Odmah sam mu se pridruiou pjesmi. Nae prvo podzemno bogosluje upravo je po-elo. I dok smo pjevali poznate rijei, osjeao sam kao dami je teret koji mi lei na srcu postao laki i, kao to kaepjesma, jednostavno je ieznuo. I prije nego to smootpjevali pripjev do kraja, pridruio nam se i trei ovjek,Prado Fernandez.

    Brate Alexander, nastavio je Antonio, hoe li namproitati jutarnji stih?

    O, da, naravno, odgovorio sam. Poet u s itanjemiz Evanelja po Ivanu, treeg poglavlja, esnaesti redak.S dostojanstvom vrijednim najvee i najbrojnije crkve, ka-zivao sam dobro znane rijei: Da, Bog je tako ljubio svijetda je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine nijedankoji u nj vjeruje, ve da ima ivot vjeni.

    Molili smo za nae novo poslanje, za nae supatnike-zatvorenike i za nae tamniare. Molili smo za snagu irazumijevanje; molili smo za vodstvo i za na osobni du-hovni rast. Na kraju molitve osjetili smo i nazonost e-tvrtog ovjeka. Tri grenika i Krist. Odluili smo da emonastaviti svoju slubu. Znali smo i prije nego to smo za-poeli da e biti puno neprijatelja na putu protiv kojih ese trebati boriti. Meutim, znali smo da nas vodi Generalkoji nikad nije izgubio bitku.

    Jedan po jedan, i ostali su se zatvorenici pridruilinaem krugu zajednitva. Neki su se pridruili iz istedosade. Drugi su se pak pridruili iz prkosa prema komu-nistikom reimu i sluajui Boju rije, bili su promije-njeni. Nedugo zatim dobio sam nadimak Pastor.

    Vrlo velik gnjev kod nekih zatvorenika nevjernikaizazivale su nae molitve za tamniare. Kako moete initineto takvo? Ove zvijeri ne zasluuju da molite za njih, ajo manje da ih Bog uslii!

    Pokuali smo objasniti veliku Boju ljubav, ali su na-a objanjenja pala na gluhe ui i srca otvrdnuta mue-njem i zlostavljanjem.

    Napravili smo i propovjedaonicu od komada ljepenkei pokrivaa s kreveta. Naa crkva unutar tamnikih zido-

  • 53

    va polako je poprimala pravi oblik. uvar pod nazivom M-2, koji je kao dijete odlazio u kransku crkvu sa svojomtetom, prokrijumario nam je Bibliju.

    No Sotona je vidio kako raste zanimanje velikog brojazatvorenika i odmah nas je pokuao onemoguiti i unititinae napore. Prvo, nekoliko agresivnijih i nasilnih zatvo-renika