UPRAVNI PROCES I UPRAVNI SPOR ta je postupak? postupak uopte - nain rada kod kojeg je odreeno da se radne operacije jednako obavljaju u jednakim sluajevima. u svakoj dravi, prava i obaveze pravnih subjekata u vezi s odreenim pravnim odnosima i pravnim situacijama reguliu se materijalnopravnim propisima. materijalnopravnim propisima ureuje se sadrina samog pravnog odnosa koji je predmet postupka. Materijalno i procesno pravo s druge strane, da bi se pravni propisi mogli primjenjivati na odreene pravne situacije i prema odreenim pravnim subjektima, potrebno je propisati pravila postupka. pravila postupka nazivaju se formalnim ili procesnopravnim pravom. Dvije vrste propisa dvije vrste propisa, odnosno materijalnopravni i formalnopravni propisi. ipak se oni u praksi zajedno primjenjuju, dopunjavaju i meusobno uslovljavaju. ta sadre propisi o upravnom postupku? sadre pravila koja reguliu formu radnji i donoenje upravnih akata od strane dravnih organa i organizacija kojima je povjereno vrenje javne vlasti, kada u upravnim stvarima, neposredno primjenjujui propise, rjeavaju o pravima, obavezama i pravnim interesima stranaka koje uestvuju u upravnom postupku. Osnovni zadatak pravnih normi u upravnom postupku jeste omoguavanje pravilne primjene materijalnopravnih normi kojima su regulisane pojedine upravne materije. bez tano propisane procedure ili postupka odluivanja u pravnim (upravnim) stvarima moglo bi doi do proizvoljnosti i zloupotrebe materijalnopravnih propisa od strane organa i organizacija koje postupaju u odreenoj pravnoj (upravnoj) stvari. Dvije vrste postupaka polazei od pojedinih oblasti prava, kao i od prirode organa iji se rad propisuje u pravnim propisima, te od procesnih normi koje se primjenjuju, postupci uopte se dijele na:

1

sudske i upravne. Nedostatak pravila upravnog postupka kada pravila upravnog postupka ne bi postojala, dolo bi do proizvoljnosti, arbitrarnosti i razliitosti u postupanju organa uprave u istim pravnim stvarima, to bi moglo dovesti do samovolje i uruavanja drave kao garanta pravne jednakosti svih njenih graana i njihovih asocijacija u bilo kom obliku. Pojam upravnog postupka upravni postupak obuhvata ona pravna pravila kojima se regulie redosljed procesnih radnji, forme radnji i akata, pravni lijekovi, kao i izvrenje upravnih akata donesenih od strane organa uprave prilikom rjeavanja o pravima i obavezama graana i organizacija koje proizilaze iz materijalnopravnih propisa upravnog prava. Pojam upravne stvari jedno od najspornijih pitanja. razliiti teoretiari su iznosili svoja razliita miljenja o navedenom pojmu koja su ga ponekad tretirala na posve drugaijim gleditima. u teoriji i praksi upravnog prava ipak su se izdefinisala tri osnovna miljenja o sutini i pojmu upravne stvari. Prvo gledite o pojmu upravne stvari prva grupa pravnih strunjaka smatra da se odredbe iz ZOUP-a mogu primjenjivati samo na odreene upravne stvari, ali ne i na sve njih. naime, prilikom odreivanja obima primjene zakona o optem upravnom postupku primjenjuje se metoda generalne klauzule, a ne metod nabrajanja. Prvo gledite o pojmu upravne stvari ova teorija ima donekle uporite i u naem Zakonu o optem upravnom postupku i to u njegovom prvom lanu. elementi koji karakteriu upravnu stvar jesu autoritativnost, pojedinanost, konkretnost i pravno djelovanje. Drugo gledite o pojmu upravne stvari druga grupa teoretiara smatra da je priroda propisa ekvivalent koji odreuje pojam upravne stvari. u pitanju su pojedinane konkretne stvari koje se rjeavaju rjeenjem u upravnom postupku.

2

upravna stvar je uvijek u vezi sa odreenom upravnom djelatnou. Tree gledite o pojmu upravne stvari tree stanovite polazi od razmatranja predmeta upravnog spora, a to je upravni akt, a ne akt uprave. dakle, bitan je sadraj, a nikako izdavalac upravnog akta. osnovna odrednica odnosi se na to kako se aktom dravnog (republikog) organa mijenja ili ukida neki pravni odnos. Zajednike karakteristike osnovni sinonim za definisanje upravne stvari jeste upravo rije upravna, dakle, upravna stvar se vezuje za upravnu djelatnost iji su rezultat akti upravnih organa. nadalje, uvijek se radi o autoritativnom aktu kojim se rjeavaju konkretne, odnosno pojedinane stvari (predmeti). Zajednike karakteristike na kraju, moe se rei da u upravnim stvarima obavezno dolazi do primjene materijalnopravnih propisa s podruja odreene upravne djelatnosti od strane nadlenog organa, i to uz potovanje normi upravnog postupka. u upravnom postupku uvijek se odluuje o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinca, pravnog lica ili druge stranke. Razlika izmeu upravne stvari i upravne radnje upravnom radnjom smatra se voenje raznih evidencija (npr. voenje matinih knjiga, podnoenje poreske prijave, itd.), kao i izdavanje uvjerenja i drugih isprava. upravna radnja se u veini sluajeva obavlja nezavisno od volje pojedinih lica. postupcima u upravnim radnjama stranke, u pravilu, ne stiu nikakava prava i obaveze. Razlika izmeu upravne stvari i upravne radnje upravnim radnjama stranke mogu da se slue s ciljem dokazivanja injenica u upravnim predmetima koje su vane za odluivanje o izvjesnoj upravnoj stvari (npr. radi dobijanja dozvole za gradnju stranka izvodom iz katastra ili zemljinjih knjiga dokazuje pravo vlasnitva na zemljitu). Kodifikacija upravnog postupka razvoj upravnog postupka u teoriji upravnog prava moe se posmatrati kroz

3

prizmu kodifikacije upravnog postupka.

pod kodifikacijom upravnog postupka podrazumijeva se prikazivanje, sreivanje, sistematizovanje i povezivanje svih procesnih instituta koji se odnose na upravni postupak u jedan zakonik ili kodeks. Kodifikacija upravnog postupka za razliku od materije koja se obrauje u krivinom i graanskom pravu (materijalne i procesne) koja je dosta rano kodifikovana, u upravnom procesnom pravu to nije bio sluaj. naime, neka vrsta pokuaja kodifikacije upravnog procesnog prava zapoela je tek u 20. vijeku. Tri grupe zemalja u odnosu na izvrenu kodifikaciju a) prva grupacija obuhvata one zemlje koje su izvrile kodifikaciju upravnog procesnog prava, b) druga grupacija se naziva mjeovitom i u nju ulaze zemlje u kojima je fragmentarno regulisano upravno procesno pravo i c) treu grupaciju ine zemlje koje nemaju procesnoupravnih propisa. Austrija prva zemlja koja je izvrila kodifikaciju upravnog procesnog prava jeste Austrija, i ona je to uradila 1925. godine. nakon raspada Austrougarske monarhije, novaAustrija je teila da to prije objedini i uprosti rad svoje nove uprave. u periodu od svega nekoliko godina, ona donosi etiri zakona, meu kojima je bio i Zakon o optem upravnom postupku. Austrija i dalje... prvi takav zakon u svijetu, njegova kvalitativna i kvantitativna obrada instituta upravnog procesnog prava. cjelovit propis, veoma koncizan i usklaen, propis koji je imao svega 93 paragrafa, a obuhvatao je i administrativno izvrenje. ehoslovaka (1928), Poljska (1928), Kraljevina Jugoslavija (1930) i dr. Druga grupa zemalja drugu grupu zemalja ine one zemlje koje nemaju u svojim pravnim sistemima kodifikovana pravila upravnog postupka, ali imaju fragmentarne i

4

rasute propise kojima su ureena odreena upravno procesna pitanja.

to su Engleska, zemlje Latinske Amerike, Portugalija, Italija i dr. Trea grupa zemalja zemlje koje nemaju u svom upravnom pravu propise koji se odnose na upravno-procesne radnje, odnosno institute. tipian predstavnik jeste Francuska, mada se i kod nje u posljednje vrijeme deavaju znaajne promjene. krajem dvadesetog vijeka Francuska je izdala niz zakona u kojima je propisano postupanje organa uprave u odreenim oblastima. SFRJ BiH - RS prvi Zakon o optem upravnom postupku stara Jugoslavija je donijela 1930. godine. idejni tvorac i realizator pomenutog zakona bio je akademik Ivo Krbek. ZOUP je raen po ugledu na isti takav austrijski zakon, ali je imao skoro dvostruko vie lanova. razlog - u ovaj zakon unesene i neke odredbe iz parninog postupka. SFRJ BiH - RS u periodu od 1945. godine do 1956. godine, u SFRJ su se primjenjivali propisi upravnog procesnog prava stare Jugoslavije koji nisu bili u suprotnosti sa novim socijalistikim odrednicama. nakon toga, 1952. godine donesen je Zakon o upravnim sporovima, to je bio poetak kodifikacije upravnog procesnog prava. SFRJ BiH - RS donoenjem Zakona o optem upravnom postupku 1956. godine zavrava se ovaj period donoenja posebnih zakona o upravno-procesnim normama. u kasnijem periodu, dakle sve do 1992. godine, Zakon o optem upravnom postupku iz 1956. godine se etiri puta mijenjao i dopunjavao, i to 1965, 1976, 1978. i 1986. godine. RS izbijanjem ratnih sukoba na prostorima bive SFRJ pa sve do njihovog zavretka primjenjivala su se pravila upravnog postupka iz Zakona o optem upravnom postupku bive SFRJ iz 1986. godine, koji je Republika Srpska, na osnovu lana 12 Ustavnog zakona za sprovoenje Ustava Republike Srpske, zadrala u pravnom nasljedstvu nakon raspada jugoslovenske dravne

5

zajednice. RS potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine prestala su ratna dejstva na teritoriji BiH. Dejtonskim mirovnim sporazumom, i to u njegovom Aneksu 4 (Ustav BiH) predvieno je da e propisi iz oblasti upravnog postupka biti doneseni na nivou entiteta. Slubeni glasnik RS, broj 13/2002; 87/2007 i 50/2010. RS Republika Srpska je 2002. godine donijela vlastiti ZOUP i time izvrila kodifikaciju normi iz upravnog procesnog prava. Zakonom su u potpunosti obraeni pravni instituti opteg upravnog postupka. ovaj Zakon je do sada dva puta mijenjan i dopunjavan, i to 2007. i 2010. godine. Pojam upravnog postupka upravni postupak ine pravna pravila kojima se regulie obavezno postupanje dravnih (republikih) organa i organizacija kada u upravnim stvarima, neposrednom primjenom materijalnih propisa, rjeavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinaca, pravnih lica ili drugih stranaka. ta se regulie pravilima upravnog postupka? pravilima ovog postupka reguliu se nadlenost, procesne radnje (red, tok i oblik), prava i dunosti lica koja uestvuju u postupku, oblik i sadrina akta kojim se rjeava o neijem pravu, obavezi ili pravnom interesu, redovni i vanredni pravni lijekovi protiv takvih akata i njihovo izvrenje. Vrste upravnih postupaka upravne stvari mogu biti raznovrsne i u veoma razliitim oblastima - teko se mogu podvesti pod samo jednu vrstu pravila upravnog postupka. postoji veliki broj upravnih organa i organizacija koje postupaju u nizu upravnih oblasti, nemogue je zamisliti da se sve situacije mogu rijeiti jedinstvenim upravnim postupkom. zato postoje, pored opteg upravnog postupka, i posebni upravni postupci. Opti upravni postupak obuhvata skup pravila postupanja za rjeavanje pojedinih upravnih stvari koja se mogu primijeniti za postupak i rad organa uprave kao i drugih dravnih (republikih) organa kada rjeavaju o pravima, obavezama ili pravnim

6

interesima pojedinaca, pravnih lica ili drugih stranaka u svim oblastima uprave. Opti upravni postupak to su ona pravila postupka koja su zajednika za sve ili najvei broj oblasti uprave i vae za sve organe uprave koje u tim oblastima rjeavaju pojedinane upravne stvari za koje nije propisan poseban upravni postupak. u naem pozitivnom zakonodavstvu, pomenuta pravila sadrana su u Zakonu o optem upravnom postupku. Posebni upravni postupci posebni upravni postupci obuhvataju procesnopravna pravila koja su obino sadrana u zakonima kojima se regulie rad nekog organa ili materija u odreenoj upravnoj oblasti (npr. unutranji poslovi, carina, porezi, doprinosi itd.). to su pravila koja vae za pojedine upravne materije. Posebni upravni postupci dosljednim tumaenjem zakonskih odredbi o posebnim upravnim postupcima, moe se zakljuiti da po njima postupaju tano odreeni organi u konkretnoj pravnoj situaciji. tako, npr. carinski organi, rjeavajui po nekoj konkretnoj upravnoj stvari, ponekad primjenjuju posebni postupak koji je razliit od normi opteg upravnog postupka. Odnos opteg i posebnih upravnih postupaka opti upravni postupak u odnosu na posebne postupke ima dodatni (supsidijarni) karakter. to znai da se na pojedine oblasti za koje je zakon predvidio postupanje organa po posebnom postupku, primjenjuju norme opteg upravnog postupka, samo i ukoliko pomenuta oblast nije regulisana normama posebnog upravnog postupka (supsidijarna primjena opteg upravnog postupka). Odnos opteg i posebnih upravnih postupaka u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban upravni postupak postupa se po odredbama tog zakona i te odredbe moraju biti u saglasnosti s osnovnim naelima utvrenim normama opteg upravnog postupka. s druge strane, po odredbama Zakona o optem upravnom postupku postupa se u svim onim pitanjima koja nisu ureena posebnim zakonom (lan 3 ZOUP-a). Posebni upravni postupci

7

posebni upravni postupci poivaju na tri zakonske pretpostavke koje se odnose na to: da posebna pravila ureuju pojedina pitanja upravnog postupka; Posebni upravni postupci da se grupa posebnih pravila mora odnositi na odreenu upravnu oblast, i to samo ukoliko je takva posebna regulativa zbog specifinosti odreene upravne oblasti neophodna da bi u njoj mogli postupati i da se odstupanje od pojedinih pravnih normi opteg upravnog postupka moe propisati samo zakonom, a ne nekim drugim propisima i pravnim aktima. ta je vaenje Zakona o optem upravnom postupku pod vaenjem Zakona o optem upravnom postupku podrazumijeva se njegova obaveznost ili obaveznost primjene njegovih pravila, odnosno, drugaije reeno, koji su to sve pravni subjekti i pod kojim uslovima duni da postupaju po pravilima Zakona o optem upravnom postupku. Na koga se odnose odredbe ZOUP-a prema ZOPU dune su da postupaju tri kategorije subjekata prava, i to: 1. republiki organi uprave, kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujui propise, rjeavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinaca, pravnog lica ili druge stranke, kao i kad obavljaju druge poslove utvrene pomenutim zakonom, Na koga se odnose odredbe ZOUP-a 2. organi grada i optine kad na osnovu zakona obavljaju poslove dravne uprave, 3. privredna drutva, ustanove i druge organizacije, kad u vrenju javnih ovlaenja koja su im povjerena zakonom rjeavaju, odnosno obavljaju druge poslove koji su im zakonom povjereni (l. 1 ZOUP). Pojam organa koji vodi postupak pod organom koji vodi upravni postupak, odnosno rjeava u upravnim stvarima podrazumijeva se: organ uprave, drugi republiki organ uprave, upravna organizacija, kao i privredno drutvo, ustanova i druga organizacija kojima je zakonom povjereno vrenje javnih ovlaenja. ta su to osnovna naela? odreeni principi koji su zajedniki za cijeli propis. osnovnim naelima se na saet i pregledan nain izraava sutina na kojoj

8

propis poiva, ali i daju smjernice za shvatanje i primjenu konkretnog propisa. ona su okvir za sve odredbe. Primjena osnovnih naela i u optem, i u posebnim upravnim postupcima moraju se primjenjivati osnovna naela bez kojih bi bilo nemogue primijeniti materijalnopravne propise na bilo koju upravnu stvar. Koja dva cilja se postiu osnvim naelima? njima se trai uravnoteenje dva osnovna cilja, i to: 1. zatita javnog interesa i objektivne zakonitosti i 2. zatita pojedinanih i subjektivnih interesa pojedinaca i grupa. Povreda osnovnih naela osnovna ili izriita naela su opteobavezna. povreda osnovnih naela ima za posljedicu direktno sankcionisanje upravnih akata donesenih od strane upravnih organa i organizacija. Osnovna naela 1. naelo zakonitosti, 2. naelo zatite prava stranaka i zatite javnog interesa, 3. naelo efikasnosti, 4. naelo istine, 5. naelo sasluanja stranke, 6. naelo slobodne ocjene dokaza, Osnovna naela 7. naelo samostalnosti u rjeavanju, 8. naelo dvostepenosti u rjeavanju (pravo na albu), 9. naelo konanosti i pravosnanosti rjeenja, 10. naelo ekonominosti postupka, 11. naelo pruanja pomoi neukoj stranci, 12. naelo o upotrebi jezika i pisma.

9

1.Naelo zakonitosti jedno od osnovnih i najvanijih naela u svim postupcima u sluaju kada postupaju dravni organi. st. 1 l. 5 ZOUP naelo zakonitosti: organi koji postupaju u upravnim stvarima rjeavaju na osnovu zakona i drugih propisa. naelo zakonitosti u radu uprave sadrano je i u lanu 111 Ustava RS. U emu se sastoji pravno dejstvo n. zakonit. 1. obavezi organa koji vode postupak da u upravnom postupku donose rjeenja koja su na zakonu zasnovana i 2. obavezi organa koji vode postupak da se pridravaju odredaba kojima se regulie njihova nadlenost i postupanje i prava stranaka u postupku. Naelo zakonitosti i donoenje rjeenja po sl.ocjeni u upravnim stvarima u kojima je organ koji vodi postupak zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovlaen da rjeava po slobodnoj ocjeni rjeenje mora biti doneseno u granicama ovlaenja i u skladu s ciljem zbog koga je ovlaenje dato. Sankcije zbog povrede naela zakonitosti sastoje se: 1. u pravu ovlaenog lica da uloi albu ili tubu, zavisno u kom postupku (upravnom ili upravno-sudskom) se odluuje o prvostepenom rjeenju i 2. u ovlaenju ili dunosti drugostepenog organa ili nadlenog suda da prvostepeno rjeenje poniti, izmijeni ili ukine. Nitavost rjeenja u sluajevima tee povrede materijalnopravnih propisa, rjeenje se moe proglasiti i nitavim, povodom ulaganja vanrednih pravnih lijekova. Kako se ostvaruje zatita naela zakonitosti? zatita naela zakonitosti ostvaruje se putem albi i tubi, kao i putem vanrednih pravnih lijekova. zakonito postupanje odnosi se na primjenu materijalnopravnih propisa i na primjenu pravila upravnog postupka (nadlenost, donoenje rjeenja itd.). Sluajevi nezakonitosti mogu se svrstati u pet grupa 1. nenadlenost,

10

2. povreda propisa o postupku, 3. povreda materijalnog prava, 4. pogreno ili nepotpuno utvreno injenino stanje i 5. nezakonitost u cilju ili svrsi upravnog akta. 2. Naelo zatite prava stranaka i zatite javnog interesa objedinjava u sebi gotovo itavu sutinu i bit svih osnovnih naela i itavog upravnog postupka. postii ravnoteu u realizaciji ova dva cilja jeste primarni zadatak organa uprave, a elja za postizanjem tog cilja obiljeava cjelokupan upravni postupak, s tim da je posebno naglaena u okviru ovog naela. Dunost organa u upravnom postupku zakonom je definisano da su, pri voenju postupka i rjeavanju u upravnim stvarima organi duni da strankama omogue da to lake zatite i ostvare svoja prava, vodei pri tom rauna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na tetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa javnim interesom koji je utvren zakonom. Dunost organa u upravnom postupku organ koji vodi upravni postupak duan je da pri voenju i rjeavanju u upravnom postupku vodi rauna o javnom interesu, ali i da se stara o zatiti prava i pravnih interesa pojedinaca i drugih uesnika u postupku. Obaveze slubenog lica kad sazna ili ocijeni da stranka ili neki dr. uesnik u postupku imaju osnova za ostvarivanje nekog prava upozorie ih. ukoliko se na osnovu zakona strankama nalau kakve obaveze, prema njima e se primjenjivati one mjere predviene propisima koje su za njih povoljnije, pod uslovom da se takvim mjerama postie cilj zakona. 3. Naelo efikasnosti uneseno po prvi put u Zakon o optem upravnom postupku bive SFRJ novelom zakona iz 1977. obaveza po organe da kada rjeavaju u upravnim stvarima, duni su da obezbijede uspjeno i kvalitetno ostvarivanje i zatitu prava i pravnih interesa pojedinaca, pravnih lica i drugih stranaka (l. 7 ZOUP). Naelo efikasnosti

11

podrazumijeva provoenje postupka bez odugovlaenja, ali i onemoguavanje svake zloupotrebe procesnih prava koja pripadaju uesnicima u upravnom postupku. univerzalno, odnosno opte naelo. ne smije ii na tetu donoenja pravilne i zakonite odluke organa, odnosno ovo naelo ne smije doi u koliziju sa naelom zakonitosti ili naelom utvrivanja istine. 4. Naelo istine oznaava obavezu organa koji vodi postupak da prilikom utvrivanja injenica pronae stvarnu, materijalnu istinu. na zakon u lanu 8 naelo istine definie na sljedei nain: u postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari, i u tom cilju moraju se potpuno i pravilno utvrditi sve injenice i okolnosti koje su od vanosti za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja. Ostvarenje istine organ koji vodi postupak duan je da nepristrasno i istinito utvrdi injenice koje idu u prilog stranci ili koje su tetne za nju. ZOUP - npr. pouka neukoj stranci; obaveza da se stranka prije donoenja rjeenja izjasni o svim injenicama i okolnostima koje su od vanosti za donoenje rjeenja; odredba prema kojoj nema ogranienja sredstava i mogunosti dokazivanja itd. Sluajevi odstupanja od naela materijalne istine 1. poravnanje stranaka. 2. preduzimanje hitnih mjera u javnom interesu koje se ne mogu odlagati, a injenice na kojima treba da se zasniva rjeenje, utvrene su ili su bar uinjene vjerovatnim. 3. postojanje naela zabrane reformatio in peius (preinaenje na loije) prvostepenog rjeenja u albenom postupku. 5.Naelo sasluanja stranke podrazumijeva, s jedne strane, dunost organa koji vodi postupak da omogui stranci da se izjasni o injenicama koje su od vanosti za donoenje rjeenja, te, s druge strane, pravo stranke da se izjasni o tim injenicama, a sve s ciljem potpunog ostvarenja i zatite njenih prava i pravnih interesa. lan 9 ZOUP-a 1. prije donoenja rjeenja stranci se mora pruiti mogunost da se izjasni o

12

injenicama i okolnostima koje su vane za donoenje rjeenja.

2. rjeenje se moe donijeti bez prethodnog sasluanja stranke samo u sluajevima kad je to zakonom doputeno (skraeni postupak). Dunosti organa koji vodi postupak 1. da omogui stranci da uestvuje u ispitnom postupku, 2. da saslua stranku i da joj prui priliku da se izjasni o svim vanim pitanjima i okolnostima, i 3. da obavijesti stranku na vrijeme o planiranim usmenim raspravama, kao i o sadrini predmeta o kome se raspravlja. 6. Naelo slobodne ocjene dokaza ovlaenje organa da ocjenjuje po svom slob.uvjerenju, a uzimajui u obzir rezultat cijelog dokaznog postupka, da li e jednu injenicu primiti kao istinitu ili ne. l. 10: odluku o tome koje e injenice uzeti kao dokazane donosi sl. lice po svom slob. uvjerenju, a na osnovu savjesne i briljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Slobodna ocjena dokaza ne znai da upravni organ, donosei na osnovu svoje slobodne ocjene zakljuak (odnosno odluku), nije niim vezan. naprotiv, organ koji vodi postupak je duan da iz utvrenih injenica izvede logian zakljuak u pogledu injeninog stanja i da obrazloi zato pojedinim dokazima jeste (ili nije) poklonio vjeru. 7. Naelo samostalnosti u rjeavanju sudovi - nezavisni org uprave- samostalni. samostalnost organa u rjeavanju i samostalnost ovlaenog slubenog lica. organ vodi upravni postupak i donosi rjeenje samostalno, u okviru ovlaenja utvrenog zakonom. sl.lice samostalno utvruje injenice i okolnosti i na podlozi utvrenih injenica i okolnosti primjenjuje zak. i druge propise. 8. Naelo dvostepenosti ili pravo albe ustavna kategorija sadrana u Ustavu RS l. 12 ZOUP - protiv rjeenja donesenog u prvom stepenu (prvostepenog

13

rjeenja) stranka ima pravo na albu.

samo se zakonom moe propisati da u pojedinim upravnim stvarima alba nije doputena, i to samo ako je na drugi nain obezbijeena zatita prava i pravnih interesa stranke i zatita zakonitosti. alba zbog utanja administracije pod uslovima propisanim ZOUP stranka ima pravo na albu i kad prvostepeni organ u odreenom roku (mjesec, odnosno dva mjeseca) ne donese rjeenje po njenom zahtjevu, odnosno ne donese rjeenje u postupku pokrenutom po slubenoj dunosti, a u interesu stranke (tzv. utanje administracije). Dvostepenost upravnog postupka protiv rjeenja donesenog u drugom stepenu alba nije doputena. upravni postupak je dvostepen, pa se ispitivanje zakonitosti upravnog akta u upravnom postupku zavrava odlukom drugostepenog organa. takvo rjeenje je konano i protiv njega se dalje moe jedino voditi upravni spor pred nadlenim sudom. 9. Naelo konanosti i pravosnanosti rjeenja l. 14 ZOUP: rjeenje protiv koga se ne moe izjaviti alba (konano rjeenje), niti pokrenuti upravni spor (pravosnano rjeenje), moe se ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo u sluajevima koji su zakonom predvieni. Konanost upravnog akta znai da je postupak donoenja upravnog akta zavren. moe nastupiti nakon donoenja i dostavljanja prvostepenog rjeenja, i to: 1. kada protiv prvostepenog rjeenja nije doputena alba ili 2. kad je alba doputena, ali je stranka propustila u roku albu izjaviti. Naelo konanosti zadatka i pravosnanosti rjeenja ima dva osnovna

1. da se onemogui odugovlaenje postupka bilo u interesu stranke, bilo u interesu organa. 2. unosi pravnu sigurnost u ustavni poredak drave, s obzirom na to da se ne moe dirati u pravo pojedinaca (subjektivna pravosnanost).

10. Naelo ekonominosti

14

l 14 ZOUP - upravni postupak vodi brzo i sa to manje trokova za stranku i druge uesnike u postupku, ali istovremeno tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrivanje injeninog stanja i za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja. naelo brzine i naelo tednje. 11.Naelo pruanja pomoi neukoj stranci graanima i drugim strankama u postupku omoguiti da to lake zatite i ostvare svoja prava, vodei pri tom rauna da to ne bude na tetu javnog interesa ili interesa drugih stranaka. organ duan je da se stara da neznanje i neukost stranke i drugih uesnika u postupku ne budu na tetu prava koja im po zakonu pripadaju u postupku. 12. Naelo upotrebe svog jezika i pisma zagarantovano Ustavom Republike Srpske. l. 7 Ustava: slubeni jezici RS su: jezik srpskog naroda, jezik bonjakog naroda i jezik hrvatskog naroda. slubena pisma su irilica i latinica. Naelo upotrebe svog jezika i pisma l 16 ZOUP - postupak vodi se na jednom od jezika konstitutivnih naroda u skladu sa Ustavom i Zakon. pripadnicima drugih konstitutivnih naroda u BiH kao strankama ili drugim uesnicima u postupku pripada pravo da se slue svojim jezikom. organ je duan da im omogui prevodioca. Dunosti organa koji vodi postupak da obezbijedi strankama: 1. da u postupku upotrebljavaju svoj jezik, 2. da na svom jeziku podnose molbe, albe, tube, prijedloge, predstavke i dr podnes. 3. da im se na njihov zahtjev dostavljaju na njihovom jeziku otpravci rjeenja i drugih akata kojim se rjeava o njihovim pravima i obavezama. Naelo oficijelnosti i naelo akuzatornosti

15

u vezi s pravom na pokretanje postupka, u pravu su poznata dva naela, i to: naelo oficijelnosti - pravo pokretanja postupka spada u iskljuivu nadlenost ovlaenog organa. naelo akuzatornosti ili naelo privatne inicijative - pravo pokretanja postupka pripada zainteresovanoj stranci. Inkviziciono i dispoziciono naelo inkviziciono naelo - dokazi se prikupljaju od strane organa koji vodi postupak ili po njegovim uputstvima i zahtjevima; organ koji vodi postupak nije vezan prijedlogom stranaka. dispoziciono naelo - organ koji vodi postupak nema pravo prikupljanja dokaza, a u krajnjem sluaju nema pravo ni ispitivanja pozvanih lica; stranka je ovlaena da pribavlja i iznosi dokaze. Naelo usmenosti i pismenosti naelo usmenosti - organ moe zasnivati svoju meritornu odluku samo na injenicama koje su bile pred njim usmeno iznesene, odnosno koje su bile predmet pretresanja. naelo pismenosti - stranke daju organu koji vodi postupak pismene dokaze i druge relevantne dokaze o kojima se ne vodi rasprava, odnosno pretres.

16