SVEUČILIŠTE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET

SMJER: Povijest umjetnosti & Talijanski jezik i književnost

Urbanizam grčkog Traguriona

( Odabrana poglavlja antičke umjetnosti )

Mentor: Studentica:

Prof. dr. Jasna Jeličić - Radonić Maja Kakić

Split, 18.01.2011.

SADRŽAJ:

1. Povijesni uvod 3

2. Urbanizam antičkog Trogira 4

2.1 Prethistorija 4

2.2 Antika 5

2.3 Kasna Antika 11

3. ZAKLJUČAK 12

4. LITERATURA 13

2

1. POVIJESNI UVOD

Tragurion, danas Trogir, kao naselje utemeljili su grčki kolonisti, trgovci matične Isse

(Visa) tijekom III. st. pr. Kr., premda je život na otočiću, na kojemu se naseobina

smjestila, kako su pokazala arheološka istraživanja, započeo već u dalekoj prapovijesti.

Kasnije, u sklopu Rimskoga Carstva, Tragurium, rimski oppidum, isticao se kvalitetnim

mramorom. U to doba život se nije odvijao samo u gradu već i u polju, u rustičnim

vilama. Nedaleko od grada, oko brda Bijaći u naselju Siculi, u prvoj polovici I. st. car

Claudije naselio je svoje islužene veterane. Grad spominju već antički, te kasniji putnici-

pisci, geografi, kartografi i kroničari: Plinije, Strabon, Ptolomej i Peuntinger, a potom

bizantski car i pisac Porfirogenet.

Početak urbanog razvoja Trogira pripisuje se razdoblju poslije 219. G. pr. Kr., nakon

drugog ilirskog rata, kada Issa osniva svoje filijativne kolonije, zapravo emporija na obali

prostranog Manijskog zaljeva – Tragurion, predrimski Siculi, Salonu i Epetion. Tragurion

je kao luka služio za prodor u kopneni dio Dalmacije odnosno za razmjenu s ilirskim

stanovništvom u unutrašnjosti.

Sl. br. 1 – pogled iz zraka na grad Trogir s naznačenim antičkim dijelom grada

3

2. URBANIZAM ANTIČKOG TROGIRA

2.1Prethistorija

Elipsoidni oblik povijesne jezgre, svojstveno inače utvrđenim ilirskim naseljima na

uzvišenju, zacrtan je, pretpostavlja se, već u razdoblju prethistorije. Konfiguraciju

naselja odredio je valjda sam sprud ( otočić ili možda nekoć tek komada zemlje ) što su

ga oblikovale morske struje u tjesnacu između kopna i otoka Čiova. Također se

pretpostavlja da je obodni smještaj trga zadan već u prethistorijsko doba1, jer su takva

rješenja pronađena i kod drugih gradova s predantičkim fazama u Dalmaciji . Do danas

imamo sačuvane ostatke kuća sagrađenih u suhozidu. Većina tih zidova danas se nalazi

ispod razine mora jer se nalaze na terenu koji ponire. No ipak, dijelovi nekih su danas

konzervirani i vidljivi u gradskome lapidariju Muzeja grada Trogira.

sl. br. 2 – prikaz grada Trogira prema Peuntingeru

1 BABIĆ, I. , Monografija grada Trogira, Trogir:, 2005

4

2.2Antika

Ilirsko naselje koje se na ovom području nalazio i prije dolaska grka, svoje urbano naličje

zadobiva tek grčkom kolonizacijom s kraja III. i početka II. st. pr. n. e. Iz tog razdoblja

potječu elementi pravilne pravokutne ulične mreže. Glavna ulica u smjeru sjever – jug,

poznata kao cardo , razdvaja povijesnu jezgru na dva dijela. Profesor Ivo Babić čak

pretpostavlja da se možda izvorno radilo o podijeli na dvije funkcije: sakralne i

reprezentativne na istočnoj strani te one profane na zapadnoj strani. Također,

pronađeni žrtvenik božici Heri, upućuje na postojanje hrama iz tog razdoblja na položaju

današnje srednjovjekovne katedrale.2 Zapadno od uzdužne ulice grad je i danas

podijeljen na izdužene blokove, sklopove stambenih zgrada. Prema tome i do danas

kontinuiraju elementi antičko – rimske prostorne razdiobe.

Zidovi koji su otkriveni iz razdoblja II. st. pr. n. e. sačuvani su također u gradskom

lapidariju te se uklapaju sa svojim usmjerenjima u uličnu mrežu s blokovima izduženim

u pravcu sjever – jug.

Na sjevernom i južnom završetku (početku) poprečne ulice nalazili su se glavni ulazi u

antički grad, a vjerojatno već i ranije u prethistorijsko, ilirsko naselje. Južna vrata bila su

na mjestu zvonika samostanske crkve sv. Nikole. Nasuprot današnjeg poštarskom uredu,

nad temeljima izvrsno sačuvane srednjovjekovne kuće, još se vidi bunjasto antičko ziđe,

a iskapanje temelja očituju da se tu, pod tom srednjovjekovnom zgradom, nalazilo

utvrđenje uz sjeverna gradska vrata prema kopnu.

Antički je grad bio mjestimice nešto uži od srednjovjekovnog, tj. od današnje povijesne

jezgre. Zidine na sjevernoj i južnoj strani su bile s unutrašnje strane linije onih

srednjovjekovnih; na jugoistočnoj strani, međutim, djelomično se poklapa linija antičkih

i srednjovjekovnih bedema. Zapadne granice antičkog grada, međutim, čini se, bile su

identične s onima u srednjem vijeku.

2 BABIĆ, I. , Monografija grada Trogira, Trogir:, 2005

5

Ulice antičkog grada su bile šire od ovih današnjih, srednjovjekovnih. Nađeni su

mjestimice i tragovi pločnika, a nalazi poput širokih baza stupova ukazuju da u rimsko

doba su postojali i monumentalnija zdanja.

U antičko doba pokapalo se i na samom otočiću, uz zidine. Na to upućuje, među ostalim, i

raspored nadgrobnih spomenika ugrađenih u zgrade koje su uglavnom raspoređene uz

rubni pojas grada. Glavne nekropole su se međutim nalazile na kopnu. Osovina glavne

poprječne ulice, gdje se ranije pružao most (linija današnjeg mosta pomaknuta je prema

zapadu), nastavlja se na put što se jednim krakom račvao na zapad, prema Skardoni

(današnji Skradin), a drugi pak na istok prema Saloni (danas Solin). Na kopnu, pred

gradom gdje su se razdvajali putovi, donedavno je bio glavni izvor vode za Trogir, bunar

zvan Dobrić (dakle, u značenju dobra voda). Upravo taj bunar, na raskrižju putova u

obliku slova Y, zajedno sa spletom pravaca što vode u Trogir, bili su osnova cjelokupne

naseobinske matrice od prethistorije naovamo. Tu se na Dobriću, uz prilazne putove,

nalazi i glavna nekropola antičkog Traguriuma.

Grčka kolonizacija, kao i ona rimska, zasnivala se ne samo na raspodjeli prostora unutar

naselja već i pripadajućeg polja koje je temelj života3. Još i danas se u polju razabire

pravilna mreža, prepoznatljiva u pravcima puteljaka, u obrisima međa, u rasporedu

zemljišnih parcela. Glavna uzdužna komunikacija polja (decumanus) zvana Rimski put i

danas je prohodna. Prostorna organizacija polja, izgleda, bila je u vezi s organizacijom

života u gradu; naime, spomenuti zapadni zid povijesne jezgre (linija koja dijeli grad od

srednjevjekovnog predgrađa Pasike) okomito je na uzdužnoj liniji u polju, odnosno u

potpunosti je paralelna sa svim poprečnim pravcima u polju.

U polju su se dizala i poneka svetišta; ono posvećeno Magni Mater, na primjer, nalazilo

se u blizini groblja naselja Seget. Uz putove podizala su se i gospodarsko-ladanjska

zdanja rimskih kolonista,tzv. villae rusticae.

3 BABIĆ, I. , Monografija grada Trogira, Trogir:, 2005

6

Jedini sačuvani i pronađen grčki natpis u Trogiru uzidan je u 14. St. U benediktinskom

samostanu ( Sv. Nikola ), a spominje vrhovnog svećenika hieromnamona, te logiste

grammateusa koji su kao magistrati matične Isse upravljali i filijativnim kopnenim

kolonijama budući da su bili u istoj državnoj zajednici. Kako je natpis ugrađen u

neposrednoj blizini južnih antičkih vrata, nad lukom dvorišnog trijema koji se poklapa

sa smjerom obrambenog zida, vjeruje se da je pripadao nekom dekretu koji je bio uzidan

nedaleko od gradskih vrata helenističkog grada.

Osnutkom grada krajem 3. St. Pr. Kr. Podignute su gradske zidine te zacrtani temeljni

pravci i proporcije urbane jezgre grada koji su jasno vidljivi i danas. Raster središnjeg

dijela grada u rasporedu ulica i blokova pokazuje ortogonalnost karakterističnu za grčko

urbano planiranje. Gradske fortifikacije nisu u cjelini definirane te ostaje otvoreno

pitanje načina artikulacije zidina s kulama ili izlomljenim plaštem, a posebice raspored

glavnih otvora i kula.

Sačuvana je jedna od helenističkih kula i to u temeljima romaničke kuće u sjevernom

dijelu grada. Kula je građena megalitskim blokovima te je nekad branila glavna gradska

vrata. Sve do kraja prošlog stoljeća bio je sačuvan i dio druge kule koja je flankirala vrata

do visine od sedam redova monumentalnog kamenja. Strukturu zida su u gornjim

redovima formirali pravilni kvaderi s bunjastim licem i jasno naglašenom ugaonom

anatirozom. Jedna od mjera obrane gradskih vrata bio je prilaz prema bočnoj strani koji

se ovdje postiže promjenom pravca glavne ulice. Osovina glavnog kadra lomi se kod

sjevernih gradskih vrata pod kutom od 12 što je onemogućivalo direktnu vizuru prema⁰

središtu Tragurija.

Na južnoj strani grada nisu pronađene analogije dvojne kule kod gradskih vrata. Don

Frane Bulić je tvrdio da je nekadašnja kula biskupije ( današnji Županijski sud ) bila

sotatak grčko-ilirskih zidina. Bila je građena velikim blokovima s bunjom, a srušena je

1908. G. Kula Biskupije potvrđuje da je morska strana grada bila ritmizirana kvadratnim

kulama, koje su za razliku od onih kod sjevernih vrata bile volumeni istaknuti od plašta

zida. Prilikom istraživanja unutar crkve Sv. Nikole ( benediktinski samostan ) pronađena

su antička gradska vrata i dio južnog zida koji je bio koncentrično uvučen u odnosu na

kasniji srednjovjekovni zid na čijem pravcu se nalazila i kula Biskupije. Prag južnih

7

gradskih vrata, koje se u ranosrednjovjekovnim izvorima spominju kao vrata Gospodnja,

nalazio se neposredno ispod današnjeg uličnog popločenja dok bi ona helenistička

trebalo tražiti na dubljoj razini.

Ulična mreža je u središtu većim dijelom sačuvana te je konstatirana prosjećna širina

uskih ulica (stenopi – cardines) od oko 3 m, dok su uzdužne komunikacije šire (plateiai –

decumani). Ulice su bile pokrivene velikim kamenim pločama trapezna i pačetvorasta

oblika, koje su najbolje sačuvane na prvom istočnom perifernom kardu. Svi pravci

lateralnih karda izlaze na južnoj strani grada na mjestima kasnijih srednjovjekovnih kula

pa postoji mogućnost da je i u helenističko vrijeme obrambeni zid bio bolje utvrđen na

točkama lakšeg prodora napadača. Pronađeni helenistički zidovi stambenih blokova

pokazuju izrazitu planimetrijsku aksijalnost u smjeru sjever-jug te omogućuju relativnu

rekonstrukciju isula u omjeru 1:2,5.

U inventaru dosada istraženih lokacija najveća gustoća helenističke stambene

arhitekture zatečena je u dva dijagonalno postavljena gradska kvadranta:

sjeverozapadnom, koji se prostire od palače Garagnin-Fanfogna prema jugu, i

jugoistočnom, s južne strane gradskog trga. U pravilu je vanjsko lice zida stambenih

građevina izrađeno monumentalnim kamenim blokovima s istaknutom bunjom i

anatirozom. Strukturu u unutrašnjosti prostorije sačinjavaju manji kvaderi ili pločasti

lomljenci, a često u sloju nalazimo ulomke fine žbuke jarko crvene boje kao što je

zabilježeno i kod isejske stambene arhitekture.

Na jugozapadnoj strani glavnog gradskog trga u maloj palači Cipiko pronađen je u

cijelom prizemlju pločnik od velikih ploča koji ej vjerojatno pripadao nekom otvorenom

javnom prostoru. Vjerojatno se radi o dijelu agore-foruma koji je obuhvaćao i dio

današnjeg glavnog trga, pa i samu gradsku ložu za koju je indikativno da je izrazito

povišena u odnosu na trg. Na drugoj strani trga pred katedralom arhitekt Ć. Ivkeković je

prilikom iskopa za učvršćenje temelja zvonika katedrale početkom 20. St. Pronašao depo

votuma što pokazuje zonu kultnog prostora naselja. Prilikom sondiranja temelja zvonika

aktedrale 1997. Pronađena je jedna kamena edikula u obliku pročelja hrama gdje je

zasigurno stajala puna skulptura nekog božanstva ili mali votumi sa zavjetnim

8

natpisima. Prilikom istraživanja crkve Sv. Sebastijana na južnoj strani glavnog trga

otkrivena je polovina mramornog zabata s bogatom profilacijom i ugaonim akroterijem.

U helenističkom stambenom nizu na južnoj strani glavnog gradskog trga pronađen je

mali kućni votum u obliku krnje piramide s urezanim grčkim slovima. U njegovoj blizini

bio je lik Herakla u edikuli vrlo grube izradbe, pa možemo pretpostaviti da je taj mali

zavjetni dar bio posvećen bogu koji je i u rimsko vrijeme bio štovan kod Trogirana kao

zaštitnik kamenara iz obližnjih kamenoloma. U istom kontekstu bili su ulomci

keramičkog tanjura na nozi, loutheriona velikog promjera. Po rubu recipijenata teče

motiv pasjeg skoka, a na izvijenom obodu ukrašen je valovitim motivom bršljana. Taj tip

posude najčešće je pripadao broskom inventaru i to je služio kao brodski žrtvenik za

ljevanice, dok je ovdje u navedene voutume služio kućnom svetištu.

Sl. Br. 3 – sačuvani ostaci antičkih kuća u

samostanu sv. Nikole

9

Sl. br. 4 – mapa grada ( tamni dio – antički dio ) s upisanim Cardom maximusom

10

Sl. br. 5 – sačuvani ostaci zida antičke kuće

11

2.3 Kasna antika i protobizantsko razdoblje

Postoji niz naznaka da se život održao u Traguriju i u kriznim stoljećima kasne antike.

Vjerojatno je i ovaj grad bio obnovljen dolaskom pod bizantsku vlast u VI. stoljeću za

cara Justinijana, kad se nakon progona Ostrogota, opet poduzimaju veći graditeljski

zahvati u Dalmaciji. Arheološka otkrića ukazuju i na ojačavanje i popravljanje antičkih

zidina. Iz tog vremena datira, vjerojatno, najveći dio mreže crkvenih objekata u gradu.

Izgleda, naime, sudeći po ranokršćanskim ulomcima, da je većina do danas sačuvanih

crkava imala svoje ranokršćanske faze. Današnja katedrala podignuta je na mjestu ranije

kasnoantičke (ranokršćanske) koja je kao i ova današnja bila posvećena mučeniku sv.

Lovri. I druge posvete pojedinih trogirskih crkava ukazuju na ranokršćansko razdoblje;

tako npr. najstarija sačuvana crkva sv. Barbare (sv. Martina) posvećena je svecu sv.

Martinu čiji se kult širio upravo u doba cara Justinijana.

I na kopnu izvan zidina postojala su ranokršćanska svetišta. Glavna grobišna bazilika

nalazila se na lokalitetu zvanom Ošljak – Travarica, na mjestu današnje tržnice. No, već

od tog doba s općom nesigurnošću prestaje naseljavanje u polju. Prostor agera napuštaju

ne samo živi nego i mrtvi pa se od tada pokapa i unutar zidina. Običaj pokapanja unutar

zidina u crkvama i oko njih trajat će sve do u XIX. stoljeće.

Sl. br. 6 – sačuvani odlomak antičke keramike pronađen na području grada Trogira

12

3. ZAKLJUČAK

Zaštitna arheološka istraživanja koja se u Trogiru provode od 1982. Godine donijela su

niz novih elemenata o isejskom emporiju Traguriju kojim počinje urbani razvoj

današnjega grada. Nalazi keramike upućuju na skromniju domaću produkciju vezanu za

isejske radionice te u manjoj mjeri za apulski import. Horizontalna stratigrafija

protoantičkih i antičkih nalaza naglašena je na rubnim lokacijama u gradu, a pokazuje da

je Trogir i u prethelenističkom razdoblju bio zanimljiva točka za plovidbu i trgovinu na

jadranskoj obali.

13

4. LITERATURA

- Babić Ivo, Sjeveroistočni bedemi antičkog Trogira, Grčki utjecaj na istočnoj obali

Jadrana , Zbornik radova, Književni krug Split, Split 2002, str. 382-397

- BABIĆ, I. , Monografija grada Trogira, Trogir: Trogir tisak, 2005

- BABIĆ, I. (1978.), Kulturna i umjetnička baština Trogira, u: P. Andreis, Povijest grada

Trogira, knjiga II., Split

- Kovačić Vanja, Novi nalazi iz helenističkog Tragurija , Grčki utjecaj na istočnoj obali

Jadrana , Zbornik radova, Književni krug Split, split 2002, str 375-382

- Suić Mate, Antički grad na istočnom Jadranu, Golden marketing, 2003. (Zagreb : Grafički

zavod Hrvatske)

14