USKRNUĆE I REINKARNACIJA ROĐEN, DA SE NE BI PONOVO RODIO

Autor ove priče je Otac Charles Ogada, Katolički svećenik Reda Očeva Svetog Duha. Trenutno predaje ne Sathya Sai školi Ndola, Zambia kojom rukovodi Mr. Victor Kanu.

Jednog dana Isus je poveo svoje najbliže učenike, Petra, Ivana i Jakova uz visoku planinu. Tamo je Isus pokazao svojim učenicima iskru Njegovog Božanskog sjaja. Kako su učenici gledali, Isus se preobrazio. Njegov se izgled promijenio tako da je Njegovo lice sjalo sjajem miliona sunaca, a odjeća Mu postala besprijekorno bijela. Odjednom su se tamo pojavili Mojsije i Ilija te počeli sa Isusom razgovarati. Petar je uskliknuo, „Gospode, ovo je predivno! Ako želite, izraditi ću tri svetišta, jedno za Tebe, jedno za Mojsija i jedno za Iliju.“ Božansko iskustvo je za Petra bilo prejako i želio ga je sačuvati. Ali, kako je to izgovorio, uzdigli su se u oblake blaženstva. U tom nad-svjesnom stanju začuli su Iskonski Zvuk Tišine kako govori; „Ovo je Moj voljeni Sin, i u potpunosti sam zadovoljan s Njime. Slušajte Ga!“. Ovo je uzvišeno iskustvo duhovno šokiralo učenike. Pali su licem na zemlju. Isus, samilosna Majka, im je prišao te ih

uzdigao. „Ustanite“, rekao im je, „ne plašite se“. Njegovim nježnim dodirom učenici su se povratili svijesti i kad su pogledali vidjeli su samo Isusa kako stoji pored njih. (Matej 17:1-9) Isus je uputio učenike da nikome ne govore o svome iskustvu sve dok se On ponovo ne uzdigne iz mrtvih. Odnosno, dok ne pokaže svijetu da ima moć poleći Svoje tijelo te ga ponovo uzdignuti. (Ivan 10:18) Ovo je Božansko iskustvo usadilo u srca učenika istinu o Božanskosti njihovog Učitelja. „Da, On je obećani Mesija, Onaj koji treba doći“. Ipak, još je jedna sumnja zastala u njihovim srcima. Proroci iz davnina dali su nepogrješive znakove koji će prethoditi dolasku Pomazanika. Jedno od njih je da će veliki prorok Ilija, koji je živio 850 godina prije Krista, ponovo doći kako bi pripremio Mesiji put. „Pazite, jer poslati ću vam proroka Iliju prije dolaska velikog Gospodnjeg dana“. (Malahija 4:5). „Kako se proročanstvo nije ispunilo“, učenici su se zapitkivali, „zašto Isus tvrdi da je Obećani Mesija?“ I kako su se spuštali niz planinu, skupili su snage kako bi ga zapitali: „Zašto učitelji vjerskih zakona inzistiraju da se Ilija mora vratiti prije dolaska Mesije?“ Isus, gospodar vremena, im je rekao da je Ilija već stigao u tijelu Ivana Krstitelja, ali ga ljudi nisu prepoznali već su se loše prema njemu odnosili. (Matej 17:12; i 11:14) U drami o Ivanu Krstitelju – Ilijinoj reinkarnaciji – i Isusu, Kristovom uskrsnuću, vidimo dvostruku igru reinkarnacije i uskrsnuća. Uskrsnuće je spoznaja o tome tko jesmo. Kako je naša srž, ili istinsko Ja, sama srž svih stvari, stvorenih i nestvorenih, uskrsnuće je znanje i ukupnost svih stvari. Reinkarnacija je neznanje o tome tko mi jesmo. Obmana je ta koja ocrtava neograničen Besmrtan Duh granicama kompleksnosti tijela i uma.

Ivan Krstitelj od Leonarda da

Vincija

Tako je uskrsnuće konzumiranje reinkarnacije. Sama svrha rađanja je nadilaženje kruga ponovnog rađanja. Rođeni smo kako bi naučili ne roditi se ponovo. Naš je voljeni Swami u jednom od svojih govora u Brindavanu, jednom rekao da je najveći dar koji majci možemo dati taj da se više ne rodimo u utrobi majke. Tijekom tog procesa emancipacije suočeni smo sa zamršenošću sudbine i slobodne volje, igrom karme i milosti i enigmama patnje i smrti. Kako nadvladati smrt? Kada Isus kaže „Ukoliko ne umrete, ne možete živjeti“ (Ivan 19:3), što točno On time misli? Što je smrt? Što je to što mora umrijeti? Što je to što se reinkarnira? Što je to što uskrsava? Što je to što nije rođeno i ne umire? Kroz povijest Čovječanstvo se s tim misterijima borilo iz vremena u vrijeme. Koliko se god netko pokušavao hrvati s tim pitanjima, konačni eliksir leži u tom danu uskrsnuća: tom ranojutarnjem Suncu, kada se izlazeće sunce Atme uzdigne iz unutrašnjosti naših srca. Tada

će se sve sumnje rasplinuti kao što magla počne uzmicati pred zorom jutarnjeg sunca. Jer ne postoji ništa skriveno, što neće biti otkriveno (Luka 12:2). Ovoj prezentaciji nije za cilj dati nacrt odgovora na gore navedena pitanja, već da vas potakne uroniti u te dubine vašeg bića gdje nema nikakvih tajni. Priča o Ivanu Krstitelju koji je bio Ilija

Začeće i rađanje Ivana Krstitelja bilo je Božansko Čudo. Sve je započelo sa Izraelskim svećenikom Zaharijom, koji je živio u vrijeme kada je Herod bio kraljem Judeje. (37 – 4, prije Krista). Zaharija je bio član svećeničkog reda Abijaha. Njegova žena, Elizabeta, je također bila iz svećeničkog reda Aaron-a. Oboje su na Boga gledali sa štovanjem, pazeći na sve Božje zapovijedi i pravila nepogrješivo. Ali nisu imali djece, jer je Elizabeta bila neplodna; i oboje su bili u poodmakloj dobi. Jednog dana kada je Zaharija bio zaposlen svećeničkim dužnostima u hramu, dogodilo mu se neobično iskustvo. Anđeo Gospodnji se pred njim stvorio sa porukom: „"Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.“ (Luka 1:5 – 18) Zaharija je posumnjao u poruku anđela Gabriela jer nije mogao shvatiti kako će njegova žena kojoj je prošla dob kada može roditi dijete, ipak roditi sina. Zbog njegove nevjere, Zahariju je anđeo onijemio, i nije mogao ponovo progovoriti sve dok se Sveto Dijete Ivan ne rodi. Osmoga dana tek, po ceremoniji imenovanja djeteta, Zaharija je na radost svih ponovo progovorio kako bi izgovorio ime koje je Anđeo dao djetetu: „Zvati će se Ivan“. Rečeno nam je da je dijete Ivan odraslo u Duhu i Moći Boga te ostalo usamljeno živjeti u divljini vrlo isposničkim i jednostavnim životom. Isus je rekao da Ivan nikada nije jeo niti pio. (Matej 11:18)

Zaharija prenosi vijest

Elizabeti

Zahariji anđeo prenosi vijest o Ivanovom rođenju

Isus u Marijinoj utrobi posjećuje Ivana u Elizabetinoj utrobi

Nakon šest mjeseci Elizabetine trudnoće, anđeo Gabriel je ponovo poslat od Boga djevici imenom Marija kako bi joj nagovijestio dobre vijesti, da je ona izabrana biti Majkom Boga – odabrana je nositi Božansko Dijete, Isusa. Nakon te poruke, anđeo je rekao Mariji da će njena rođakinja Elizabeta, za koju se govorilo da je neplodna, imati dijete u svojoj poodmakloj dobi i da je sada u svom šestom mjesecu trudnoće. Jer Bogu ništa nije nemoguće! Marija, koja je bila trudna sa Božanskim Djetetom Isusom, pojurila je u planinski predio Judeje kako bi posjetila Elizabetu. Kada se Marija susrela sa Elizabetom, rečeno nam je da je dijete u njenoj utrobi poskočilo od veselja. Čak kao fetus u utrobi svoje majke, Ivan je prepoznao Isusovu prisutnost u Marijinoj utrobi. Marija je ostala sa Elizabetom tri mjeseca. Drugim riječima, Marija mora da je ostala sa Elizabetom sve dok se Ivan nije rodio. (Luka 1:56) Ivan je bio Taj koji je objavio Isusovu Božanskost Prije nego je Isus započeo njegovo poslanje u Izraelu, oko 29. godine, ljudi su navirali Ivanu u divljinu gdje je on propovijedao i krstio uz rijeku Jordan. Ljudi su bili znatiželjni oko Ivanovog identiteta. Zapitkivali su se u srcima da li bi Ivan možda mogao biti Krist, obećani Mesija. Ivan je to odrješito poricao. „Ja nisam Mesija“, govorio je. „Krstim te vodom, ali među vama je netko tko je mnogo moćniji od mene, Onaj čije sandale nisam vrijedan nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i vatrom.“ Tada su upitali Ivana da li je možda on Ilija ili jedan od proroka. Ivan je odgovorio, „Ne, nisam“. (Ivan 1:21). Zanimljivo je zamijetiti da Ivan nije znao da je Ilija. Ali Isus, koji se stopio s načelom vremena, je znao tko je on. Ivanovo stanje je uobičajeno iskustvo mnogih koji nisu postigli nad svjesno stanje bića gdje imaju percepciju nad svime – prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Kada se konačno Isus pojavio na sceni, Ivan Krstitelj je bio taj koji je objavio Njegov identitet svijetu: „Evo Jagnjaca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta! On je taj o kojem sam govorio, kada sam rekao, „Uskoro dolazi čovjek goji je daleko veći nego ja“. Od sada na dalje On se mora uzdići, a ja povući“. Isusa Ivan krsti

Voda korištena u obredu krštenja predstavlja proces čišćenja koji vodi unutarnjem pročišćenju srca. Blagoslovljeni su oni čista srca jer će gledati Boga. Ivan je krstio vodom. Ali je Isus krstio vatrom i Duhom Svetim. Voda može očistiti samo izvana. Zato se Ivanovo krštenje smatra nepotpunim. Ali duhovni agenti vatre i Duha Svetoga Isusova krštenja čiste iz unutrašnjosti i čine vanjsko jednako unutarnjem. To je inicijacija u uzvišenu svijest.

Dolina Jordan gledajući zapadno prema Jerihonu

Anđeo gospodnji prenosi vijest

Mariji

Pogled na rijeku Jordan

Ivan je bio začuđen da mu Isus dolazi na krštenje. On je znao da je Isus čist izvana i iznutra. On je prosvjedovao govoreći, „Ja sam taj kojeg Ti trebaš krstiti, a Ti dolaziš k meni?“ Isus je odgovorio, „Neka bude tako; ispravno je da to učinimo kako bi sve bilo pravedno.“ Tada je Ivan pristao. Na taj način možemo reći da je Ivan Krstitelj bio Isusov Guru koji Ga je inicirao na put Duha; baš kao što je Gospod Rama iniciran od mudraca Vashiste i Gospod Krishna od mudraca Sandeepani. Uzeli su sebi Gura, ne zato jer su ga trebali, nego da čovječanstvo nauče potrebi duhovne inicijacije na putu oslobođenja. Nakon krštenja, Isus je izašao iz vode, nebo se otvorilo i Ivan je ugledao Duh Božji kako se spušta u liku golubice i sleće na Isusa. I glas sa neba je rekao, „Ovo je moj voljeni Sin, i u potpunosti sam zadovoljan s Njim.“ (Matej 3:17)

Ivan zatočen od Kralja Heroda Herod Antipa (rođen 20 godina prije Krista) vladao je Galilejom i Pareom, Isus je došao Ivanu kako bi ga on krstio. Krštenje je Židovsko / Kršćanski vjerski ritual koji označava novo rođenje u Duhu. Ono je vanjski simbol koji inicira duhovnog aspiranta na unutarnji put koji vodi uskrsnuću Vječnog i Besmrtnog Duha. Isus je jednom rekao, „Istina je, da nitko ne može ući u Kraljevstvo Božje bez da je rođen od vode i Duha. Meso rađa meso, ali Duh rađa Duh.“ (Ivan 3:5) gdje su Ivan i Isus koncentrirali svoje poslanje. Kralj Herod je prekršio Staro-Zavjetni Židovski zakon koji čovjeku zabranjuje ženidbu sa bratovom ženom. Herod je preoteo Herodiju, ženu njegovog brata Filipa dok je on još uvijek bio živ. Ivan se otvoreno suprotstavio tom braku govoreći Herodu, „Nije zakonito za tebe imati ženu svoga brata.“ Zbog toga, Ivan se zamjerio Herodiji i ona ga je pod svaku cijenu željela ubiti. Herod se bojao Ivana jer su svi ljudi vjerovali da je Ivan prorok. Kao kompromis prema njegovoj ženi, dao je zatvoriti Ivana.

… i Duh Sveti se spusti na Njega

Ivan krsti Isusa

Ivan Krstitelj u divljini

Ivan sumnja u Isusovu Božanskost

Dok je Ivan bio zatvoren, logično bi bilo da se molio Isusu, da ga spasi iz ruku onih koji ga žele ubiti. Ivan je dobro znao da Isus ima moć da ga oslobodi. Ali je Isus bio potpuno tih na Ivanovu nevolju. Samo onaj koji je bio iza rešetaka može razumjeti Ivanovu agoniju, čiji je život visio na niti. Što Ivan nije učinio za Isusa? Bio je pravedan još u maternici. Isus je rekao da je Ivan realizacija svih proroka skupljenih u jedno. Ivan je žrtvovao svaku kap krvi i znoja za Isusovo poslanje. Zbog Isusa on je sav svoj život proveo u nemilosti i opasnostima divljine gdje nije jeo niti pio. Sama svrha njegovog rađanja bila je da pripremi ljude na dolazak Mesije. On je tu misiju provodio svojim cijelim Duhom, Srcem i Snagom. Na materijalnoj razini Ivan je Isusu bio rod. Koje druge uvijete poklonik mora ispuniti kako bi privukao Gospodovu naklonost? Veliko Atmičko pitanje je „Zašto Isus nije učinio ništa kako bi pomogao Ivanu?“ Katkada poklonik zapomaže Gospodu u tjeskobi njegove patnje ali sve što iskusi je nepristupačna šutnja. Može li Onaj koji je stvorio uši, ne čuti? Može li Onaj čija je sama srž čista Ljubav, biti indiferentan na tjeskobu i patnju? Taj položaj je u Ivanovom umu podigao mnoge sumnje. On je već čuo o velikim djelima koje Isus čini. Zato je on poslao svoje učenike koji su ga došli posjetiti u zatvoru, nazad k Isusu da ga pitaju: „Jesi li ti uistinu Mesija kojeg smo čekali, ili trebamo tražiti nekoga drugoga?“ Isus im je rekao, „Pođite nazad Ivanu i reci te mu o tome što ste vidjeli i čuli – slijepi gledaju, bogalji hodaju, oboljeli od gube su izliječeni, gluhi čuju, mrtvi su vraćeni u život i Dobre Vijesti se daju siromašnima. I recite mu: „Blagoslovljen je onaj koji ne gubi vjeru u Sina čovječjeg““ (Matej 11:6) Test istinske vjere je u bezuvjetnoj i postojanoj predanosti Gospodu u magli razložnih kontradikcija. Uistinu, nemoguće je zadovoljiti Boga bez predanosti. (Hebrejima 11:6) Pogubljenje Ivana Krstitelja

Herodijina mržnja prema Ivanu Krstitelju bila je neumoljiva. Nije se mogla pomiriti samo sa njegovim utamničenjem. Konačno, prilika je stigla. Na svoj rođendan Herod je pripremio slavlje za visoke dužnosnike i vojne zapovjednike, te vodeće ljude Galileje. Herod ija je planirala da njena kćer, Salome, pleše pred Herodom i njegovim gostima. Ples Salome se jako svidio Herodu, te je impulzivnom strašću Herod obećao Salome, pod zakletvom, da će joj ispuniti sve što zatraži, sve do polovice njegovog kraljevstva. Djevojka je otišla svojoj majci i rekla, „Što da zatražim?“. „Glavu Ivana Krstitelja“, odgovorila je. U trenu djevojka je pojurila do kralja sa zahtjevom: „ Želim da mi odmah daš glavu Ivana Krstitelja na pladnju“. Istoga trenutka Herod je zažalio svoje nepromišljeno obećanje, ali zbog obećanja i jer se nije htio povući pred svojim gostima, zadao je naredbu. Tako je Ivan obezglavljen u zatvoru i glava mu je na pladnju donesena te predana djevojci, koja ju je zatim odnijela majci. Ivanovi učenici su došli po Ivanovo tijelo te ga pokopali. Tada su rekli Isusu što se dogodilo. Tako završava priča o Ivanu Krstitelju, na način na koji to ljudski um može percipirati. To je vrlo tužna priča iz ograničene ljudske percepcije, koja vidi samo dio cjeline. Priča o Ivanu Krstitelju, kakva jest, ostavlja mnoga pitanja neodgovorenim. Ona stvara mnogo kontradikcija vezanih uz Boga, na način na koji smo Ga naučeni vidjeti – prožetim Ljubavlju, Znanjem, Moći, Pravednosti i Sveprisutnim. Ona potiče osjećaj ljutnje, gnušanja i osvete prema životu i prema bitku. Zašto nam je Isus rekao, „Volite svoje neprijatelje“? Može li ta Ljubav zaista biti istinska kada se nađemo u praktičnoj situaciji Ivana Krstitelja? Zašto nam je Isus rekao, „Ne sudite“? U egzistencijalnom položaju Ivana Krstitelja, kako je moguće ne suditi postupke Heroda i Herodije? Do sada smo gledali na priču iz perspektive Ivana Krstitelja, koja je ujedno i naša perspektiva, ljudski kut gledanja. Ljudski um samo može vidjeti djeliće jer je njegova sama priroda u dijelovima. Duh vidi sve stvari jer je njegova srž Cjelovitost. Pogledajmo sada na priču, ne iz djelomične ljudske točke gledišta, nego iz Božansko Prosvijećene točke gledišta gdje se sve točke, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti stapaju.

Veliko atmičko pitanje: „Zašto je Bog tih?“ Sadašnji život je kratki uvod u golemo i beskonačno razdoblje života. Iako Ivan Krstitelj uopće nije poznavao svoju prošlost, Isus ga je znao čak i prije nego što je rođen. Gospod je rekao Židovskom Proroku Jeremiji, „Poznavao sam te prije nego što sam te oblikovao u majčinoj utrobi. Prije nego što si rođen poslao sam te i postavio za mog glasnogovornika svijetu.“ (Jeremija 1:5). Gospod Krishna je rekao Arjuni u Bhagavad Giti „Ti i ja smo prošli mnoga rađanja. Ja poznam svatko od njih ali ih ti nisi svjestan“. Kako to da Isus i Krishna znaju i vide sva prošla rađanja, a mi ne možemo zapamtiti ili se sjetiti točnih detalja događaja naših života od prije deset godina, niti se možemo ponekad prisjetiti svega što se dogodilo dan ranije? Kada se to događa sa situacijama u jednome danu, što reći od događajima iz prošlih života? Dolazimo u takve situacije jer djelujemo na razini svijesti koja ima vrlo mali kapacitet pamćenja. To je svijest budnog stanja, uglavnom opisivana kao „svjesno stanje“. Svatko ima tri druga stanja svijesti koja su potisnuta od većine ljudi. Ta tri uključuju pod-svjesno stanje, nesvjesno stanje i super-svjesno stanje (Turiya). Voljeni Swami je dao mnoga jednostavna pojašnjenja ta tri stanja u svojim Božanskim govorima. Prva razina svijesti, opisana kao „svjesno stanje“, se odnosi na budno stanje. Tijekom tog stanja vidimo sunce kako obasjava mnoge predmete i mjesec koji ima sličnu ulogu tokom noći. Zato, donosimo zaključak da su sunce i mjesec odgovorni za stvari koje vidimo tijekom dana. Ali i kada spavamo, vidimo mnoge stvari. Ali sunce i mjesec koje vidimo tokom budnog stanja nisu i u stanju snova, a nije niti bilo koji drugi izvor svjetla. Ipak, tokom sna, vidimo cijeli svijet, točnije svijet snova. Što osvjetljava taj svijet? Taj svijet snova je opisan kao pod-svjesno stanje. U pod-svjesnom su pohranjene sve informacije o našim prošlim životima, sve do u detalj. U dubokom, stanju bez snova, potpuni je mrak. Nema ni znanja ni mudrosti u tom stanju. Ali će nas daljnja potraga dovesti do pitanja kako znamo da je mrak? Koje je to svjetlo svjesnosti koje nam omogućuje da vidimo i poznamo taj mrak? Stanje dubokog sna se opisuje kao „nesvjesno“ stanje. Nesvjesno stanje je iznad uma. Ono je neuznemirena mirnoća blaženstva povezana s kauzalnim tijelom koje omata Više Sebstvo. Ono je potpuna apsorpcija u čistom blaženstvu bez objekata. U stanju bez snova, u mogućnosti smo povezati se sa tim stanjem svijesti koje nam pruža potpuni smiraj i osvježenje kompleksa uma i tijela. Kada se probudimo iz stanja dubokog sna osjećamo se osvježeno i ispunjeno energijom. Kako bi postali svjesni nesvjesnog stanja (Svjesnost o Nesvjesnom) moramo dostići tu neuznemirenu mirnoću tišine pored mnogobrojnih zvukova.

Herodija sa glavom Ivana Krstitelja

Ivan Krstitelj u trenutku njegovog pogubljenja

Prorok Jeremija

Postoji četvrto stanje koje nadilazi sva ostala stanja. Ono se može opisati kao super- svjesno stanje ili Turiya. U tom stanju svjesnosti možete vidjeti sve, posvuda i uživati u uzvišenom blaženstvu. Oni koji su ostvarili takvo stanje svijesti gospodari su vremena i prostora. Oni su posvuda, znaju sve i mogu sve. Ta četiri stanja svijesti su u svima baš kao što je u putar u svakoj kapi mlijeka. Činjenica da netko nije uvidio da je putar u mlijeku ne mora značiti da on stvarno tamo i nije. Na isti način, činjenica da netko ne može vidjeti prošle živote ne znači da se netko pojavljuje po prvi puta u ovome zemaljskome svemiru. Kada vidimo samo jedan život među milionima drugih života kako možemo ispravno prosuđivati? To je ograničenost koja proističe iz uma. Samo oni koji su se stopi li s principom Božanstva mogu dati ispravni sud. Kako je Isus rekao da je Ivan Krstitelj u prošlome životu bio Ilija (850 godina unazad) prokopajmo sad malo pijesak prošlosti kako bi otkrili skrivene fosile koji će rasplesti misterije Božanske Šutnje i objasniti neke misterije reinkarnacije. Neispričana priča o Iliji

Ilija je živio i propovijedao oko 850. godine prije Krista tokom vladavine Kralja Ahaba. Bio je jedan od najvećih proroka koje je Izrael ikada imao. Pripisivani su mu mnogi čudesni znakovi i čuda, uključujući i uzdizanje iz mrtvih. Po završetku njegovog života, Ilijino tijelo nije prošlo prirodan proces smrti i propadanja. Umjesto toga njegovo se tijelo dematerijaliziralo u čistu energiju kroz ono što Biblija opisuje kao „vatrenu kočiju“. (2. Knjiga o kraljevima 2:11). Takva je bila veličina proroka Ilije Tišbijca. Jedno od najvećih suočavanja s kojima se Ilija susreo tokom svog poslanja kao prorok bila je borba za vjersku slobodu Izraela. Izrael je kao narod štovao Jahvu, Boga njihovih predaka. Ušli su u sporazum (zavjet) kao narod uz Jahvu koji ih je izbavio iz ropstva u Egiptu. Jahve je trebao biti osobni Bog (Guru) naroda Izraela, u jednu ruku i u drugu, Izrael je trebao štovati Jahvine zakone koje uključuju Deset Zapovijedi i još širu listu zakona zapisanih u „Zavjetnoj Knjizi“ (Egzodus 21:1-23). Kralj Ahab je oženio strankinju, Izebel, kćer Etbaala, Kralja Sidona. Kada se Izebel preselila u Izrael dovela je sa sobom Baala, Boga njenog naroda kojeg je ona štovala. Kako je vrijeme prolazilo prisiljavala je svog muža da Baala učini državnom vjerom. Uskoro, cijeli je Izrael štovao Baala što je povrijedilo zavjet Izraela i Jahvea. Iako je Bog Jedan i može biti štovan i prisvojen u mnogim oblicima, Bog od nas želi da se držimo Jednog Oblika i Jednog Imena. Bez jedinstveno usmjerenog uma i nepokolebljivu vjeru u odabranog Gurua, nemoguće je kontrolirati svojeglavu i kolebljivu prirodu uma. Kako bi prešli na tu razinu svijesti gdje smo jedno s Bogom moramo se držati odabranog Gurua. Istinsko idolopoklonstvo proizlazi iz kolebljive prirode uma da skače od jednog do drugog Gurua zbog nezadovoljenih očekivanja od samog Gurua. Poklonici danas pronalaze mane u svojim Guruima i skaču od Gurua do Gurua. Mana nije u Guruu. Problem je u umu čovjeka. Istinski Učitelji nikada neće uzmicati pred promjenjivim umom poklonika. Učitelji su jedno. Prati jednog Učitelja. Njihova je zadaća isto jedna, uništiti učenikova očekivanja. Poklonici hrle Guruu s gomilom želja. Ali Guruova jedina želja je da učenika učini slobodnim od želja. Kada se poklonik ne može predati tom Guruovom djelovanju, kako se sama svrha života može postići? Rezultat je niz Gurua i među svime poklonik će se početi hvalisati sa koliko se Gurua susreo!

Prorok Ilija

Istina je da su blaga skrivena u utrobi majke zemlje. Ali ako ne kopate u jednoj točci, kako možete očekivati da ćete doseći dubinu blaga? Jedno-usmjerenost uma, srca i snage je najveća zapovijed dana narodu Izraela kako bi dosegli tu obećanu zemlju vrhovnog mira i blaženstva. „Čuj, O Izraelu, Jahve je Jedan. I voljeti ćete Gospoda vašeg Boga (Jahve Adonai) svim svojim umom i svim svojim srcem i svom svojom snagom“. To je bilo Ilijino poslanje: okrenuti srca i umove ljudi Izraela prema njihovom Guruu, Jahvi, kako bi slijedili Njegova učenja. To je bitka koju je vodio religijskim žarom. Veliko suočenje na planini Karmel

Vjerski kult Baala cvjetao je u Izraelu jer je imao podršku države. Broj Baalovih proroka rastao je u skokovima sve dok ih nije bilo 450. Ilija je bio jedini Jahvin prorok koji je preostao. Konačno, Ilija je uspio uvjeriti kralja da održi vjersko natjecanje između Baalovih proroka i njega samoga, koje se trebalo održati na planini Karmel.

Kralj Ahab je okupio sve ljude i Baalove proroke na toj planini. Uvjete je postavio Ilija. Rekao im je, „Vi zazivajte Baalovo ime, a ja ću Jahvino; i onaj koji odgovori vatrom, dopustite Mu da bude Bogom naroda Izraela. I svi su odgovorili, da je to u redu.“ (1. Knjiga o Kraljevima 18:24). Baalovi proroci su sve pripremili i priredili žrtvu Baalu. Tada su oni počeli moliti i zazivati Baala da dođe i preuzme žrtvu vatrom s neba. Molili su od jutra do podneva te plesali oko oltara sve dok se nisu umorili. Tada im je Ilija dobacio govoreći: „Galamite glasnije“. Možda je duboko u mislima, ili se odmara. Ili je možda na putu, ili je usnuo i treba ga probuditi!“ Tako su počeli zazivati glasnije, i prateći običaje zarezali su se noževima i mačevima kako bi udobrovoljili Baala da odgovori njihovim molitvama. Mahnitali su cijelo

popodne sve do večeri, ali još uvijek nije bilo odgovora, niti glasa. Tada je došao red na Iliju. Ilija je podigao svoj oltar prema tradiciji Židovske vjere. Polegao je svoju žrtvu na oltar koji je izradio i te ljude zamolio da iskopaju jarak oko oltara. Nakon što su to učinili, Ilija je zapovjedio ljudima da preko oltara sipaju litre i litre vode na žrtvu sve dok se oltar ne ispuni vodom i jarak preplavi. Tada se Ilija uspeo do oltara i počeo moliti, „O Adonai, Bože Abrahamov, Izakov i Jakovov, dokaži danas da si Bog Izraelov i da sam Ti ja sluga. Dokaži da sam sve ovo učinio na Tvoju zapovijed.“ U tom trenutku Gospodova vatra se obrušila s neba i spalila žrtvu, drvo, kamenje i prašinu te ispila svu vodu iz jarka! Kada su to ljudi ugledali, pali su na svoja lica i zaplakali, „Jahve je Bog! Jahve je Bog!“ (1. Knjiga o Kraljevima 18:38) Ilija obezglavljuje 450 Baalovih proroka

Nakon toga, Ilija je zapovjedio ljudima, „Zgrabite sve Ballove proroke. Neka vam niti jedan ne pobjegne!“ Tako su ih ljudi sve uhvatili, i Ilija ih je poveo u dolinu Kišon i tamo ih ubio. Taj čin bio je kršenje sporazuma kojeg je Ilija imao sa ljudima i Baalovim prorocima. To također nije bila volja Jahvina. Ilija je podlijegao kušnjama vjerskog fanatizma. Kada je Petar, jedan od najbližih Isusovih učenika, povukao mač kako bi se borio sa Rimskim vojnicima koji su došli uhvatiti Isusa u vrtu Getsemani, Isus mu je rekao: „Petre, ukloni svoj mač, jer svi koji se hvataju mača, od mača će i poginuti.“ (Matej 26:52). To je nepromjenjiv zakon Karme. Žanjemo što sijemo. (Galačanima 6:7). Za određeno sjeme potrebno je proći vrijeme kako bi se ubrali plodovi.

Maska Baala

Ilija se suočava s Baalovim prorocima

Ne berete u isto vrijeme plodove kukuruza i sijete njegovo sjeme. Neko sjeme daje svoju žetvu jednom godišnje. Druga dva puta godišnje, a nekima je potrebno i duže vrijeme da daje plodove. Glupo je razmišljati da nečije misli, riječi i djela nemaju posljedica jer oni ne proživljavaju efekte odmah ili u sadašnjem životu. Posljedice ili određena djela mogu trajati kroz mnoge živote dok se ne manifestiraju. Isto se dogodilo i sa Ilijom koji je rođen kao Ivan Krstitelj, što ćemo saznati. Put Ilijine duše – Život do Života Kada je kraljica Izebel čula što je Prorok Ilija učinio s njenim prorocima zaklela se okončati Ilijin život. Izebel je poslala glasnika Iliji da mu prenese poruku: "Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!" (1. Knjiga o Kraljevima 19:2). Izebel je ukorijenila tu želju u svoj um. Progonila je Iliju kako bi mu oduzela život. Ilija je čuvao goli život. Ali ta se želja nije ispunila u tome životu. Voljeni Swami je rekao da postoje tri razloga da se čovjek ponovo rodi. Jedan je grijeh, drugi je neispunjena želja ili iskustvo, a treći je pomanjkanje znanja ili neznanje. Također može biti i kombinacija ta tri. Talog života provedenog u željama, djelima i iskustvima koja su bačena u zaborav (odnosno podsvjesni um) kasnijim događajima ostavlja utjecaj na karakter i osobnost. Nečija djela, navike, talenti, odnosi i sklonosti potiču iz prošlih života. Herodijina mržnja prema Ivanu Krstitelju proizlazi iz njene želje da ubije Iliju u svom prošlom životu kao Izebel.

Ilija se molio Bogu kako je bježao iz ruku Izebel. Pobjegao je na četrdeset dana i noći na planinu Sinai, Božju planinu i tamo primio iskustvo Božanske prisutnosti. Nije trebao umrijeti od ruku kraljice Izebel tokom tog života. Ipak, posljedice nečijih djela su neizbježne. Mogu biti odgođene, ali duša mora proći kroz taj tunel pročišćenja kako bi primila pouku iz vlastite evolucije. U ekstremnim situacijama, Bog preuzima ljudski oblik kako bi poništio te efekte grijeha, preuzimajući ih na Sebe. To se događa pri potpunoj predanosti

poklonika ili kada Majka Zemlja zapomaže od tereta kolektivnog grijeha. Prorok Izaija je ovako napisao o Isusu: „Ranjen je zbog naših prekršaja, slomljen zbog naše zlobe; Njegovim ranama mi smo izliječeni“ (Izaija 53 (živio je oko 700. Godine prije Krista)). Mnogo je slučaja kada je voljeni Swami preuzeo na Svoje Tijelo patnje svojih poklonika. Danas također, kada je Majka Zemlja na rubu potpunog uništenja, koje uzrokuje teret doba podlosti (Kali Yuga), Sai Avatar je obećao da se niti jedno veće uništenje neće dogoditi. Danas proživljavamo iskustvo radosti Majke Zemlje, kako Sai Avatar bosih nogu hoda njenim njedrima. Svaki dan gledamo majku Saija kako na svoje tijelo preuzima negativne energije naše kolektivne svijesti. Neki ljudi slaboga uma govore: „Zašto Swami sam sebe ne izlijeći? On lijeći druge, a ne može sebe.“ To su isti umovi koji su govorili Isusu „Siđi sa križa. Tvrdiš da si Bog, a ne možeš sam sebe spustiti sa križa“. (Matej 27:40 – 41). Ali razmislite o tome! Avatar zna da je jedan od glavnih razloga Njegove inkarnacije taj da izlijeći rane naših prekršaja preuzimajući ih na Sebe. Koliko glupo mora biti od nas da

Ilijina Nemezis – kraljica

Izebel

Planina Sinai

izazivamo Avatara da se sam izlijeći! Ako On sebe izlijeći mi smo mrtvi. Ramana Maharishi, mudrac Arunachale je umirao od raka. Jedan od Njegovih poklonika mu se molio u suzama: „O Ramana, ne mogu podnijeti tu tvoju patnju. Molim te, predaj ju meni. Daj da ju nosim na vlastitom tijelu“. Nježni Ramana ju je blagonaklono pogledao i rekao: „Tko mi ju je dao u prvome redu?“ Da! Avatar je naš odraz! Njegove patnje su naše patnje. Sve što On prolazi ili poduzima je za dobro čovjeka. Božja milost neutralizira efekte naše Karme. Igra Karme: Kako jest, tako će i biti!

Isus, gospodar vremena, nam je rekao da je Ivan Krstitelj bio Ilija. Riječ učitelja je apsolutna istina. Ne trebamo to više istraživati. Ipak, s dobrim zaključkom, možemo vidjeti isto okruženje Ilijinog vremena kako se ponovo odigrava u drami o Ivanu Krstitelju. Kralj Ahab se ponovo rodio kao Kralj Herod. Kraljica Izebel se vratila kao Herodija. U prošlosti Ahab je prekršio Izraelske zakone oženivši se strankinjom, Izebel, koja je donijela mnogo nevolja Izraelu nametanjem strane religije. U Isusovo vrijeme, Herod, koji je bio Kralj Ahab, je također prekršio zakon oženivši bratovu ženu. Prije je zatim, Ilija osudio zlobnim djelo Izebel, koje je konačno vodilo velikom sučeljavanju na planini Karmel. Kasnije je Ivan Krstitelj silovito govorio protiv ženidbe Heroda i Herodije jer je taj brak bio nezakonit pred očima Božjim. Prije je Izebel gajila duboku osvetu kako bi oduzela život Iliji jer je ubio njene proroke. Kako je vrijeme prolazilo, Herodija je pronašla trenutak prilike kako bi ostvarila svoj san kojeg je njegovala cijelih 850 godina. Zašto Bog ostaje tih? Jer bez izvršenja naše Karme ne možemo postati slobodni. Jer svako mora razdužiti svaku izrečenu riječ. (Matej 12:36). Bog ostaje Tihim svjedokom te drame. Isus je znao, da je svojim Božanskim moćima oslobodio Ivana Krstitelja (duhovnu emancipaciju Ilije) iz njegovog zatvora, time ne bi učinio ništa dobro za ispravljanje posljedica njegovih djela. Isus je također vrlo dobro znao, da bi Ivanu Krstitelju oslobođenjem dao samo privremenu ovozemaljsku slobodu i Ivan bi se ponovo morao vratiti. A do te Božanske prilike je moglo proći slijedećih 850 godina, kako bi se ponovo pružila. Sada razumijemo zašto nam je Isus govorio da volimo svoje neprijatelje! Sada imamo ideju o tome zašto nam je Isus govorio da ne sudimo. Kako mogu voljeti svog „neprijatelja“ kada ne znam da je taj „neprijatelj“ zapravo moj najveći prijatelj, u svakom smislu, jer mi pomaže očistiti moje dugove? Bez tog „neprijatelja“ ne mogu postati slobodan! Ili kako mogu suditi drugome kada znam da time zapravo osuđujem sebe? Što se događa meni, to sam na sebe privukao i to što privučem sebi, radi na emancipaciji Sebstva od zapleta ne-Sebstva. Sve što se događa Sebstvu je dar Sebstva, Sebstvu, za veće dobro Sebstva, koje vodi oslobođenju Sebstva. Sada se vidi smislenim ono što je Isus, sveznajući učitelj rekao: „Ako te netko udari po obrazu, okreni i drugi, te ako te netko traži tvoju odjeću, daj mu i nju“. (Luka 6:29) Ako reagiramo na događaje ponavljamo lanac tih događaja jer su akcija i reakcija jedno i jedno su drugome suprotstavljeni. Ako te udarim i te me udariš nazad, zatim ja vratim a ti se osvetiš, i ja te udarim i te me udariš nazad; nikada nećemo pobjeći od kruga rađanja i umiranja. Ubodi umiranja i rađanja se zaustavljaju ne-reagiranjem. Moramo biti aktivni ali nikada reaktivni.

Planina Karmel

Samo to učini! Bez prisile, učini to I bez odbojnosti da to ne učiniš Samo to učini! To se zove akcijom u neaktivnosti Bez pogleda na plodove učinjenog Bez osjećaja Ja i Moje Samo to učini! … Za dobro Učinjenoga Čovjek se rađa u Karmi. Čovjek umire u Karmi. Čovjek isto hoda svojim putem prema Bogu kroz Karmu. Što je to što je rođeno? – Tijelo Što je to što umire? – Tijelo Što je to što se ponovo rađa? – Um Što je to što mora umrijeti da se ne bi ponovo rodilo? – Um I što je to što nikada nije rođeno i nikada ne umire? - Atma

Kada je Isus rekao – ukoliko netko ne umre, neće živjeti! – nije govorio o fizičkoj smrti tijela već o nestajanju uma u Nad-svijesti. Tjelesna smrt uključuje raspadanje pet elemenata koje sačinjavaju ljudsko tijelo. Kada um postane ujedinjen sa suptilnim tijelom, kažemo da je osoba izgubila svijest. Ona ne čuje, možete je zvati imenom, ona ne reagira. Eter (Zvuk), prvi element se stopio nazad s eterom. Nadalje, osoba prestane disati. Tada ga doktori proglase mrtvim. Ali to nije vrijeme kada je ona umrla. To je samo trenutak

kada se drugi element, zrak srodan osjetu dodira, stopio nazad s univerzalnim dahom. Zatim se treći element, vatra, razgrađuje. Tijelo se hladi počevši od stopala. Vatra srodna osjetilu vida se vratila nazad vatri. Kada se to dogodi, četvrti element, voda koja je srodna osjetilu okusa, počinje curiti iz svake rupe ili otvora. Zato doktori stavljaju tijela u hladnjače. Konačno zemlja koja se donosi na osjetilo mirisa, vraća se nazad u zemlju, prašina se vraća u prašinu. Tijelo se zatim ili pokapa ili kremira. Kada se fizičko tijelo sastavljeno od pet elemenata, koji su nadalje srodni pet osjetila, pet osjetilnih organa i pet organa djelovanja, tako raspadne, vitalna snaga se povlači u suptilno tijelo koje je sastavljeno od uma. Cijeli je postupak, zapravo, obrnut. Kada se vitalna snaga povuče u suptilno tijelo, um, fizičko tijelo se raspada. Um ne umire smrću tijela. Jer je um riznica koja pohranjuje nečija sjećanja, iskustva, navike, želje, očekivanja i slično, i te se informacije ne brišu smrću fizičkog tijela. One ostaju u memorijskom čipu podsvjesnog uma i prenose se iz života u život. Oni koji mogu zaviriti u korijene podsvjesnog uma znaju istinu o svojim prošlim životima. Kada se um, niži ili viši, oslobodi te gomile informacija, više ne postoji rađanje i ne postoji smrt. To je razlog zašto su Kršćanski mistici nazivali taj put mentalne transcendencije „oblakom nepoznatog“ i Istočni mistici također opisali kao „negativni put: ne ovo, ne ono“. Swami nam je dao prekrasnu analogiju. Ovdje imamo sjeme riže za svojom ljuskom. Ako posijemo rižu zajedno sa ljuskom, ona će se razviti i pružiti mnogo drugog sjemenja. Ako posijemo rižu bez ljuske, ona nikada ponovo neće izrasti. Ljuska je um. Riža je tijelo. Dokle god um ustraje, rađanje je neizbježno.

Umjetnički prikaz pet elemenata

Čim se ljuska uma ukloni, tijelo više nema moć ponovnog rađanja. Kada se to dogodi, Atma uskrsava u svom istinskom bezobličnom stanju. To je duhovna jednakost: Čovjek minus Um jednako Bog. Bog plus Um jednako Čovjek. Sposobnost „de-umizacije“, odnosno rastvaranja ega – koje je korijen svih mentalnih aktivnosti – je alkemija koja transmutira čovjeka u njegovo Božansko stanje. To je značenje uskrsnuća. To je također značenje Križa: rezanje „I“ (JA) poprijeko. Bez križa, smrti ego-svjesnosti, nema uskrsnuća. U tome leži sama srž Kršćanstva i uistinu svih religija.