Uskrs 2010

Uskrs

God. XXXV USKRS 2010. bR. I (41)

�retan�skrs

Sretan Uskrs

Uskrs2 MILJEVCI

GOD. XXXV. USKRS 2010. br. I (41)

lISt žUpe mIljeVcI

Raspored službe božje za Uskrs 2010. i za sve nedjelje i blagdane do 24. 12. 2010.

Dragi župljani!Za bilo kakav ozbiljan posao,

odnosno posao od kojeg očeku-jemo plodove, treba načiniti plan i program. Nalazimo se u koriz-menom vremenu. Jesmo li i mi načinili plan i program za ovu korizmu? Ili se još mučimo? Krist nam je ponudio plan: post, moli-tva i milostinja.

Postiti u smislu odricanja od jela i pića nije nimalo lako, ali je to tek početak istinskog posta. On ima dvojaki smisao: prvo oslobo-diti nas od navezanosti ili možda čak robovanja jelu i piću, a drugo odricanjem pomoći one koji imaju manje od nas. Najteži je pak post od grijeha. Njega nije moguće pro-voditi bez druge bitne oznake i odlike korizme – molitve. Žrtva mora imati svoj cilj i snagu kojom je možemo podnositi. Moramo znati za koga se odričemo i čijom snagom to možemo postići. Moli-tva nam pomaže i u jednom i dru-gom. No, molitva nam pomaže i

u trećoj oznaci i odlici korizme u davanju milostinje.

U davanju milostinje moramo se voditi Kristovim načelom: «Neka ti ne zna ljevica što čini desnica» Mt 6.3, jer milostinja nije davanje od našega materijalnog suviška, a još manje sredstvo promicanja naše humanosti. Milostinja treba biti izraz istinske ljubavi prema bratu čovjeku i prema Bogu.

U ovoj ekonomskoj krizi koja vlada i našom župom, a koja je nastala zbog krize duha, potrebno je okrenuti se duhovnim vrednota-ma koje će nas dovesti do boljitka do Uskrsa.

Svaki uspjeh ovisi o nama ko-liko se mi osobno angažiramo u njemu. Ne žalimo truda ni vreme-na koje utrošimo ako se kroz post, molitvu i milostinju pripravimo za Kristovo uskrsnuće jer će on to znati nagraditi i blagosloviti.

Neka vam bude sretno i blago-slovljeno Kristovo uskrsnuće želi Vam

Vaš župnik, fra Ivan Maletić

28. 3. Cvjetnica - sv. misa u 11 h: Drinovciprije mise blagoslov maslinovih grančica u dvorištu župne kuće

1. 4. – Veliki Četvrtak- misa Večere Gospodnje u 18 h: Drinovci- Gospin plač 1. dio

2. 4. – Veliki Petak- služba Muke Gospodnje u 16 h: Drinovci- Procesija i Gospin plač 2. dio

3. 4. – Velika Subota- Vazmeno bdijenje u 18 h: Širitovci- Vazmeno bdijenje u 20 h: Drinovci- iz misnih obreda blagoslov uskrsnih jela

4. 4. – USKRS- sv. misa u 11 h: Drinovci

5. 4. – USKRSNI PONEDJELJAK- sv. misa u 11 h: Širitovci- blagoslov kapele sv. Ane

11. 4. – BIJELA NEDJELJA- sv. misa u 9.30 h: Drinovci- sv. misa u 11 h: Širitovci

18. 4. – NEDJELJA- sv. misa u 9.30 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci

25. 4. – NEDJELJA- sv. misa u 9.30 h: Drinovci- sv. misa u 11 h: Širitovci

2. 5. – NEDJELJA – KRIZMA- procesija od župne kuće u 10.30 h- sv. misa u 11 h: Drinovci

9. 5. – NEDJELJA - sv. misa u 9. 30 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci

16. 5. – NEDJELJA –- sv. misa u 9. 30 h: Drinovci- sv. misa u 11 h: Širitovci

23. 5. – NEDJELJA - DUHOVI PRVA PRIČEST- procesija od župne kuće 10.30 h- sv. misa u 11 h: Drinovci

30. 5. – NEDJELJA – PRESVETO TROJSTVO- sv. misa u 9.30 h: Drinovci- sv. misa u 11 h: Širitovci

3. 6. – TIJELOVO - sv. misa i procesija u 10.30 h: Drniš

6. 6. – NEDJELJA - sv. misa u 9.30 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci13. 6. – NEDJELJA- sv. misa u 9.30 h: Drinovci- sv. misa u 11 h: Širitovci

20. 6. – NEDJELJA - sv. misa u 9.30 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci

21. 6. – DAN OSLOBOĐENJA MILJEVACA- sv. misa u 11 h: Drinovci


29. 6. – SV. PETAR I PAVAO- procesija u 10.30 h- sv. misa u 11 h: Širitovci






2. 8. – GOSPA OD ANĐELA- hodočašće na Visovac


Ne žalimo truda ni vremena

Župnikova uvodna riječ

Uskrs 3MILJEVCI

Uskrs 5MILJEVCI

Isticao se jednostavnošću, požrtvovnošću i vedrinom!U petak, 26. veljače 2010. u

franjevačkom samostanu Majke Božje Lurdske, nakon

duge i teške bolesti, u 42. godini života, u 22. godini redovništva i u 15. godini svećeništva, preminuo je o. fra Nediljko Jukić, svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.

Fra Nediljko je rođen 15. rujna 1968. u Zlopolju, u Dalmatinskoj zagori, od oca Jure i majke Ive. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, klasičnu gimnaziju u Sinju, a filozofsko-teološki studij u Makarskoj.

U franjevački novicijat stupio je 9. srpnja 1988. na Visovcu. Doživotne zavjete položio je 4. listopada 1993. u Makarskoj. Red đakonata primio je 20. studenoga 1994. u Splitu, a za svećenika je zaređen 26. lipnja 1995. u Splitu. Mladu misu proslavio je u rodnom Zlopolju u crkvi Svih Sve-tih, 23. srpnja 1995. godine.

Nakon svećeničkoga ređenja, fra Nediljko se opredijelio za pastoralno poslanje. Odmah iza proslave mla-de mise Uprava Provincije povjerila mu je službu župnoga vikara, od 27. srpnja 1995. do 21. listopada 1996., u župi Gospe Sinjske u Sinju. Zatim je deset godina, od 22. listopada 1996. do 17. srpnja 2006., obnašao župničku službu u župi Uznesenja Marijina u Perušiću kraj Benkovca. Nakon toga je, 20. srpnja 2006., pre-uzeo župu Presvetoga Imena Isuso-va na Miljevcima.

Zbog tešeke bolesti, 27. studeno-ga 2009., povukao se iz pastoralne službe u franjevački samostan

Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Nakon liječenja i mukotrpne patnje, okrijepljen sakramentima umirućih, fra Nediljko je spremno dočekao sestricu Smrt u društvu svoje su-braće.

U srijedu, 3. ožujka 2010., u nazočnosti mnoštva svećenika, redovnika i redovnica, rodbine, prijatelja, znanaca i župljana, u sa-mostanskoj crkvi Gospe Visovačke na Visovcu misu zadušnicu za pok. fra Nediljka predvodio je i propovi-jedao šibenski biskup msgr. Ante Ivas, a njegov životni tijek iznio je provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Željko Tolić.

Na kraju mise od fra Nediljka su se oprostili: u ime samostanske obi-telji iz Zagreba gvardijan fra Slaven Milanović Litre, u ime samosta-nske obitelji na Visovcu gvardijan fra Mate Gverić, u ime rodne župe fra Stipe Bešlić, u ime župe Peru-šić gosp. Ante Bačić, u ime kolega njegov rođak fra Jozo Jukić, a brzoj-navno u ime Zadarske nadbiskupije dijecezanski vikar don Milivoj Balo-banić i u ime općine Drniš gradona-čelnik gosp. Ante Dželalija.

Nakon mise zadušnice gvardi-jan fra Mate Gverić predvodio je sprovodne obrede. Fra Nediljko je pokopan u samostansku grobnicu na Visovcu.

Fra Nediljko ili Brajo, kako su ga subraća rado nazivali, iako boležljiv, kako je naglašeno u oproštajnim govorima, isticao se franjevačkom jednostavnošću, svećeničkom požr-tvovnošću i kršćanskom vedrinom.

IN MEMORIAM fra Nediljko Jukić

Ostao si voljen

(posvećeno pok. fra Nediljku Jukiću)

Još uvik u mislima mojim

Sve me sića – pred očima stojiš

Tamna soba puna tvojih stvari

A tvoj habit iza vrata stoji

Tvoja djela o Tebi govore

Ostao si voljen ovom kraju

Nagradu ćeš primit od Boga

Tvoje misto čeka te u Raju

Dan i danas riči su u meni

Pričaju ih seljani u selu

Dobri ljudi bit će nagrađeni

Kada dođu gore uzvišenu

Budimo dobri i volimo Boga

Jer nas sudba slična čeka

Ove riči što ih pišem

Neka budu makar nada neka.

Branko Šarac

Uskrs4 MILJEVCI

Slijedimozov i porukuuskrslogaGospodina

On iz groba govori iz osobne uskrsne novosti života. Ljudi nad grobovima govore kako ovaj život teško da ima pravoga smisla, jer završava u smrti. On iz groba po-ručuje da život zaista ima smisla, jer ga Bog uskrsava na „Život u izobilju“.

Samo je jedno potrebno, poru-čio je Uskrsli s križa, pod kojim je stajala Gospa Marija: „U ruke tvoje, Oče, predajem Duh svoj!“ Potrebno je predati se u ruke Bož-je. I živjeti kao Marija: “Neka mi bude po tvojoj Riječi“, sve do kri-ža i groba. Tada se događa Tajna Uskrsnuća kao tajna sjemena u zemlji, koje umirući rađa novim plodovima života. „Tko vjeruje u me, ako i umre živjet će!“ To je Kristova uskrsna novost života.

„Još za mraka dođe Marija Mag-dalena na grob Isusov“, piše Uskr-sno Evanđelje. A iz toga mraka, rodilo se uskrsno svitanje i jutro. Jurnula je u svijet nova svjetlost: „sunce pravde Krist Gospodin Bog naš“.

Braćo i sestre, uskrsnici: Uđimo u tajnu Kristova života i smrti, u daru Bogu i bližnjima. Krist će nas uvesti u svjetlo uskrsnuća… A onda zajedno slijedimo njegov trag. Razglašujmo ljepotu Božje Istine o ljudskom životu i putu. I zajedno s Kristom uskrslim, i zajedno s braćom i sestrama gra-dimo bolju, pravedniju i sretniju zemlju, u svojim srcima i obitelji-ma, u svome gradu i selu, u svojoj domovini, posvuda gdje živimo i djelujemo. To je zov i poruka Uskrsloga Krista Gospodina!

Svima koji ste krštenjem uci-jepljeni u njegov život, smrt i uskrsnuće, u njegovo ime i u ime njegove Crkve koja je u našoj ši-benskoj biskupiji, poručujem: Krist je uistinu uskrsnuo, živ je među nama i danas i uvijeke!

Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs!

Aleluja!

Vaš biskup + Ante

Ima jedno mjesto na zemlji koje ne može izbjeći ni jedan čovjek. To mjesto je grob. Sva-

ki čovjek, ma tko i kakav on bio, i ma gdje on živio, biva jednom donesen i unesen u grob. Svaki čovjek, pa tako i čovjek Isus Krist, bi ukopan u „novi grob“. Rekli bi-smo, ništa novo!

Ali, Isus je jedini od ljudi iz gro-ba izišao živ i progovorio. I dok drugi ljudi govore nad grobovima o smrti, On iz groba govori o ži-votu. Ljudi nad grobovima govore o zastoru koji pada i zatvara se, On govori o zastoru koji se diže i otvara.

Ljudi nad grobovima govore kako više nema dalje, kako je to suton i zalaz, mrak, noć i kraj. On iz groba govori kako ima dalje i više, i kako ima novo svitanje i jutro, i novi početak. I kako ima dan koji nema zalaza, jer je u nje-mu vječno Božje svjetlo.

Ljudi nad grobovima govore o „sjenama“ života i smrti u ne-stvarnim slikama i simbolima.

USKRSNA ČESTITKA O. BISKUPA

�ristov zov i poruku

temeljno usmjerenje za skladan životDESET ZAPOVIJEDI (uvod)

Deset Božjih zapovijedi za-uzimaju važno mjesto u kršćanskome moralnom

nauku. Već ih djeca na vjeronauku uče napamet, i mnogi ih do konca života koriste kao vrlo prikladan obrazac za osobni ispit savjesti. Tako i u evanđelju Isus onom bogatom mladiću koji ga je pitao „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ (Mk 10,17) najprije kaže „Zapovijedi znadeš“ (Mk 10,19) a tek onda ga (nažalost neuspješno) poziva da ostavi sve i pođe za njim.

Deset zapovijedi su dakle opći preduvjet nasljedovanja Isusa koji vrijedi za svaki oblik kršćanskoga života.

O iznimnoj važnosti deset za-povijedi u svetopisamskoj objavi svjedoči i sama činjenica da se one u gotovo istovjetnom obliku navode na dva mjesta u Petoknji-žju ili Tori. Prvi put deset zapovi-jedi ili deset riječi (eseret hadeba-rim) nabrojeno je u knjizi Izlaska (20,1-17), a drugi put u knjizi Po-novljenog zakona (5,6-21). Stoga, da bi uopće pristupili razmišljanju o svakoj pojedinoj zapovijedi po-trebno je najprije promotriti ta dva konteksta u kojim se one na-laze u Svetome pismu.

Knjiga IzlaskaTri mjeseca nakon Izlaska iz

Egipta Izraelci dolaze pod brdo Sinaj. Na tom brdu Bog se pre-thodno ukazao Mojsiju u gorućem grmu (Izl 3,1-6) i upravo s toga mjesta poslao ga u Egipat da izve-de njegov narod iz ropstva. Nakon mučnih pregovara s faraonom i konačnoga pobjedonosnog prela-ska preko Crvenog mora, Izraleci dolaze pod Sinaj. Mojsije se penje na brdo i Bog mu daje Zakon u kojem je sadržano sve što je Nje-govom narodu potrebno za život. Međutim, u mnoštvu različitih propisa koji se tiču svakodnevno-ga osobnoga, obiteljskoga, vjer-skoga i društvenoga života, deset zapovijedi ima posebno mjesto. To je izraženo dvjema činjenica-ma. Prvo, deset zapovijedi stoji na samom početku sinajskog zakona, te su svi daljnji propisi zapravo samo njihova detaljnija razrada. I drugo, dok ostale propise Bog go-vori Mojsiju koji ih onda prenosi narodu, deset zapovijedi Bog je izrekao tako da ih čitav narod čuje izravno na svoje uši:

„Nato Jahve reče Mojsiju: ‘Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku da narod čuje kad budem s tobom

govorio i da ti zauvijek vjeruje’.“ (Izl 19,9).

A nakon što je Bog izgovorio Deset zapovijedi narod iz straha moli Mojsija da on sam razgovara s Bogom:

“Narod ostane podalje, a Mojsi-je pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. (Izl 20,21)

Iz te dvije slike možemo izvesti još dvije zaključne poruke.

Činjenica da Bog izgovara Deset zapovijedi tako da ih čitav narod čuje na slikovit način ističe da su te zapovijedi upisane u svaku ljudsku savjest, a uloga Mojsi-ja koji posreduje narodu daljnje Božje riječi, može se usporediti s ulogom onih ljudi koji nam poma-žu u njihovu posvješćivanju, razu-mijevanju i vršenju u konkretnim životnim situacijama.

Ponovljeni zakon Ponovljeni zakon posljednja je

knjiga Petoknjižja i po svojoj knji-ževnoj strukturi ona se sva događa u jednome danu, i to danu Mojsi-jeve smrti, četrdeset godina nakon izlaska iz Egipta.

Izraelci se nalaze „s onu stranu Jordana“ (Pnz 1,1) to jest neposred-no pred ulazak u obećanu zemlju i Mojsije, koji će umrijeti prije prela-ska Jordana, izgovara četiri velika govora u kojima podsjeća narod na Zakon koji im je Bog dao na Sinaju (Pnz koristi naziv Horeb).

Tako, u svom prvom govoru Mojsije ponovno navodi deset za-povijedi, i u uvodu kaže:

“Čuj, Izraele, naredbe i zapovije-di što ih danas izričem u tvoje uši! Naučite ih, držite i vršite. Jahve, Bog naš, sklopio je s nama Savez

na Horebu. Nije Jahve sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi. Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu usred ognja.“ (Pnz 5,1-4)

Taj Mojsijev uvod temeljan je za razumijevanje važnosti deset zapo-vijedi i sinajskog zakona uopće. U trenutku kada izgovara rečenicu „Nije Jahve sklopio taj Savez s na-šim očevima, nego baš s nama svi-ma koji smo danas ovdje živi“ Moj-sije ima pred sobom ljude od kojih je većina rođena u pustinji, to jest tek poslije objave na Sinaju, dok će sav narod koji je izišao iz Egipta, uključujući i Mojsija, pomrijeti pri-je ulaska u Obećanu zemlju.

Ljudi koji će ući u Obećanu ze-mlju, nisu, dakle, bili doslovno pri-sutni u trenutku kad je Bog govo-rio narodu na Sinaju, i upravo zato Mojsije ističe kao se Božje zapovi-jedi ne odnose samo na onaj prošli naraštaj, od prije četrdeset godina nego „na sve nas danas“. Taj „da-nas“ ima neprolaznu vrijednost i tiče se svakoga čovjeka u njegovu vremenu, te Deset Božjih zapovi-jedi i nama danas daje temeljna usmjerenja za skladan i sretan ži-vot na zemlji.

postaju članovi božjeg naroda

ma i kršćanskim obvezama; krstitelj se treba uvjeriti da je tijekom katekumenata prokušana u kršćanskom životu te je treba potaknuti da se pokaje za svoje grije-he jer se sakramentom krštenja brišu svi naši grijesi. U smrtnoj pogibli pak, odraslu se osobu može krstiti, ako ima barem neko znanje o glavnim vjerskim istina-ma te očituje volju da se krsti te obeća da će održavati zapovijedi kršćanske vjere.

Roditelji trebaju voditi brigu da se dijete krsti u pr-vim tjednima i pripremiti se za takav čin. Dijete ako se nalazi u smrtnoj opasnosti mora se krstiti bez ika-kve odgode. Za dopušteno krštenje djeteta treba da: pristanu roditelji, barem jedno od njih ili onaj koji ih zakonito zamjenjuje; da ima osnovane nade da će dije-ti biti odgojeno u katoličkoj vjeri u protivnom neka se krštenje djeteta odgodi, pošto se razlog obrazloži rodi-teljima. U slučaju smrtne pogibli dopušteno je krstiti dijete katoličkih dapače i nekatoličkih roditelja i bez volje roditelja. Nedonoščad, ako su živi, neka se krste kad god je to moguće.

Kršteniku za krštenje, ako je moguće, treba dati kuma. Zadaća je krsnog kuma: pomagati odraslom kr-šteniku u pristupu u kršćanstvo, ako se radi o djetetu, onda kum dijete zajedno s roditeljima trebaju predsta-viti za krštenje. Nakon krštenja, kum treba nastojati da kumče provodi kršćanski život u skladu sa sakra-mentom krsta i da vjerno izvršava obveze povezane s krštenjem.

Za službu kuma ili kume traži se: - da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako ih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti zadaću odno-sno službu kuma;- da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako di-jecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdanog razloga treba dopustiti iznimku; - da je katolik, potvrđen, već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;- da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili pro-glašenom kanonskom kaznom;- da nije otac ili majka krštenika

Krštenoj osobi koja ne pripada Katoličkoj crkvi ne smije se dopustiti da bude kuma ili kuma, osim zajed-no s katoličkom kumom, i to samo kao svjedok kršte-nja.

Župnik mjesta krštenja treba brižljivo i bez odgode upisati u matice krštenih podatke o krštenoj osobi.

I na kraju ovoga kratkog prikaza treba naglasiti da roditelji i kumovi te posebno župnici trebaju krštenike uvijek poučavati i podsjećati na obećanja koja su dali na krštenju te da se moraju uvijek opirati svim napa-stima koji vrebaju sa strane mrzitelja Boga, Crkve i lju-di koji su djeca Božja. Krštenici su na krštenju postali članovi Božjega naroda – u našem slučaju Katoličke crkve i njezinih struktura kao što su biskupija i župa. Krštenici – vjernici, kao katolici, imaju vlastite obveze i prava u Crkvi koja je majka i učiteljica.

Jure Brkan

Prema kršćanskoj tradiciji i predaji, sakrament krštenja je prvi od sedam sakramenata Novoga zavjeta. Krštenje je preduvjet za primanje bilo

kojega drugog sakramenta i prvi sakrament kršćan-ske inicijacije: krštenje, potvrda (krizma) i Euharistija. Primanjem sakramenata inicijacije, prema katoličkom nauku, čovjek koji je rođen s istočnim grijehom, s Isusom Kristom postaje jedno s Njim je suumro, su-ukopan i suuskrsnuo te je kao takav oslobođen vlasti tame i primio duh posinjenja – postao novo stvorenje u Isusu Kristu.

Isus je svojim učenicima zapovjedio «Idite i učini-ti sve narode mojim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga» (Mt 28,19). Krštenjem u Katolič-koj crkvi ili ako je već netko valjano primio krštenje u nekoj drugoj kršćanskoj crkvi te je primljen u zajed-ništvo s Katoličkom crkvom, postaje članom Katolič-ke crkve. Krštenjem vjernik, postaje, također i član župne zajednice. U njoj postaje dionik Kristove sve-ćeničke, proročke i kraljevske službe te je, kao takav, pozvan i poslan da živi sveto i da apostolski djeluje u Crkvi i svijetu.

U Katoličkoj crkvi imamo krštenje djece ili odraslih koje krstitelj podjeljuje po redu obrednih bogoslužnih knjiga, izuzevši slučaj hitne potrebe kada se mora ob-državati samo ono što se nužno zahtijeva za valjanost sakramenta krsta.

Prema crkvenim propisima, za krštenje se treba dolič-no pripraviti. Odraslu osobu valja, prije krštenja, po-stupno pripraviti u za to predviđenom katekumenatu, a kad je u pitanju krštenje djece, župnici roditelje djece i izabranog kuma ili kumu trebaju poučiti o značenju sakramenta krsta te s obvezama i dužnostima koje imaju prema kršteniku. To župnik može na način kako mu okolnosti dopuštaju.

Krštenje treba biti vodom: uranjanjem ili polije-vanje. Roditelji, kumovi i župnici neka ne daju ime kršteniku koje vrijeđa kršćanske osjećaje i koje je su-protno kršćanskim načelima.

Redovito, treba, krštavati u župnoj crkvi ili nekoj drugoj crkvi: neredovito se može čak, ako na to sili koji drugi pastoralni razlog ili nužna potreba, krštavati u privatnim kućama ili bolnicama, ali za takve slučajeve treba tražiti dopuštenje mjesnog ordinarija.

Za krštenje odraslih, barem onih koji su navršili 14. godinu života, treba obavijestit dijecezanskog biskupa da ih on sam krsti, ako to smatra potrebnim jer je re-doviti djelitelj sakramenta krštenja biskup pa župnik (svećenik) ili đakon. U slučaju spriječenosti redovitoga krstitelja, krstiti može također i izvanredni krstitelj: katehist ili netko drugi kojega za to ovlasti mjesni or-dinarij. U slučaju prijeke potrebe, krstiti može svaki čovjek (muškarac i žena) koji ima potrebnu nakanu. Župnik može valjano krstiti samo na teritoriju svoje župe ili na teritoriju druge župe uz dozvolu dotičnog župnika ili biskupa. Krstiti se može samo osobu koja još nije krštena.

Odrasla osoba, prije krštenja, treba očitovati volju da se krsti; treba biti dovoljno poučena u vjerskim istina-

�ršteniciKRŠTENJE

Uskrs10 MILJEVCI Uskrs 11MILJEVCI

Još od malih nogu idem s rodi-teljima u crkvu i primio sam svete sakramente krštenja, is-

povijedi i pričesti. Mislim da sam dosta naučio o vjeri pa mi je po-nekad teško kad čujem od mojih prijatelja i još nekih u školi kako je sakrament Potvrde – Krizme samo formalnost, kako će biti do-bre hrane ili kako će biti dobrih darova.

A ja znam kako se za ovaj sa-krament mi sami trebamo odlučiti vjerovati i dobiti darove, ne one od rođaka i prijatelja, već darove Duha Svetoga koji će nas učvršći-vati u našoj vjeri, koji će nam po-moći da uvijek izaberemo ispravni

Zašto se želim krizmati

put, put koji nam je pokazao Isus Krist.

Ponekad me uhvati malo strah dok razmišljam mogu li ja to sve, kako će me to pohoditi Duh Sveti, a onda se pomolim u nadi da će mi dragi Isus dati snage i hrabro-sti i pokazati mi pravi put. I onda se s mojim osjećajima treme mi-ješaju osjećaji iščekivanja, osjeća-ji nade i vjere kako ću ja svojom odlukom primiti pečat dara Duha Svetoga, potvrditi se kao član Ka-toličke crkve jer ja to želim svim srcem, svojom mišlju i cijelim svo-jim bićem.

Filip Lovrić

Novi kip sv. Ivana KrstiteljaU crkvi Imena Isusova nalazi

se niša, ostatak nekadašnjeg oltara, u kojoj je do rata bio

kip od gipsa sv. Ivana Krstitelja visine 120 cm. Za vrijeme Domovinskog rata taj kip je devastiran i nije bila moguća njegova obnova. Stoga je ovih dana kupljen novi kip sv. Ivana visine 120 cm od poliestera koji je našoj župi da-rovao Ivan Malenica, sin Ante Maleni-ce iz Brištana Donjih koji žive u Bro-darici kod Šibenika. Neka darovatelja trajno prati zagovor njegova imenjaka sv. Ivana.

U susret KrizmiDuša mi u punom sjaju blista

Postajem svjedokom Isusa Krista

Jedva čekam dan Krizme svojeKada ću zauvijek upotpuniti srce

svoje

Moram priznat da me pomalo strah hvata

Bojim se da ću krivo pokucati Isusu na vrata

Trudim se biti što bolja U tom mi pomaže moja jaka volja

Na dan krizme Duh Sveti mi 7 darova daje

Da mi vječno iz srca sjaje

Duha mudrosti i razuma primamDa ih za cijeli život imam

Primam duha savjeta i jakostiDa se lakše borim protiv svih pakosti

Primam duha pobožnosti i znanja Da bolje shvatim svoja zvanja

Božjim strahom se ispunjam Da Boga poštujem i na njega se

ugledam

Od svog krštenja pa do dana toga Učvršćujem svoju vjeru u Boga

Bog me na još kušnji šaljeA ja kao pošten vjernik idem dalje.

Tea Vlaić

kriv, koliko kod njega ima ljubavi kad na tom križu ponese sve naše grijehe, znajući što ga čeka ali samo zato što nas toliko voli da se žr-tvuje za nas.

Gledajući treću sliku “Isus pada pod križem” – mislim koliko je bio te-žak njegov križ, a koliko su samo teški naši grije-si što mu ih stavismo na teret.

“Isus sreta svoju sv. Majku” – kome li je samo bilo teže: majci koja ga je gledala pod križem ili koji je rastužio svoju maj-ku, koliko li je samo tuge bilo u tom susretu.

Na 5. slici “Šimun po-maže Isusu” – zašto nije bilo više ljudi koji bi po-mogli, ima li danas ljudi koji bi nesebično pomo-gli.

“Veronika pruža Isu-su rubac” – i sa malim dobrim djelima možemo

pomoći, pružiti rubac ili reći dvije tople riječi i već smo dobro učinili.

Na 7. stajalištu “Isus ponovno pada pod kri-žem” – zašto ljudi ponav-ljaju svoje grijehe, zašto ne nauče ništa iz svojih grijeha, zašto su tako slabi…

Na 8. slici “Isus tješi jeruzalemske žene” – ko-liko li nesebičnosti kada u svojim preteškim mu-kama smogne snage tje-šiti i umirivati preplašeni svijet.

“Isus pada treći put pod križem” – a ja pomi-slih kad bi se zbrojili svi grijesi na ovom svijetu koliko bi ih samo bilo, tko bi to mogao ponijeti.

“Isusa svlače i poije žučju” – popi on svu gor-činu mjesto nas, a oni mu i haljine odnesoše.

Na 11. slici “Isusa pri-bijaju na križ” – tu sam sliku najviše promatrao.

Nedjeljom kad sudjelujem u križnom putu ja

u svojim mislima pokuša-vam shvatiti kako i zašto je to bilo. Promatram sli-ke, razmišljam…

Slušam: “Isus je osu-đen na smrt”, a ja mislim zašto ga osudiše, kakvi su to ljudi koji ga osudiše.

“Isus prima na sebe križ” – uze na sebe tako težak križ, a ništa nije

Koliko li je boli pretrpio, jesu li to uopće ljudi koji to učiniše, a Isus im se predao bez opiranja i što-više svima oprašta.

“Isus umire na križu” – kod ove slike uvijek se sjetim onih riječi: “Bože moj neka bude volja tvo-ja”.

Na 13. slici “Isusovo tijelo u Marijinu krilu” – koliko je teško bilo kad ga je susrela pod križem, a koliko li je onda teško kad majka drži mrtvo ti-jelo svoga sina…

“Isusa polažu u grob” – promišljam kako nam je Isus htio reći kako svi jednoga dana moraju umrijeti i kako će se tek onda susresti s njim. I htio je reći da i patnja i smrt nikada nisu uzalud-ni jer je to prolaz kojim se dolazi do Isusa, do slobode, do oprosta, do spasenja i Oca njegova i našega.

Petar Lovrić

KorizmaS korizmom, koju

smo započeli, otva-ra se novi dio naše-

ga vjerničkog života. Isus je četrdeset dana boravio u pustinji i tamo se pri-pravljao molitvom i po-stom za svoje poslanje. Zato nam je Isus uzor i put u ovome vremenu priprave za naš najveći blagdan – Uskrs.

Sotona ni Isusa nije ostavio na miru. On se, s pouzdanjem u Oca, odupro đavlu i došao do pobjede, do Uskrsnuća. A mi?

Korizma je poziv na obraćenje. Ako smo se iznevjerili Bogu, on nam po Isusu daje mogućnost

pomirenja. Sve koriz-mene nedjelje Božji su poziv ljudima na obraće-nje. Evanđelja svjedoče o Božjoj ljubavi koja upor-no doziva sve svoje grije-hom udaljene sinove na pomirenje. Grijeh čovje-ka odvaja od Boga pa na taj način postaje čovjek zatvorena srca. Bog čo-vjeku uvijek omogućuje mir i daje mu priliku da postane bolji čovjek.

Zbog toga se posebno u ovim danima korizme moramo upitati postoji li netko osamljen, tužan, bolestan i siromašan. To je prostor za radosne po-kore, osmišljene molitve, ljubavi i solidarnosti za

druge. Poslije korizme i Velikog tjedna dolazi Uskrs. Je uskrsnuo! Ale-luja!

On je proživio naš život, okusio našu bol i patnju. Prihvaćajući križ i nama je pokazao kako i nevolju možemo, uz Bož-ju pomoć okrenuti na do-bro. Uskrsnuti za mene znači ponovno živjeti.

Živjeti život za Isusa Kri-sta. Pratiti njegove stope, njegovu ljubav i dobrotu. Isus je uskrsnuo zbog nas da bi pokazao koliko nas voli i želi uputiti k pravom cilju. Zato bismo svi mi trebali živjeti za Isusa. To je pravi put za bolji i ljepši život.

Josip Galić

Put Križa


Najave materijalnih radova u našoj župi

Pri završetku su radovi na uređenju naše mrtvačnice kod crkve Imena Isusova.

Nakon završetka i dobivanjem uporabne dozvole počet ćemo obavljanje sprovodnih obreda iz naše mrtvačnice. Nekoliko sati prije dogovorenog termina poko-pa naših pokojnika mrtvačnica će biti otvorena s izloženim lijesom gdje će se moći žalovati rodbini pokojnika i odakle će se u povorci krenuti do crkve gdje ćemo slaviti misu zadušnicu i nakon mise oba-viti ukop. Kad mrtvačnica dobije uporabnu dozvolu bez razlike iz čije će obitelji biti pokojnik počet ćemo s ovom praksom.

U tijeku je dobivanje zemljišta gdje ćemo započeti izgradnju i mr-tvačnice kod crkve sv. Petra i Pa-vla. Kad dobijemo zemljište počet ćemo s radovima.

Pored župne kuće počeli su ra-dovi na izgradnji vjeronaučne dvo-rane. Ta će dvorana služiti za razne susrete, održavanje župnog vjero-nauka kao i za zajednička druže-nja naše župe. Svi oni koji mogu svojim financijskim sredstvima kao i u građevinskom materijalu pripomoći izgradnji ove dvorane, dobro su došli.

Crkva Imena Isusova već godi-nama zbog kapilarne vlage vlaži. Zbog toga smo se odlučili za teme-ljitu sanaciju ove crkve. Najprije ćemo urediti vanjski plašt crkve pri čemu ćemo izvana obiti sve sljubnice (fuge) između kamenja, promijeniti dotrajalo i ispucalo ka-menje, napraviti drenažne kanale oko crkve i urediti zabat (pročelje) crkve koje je nakon požara u crkvi

nadograđeno, ali ne ravnomjerno. To planiramo napraviti do dana proslave oslobođenja Miljevaca. Nakon toga ako financijska sred-stva budu dopuštala, pristupit ćemo i unutarnjoj obnovi crkve. Planiramo promijeniti pod crkve gdje bi postavili umjesto sadašnjeg brušenog betona, koji nije primje-ren za jednu crkvu, kamene ploče pri čemu bi napravili toplinsku i hidroizolaciju. Dotrajalu žbuku unutar crkve zamijenili bismo no-vom, postavili novu stolariju kao i vjetrobranska vrata. Tako uređena crkva zahtijeva i nove drvene klu-pe primjerene ovakvoj crkvi. Cijela investicija premašuje financijske mogućnosti nas ovdje pa stoga mo-limo pomoć i iseljenih Miljevčana kao i onih koji osjećaju za ovu župu ratom namučenu.

U crkvi sv. Petra i Pavla postav-ljena su vjetrobranska vrata kao i podest ispod klupa da nije u zim-skim danima hladno nogama. U planu je postavljanje i novog poda tako da se uredi i lađa crkve kao što je uređen i prezbiterij. Sadaš-nja Čoka (središnji luster u crkvi) nije dovoljna da rasvijetli cjelu crkvu stoga tražimo donatora da nam donira veću Čoku za crkvu sv. Petra i Pavla čija je vrijednost oko 30.000,00 kn, a sadašnju ćemo sta-viti na kor crkve.

Naša groblja su postala, na ža-lost, tijesna jer je sve više i više vas koji se želite pokopati u rodnoj grudi. Stoga smo odlučili proširiti naša oba groblja i urediti ogradne zidove. I ovo iziskuje znatna finan-cijska sredstva pa vas molimo za pomoć.

Fra Ivan Maletić

RADOVI

I ove godine uspjeli smo obogatiti njihov mladi i veseli život darovima za

Božić. Članovi župnog Cari-tasa svojim nesebičnim zala-ganjem i aktivnostima pripre-mili su darove za svu vrtićku i školsku djecu na Miljevcima. Bilo je to prekrasno ozračje na samoj božićnoj priredbi u školi u Drinovcima, 23. pro-sinca 2009. godine. Uz pri-godan program sve skupine su pokazale svoje darovitosti kroz pjesme, recitacije, glumu i ples, a onda… Niz stubište škole spustio se Djed Božić-njak i dobre tete koje su no-sile velike vreće s darovima. Radost, smijeh, vrisak i plje-sak prolomili su se kroz ško-lu, a iznenađenje i nevjerica mogli su se uočiti na svim li-cima, osobito kod djece iz vr-tića. Bilo je zbunjenosti, neki su postavljali pitanja Djedu Božićnjaku, a većina je samo radosno šuškala vrećicama punim slatkiša i igračaka.

Drago mi je da tu tradiciju nismo prekinuli, a nadam se da će uvijek biti dobrih kr-šćanskih duša, spremnih po-dijeliti radost Božića sa dru-gima. Ono što me žalosti jest činjenica da svake godine pri-premimo desetak darova ma-nje, jer se i manje djece igra po miljevačkim dvorištima. Bože, učvrsti vjeru i svijest u naše mlade, da shvate kako je obitelj potvrda kršćanske vje-re i blagoslov u životu.

Marija Kulušić

Darovi za mlade miljevčane

Počela izgradnja vjeronaučne dvorane


Svetoga Josipa, zaštitnika obitelji, još je 1687. godine Hrvatski sabor proglasio

zaštitnikom hrvatskog naroda i naše domovine. Na njegov dan, 19. svibnja, grupa Miljevčana našla se u franjevačkom samostanu Karin gdje su, uz misno slavlje koje je predvodio naš fra Šime Samac, do-stojno i lijepo obilježili spomendan svetoga Josipa.

Sudomaćini obilježavanja, uz gvardijana samostana fra Mlade-

Na Uskrsni ponedjeljak, 5. travnja u 12.30 sati obavit će se blagoslov novosagra-

đene kapele sv. Ane na kružnom toku u Brištanima.

Podsjećamo da je inicijativa za uređenje toga nepreglednog križa-nja zaraslog u smriku i draču, kre-nula od fra Šime Samca koji je za kapelu iz Rima donio kip sv. Ane. Uz pomoć županijskih cestara, kao i niza drugih donatora (o kapeli i donatorima pisali smo u božićnom broju našega lista) uređen je kruž-

MIlJEVČANI NA SV. JOSIPAPROJEKTI

Proslava u Karinu

Blagoslov kapele sv. Aneni tok i podignuta skladna kapela.

Blagoslov je na Uskrsni ponedje-ljak nakon svete mise koja je u cr-kvi sv. Petra i Pavla u Širitovcima. Nakon blagoslova kapele predvi-đeno je druženje u novosagrađenoj kući Ive i Ružice Kisić. Vjerujemo da će se mnogi Miljevčani, osobito Ane, Anke, Ančice kao i njihova djeca, supruzi, roditelji,... okupi-ti toga dana da zajedno sa našim župnikom fra Ivanom Maletićem i fra Šimom Samcem budemo svje-doci toga lijepoga čina.

ce. Želja župnika je na ovaj način planski graditi i uređivati groblje i, uz to, omogućiti svakoj obitelji stjecanje grobnice po povoljnijim uvjetima jer bi se gradilo istodobno više grobnica pa bi slijedom toga i cijena izgradnje bila niža. Sve de-taljnije informacije možete dobiti od župnika. Zamisao je da se gra-de jednostruke grobnice sa tri uko-pna mjesta (tri police) te dvostruke grobnice sa šest ukopnih mjesta (šest polica). U svakom bloku bilo bi po šest grobnica.

Oko groblja uz crkvu Imena Isu-sova, nakon proširenja za dva reda grobnica, podigao bi se kameni zid, postavila rasvjeta i asfaltirala staza kuda bi išla sprovodna po-vorka. Naime, zamisao je da od

a) U groblju uz crkvu Imena Isusova a) Jednostruku grobnicu (3 ukupna mjesta)

b) U groblju uz crkvu sv. Petra i Pavla b) Dvostruku grobnicu (6 ukopnih mjesta)

Ime i prezime:

Adresa:

Broj telefona:

Zainteresiran sam za grobnicu: (zaokruži izabranu varijantu)

ANKETNI LISTIĆ✂

✂

Popunjeni kupon molimo poslati poštom, faxom ili mailom na adresu župnog ureda Župe Miljevci.

Grade se nove grobnicenove mrtvačnice sprovodna kolona ide preko Braštine, uz sjeverni zid groblja, zatim uz istočni zid groblja dolazi ispred crkve, da put bude u smjeru kretanja sunca, a ne „nao-pako“. Uz stazu koju bi asfaltirali, zasadili bi i drvored.

Nakon završetka izgradnje mr-tvačnice uz crkvu Imena Isusova, prići će se izgradnji mrtvačnice u Širitovcima, uz crkvu sv. Petra i Pa-vla. Trenutno se radi na ishođenju dozvola, namjeravamo početi i sa ravnanjem i uređenjem terena za izgradnju mrtvačnice.

Anketa će pokazati kolika je po-treba miljevačkih obitelji za novim grobnicama, tada će se moći prići i planiranju uređenja i izgradnje groblja. Treba istaknuti da više nitko neće moći graditi grobnice na način na koji se to godinama radilo, bez plana i uklapanja u za-dane okvire. Ovo je test našega do-stignutog stupnja razvoja i razumi-jevanja i upravo na ovom pitanju pokazat će se naša kultura i naš odnos prema onima koji su poko-pani na našim grobljima. Namjera je i zaposliti radnika čija će stalna obveza biti održavanje dvaju na-ših groblja, košenje trave, čišćenje, uređivanje staza kao i otvaranje groba na dan sprovoda. Bez toga, sve teže će naši sprovodi biti nalik željenom civilizacijskom dosegu kakvog zaslužuju naši pokojnici.

Naše crkve i naša groblja ogledalo su naše vjere i naše kulture, mjesta gdje

se najbolje testira naša ljudskost i odnos prema našim precima. Treba biti iskren pa reći da nam trenutno stanje groblja nije na po-nos. U njima se godinama gradilo i radilo bez ikakvog plana i kako se kome prohtije, ona su neuređena, gotovo zapuštena, prepuna sme-ća, svjedoče o nebrizi i izostanku ljudskog odnosa prema našim pre-minulim.

Kako bi se to promijenilo, župni ured je krenuo u akciju planske izgradnje grobnica. Radovi su već počeli u groblju uz crkvu Imena Isusova. Mnogi su župljani već pi-tali za mogućnost izgradnje grobni-

ŽUPA MILJEVCI22324 Drinovci/Miljevci

Tel/fax. 022/882-055Mob. 098/361-918

[email protected]

ih je stiglo iz Šibenika, uz Jollyja došli su Mirko Kulušić Pekar, Ne-ven Bačić, Ante Malenica, s Milje-vaca su stigli Živko i Ivica Galić, iz Splita Ivan Pulić i Miroslav Ivić, iz Zagreba, ravno sa sjednice Sabora, stigao je Ante Kulušić, iz Zadra Jakov Bačić. Ugodno druženje, uz riblje specijalitete (bio je petak) za koje se pobrinuo Jolly, zdravice i čestitke njemu i svim Miljevčani-ma sa imenom Josip, Josipa, Joso, Jole,.., nezaobilazne razgovora o projektima koje Miljevački sabor planira realizirati, potrajalo je do večeri. Ljepota Karina, samostana, crkve i zvonika, ugoda druženja, ljepota svete mise, poučnost fra Šimine propovijedi i zagovor sv. Josipa, vjerujemo da će pomoći u želji da se ostvare nakane za koje smo molili, da naše obitelji prati zdravlje i sreća, da živimo u obilju vjere koja će biti zalog sreći obite-ljima svih naših Miljevčana, kao i naše domovine u cijelosti.

na, bila su naša dva Miljevčana. Fra Šime Samac, koji je već duže vrijeme u samostanu u Karinu i koji je u samostanskoj crkvi pred-vodio misu i propovijedao o sv. Jo-sipu, zaručniku Bezgrešne Djevice Marije i Kristovu skrbniku, brinuo se o duhovnoj strani, a na svoj imendan naš Josip Stojanović Jolly potrudio se za onu „tjelesnu“ stra-nu. U prelijepi Karin tog su sun-čanog poslijepodneva Miljevčani pristizali sa svih strana. Najviše

Uskrs16 MILJEVCI UskrsMILJEVCI

Točno u ponoći Badnje noći 2009. zazvonila su zvona crkve sv. Petra i Pavla kao i svake godine na današnji dan kako bi označili početak sve-te mise kojom slavimo rođenje Isusovo. Njihov zvon čuo se cijelom na-

šom župnom zajednicom u svetoj i tihoj noći, kakva je bila ovogodišnja noć, kako bi i oni koji nisu mogli biti prisutni s nama osjetili radost svete noći.

Djeca, mladići i djevojke, muškarci i žene, djedovi i bake, naši muževi u kabanovima, svi kao jedan, predvođeni našim crkvenim zborom, zapje-vali su: Svim na zemlji mir veselje…. Zapjevali su anđeosku pjesmu kojoj je anđeo navijestio pastirima rođenje Kristovo… Bez uvježbavanja, bez priprave jer je iz srca i iz ljubavi pjevana, pjesma je odjekivala crkvom i našim srcima složno i jedinstveno. Ovo i jest noć jedinstva i ljubavi koja se razlijeva u srcima ljudi kako je naš župnik i naglasio u svojoj propo-vijedi.

Mir i ljubav u srcima našim najviše se osjetila na kraju svete mise kad smo jedni drugima čestitali sretno i blagoslovljeno Kristovo porođenje, kad smo željeli svima zdravlje, sreću ali najviše blagoslov Božji, što nam je svima i najpotrebnije i zašto se Krist i rodio.

Lijepo je i ushićeno bilo biti dionik ovogodišnje mise Ponoćke u našoj crkvi sv. Petra i Pavla. Sudionica

miljevačka ponoćka

U dogovoru s odborom, koji djeluje u Zagrebu za održavanje milje-vačkih susreta i mise, novi župnik fra Ivan Maletić dogovorio je da se tradicija ne prekine, da se misa za iseljene Miljevčane koji

se nalaze u Zagrebu i okolici održi. Na treću nedjelju došašća 13. prosin-ca 2009. tako su se u Zagrebu u samostanu Majke Božje Lurdske našli mnogi Miljevčani sa svojim župnikom i miljevačkim sinom fra Petrom Pletikosom. Ovogodišnji susret je održan sa zakašnjenjem jer još nije bio imenovan novi miljevački župnik.

Velikodušni domaćin bijaše novoimenovani gvardijan samostana u Za-grebu fra Slaven Milanović Litre i novoimenovani župnik Gospe Lurdske u Zagrebu fra Ante Vukušić, nekadašnji miljevački župnik. Fra Ante je na početku mise u 12.30 i pozdravio sve nazočne i zaželio srdačnu dobro-došlicu. Misu je predvodio i propovijedao fra Ivan u koncelebraciji s fra Petrom koji je na kraju mise pozdravio sve nazočne i uputio im riječ ohra-brenja i podrške da ne zaborave svoju rodnu grudu odakle su potekli. Na misi se okupilo dvjestotinjak Miljevčana koji su željeli čuti riječ Božju, ri-ječ utjehe i ohrabrenja, a nadasve i nahraniti se na oltaru Gospodnjem.

Nakon mise svi su se preselili u samostansku dvoranu na druženje i tjelesnu okrjepu koju su pripremili miljevački poduzetnici koji djeluju i rade u Zagrebu. Našlo se tu svega ali ponešto i iz rodne župe što je župnik donio, a što su poslali vrijedni Miljevčani s Miljevaca.

Kako je i običaj, koliko je tko mogao dao je i svoj novčani prilog za list Miljevci, crkvu, mrtvačnicu, crkvene potrebe… Na kraju zajedničkog druženja, župnik je svima zahvalio na zajedništvu i novčanim prilozima i zaželio da se i dogodine svi nađemo kako je i običaj nedjelju nakon Svih Svetih. Sudionik

miljevački dan u Zagrebu

I ove godine zahvaljujući ne-kolicini vrijednih Miljev-čana u pokladnu nedjelju

održane su maškare. Običaj je da maškare, koje su se još nazivale čarojice obilaze selo, posjećujući kuće, te pjesmom i plesom zabavljaju domaći-ne, a domaćin bi ih zauzvrat darivao. Nekad se maškare darivalo jajima, voćem i kola-čima, dok je danas to izmije-njeno - većinom se daje novac. Iako je ove pokladne nedjelje bila kiša i ružno vrijeme naša vesela grupa sa slike se potru-dila da se ne ugase stari obi-čaji, te unesu radost i smijeh. Nadamo se da će tako biti i ubuduće.

aškare�

S obzirom da je dosadašnjim članovima Pastoralnog i Ekonomskog vijeća naše

župe istekao mandat, 7. ožujka 2010. g. iza svetih misa pristupilo se izborima za nove članove. Svi prisutni vjernici naše župe mogli su dati svoj glas po svom nahođe-nju za koga su smatrali da može pripomoći u upravljanju naše žu-pne zajednice. Za nove članove Pastoralnog vijeća su izabrani:

Lovrić AnteSkelin JosoKisić Ružica

pastoralno i ekonomsko vijeće naše župe

Izabrano novo

Bačić Drago Galić ZdravkoŠostera Zvonko Vlaić MilenaKulušić Marija Lovrić Snježana Prvo troje izabranih kako je i

najavljeno postaju i članovi Eko-nomskog vijeća naše župe. Dosa-dašnjim članovima Pastoralnog i Ekonomskog vijeća zahvaljujem na predanom radu i služenju ovoj župnoj zajednici.

UčiteljicaIma jedna divna žena,

Uvijek vedra draga lica,

To je znate svi već dobro,

Moja mila učiteljica.

Uči me slova, uči i brojke,

Uči me kako rastu školjke,

Uči me kako rosa blista,

Uči kako pada kapljica s lista.

Uči me voljeti Župu svoju,

I Hrvatsku milu domovinu moju,

Zato joj hvala svi moraju znati,

Ona je za me moja druga mati.

Lijepa naša domovino

Tvoja ljepota napaja srce,

Tvoja ljepota ispunja dušu,

Za me si lijepa i kad je kiša,

Za me si lijepa i kad vjetri pušu.

Vitezi mnogi za te su pali,

Mnogi su za tebe živote dali,

Za te bih i ja život dao,

Makar sam sada ovako mali.

Prelijepa si poput zore,

Divna kao naše more,

Opojna si kao vino,

Lijepa naša Domovino.

Đuro Perlić

17


Prostor koji mi kršćani na-zivamo Svetom Zemljom, a koji se danas nalazi na

prostoru Izraela i Palestine, i širem od toga, tijekom duge povijesti po-hađale su mnoge vojske i mijenjali su se razni gospodari. Sa istoka i zapada, sa sjevera i s juga svatko se želio domoći tih prostora.

Car Konstantin, milanskim ediktom 313. kršćanstvo proglaša-va dozvoljenom religijom, a time se političke i sve druge prilike mijenjaju. Konstantinova majka Jelena, gorljiva kršćanka koja je potakla sina da se i sam približi kršćanstvu, učinila je mnogo na očuvanju svetih mjesta i na gra-dnji crkava na mjestima gdje su se događala otajstva našega spase-nja. Tako na primjer u 4. stoljeću u Jeruzalemu, na mjestu Kalvarija radi se bazilika Svetoga Groba, isto tako u Betlehemu podiže se bazili-ka Rođenja Isusova, a nastaju sve-tišta i u drugim krajevima.

Vrijeme kršćanske dominacije, kako one političke tako i one voj-ne, neće dugo trajati. Drugi Mu-hamedov nasljednik kalif Omar nastavlja s osvajanjem dijelova Bizantskog Carstva. Godine 636., jeruzalemski patrijarh Sofronije prisiljen je dati Omaru, musli-manskom vođi ključeve grada

Jeruzalema što označava početak muslimanske dominacije u Svetoj Zemlji.

Razne muslimanske dinastije, tijekom stoljeća prema kršćanima i svetim mjestima ponašaju se ra-zličito. Dok su neki donekle tole-rantni prema kršćanima, drugi su izrazito neprijateljski raspoloženi prema njima. Po svojoj okrutno-sti ističe se “Ludi Kalif” Al-Hakim bi-Amr Allah koji je 1009. uništio baziliku Svetoga Groba u Jeruza-lemu. Posebno neprijateljski ras-položeni prema kršćanima bili su Seldžuci (1076). Porušili su i oskvr-nuli bezboj crkava i pobili mnoštvo hodočasnika koji su hodočastili na sveta mjesta. Takvo fundamentali-stičko ponašanje bilo je nesnošlji-vo te je bilo još jednim razlogom više za početak križarskih ratova.

Križarski ratovi počinju 1095. s kojima počinje postupna kršćan-ska politička i vojna prevlast, a prostorima Svete Zemlje i trajat će do 1291. kada njihova posljednja utvrda u Akku ponovno pada u ruke muslimana.

Treba reći da su križari tijekom svoga dvostoljetnog boravka mno-go napravili za očuvanje svetih mjesta obnovivši mnoge porušene crkve i bazilike. Veliko je pitanje što bi sve ostalo od svetih mjesta da nije bilo križara?

Odlaskom križara (1291) zapo-činje drugo dugo razdoblje musli-manske dominacije koje će trajati sve do prošlog stoljeća 1918. go-dine, kada prestaje osmanlijska vlast, a uvodi se “Britanski man-dat u Palestini” koji će trajati sve do uspostave izraelske države 14. svibnja 1948.

PROLIVENA KRVU tome drugom razdoblju mu-

slimanske dominacije pojavljuju se franjevci koji su u ime Crkve službeni čuvari svetih mjesta sve do danas. Tu im je časnu, ali i veo-ma tešku službu povjerio papa Kle-ment VI. 1342. godine. Među fra-njevcima iz cijeloga svijeta ističu se hrvatski franjevci. Na čelu kolone nalazi se prvi hrvatski svetac sveti Nikola Tavelić. Ostvarila mu se že-lja kao što je želio njegov duhovni otac sv. Franjo i mnogi franjevci da postane mučenikom za ime Isuso-vo. Nakon što je proveo nekoliko godina u Bosni, propovijedajući Evanđelje, odlučio je s još nekom braćom poći u Svetu Zemlju.

Nikola s još trojicom svoje braće (Talijan fra Stjepan iz Cunea i Fran-cuzi fra Deodat i fra Petar) na dan sv. Martina 11. studenoga 1391., u Jeruzalemu izloziše kadiji i nje-govim savjetnicima nauk Isusov i pozvaše ih na obraćenje. Kadija

SVETA ZEMlJA

Hrvatski tragovi- biseri naše povijesti


bijesan zatraži da sve opozovu što su rekli no oni ne htjedoše. Kadija ih dade mučiti i to mučenje traja-še 3-4 dana te ih na kraju baciše u oganj koji začudo ne spali njihova tijela. Da ne bi kršćani uzeli tijela i iskazivali im štovanje, muslimani ih kradomice “pokopaše” na ne-poznatom mjestu. Mučenju ove braće prisustvovalo je 12 fratara, a među njima i dva Hrvata fra Ivan Dalmatinac i fra Martin Slavonac. Čini se da je ovaj zadnji opisao tijek mučeništva koji su potpisala dvanaestorica braće očevidaca čiji je rukopis opisao mučeništva sa-čuvan u originalu.

Providnost je htjela da sv. Ni-kola predvodi listu više stotina franjevačkih mučenika koji su tijekom duge povijesti dali svoje živote, bdijući na svetim mjestima u Svetoj Zemlji. Njegova prolive-na krv govori i danas i uozbiljuje vjernika da vjeru treba živjeti do zalaganja vlastita života za Ime Isusovo.

SVETI GROBDrugi hrvatski franjevac fra

Bonifacije iz Dubrovnika, koji je bio vrsni teolog i mudri upravitelj, diplomat, papinski diplomatski predstavnik, crkveni poglavar svih katolika na Bliskom Istoku od Carigrada do Egipta i koji je od 1551. do 1560. bio kustosom u Svetoj Zemlji, ishodio je dozvolu od muslimanskih vlasti da istraži grob Isusov. Ono što je bilo goto-vo nemoguće on je uspio dobiti što govori o mudrosti i posebnim vezama s odgovornima na vlasti. Ovaj veliki fratar jedan je od naj-većih čuvara Svete Zemlje koji je veoma zaslužan za organizaciju kršćanske prisutnosti u Svetoj Zemlji. Od njegova vremena fra-tri su se nastanili u samostanu sv. Spasa gdje je smještena i uprava Svete Zemlje. Godine 1564. posta-je stonskim biskupom, a umro je trpeći nepravedno progonstvo u Temišvaru 1582. godine.

Kod naših franjevaca u Dubro-vniku (Mala braća) čuva se njegov izvještaj o službenom pregledu i provjeravanju Isusova groba. Onu ploču od šarenoga mramora koja

je sva izlizana od hodočasničkih poljubaca i koja već pet stoljeća prekriva Isusov grob, postavio je i prvi poljubio upravo naš fra Boni-facije. Ova činjenica budi poseban osjećaj kod hodočasnika katolika Hrvata dok istinski cjeliva ovu nadgrobnu ploču na Isusovu Gro-bu.

MASLINSKI VRTOsjećaji ponosa također ispu-

njaju hodočasnika iz Hrvatske kada stupi u maslinski vrt – Get-semani. Isus je u ovaj vrt sa svojim učenicima često navraćao i molio, a posebno uoči svoje Muke. Ovo mjesto stoljećima je bilo u vlasniš-tvu muslimana, pa ga franjevci nisu nikako mogli otkupiti. Zakon je bio jasan: katolik doseljenik nije mogao ni kupovati ni prodavati u Palestini. Godine 1681. o Uskrsu dođoše braća Brankovići iz Bosne (Sarajeva) na hodočašće u Jeruza-lem. Oni su bili podanici Porte pa ih nije vezao taj zakon. Braća Pa-vao, Antun i Jakov, najvjerojatnije privoljeni od franjevaca otkupiše cijeli vrt od nekoliko suvlasnika i darovaše ga franjevcima, a ovi ih zauzvrat, kao u znak zahvalnosti, proglasiše vitezovima Svetoga Groba. Službeni dokument koji je datiran 13. svibnja 1681. na talijanski je preveo fra Marko iz Sarajeva koji je bio jeruzalemski franjevac i koji je u svemu ovome imao sigurno velikog udjela.

Naći se pod krošnjama maslina u ovome molitvenom prostoru koji je Isusovom Mukom posvećen, a hrvatskim novcem otkupljen po-

seban je osjećaj koji obavija dušu mirom i ispunja ponosom što si dio roda hrvatskoga.

BRDO TABORNe zaboravimo spomenuti ni

brdo Tabor. Tu su nekada bile tri male crkvice sagrađene u bizan-tinskom stilu. Danas je to velebna trobrodna bazilika koja podsjeća na tri šatora.

Ovo je mjesto na koje se Isus popeo s još trojicom svojih apo-stola i gdje se preobrazio i zapo-čeo govoriti o svojoj smrti. No oni (apostoli) nisu toga razumjeli. Spominjemo ovu velebnu baziliku Preobraženja Isusova jer su u nje-noj izgradnji sudjelovali i Hrvati. Sve hrastove grede koje nose krov ove trobrodne bazilike dar su župe – Đurđenovac iz Slavonije.

BRDO NEBOSpomenimo još jednog brata

fra Jeronima Mihaića s Brača (Pu-čišća) posebnoga prijatelja indija-naca dok je bio u Južnoj Americi, a u Svetoj Zemlji postao je velikim prijateljem beduina i jordanskoga kralja Abdulaha. Bio je vrstan ja-hač na konju i odličan strijelac što su beduini neobično voljeli. Znao je on svoje beduine opskrbljivati i raznim životnim potrepštinama, koristeći i siromašne zalihe hrane koje je imao samostan Svetoga Spasa u Jeruzalemu u kojemu je i sjelo Kustodije (Čuvarije) Svete Zemlje.

Hodočasničkim novcem i na-klonošću kralja Abdulaha s kojim je prijateljevao otkupio je vrh brda

Neba gdje se časti Mojsijev grob. Uz Mojsijev grob i on je našao svoj spokoj. A fratri, vrsni arheolozi na-stavljaju u miru svoja znanstvena istraživanja na tome znamenitom brdu (“Mojsijeve dvore”) jer je to sada naše vlasništvo zahvaljujući snalažljivosti još jednog fratra Hr-vata.

Iz navedenoga da se zaključiti kao smo kao mali narod preko svojih duhovnih sinova braće fra-njevaca na području Svete Zemlje ostavili uočljive tragove naše pri-sutnosti.

Uz spomenutu braću sjećamo se i velikog broja one braće fra-njevaca koji su svojim radom i životom ostavili također duboke tragove vjere u Svetoj Zemlji.

Završavajući ovaj kratki prikaz naših tragova u Svetoj Zemlji čini mi se zgodnim spomenuti jednog vrsnog intelektualca i čovjeka Božjega sv. Jeronima (347.-420.) koji nije bio Hrvat (Hrvati su došli 200 godina poslije njegove smrti), ali je bio iz našega užeg zavičaja i kulturološki nam i zavičajno pri-pada. Njegova velika zasluga je što je preveo Sveto Pismo (Bibli-ju) na latinski jezik i tako Božju Riječ približio svećenstvu i puku Božjem. U Palestini obitavao je uz samu špilju rođenja Isusova živeći isposnički i sveto osnivajući re-dovničke zajednice i družeći se s rabinima i poznatim intelektualci-ma onoga vremena.

Zar ne, dobro je znati bisere svoje povijesti!

Fra Šime Samac


Graditi kuću, odgajati dje-cu i podizati vinograd u siromašnom kamenjaru

Dalmatinske zagore, odvajkada se zna reći, tri su najteža čovjekova ispita i najveća iskušenja ljudske upornosti i strpljivosti.

Sudbina, bolest ili tko zna što, nije htjela da podižem djecu, a kuće, ili bolje rečeno kućice, potle-ušice, prvo one prekrivene kame-nim pločama, zidane «u suvozid», bez i šake cementa, tek sa nešto gline kako bi bar malo zaustavila nalete oštre dalmatinske bure što se uvlači pod sukance i pod kosti ma kako se zašuškao, gradio je ci-jeli svoj život jakov Ivić «jale», kao i njegovi sumještani na goletima uz kanjon rijeke Krke, u Miljevcima,

drniškoj općini. Posljednji put se u «građevinarski poduhvat» upustio prije pet godina, kad mu je osam-deseta već bila na pragu. Kamene ploče kroz koje je propuhivalo i ka-palo, zamijenio je crijepom. Podi-gao je i zidove da se ne treba sagi-njati kad se u kuću ulazi. Umjesto kamenih dovrataka i pragova sada je tu beton. U svojoj osamdeset trećoj godini, Jakov svakog jutra, zarana, dok se sunce ne podigne i dok ne ugrije, u podvornici, od-mah iza kuće, priprema zemlju za sadnju vinograda. Jedva stotinjak loza. Podizao je Jakov vinograde cijeli život, kako svoje tako i tuđe. Radio je da bi preživio kao težak. Ima i sada dva vinograda, ali oni su dalje od kuće, uz kanjon rijeke

Krke, a njemu je sve teže hodati. Sve više ga izdaju noge. Dok sam živ u ovaj vinograd što ga sadim moći ću doći, okopati ga, obraditi i pobrati «ako Bog da». Zemlju za vinograd treba pripremiti, očistiti, nekoliko puta preorati, piketima odrediti gdje će koja loza, iskopati u plitkoj zemlji, češće razbijajući kamen, «kuće» za loze. Promijenit će nešto od načina sadnje koji je prakticirao ranije. Nema sad do-kad čekati. Neće više saditi divlju lozu pa je kalemiti, «navrćati» na pitomu. To godinama traje, kupit će već «gotove navrtke», koji rod daju već treću godinu. Posadit će i bilo i crno, najviše debita jer «najbolje plaća od njega najviše ciđe i najviše vina», ali i po koju

maraštinu, zarad vonja i ukusa. Jer vino bez maraštine za Jakova nije ono pravo. Više od pedeset godina družio se s motikom, što kod sebe, u svojim vinogradima i njivama, a češće kod drugih kao težak, te tri-desetak godina kao radnik poljo-privredne zadruge u Miljevcima. Nije mu bilo ni petnaest godina kad je počeo zarađivati kruh mo-tikom. Ne samo u Miljevcima već i dalje, od Šibenika pa do Promine. Visoku i razvijenu, gotovo dvome-trašu, posla i nije bilo teško naći. Uzimali su ga i kad za druge nije bilo.

- Da je bilo bilježit koliko sam u tih sedamdeset godina prekopao vinograda, valjda bi se nakupilo toliko da da bi ispalo da sam moti-

kom prevrnuo pola Dalmacije, go-vori Jakov. Radio je i druge poslo-ve, redovito su ga dopadali a i on je tražio one najteže, jer se najbo-lje plaćaju, a takve radnike se «u zemane» i najbolje hranilo. Dobi-vali bi «najbolje bokune». Tako je u Promini, kod Makice, redovito godišnje desetak godina u koše-vima gazio, «mastio» grožđe. Kad ne bi bilo posla u vinogradima i na njivama, odlazio bi u Šibenik, udaljen od Miljevaca dvadesetak kilometara, dakako pješice. To mu nije predstavljalo neku osobitu teškoću. I sada se prepričava da je pripremajući se za put, rekao svojoj prvoj ženi Mariji da «navisi užinu», eto njega brzo. U Šibeniku bi tražio posla u luci ili kod Šare, iskrcavao i ukrcavao brodove i kola, prenosio vreće.

U poljiprivrednoj zadruzi za-poslio se čim je osnovana, radio nešto manje od trideset godina. I tu su ga čekali vinograd i motika. Bilo je posla i oko plantaža bajama i višnje maraske. Prije deset godi-na, nakon što mu je poštar donio prvu mirovinu napustila ga je su-pruga Marija. Bili su skupa gotovo pedeset godina. Ispratio ju je. Po-digao joj bijeli mramorni spome-nik. Godinu dana kasnije, bilo mu je tada već sedamdeset tri godine, Jakov je ponovo mladoženja. Od tada je sa njim njegova Jela kojoj je blizu sedamdeseta. Sa Jakovom je svako jutro u podvornici. Krče za vinograd, čekajući kad će debi-ti, maraštine i babići što će ih ove zime posaditi, donijeti prvi rod. Sudbina valjda neće biti brža, go-vori i nada se Jakov. A i ako bude, neka. Nije ostavija za sobom libre, jer pisat i nije znao. Nije ostavio dvorce, jer ih nije ni imao od čega, a ni za koga podizati. Ostavit će ono oko čega je najbolje znao, što je pod njegovom rukom najbolje uspijevalo.

(Objavljeno u listu Vjesnik, 1988. godine)

od lozelibar

Jela Ivić rođena je u Kaočina-ma, u zaseoku Gornji Vlaići, na svetog Grgura 1925. godine. Teži-nu života osjetila je već kao dijete kada joj umire otac. Sa majkom koja se nakon očeve smrti preu-daje, odlazi u Donje Vlaiće, gdje u obitelji sa bratom Markom živi do 1979. godine. Te godine dola-zi u Drinovce, udaje se za Jakova Ivića kojemu su tada bile 73 go-dine. Jakovu je cijeli život bio te-žak, živio je zarađujući motikom u Promini, najčešće kod Makice i Ćorića. Šezdesetih se zapošljava u miljevačkoj ekonomiji gdje je dočekao mirovinu. Prva supruga Marija mu je umrla, a djece nisu imali.

Jela se o Jakovu brine i uzdrža-va ga do njegove smrti. Osobito je potresna njena briga o Jakovu tijekom i nakon Domovinskog rata. Jakov je oslijepio i Jela ga je, bježeći pred četnicima, slijepog i teško pokretnog, prevela preko Čikole i dovela do Šibenika.

Prognaničke dane, kao i ve-ćina drugih Miljevčana, proveli su u hotelskom naselju Solaris. Kada su se stvorili uvjeti, vraćaju se na Miljevce gdje žive u slozi i uz rijetko viđeno razumijevanje, žive vjernički život moleći se i po-štujući Boga.

Jakov umire 1997. godine, Jela nastavlja do ove nedjelje, do sv. Lucije. Njen pokojni Jakov bio je stalna tema njenih priča i mo-litvi. Otud i njena želja, da od ušteđevine koju su ona i Jakov odvajali od skromne mirovine, odvoji iznos kojim će se na sve-toga Jakova izreći sveta misa za pokoj njene i duše pokojnog joj Jakova, a preostali iznos ušteđe-vine Jela je, kao uspomenu na svojega Jakova, namijenila našoj crkvi Imena Isusova.

(Prigodno slovo župnika fra Ivana Maletića izgovoreno na Jelinu

ispraćaju)

DOBROTVORI

Jela i Jakov


Za vrijeme blagoslova obi-telji od 26. prosinca 2009. do 5. siječnja 2010. žu-

pnik je napravio statistiku naše župe – koliko obitelji i članova u svakoj obitelji živi. One obitelji koje dolaze samo vikendom ili povremeno žive na Miljevcima, ovdje nisu uvrštene. Gledajući ove podatke svima nam mora zazvoniti zvono za uzbunu, mo-ramo se zapitati – kuda to plovi ovaj miljevački brod.

Zar nije dovoljno reći da više od 250 obitelji na Miljevcima ima samo jednog ili dva člana? Radi se uglavnom o obiteljima u tre-ćoj dobi, većina takvih obitelji za pet, deset ili najduže petnaest godina, na žalost, neće postoja-ti. Zar za opisati demografsku katastrofu nije dovoljno tek reći da tek osamdesetak obitelji ima više od četiri člana? To su, mo-žemo reći, perspektivne obitelji, one imaju djecu. U osnovnoj školi "Stjepan Radić" ove je godi-ne 84 učenika, od toga je deset

prvašića. Nije nam utjeha da je u nekim drugim selima, primje-rice u Promini ili Zagori, stanje još gore. Miljevci imaju sve pre-duvjete za razvitak, za zaustav-ljanje pogubnoga demografskog trenda. Imamo sve infrastruk-turne pretpostavke – kvalitetno riješenu vodoopskrbu, telefoniju, struju, ambulantu, školu, sport-sku dvoranu i igrališta, crkve, kulturne i sportske udruge, gradi se vjeronaučna dvorana, grade se turistički objekti, blizina Krke i nacionalnog parka, Visovac i Roški slap. Pitanje je, samo, je-smo li već „preduboko potonuli“, mogu li se Miljevci demografski obnoviti bez novih stimulativnih mjera koje će vratiti dio raselje-nih a, ni od toga ne treba bježati, i eventualno naseliti dio mladih familija sa djecom. Jer, ako po-gledamo analizu po selima, poje-dina od njih su na pragu izumi-ranja. Tako u Drinovcima, kojih je „bijela kuga“ najviše zahvatila, prosječna obitelj ima samo 2,16

članova. Nešto bolji su Brištani, Ključ i Bogatići. Najbolji su, u tom kriteriji, Karalići, u tom na-šem selu prosječna obitelj ima 3,39 članova.

Crvena demografska lampica odavno se na Miljevcima upali-la. Jesmo li svi toga svjesni, prije svega pitanje je što odgovorni u gradu Drnišu i našoj Šibensko-kninskoj županiji namjeravaju napraviti kako bi se proces ra-seljavanja zaustavio, odnosno, kako bi se okrenuo u proces povratka i naseljavanja? U in-frastrukturu Miljevaca dosta je uloženo, kako da to ne budu ba-čena sredstva? Kako stimulirati mlade miljevačke obitelji koje su u Šibeniku i Drnišu da se vrate na Miljevce – što napraviti sa gra-đevinskim parcelama, kreditima za izgradnju kuća, radnim mje-stima? Odgovor na ta pitanja dat će i odgovor na pitanje – kuda plovi ovaj miljevački brod, u de-mografsku obnovu ili potpunu kataklizmu.

BOGATIĆI BRIŠTANI DRINOVCI KAOČINE KARALIĆI KLJUČ ŠIRITOVCI MILJEVCI

BROJ ČLANOVA

OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA

1 14 14 30 30 27 27 17 17 9 9 23 23 14 14 134 134

2 11 22 21 42 28 56 16 32 6 12 20 40 19 38 121 242

3 3 9 7 21 10 30 12 36 2 6 8 24 10 30 52 156

4 7 28 6 24 5 20 7 28 4 16 9 36 10 40 48 192

5 4 20 3 15 2 10 9 45 6 30 5 25 3 15 32 160

6 1 6 3 18 2 12 6 36 5 30 1 6 5 30 23 138

7 - - 1 7 1 7 1 7 - - - - 4 28 7 49

8 - - 1 8 - - - - - - - - 1 8 2 16

9 - - 1 9 - - - - 1 9 1 9 - - 3 27

10 - - - - - - 1 10 - - - - - - 1 10

11 - - - - - - - - - - 1 11 - - 1 11

UKUPNO 40 99 73 174 75 162 69 201 33 112 68 174 66 203 424 1125

PROSJEK 2,48 2,38 2,16 2,91 3,39 2,56 3,08 2,65

Godina Kršteni Prvopričesnika Krizma Vjenčani Umrli

1949. 72 - - 24 26

1959. 68 76 256 23 18

1969. 31 20 141 20 26

1979. 40 43 - 15 29

2009. 9 12 - 5 36

Kud plovi ovaj brod

Vratit ću seModro more odnilo meValovima širom svijeta

U tuđini srce čezneO, Hrvatska zemljo sveta.

Vratit ću se jednog dana Na kamenje tvoje sivo

Vratit ću se jednog danaMakar mi to zadnje bilo.

Tuđa zemlja, tuđi ljudiOkružuju mene tamoAl u srcu mira nema

Jer je ono na kamenu ostalo.

Ispod stabla maslineI bajama rascvjetanogU proljeće što miriše

Uspomene moj ostaše.

Djetinjstvo je sretno biloTamo ispod sunca jugaU noćima osamaljenimJoš je veća moja tuga.

Vratit ću se jednog danaNa kamenje tvoje sivo

Vratit ću se jednog danamakar mi to zadnje bilo.

Ljiljana Galić

UPITNA BUDUĆNOST

Nove tribine na igralištu - hoće li imati tko igrati?


Kad čovik osmišlja kako stvoriti osnovu za dobar život ljudi u jednom okru-

ženju, i to na prostoru između dviju rijeka s dubokim kanjoni-ma, ponad kojih se uzdiže visoka planina Promina, mora uz speci-fičnost okruženja uzeti u obzir i navike i sposobnosti ljudi koji žive tu, na Miljevcima.

Poznavanje ljudi, okruženja, moje osobno iskustvo u gospo-darstvu, tehnici, tehnologijama i organiziranju državnih službi podloga je za ovo pisanje.

Priroda je na Miljevcima boga-ta: suncem, zemljom, rijekama, klimom – što čini dobru osnovu za organiziranje kvalitetnog živo-ta. Poduzetnost i organiziranost ljudi koji žive na Miljevcima, ili su zainteresirani za razvoj Milje-vaca, osnova je koju treba probu-diti i pokrenuti.

Odmarajući se na putovanju, daleko od Miljevaca, čitam u jed-nom časopisu:

„Tvrtku Miljevci d.o.o. osnovali su ljudi kojima su Miljevci u srcu, uloživši svi prema svojim mo-gućnostima, ukupno 2 milijuna kuna. Više od pola uloga je novac poduzetnika koji su razvili svoje tvrtke izvan Miljevaca. Osnivači tvrtke odazvali su se javnom po-zivu za osnivanje tvrtke. Do da-nas je tvrtka uradila sljedeće:

PROJEKTI

Voda i znanje za blagostanje

Realizirano je navodnjavanje područja Miljevaca i prominskog kraja. Za taj poduhvat su dobili podršku Grada, Županije i Drža-ve. Isto je istaknuto kao najbolje i najoriginalnije riješeno navod-njavanje. Iskorištene su postoje-će crpne stanice, od vodovoda, u Torku i postojeći cjevovod do Ključa, produžen je cjevovod pre-ko sredine Miljevaca do Promine. Napravljeni su i ogranci prema pojedinom selu. Cijeli sustav je automatiziran i ima doziranje potrebnih količina vode, ovisno o biljkama (da ne bi npr. smokva i šipak bubrili od prevelike koli-čine vode).

Pošto je Torak na nadmorskoj visini od 52 m, a područje Milje-vaca na oko 250 m, za podizanje 1000 l vode potreban je 1 kWh energije, a to znači da je tro-šak energije za dobivanje 1000 l vode po skupljoj tarifi 45 lipa, a po jeftinijoj 23 lipe. Kapacitet crpki je 50 litara u sekundi, što daje 180000 litara na sat, odno-sno dnevno 4 320 000 litara vode koja nije klorirana. Uz to, važno je naglasiti da je kapacitet izvora postojan tijekom cijele godine. Izgrađeni sustav navodnjavanja važan je i kao pričuvni sustav za vodoopskrbu, što je dodatno po-držala država.

Zahvaljujući svojim sposob-nostima i dostatnim količinama vode, Miljevci d.o.o. su ušli u partnerski odnos sa drugim ula-gačima u realizaciji sadržaja u predviđenim sportsko – rekrea-cijsko – turističkim zonama na Miljevcima. Tvrtka Miljevci d.o.o. je postavljena tako da svojim partnerima bude podrška - ima postrojenja za preradu maslina, smokava, ljekovitog bilja, pakira-nje pršuta, punionicu vina, rakije i smrikovače. Tvrtka ima i izlož-beno-prezentacijski prostor gdje se gosti uz priču i degustaciju mogu upoznati s proizvodima, te iste kupiti.

Proizvodnja je potpuno eko-loški uredna, a o svakom proi-zvodu vodi se računa od samog početka proizvodnje do trenutka predaje kupcu, tako da ne postoji proizvođač koji se s lošim pro-izvodom uopće može javljati u ponudi.

Zanimljiva je priča kako je je-dan kupac preko interneta naru-

čio miljevački pršut i miljevačkog pivca, uz koje mu je dostavljena jedna kamena pločica sa čuvarku-ćom na njoj. Uz pločicu je pisalo da je „čuvarkuća biljka koja je na Miljevcima oduvijek služila u lje-kovite svrhe i zaštitu kuća od gro-mova, pa neka i vas liječi i čuva“.

U razvoju tvrtke Miljevci d.o.o. veliku ulogu je imala sposobnost djelatnika tvrtke i vanjskih sura-dnika tvrtke u korištenju poticaj-nih sredstava od strane države i pristupnih fondova.

Uz gospodarski razvoj važno je naglasiti značajan doprinos tvrtke Miljevci d.o.o. u realizaciji društvenih, kulturnih i sportskih aktivnosti na Miljevcima. Stipen-diranjem učenika i studenata, te ulaganjem u obuku svojih djelat-nika i djelatnika partnera, dolazi se do sposobnosti i znanja za da-ljnje djelovanje i razvoj.“

Nakon ove lipe priče, ajmo mi na konkretno! Idemo…

Na Miljevcima tribamo osno-

vati jednu tvrtku čiji bi osnivači bili Miljevčani i ostali ljudi koji žele ulaganjem pomoći Miljevci-ma.Uloženo bi im bilo vraćeno iz dobiti te tvrtke. Ta tvrtka bi vezala uz sebe sve dosadašnje i buduće proizvođače i davatelje usluga na Miljevcima, bez obzira jesu li pravne ili fizičke osobe. Preko svojih djelatnika i vanj-skih stručnih službi, tvrtka bi davala podršku svima u njihovu razvoju i djelovanju, izboru dje-latnosti, formiranju tehnološkog procesa, obuci ljudi, povezivanju sa tržištem (nabava i prodaja), te dobivanju financijskih sredstava (potpore i krediti).

Bit će mi zadovoljstvo što će mnogi od nas postati dio ove pri-če.

Neka traje loza naša, zdrava, rosna i moćna, uzdignuta!

Neven Kulušićsin Kose i Pavla Čabarova

Dragulj u svemiruVolim ravna polja Slavonije

Što se zlate puna žitaPjesme što odzvanjaju sokacima

Vesele ljude srca plemenita.

Zeleni brežuljci ZagorjaGdje se osjeća duh grofa i plemića

Na sjećanje to nostalgija hvataO, Majko kamenitih vrata!

Naša Lika ponosita sa šumama što do neba se dižu

Traže sunce i mjesec noćuHrastovi i jele kao da kažu:

“Do zvijezda hoću!“

Otoci naši kao prstenje razasutoOkupani suncem i mirisom mora

Istra i Dalmacija kamenitaNajljepše su kad je rana zora.

Rijeke bistre kao stakloVijugaju usred stina

Noseć pozdrav zemlje našeTo je naša djedovina.

More, šume, polja, rijekeBit će naše za sve vijeke

Najljepši dragulj u svemiruŠto je Bog stvorio

Nama je Hrvatima poklonio.Ljiljana Galić

OBAVIJESTGosp. Mirko Malenica poziva

na suradnju sve Miljevčane koji rado pišu i imaju dara za pisanje, a svoje radove žele i objaviti da mu se jave, odnosno svoje radove, tekst ili pjesme pošalju na e-mail adresu: [email protected] ili poštom na adresu: Mirko Malenica, Auf dem Schollbruch 1, 45899 Gelsen-kirchen, Deutschland.

On će ih rado objaviti na web stranici čija je izrada u tijeku i ako bude zainteresiranih, tekstove i ti-skati. Za sve dodatne informacije možete kontaktirati gosp. Mirka.

Ovo je hvale vrijedan pothvat na-šega Miljevčanca gosp. Mirka koje-ga podržavamo u njegovoj nakani.

MILJEVCI UskrsMILJEVCI

Miljevačka ekonomija

Bila je mnogima draga

i odraslima i dici, uz mnoštvo pastira i blaga

ponikla na Miljevačkoj ravnici.

Nekad je život značila za ovaj siromašni kraj, lipotom svojom zračila i bila pravi nebeski raj.

Znala je biti od ičeg draža, uvik se čuo poneki glas,

miljevačka voćna plantaža mnogima bila život i spas.

Kamenim putem u ono doba sredinom njenom su koračali

dica školska u pravca oba, za lipši život i nisu znali.

Zaista divota pogledat bilo, divan ugođaj baš u proljeće kad je sve cvalo i zelenilo,

ništa se od toga vratiti neće.

Nekoć je to bila pustoš, kasnije vrijedna zlata,

pitoma ki usrid Banata, pustoš je opet i bit će još.

Na tisuće i tisuće

zdravih raznih stabala dočaravale sliku divnu,

od svega sada pustoš ostala.

Po prostranim plantažama nekada plodne vinove loze, koje više nisu pred nama,

tumaraju ovce, goveda, koze.

I još nekoliko kilometara visokog kamenog zida,

sve uslijed ljudskog nemara odjednom gubi se iz vida.

Sve pokradeno i uništeno, lopov je na svašta vreba, svako je stablo posječeno,

eto, i kamen je nekome treba.Mario Malenica

Šime s biciklom

Kad je zima već pri kraju i proljetni dođu dani

sa biciklom svojom starom Šime je većinom vani.

Samo ako nije kišno i ne puše jaki vitar u prirodu on odlazi ki uvik čvrst i hitar.

I tako već godinama

a u lito kad ugrije ili vozi predvečerjem il svanućem zaranije.

Uz potoke i uz rijeku ponajviše duž kanala,

i svejedno kojim putem on ne može bez pedala.

Tako jača tilo svoje

u prirodi dok se vozi, jača srce, jača dušu

i prkosi još trombozi.

Ponekad se i to desi kad odjuri malo dalje, kući mu se još ne ide

mobitelom pozdrav šalje.

U debeloj ladovini odmori se uru koju, gledajući u valove

sve u miru i spokoju.

Za nesriću i to bude da mu guma se probuši.

Okrpit je nema čime pa od jada se roguši.

Dugo natrag sve do kuće sad biciklu mora gurat. Jako sunce svud ga žeže

i to valja sve izdurat.

Kolike je kilometre tko bi to još izbrojija, uz potoke i uz rijeku vozeći se privalija.

Neka sritno vozi dalje i uz puno svog elana nek dušu i tilo jača

i za uzor svima nama.Mario Malenica

"Oj miljevci ponosu i diko, s ljubavi te zovem republiko"Zahvalni smo što smo opet

dobili priliku izvijestiti vas o radu naše Udruge i nastu-

pima u 2009. godini.Protekla godina ispunjena je

mnogim nastupima i gostovanji-ma naše Udruge diljem Hrvatske. Sudjelovali smo na susretu folklor-nih društava u Ogorju na blagdan sv. Jure, u Neoriću na blagdan sv. Ante, na sajmu agroturizma Šiben-sko-kninske županije u Skradinu, na susretu folklornih društava u Zlopolju. Tradicionalne «Miljevač-ke užance» ispunili smo folklornim društvima KUD «KOMAŠTRE» iz Ogorja, KUD «SV.ANA» iz Vučja-ka kod Karlovca, KUD «SV. ANA» iz Odranskog Obreža, KUD «PRO-MINA» iz Oklaja i kao domaćin KUU «MILJEVCI» te Ante Skelin i prijatelji sa svojim pjesmama. Raznolikost pjesama uz glazbala potrajala je dugo u noć. Sudjelova-li smo na smotri folklora u Kninu prigodom obilježavanja Dana po-bjede te u Brodarici na susretu fo-lklornih društava prigodom obljet-nice osnutka KUD «SPUŽVAR».

KUU «MILJEVCI», osvojivši prvo mjesto na smotri folklora Ši-bensko-kninske županije u Šibe-niku, izabrana je za predstavnike naše županije na državnoj smotri folklora 44. «Vinkovačke jeseni». Domaćin nam je bio KUD «SLO-GA» iz Bapske. Na putovanje smo krenuli u petak 11.9.09. g., a u Bap-sku smo stigli kasno navečer.

Bapska je smještena na zapad-nim padinama Fruške gore južno od Dunava i pripada Vukovarsko-srijemskoj županiji. Naši domaćini su nas lijepo primili i ugostili sve vrijeme našeg boravka.

Sljedećeg dana imali smo malo vremena za obilazak Iloka i same Bapske gdje smo bili smješteni. U Iloku smo posjetili Iločke podru-me i kušali slavonska vina. Zatim smo posjetili samostan sv. Ivana Kapistrana gdje nas je gvardijan samostana proveo i upoznao sa svetištem. Poslije podne imali smo generalnu probu, a zatim navečer i nastup pred vinkovačkom publi-

kom koja nas je oduševljeno pri-hvatila.

U nedjelju 13.9. sudjelovali smo u svečanom mimohodu 44. Vinko-vačkih jeseni gdje su se predstavile 72 folklorne skupine iz cijele Hr-vatske i dijaspore. Vinkovačkom glavnom ulicom potekla je rijeka različitih folklornih skupina pred-vođenim konjskim zapregama i jahačima na gizdavim lipicanci-ma. Između prekrasnih slavonskih nošnji i zvuka tamburica orila se pjesma članova KUU «MILJEVCI» «Oj Miljevci ponosu i diko, s lju-bavi te zovem republiko»! Raskoš, bogatstvo i ljepota izvornih nošnji, tradicionalna kulturna baština bila je izložena cjelokupnoj hrvatskoj javnosti. Mimohod je završio za-jedničkim kolom svih sudionika na pomoćnom stadionu HNK «Ci-balia» Vinkovci, a nakon toga su predsjednik i članovi udruge Ma-rija Malenica i Josip Gverić predali gradonačelniku Vinkovaca, gospo-dinu Mladenu Karliću, miljevačku košaru na zajedničkom domjenku

svih predstavnika folklornih sku-pina u Gradskom poglavarstvu.

Na povratku iz Bapske prolazili smo kroz Vukovar te smo posjeti-li SPOMEN DOM OVČARA gdje smo se zajedno pomolili i poklo-nili žrtvama koje je srpski agresor mučki pogubio 1991. godine.

Nakon Vinkovaca, u listopadu, na poziv naših dragih prijatelja iz Odranskog Obreža, sudjelovali smo na Jesenskom festivalu fol-klornih društava koji organizira KUD «Sv. ANA» i upoznali nova društva iz Velike Gorice i Pokup-skog.

Nadam se da će nam i ova go-dina biti ispunjena susretima i nastupima. Zahvaljujem svima na podršci i pomoći kako duhovnoj tako i materijalnoj te vas sve sr-dačno pozdravljam u ime člano-va Udruge i u svoje osobno ime i želim vam

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

Drago Bačić, predsjednik KUU «MILJEVCI»

2928


Dico moja,Evo natenta me onaj

moj pridzadnji, dokon da dokoniji ne može bit, kaže da mu napišem i opišem jedan moj dan, sve što sam radila, od izla-ska do zalaska sunca. Kažem mu, odma nama, kad si već navalija, ajde oću, ali pisat neću jer to i ne znam. Doduše, znam ona, kako se kaže, naštampana slova, ali teško mi ih slagati u riči. Moja mi mate, kada je ono fratar zva pod košte-lu na učenje slova, nakon tri dana pripričila da mi je pametnije uzeti prešljicu i igle pa k ovcama, nego učiti ta slova koja mi ionako ništa neće dat ni donit. I zato ću, kazivat a ne pisat, a ti bilježi, velim mu. I odma mu kažem, nije od sunca do sunca, dizala sam se i prije sunca jer dan je kratak, kratak je i onda kada je najduži, ako nećeš prije sunca nećeš stić napravit sve ono što napravit triba.

Evo, za nedilju dana će Sv. Ana, zvizdan upačija a ostalo je za po-čupat ono žita što počupali nismo. Godina sušna, žito šturo i nije veće od rogušice, ne zna čovik bil ga čupa ili po njemu blago pustija. Šta ćeš, uvik bi skupili to jada s njive, i kada je godina loša ko što je ova.

Nisu pivci još ni zapivali, tribalo je na noge. Sunce još ni ne misli,

PISMO IZ PROŠlOSTI

Dan mi bio kratak i kada je najduži!

natovarila sam na magarca vučije i na gusternu, triba dotrat vode. Ne bi se ni umila kod kuće, i radi vri-mena a i da ne trošim vodu, umit ću se na gusterni. Računam, iona-ko je još mrak pa da me neko i tre-vi neće vidit da se ni umila nisam.

Čim sam ostavila oni sić vode što sam ga donila u ruci i rastova-rila pune vučije tribalo je zamisit kruv. Puno je usta, svaki dan triba ispeć dva kruva. Na brzinu sam i ukuvala, poslije ću, kada se vratim s njive, prikuvat i ispeć. Već se raz-danjivalo, vidim i drugi kreću put dolaca. Idem ih budit, izvuć ih iz kreveta. Kako sam i navikla, dok i istežen iz kreveta pivam im: „Zora rudi, majka sina brudi, ustaj sine pro-laze divojke. Nek prolaze moja proći neće, ako prođe, moja biti neće“. Pote-žen ono lancuna čime su se pokri-li, oni vraćaju nazad.

Na tešku muku sam i zvukla iz kreveta, najmlađi je sija na magar-ca i krenuli smo na njivu. Čupaj žito, matrakom priko kolina otre-saj ono zemlje sa žila, slaži u ruči-ce i na kraju veži u snopove. Kada krenemo kući, kada zbog vrućine više nije moguće čupati jer sve puca, a i drlidžije se toliko uspiva-ju da više nedaju mira, natovarit

ćemo i na magarcu na guvno po-trati dva snopa.

Sunce je već visoko, skoro je de-vet sati kada smo došli kući. Koko-ši sam, doduše, otvorila kada sam pošla, ali sada im triba dat pojist, isto tako gudinima. Dva su, imaju već po blizu stotinu kila, njima ću zamišat mekinja a nakon toga dat ono slatkovine i kozlaca što sam ga našla među žitom i učupala. Triba i pomust kravu, nakon toga proci-dit i uskuvat mliko. A da, ni kruv ne čeka, triba ga prikuvat i ispeć. Najgore je po toj vrućini na komi-nu uz vatru, ali šta ćeš, bez toga nema kruva.

Vrime je od marende, danas neću kuvat puru, ma kako slatka bila dodije i ona svaki dan. Ostalo je jučerašnjeg kruva za udrobit u vareniku ili u kiselinu, ko šta voli, kiselina je takva da bi je moga no-sit u ruci kako se lipo ukiselila u bronziniću što sam ga sinoć obisila o košteli. Već je i prošla jedanae-sta ura, vrijeme je za ić počinit bar pola ure. Brzo će vrime od užne, triba tao spremit, triba spremit i ovo po kući, oprat robu i sude, a onda popodne sve ponovo, od živa do njive, od kuće do ukućana. Posa je taki da ga nikad završit, svaki dan sve isponova. Ali o tom kada se malo odmorim. Ajte zbogom.

Djetinjstvo je doba iz kojeg nestrpljivo iskoracismo korakom od sedam milja

u neke strastvenije i nepoznatije prostore. I, na tom izazovnom putu olako se odricasmo izvori-šta, lakomisleći da nam je teretom i pečatom. Dođe i vrijeme kad počesmo kupiti komadiće mozai-ka za neke duge tinovske kolajne povrataka kamenim dvorištima, pritvorenim škurama, čatrnjama i snenim guvnima... Tako, prije nekoliko dana svratih na jedno staro, nikome potrebno guvno. Nalazi se ono vjekovima iznad naših kuća-pojata i ostat će dok nečija rušilački raspoložena ruka ne okmji kamene obrise - oklo-pnice i trulu nakrivljenu stožinu. Posljednjem vršenju prije pet-naestak godina, a jedva se pri-kupilo snoplja, kumovao je moj did Anteta, onako razveseljen i razdragan kakav je i bio. (Između četiri čempresa, u kamenoj kutiji čuva on vječnu stražu naraštaju). U svečanosti žita, žuto-zlatnim uspavankama nanizanog snoplja uživalo se i veselilo. Za krst i ne-krst, rekao bi did, misleći pritom i na slamu kojom će dohraniti živinu. Za vršaj bi se kupilo vino u Mlade Mirkine, ranijih godina, dakako, jer bi naše bačve presa-hle. (Puno muških grla - rekla bi baba Dumanjkuša). Elem, zaklao se pivac, ispekli ušćipci. Prije svakog «uvođenja konja» did bi počeo priču o kultu guvna. «Guvno vam je, dico moja, sve-to misto, na koje se bez velike potribe niti nogon ne staje. A sačuvaj bože u večer, poslin sun-ca. Tada se na guvnu kupe vile, igraju svoje kolo u koje bi rada i dicu zavesti. Još se sićan jada i nevolje sa starin konjima Budi-mlića. Slabo su ji povezali, pa su gladni konji na guvno izašli. Na njemu je bilo žito za «vijanje». Naišle vile, poigrale se i odvele... Konja nigdi Bože tebe... Nađoše ji poslin nekoliko dana u Plo-čan, polomljeni noga i vratova.. « Dugo smo - dugo vjerovali u ovu priču, sve dok je naša djetinja

mašta i strah vladala razumom. Odrasliji uvidjesmo muke dida Antete, koji je prije svakog vr-šaja «pripremao» guvno. Dakle, travom obraslu okruglu površinu pokrivenu redovito gnjilom tre-balo je najprije «opliviti», potom naškropiti vodom. Kad je tako prenoćilo, onda se sutra mrakom «tabanalo». Trebalo je površinu tako uravniti i zbiti da zrna ni pod konjskim kopitima ne ulaze u zemlju. I da su nadasve čista. Svako ulaženje nogom na ovako pripremljeno guvno značilo je «ranu» za koju bi se postupak po-navljao. Stoga je i priča o lakono-gim vilama imala svoju težinu. U vijenac poredano snoplje čekalo je konjska kopita. Za kamenim jaslama u hladovini, srpanjskim suncem omamljeni konji «trli» su posljednje šačice zobi. Poči-njala je svečanost žita i to su i oni morali osjetiti. Onda bi did Anteta zavrnio nogavice, naherio škriljak, odložio «čik», «zakačio» Sokola za vanka, Cvitka uz stoži-nu. Zapijuknila bi i zapucketala «škurja»... Polako, gotovo nečuj-no klizilo je klasje ispod konjskih kopita koja su vrcajući blještila na suncu. Slagalo se zrnje na guvno, plivala pliva, slama ostajala na

površini. Nekoliko puta vilama (alatljika) i grabljama prebačeno žito i vršaj je za konje bivao goto-vim. U ranim poslijepodnevnim satima slama bi bila pod pločom, pripremljene lopate za vijanje i, vreće za kupljenje žita. Did je za-gledao zapad motreći na oblačke koji bi ga mogli iznenaditi plju-skom... Sve bi ukazivalo na ve-černjak. «Dat će Bog lipo vrime, vršaj nije mala stvar». I tako bi redovito bilo. Čiji bi vršaj omela kiša, smatrao se nesretnim - ili će mu se nesreća dogoditi. ... Ipak, događala se sreća. Sreća koja je počinjala zrnom žita, komadom kruha i pomno izabranim sje-menom za dogodine. Na jednom sam betoniranom guvnu, guvnu za suvenir u kraju u «kome žita ne klasaju», a mogla bi, kako ne bi mogla... Ni traga svečano-sti, ni ugođaja, ni sjećanja... Na guvnu, gdje se bez potrebe no-gom stalo nije, odreda limarija, gožđarija, svašta. Zašto ne bismo bili malo sjetnijima, nježnijima... Zašto više ne bismo bili svojim? Usprkos vremenu i običajima.

Mara Ožić - Bebek (Preneseno sa bloga miljevci.hr)

Guvno naše zapušteno

Uskrs32 MILJEVCI UskrsMILJEVCI

M I l J e vA č K I v r e M e P l o v - l i s t M i l j e v c i , U S K r S 19 8 0 . g o d i n e

o tom ratniku iz vremena Kandijskog rata (1645. – 1669.) nemamo puno

podataka; svi nama poznati po-daci nalaze se kod Franje Divinića (1607. – 1672.) i fra Andrije Kačića (1704. – 1760.) Divinić, Šibenča-nin i suvremenik Bogetićev bavio se prošlošću Dalmacije, a osobito šibenskog kraja, pisac je više povi-jesnih djela. U jednom od tih djela – Povijest dalmatinskog rata izme-đu Mlečana i Turaka ... opisao je na talijanskom jeziku ratovanje u Dalmaciji za Kandijskog rata, u ko-jem je zabilježio i podatak o smrti Šimuna Bogetića u veljači 1648. g.

Još 17. prosinca 1647. predstav-nici stanovništva Drniške krajine - koja je tada pod turskom vlašću – u Šibeniku su potpisali ugovor po kojem su se obvezali da će, kad Mlečani poduzmu pohod na Dr-niš, pridružiti se mletačkoj vojsci. Kad je mletačka vojska krenula na Drniš, pridružili su joj se kršćani predvođeni franjevcima iz 16 nase-lja Promine i iz 54 naselja iz okoli-

ce Drniša. Među prvima mletačkoj vojsci pridružio se i Šimun Bogetić, sinovac poznatog franjevca Mije Bogetića, gvardijana visovačkoga.

Mletačka vojska krenula je na Drniš iz Skradina u jačini od 7000 ljudi. Među hrvatskim zapovje-dnicima osobito su se isticali don Stipan Sorić i Vuk Manđušić, ha-rambaša. Oni su sa svojih tisuću krajišnika nastupali prvi. S njima se nalazio i Šimun Bogetić, i to izgleda pod zapovjedništvom Sori-ća. Radi uspješnije obrane Turci su srušili most na Čikoli, ispred utvr-de Ključa, koja je uslijed kiša upra-vo bila nabujala. Krajišnici su ipak pokušali prijeći Čikolu, ali su ih turski branitelji odbili puščanom vatrom. Više je krajišnika poginu-lo među kojima i Šimun Bogetić. Ne znamo točno dan pogibije, ali svakako to je bilo koji dan prije 20. veljače 1648., kad je zauzet Drniš (dr. fra Karlo Kosor, Drniška kra-jina za turskog vladanja, Kačić, sv. XI, str. 144-148).

Kačić u svom «Razgovoru ugod-nom» (Stari pisci hrvatski, knj. 27,

Šimun bogetić, junak narodnih pjesama

PARIZ – Osmoga rujna ove go-dine uputio sam Vam preko pošte 500 franaka. To Vam šaljem za list «Miljevci» umjesto vijenaca na grob moga pok. oca, nedavno pre-minulog u svojoj 80-oj godini živo-ta (Šime Grabić, op. ur.). I ja sam tu nikao i proveo djetinjstvo, koje je duboko urezano u moju dušu i srce, jer taj kamenjar ima zbilja ne-što privlačno, naročito za nas dicu miljevačku. Čast svakom narodu i plemenu na ovom svijetu, jer sve narode, plemena i jezike – sve je Bog stvorio. Ali za mene nije stvo-rio boljega ni milijega od hrvatsko-ga, kako reče Ante Radić. Mislim da bez sumnje tako misli većina naših tamo, koji su ostali na djedo-vim ognjištima, kao i mi koji smo

javljam se za riječsilom prilika rasijani po bilom svi-tu ko čela po cvitu. Upravo se sjetih stihova, koje je u nostalgiji ovdje u Parizu pisao Antun Gustav Matoš: «Domovino, lijepa naša domovino, dogmo naše skepse, čežnjo našega ropstva, simbole naše duše, vezo naša s Bogom i čovječanstvom, je-dina dužnosti i najviši naš zakone, zipko i grobe, kruše naš svagdaš-nji, slatko mlijeko jezika majčino-ga, drevna kraljevino o kojoj su se na skrletnoj krpi kockali vjerolom-ci kao za roba afrikanskoga; draga, sveta, gažena, mučenička zemljo naša Hrvatska.» Uz dobre želje i srdačne pozdrave Vama i svim na-šim Miljevčanima Vaš odani

MARKO GRABIĆ(List Miljevci, Uskrs 1980.)

Šimićovka se ne boji poskupljenja goriva

(List Miljevci, Uskrs 1980.)

Kakav svećenik treba biti“Svećenik treba biti, u isto vrije-me, velik i malen.Plemenita duha kao da potječe iz kraljevske obitelji,Jednostavan i naravan kao da je seljačkoga porijekla.Heroj u vladanju samim so-bom,Čovjek koji se borio s Bogom.Izvor žive svetosti,Grešnik kojemu je Bog opro-stio.Poslužitelj bojažljivih i slabih.Ne klanja se pred bogatašimaNego se sagiba pred siromasi-ma.Učenik svoga Gospodina,Glavar svoga stada.Prosjak široko raširenih ruku,donosilac bezbojnih darovaMudar kao osoba u zreloj dobi,Povjerljiv kao dječak.Pruženih ruku prema Uzviše-nom,Nogama na zemlji.Kao stvoren za radost, iskusan u trpljenju.Daleko od svake zavisti,Vidovit, iskren i otvoren. Prijatelj mira Neprijatelj nerada.

Savjeti za biti dobar svećenik:“ Nađi vremena za razmišljanje, to je izvor moćiNađi vremena za čitanje, to je temelj mudrostiNađi vremena za igru, to je taj-na mladostiNađi vremena za tišinu, to je prilika za susret s BogomNađi vremena da živiš svjesno, tako ćeš najbolje pomoći drugi-maNađi vremena da se smiješ, to je glazba duše.Nađi vremena da budeš prija-telj, to je put do srećeNađi vremena za molitvu, to je najveća moć na zemlji”

Nepoznati autor

Nije iz osamdesetih nego dvadesetak godina ranije: poziranje pred prvim automobilima koji su stigli na Miljevce

Zagreb 1944.) na dva mjesta spo-minje Šimuna Bogetića. Na prvom (str. 24) nabrajajući vitezove koji su živjeli i djelovali u Kandijskom ratu spominje i Šimuna Bogetića «s Miljevaca». Iz toga navoda mo-žemo zaključiti da je Bogetić bio rodom iz miljevačkih Bogetića. I u jednoj drugoj pjesmi «od vitezova šibenskih» (str. 495) Kačić za Boge-tića iznosi:

«Pjevaju se pisme i popivkeod junaka Bogetić Šimuna:ovo biše silni mejdandžija žestokoga rata od Kandije.Krajinu je tursku porobiomnoge ruse glave odsikao,al' pogibe s Turcim bojak bijuć.Ej, delijo, pokojna ti duša!»

A. MILIN(List Miljevci, Uskrs 1980.)

U Šimunovim Bogatićima upra-vo su ovih dana zasukali rukave i obnavljaju zgradu područne ško-le. Promijenili su krov, uredit će unutrašnjost kako bi se tim pro-storom koristili mještani toga sela za održavanje susreta, za kulturne i zabavne potrebe kao i za rad bu-dućega mjesnog ureda. Bila je na-mjera da se upravo ta zgrada upo-trijebi kao sjedište Miljevačkoga dobrovoljnog vatrogasnog društva. Možda je ovo prilika i da se obi-lježi uspomena na junaka Šimu-na Bogetića, bilo spomen-pločom koja bi se postavila na zgradu koja se uređuje ili pak imenovanjem upravo te zgrade Domom Šimuna Bogetića.

N A Š l I S T « M I l J e v C I »

Tu ćeš naći: brata, sestru, druga.To je: ponos, sreća, zanos.Tu vidiš: sebe, mene, tebeI njega vidiš što je otišaou svijet, u nepoznato ...Al' ipak ga vidiš: tu u našem listu.

Ante VLAIĆ(List Miljevci, Uskrs 1980.)

33


mIljeVcI • glasilo župe Imena Isusova • MiljevciList izlazi povremeno, uz dopuštenje crkvenih i redovničkih poglavara.Narudžbe, priloge i doprinose slati na adresu: Župni ured Miljevci 22324 DrinovciKunski račun: Župa Imena Isusova Miljevci 22324 Drinovci Broj: 2485003-1100219752List se održava dobrovoljnim prilozima vjernika

ISSN 1331-6710Izdavač:Župni ured Miljevci22324 Drinovci

Urednik:fra Ivan MaletićTel: 022/882-055Mob.: 098/361-918

MRTVAČNICUJole Skelin 200Pavao (Pave) Ivić 300Joso Novak 100Neda Grubišić 100Nada 50Željko Skelin 200Ivica Ivić 100Ante Vlaić 100Milan Malenica 100Mile Kozić 150Ivan Samac pok. Maće 200Joso Samodol – Joldžan 100Slave Malenica 200Nikica Malenica 200Tomislav Malenica 200Tomislav Skelin 200Krste Skelin 300Ive Samodol 100Mile Kisić 50Tone Kisić 250Frane Dželalija pok. Frane 100Stipe Čipčić 300Milka Čipčić 200Mirko Ćurko 200Zdravka Đerđa 200Jole Perišić 200Šime Perišić 200Stipe Bačić pok. Mije 400Petar Ivić pok. Ante 200Ivan Ivić – Ćiko 200Joso Kozić pok. Mate 150Ive-Iveta Ivić 200Ivan Malenica 200Mirko Kulušić 100Mate – Mateica Kulušić 100Mate Deronja 200Mile Bašić pok. Šime 400

CRKVUAnte Samodol 50 eurAnte Dželalija Bojin 100Ivica Lovrić 500Ante Višić 300Paško Skelin 200Šime Skelin 50 eur

Mirko Samodol 150Jandre Vlaić 150Ivica Vlaić 200Mile Skelin 200Božo Skelin 200Meri Vlaić 100Nada Grubišić 100Ante Galić 200Zdenka Marić pok. Ivana 50Mate Vlaić 200Branko Kisić 100Joso Gverić 100Ivan Šostera 100Joso Pletikosa 100Mazalin Slava 100Obitelj Župan 100Ante Vlaić – Jokin 200Ante Perišić pok. Josipa 300Sušić Ivan pok. Nikole 300Jaka Odrljin 100Zdravko Vlaić 200N. N. 300Niko Samac 50Anka Malenica 200Katica Skelin 200Marija Duvančić 200Ante Skelin 200Ivan Skelin 200Mate Skelin 150Nikola Stojanović 500Marija Skelin pok. Krste 200Vjekoslav Grabić 300Ana Mazalin 200Milan Galić pok. Pavla 200Zvonko Grabić 300Paško Vranjković 200Ivan Vlaić 300Ivan Vlaić pok. Nikole 100Milka Jajčanin 500Biserka Radoš 200Zdravko Lovrić 200Marko – Markić Kulušić 1000Ivica Bubalo 500Ante Vlaić 200Jakov Bačić 500N. N. 500Mladen Lovrić 200Ante Malenica 100 Mile i Ijilja Galić 200 Nikola Kulušić 200 Ante Bašić 50 eur

lIST MIlJEVCIJago Dželalija 200 dol. austAnte Višić 50Ante Vlaić 100Šime Skelin 100Mirko Višić 200J. Pilić 200Ivica Vlaić 100Vlatko Skelin 200Nikola Samac 200Meri Vlaić 100Ante Samac 100Mate Samac 100Ivan Šostera 50Joso Pletikosa 100Zdravko Vlaić 200Manda Dalebić 100Zora Kovačević 200Petar Vatavuk 70Renato Ognjen 100Željko Lovrić 400Ante Duilo 200Josip Šostera 200Mirjam Curić 200Ante i Rada Lovrić 200Ivan Vlaić pok. Ante 100Šime Runjić 200s. Hijacinta Bačić 200Mirko Malenica 50 eurMarija Radić 100Ante Vlaić 100

KUD MIlJEVCIŽeljko Lovrić 300

KAPElA SV. ANESlave Malenica 100

PODEST ISPOD KlUPA IVJETROBRANSKA VRATA UCRKVI SV. PETRA I PAVlA

Zvonko Lovrić 500Mirko Sunko 50 eurPaško Vlaić 100Milena Vlaić 200Nediljko Vlaić 100Marija Vatavuk 100Anđelka Galić pok. Paice 100

Dobrovoljni prilozi za: Raspored službe božje za Uskrs 2010. i za sve nedjelje i blagdane do 24. 12. 2010.15. 8. – NEDJELJA – VELIKA GOSPA- hodočašće na Visovac- sv. misa 18 h: Drinovci




9. - 11. 9. TRODNEVNICA GOSPI OD MILOSTI- sv. mise u 18.00 h: Drinovci

12. 9. – NEDJELJA – GOSPA OD MILOSTI- procesija u 10.30 h- sv. mise u 11 i 18 h: Drinovci



29. 9. – SVETI MIHOVIL- procesija i sv. misa u 11 h: Šibenik - Katedrala






1. 11. – SVI SVETI- sv. misa u 9.30 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci

2. 11. – DUŠNI DAN- sv. misa u 9.30 h: Drinovci- sv. misa u 11 h: Širitovci


MILJEVAČKI DAN U ZAGREBUsv. misa u samostanu MB Lurdske u 12.30 h


21. 11. – NEDJELJA – KRIST KRALJ- sv. misa u 9.30 h: Širitovci - sv. misa u 11 h: Drinovci

28. 11. – I NEDJELJA DOŠAŠĆA- sv. misa u 9.30 h: Drinovci- sv. misa u 11 h: Širitovci

5. 12. – II NEDJELJA DOŠAŠĆA- sv. misa u 9.30 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci

8. 12. – BEZGREŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE- sv. misa u 18 h: Drinovci

12. 12. – III NEDJELJA DOŠAŠĆA- sv. misa u 9.30 h: Drinovci- sv. misa u 11 h: Širitovci

19. 12. – IV NEDJELJA DOŠAŠĆA- sv. misa u 9.30 h: Širitovci - sv. misa u 11 h: Drinovci �retan �skrs

U crkvi Imena Isusova postavljene su nove postaje križnog puta

Uskrs36 MILJEVCI

Na dijelu zvanom Gradina kod sela Ključ nailazimo na ostatke ka-snosrednjovjekovne crkvice koja je smještena u središtu prapovi-jesne gradine Ključ koja se nalazi iznad poznate starohrvatske utvr-de Ključice.

Godine 2007. Javna ustanova nacionalni park ‘’Krka‘’ provodi

arheološka istraživanja pod vo-dstvom arheologinje gospođe Na-taše Zaninović, a koja su otkrila temeljne ostatke crkvice koja je bila površine 50 m2, a imala je i kvadratnu apsidu. Nakon prove-denih temeljitih arheoloških istra-živanja pristupilo se konzervaciji

CrKvICA NA PrAPovIJeSNoJ GrADINI KoD KlJUčA

Kolijevke naše vjerecrkvice tako da je danas jasno vid-ljiv njezin tlocrt.

Ovo je još jedna u nizu zani-mljivosti ovoga našeg poviješću bogatog kraja, a koja govori o iskonskoj povezanosti nas i naših predaka s Bogom i svetom maj-kom Crkvom.

Stipan Ivić

Documents

Uskrs 2010