USKRS 2019. bR. I (59) - franjevci-split.hr · Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak

USKRS 2019. bR. I (59)God.XLII.

GOD. XLII. USKRS 2019. br. I (59)

Župnikova uvodna riječ

l i s t ž u p e m i l j e vc i

RaspoRed nedjeljnih i blagdanskih sv. misa od UskRsa do božića

2. uskrsna nedjelja, 28. 4.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

3. uskrsna nedjelja, 5. 5.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11 sati


5. uskrsna nedjelja, 19. 5.Drinovci u 10.30, Prva sveta pričest

25. 5.Kapelica Gospe od Milosti,

Seperi u 18 sati


Uzašašće- SPASOVO, 30. 5.Drinovci u 11 sati

7. uskrsna nedjelja, 2. 6.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11 sati

DUHOVI, 9. 6.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

Presveto Trojstvo, 16. 6.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11 sati

TIJELOVO, 20. 6.Drinovci u 11 sati

DAN OSLOBOĐENJA MILJEVACA, 21. 6.Drinovci u 11 sati12. nedjelja kroz godinu, 23. 6.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

Sveti Petar i Pavao, 29. 6.Širitovci u 10 sati

13. nedjelja kroz godinu, 30. 6.Širitovci u 9, Drinovci u 10.30 sati

14. nedjelja kroz godinu, 7. 7.Drinovci u 9, Širitovci u 10.30 sati




Dan Karalića, 1. 8.Karalići, Kapela Gospe Lurdske u 18.30

GOSPA OD ANĐELA, 2. 8.Središnju misu u 10 sati i 30 min. predvodi biskup Rogić



VELIKA GOSPA - Uznesenje Marijino, 15. 8.Visovac - središnja misa u 10 sati i 30 min.Drinovci u 19 sati





Dragi Miljevčani, pa gdje god bili, sve Vas pozdravljam drevnim franje-vačkim pozdravom: Mir i dobro! Neka Kristov mir i blagoslov bude uvijek s Vama!

Nalazimo se u vremenu korizme, bliže priprave za Uskrs, a karakterizira ju ozbiljnost, pojačana pobožnost, djela milosrđa i djela pokore, posebno post, nemrs i posipanje pepelom. Kroz takva djela vjernik kršćanin nastoji što više ustrajati u Kristovu nauku, razmišljati o vazmenom otajstvu i pri-premiti se i duhovno i tjelesno na slavlje Kristova uskrsnuća. Za svako se slavlje moramo dobro pripremiti. Tako vrijeme pripreme za slavlje vazme-nih otajstava zahtijeva također određeni napor: obraćenje srca ili pokoru.

Korizmeno vrijeme je vrijeme i pokore. Unutrašnja pokora tj. obraćenje obično poprima tri klasična oblika: post, kada ustrajemo u umjerenosti; molitva, kada tražimo Boga kako bismo mu se približili i milostinja, koja se odnosi na dobra djela prema bližnjima. Posebno vrijeme korizme pozi-va nas da četrdeset dana blisko razgovaramo s Bogom kako bi ga naše srce upoznalo i obratilo se. To nas dovodi do korizmenog vremena za obraćenje u kojem pripremamo put Gospodinovu dolasku i našem susretu s njim. Korizmeno vrijeme je vrijeme milosti – ako živimo na opisani način. Bog nam poklanja milost te nam na osobit način želi dotaknuti srce i dušu kako bismo postali „nov stvor“. Korizma je spasonosno vrijeme poziva na život na nov način, bliže Bogu.

Početak korizme odjekuje pozivom proroka Joela: „Vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.“ Zato se odazovimo na taj poziv proroka i ustrajmo u obraćanju ove korizme, kako bismo zajedno živeći korizmu zajedno slavili i Uskrs.

Sretan Uskrs Vama i svima Vašima želi

Korizmeno vrijeme je vrijeme milosti

3MILJEVCI USKRS 2018.

Lijek je u molitvi

Zajedno u KristuŠto nam u ovoj korizmi poručuje papa Franjo?

Uprošlogodišnjoj je poruci uz korizmu papa Franjo mladima uputio snažan apel glede po-

teškoća s kojima se susreću u svakod-nevnom životu, posebno ističući lažne proroke koji obećavaju te poteškoće riješiti. Valja podsjetiti na taj apel.

Lažni proroci služe se ljudskim emocijama da „porobe ljude i vode ih kamo im se prohtije“ te nude jednostavna i brza rješenja koja se ubrzo pokažu potpuno nedjelotvornima, objasnio nam je Sveti Otac. „Kolikim se mladim ljudima nudi lažni lijek droge, ‘jednokratnih’ odnosa, lake, ali nepoštene zarade! Koliki su, nadalje, uhvaćeni u zamku pot-puno virtualnog života, u kojem se odnosi čine jednostavnijima i iskrenijima, a kasnije se pokažu besmislenima u svoj svojoj dramatičnosti! Ti prevaranti koji nude bezvrijedne stvari oduzimaju ljudima ono najvrjednije: dostojanstvo, slobodu i sposobnost za ljubav.“ Još je važnije što papa Fra-njo vjernike, pa tako i mlade, poziva na odgovor-nost i duboko promišljanje: „Zloduh, koje ‘lažac i otac laži’ (Iv 8,44), oduvijek prikazuje zlo kao dobro i lažno kao istinito, da bi zbunio čovjekovo srce. Svaki je od nas, stoga, pozvan razabrati u vlastitom srcu i preispitati se je li podlegao lažima i obmanama tih lažnih proroka.“

Prvi korak u pronalasku lijeka istine, koji se posebno nudi u korizmenom vremenu, jest molitva. „Crkva, naša majka i učiteljica, zajedno s često gorkim lijekom istine nudi nam u ovom korizmenom vremenu slatki lijek molitve, milo-stinje i posta. Posvećujući više vremena molitvi, omogućujemo svomu srcu da otkrije tajne laži kojima obmanjujemo sami sebe kako bismo konačno pronašli utjehu u Bogu“, poručio nam je papa Franjo. Riječi su to koje mogu nositi našu korizmenu pripravu na Uskrs.

Glas Koncila, 3. ožujka 2019.

U prošlom broju lista Miljevci obavijes-tili smo vas o pokretanju župnog Ora-torija, a sada s vama želimo podijeliti radost naših susreta koji jako dobro na-preduju. Broj članova se povećao te nas mladih sad ima 13. Susrete održavamo vikendom u popodnevnim satima u župnoj dvorani. Imamo dva animatora koji nam pomažu i upućuju nas u sus-rete. Razgovaramo o različitim temama povezanima s vjerom i aktualnim događanjima među mladima. Nastojimo susrete napraviti što zabavnijima kroz kvizove, ples i pjesmu. Način vođenja susreta prilagođavamo nama i svi jed-nako sudjelujemo. Nakon svakog sus-reta bogatiji smo i ispunjeniji. Imamo mnogo planova za budućnost. Trudimo se raditi što više za župu jer nam je to prvotni cilj, zato nastojimo prikupiti što više opreme za rad. Imamo nekoliko želja i sigurni smo da će nam se ispuniti.

Nastojimo što više sudjelovati u bisku-pijskim događajima za mlade pa će nam jedan od susreta biti križni put za mlade: Banjevci – Stankovci – Lišane (22 km) koji će se održati 6.4.2019. godine. Čeka nas nezaboravno iskustvo i puno novih

poznanstava.

Krist nas poziva da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, da u današnjem svijetu punom materijalizma baš mi budemo prenositelji Radosne vijesti te svojim životom posvjedočimo Isusa Krista. Zato, dragi mladi, pridružite nam se i zajedno koračajmo u Kristu.

“Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze. Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.”

Mt 5,13-16

Anđela Pilić

4 5MILJEVCI USKRS 2019. MILJEVCI USKRS 2018.

zaŠto Bog dopuŠta da se čini zlo?

I on pati sa žrtvamaČesto čujemo različite

prigovore na Boga i njegovu pasivnost u odnosu na tragične

događaje, koji potresaju kako poje-dince tako i društvo u cjelini. Ako je Bog svemoguć, svime ravna i sve je stvorio, zašto nije stvorio neki savršeniji svijet u kojem ne bi bilo nesreća i katastrofa, potresa i popla-va? Ako je Bog Gospodar svega, i ako je svemoćan, a jest, zašto onda ne spriječi ratove, ubijanja, nasilja, patnju nevinih…? Kako to da dobri i svemogući Bog ne sprječava takve strahote? Ili još direktnije - zašto Bog nije spriječio patnju, muku i smrt svoga Sina? Zašto se nije su-protstavio nasilnicima? I nekadaš-njim i današnjim.

Spomenuta pitanja posebno su teška i mučna kad doživimo osobne i obiteljske nesreće koje nam potpuno promijene život, kao kad smo suočeni s teškom bolešću ili kad doživimo gubitak voljene osobe. Tada nam se čini kao da je Bog zatajio, da šuti; ne djeluje i pušta nas da se sami mučimo s nesnosnim teretom na leđima.

nakon počinjenja kojeg od grije-ha. Lakše bi nam bilo vjerovati kad bismo vidjeli kako Bog dobre ljude nagrađuje a zle kažnjava. No Bog čini ono što je teže. On sam se žrtvu-je, pati sa žrtvama. On šalje svoga Sina, koji prihvaća tajnu trpljenja da dokaže kako se i u nevoljama može sačuvati čist obraz, ljubavlju pobije-diti mržnja i zloća svijeta oko nas.

On sam pati, ne suprotstavlja se zloći niti uzvraća istom mjerom, nego oprašta i ljubi neshvatljivom ljubavlju. Sva pitanja stoga koja počinju sa: „Zašto je Bog ovo ili ono dopustio meni, mojoj obitelji, drugom…?“, duboko su povezana s tajnom zašto je Bog predao i vla-stitog Sina. Da, predao ga je oštrici ljudskog nasilja i time je učinio ono što je teže, nama neshvatljivo. Nije na lagan način koristio svoju božan-sku svemoć, kako bismo mi to činili, nego je na krvavo težak način otkrio snagu ljubavi u svojoj božanskoj ne-

moći. On je patio za nas i traži da i mi nosimo patnje jedni drugih. On je ljubavlju zlo pobijedio i traži i od nas da isto činimo.

Stoga i svaka naša patnja u Kri-stovoj patnji i muci nalazi smisao. U njegovu kriku na križu: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!” sa-držani su vapaji svih patnika, bole-snika, zatvorenika, svih poniženih, ostavljenih, neljubljenih… Krist je sve naše boli, patnje, sve naše gri-jehe preuzeo na sebe i zato je, pod težinom tih grijeha, i osjećao odsut-nost Boga Oca. Raširio je ruke na križu da bi cijeli svijet zagrlio. Su-sreo se s najvećim neprijateljem ži-vota - smrću i, jer je do kraja ljubio, pobijedio ju je. Otac ga je uskrisio – i nas će uskrisiti. Njegovo uskrsnuće jamstvo je i našeg uskrsnuća.

Tako je Uskrs zadnji čin vječnog hrvanja tame i svjetla, smrti i života, mržnje i ljubavi. Uskrs je definitiv-na pobjeda dobra nad zlom i ljubavi

nad mržnjom. Jer je Isus uskrsnuo svi silnici i nepravednici će doživjeti svoj krah, svi podlaci će biti raskrin-kani, ulizice postiđene, a sve ubojice za nevinu krv će odgovarati.

A svi oni koji su se borili za dobro, koji su strpljivo gradili društvo na Božjim vrijednostima, unatoč preziru silnika i poruzi li-jenčina, svi koji su dali svoj život za druge, za domovinu, živjet će uvijeke. Uskrsnućem Kristovim, tako, zlo ni u jednom obliku nema budućnosti, a dobro, sadržano u svakoj nadi, čežnji i predanom vršenju Božjih zapovijedi - do-živjet će svoje ispunjenje. Blago nama ako već danas vjerujemo u Božju pobjedu i dopustimo Mu da nas učini svojim suradnicima. Naša pripadnost Njemu čudesno će pomagati drugima i učiniti naše okruženje ljepšim mjestom za ži-vot.

fra Ivica Jurić

Stotine pitanja tada traže odgovor, a odgovora niotkud. A sigurni smo da bi Bog sve to mogao spriječiti i da bi svijet tada bio ljepši a mi sret-niji. No, nije li ovakvo razmišljanje o Bogu i čovjeku, o svijetu i životu, ipak pogrešno? Zašto? Zato što mi ne gledamo red koji je Bog u počet-ku stvorio, nego nered koji je nasta-jao tijekom ljudske povijesti, a koji su ljudi stvorili a ne Bog. Ljudi su narušili ravnotežu u sebi i u prirodi a ne Bog. Ljudi su stvorili struktu-re po kojima jedni ne znaju što će s novcem, hranom i imovinom dok drugi, i to milijuni drugih, umiru od gladi.

Bog je stvorio čovjeka, obdario ga darovima slobode, razuma i savjesti. Poziva ga preko savjesti da odgovor-no živi i da poštuje njegove zapovi-jedi. Međutim, čovjek je slobodan i može se svojim sposobnostima razli-čito služiti. To hoće reći da ih može i zloupotrijebiti. Bog to dakako ne želi ali čovjek to može učiniti.

Nemamo, dakle, odgovore na sve što se događa, osobito ne na velike prirodne nepogode ali ipak barem djelomično možemo prepoznavati

tragove i ljudske ruke u neredima koji oko nas nastaju i koji nanose zlo mnogima. I opet pitamo: Zašto Bog ne spriječi te stvaratelje nere-da, zbog kojih drugi trpe? Zašto ne zaustavi nasilnike koji osvajaju i razaraju tuđe zemlje, kriminalce u njihovim zločinima, pljačkama? Zašto Bog dopušta da sin iz dobre ili bilo koje obitelji postane ovisnik o drogi, kocki? Zašto dopušta da otac obitelji svojim pijanstvom tiranizira obitelj i od svoje djece pravi duševne invalide, pune straha i kompleksa? Zašto, zašto…. mogli bismo opet u nedogled redati pitanja.

Dio odgovora svakako se krije u tajni ljudske slobode. Čovjek može raditi što hoće, i to i radi, ali ne može dok hoće. On će pred Bogom, htio to ili ne (vjerovao u Boga ili ne), morati položiti račun za svoj život, za svoje odnose prema drugim ljudima. Ipak, najdublji razlog zašto Bog ne spriječi zlo upravo je taj što Bog ne čini ono što bi, po našem mišljenju, mogao i morao. On ima drugu logiku. On je svemoćan i trebao bi, po našem mi-šljenju, tu svoju svemoć pokazati na zlim ljudima ovdje za života, odmah


teoloŠko promiŠljanje

Krist je uskrsnuo uistinu! Ne izaziva li, međutim ovaj usklik evanđeoskog izvješća mnoge sum-nje i prijepore u srcima današnjih naraštaja?

Ne potiče li mnoge i sama tema uskrsnuća na posprdno osporavanje i otvoreni prezir prema takvoj mogućno-sti da se iz smrtne raspadljivosti tjelesnog i duševnog u čovjeku (pa makar to bio i Bogočovjek) može samo tako dogoditi preokret i uzdignuće na jednu novu tje-lesno-duhovnu razinu preobraženosti i proslavljenosti, kako nam već pisma prenose da se to dogodilo Isusu. Jesu li uopće i mogući preokreti takvog tipa? S pono-som bi si postavio to pitanje suvremeni čovjek kada nas moderna tehnička civilizacija želi uvjeriti kako osim prirodnih i tehničkih zakonitosti funkcioniranja, npr. jedne biljke, stroja ili digitalnog uređaja, nije moguće nešto tako izvanredno i čudesno zamišljati i očekivati. I doista, uskrsnuće nas upravo uvodi u nešto izvanredno, osobito i jedinstveno, tako da su i sami Isusovi učenici bili podosta sumnjičavi oko prethodnog Isusovog na-govještaja da će se nakon tri dana „uzdići od mrtvih“.

Apostol Pavao, međutim, već u svojoj Prvoj poslani-ci Korinćanima koja je napisana otprilike dvadesetak godina poslije Isusovog uskrsnuća, prenosi taj svjedo-čanski događaj: „Doista predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici“ (1 Kor 15, 3-5). U evanđelju po Mateju nalazimo opis u kojem anđeo, stojeći pokraj praznog Isusovog groba, govori Mariji Magdaleni da je Gospodin uskrsnuo, onaj kojeg su one i srele nakon što su trčale javiti učenicima o tom svojem čudesnom iskustvu (Mt 28, 1-10). Luka nam u svojem evanđelju govori o dva čovjeka u blistavoj odjeći koji se obraćaju ženama: „Što tražite Živoga među mrtvima, nije ovdje nego uskrsnu!“ (Lk 24, 5-6). Evanđelist Marko pak spo-minje mladića zaogrnutog bijelom haljinom koji govori pobožnim ženama da je Isus uskrsnuo i da to idu javiti Petru (Mk 16, 5-11). Ivan u svom evanđelju navodi da je Marija Magdalena našla prazni grob i javila to Petru i Ivanu. Ivan je prvi došao do groba, ali je sačekao Petra da prvi uđe u grob gdje su zajedno našli povoje i ubrus. Dok su oni otišli, Isus se ukazao Mariji Magdaleni koja je još ostala uz prazan grob (Iv 20, 1-17). Evanđelist Ivan još navodi da se Isus ukazao svojim učenicima isti dan navečer nakon svojeg uskrsnuća. Luka nam međutim prenosi da se na sam dan uskrsnuća Isus pokazuje i dvo-

Krist je uskrsnuo uistinu!jici učenika koji su išli u Emaus. Prepoznali su ga tek za vrijeme objeda dok je Isus lomio kruh nakon čega im je iščeznuo pred očima (Lk 24, 13-35).

Osobito je važno uočiti kako evanđelisti navode ne-koliko zanimljivosti kojim se opisuju prva svjedočan-stva Isusovog uskrsnuća: žene prve odlaze na grob i otkrivaju da je prazan, sam uskrsli Isus obraća se prvo ženama, osobito Mariji Magdaleni, te činjenica da je kamen odvaljen s groba. To još više potkrepljuje opis okolnosti samog uskrsnuća jer u ono vrijeme žene su bile društveno i religijski marginalizirane te nisu ima-le nikakvu važnu ulogu, osobito u tumačenju vjere ili posredovanju bilo kakvog iskustva duhovnog tipa. S druge strane, odvaljeni kamen s groba upućuje opet na čudesni događaj, budući da su pored groba u kojem je bilo položeno Isusovo tijelo bili stražari. Glavari svećenički i farizeji nagovorili su Pilata da se „zapeča-ti kamen i postavi straža“ (Mt 27,65). Evanđelist Matej dalje opisuje kako „Nastade žestok potres jer anđeo gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja a odjeća kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe“ (Mt 28, 2-4). Ondašnji svećenički poglavari ipak su se pomalo bojali da će se dogoditi nešto izvanredno, strahujući također da možda i apostoli potajice ne ukradu Isusovo tijelo i to protumače kao da se radi o uskrsnuću. I stražari su tako paradoksalno poslužili kao svojevrsni argument čudesnom događaju. Odva-ljen kamen i prazan grob, međutim, ne predstavljaju važno težište govora o uskrslom Gospodinu već se to odnosi na sama ukazanja kao povijesno-svjedočanske činjenice živog susreta s Isusom Kristom, uskrslim i proslavljenim. Slučaj apostola Tome koji nije htio po-vjerovati apostolima da su susreli uskrslog Isusa po-najbolje pokazuje potvrdu ukazanja: „Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran!“ Odgovori mu Toma: „Gospodin moj i Bog moj!“ Reče mu Isus: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ (Iv 20, 27-29) Otada Isus za-htijeva vjeru kojoj prethode vidljiva ukazanja, a koja se rađa i osnažuje u prihvaćanju Duha kojeg će On poslati nakon što će uzići na nebo i sjesti s desne Ocu.

Primjećujemo pak da ima toliko svjedočanstava, toliko preokreta i iznenađenja, kako nam već prenose evanđelja u vezi događaja uskrsnuća. Ipak, sam Uskr-sli dalje nastavlja djelovati u svojoj Crkvi. Svake ne-

djelje u svetoj misi mi se susrećemo s njime slušajući njegovu Riječ kao negda oni učenici idući u Emaus i hranimo se njegovim Presvetim Tijelom, kako je i on kao Uskrsli blagovao sa svojim apostolima. Nedjelja je, naime, dan proslave njegovog uskrsnuća predstav-ljajući tako vremenito središte oko kojeg se vrti smisao svega što postoji, svekolikog univerzuma. Odlazeći na misu nedjeljom, mi se susrećemo sa samim Iskonom svega, tj. s Bogom koji po uskrsnuću svoga Sina na-vješćuje pobjedu nad smrću i početak novog rađanja u Duhu.

Ali traži se ponajprije vjera u Njega, živo pouzdanje u Njegova obećanja i žarka ljubav poput onih pobož-nih žena koje su toliko žudjele vidjeti Gospodina na-kon što su ugledale njegov prazan grob. Uskrsnuće je stoga okosnica naše vjere (Pavao će reći: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naša!“ (1 Kor 15,14)), ispunjenje obećanja i proročanstva Starog zavjeta, potvrda Isusovog božanstva i naše milosno posinjenje gdje prepoznajemo sebe kao djecu Božju. I na kraju, Isusovo uskrsnuće izvor je i predokus našeg osobnog i zajedničkog uskrsnuća gdje ćemo u posljednji dan općeg suda biti zajedno s njime proslavljeni dušom i tijelom. Zanimljivo je uočiti kako samim događajem uskrsnuća ljudsko tijelo zadobiva svoju uzvišenu vri-jednost proslave samo ako dopušta biti prožeto Bož-jim Duhom.

Uskrsnuće je, stoga, lijek protiv naših očajanja i tjeskoba gdje zastrašeni životnim poteškoćama i bo-ležljivim krhkostima tijela često klonemo u našim sumnjama. Ono je podsjetnik da se ne zatvaramo u suhu materijalnost ovoga svijeta, već da upremo po-gled prema Onome koji je nakon svog uskrsnuća sam rekao da mu je „dana sva vlast na nebu i na zemlji“ (Mt 28.18). Ono je dodatni razlog da se ne čudimo sve-općoj ljudskoj zloći koja želi negirati Boga i njegovu čudesnu i otajstvenu prisutnost, kako su to nekoć sve-ćenički poglavari činili prije i poslije Isusovog uskr-snuća. I najzad, događaj uskrsnuća jest tako važan motiv da započnemo jedan nov život, sasvim nov po-četak gdje se otvaraju nove perspektive prijateljevanja i susreta s Uskrslim koji poziva na obraćenje i spasenje svoje izgubljene i raspršene djece.

Dr. sc. Davor Šimunec, župni vikar


Utvrda

Na širokoj ravniciusrid krša, na osami

odabraše Vama misto,naši sveci, vaša dica.

Tu se zvona stalno čujuna Misu nas požurujuda se Bogu poklonimo

i dva Kristova mučenika pozdravimo.Sveti Petre naša stino

daj da viru ne izgubimoSveti Pavle snago naša

sačuvaj nas grijeha tašta.U tebi je duh stoljetnitu uđoh još maloljetni

Crkvo moja, prvo navještenjeu tebi sam primio krštenje.

Pričest, krizma, nizalo se samokao da sam htio da ostanem tamomeđu zidovima slikama okićenim

onim bolnim postajama Spasiteljevim.Na oltaru nizali se fratri

želja ista; da nas Bogu vratinova lica u Crkvu dolaze

druga stara na putovanje odlaze.Bljesne i koja haljina bijela

da roditeljima radost bude cijelaCrkvo moja jedina utvrdonisam u tebi klečao uludo.U tebi se pjeva, plače, moli

našeg Boga tu se najviše voli!

Blaženka LovrićCrkva u Drinovcima

in memoriam / Fra ivan Buljević

Ufranjevačkoj crkvi Gospe od Milosti na Visov-cu, 24. siječnja 2019. mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, služio je misu zadušnicu za re-

dovnika-svećenika fra Ivana Buljevića koji je preminuo u Kijevu u nedjelju, 20. siječnja 2019., u 67. godini života, 50. redovništva i 42. svećeništva.

Fra Ivanu je, uz njegov petropoljski Gradac, osobito srcu prirastao Visovac gdje kao gvardijan proveo pu-nih devet godina. Rijetko je koji gvardijan u povijesti Gospina otoka toliko gradio i uređivao. U paru sa me-štrom novaka, našim Fra Šimom Samcem, u mnogome je promijenio Visovac. Uz obnovu crkve i samostana, potaknuo je uređivanje staza po otoku, obale, pristani-šta, izgradnju dvorane, dovođenje vodovoda, izgradnju ceste do Stinica, kolektora, izdavanje monografije i zbor-nika…. Volio je i Miljevce, bio je vrijedan i agilan član miljevačkog sabora.

U koncelebraciji su bili mons. Ante Ivas, biskup u miru, vikar Provincije fra Ante Udovičić, gvardijani fra Marko Duran i fra Božo Duvnjak te još 78 svećenika. Na oproštaju su bili đakoni, bogoslovi, novaci, časne sestre, braća i sestre pok. fra Ivana te članovi rodbine, župljani Kijeva, i osobni prijatelji. Za orguljama je svirala s. Zo-rislava Radić, a pjevanje je predvodio fra Marko Duran. Sprovodne obrede, nakon mise zadušnice, predvodio je kninski gvardijan fra Marko Duran. Riječi oproštaja uputili su mons. Tomislav Rogić, vikar Provincije fra Ante Udovičić, kninski gvardijan fra Marko Duran i župljanin Kijeva Cvitko Teskera. Posebno emotivan bio je oproštaj fra Jakova Vire, župnika Vrlike. “Kao fratar bio si inteligentan, oštrouman i previše emotivan, i zbog svoje prevelike osjećajnosti, mnogo toga Te je ranjavalo. Brzo si mislio, hodao i živio. Zbog toga su godine učini-le svoje. Ljubio si svoju Provinciju i svoj hrvatski narod. Slobodi hrvatske države neizmjerno si se radovao, ali kako se poluge moći naše države nalaze u strukturama

onih koji ne vole tu državu, a sam si nemoćan da u tom pogledu izmijeniš bilo što, to Te je pritiskalo, te je dje-lovalo na Tvoje zdravlje na način da si prerano završio svoj ovozemaljski život. Sad kad si konačno slobodan od svega onog što Ti je zadavao poteškoće, uživaj u svom Bogu kojeg si volio i za koga si neumorno radio i tro-šio svoje snage. Najdraži moj kolega, nedostajat ćeš mi. Kod svog i našeg Boga zagovaraj se za svoju Provinciju i za obraćenje svog hrvatskog naroda i neka Tvoje tijelo mirno počiva u fratarskoj visovačkoj grobnici do našeg viđenja u vječnosti,Tvoj zahvalni kolega fra Jakov.

Fra Ivan je rođen 17. lipnja 1952. u župi Gradac Drniški od oca Jakova i majke Terezije-Ane r. Vidović. Osnovnu školu pohađao je u Gracu Drniškom (1959. – 1967.). Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju (1967. – 1972.), a Franjevačku visoku bogosloviju u Makarskoj (1972.-1976.) i u Zagrebu (1976. - 1978.).

U novicijat je stupio 1. srpnja 1969. u Sinju, a prve jednostavne zavjete položio 29. lipnja 1970. na La Verni (Italija). Svečane zavjete položio je 4. listopada 1974. u Makarskoj. Za đakona je zaređen 4. srpnja 1976. u Stan-kovcima, a red prezbiterata primio je 3. srpnja 1977. u Splitu.

Mladu misu proslavio je u župi Gradac Drniški 17. srpnja 1977. godine a službovao je:

Vrlika (1977. – 1979.) – župni vikarČvrljevo (1979. – 1985.) – župnikSplit (1985. – 1997.) – ekonom Provincijekao ekonom Provincije osniva Provincijski caritas, i

postaje njegov trogodišnji voditeljDefinitor Provincije (1988. – 1991.)Visovac (1997. – 2006.) – gvardijanKruševo (2006. – 2012.) – župnikKarin (2006. – 2009.) – vikar i ekonom samostanaKarin (2009. – 2012.) – vikar samostanaKijevo (2012. – 2019.) – župnik

U srcu mu bili Visovac i Miljevci!


Ured za pastoral mladih Šibenske biskupije

Mons. Ante Ivas kao dugogodišnji predsjednik Ureda HBK za mlade, osnovao je 2002. godine Ured za pastoral mladih Šibenske biskupije. Mo-tiv i poticaj osnivanja Ureda je bilo organizira-nje SHKM-a, u Šibeniku 2004. godine. Primarni poziv i djelokrug Ureda je pružiti trajni, temeljni odgoj, nauku, poduku i rast u kršćanskom duhu srednjoškolcima, studentima i mladima.

Ukoliko neka župa ili dekanat (na prostoru Ši-benske biskupije) organizira događaj za djecu i mlade, može se javiti s detaljima pa će se taj do-gađaj podijeliti s mladima naše biskupije putem društvenih mreža.

Kako biste bili u tijeku sa svim događanjima ve-zanim za mlade u našoj biskupiji, zapratite Ured na društvenim mrežama:

Dana 9. veljače održan je susret mladih Ši-benske biskupije u prostorijama Osnovne katoličke škole u Šibeniku. Tema je bila

„Temeljne istine Katoličke Crkve“. Sudjelovali su mladi iz gotovo svih dijelova naše biskupije. Iz naše župe na susretu je bilo petero mladih.

Dan smo započeli svetom misom koju je predvo-dio mons. Tomislav Rogić, a pjesmom su animirali mladi među kojima i animatori naše župe. Nadah-nuti Božjom Rječju i okrijepljeni Duhom Svetim mogli smo u radosti nastaviti susret. U uvodnom dijelu biskup nam je predstavio temu susreta, a zatim smo bili podijeljeni u 6 malih grupa. Sva-ku grupu vodio je animator instruktor i pomoćni animatori te je svaka grupa obrađivala i pobliže se upoznavala s jednom temeljnom istinom Katoličke Crkve. Nakon toplog obroka, podijeljeni u grupe, igrali smo igru u kojoj je na zabavan način ispitano naše poznavanje same Crkve i uz to se u slobodno vrijeme družili i zabavljali uz pjesme i plesove.

Susret pun duhovnosti i zabave završio je moli-tvom i svi smo se radosno vratili svojim kućama oduševljeni snagom zajednišva i entuzijazma mla-dih naše biskupije. Zaista, ne kaže se uzalud da su mladi temelj i budućnost Crkve.

„Dragi mladi, nikada nemojte izgubiti volju za užitkom susreta, prijateljstva, za-jedničkog snivanja i hoda s drugima. Istin-ski kršćani se ne boje otvoriti drugima, po-dijeliti svoje životne prostore pretvarajući ih u prostore bratstva.“ - papa Franjo

Franka Kulušić

Susret mladih šibenske biskupije


Jesmo li dostojni imena njegova?Blagdan imena isusova / propovijed fra ivana režića

Uz ime nekog čovjeka od-mah povezujemo i njegovu osobu, lice, stav, karakter,

dobre osobine i one loše, sve ono što jedna osoba i jest i nije… Naše ime na najljepši i uhu najugodniji na-čin izgovara onaj tko nas ljubi; naša majka, otac, djed, baka, brat, sestra, zaručnik, zaručnica, prijatelj… No, prije svih njih naše ime izgovorio je s ljubavlju i iz ljubavi Onaj tko nas je stvorio, naš Stvoritelj! Da On nije nad našim životom izgovorio svo-ju stvarateljsku riječ, ne bismo po-stojali niti bismo bili vječni. Među brojnim imenima koja postoje, po-sebno i privilegirano mjesto zauzi-ma Isusovo. Starozavjetni prorok predskazuje Isusov pojavak i nago-viješta mu ime, Emanuel, s nama Bog. A Otac po anđelu Gabrielu obznanjuje ime svoga Sina - Ješua ili Gospodin spasava. Isusovo ime jest zapravo Isusov identitet. Ono nam govori tko je Isus i koje mu je poslanje od Oca dano - spasiti ljude od grijeha njihovih! Slavu njegova imena prvi su počeli pronositi fra-njevci: sv. Bernardin Sijenski i on-dašnji franjevci u 14. stoljeću, a onda je u 16. stoljeću papa Klement VII., dopustio najprije franjevačkom redu da i liturgijski iskazuje štovanje Isu-sovu imenu. Potrebno je uvijek sve dublje otkrivati ljepotu i uzvišenost imena Isusova koje nam govori tko je On zapravo! Ne samo tko je On za povjesničare, teologe, filozofe, već tko je On za mene. Može mi se dogoditi da njegovo ime spomenem stotinu puta dnevno, a da ga nijed-nom ne izgovorim svjestan tko je On zaista za mene! Štoviše, mogu ići svake nedjelje u crkvu, ispovijedati se po običaju o Uskrsu i o Božiću i svakodnevno izgovarati to najsvetije ime pod nebom u ispraznosti ili ne

daj Bože psujući ga i pogrđujući ga! Koliki će reći da im se to događa iz navike, iz ljutnje, nesvjesno… S pra-vom se smijemo i možemo upitati: kako nekoga istodobno mogu voljeti i pogrđivati?! Ime Isusovo Ješua kaže nam najprije da je On Bog koji spa-sava, a onda i ono ime vjere, Krist, da je On taj dugo očekivani i priželj-kivani Mesija, Pomazanik! Isus jest spasitelj i pomazanik i On to ne će i ne može zanijekati, a mi, jesmo li mi njega svojim životom zaista pri-hvatili našim spasiteljem i Mesijom?! Izručujemo li Bogu svoj život, svoje planove i želje, predajemo li mu svoje slabosti i grijehe ili se radije mirimo s postojećom situacijom i skrivamo u svojoj nečisti poput gubavaca koji se srame svoje gube? Bog nam u svom Sinu dolazi ususret kao praštajuća i iscjeljujuća ljubav, ljubav koja želi rasvijetliti tmine i nejasnoće koje nas snalaze. Bog i nas zove imenom, kao što to isto čini i Josipu praved-nom u snu. Josipu uvelike zbunjenu novonastalom situacijom, kojemu je potrebna jasnoća kod odluke. Bog prisutan u svakoj misli, riječi, želji i djelu, želi i nama poručiti da je On Bog s nama, uvijek i bez prestanka. No, Bog je to koji traži našu surad-nju i otvorenost srca. Bog je to koji i nama kršćanima 21. stoljeća uvijek iznova dolazi ususret u ovom vrlo zahtjevnom vremenu u kojemu nije lako biti kršćanin. Pa čak niti u drža-vi u kojoj živi više od 80% deklarira-nih kršćana. Danas u svijetu možete slobodno izgovoriti bilo čije ime, a da se nitko ne osjeti uvrijeđenim, osim kod spomena jednog imena. Pogađate, to je ime Isusovo. Netko starim europskim narodima malo pomalo nameće zabranu spomi-njanja Njegova imena pa čak i sram zbog toga, u ime tobožnje toleranci-

je i nevrijeđanja drugih i drukčijih. Kako ću zvati Isusa već njegovim imenom?! Pomozi mi ti čije ime ne smijem spominjati! Hoćemo li ga za nekoliko godina tako zazivati? Za-što njegovo ime brane, zašto mu se protive? Zato što Isus nikome nika-da nije učinio nikakvo zlo! Zato jer je vršio volju Očevu i prošao svije-tom čineći samo dobro! Zamrzit će vas zbog moga imena, ali tko ustraje bit će spašen, reče Isusu svojim uče-nicima onda, a govori i nama danas ovdje. Ne nazire li se iza upornih i ustrajnih pokušaja zatiranja imena Isusa Krista, rukopis Oca laži koji zna tko je Istina i odakle njemu i njegovim zlodusima prijeti jedina opasnost? Isusovo ime je ime kojeg se Demon, Đavao, Sotona, Otac laži, plaši i strepi od njega. Jedino i samo u ime Isusovo moguće je istjerati So-tonu iz posjednutih osoba i mjesta! Zašto? Odgovor je jednostavan, Isus je Bog i jedini ima vlast nad otpalim anđelima, zlodusima! Jedino u ime Isusovo praštaju nam se grijesi i mi po Duhu Svetom bivamo čisti i oslo-bođeni od tereta krivnje. Nijedna psihoterapija niti tehnika meditacije ne mogu nam podariti mir koji nam može dati jedino Isus Krist, s nama Bog! Čuli smo u poslanici Filipljani-ma da Bog preuzvisi njega i darova Ime nad svakim drugim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno, nebesnika, zemnika i pod-zemnika.

Današnji blagdan Presvetog imena Isusova, podsjeća nas i na naše kršćansko ime, na ime kojim su Kristovi učenici po prvi put na-zvani u Antiohiji. Naše zajedničko ime kojim se dičimo, pita nas danas jesmo li ga dostojni? Prepoznaju li nas drugi po našem životu njego-vim učenicima?

fra Ivan Režić, meštar novaka na Visovcu


LUgarova KUća U Brini

Taj je čovjek iz Promine bioDo starosti tu je boravio.

Tu sa ženom i dječicom biona visovac često dolazio.

Fratri su mu kao braća biliČesto zajno i jeli i pili.

Jole lugar zaposlen je biona Miljevce često izlazio.S biciklom stranu izgurati

Na to teško i sad pomisliti.Kroz gaj ide svuda oko baca

Mi curice bile kod ovaca.Sad gledamo di će je stavitiDa se malo možemo voziti.a navečer kad se kući vraćaPukla guma ajme mili ćaća.

Pješke ajde tko te za što pitaCijelog dana što po gaju skita.

a navečer kada kući dođeSve mu ovo uzaludu prođe.

Još ovo, vrtom se bavioDa bi svoju djecu školovao.

Pomidore i paprike sadina tom se može da zaradi.Na Miljevce u selo dotrajuŠto imaju to sve i prodaju.

ana Samac ž. ivana

Prošli put povodom specijalzacije animatora, a ovaj put povodom duhovne obnove za mlade… Obnova je održana u Baškim Oštarijama 22.-

24. veljače 2019. godine pod nazivom “Bog je ljubav”. Sudjelovali su mladi Šibenske i Gospićko - senjske biskupije.

Duhovnu obnovu predvodili su don Marinko Mili-čević, don Josip Šimatović i don Gabrijel Jagarinec.

Razmatrali smo Boga kroz Njegovu najljepšu defi-niciju – ljubav. Kako spoznajemo Božju ljubav u svom životu? Jesmo li spremni potpuno otvoriti vrata svoga srca kako bi Gospodin djelovao? Koliko ljubavi daje-mo jedni drugima? Sve to - samo su neka od pitanja koje smo sebi postavljali.

Već prvi dan na nas je jak dojam ostavio križni put prilagođen mladima. Svatko od nas mogao se pronaći u barem jednoj od postaja. Promišljali smo o Kristo-vim mukama koje je podnio kako bi otkupio nas, naše grijehe i slabosti. Postoji li veći iskaz ljubavi?

Svaki dan služila se sveta misa koju su animirali mladi Šibenske biskupije među kojima i nas dvije.

Ustajali smo rano kako bismo iskoristili vrijeme što bolje. U subotu su nam svećenici, puni karizmatično-sti, tumačili zašto kažemo da je Bog ljubav, u čemu je ona vidljiva. Nakon predavanja imali smo vrijeme šutnje u kojem je svatko od nas sam za sebe razmišljao o Bogu i načinu na koji se Njegova ljubav, milost i dobrota ispunjavaju u našim životima.

Dani su bili ispunjeni s puno slobodnog vremena kojega smo koristili za druženje, upoznavanje i pje-smu.

Vrhunac duhovne obnove bilo je klanjanje koje je predvodio don Miličević. Krist u presvetom oltarskom sakramentu, mladi na koljenima, tišina, poticajne ri-ječi, molitva, mir, spokoj… teško je uopće riječima opisati što se u duši odvijalo.

Tri dana duhovne obnove brzo su prošla, ali svi smo se vratili svojim kućama ispunjeni mirom i Duhom Svetim, puni zadovoljstva i obogaćeni jednim novim iskustvom.

Natali Vatavuk i Franka Kulušić

Natrag u Baške Oštarije


Koliko puta nam oko legne na neki predmet ili na neki detalj oko nas, a da ništa ne po-mislimo i ništa ne osjetimo? Uglavnom je to zato što su nam ti predmeti sa svojim

detaljima odavno dobro znani pa više na njih ni ne obraćamo pažnju. Upravo zato, zaustavimo se sada na detaljima u našim crkvama koji nisu tamo bez razloga. Zaustavimo naš pogled na prekrasno isklesanom ple-teru na glavnom oltaru crkve Imena Isusova; pogle-dajmo ulijevo i naći ćemo ga i na krstionici. U crkvi sv. Petra i Pavla ovaj ornament ukrašava elegantni ambon s kojega slušamo nedjeljna čitanja.

Na koru crkve Imena Isusova prepoznajemo glago-ljični natpis, ali nema ih puno koji znaju da, gledajući ta slova, čitaju: NEKA TRAJE LOZA NAŠA.

Ova dva nacionalna simbola: pleter i glagoljica, u naše miljevačke crkve stigla su u novije doba, podsje-ćajući nas na našu povijest, znanje i umijeće koje smo, kao narod, razvijali godinama i prenosili iz pokoljenja u pokoljenje. Prelistali smo „Poviest Crkve u Hrvat-

Pleter i glagoljica u našim crkvama

skoj“ i donosimo sljedeće odlomke o glagoljici i plete-ru kako bismo ih se mogli prisjetiti sljedeći put kada nam, u našim crkvama, oko zapne za ova dva značajna detalja.

glagoliCaUčenici su sv. Ćirila i Metoda poslije smrti Metoda

g. 885. donieli iz Slovačke na jug slavensko crkveno pismo i knjige. Upravo u to doba na koncu 9. stolje-ća dalmatinski su gradovi priznavali crkvenu vlast carigradskog patriarha. Isto tako: oblast Neretljana, Zahumlje i Bosna. Kako je carigradska patrijaršija lakše priznavala različne obrede i jezike u bogoštovlju negoli Rim, sasvim je razumljivo da se glagolica (t. j. novo , slavensko pismo sa slavenskim jezikom u bogo-služju) lako proširila u Bosni, Zahumlju i među Neret-ljanima. Dalmatinski gradovi doduše nisu prihvatili glagolice, ali joj se, kao bizantski podanici i pristalice carigradskog patriarha, nisu mogli ni protiviti. Hrvat-ska je u to doba bila u crkvenom pogledu samostalna, neovisna o Splitu i izravno podložna samo Papi, zato se i u njoj mogla glagolica širiti bez veće zapreke. Kad su se dalmatinski biskupi odielili od Carigrada i pri-znali nad sobom samo i izravno vlast rimskog Pape, nisu odmah mogli izstupiti protiv glagoljaša. Na split-skom saboru g. 925. i 928. niti su dalmatinski bisku-pi napadali glagolicu niti ju je biskup Grgur Ninski trebao braniti. Istom su kasnije dalmatinski biskupi od glagoljaša tražili da moraju naučiti latinski i brija-ti bradu. Glagoljaši su odlučno branili glagolicu i, ne

BaŠtina

U crkvi sv. Petra i Pavla pleter ukrašava elegantni ambon s kojega slušamo nedjeljna čitanja

Kor u crkvi Imena Isusova

Višeslavova krstionica

znajući pravo više, za njezina začetnika uztvrdili da ju je izumio sam sv. Jeronim.

Kad je preporodni rad Crkve uspio do najviše mjere i nije se trebalo bojati krivovjeraca, zamolio je senjski biskup Filip Papu Inocenta IV. neka dopusti upotre-bu glagolice u bogoslužju. Sv. Stolica je g. 1248. doista dopustila slavensko bogoslužje u senjskoj biskupiji, a malo zatim i u krčkoj. Iza toga se glagolica počela po-novno i nesmetano širiti po svim primorskim krajevi-ma. Odatle je za češkoga kralja Karla IV., koji je vladao od 1346. do 1378., došla u Prag, a za kralja Vladislava II. Jagelovića (1386. do 1434.) u Poljsku. U Veneciji su na početku 16. stoljeća glagoljaši imali dvie crkve.

U 15. i 16. stoljeću glagolica je bila u cvatu. Njome su se služili svećenici i svjetovnjaci u crkvenom, dr-žavnom i posebničkom životu. Prvi je glagolski misal tiskan g. 1483., zatim 1494. u Senju, 1528. u Mletcima, 1531. na Rieci. Kad je pitanje slavenske Božje službe podpalo pod papinsku Kongregaciju za širenje vjere, ona je tiskala glagolski misal g. 1688. Protivnici gla-golice dizali su se protiv nje u 18. stoljeću, a još više u 19. stoljeću. No što su protivnici bili bezobzirniji, to su

branitelji njezini bili odlučniji i ustrajniji. Kao brani-telji su se iztakli neki svjetski učenjaci i rimski Pape, osobito Leon XIII. i Pio X.

kiparstvo: pleterNajstariji hrvatski kiparski spomenici jesu Višesla-

vova krstionica, krstionica u Kotoru, obje iz 8. stolje-ća, i nadvratnik crkve sv. Križa u Ninu s nadpisom župana Godežava. Sva su ta tri spomenika ukrašena pleterom. Mnogobrojni sačuvani ostatci starohrvat-skoga kiparstva jesu dielovi crkvenog namještaja, po-najviše razlupani u komadićima. U pletenoj ornamen-tici nalaze se starokršćanski križevi, palmete, rozete, ljiljani, grozdovi, zviezde, užeta, lukovi, kuke, ptice i zvieri. Sve do 11. stoljeća nema ljudskog lika u starohr-vatskom kiparstvu. U 12. stoljeću pomalo nestaje ple-tera i plošnosti, a dolazi u crkvenoj umjetnosti relief.

POVIEST CRKVE U HRVATSKOJDr. K. Draganović i Josip Buturac

Izdalo Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima u Zagrebu 1944.


Postoje ljudi koji su svoju ve-liku životnu energiju koju su dobili od Stvoritelja odlučili

uložiti u društvenu dobrobit. Ako se sjetimo da je naš život u vječ-nosti samo jedan trenutak; zai-sta, stoljeće sedmo i nije baš tako davno bilo, a težnja za slobodom, čežnja za istinom i borba za dobro – postojala je tada kao što posto-ji i sada. Zbog razlike u ljudskoj naravi i društvenim prilikama, junaštvo je iskazivano na različite načine, ono je zapisivano i, iznad svega, pamćeno.

Mi smo, Miljevčani, na područ-

ju naših sela, osim spomen-ploča palim junacima u Domovinskom ratu, podigli spomenike šestorici Hrvata koji nam mogu biti uzor u svojemu hrabrom društvenom djelovanju:

petru svačiću, posljednjem hr-vatskom kralju - na vrhu visovačke strane

jurju utišinoviću, kardinalu Katoličke crkve - uz crkvu Imena Isusova

stjepanu radiću, hrvatskom političaru - ispred osnovne škole u Drinovcima

Franji tuđmanu, prvom pred-

sjedniku Republike Hrvatske - na njegovom trgu u Drinovcima

fra petru grabiću - na njegovoj rodnoj kući u Širitovcima

fra Šimi samcu - na pročelju „Miljevačkog sabora“ u Drinovci-ma

Valja nam se podsjetiti zašto se spominjemo tih velikih ljudi. U ovom broju lista „Miljevci“ pred-lažemo vama, našim vjernim či-tateljima, da se prisjetite povijesti našega naroda i sudbina jednoga kralja i jednoga kardinala – oba potekla iz našega drevnog grada Kamička.

Spomenici velikanima Brat Juraj

uvod

Juraj Utišinović rođen je 1482. godine u Kamičku, gradu na ri-jeci Krki. Uz obiteljsko ime Uti-

šinović prema ocu Grguru, dodavao je Juraj i majčino: Martinušević. Ana, njegova majka, bila je iz staroga plemićkog roda Martinuševića. Iz obiteljske kuće otišao je rano (nije imao ni deset godina).

Jurjevi životopisci spominju da je veoma rano pošao na dvor Ivana Korvina, hrvatskog Bana. Razloge je teško pouzdano utvrditi, ali zasi-gurno je I. Korvin želio pomoći svo-me ratniku plemiću, Jurjevu ocu, u odgoju djece. Na Korvinovu dvoru ostao je 13 godina i obavljao poslo-ve navlastite svojoj dobi. Kad je pak 1502. godine prešao na dvor Kor-vinove majke Hedvige, zabilježeno je da se isticao „pokornim, čednim

i ćudorednim čistim značajem; a odličan je bio već svojom osobom, svojim radom i ponašanjem svojim.“ U svojoj 22. godini života god. 1504. stupio je u službu erdeljskog vojvode i kneza Ivana Zapolje. Pod vodstvom svoga kneza, Juraj Utišinović „uvjež-ba se u znanosti vojnoj te ubere na vojnom polju prve lovorike… jer bijaše srca junačkoga i svagda na boj spremna (…), za malo vremena na-predovao (je) na zapovjedništvo sve većih vojnih odjelah te bijaše već za-povjednikom čitava konjičtva.“

Nema podataka u arhivskoj saču-vanoj građi zašto je Juraj Utišinović napustio vojništvo i povukao se u pavlinski samostan sv. Lovre u Budi-mu. Zabilježeno je, međutim, u pa-vlinskim ljetopisima, da je u samo-stanu Blažene Djevice Marije u Ladi

na rijeci Šaju proveo godinu svoga redovničkog novaštva i u dvadeseti-četvrtoj godini života (1506.) položio zavjete. U taj samostan povlačio se Brat Juraj i kasnije. U tom samosta-nu susreli su se ponovno Ivan Zapo-lja i Brat Juraj, nakon što je Zapolja u borbi s Ferdinandom Habsburgom izgubio prve bitke te zatražio utoči-šte u spomenutom samostanu. Uz pomoć Brata Jurja krenulo je Zapo-lji na bolje i četrnaest godina vodio je spretni i vješti redovnik poslove Zapoljina dijela hrvatsko-ugarskog kraljevstva. U sukobu Ivana Zapolje i Ferdinanda oko prijestolja, zaslu-gom Brata Jurja sklopljena je na-godba i mir (30 točaka ugovora) 24. veljače 1538. Kad je pak Ivan Zapolja umro 21. srpnja 1540. ostavio je iza sebe netom rođena sina (rodio se dva tjedna prije očeve smrti) i udovicu Izabelu Poljsku. Oporučno je odre-dio za svoga građanskog nasljednika i štitnika maloljetnu sinu Brata Jurja. Tako se sva građanska vojna i crkve-na vlast našla u rukama Brata Jurja. Nakon dvadesetak godina samo-stanskog redovničkog života postao je Brat Juraj u bijeloj pavlinskoj odje-ći ne samo locum tenens thesaurari-us, episcopus et iudex generalis (ri-zničar, biskup, vrhovni sudac), nego namjesnik i samostalni upravitelj Sedmogradske, koga su u složenim i sumornim vremenima njegovi pod-ložnici voljeli i bili mu odani.

U složenim prilikama, u spletu nesporazuma, nečasnim spletkama, Brat Juraj je brižno i znalački obav-ljao svoje poslove: vojevao je protiv Turaka, trsio se oko boljeg položaja kmetova, te je gotovo sedam de-setljeća svoje životne dobi ispunio uspješnim podvizima. Priznanja Kamičak


što ih je stekao okrunjena su ime-novanjem kardinalom. Već se iz pi-sma poglavara pavlinskog reda (25. svibnja 1549.) moglo zaključiti da ga Papa želi imenovati najvišim dosto-janstvenikom. I, doista, imenovan je Brat Juraj kardinalom god. 1551., a vijest je primio na putu dok je s voj-skom prolazio dolinom rijeke Moriš.

Nažalost, kardinalskim grimi-zom nije se Brat Juraj nikada ogr-nuo, jer je umoren 17. prosinca 1551. u svom gradu Alvincu.

Zabilježeno je: „Svi suvremeni-ci povjesnici isticahu da su na dan umorstva našli na njegovu stolu, osim brevijara i ure, također i njegov dnevnik, u kojem bje sve upisano, što bi učinio i što bi raditi imao. Kad bi dakle njegovi neprijatelji išta našli bili, što se za onako duga vremena njegova ministarstva ne bi slagalo bilo s čestitosti i religijom, zar ne bi oni bili (…) na vidik iznijeli…“

Arhivska građa i brojne knjige, rasprave i članci pomogli su u ra-spravi o Bratu Jurju Utišinoviću

Umjetnički prikaz iz 17. st. ubojstva kardinala Martinušića u dvorcu u Alvincu 17. prosinca 1551.

Martinuševiću, najčešće poznatom u povijesti pod imenom Brat Juraj (Georgius Monachus, Frater Geor-gius). Krenuo je u život s hrvatskoga dalmatinskog krša, iz Kamička, pa je u složenim društvenim crkvenim (protestantizam, islam) i državnim (prodor Turaka, borba između Iva-na Zapolje i Ferdinanda) prilikama XVI. stoljeća iznimnim državnič-kim sposobnostima pridonosio miru i slobodi narodu poglavito u Sedmogradskoj.

Brat Juraj nije zatajio svoga podri-jetla niti naroda kojemu je pripadao. Svojim radom vinuo se među veli-kane povijesti, jedan je od hrvatskih kardinala rimske Crkve (uz Jurja Draškovića, Jurja Haulika, Josipa Mihalovića, Alojzija Stepinca, Fra-nju Šepera, Franju Kuharića i Vinka Puljića).

Jednostavan u životu, redovnički reljefno oblikovan, nesebično je ra-dio oko pomirbe zavađenih kraljeva, ali je srčano sudjelovao u bojevima kad je bilo potrebno. U složenoj i

pogibeljnoj političkoj igri između kraljeva kao i dvije velevlasti koje su imale svoje računice sa Sedmograd-skom, Brat Juraj je uvijek težio za ne-zavisnošću i slobodom zemlje i puka koji su mu bili povjereni. Sve što je ovdje zabilježeno upućuje na zaklju-čak, kako je Juraj Utišinović bio naš čovjek, uzoran redovnik i poglavar; crkveni i državni dostojanstvenik i uglednik koji je ravno stupao život-nom stazom, uvjeren da treba ispu-niti svoje povijesno poslanstvo. Svoj rad i uvjerenje zapečatio je smrću; mučeničkom smrću.

Ante Sekulić književnik, povijesnik,

doktor znanosti

Izvadak iz rasprave “Naš pavlin Juraj Utišinović, crkveni poglavar i držav-nik“, Zbornik MILJEVCI


Posljednji hrvatski kralj PetarKada ponekad razmišljam o

nekoj povijesnoj problema-tici, ili kontroverzama iz

hrvatske prošlosti, često se sjetim riječi proslavljenog hrvatskog jezi-koslovca i povjesničara Radoslava Katičića. Katičićev mudri zaklju-čak, u slobodnoj parafrazi, glasio bi: ukoliko neko pitanje ne može dobiti krajnji odgovor, utoliko je onda važ-nije postaviti pravo pitanje. Tada bi se i odgovor učinio bližim. Mišljenja sam da njegove riječi vrijede i na pri-mjeru posljednjeg hrvatskog kralja. Možda je čitatelju ovih redaka već i sam naslov manjkav, budući da je uz ime kralja Petra uvriježeno navoditi njegovo „prezime“ tj. rodovsko ime. Međutim, budući da je vrijeme Pe-trovog kraljevanja, bez obzira na posljednje historiografske domete, itekako kontroverzno i puno nedo-umica, smatram da je naslov ispra-van, pa sam u daljnjem tekstu po-kušao naznačiti problematiku koju vezujemo uz posljednjeg narodnog vladara.

U hrvatskoj povijesnoj znanosti srednji vijek je prilično plodno raz-doblje koje privlači izrazit interes povjesničara, ali i zainteresirane jav-nosti. Pjesnički rečeno, moglo bi se reći da se kralj Petar i događaji koji ga okružuju nalaze negdje na pola puta između oskudnih vijesti iz po-vijesnih vrela i izmaglice povijesne stvarnosti. Ako ovako postavimo problem, nije ni čudno da Petar već sada skoro stoljeće i po golica ma-štu brojnih stručnjaka. No, upravo zbog navedenog manjka pisanih izvora (na temelju kojih povjesničari upravo i pišu o prohujalim vreme-nima), često su domišljanjem doni-jeti određeni zaključci i povučene različite paralele, općeprihvaćene i u javnosti, iako određena gledišta

povijesna vrela uopće ne podupiru. Možda nekoga to može začuditi, ali činjenica je da o većini hrvatskih knezova iz 9. stoljeća znamo mnogo više nego o kralju Petru. Povijesna znanost se često susreće s ovakvim pojavnostima, iako bi po logici stva-ri recentniji događaji trebali biti bliži oku promatrača nego oni udaljeniji u prošlosti. No, dostupni izvori koje treba konzultirati kada se bavimo razdobljem Petrova vladanja doš-li su nam u određenom obliku i na nama je da ih kao takve vrednujemo i pokušamo dati početno tumačenje. Stoga bi, da se vratim na jednu od prethodnih misli, trebalo postaviti neka temeljna pitanja. Kakvo je bilo stanje u hrvatskom kraljevstvu u za-dnjem desetljeću 11. stoljeća? Kakav je bio karakter Petrove vlasti? Što se dogodilo nakon njegove smrti?

od sredine do zadnjeg desetljeća 11. stoljeća u kraljevstvu Hrvatske i dalmacije vladaju dva vladara ve-likog sjaja. Pod žezlom Petra Kreši-mira IV. i Zvonimira, hrvatsko sred-njovjekovno kraljevstvo dosegnulo je vrhunac u teritorijalnom i gospo-darskom smislu. Prvi je uključio ve-like dalmatinske gradove i jadranske otoke te bivšu neretvansku kneževi-nu, a drugi međurječje Save i Drave u čvrsto povezanu zajednicu koju u povijesnim vrelima čitamo kao Kra-ljevstvo Hrvatske i Dalmacije. Iako to nije bio prvi slučaj u hrvatskoj povijesti, a slične nalazimo posvuda i u Europi, nakon snažnih vladara, gotovo odjednom, došlo je do naglog rastakanja kraljevske vlasti. Upravo posljednje desetljeće 11. stoljeća mo-žemo označiti kao najturbulentnije razdoblje u povijesti samostalnog hrvatskog kraljevstva u kojem će ono doživjeti posljednje napore, da bi u konačnici kao nezavisno tijelo

mo, područje nije direktno pripojio mađarskom kraljevstvu, već u nje-mu za posebnog vladara namješta svog nećaka Almoša, čije će se vlada-nje u tom dijelu hrvatske naposlijet-ku pokazati neuspješnim. Dalje na jugu, Ladislavova vojna počela je za-pinjati u planinskom dijelu Hrvatske južno od Kupe, da bi pohod konačno bio prekinut budući da je mađar-skom kraljevstvu zaprijetila ugroza s istoka u liku nomadskih Kumana koje je potplatio bizantski car Alek-sije I. Komnen. Razdoblje Almoševe vladavine na sjeveru Hrvatske tako-đer je obavijeno velom tajni, iako se

kao ovaj u 11. stoljeću.Prema poznatom splitskom kleri-

ku Tomi Arhiđakonu u kraljevstvu Hrvatske nastala je velika nesloga među „regni proceres“ tj. prvaka Kraljevstva. Prije nego na povijesnu pozornicu u ovim okolnostima stupi kralj Petar, važno je naznačiti neke prethodne događaje. Nakon smrti kralja Stjepana III., u zadnjem deset-ljeću hrvatske neovisnosti, na jugu države javlja se lik kralja Slavca, još maglovitijeg od Petra. Domet Slav-čeve kraljevske vlasti izrazito je pro-blematičan, no smatra se da se njego-va vlast osjećala negdje od područja rijeke Neretve, uključujući i neke ve-like srednjodalmatinske otoke do rijeke Žrnovnice kod Splita. Iako vrijeme njegovog vladanja do danas nije definitivno riješeno, uvriježeno je govoriti o razdoblju od 1091. do 1093. Da bi stvari bile još složenije, do danas nije donesen konačan sud o tome da li je ovaj čovjek doista bio okrunjen. Moguće je da je isticanjem latinske titule rex (kralj) samo izra-zio pretenzije na vladarski položaj, čak možda u vremenu dok je Stjepan III. još bio živ, ili, vjerojatnije, nepo-sredno nakon njegove smrti.

No, kako god bilo, unutar ovih domaćih potresa, s dalekog sjeve-ra Panonske nizine 1091. godine na čelu svoje vojske stupa Ladislav, kralj Ugarske i brat princeze Ilone (poznatije kao Jelena Lijepa), udo-vice pokojnog kralja Zvonimira, odnosno Zvonimirov šurjak. Na te-melju onoga što bi se moglo nazvati „baštinsko pravo na kraljevsto“, tj. pravo nasljedstva po obiteljskoj lozi (kojeg moderna država ne poznaje, ali itekako zastupljeno u burnim stoljećima srednjovjekovne Europe), Ladislav osvaja područje međurječja Save i Drave. Prema onome što zna-

nestalo s političke karte Europe.Obaviješteni smo da je Zvonimi-

rov nasljednik Stjepan III. vladao samo dvije godine, iako nije posve jasno kada je točno umro (1089.-1090/91.). Nekad prijestolonasljed-nik, pred moćnim slavonskim ba-nom Zvonimirom povukao se u utočište samostana sv. Stjepana u blizini Splita. Nije kraljevao u napo-nu snage, a škrte informacije govore da je bio boležljiv, dok je na prijesto-lje stupio negdje u poodmakloj dobi. Važno je istaknuti da rudimentarni podatci o njegovoj vladavini upu-ćuju na činjenicu da je kraljevska moć već u njegovo vrijeme počela kopnjeti, pa posljednji Trpimirović očito nije uspostavio stari autoritet i moć vladarske dinastije. Sudeći prema nekolicini sačuvanih isprava, najoprezniji zaključak o prostiranju njegove realne vlasti obuhvaćao bi tek područje između rijeka Zrmanje i Cetine. Kakva razlika, ako se samo sjetimo Petra Krešimira IV. i Zvo-nimira! Na kraju, baš kao i njegov prethodnik, umirući bez nasljedni-ka, posljednji kralj iz loze Trpimi-rovića iza sebe je ostavio goruće pi-tanje, koje će na kraju u Kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije izazvati pravu buru. Opće mjesto u svijesti i pojavi europske srednjovjekovne povijesti jest da u slučaju nepostojanja (muš-kog) nasljednika pokojnog vladara dolazi do sukcesijske krize, tj. do sukoba oko toga tko bi trebao biti proglašen zakonitim nasljednikom. Takvi procesi najčešće slabe dota-dašnji poredak u državi i uzrokuju dugotrajnu nestabilnost. Obaviješte-nom čitatelju možda neće biti strano upućivanje na izrazito tegobne doga-đaje u Hrvatsko-Ugarskom Kraljev-stvu na kraju 14. stoljeća, iako slijed tih događaja nije izazvao sličan lom

1095. vjerojatno sporio s bratom Ko-lomanom oko toga tko će naslijediti preminulog Ladislava, koji također nije imao izravnog muškog potom-ka. Međutim, u povijesti Hrvatske tog vremena ostat će zapamćeno osnivanje zagrebačke biskupije, čije se utemeljenje tradicionalno smješta u 1094. godinu. Njezin osnutak svakako ima vjerske kono-tacije, ali nije manje bitna ni politič-ka dimenzija, budući da je Biskupija podređena ugarskom metropolitu. Razumno je navesti i mogućnost da je Ladislav ovim potezom želio po-kazati da će poštovati samosvojnost

24 25MILJEVCI USKRS 2018.

Smrt kralja Petra Snačića u Gori Gvozdu 1097. god. (Oton Iveković)

države koju je netom uključio u novi politički okvir.

Prije navedeni bizantski car Alek-sije, nakon smrti Stjepana III. počeo je obnavljati bizantsku vlast u Dal-maciji. Treba jasno naznačiti da je to značilo širenje vlasti nad većim i važ-nijim primorskim gradovima i oto-cima od sjevera Kvarnera do juga, ali bez zadiranja u dalmatinsko kopno. Realna vlast u ovim mjestima napo-slijetku je stvarno prešla u ruke mle-tačkog dužda. Bitno je spomenuti da su se ovi procesi odvijali bez većih potresa i na miran način, budući da su dalmatinski gradovi u prethod-nim stoljećima hrvatske kneževine i kraljevstva imali visoku razinu sa-mouprave i samosvojnosti. Sa svime navedenim, može se zaključiti da su u procesu dezintegracije hrvatske države, ako promatramo Dalmaciju, poništeni svi napori hrvatskih vla-dara, navlastito Tomislava, Stjepana I. Držislava te Petra Krešimira IV. S gubitkom sjevera države, hrvatsko kraljevstvo uistinu se nalazilo u raz-doblju rastakanja, iako treba nagla-siti da ovakvi procesi nisu bili rijetki ni u ostalim velikim državama feu-dalne Europe.

prethodno kratko opisavši sta-nje kraljevske vlasti za stjepana iii. i slavca, dolazimo do presudnih go-dina u kojima na scenu stupa petar, posljednji hrvatski kralj. Tradicija mu pripisuje rođenje u utvrdi Kami-čak, iako predaju ne podupire nijed-no povijesno vrelo. Vladarsko sijelo svakako mu je bilo u tvrdom gradu Kninu, gdje je stolovao i Zvonimir, a u blizini vladarskog dvora bilo je sjedište Kninske biskupije, tako da je Petar stolovao u političkom i vjer-skom centru ondašnje Hrvatske. Bu-dući da je bio nepoznata podrijetla, u hrvatskoj historiografiji stvorene su dvije najpoznatije teze koje ćemo ovdje iznijeti.

Poznati hrvatski povjesničar Fer-do Šišić iznio je prvu, prema kojoj se Petar uspeo do najsjajnijeg položaja u kraljevstu Hrvatske zahvaljujući činjenici da je bio u srodstvu sa Slav-cem. Prema Šišićevom iščitavanju jednog izvora, osoba koja je nosila

ime Petar s nadimkom Slaven (što će reći da je bio pripadnik hrvatske narodnosti koji je živio u romanskoj sredini, najvjerojatnije u gradu Spli-tu) bio je sin Rusinov, koji je bio brat kralja Slavca. Nakon Slavčeve smrti, njegov nećak Petar Slaven se uspio domoći kraljevske titule, postavši jednostavo Petar, kralj hrvatski.

Druga teza javnosti je mnogo poznatija, te se najčešće navodi u historiografskim djelima novijeg datuma. Tvrdnja proizlazi iz Supe-tarskog kartulara (napisan u Polji-cima, u samostanu sv. Petra u Selu) u kojem pronalazimo nažalost ne-dovoljno pouzdan podatak da je u vrijeme kralja Zvonimira, a potom i kralja Slavca, banom bio neki Petar iz roda Snačića. Rod Snačića svaka-ko je potvrđen u kasnijim izvorima, a poznato je da su živjeli u blizini rijeke Krke. Greškom poznatog hr-vatskog povjesničara Franje Račkog, u dijelu historiografije, ali i najvećem dijelu javnosti, prihvaćen je neispra-van oblik rodovskog imena - Svačić. Ono je i danas najčešće u uporabi u općem govoru, iako prethodno navedena činjenica nije više tako mlada. No stare navike se jako teško mijenjaju.

No, vratimo se na Supetarski kar-tular. Ime Petra Snačića u ispravi za-pravo je, a u tome je i srž problema, dopisano tek u 14. stoljeću, dok je originalni spis nastao početkom 12. stoljeća. Iako zvuči neodoljivo, oso-ba Petra Snačića zabilježenog u kar-tularu ne može se sa sigurnošću poi-stovjetiti s kraljem Petrom koji se na hrvatsko prijestolje najvjerojatnije popeo 1093. godine. A postavlja se i pitanje hoće li ikada! Slijed događaja naizgled je jednostavan, a glasi da je čovjek koji je bio nositelj banske časti postao kraljem. Međutim, ako povi-jest promatramo kao djelatnost koja se zasniva na iščitavanju povijesnih izvora, ne možemo sa sigurnošću pi-sati o Petrovom podrijetlu, iako se to u javnom govoru najčešće i radi.

Nažalost, niti u jednom drugom, ovaj put stranom, izvoru, iz pera ma-đarskog svećenika Šimuna de Keze,

u Djelima Ugra iz 13. stoljeća, nije spomenuto Petrovo rodovsko ime. Kako bilo, kralj Petar je zasigurno potekao iz plemenite obitelji u za-leđu sjeverne Dalmacije, popevši se na prijestolje najvjerojatnije oko 1093. godine. On je svakako pripa-dao krugu „regni proceres“ tj. prvaka kraljevstva, iako se postavlja pitanje koliku je snagu mogao okupiti oko sebe, ako se prisjetimo koliko je kraljevska vlast pala već za Stjepa-na III. Štoviše, premda je bio vladar Hrvatske, pretpostavlja se da nije nosio krunu kralja Zvonimira, jer je istu čuvao splitski nadbiskup Lovro. Budući da su dalmatinski gradovi, kako smo već rekli, bili odijeljeni od ostatka Hrvatske, a Slavonija (pod tim pojmom bi se trebalo razumi-jevati područje između rijeka Save i Drave, a ne današnja regija Slavoni-ja) prešla u ruke mađarskih vladara, postavlja se pitanje kojim je to točno područjem Petar i zavladao. Radi-lo se o dijelu centralne Hrvatske s određenim dijelom područja današ-nje Bosne i Hercegovine. Prostor je danas nemoguće precizno ocrtati, ali se najčešće u suvremenim djelima to i ne pokušava, jer se radi o izrazito nezahvalnom pitanju. Ova proble-matika naslanja se na nerazdvoji-vo pitanje o potencijalu okupljanja vojne snage koja je bila potrebna za odbijanje očekivanog napada. Opre-zno se može zaključiti da je Petrova osnovica vlasti bila skromna pa su i mogućnosti otpora bile u skladu s tom tvrdnjom. No uza sve navede-no, Petar je ipak donio odluku da se sa silama panonskog kralja ogleda u boju.

O stupnju kraljevske vlasti ne-izravno nam govori još jedan poda-tak vezan uz prolazak vojske križara pod vodstvom francuskog plemića Raymonda od Toulousea. Zapis koji je ostavio njegov pratitelj i kroničar Raymond od Aguilersa donosi opis križara koji su 1097. prolazili unu-trašnjim dijelom Dalmacije. Tako možemo čitati da je „zemlja Slavena pusta, neprohodna i gorska, u kojoj se ne može vidjeti ni zvijeri ni ptica, dok su ljudi okrutni i neprijateljski

nastrojeni prema križarskim ko-lonama“. Za razliku od hrvatskih prilika, ugarski kralj Koloman pre-govara s Gotfridom Bujonskim (ka-snijim „zaštitnikom Kristova groba u Jeruzalemu“), čije su velike kolone uredno prepraćene duž teritorija mađarske države. Iako šturi navodi u kronikama ne spominju Petrovu ličnost i kraljevsko djelovanje, po-sredno govore o smutnjama i neredu koji su u to vrijeme pogodili zemlju.

Nakon što se zbližio s papom, La-dislavov nasljednik Koloman počeo je sređivati odnose sa susjednim dr-žavama. Strateške planove trebali su poduprijeti pomno sklopljeni ženid-beni ugovori. Ladislavovu kćer Pi-rošku udao je za bizantskog princa, a za sebe je isprosio normansku prin-cezu Buzilu, koja je s Apeninskog poluotoka trebala prijeći Jadran te se iskrcati u gradu Biogradu. stoga je koloman s neodređeno velikom vojskom navalio na Hrvatsku, da bi mu se, kako svjedoči Šimun de keza, petar suprotstavio na gozdu, dok toma arhiđakon piše o Alpes Ferrae, tj. željeznim planinama. Veličina Petrove vojske nije nam po-

znata, no s obzirom na sve spomenu-te probleme, vjerojatno se nije moglo raditi o snažnoj vojsci. Mjesto bitke i pogibije Petrove tradicionalno se zbog navoda Šimuna de Keze stav-lja na Petrovu goru, iako su moguće različite kombinacije, od Male i Veli-ke Kapele, Plješivice, Moseća pa sve do nekog mjesta u zapadnoj Bosni i Hercegovini. Posljednji otpor Petra završio je tragično, pa je mađarski kralj ostao slobodnih ruku da uredi stvari s pozicije moći. Međutim, u periodu između 1097. i 1102. Kolo-man se nije ponovno pojavio u Hr-vatskoj, budući da mu je velike pro-bleme prouzrokovao uvijek nemirni Almoš, a postojale su neprilike na mađarskoj granici s ruskim kneže-vinama.

Nakon stabiliziranja situacije, prema povijesnim vrelima, očito je došlo do određenog sporazumije-vanja između hrvatskih velikaških rodova i Kolomana, koji je kasnije postigao sporazum i s dalmatinskim gradovima, da bi ponovno spojio prostor od Drave do Jadrana pod krunom Hrvatske i Dalmacije. Me-đutim krunu je sada nosio predstav-

nik nehrvatske krvi. U kolektivnoj memoriji, Petrova

pogibija ostala je razdijelnica hrvat-ske povijesti te se nekad u javnosti tumači kao velika katastrofa. Uisti-nu, Hrvatska će svoju samostalnost dočekati tek u 20. stoljeću, no činje-nica je da je Hrvatska kroz duga sto-ljeća očuvala svoj zasebni društveni, prostorni i upravni individualitet u kojem su nosioci hrvatske državne misli bili hrvatski plemići, koji su se kasnije počeli okupljati u hrvatski sabor, na čelu s banom. U svim po-sebnostima srednjovjekovne države, dvije krune, ugarska i hrvatska, ostat će međusobno povezane, kadkad i vrlo tijesno, sve do konačnog razlaza nakon Prvog svjetskog rata.

Iako ideja nacionalnog otpora ne može biti primjenjena i prenesena iz 21. stoljeća u 11. stoljeće, zbog razlike zakonitosti funkcioniranja društva i države, kralj Petar je u društvenoj svijesti Hrvata, o čemu se i danas rado svjedoči, ostao bezrezervni pri-mjer hrvatske samobitnosti i otpora.

Mate Živković,magistar povijesti


Cili život vazda nešto gonaj!Počela sam bila od 15-16 godina, pa stalno…

Gonaj žito, gonaj sijeno, gonaj vodu, svašta gonaj!

Kad se počupa žito i obŕše, unda, ajde mlit, obrlo b’ se do Gospodanđela. Svekrova Luca ostarla, dica nejaka, moj Mićuka oša. Kad je tražija posa u Dr-nišu nisu mu dali, kažu: „Ti si od ustaša, za te posla nema.“, unda ode u Zagreb i zaposli se.

po brašnoUzmi dvoj magaradi i u Slap - ajde! Ka nestane

brašna - jope! Dvajst dana ne more durat. Vaji dvoj magaradi!: po pet varćaka žita sa svake strane, u vrići. Dikoda nekog ima sa mnom, ako nema – ja sama. Men’ se Brištankuše vaji čudle: „A Marija, ti vaji u Slap!“ Otiđi ujtra odma: ako nikog ne na-đem, pa odma mlije, unda mogu doć kući do uru popodne, do dvi. Ako sam našla koga unda j’ bilo po redu, kako j’ ko doša. U mlinci je bija Markan Skelin, Šelkanov ćaća. Aj, brzom se to samelje, al put tamo-amo… imaš ti ić dobro. Uvati te digoda kiša. Jedanput je Milka išla s menom: nas je pratla kiša do u Slap i iz Slapa. Došli tamo, srićom Bož-jom, spirli vatru pa se sušli, pokislo sve. Noge me unda nisu bol’le, došlo j’ danas da ne mogu. Ja teb’ kažem: ko god čudo pod mlada doba radi, brzom pada! Dođeš kući, svekrova kod ovaca, nema vri-mena ni skuvat, da ima bar šta ist…

A Gospe moja, jadnoga života… Jedan je magarac bija moj, drugi uzmi u selu,

bilo j’ onda magaradi, nije ka danas: bija j’ jedan u Višića, lin je al stabilan, neće privalt; bija j’ u pokoj-nog Paje jedan, bija j’ zločast. Išla sam Gajom, na križ brištanski, kroz Samce i nizastranu, na noge vajik. Lakoj nizastranu, teško j’ uzastranu ić! Ma-garad dobro iđu, polako, ja iza njizi: oni iđu prvi, ja za njimom. Znaju oni kuda triba, navikli. Moraš imat soru, soraču: ako ti magarac privali, a ko će ti pomoć!? Unda podbočiš soraču. Ona drži: drži vriće, drži vučije kad iđemo na vodu.

po voduTovariš magarca, iđeš s dvi vučije na staru gu-

sternu, naliješ vode. Magarac miruje: natovariš jednu, metneš soru, ona drži dok ti drugu tovariš; dođeš kući, izliješ. Dobro j’ to dok je bilo na Ključ-

koj lokvi il na gusterni, a kad nema - aj u Čikojlu! U Čikojlu za one dvi vučij’ce vode!! Mi, digoda: digni se rano, dok se teke počne vidt, dođi kući do sunca, dotraj vode. Bilo j’ i doli na Dragi, kad se iđe kod Devića pa nizbrdo, bija j’ jedan bunar i tute j’ voda izvirala, doli je neko mora sać i piljkat u sić, živa voda j’ išla. Sámo čeljade nije moglo jer je tribalo sić spuštat i dizat ako j’ ima ko nalt doli u bunaru.

po prasad Mi smo u Kistanje išli po prasad, s magaradim.

Prid Božić, pa i kasnije. Natovari dvi kašete na ma-garca, i ovlicno kezme kupi. Magarac pokojnoga Vrane nije tija priko mosta prić, u Slapu, neće, tri-ba ga potezat. Aj, moj je prilazija… Ujtra se digneš, nemoš doć kući ma uveče: di su Kistanje, doleko!, tute su se prasad kupovala, zor je dovozlo ka da-nas!? Bude nas dvoj-troj, ne b’ iša sam. Poneseš sobom kruva i vode: ko će dat novce za tamo ku-povat! Na nogom opanke, one prvošnje, s kaišim. Drž godnu dana prase dok ga uraniš!

po sijenoAj u Čikojlu pa natovari sijeno: do na vr strane,

pa undalen u karu dovezi. A more i kući. Bude i kući.

I unda mi… ajme zazbilj… bilo j’…! Bili uni đa-vli Kaličani, pomogli; neki kumovi vaji bili naši s njimon, tako i Mićukini imali doli kuma, kumu. I oni, kad mi skupimo sijeno, svežu, pomožu nato-vart. A ono putića prema Drinovcim… uz Prîku Dragu, na Nožće… ka’ sam curom išla… da ti magarac privrne – a di’š, kako’š ga natovart!? Ako privrne – odriši užad i pušći nizastranu! Aj, âmo j’ bija malo širi.

po drvaGonaj drva, gonaj svašta!Jedanput ja perem samar, a Đuić pokojni: „Pa

šta j’ kuma, zor ne more nost ako j’ nečist?!“ A mi vidli od Kaličana, bija tute dućan pa dola-

zli - vaji im samari čisti, lipi. Eto ti… Naódala sam se. O đavle kuragu…

Pripovijedala Marija Čipčić rođena Skelin 1936. g. od oca Mije i matere Ane

pripovijed marije mićukine

29MILJEVCI USKRS 2019. MILJEVCI USKRS 2018.28

Đišin i Mandin pir!I dete li na svetu misu u crkvu

Imena Isusova, iza oltara, na desnoj strani, vidjet ćete Đišu.

Često s crvenom kapom na glavi; to je slika koju pamtim još iz dje-tinjstva i koju još uvijek gledam, jer Josi Malenici, kojega svi znamo kao Đišu, nedjeljna misa je životna navika.

U subotu 5. siječnja 2019. godine u 15 sati sjedio je Điša u crkvi Ime-na Isusova na stolici ispred oltara pokraj svoje žene Mande, obnav-ljajući bračne zavjete i zahvaljuju-ći Bogu na 60 godina zajedničkog života u kojemu su blagoslovljeni s 4 djece, 14 unučadi i 4 praunučadi. Cijela obitelj je molitvom i pjeva-njem uveličala spomendan Josine i Mandine odluke o braku do ze-maljske smrti. Unuci su zavijorili zastavu.

Fra Ivan, naš župnik, posvetio je

ima kruva, kakav je takav je, nismo bili ni prvi ni zadnji u žitku. Dosta ljudi u selu nije ni kezme imalo, mi smo svoga držali na uz’ci. Biloj žita, ječima za kruv, kuruza za puru, gra’ jaroga, gra’ ozimoga, leće i buble. S otim se živlo. Ovca j’ bila velko bo-gatstvo: ima si vunu; prodaj janje za gal’cu, za sumpor za vinograd; mlika j’ uvik bilo, pa kakoj-takoj.

- Struja j’ došla kad je njegova baba umirala, una vaji žeže i trne: „Nu mlada, svete ti mlade, sa’ je ima, sa’ nema.“

Joso je radio u Ekonomiji, Bok-sitima i GIRK Kalunu, gdje je zara-dio mirovinu.

- Kosi u Čikoli! Spremi sijeno!: bilo

su joj bili Ante i Kata, a odrasla je s petero braće i sestara.

Vjenčao ih je tadašnji župnik fra Stanko Mandac. Vjenčanju su pri-sustvovali mladenci i kumovi. Nije se vio barjak, zato su ga zavijorili unuci 60 godina kasnije.

Kada je Manda došla kod Jose dočekala ju je svekrva i Josina baka. Živjeli su u staroj kući s gnji-lom pod nogama. Kasnije su izgra-dili novu kuću.

- Bila je potriba, ima i’ da su do-vodli žene u pojetu, ja san ima ka-ko-tako.

- Lipo j’ bilo, čisto, uredno. Doni-la ja na krevet robu, sukanac, kuši-ne i sve, ormar što mi je ćaća da još je u sobi.

Ubrzo se rodio Mate, pa Jagoda, Rada i Anka.život od zemlje

- Ja sam bija sam u matere, pa sam

dijamantna oBljetniCa jose i mande maleniCe

propovijed promišljanju o obitelji kao o domu duha, Božjemu hra-mu i ozračju za stvaranje osobne slobode davanjem sebe bračnomu drugu u ljubavi.

Odjeknuli su crkvom biseri no-vozavjetne mudrosti:

„Ljubav je strpljiva, ljubav je do-brostiva; ljubav ne zavidi, ne raz-meće se, ne oholi se.“ (1Kor 13, 4)vjenčanje, početak

Joso i Manda vjenčali su se 11. prosinca 1958. godine. Oboje je ro-đeno u Ključu; dobro su se pozna-vali, čuvali su ovce zajedno. Joso je rođen 1939. g., kršten 1940. g. koja je službeno postala godinom nje-gova rođenja, od oca Mate i majke Jake. Otac mu rano umire i ostavlja za sobom dvoje nejake djece. U dje-tinjstvu Joso gubi i jedinu sestru. Manda, djevojačkim prezimenom Kulušić, rođena je 1937. g. Roditelji

j’ 50 ovaca, dvi krave, magarac… Vinograd su kopali motikom. - Uvati red ja red un. Unda do-

đen kući, dica iz škole dođu, nema ništa, a ja balam po kući, spremim ist; un se digne: „Ajmo Mande!“, i nema odmora.

Manda je bila domaćica. Uz to je 15 godina išla u Srijem u berbu kukuruza. Pomagala je i

Josi koji je, uz posao u poduze-ću, gradio kuće: miješala maltu, dodavala blokove…

- U una doba dobija san četr kila teletne nadn’cu, s otin je bilo lašnje.kako su djeca rasla

- Ništa nisu imali, pa, ‘vala Bogu, ošli su zdravi i pametni, svi.

Djeca su pomagala u vinogradu, kopala su i gnojila (Rada je ostaja-la kod kuće, znala je spremit ist.), pomagala u svemu, nema što nisu. Išla su i na Kamenjaču pomagati ćaći u ugovorenom poslu, poma-gala sa sijenom: „Toj tribalo ubalat u konope, nabact na magarca, na samar, utegnt. Ako j’ pojeta bila ti-sna, staviš u plast. Sve su oni radli s nami. Fala Bogu, dobro su učla.“ženidba i udaja djece i unučad

- Lakše j’ dok su dica s tebom, kad se počnu udavat, žent, onda triba ovo triba ono…

Kako su odlazli, ispočetkaj bilo malo teže, i plakali smo, sa’ smo navikli, imaju svoje obitelji, dola-ze. Zaposleni su, dicu imaju dobru. Unučadi budu s nami, javljaju se… moj Lovro je čuva meni ovce…

Danas njihova djeca s obiteljima žive u Zagrebu, Dubrovniku i Mi-ljevcima. Obvezno se okupe na sv. Josipa, za Josin imendan.volja za stvaranjem

Vinograd u Čikoli star je preko 80 godina i još je dobar. Pokraj vinograda je vrt i kućica, pa Joso i prenoći kada ima posla. Do vino-grada ide 3,5 km pješice ili trak-torom. Dolje ima i smokve koje brižno obrađuje. Prije dvije godine zasadio je novi vinograd nedaleko od kuće. Volja za radom ne jenjava.

Manda i danas održava kuću koju je svih ovih godina i uzdržala, čuva ognjište da se na njemu ogriju i djeca i unuci i praunuci.

Skromni ljudi, kao što su Joso i Manda, za svoj protekli život kažu:

Da je bilo lako – nije. A, jope se prošlo. Ma, nije bilo teško kada se imalo volju za rad’t, nego teškoj kada čovk nema volju a iđeš rad’t, unda to mora da puca, vrag odnese.

Tako, jope, fala Bogu, išlo se da-lje.

I tako, hvala Bogu, njihova loza ide dalje, lista i pupa, a oni gleda-ju…

Danira Skelin


Loza, kolino ili stablo, vi čitajte kako vam je drago:

- Naš prašukundid tome ima je tri sina: Antu, Nikolu i Pavla.

Ja ću pisat o mome šukundidu anti (Antiću), žena mu je bila Pera Ivić (Čunići).

Sin mu mate, moj pradid, i žena mu Cvita Pulić imali su pet ćeriju i mog dida Matu.

Ćeri su im bile: Manda Vranj-ković, Ana (Aneja) Malenica, Kata (Kaja) Ivić (donji Ivići), Pera Vlajić (donji Vlajići) i Jaka Bačić.

Ana (Neva), rođena Galić od

majke Mare rođ. Bašić i oca Pavla (Pavlice), i did mi mate imali su če-tri sina: Antu i Nikolu koji su pogi-nuli u 2. svj. ratu, Mihovila (Milu) i ćaću mi josu.

Strina Ana, rođ. Grabić (Brkaš) od majke Jake rođ. Vatavuk i oca Šimuna, i stric Mile nisu imali dicu.

Anina braća i sestre: Petar, Kata, Mile, Marko i Milka (Draga).

- Boja Skelin i Marko Kulušić imali su pet ćeriju i dva sina: Matu, Slavku Bojčić, Mariju Maladu, Anu Kosor, Mandu Rakić, Antu i moju hrvacku majku katu.

Od ujca Mate ostala je ćer Boja (Bojica) udana za Milu Grabića (Br-kaša). Ujac Ante nije se ženija.

Majka Kata i ćaća mi Joso imaju mene, antu, Anu i Marka.

- Moja plemenita Milica Tešija rođena je od majke Jele rođ. Tešija i oca Mate koji su imali tri ćeri i dva sina: Anku, Milicu i pok. Maru, Nenada i Mirka.

Milica je porodila našu dicu Antu, Katu i Josipa.

Plemenita ćer Kata sa (stinger) zetom Damirom Ljubićem, od maj-ke Zorke rođ. Ljubić i ćaće Marka (koji imaju još i Kristijana i Majdu), porodila je Danijelu, Mariju i Niku.

Plemenita nevista Mirela (ud. Antina), od majke Marije Kedžo i oca Mirka Sikavice (koji imaju još i Ivanu, Marija i Josipa (Jolu)), poro-dila je Anitu i Antu.

- Plemenita nevista Gordana, žena brata mi Marka, od majke Jele rođ. Marketić i oca Petra Bralića (koji imaju još i Ivicu, Gordana i Denisa), porodila je Jelenu (Jele) i Matu.

Neka traje loza našakuluŠića staBlo/godina i njegovi

Daj kritiku brate MarkoNije ovo pisat lakoNije prazna naša čašaŠirit će se loza našaSritan Uskrs svima želimA abaško ucviljenimUz pozdrav Bog i Hrvati vaš

Ante Kulušić Godina

Kulušići, 12. i 13. veljače 2019.

Pivam i živim

oj, Hrvati moja braćo draganešto ću vam otpivati sada.Pivam pismu di se duša ličiMiljevčancu to prvome sliči.Zapivat ću pismu Kristu Kralju momeDat oduška cilom srcu svome.Moj isuse Tebi slavu dajemS Miljevaca i hvalu Ti šaljem.oj, isuse čuješ pismu mojuPruži nad nas milu ruku svoju.ruke pružam prema nebu plavomMi slobodu platili smo glavom.Krunica je bila oružje našeSvakodnevno molili smo očenaše.Kud oluja hrvatska nam prođeTu sloboda i mir svima dođe.Hrvatska je domovina mojaMiljevčanko i moja i tvoja.gospe od Milosti naša dragai tebi šaljem toplu hvalu sada.Ti si bila mila majka našai u trenu kad nas rat je snaša.Molitve smo slali Majko tebiPa kako ti zahvalni bili ne bi?Hvala svima što slobodu dašea i onima koji tu ostadoše.vidi gospe ovu svoju dicui miljevačku škrtu nam ravnicu.ravnica je mome srcu draganema lipše od kućnoga praga.Svud po svitu ima naše dice Koja stalno misle na Miljevce.Zaboravit neće to korijenje svojeTu se stabla već odavno broje.Miljevci su selo Petra kraljaTu se hrvatska povijest stvarala.i kardinal Utišinović tu se rodio

Za Miljevce svoje vjerno molio.Visovac je naš ponos i dikaSvakom koji je na Miljevcim nika.Visovac je nasrid Krke vodeTu j’ kolijevka franjevaca moj narode.gospe od Milosti naša zaštitniceTi zauvik pazi na Miljevce.Kamena ravnica ponosno vas zoveVratite se mile laste moje.Neka vatra na ognjištu goriNek se opet u radosti zbori.Plač i vika male naše diceNeka uvik krase nam Miljevce.Miljevački dragi naši tićinemojte nam nikada otići.Čuvajte nam ovaj sveti kamenMiljevački poznati nam znamen.Volim pivat i pisma mi godiPivam, živim jer sam na slobodi!

Ljiljana galić


Kako (se) pozdravljamojosip pilić / iz naŠe jezične BaŠtine

Svakodnevno se pozdravlja-mo na različite načine, kat-kada i češće u danu. Kako i

ne bismo kad je pozdrav značajno kulturno i civilizacijsko obilježje, prastari način iskazivanja dobrog vladanja, poštovanja, prijateljstva, uljudnosti ili dobre želje. Ljudi se pozdravljaju “otkad je Boga i svi-ta”, a načini pozdravljanja ovise o kulturi, vremenu ili modi.

Verbalno pozdravljanje, izra-ženo jednom riječju ili frazom, svojstveno je svim kulturama, a kulturu treba čuvati i razvijati, pa i kulturu pozdravljanja. I to je baština.

I mi baštinimo naš način ver-balnog pozdravljanja. I vremešni i mlađi naslijedili smo to, najviše, od roditelja, pogotovo od matera. Moj sinko, svakom se lipo javi. Ne-moj proć’ kraj koga da se ne javiš, nemoj me sramotit’.

Ne blijede te i slične pouke iz djetinjstva, iako nije uvijek bilo jednostavno pozdraviti. Teško je bilo reći i ‘valjen Isus i Zdravo, kućni i crkveni te školski pozdrav, ali – naučilo se. Ne samo te po-zdrave nego i druge, a bilo ih je dosta, ima ih i sada, pa – birajmo.

Danas rijetko čujemo dva spo-menuta pozdrava. Prvi je, uglav-nom, vezan za crkvenu uporabu, a drugi je gotovo sasvim potisnut. Zdravo je, kažu mnogi, bio socija-listički pa je zato “povučen”. Ipak, on je on puno, puno stariji! Pri-mjerice, i rimske careve prije Kri-sta pozdravljalo se tim pozdravom (Ave, Caesar!). Stoljećima je stariji i od teksta Zdravomarije, za koji najraniji dokaz nalazimo u 1050. godini (Zdravo, Marijo, milosti

puna …). Bilo kako bilo, ta dva pozdrava danas nisu u široj upo-rabi. Jednostavno, nisu u modi.

I Hvaljen Isus i Zdravo, ima tomu već nekoliko desetljeća, po-tisnuo je Bok. To je danas, u veli-kom dijelu Republike Hrvatske, najrašireniji i najležerniji pozdrav, na sastanku i rastanku. Njime se pozdravljaju stariji i mlađi, boga-tiji i siromašniji, u gradu i selu. Nije izbacio ostale pozdrave, što bi, svakako, bila šteta, ali ih je potisnuo, jednog po jednog, služ-bene i neslužbene. Vremena se mijenjaju! I običaji! Nezaustavlji-vo, bez obzira na to jesmo li za ili protiv.

Što danas znači Bok?! Znači izraz bliskosti, jednostavnosti, neposrednosti, pa i topline, a ne formalnosti, službenosti i suzdr-žanosti u ponašanju i ophođenju. Ono što je nekada bilo nezami-slivo, danas je društveno postalo prihvatljivo. Tko je prije, na pri-mjer, pozdravljao tim izrazom liječnika ili profesora?! Danas nerijetko čujemo da se tako me-đusobno pozdravljaju pacijenti i liječnici, učenici i profesori.

Je li ispravno Bog ili Bok?! I jed-no i drugo!

Bok se, bez dvojbe, proširio iz Zagreba. Naime, u našemu glav-nom gradu nekada se, pod utje-cajem austrijskoga njemačkog jezika, pozdravljalo pozdravom Mein Buecken (čit. majn bokn), što je značilo moj naklon (kako se i danas čuje, iako rijetko). Skraće-na verzija toga pozdrava jest bokn, dakle naklon (i danas se katkada čuje samo dan ili jutro umjesto standardnih pozdrava). I od toga

bokn (gubitkom n) ostalo je bok (njem. bogen, svijati se, klanjati se). Bog je stari hrvatski pozdrav (i ne samo hrvatski; engl. Good bye, danas često samo bye, baj) – Pomoz’ Bog! Bog daj! Zbogom! I, na kraju, bok može značiti i bog! I Miljevčani kažu, primjerice, Koji ti je bok danas!? (Kažemo i: Ni vrak mu nije!) Eto zašto su obje verzije usvojene kao standardne, bez obzira na to je li Bok naklon ili Bog.

mi imamo svoju, lokalnu, za-vičajnu pozdravnu baštinu. U prvom redu to je ona kojoj pripa-daju pozdravi pojedinca upućeni skupini, bilo da je skupina u sta-nju mirovanja ili kretanja. Tu ba-štinu treba sačuvati jer je zaborav ozbiljno nagriza.

U našem kraju pozdravlja(lo) se, kao i drugdje, i standardnim, civilnim i crkvenim pozdravima, ovisno o društvenim okolnosti-ma, o dobu dana, o vremenskim prilikama, o godišnjim dobima, o aktivnostima i poslovima itd., a pozdravi su u obliku pitanja, tvrdnji, trenutačnih zapažanja; standardni, ozbiljni i šaljivi. Bez obzira na sve, svima im je smisao isti: ne doći ljudima ili ne proći pored njih bez javljanja, u šutnji.

Bez obzira na izbor i uporabu pozdrava – rjeđi ili češći, stariji ili noviji, moderni ili staromod-ni – svaki je vrijedan, dobar. Iako je danas teško možemo provjeriti (jer na našim ulicama ne susreće-mo magarce), trebamo se prisjeti-ti izreke: Magarci se ponjuše kad prolaze jedan pored drugoga.

Po(r)uka je izreke jasna: najgori je pozdrav – nikakav!

BesiditeBog Bok

Briškulate ćakulate divanite

dobar dandobraveče dobroj’tro

iđete jeste li?

kudiljate ladikate ladujete

lipo vam jemarendate

nije vam lošeodmarate

odošte pijuckate predete

rabotate radite

razgovarate ručate

saborite sidite

sunčate setrešetate

uput’li ste se uran’li

‘valj(e)n isus‘valj(e)n isus i marija

večaratevečerate uživate veselo

zabavljate sezdravo živili


Neće prikin’t’ štranjgujosip pilić / iz naŠe jezične BaŠtine

U životu katkada možemo birati, ili ovo ili ono; katkada također možemo od ponuđenoga uzeti jedno i dru-go. Nerijetko ne možemo dobiti ni jedno ni drugo. Koji put nećemo ili ne znamo pa ne uzmemo niti jedno niti drugo i nitko nam za to nije kriv. Nalazimo se u raznim prilikama: ili … ili …, ni …, niti …, ni … ni…, niti … niti …, neće …, jedno i drugo i sl. Kad dođe stani-pani, uzimamo što nam se dâ; nema druge!

Kako to izražavamo u našem govoru, podsjetimo se u primjerima koji slijede (uz koje objašnjenje, za svaki slučaj).

ili ili:

il’ Bogu il’ vragu il’ crka’ il’ krepa’il’ da ili neil’ gori il’ doliil’ imaš il’ nemaš il’ je’ il’ nijeil’ moga’ il’ ne moga’il’ o’š il’ ne’šil’ piva il’ plaka’il’ sad il’ nikadil’ tamo il’ amo il’ u goru il’ u voduil’ u kupe il’ u špade il’ u šije il’ u šeteil’ uzmi il’ ostaviil’ ‘vako il’ ‘nako il’ živ il’ mrtav

polusloženice:

▶ brguda-mrguda (namršten, zlovoljan)▶ crklo-puklo(pa što bude) ▶ (dok) dűr-dűr(dok traje-traje)▶ drž-ne daj (bez odustajanja)▶ evo će-edo će(u iščekivanju, hoće, neće)▶ gori-doli▶ gospe-marko (glava-pismo)▶ grižo-brigo▶ grm’lo-sivalo(mora se svakako)▶ kad-tad ▶ kadli-tadli▶ livo-desno ▶ ‘oće-neće▶ odma’-nama’ (bez odgađanja)▶ oja-noja(dio pripjeva u pjesmi)▶ opleti-ožeži (udaraj nemilice)▶ or’lo-gor’lo(mora se svakako) ▶ poreni-doreni(potjeraj-dotjeraj, stalno radi)▶ povuci-potegni ▶ stani-pani(bezizlazno)▶ strpljen-spašen ▶ tamo-amo

▶ tasli-masli (dvoje drže dijete za ruke i noge

i ljuljaju ga)▶ trlj-brlj (neuredno, površno)▶ uzgargaš-nizgargaš (tamo-amo; metež, strka)

Ni/Niti:

ni abera(ni glasa)ni crne ti oči u glavi(bez ikakva prigovora)ni cvoke (ni riječ izustiti)ni gledat’ ni glođat’(ni lijepo ni kvalitetno)ni kol’ko je crno pod noktom

(baš ništa)ni u ludilu ni makni se dalje (bez ikakva prigovora)ni nadnit’ (ni približno)ni obilit’ zub(ni riječ reći)ni za osolit’ zub(ni zalogaja)ni po koju cinu(nipošto)ni pomislijani u priubu (ni približno)ni u snuni za živu glavu

Ni Ni:

ni alata ni zanatani bolji ni gorini bu ni mu(bez riječi, ništa)ni crne ni bile(ni za ni protiv)ni livo ni desno(bez odluke, bez stava)ni glave ni repa (besmisleno)ni gori ni doli ni jedno ni drugo ni kiseja ni veseja (ravnodušan)ni kopali ni orali (bez sudjelovanja)ni koristi ni štete ni kraja ni konca ni kriv ni dužan ni kučeta ni mačeta(nema nikoga svoga)ni kuće ni kućišta (bez ičega)ni muško ni žensko ni obuće ni odiće(siromah)ni ovo ni ono ni pet ni šest(samo šutnja)ni peti ni deveti(ni u kakvu rodu)ni prvi ni zadnji ni rod ni pomozi Bog (nije blizak, nikakav rod)ni ruva ni kruva(sirotinja)ni sebi ni svome ni sveca ni petka (stalno u poslu)ni šušta ni gušta(nevrijedno, slabo)ni tamo ni amoni torni ni lovni (nema od njega koristi)ni traga ni glasa(nestao netragom) ni za radost ni za žalostni zašto ni krozašto(nepoznat uzrok)ni živ ni mrtav

Niti Niti:

Nit’ luk ija nit’ ga miriša’.Nit’ smrdi nit’ mrliši.Nit’ more, nit’ ‘oće.▶ Nit’ ore nit’ kopa. (vrag)▶ Nit’ romori nit’ govori.

(ušutio, ne daje glasa od sebe)▶ Nit’ uzmi nit’ dodaj.(kako je rečeno)Nit’ zna nit’ se naučit’ da. ▶ Nit’ za glođat nit’ za ist’.(nije ni za što)▶ Nit’ unutra nit’ vanka. (neodređeno)Nit’ zna jedno nit’ zna drugo. Nit’ zna nit’ oće.

NeĆe:

▶ Neće malim prstom makn’t’. (ljenčina)

Neće mu naškodit’.▶ Neće mu ni vrag bit’. (bez brige za nj)Neće mu ništa bit’.Neće mu past’ kruna s glave. Neće ni vrag na malu ‘rpu. Neće ništa takn’t’. ▶ Neće prikin’t’ štranjgu.(nije sklon radu)▶ Neće se vruć vode napit’.(nije sklon radu)▶ Neće te ta buva uj’st’. (ne nadaj se tomu)

jeDNO i DRuGO:

Bogu i vragubosotinja i golotinjabrda i doline▶ bure i nevire(ima kol’ko ‘o’š)drvlje i kamenje ića i pića (ila i pila)jedno i drugojesam i nisamkrpe i koncakrpe i zakrpekrst i nekrst kuvan i pečenlivo i desnomalo i velikomoli i kumi▶ na lipe i na ružne(postupci i nekadašnje udaje)▶ niko i ništa(nevaljalac)▶ pare i jare(ne možeš jedno i drugo)▶ pliva i mrav(svi)▶ sve i sja(glavni je)▶ svetkom i petkom(uvijek)varen i pečenvedri i oblači

Ne ZNA:

Ne zna bekn’t’. Ne zna di je šupalj.Ne zna ‘ko mu gaće/glavu nosi. Ne zna mučat’.Ne zna ništa.Ne zna od sebe. Ne zna se obuć’.Ne zna se obut’.Ne zna se prikrstit’.Ne zna sakrit’.Ne zna se umit’.Ne zna se usekn’t‘.


Zarađeni novac Miljevci ubrzano izumiru!

priča ivana Bačića vase sve nas je manje

Jednom davno u jednom ma-lom mjestu živjeli su otac, maj-ka, pet sestara i dva sina.

Živjeli su dosta skromno, tako da je u domu bilo mjesta samo za jednoga sina koji je trebao naslije-diti njihov maleni posjed.

Kćeri su se udale i otišle od kuće. Stariji sin je također krenuo u svi-jet, a mlađi je još išao u školu.

Kako baš nije bio dobar đak, ukućani odluče da prekine sa ško-lom te da se posveti obiteljskom gospodarstvu. Gospodarstvo je bilo malo, pa samim tim nedostat-no za pristojan život. Moralo se ići u nadnicu kod bogatijih ljudi kako bi se dodatno zaradilo.

Kada je sin završio školovanje, bilo je vrijeme da počne raditi, ali nekako mu se baš i nije dalo. Ra-dije se skitao selom i dangubio. Budući da je otac na posao odlazio prije sina, prvo ga je probudio i dao mu posljednje upute. Tijekom doručka sin je majci kazao da ne želi ići raditi, tako da se brzo po-svađao s njom. Majka je znala da se oca mora slušati i ako dođe do neposluha, u kući će biti velikih problema.

Budući da je morala naći neko rješenje, dade sinu novac u vrijed-nosti jedne nadnice kako bi ocu mogao dokazati da je to „zaradio“.

Kad se otac vratio s posla, zajed-no su večerali, a nakon toga sin mu radosno pruži nadnicu koju je taj dan „zaradio“. Otac šuteći uzme novac i baci ga u kamin, tako je trenom nestao u plamenu. Sin je ostao sjediti na stolcu i pogledao oca u čudu. Pomislio je da je otac skrenuo s pameti, ali ne reče ništa.

Sutra se priča ponavlja. Uzalud je majka govorila da ona nema toliko novca koliko otac može za-paliti, ali sin ne popušta. Ostaje

doma tako da je majka primorana da i dalje daje novac za tobožnju nadnicu.

Kad je otac stigao kući, sin mu je pružio „zaradu“, a otac je ponovno bacio u kamin. Vatra je i ovog puta progutala majčin novac.

Treće jutro sin je uvidio da maj-ka nema više novca, a da ga i ima, suludo je da gori na vatri. Zbog toga ipak odluči ići raditi.

Otišao je na nadnicu i sa sumra-kom se vratio kući, sa svojom pr-vom zaradom. Bila je znatno manja

od one koju mu je davala majka. Kao i prethodnog dana, sin pru-

ži ocu zarađeni novac, a on ga po-novno baci u kamin.

Bez obzira na to što je gorjela vatra, sin u hipu skoči do kamina i izvadi bačeni novac.

Tada mu otac pun ushićenja reče: – E, sada ti zaista vjerujem da si ovaj novac sam zaradio.

U tom trenutku mladić skoči ocu u zagrljaj i obojica plačući ne izuste ni riječ. Odoše sretni spavati da se pripreme za novi dan.

Osamdeset i tri obitelji i čak 210 stanovnika manje u samo 11 godina, od 2007. godine do ovogodišnjeg popisa koji redovito, prilikom obilas-ka i blagoslova obitelji, obavi župnik. Porazno je to stanje i strašan alarm jer sadašnjim trendom, padom broja obitelji stanovnika od nevjerovatnih 20 % u samo jedanaest godina, za par desetljeća neće nas biti. Stanje se ne mijenja pa ponavljamo apel od prošle i svih onih godina prije, apel da se hitno poduzmu različite demografske mjere kako Miljevci ne bi opustjeli

Iz tabele u prilogu vidi se da je od sedam miljevačkih sela samo jedno iznimka, Karalići, gdje je u jedanaest godina čak tri obitelji te sedamnaest stanovnika više. Karalićanima svaka čast, trebali bi se mnogi u Miljevcima ugledati na stanovnike toga sela.

Što se broja stanovnika tiče, najveći pad je u Bogatićima, Barištanima, Širitovcima i Ključu, u jedanaest godina za četvrtinu se smanjio broj žitelja ta četiri miljevačka sela. U Drinovcima je pad 15% jer je to selo izrazitu depopulaciju doživjelo desetljeće prije.

Prosječna miljevačka obitelj ima 2,8 članova, kao i desetljeće prije. I tu je najbolje stanje u Karalićima gdje prosječna obitelj ima 3,5 članova, na-jgore je u Bogatićima gdje je samo 2,2 člana u prosječnoj obitelji.

Obitelji 2007.

Obitelji 2018.

2007./ 2018. % Osoba

2007.Osoba 2018.

2007./ 2018. % Čl/ob

2007.Čl/ob 2018.

Bogatići 39 32 - 7 -18% 103 71 -32 -31% 2,6 2,2Širitovci 61 53 -8 -13% 186 144 -42 -23% 3,1 2,7Karalići 31 34 + 3 +10% 113 130 +17 +15% 3,7 3,8Brištani 72 54 -18 -25% 192 145 -47 -25% 2,7 2,7Kaočine 70 48 - 22 -31% 221 181 -40 -22% 3,2 3,8Ključ 66 53 -13 -20% 175 134 -41 -23% 2,7 2,5Drinovci 77 59 -18 -23% 164 139 -25 -15% 2,1 2,4MILJEVCI 416 333 -83 -20% 1154 944 -210 -18% 2,8 2,8

U jeDAnAeSt GODInA bROj ObIteLjI I StAnOVnIKA zA PetInU MAnjI

Postavlja se pitanje kako i je li uopće moguće zaustaviti poguban trend izumiranja Miljevaca koji, treba reći, nisu iznimka nego, na žalost, raširena pojava depopulacije cijele Hrvatske osim nekoliko većih gradova i nas-elja uz more. Miljevci su specifični po brzini pada broja stanovnika, po relativno dobro riješenim infrastruk-turnim sadržajima te po velikim a neiskorištenim razvojnim prilikama.

O brzom padu broja stanovnika najbolje govori tabela. Kao prilog tezi o relativno dobro riješenim in-frastrukturnim sadržajima, treba nabrojati samo ono što je napravljeno u posljednja dva desetljeća: obnov-ljena škola, izgrađena sportska dvor-ana, uređena četiri sportska igrališta, izgrađena ambulanta, pošta, obnov-ljene crkve, izgrađena vjeronaučna dvorana, izgrađene ceste preko Čikole i do Visovca, obnovljena cesta od Drnišu prema Širitovcima i dio miljevačkog prstena,… Napravljeno je i nekoliko projekata u turizmu, izgrađen kompleks u Skelinima, obnovljen hotel u Roškom slapu, izgrađeni vidikovci, uređena šetnica od Bogatića do Visovca, označene biciklističke staze, upravo se gradi dječji vrtić,…

Uz sve napravljeno, nedostaju bro-jnija radna mjesta koja bi zaustavila demografsku kataklizmu i zadržala

preostalo, mlađe, stanovništvo na ka-menravnici te osmišljen plan razvoja i iskorištavanja potencijala koje Miljev-ci, kao središnji dio Nacionalnog parka, imaju. Kao početak, nužno bi bilo da naš grad, Drniš, inzistira i da se hitno naprave punktovi Nacionalnog parka na Kružinama (prema Roškom slapu) i na vidikovcu iznad Visovca. Ta dva objekta značila bi najmanje tridesetak radnih mjesta. Također, grad Drniš i na Miljevcima treba iz-dvojiti u urediti građevinsko zemljište i na Miljevcima kako bi se mladim obiteljima omogućilo besplatno dobivanje infrastrukturno oprem-ljenih parcele za izgradnju vlastitih domova. Javnim natječajem trebalo bi pozvati Miljevčane, ali i druge mlade obitelji koje bi željeli svoju budućnost vezati za našu kamenravnicu. To bi bio početak demografske revitalizacije opustošenih Miljevaca. U suprotnom, čeka nas vrlo brzo prestanak rada škole, pošte, ambulante i nestanak sa karte perspektivnih naselja. Miljevci, zahvaljujući poziciji, prirodnim kara-kteristikama, Nacionalnom parku koji puni i blagajnu grada Drniša, imaju još jednu šansu. Miljevčani, naši pred-stavnici u strukturama grada, moraju tražiti i inzistirati da se u opstanak Miljevaca vrati dio onoga što na naš račun ubiru, kako od Nacionalnog parka tako i od države.


Dragi naši Miljevčani i svi vi koji čitate naš list, že-lim vas zamoliti da kroz

ovo korizmeno vrijeme, vrijeme nade, uskrsle radosti i mira, pred veliki blagdan uskrsnuća našega Krista, pomognemo našoj braći i sestrama. Neka vaš dar bude izraz želje i ljubavi, da kroz post, moli-tvu i odricanje te darivanje drugih uvijek iznova osjetite tu radost. Uz Božji blagoslov i vašu pomoć, mi možemo pomoći našim potrebiti-ma. Nastojimo pomoći ne samo u našoj župi, nego i pučkim kuhinja-ma Knina i Šibenika, s čijim Cari-tasima jako dobro surađujemo. Sve više ljudi prepoznaje naš rad. Su-djelujemo na svakom događanju u Drnišu: od pet kućica na drniškom Adventu jedna je bila naša. Tu smo vrijedno pekle fritule i palačinke te kuhale vino, a za male kolače su se pobrinule gospođe velikoga srca.

Tako se sakupio lijep iznos ko-jim možemo pružiti jednokratnu pomoć onima koji su u potrebi. I

dalje mjesečno dijelimo pakete. Svu vrtićku i školsku djecu, pri-likom njihove Božićne priredbe, obradovali smo božićnim darovi-ma. Pribavili smo pet bolničkih kreveta uz ortopedska pomagala, obiteljima olakšali brigu za njiho-ve najmilije, a to za našu župu nije malo.

Od srca hvala našim vrijednim članicama koje uz svoje redovne obveze nađu vremena i za volon-tiranje u našem Caritasu. Hvala dragim gospođama, našim žu-pljankama velikoga srca koje su

nam pekle kolače: Suzani Lovrić, Josipi Lovrić, Štefici Samodol, Ve-sni Malenici, Danici Galić i Divni Galić. Veliko hvala obitelji Zvonka i Nade Grabić koji su nam izišli u susret i posudili bolnički krevet. Hvala našim mladima, članovi-ma crkvenoga zbora mladih, koji su izrađivali božićne ukrase i sav prihod koji su od toga ostvarili da-rovali župnom Caritasu. Od srca hvala vjeroučiteljici Marici Labor koja je, poklonivši nam Biblije za djecu, obradovala mnogo djece koja su do svoje Biblije došla bilo u našoj kućici na drniškom Adventu, bilo u našim crkvama, a dostajalo je i za djecu u Kninu.

Hvala trgovačkom lancu Djelo, poduzeću N.N. iz Dugopolja od kojega smo više puta primili sani-tarne potrepštine, hranu i drugo, a što je u konačnici došlo do naših potrebitih, pa i do kninskoga Cari-tasa i pučkih kuhinja. Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli!

Dragi naši dobročinitelji, neka

Hvala vam dragi ljudi velikoga srca!

Caritas

vas Gospodin čuva, blagoslovi i stostruko uzvrati za svako milosr-đe i ljubav koju ste pokazali prema drugima.

Bog je nas članice pozvao, a mi smo se rado odazvale da služimo. Stoga svi vi koji nešto trebate i svi vi koji možete pomoći, obratite nam se, tu smo radi svih nas! U župi ima starijih i bolesnih: ako vam zatreba medicinski krevet, kolica, pelene ili što drugo,obratite nam se!

Dragi naši, Bog nas je poslao tu gdje jesmo, pa složno pomažimo jedni drugima u miru, zajedniš-tvu, molitvi i ljubavi. Zajedno mo-žemo jedni drugima puno dobra donijeti. Poruka našeg spasitelja: Tko ljubi one najmanje od naše braće, Krista ljubi. Pa uskrsnimo i mi svi, otvorimo svoje srce potre-bitima!

Sretan Uskrs!

Dobra Lovrićvoditeljica župnoga Caritasa

prilozi prikupljeniod Božića:

5 550 kn - Advent u Drnišu 2018.1 028 kn - Crkveni zbor mladih 590 kn - Krnjeval u Drnišu

kontakti:Župni ured – 022 882 055Dobra Lovrić – 098 934 0965E-pošta:[email protected]

žiro račun: Župa Imena Isusova MiljevciIBAN HR7824070001100058480 napomena: za Caritas

Ljubice male!

Žuti leptir,

U suhom lišću

Proljeće, uskrsnuće

ljubičastoj maćuhici

šafrani ljubičasti.

nama nosite.

njezino srce.

Blaženstva milje.

Branka Skelin

Ljubičasti triptih


Božić je vrijeme kada su svi kršćani pozvani činiti dobro u liku novorođenoga Krista.

Pozvani smo pomagati potrebitima, tješiti bolesne, nahraniti mlade i sli-jediti put našega Gospodina. Pozva-ni smo činiti sve ono što je On činio zbog bezuvjetne ljubavi kojom nas ljubi.

Tako smo i mi, Zbor mladih Mi-ljevci, odlučili ovoga Božića obra-dovati sve one kojima je to uistinu potrebno. Okupili smo se sa željom da potrebitim obiteljima uljepšamo blagdane i zajedno učinimo dobro djelo. Tjednima smo održavali su-srete na kojima smo uvježbavali pjesme, izrađivali ukrase i planirali humanitarni koncert. U konačnici smo 26. prosinca 2018. godine, na blagdan svetog Stjepana, održali koncert humanitarnog karaktera na kojem smo prikupljali novac za po-trebe djelovanja župnog Caritasa. Uz pjesmu, radost, toplinu i slavlje Gos-podina, uspješno smo prikupili 3000

Vokalni ansambl KUD-a “Klek“ iz Ogulina Dirigentica: Nikolina Luketić

vokalni ansambl kud-a klek, posebna je priča. to je jedan od najcjenjenijih ansambala na području rH, koji obrađuje i izvodi izvorne pučke napjeve. njihove izvedbe, pod ravnanjem etnomuzikologa dr. sc. joška ćalete, ostavljaju bez daha. stvarno ih treba slušati.ogulinusrcu.comVeseljaci smo... volimo pjesmu i ples... volimo putovati, upo-znavati nove ljude, šetati se po prekrasnim mjestima diljem svi-jeta... Mi smo folkloraši.. KUDovci.. KUD nam je poslanje... čuvamo hrvatsku baštinu i na nju smo ponosni.. Naš je moto “ Bilo kuda, KUD svuda” ...Facebook stranica KUD-a “Klek“ iz Ogulina

13. travnja 2019. (subota) u 19 sati

Crkva Presvetog Imena Isusova u Drinovcima

KONCERT PUČKIH KORIZMENIH NAPJEVA: SEDAM SVETIH ŽALOSTI

Pozvani smo činiti dobro

MaškareNa pokladni utorak u školi su se održale maškare. Sudjelovali su svi učenici i mali vrtićani. Mi smo bili mali leteći medvjedići. Imali smo krila. Svi smo bili veseli i plesali smo. Nakon što su se svi predstavili igrali smo razne igre. Žiri je proglasio pobjednike. Poslije toga osudili smo Krnju i zapalili ga.

Ana Karlo, 3. razred

kn koje su donirali naši župljani i vijećnici grada Drniša.

Ovim putem bismo se htjeli za-hvaliti svima koji su bili dio jedne predivne priče i svojim odricanjem učinili drugima Božić posebnim.

Nadamo se da smo ostvarili naš cilj i drugima uljepšali blagdane te vas svojim pjesmama razveselili i pota-knuli da činite dobro.

Lucija Malenica

Leteći medvjedići osvojili su nagradu na Drniškom krnjevalu


doBrovoljni prilozi

Darovi za crkvu

Mladen Skelin pok. Ivana 200 knN. N. 100 knZvonko i Nada Ivić 500 knSeka Tomić 100 knAnte Tone Samodol 200 knSlave Malenica 200 knAnte Gverić - Hrvat 100 knBranko Pletikosa 200 knMilan Karlo 200 knRoko Stojanović 200 knSlavka Puljić 100 knJela Bačić 300 knN. N. 150 knDnjepar Dević 100 knMarko Duilo 100 knAnte Galić 200 knIvanka i Zvonko Šostera 200 knIvan Vlaić 300 knJandre Bašić 100 knN. N. 100 knN. N. 200 knPaško Malenica 100 knMilka Jajčanin 400 knN. N. 300 kn

N. N. 200 knIvan Ivić 200 knAnka Bulat Vranjković 100 CADMate Deronja 200 knMile Galić Mileško 200 knUmjesto vijenaca za:

pok. Dragicu Ivić

pok. Niku Duila

300 kn

900 kn

Za list Miljevci

Mate Malenica Đišin 400 knIvan Samac 200 knDnjepar Dević 100 knLabor et Medicina d.o.o. 500 knNediljka Grubičin 100 knMate Bubalo 100 knZ. R. 300 knIvo Radić 50 knIvan Bačić pok. Šime 500 knMirjam Ćurić 100 knJosip Malenica 100 kn

Za KUU Miljevci

Labor et Medicina d.o.o. 500 kn

ŽUPNE AKTIVNOSTIprobe pjevanja: Odrasli subotom u 19/20 sati, mladi subotom u 18/19 sati.vjeronauk: Prvopričesnici - utorkom poslije nastave.Roditeljski sastanci za prvopričesnike: 3 puta tijekom priprave.caritas: Sastanak članova jednom mjesečno; petkom iza večernje krunice.Čuvari isusova groba: Pripreme kroz korizmu.

župne oBavijesti

POBOŽNOSTI U ŽUPI

Nedjeljne i blagdanske mise: Svake nedjelje i blagdana slave se dvije mise: u Drinovcima i Širitovcima u 9.30 i u 11 sati (9 i 10.30 sati od 1.7. do Gospe od Milosti). Raspored misa pogledajte na koricama ovoga lista.

Nedjeljom u korizmi: Put križa u 10.45 u crkvi u kojoj se slavi župna misa u 11 sati.

Ostale dane misa po dogovoru i nakani vjernika.

u župNOj cRkvi imeNA isusOvA u DRiNOvcimA:petkom: Krunica i misa u 18/19 sati. Krunica se moli svakog petka osim kroz korizmu, kada se u isto vrijeme moli Put križa.svakog prvog petka u mjesecu: Pobožnost prvih petaka u čast Presvetom Srcu Isusovu u 18/19 sati. Prigoda za sv. ispovijed.svake prve subote u mjesecu: Sat klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u 18/19 sati.Duhovne obnove (trodnevnice) održavaju se za svetkovina Presvetog Imena Isusova i Gospe od Milosti.svibanjske pobožnosti: Sveta misa svaki dan osim nedjelje i blagdana u 19 sati.listopadske pobožnosti: Sveta misa svaki dan osim nedjelje i blagdana u 18 sati.

list “miljevci“ redovito izlazi dva puta godišnje, za božić i za Uskrs. Uzdržava se dobrovoljnim prilozima koji se objavljuju u listu.

USKRSNA ISPOVIJED U NAŠOJ ŽUPIKorizmeno vrijeme je vrijeme pokore i milosti. Posebno nas poziva da četrdeset dana s bogom blisko razgovaramo kako bi ga naše srce upoznalo i obratilo se.Ako smo izgubili duhovni mir, potražimo ga u sakramentu svete ispovijedi 11. travnja u 16.30 u obje crkve.

POHOD BOLESNIH I NEMOĆNIHMolimo sve čiji bolesni i nemoćni žele primiti svete sakramente, da se na vrijeme jave župniku, koji će obići njihove najmilije i podijeliti im sakramente.Župnik će bolesne i nemoćne pohoditi od 16. do 18. travnja, od 8 sati i 30 min., prema sljedećem rasporedu:utorak, 16. travnja: bogatići, Karalići i Širitovcisrijeda, 17. travnja: Kaočine i KljučČetvrtak, 18. travnja: brištani i Drinovci

SAKRAMENTIkRŠteNje Mole se roditelji da prijave svoje dijete za krštenje najkasnije 3 tjedna prije samog krštenja, koje se obavlja preko sv. mise ili u dogovoru s roditeljima.

pRvA svetA pRiČest održat će se 19. svibnja 2019. godine. Ove godine pripremamo 6 djece za taj sveti sakrament.

ispOvijeD Prigoda za sv. ispovijed je svake nedjelje i blagdana prije mise kao i svakog petka prije mise u Drinovcima u 18/19 sati. Prigoda za božićnu ispovijed bit će 15. prosinca u 15.30 u obje crkve.

vjeNČANje Mole se zaručnici da se prijave za vjenčanje najkasnije 3 mjeseca prije željenog datuma vjenčanja, kako bi se sve pripreme mogle obaviti u miru i bez napetosti. tečaj priprave za brak je obvezan. Vjenčanje se obavlja preko sv. mise prema dogovoru s mladencima. tko nije kršten na Miljevcima treba župniku donijeti krsni list.

BOlesNiČkO pOmAZANje Moli se rodbina starijih i nemoćnih da se na vrijeme jave župniku kako bi njihovi najmiliji primili sakramente popudbine: ispovijed, bolesničko pomazanje i pričest.

susret Čuvara isusova groba - uskrsni ponedjeljak u Oklaju.

miljevačke užance - 15. lipnja

Festival ojkavice – 10. kolovoza

Hodočašće župa Drniškog dekanata u krašić, rodno mjesto kardinala stepinca – 28. rujna

miljevačka misa u Zagrebu slavit će se 10. studenog 2019. u 12 sati i 30 minuta u crkvi Gospe lurdske u vrbanićevoj ulici 35.

Podsjećamo na godišnju redovinu (50 kn) naših remeta – crkvenih domara.

zahvaljujemo našim marnim župljankama koje vode brigu o čistoći i ljepoti obiju crkava.

SPROVODI Moli se rodbina pokojnika da odmah prijavi smrtni slučaj zbog dogovora o prikladnom vremenu za sprovod. tek po dogovoru sa svećenikom mogu se tiskati osmrtnice.


miljevCi • glasilo župe Imena Isusova • MiljevciList izlazi povremeno, uz dopuštenje crkvenih i redovničkih poglavara.

Narudžbe, priloge i doprinose molimo šaljite na adresu: Župni ured Miljevci, Ulica dr. Franje Tuđmana 20, 22324 Drinovci

Kunski račun: Župa Imena Isusova Miljevci IBAN: HR7824070001100058480 OTP banka

issn 1331-6710izdavač:Župni ured MiljevciUlica dr. Franje Tuđmana 20, 22324 Drinovci

urednik: Fra Ivan Vidović, župnik TeI: 022/ 882-055 Mob.: 099/ 8211 429pomoćnik urednika: Danira Skelin

24. nedjelja kroz godinu, GOSPA OD MILOSTI, 15. 9.Drinovci u 10.30 i 17 sati

25. nedjelja kroz godinu, 22. 9.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

26. nedjelja kroz godinu, 29. 9.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11 sati





SVI SVETI, 1. 11.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11 sati

Dušni dan, 2. 11.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati


32. nedjelja kroz godinu, 10. 11.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11


34. nedjelja kroz godinu, Krist Kralj, 24. 11.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

1. nedjelja došašća, 1. 12.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11 sati

2. nedjelja došašća, 8. 12.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

3. nedjelja došašća, 15. 12.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11 sati

4. nedjelja došašća, 22. 12.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

Badnji dan, 24. 12.Ponoćka u Širitovcima u 24 sata

BOŽIĆ – rođenje Gospodinovo, 25. 12.Drinovci u 11 sati

RaspoRed nedjeljnih i blagdanskih sv. misa od UskRsa do božića

11. travnja: Uskrsna ispovijed u 16.30 u obje crkve13. travnja: Večer pasionske baštine: Vokalni ansambl KUD-a „Klek“ iz Ogulina, crkva Imena Isusova u 19 sati14. travnja: CVJETNICA, misa u crkvi Imena Isusova u 11 sati, prije mise blagoslov maslinovih grančica ispred crkve kod križa18. travnja: VELIKI ČETVRTAK, misa Večere Gospodnje u 18 sati u crkvi Imena Isusova,poslije mise pjeva se Gospin plač19. travnja: VELIKI PETAK, Obredi Velikog petka u 18 sati u crkvi Imena Isusova: služba muke Gospodnje, sveopća molitva, klanjanje sv. Križu, sv. pričest i procesija20. travnja: VELIKA SUBOTA, misa u Širitovcima u 18.30, misa u Drinovcima u 21 satVazmeno bdijenje: služba svijetla, služba riječi, krsna služba, euharistijska služba i blagoslov jela.21. travnja: USKRS, misa u 11 sati u crkvi Imena Isusova22. travnja: Uskrsni ponedjeljak, misa u crkvi sv. Petra i Pavla u 11 sati

RaspoRed slUžbe božje Za UskRs

U nedjelju 27. svibnja 2018. godine na-kon duge i teške bolesti preminula je, u 87. godini života,u Canberri (Australija), bla-go u Gospodinu, Milka Šušić rođena Bačić. Rođena je u Brištanima od oca Ivana i majke Jake, u obitelji od devetero djece. S trideset i dvije godine seli se u Austriju i tije-kom boravka u toj zemlji svesrdno pomaže rodbini i neznancima Hrvatima u potrazi za boljim životom. Udaje se za Stojana Šu-šića s kojim seli u Australiju i dobiva sina Domobrana. Zajedno s ostalim hrvatskim doseljenicima, Milka i Stojan pomažu pri izgradnji većeg i prikladnijeg Hrvatskog katoličkog centra Canberra. Govor, način života i običaje rodnog kraja prenijela je Milka u Australiju, opkopavajući i sadeći vrt onako kako je naučila odrastajući, pa i sušeći pršut kao da je u svojim rodnim Mi-ljevcima. Posljednji ispraćaj drage pokojni-ce održan je u hrvatskoj crkvi sv. Augustina u Canberri. Neka ju Gospodin licem svojim obasja i obdari vječnim mirom i nebeskom domovinom!

in memoriam

Devizni račun: Župa Imena Isusova Miljevci IBAN: HR4723400091110891786 SWIFT adresa (BIC): PBZGHR2X Privredna banka Zagreb

Statistika Župe za 2018. godinuKrštenih 10 Prvopričešćenih 7Krizmanih 13 Vjenčanih 11 parova Umrlih 40

Kršteni1. Drinovci, 2. veljače – Marta Malenica2. Drinovci, 16. veljače – Luka budiša3. Širitovci, 2. ožujka – Lea Puljić4. Širitovci, 2. ožujka – Mia Sulje

Vjenčani Drinovci, 16. veljače – Ivan budiša i tea Ivić

Umrli38. 5. prosinca 2018. – Drago Sunko u 65. g.39. 8. prosinca 2018. – Marija Galić r. Krasić u 67. g.40. 18. prosinca 2018. – jaka Ivić r. Malenica u 80. g.1. 15. siječnja 2019. – Dragica Ivić r. Šuljak u 67. g.2. 15. siječnja – Ivica Šarac u 45. g.3. 27. siječnja – niko Mazalin u 98. g.4. 29. siječnja – joso Pulić u 72. g.5. 20. veljače – Paško Ivić u 89. g.6. 22. veljače – Marija Kulušić r. Kulušić u 89. g.7. 26. veljače – Davor bačić u 55. g.8. 8. ožujka – Marija Vlaić u 92. g.9. 16. ožujka – nikola Duilo u 86. g.

DO KONCA OŽUJKA 2019. GODINE:

List se održava dobrovoljnim prilozima vjernika

SPORTSKI SUSRETI 2018.

27. prosinca 2018. započeo je humanitarni Božićni turnir u Drinovcima. Odigrale su se uta-kmice u košarci i nogometu.

Treće mjesto u košarci osvojili su Širitovci, drugo mjesto osvojili su Veterani Miljevaca, a prvo mjesto osvojila je ekipa Ključa.

U nogometu, treće mjesto osvojila je ekipa Ključa, drugo mjesto ekipa Širitovaca, a pobjednik je bila ekipa Kaočina.

NOGOMET

i.

kAOČiNe

zvonimir Kulušić

zvonimir Malenica

Krešo Vlaić

Ivan Vlaić

Roko Vlaić

ii.

ŠiRitOvci

Ivan Lovrić

Filip Lovrić

Luka Lovrić

Petar Lovrić

Mario Lovrić

Ivan Lovrić

iii.

kljuČ

Antonio Kulušić

Ivan Malenica

Luka Kulušić

Ivan Kulušić

Hrvoje Kulušić

Luka tetlo

milka ŠuŠić (1931. – 2018.)

46 MILJEVCI USKRS 2019. MILJEVCI USKRS 2018.

Documents

USKRS 2019. bR. I (59) - franjevci-split.hr · Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak