Uskrsli Isus nas poziva na slobodu. Ljubav odlazi na križ i zove na slobodu od grijeha, na život djece Božje. Uskrsnućem Bog stvara sve novo, pali u nama plamen svoga Svetoga Duha, plamen ljubavi i istine. Novi život – Novi Duh. Po križu svoga Sina daje nam milost zvati se njegovom djecom. Budimo djeca Božja! Ta ima li većega i ljepšega od toga? Imati mir duše, osjećati blizinu Oca. Imati ljubav koja liječi, diže, uskrisuje, nosi terete i jade. I mi smo pozvani na uskrsnuće, na život, život ljubavi, život mira, život djece Božje.

Pođimo radosni u susret jedni drugima, otkrijmo svima lice ljubavi i dobrote, ljubavi za kojom žudi svaki čovjek, jer ona je život. Zahvalimo Bogu jer je velik! A onda krenimo prema raju, živeći Uskrsno jutro i snagu Kristove ljubavi.

Svima želimo sretan i blagoslovljen Uskrs, i neka vas uvijek prati radost Uskrsloga!

Vjekoslav Meštrić, župnik Matija Novački, župni vikar

Ivan Buhin, umirovljeni sveć. mons. Franjo Prstec, umirovljeni sveć.

Berislav Vrljić, trajni đakon Sestre Služavke Malog Isusa:

s. Leopolda, s. Imakulata i s. Bernardica

USKRSNA ČESTITKA

Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.« I uze čašu, zahvali i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.« I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.«Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.« »A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje«…

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Riječ Gospodnja.

EVANĐELJE

Uskrsnuće je "život ljubavi koja je jača od smrti" . Tako je to izrazio papa Benedikt XVI. U Pjesmi nad pjesmama kaže se: "Ljubav je jaka kao smrt." Smrt nju ne može ubiti. Snažno protivljenje! Ljubav ipak trajno umire. Kamo god pogledamo, gasi se ljubav, koju su ljudi jedni drugima prisegnuli zauvijek. Ništa ne ostaje od žarke prisege i zakletve. Još gore: ljubav ne samo da je ohladnjela, nego je prešla u mržnju i to strastvenu. I gdje je ljubav sačuvana, gdje ostaje vjerna, kroz protivštine, tu dolazi smrt i raskida savez. Gdje ostaje pobjeda ljubavi nad smrću? Odgovor daje današnje jutro. Bilo je "rano ujutro" kad je jedna žena u suzama i žalosti pošla na grob, u kojem je prekjučer sva njezina nada, ljubav njezinoga života pokopana: Isus iz Nazareta. Odgovor je dobila na grobu. Jer grob je bio prazan. On, kojeg je tražila, više nije bio tu. Nestalo je njegovo tijelo. Dvojica daljnjih svjedoka vidjeli su to, Petar i Ivan: grob je prazan, on nije tu. To još nije odgovor. On sam ga daje. Pokazuje se. Iznenada je tu. On živi. Nije jednostavno vratiti se u život. On je uskrsnuo! Oni su ga vidjeli, toga su svjesni. Nikakva prijevara, obmana, nikakav san: stvarno i uistinu je uskrsnuo! To oni tvrde. To svjedoče. Vidjeli su ga – i vjeruju, to je istina. Nikakva umišljenost. A mi? Mi možemo "samo" vjerovati! To kažemo u vjerovanju, da vjerujemo u uskrsnuće. U Isusovo uskrsnuće na uskrsno jutro, i u naše uskrsnuće u "posljednji dan". Drugi pristup kao vjernici mi nemamo. Tko nam kaže da to nije pobožna prijevara, sumnjiva želja? Kako želimo "dokazati", da uskrsnuće stvarno pobjeđuje smrt? "Dokazati" ne možemo. Ali mnoge upute govore o tome. "Daj mi jednoga zaljubljenoga, jednoga koji ljubi, i on će to razumjeti", kaže sv. Augustin. Nijedna prava ljubav ne želi umrijeti. Ona se ne miri s time, da je "sve propalo". Zašto tako jako boli, ako je ljubav prezrena i nogama zgažena? Jer ona nije za smrt. Jedva je to netko znao bolje od Marije Magdalene. Ona se jednostavno ne može pomiriti sa smrću svoga Rabunija, svoga učitelja. Ne zato kao da bi ona bila njegova ljubavnica kako se to često tvrdi, nego jer je ona kod njega našla ljubav, onoga koji je nju prihvatio, kojeg je ona dugo tražila u svome životu. Danas slavimo pobjedu života nad smrću. Smrt nema posljednju riječ. Jer Krist je uistinu uskrsnuo! (preuzeto sa: www.franjevci-split.hr)

ŠTO ZNAČI USKRSNUĆE?

USKRSNI BLAGDANSKI STOL Uskrs postaje obiteljsko slavlje za obiteljskim stolom. Unos proljeća u obiteljski dom, osobito kroz cvjetne bukete, najčešće od bijeloga cvijeća, i ukrasne voštane svijeće, redovito bijele boje; bijeli stolnjak, dekorativni prilozi na stolu, s pisanicama i ostalim darovima iz prirode stvaraju uskrsno ozračje.

USKRSNO JELO U svečanom obiteljskom ozračju prvo jutarnje jelo koje se posluživalo bio je uskrsni blagoslov, iz uskrsne košarice, odnosno hrana koje se nosila na blagoslov na uskrsnu večernjicu (uskrsnu subotu) ili na uskrsnu jutarnjicu (jutarnju misu na Uskrs). Uskrsno jelo posluživalo se kao uvod u uskrsni objed, koji je bio posebno svečarski pripremljen.

USKRSNA KOŠARICA U uskrsnoj košarici od pletenoga pruća nosi se hrana na uskrsni blagoslov. Sadržaj košarice različit je, prema običaju određenog kraja. Nakon što bi domaćica košaricu prekrila stolnicom, najčešće bi u nju stavila uskrsnu hranu – pogaču (kruh), sirnicu, pecivo (pince, vrtanj ili pletenicu), pršut ili šunku, kuhana jaja (pisanice ili oguljena), mlijeko i sir, vino, sol i šećer, razne začine (npr. hren), povrće (npr. listove bijeloga i crvenoga luka). Negdje bi domaćice za blagoslov pripremile samo toliko jaja koliko je članova u obitelji (računajući ponekad i odsutne), a ponegdje se računalo i pokojne članove. Osobito su domaćice tih dana pripremale mliječna peciva i pletenice, štrukle sa sirom, kolače od dizanog tijesta, sirnice, gibanice, torte, medenjake, razne sitne kolačiće u obliku zečića, kokica i pilića.

USKRSNO JAJE Uskrs je nezamisliv bez uskrsnoga jajeta. Otkud jaje baš na Uskrs? Što ima jaje zajedničko s velikom kršćanskom svetkovinom? Jaje je prastari simbol plodnosti. U jajetu leži početak života. Život je u njemu tajanstveno prikriven. Kao što pile probijanjem ljuske izlazi iz

USKRSNI KRŠĆANSKI SIMBOLIZAM

tame na svjetlost dana, tako si predočujemo pojavak novoga života. Novi život na drugom, onostranom svijetu, postižemo uskrsnućem. Mnogi su si narodi u antičkome vremenu svemir u njegovu obujmu predočivali kao veliko jaje. Tako su u egipatskim hramovima jaja bila vješana na strop da bi čovjeka podsjećala na to. Teolozi su simboliku jajeta različito tumačili. Jednima je ljuska jajeta bila simbol Staroga zavjeta, a žumanjak Novoga zavjeta. Efrem Sirijski smatrao je da će se grobovi jednom otvoriti poput jajeta i tijela iz njih izaći, uskrsnuti. Sveti Augustin u jajetu vidi znak nade. Dakle, u jajetu se gledalo uskrsnuće tijela. Kršćanstvo je svakako preuzelo staru simboliku jajeta: slika života iz prividne smrti.

BLAGOSLOV USKRSNE HRANE Hrana koja se u početku blagoslivljala za Uskrs bila je janjetina. Ubrzo je tomu pridodana i druga hrana, prije svega ono što je u korizmi bilo zabranjeno jesti: mlijeko, maslac, sir, jaja i mesni proizvodi. Nakon suzdržavanja od jače hrane u vrijeme posta, htjeli su se uskrsni blagdani proslaviti kvalitetnom blagoslovljenom hranom. Običaj blagoslivljanja hrane prvi put se spominje u 7., a u Rimu tek u 9. stoljeću. Na blagoslov su se nosili sol, hren, obojena jaja, sušeno meso. Nad svime time isticalo se uskrsno janje s uskrsnom zastavicom. Ovaj je običaj sačuvan do danas i postao je nezaobilazna tradicija. Blagoslov hrane obavlja se u crkvi i postao je zapravo svojevrsni „most" između oltara i obiteljskoga stola, od „svetoga" prema „profanome". Blagujući na Uskrs ujutro blagoslovljenu hranu, prisjećamo se za nas žrtvovanog Jaganjca, koji je postao naša euharistijska hrana.

Geslo Susreta hrvatske katoličke mladeži, koji će se 9. i 10. svibnja 2020. godine održati u Zagrebu glasi:

„Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2, 5)

SHKM ZAGREB 2020.

Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje! riječi su koje je jedan od razbojnika izgovorio na dan kada su Isusa razapeli na križ. Svake godine uoči Uskrsa slušamo iznova te riječi, znajući da ih je izgovorio jedan razbojnik, no jeste li znali da je taj isti razbojnik zapravo svetac? Sveti Dizma smatra se prvim svecem Katoličke Crkve, slavi se 25. ožujka, a zaštitnik je tamnica, osuđenih zatvorenika, osoba osuđenih na smrt, umirućih, pogrebnika, kriminalaca pokajnika, zatvorskih svećenika itd. Razbojnik, a svetac. Nameće se pitanje kako je uopće pošteno da osoba koja je cijeli život bila kriminalac, odjednom postane svetac, uz Petra, Ivana i ostale učenike. Da sam ja Isus, sigurno bih drukčije postupila i obećala kraljevstvo nebesko najprije svojim prijateljima, dakle onima koji su bili uz mene. Sva sreća pa ja nisam Isus. Ja sam jedna od onih iz mnoštva koji su tog istog Isusa razapeli na križ, ja sam Petar koji 3 puta niječe svog prijatelja, ja sam drugi učenici koji se skrivaju da ih ne prepoznaju kao Isusove prijatelje, a sveti Dizma je onaj koji u posljednjem času vjeruje, koji se kaje i koji moli, pa makar i prvi i posljednji put u životu, onaj koji prepoznaje Boga na križu. Pa sam je Isus propovijedao da će mnogi prvi biti posljednji, a posljednji prvi, te je to primjenjivo i u ovom slučaju. Milosrdan je i milostiv Gospodin svima koji se iskreno kaju i traže oprost, pa čak i u zadnji čas. Sveti Dizma u posljednjim trenucima brani Isusa od napada i uvreda lijevog razbojnika, a Isus mu obećava mjesto u raju.

Sjetimo se toga i ovog Velikog Petka, kada budemo slušali riječi iz Evanđelja i malu, ali moćnu molitvu svetog Dizme Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!

SVETI DIZMA

SNAGA USKRSNUĆA U NAMA JE Isuse moj!

U Tebi je mir, život, nada…

Predajem Ti svoje srce u radosti,

ali i tugu kad me svlada.

Ti si moja vjera kad zapuše bura,

kad oko srca stisne i izlaza nema.

Znam da si blizu jer sve me prođe

kad u dušu moju Tvoja ruka dođe.

Život si svoj za ljude dao,

pokazao svima kako se voli.

Uskrsnuće Tvoje, Isuse dragi,

put je i snaga kada se moli.

Gledam u Tvoja djela, slijedit ih moram;

učitelj si velik, hrabrost Te diči!

Tvoja je ljubav jača od svega;

putem uskrsnuća i ja želim ići.

Nika Kolakušić, 7.a

ŽIVOT JE PRILIKA

Život je predivna prilika koju nam je Bog podario.

Život je kao igra koju igramo s ljudima koje volimo i s ljudima s kojima se ne slažemo.

Život treba što ljepše proživjeti u skladu i ljubavi sa svim ljudima jer je upravo to razlog zašto je Isus onoliko trpio i umro na križu.

Trebamo biti zahvalni na onome što imamo, a manje gledati ono što nemamo.

U životu postoje prepreke, velike i male, a mi ih trebamo riješiti kako bi nam život bio što ljepši i pun ljubavi.

Isus je svoj život iskoristio na prekrasan način ozdravljajući ljude i praštajući im grijehe, ljubeći i poštujući svoje neprijatelje.

Isus je otišao u Kraljevstvo Božje i tamo nas čeka pun ljubavi i sreće.

Marta Kovačević, 5.b

UČENIČKI RADOVI – OŠ MALEŠNICA

ŽIVOT JE PRILIKA

Život je prilika. Da, život je zaista velika prilika. No, za što? Život nije prilika za pobjedu u natjecanju, igri ili sličnome... Život je prilika za ljubav. Za kakvu? Najbolju i najvrjedniju. Za onu ljubav koja daje snagu u pomoći drugima, koja ljubi druge, tješi ih, često obraduje... Ta ljubav je u svima nama, čak i u nevjernicima, jer Bog nas je takvima stvorio. Uljepšava nam život time što nam usprkos svim našim manama daje priliku za život, priliku za pomoć drugima, priliku za ljubav. Najveći je poklon prilika za život uz Njega samoga, i to ne za vrijeme zemaljskoga života, koji ima rok trajanja, već za onoga rajskog.

Ana Krtalić, 5.b

ŽIVOT JE PRILIKA

Život je prilika za svakoga od nas. Život je dar koji smo dobili od Boga. Trebamo ga proživjeti u ljubavi i dobru. Svojim životom trebamo koračati sporo, ali sigurno;

ponekad trebamo požuriti i utrčati u zagrljaj svojoj prilici. Možemo ju iskoristiti na najbolji način. Čovjek treba uz pamet imati i srce, dušu i osjećaje. Da, rekla bih da je život jedna krasna borba. Možda sam još premala da bih znala kako živjeti, ali vidim dobrotu oko sebe i tada se lijepo osjećam. I tako se želim osjećati uvijek. Nitko ne može umjesto nas živjeti. Neki uopće ne znaju kakvu im je priliku dao Bog. Dao im je da svakoga jutra mogu ustati iz kreveta, da mogu trčati, pričati s prijateljima, dao im je životnost. Svatko je dobio svoju životnu priliku, ali mnogi ju ne znaju dobro iskoristiti jer život shvaćaju olako. Nova nada nova je prilika za nešto posebno. I ona nam daje snagu i volju za borbu, za život. Trebamo biti vjerni i zahvaljivati na svakoj novostečenoj prilici jer samo tako ćemo postati dobri ljudi, imati lijep život i dijeliti ga sa svojima voljenima.

Stella Stojić, 5.c

GOSPODINE, UČINI ME SREDSTVOM SVOGA MIRA

Sama sam, ali ipak nisam. Osjećam toplinu i dobrotu koja preplavljuje moje tijelo i moje srce, toplinu koja me štiti, koja me vodi na pravi put i koja je svjetlost svim mojim problemima. Ta je toplina Božja prisutnost. Gospodine, Ti si se žrtvovao da bi moja duša i srce bili u miru koji mi daruješ i koji ispunjava praznine mojih loših navika. Ti si ona ljubav zbog koje se ne bojim neuspjeha i propadanja svojih očekivanja i želja. Kada se nađem u problemima, osjetim Tvoju prisutnost koja mi ne dopušta padanje u more iskrivljenih osjećaja i misli o tome da neću uspjeti, prisutnost koja mi ne dopušta padanje u ruke neprijatelja koji me vodi na krivi put. Htjela bih da i drugi osjete taj mir i slobodu koju mi pružaš, da potraže pomoć u Tebi i da molitvom, nadom i obraćenjem budu u miru. Želim biti sredstvo Tvoga mira, želim Te pokazati svijetu i viknuti da je pravi Spasitelj ispred njih. Sve što trebaju napraviti jest uzdati se u Tebe, raširiti svoje ruke, srca i duše te primijetiti svjetlost koja blagoslivlja i krila koja zakriljuju i vode spasenju i izlazu.

Dora Tomljenović, 7.a

U OVOME ŽIVOTU NEMA VEĆEG DOBRA OD NADE U DRUGI ŽIVOT

Bog nam je darovao ovaj život, no to nam je samo ispit za onaj pravi, vječni život. Korizma je najbolje vrijeme za ispravljanje toga ispita, ali ne samo onih 40 dana u godini kad se moramo odreći loših navika i činiti dobra djela, već je i poticaj da uvijek budemo „ispravljeni“. Mnogima je prva asocijacija na Uskrs odmor, ukusna hrana ili pak putovanja te se i ne zapitaju zašto uopće slave Uskrs. Isus se mučio prolazeći križnim putem i uskrsnuo samo da bi nama dao priliku za vječni život jer nas beskrajno voli. Zato trebamo biti zahvalni te mu molitvom i dobrim djelima uzvratiti ljubav. Isusa možemo naći svakoga dana, na svakome koraku, ali ne Njegovo tijelo, nego Ga moramo doživjeti srcem u raznim situacijama kada On to od nas očekuje, ali i samoinicijativno. Svi u sebi imaju ono Isusovo milosrđe, samo što ga treba pobuditi svojim primjerom, dobrim djelima ili lijepim riječima. Nekad je samo iskren i dobrodušan pogled na svijet dovoljan. Onaj koji je naučen ljubiti Isusa, mora tu ljubav prenijeti na druge i to je, zapravo, ono čemu nas Isus cijelo vrijeme želi poučiti. Poslan je k nama da ponovno vrati ljudima vjeru.

Svakodnevnom molitvom, pomaganjem, davanjem sebe za druge, odricanjem možemo sebi i drugima pomoći da bolje spoznamo Boga te u miru i čiste duše odemo na ljepše mjesto kad za to dođe vrijeme.

Antonio Belanović, 7.b

ŽIVOT JE PRILIKA Život je prilika

Imamo ga samo jednom Čudna, zanimljiva oblika

Čedan, skladan.

Život je prilika Jer je poseban Božji dar

Pustolovina šarolika Jer On je naš gospodar.

Život je prilika Jer Bog ga stvori zbog nas Da bi nastala sreća velika

Samo u Bogu nalazimo spas.

Život je prilika Moramo ga znati cijeniti

Teška zagonetka Koju trebamo ljubiti.

Bogu se trebamo jedino klanjati Jer to je prava vrednota

Boga trebamo voljeti Jer on je gospodar našega života.

Antonio Glavaš, 7.b

Sedam Isusovih riječi u evanđeljima oslikava Isusovu agoniju na križu, koja je trajala tri sata do njegove smrti. Te riječi su jako poticajne za razmišljanje i suosjećanje s Isusom koji trpi:

Oče, oprosti im, ne znaju što čine! (Lk 23, 34). Zapovijed ljubavi, opraštanja i pomirenja dobiva najjači izričaj.

Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju! (Lk 23,43). Tko vjeruje, Bog ga nagrađuje poput razbojnika na križu. Uviđavnošću i kajanjem čak i zločinac može dobiti oproštenje.

Ženo! Evi ti sina! - Evo ti majke! (Iv 19, 26). Isus se s križa brine za svoju majku.

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? (Mt 27, 46). I Isus u nevolji osjeća napuštenost od Boga.

Žedan sam! (Iv 19, 28). Ljudskost Isusa prožima do zadnjega daha. Dovršeno je! (Iv 19, 30). Djelo je dovršeno, ljudskost oslobođena. Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! (Lk 23, 46). Posljednja riječ koju Isus

izgovara upućena je Ocu.

7 ISUSOVIH RIJEČI NA KRIŽU

250. obljetnica

posvećenja naše Crkve 7. svibnja 2019.

Prva sveta pričest

12. svibnja 2019. u 9:30

Godišnje klanjanje 14. svibnja 2019.

Sveta potvrda ili krizma 19. svibnja 2019. u 11

Susret zborova kustošijskog dekanata

25. svibnja 2019.

NAJAVE ZA SVIBANJ

Vazmena liturgija svjetla i Hvalospjev svijeći postaju ispit savjesti za sve u Crkvi:

„Jesmo li doista svjesni da smo obasjani ili još uvijek tragamo za svjetlom?“

Nek usklikne sad nebesko mnoštvo Anđela, nek

uskliknu službenici Božji i s pobjede tolikog Kralja neka jekne trublja spasenja! Nek se raduje i zemlja tolikim obasjana blijeskom i rasvijetljena sjajem

vječnoga Kralja neka osjeti da je nestalo po

čitavome svijetu mraka! Nek se veseli i Majka Crkva urešena bljeskom tolikoga svijetla i silnim poklicima naroda nek ova odjekne dvorana!

Uistinu je dostojno i pravedno nevidljivom Bogu Ocu svemogućem i Sinu njegovu

jedinorođenomu Gospodinu našemu Isusu Kristu svim zanosom srca i duše i službom

svega glasa slavu pjevati. On je za nas vječnome Ocu Adamov dug isplatio i zadužnicu stare krivice izbrisao svetom krvlju.

Ovo su naime vazmeni blagdani u kojima se onaj pravi Jaganjac kolje, čijom se krvlju

posveduju pragovi vjernika. Ovo je noć u kojoj si najprije učinio da naši oci, sinovi

Izraelovi, izvedeni iz Egipta, More Crveno neovlaženim prijeđu stopama. Ovo je, dakle,

noć koja je svjetlošću ognjenoga stupa rapršila tmine grijeha. Ovo je noć koja danas po

svem svijetu one što u Krista vjeruju od tmina grijeha i od opačina svijeta otima, vraća

milost, i pridružuje svetost. Ovo je noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao.

O, divne li dobrote tvojega milosrđa prema nama! O, nedokučiva li zanosa ljubavi: da roba otkupiš Sina si predao! O, zaista potrebna Adamova grijeha što Kristovom smrti bi uništen! O, sretne li krivice koja je zavrijedila takvoga i tolikog Otkupitelja imati! Svetost dakle ove

noći goni zločine, pere krivice i nevinost vraća palima, a radost tužnima.

O, zaista blažene noći u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje. U

milosnoj, dakle, ovoj noći primi sveti Oče večernju žrtvu hvale. Od pčelinjeg rada noćas

ti Crkva, po rukama službenika, kao blagdanski poklon pridonosi ovu svijeću. Molimo te,

dakle, Gospodine, da ova svijeća posvećena na čast tvoga imena neoslabljena ostane, da

razgoni tamu ove noći. I primljena na ugodni miris svijetlima nebeskim neka se pridruži! Plamen njezin jutarnja zatekla Danica! Danica, koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli,

povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova.

HVALOSPJEV USKRSNOJ SVIJEĆI

Proljeće je stiglo. Dani su sve duži, trava je prošarana divnim cvijećem, a i vrijeme, unatoč povremenim hladnim frontama, postaje sve toplije. Kratki i hladni zimski dani polako ostaju iza nas, a mi, baš kao i priroda, ulazimo u vrijeme buđenja, pupanja i ponovnog otkrivanja ljepote. No, osim buđenja prirode i povratka veselih boja na livade, kršćani znaju da prvi znaci proljeća znače i dolazak njihove najveće i najznačajnije svetkovine – Uskrsa. Tjedni koji su pred nama predstavljaju najveće otajstvo katoličke vjere. Teško je shvatiti misterij pobjede nad smrću, tjelesnog i duhovnog uskrsnuća, otajstvo Posljednje večere, misterij i dubinu Isusove muke. Međutim, sva ta teška teološka promišljanja svoj pravi oblik dobiju tek kad ih obasjamo svjetlom vjere. Upravo naša vjera treba nam biti putokaz u sljedećim danima, jer tek ćemo uz pomoć vjere u potpunosti moći shvatiti svu dubinu obreda Velikog tjedna.

Veliki četvrtak ujedno je i kraj korizme. Nakon dugih 40 dana pokore, obredima Velikog

četvrtka polako ulazimo u istinsku bit i samu

srž kršćanske vjere. Na ovaj dan spominjemo se Isusova ustanovljenja sakramenata euharistije, odnosno svete mise, te

svećeničkoga reda. Upravo zato brojni

župljani upravo tada svojim svećenicima

čestitaju njihov dan.

Također, Posljednjom večerom sa svojim

učenicima Isus je održao i prvu Svetu misu. Na

toj večeri Isus je učenicima objasnio što će Mu se dogoditi i koja je Njegova uloga u

povijesti čovječanstva. Podijelio je s njima kruh i vino, upravo kao što je s cjelokupnim

čovječanstvom podijelio svoje tijelo i krv za spas sviju ljudi. Osim toga, Isus je na

Posljednjoj večeri učenicima i oprao noge i pokazao tako primjerom što znači biti

pravi i iskreni kršćanin. U spomen na to Pranje nogu, u brojnim župama diljem svijeta

župnik dvanaestorici odabranih župljana pere noge. Time se želi pokazati važnost

poniznosti, važnost jednostavnosti i važnost shvaćanja kako smo svi mi ljudi braća,

kojima je potrebna očinska ljubav. Također, na kraju mise Velikog četvrtka svećenik

prenosi posvećene hostije u posebno svetohranište te se glavni crkveni oltar

„razodijeva“, odnosno s njega se miču oltarnik, svijeće i svi ostali ukrasi kako bi ostao

gol. Goli oltar tako simbolizira golog Krista koji je bio sramotno svučen na Kalvariji.

OBREDI VELIKOG TJEDNA

Veliki petak jedini je dan u godini kada se ne služi Sveta misa. Na ovaj poseban i jedinstven petak u godini, u crkvama se održavaju obredi podijeljeni u tri dijela: Služba Riječi, Klanjanje križu i Sveta pričest. U Službi Riječi, središnje mjesto zauzima čitanje Muke Gospodnje. To je poseban i svečan trenutak kada se čitava Crkva prisjeća patnji koje je proživio Isus za spas cijelog čovječanstva. Nakon Muke, slijedi čitanje Sveopće molitve vjernika, u kojoj se cijela Crkva sjedinjuje u molitvi za potrebite. Poslije Sveopće

molitve, slijedi obred klanjanja križu, gdje svi vjernici prilaze tom simbolu kršćanske vjere te pred njim kleknu, odajući tako veliko poštovanje i osobnu zahvalnost za taj neizmjerni čin ljubavi koji je Isus učinio za sve nas. Nakon klanjanja križu, slijedi obred pričesti, a sve završava bez pjesme, kada vjernici u tišini napuštaju crkvu. Također, za sve vjernike tog je dana zapovijedan post i nemrs. Prema Crkvenom zakonu, postiti moraju svi vjernici od 18. do započete 60. godine života, dok je nemrs zapovijedan vjernicima u dobi iznad 14. godina.

Obredi Vazmenog bdjenja na Veliku subotu

podijeljeni su na četiri dijela: Služba svjetla,

Služba Riječi, Krsna služba i Euharistijska

služba. Služba svjetla počinje blagoslovom vazmenog ognja, na kojem se poslije pali

uskrsna svijeća. Uskrsna svijeća unosi se u

potpuno mračnu crkvu, te se uz tri zaziva „Svjetlo Kristovo!“ rasvjetljuje cijela crkva.

Vjernici svoje svijeće pale na uskrsnoj svijeći te se zatim svjetlost pronosi kroz cijelu crkvu.

Nakon što je cijela crkva okupana svjetlošću,

slijedi svečani Hvalospjev uskrsnoj svijeći – jedan o najljepših liturgijskih tekstova.

Zatim kreće Služba Riječi, da bi nakon toga došla i Krsna služba. U toj službi blagoslivlja se voda, a katekumeni se spremaju primiti sakrament Krštenja. Vazmeno

bdjenje završava Euharistijskom službom, čime se zatvara krug, a kršćani

proživljavaju vrhunac svoje vjere. Vazmenim bdjenjem postajemo svjesni otajstva

Božje ljubavi te ojačani vjerom krećemo u novi život, kroz koji nas Isus prati s Duhom Svetim.

VELIKI ČETVRTAK Misa Večere Gospodnje: 18:30

VELIKI PETAK Služba Muke Gospodnje: 18:30

VELIKA SUBOTA Vazmeno bdjenje: 20 sati

(Crkva će biti otvorena od 9 do 17h za

molitvu kod Božjeg groba)

---

USKRS - NEDJELJA

USKRSNUĆA GOSPODINOVA Svete mise: 6, 7:30, 9:30, 11, 12:30, 18:30 (Misa u 11 sati bit će u Gospinu parku. Uskrsni blagoslov

hrane bit će na kraju vazmenog bdjenja te na prve tri

uskrsne mise)

USKRSNI PONEDJELJAK Svete mise: 7:30 - 11 - 18:30

VELIKI TJEDAN – raspored bogoslužja