USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE - N1 HRhr.n1info.com/Binary/161/Todoric-podnio-prijedlog... · Republike Hrvatske i/ili dominantnom gospodarskom pozicijom na dijelu teritorija Republike

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Trg svetog Marka 4 10000 Zagreb

Zagreb, 1. prosinca 2017. godine

Predlagatelji: 1. Adria Group Holding B.V., Prins Bernhardplein 200,

1097JB Amsterdam, Nizozemska, upisano u Trgovački registar Gospodarske komore Nizozemske

pod br. 60559578, OIB: 30622891083

2. Adria Group B.V., Prins Bernhardplein 200, 1097JB

Amsterdam, Nizozemska, upisano u Trgovački registar Gospodarske komore Nizozemske

pod br. 60554584, OIB: 02164257356

3. Ivica Todorić, s prebivalištem na adresi Himper 5,

10000 Zagreb, Hrvatska, OIB: 05859927944

Zastupani po: Daliboru Valinčiću, odvjetniku u Zagrebu

PRIJEDLOG ZA OCJENU SUGLASNOSTI

Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog

značaja za Republiku Hrvatsku s Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za

zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

i

PRIJEDLOG ZA PRIVREMENU OBUSTAVU

izvršenja svih pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za

Republiku Hrvatsku

3x Prilozi: prema popisu priloga

UVODNE NAPOMENE

I. Na temelju članka 38. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske

(Narodne novine br. 99/99, 29/02 i 49/02; "Ustavni zakon") predlagatelji podnose

ovaj prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o postupku

izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku

Hrvatsku (Narodne novine br. 32/17; "Zakon") s Ustavom Republike Hrvatske

(Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; "Ustav") i

Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine -

Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06; "Konvencija").

Dalibor Valinčić Odvjetnik/Attorney-at-Law Ivana Lučića 2a HR – 10000 Zagreb T: +385 1 4925 476 F: +385 1 4925 450 [email protected] in cooperation with Wolf Theiss

II. Nakon što pokrene i provede postupak te utvrdi da Zakon nije suglasan s Ustavom i

Konvencijom, predlagatelji predlažu Ustavnom sudu Republike Hrvatske da sukladno ovlasti

sadržanoj u odredbi članka 55. Ustavnog zakona, uzimajući u obzir težinu povreda Ustava i

okolnosti važne za zaštitu ustavnosti i ustavnog poretka Republike Hrvatske, ukine Zakon.

III. Nadalje, na temelju članka 45. Ustavnog zakona, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda

Republike Hrvatske o suglasnosti Zakona s Ustavom, predlagatelji predlažu Ustavnom sudu da

privremeno obustavi izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi

Zakona.

IV. Predlagatelji su posebnom punomoći od 29. studenoga 2017. opunomoćili Dalibora Valinčića,

odvjetnika u Zagrebu, Ivana Lučića 2a/19, za podnošenje ovog prijedloga te zastupanje u ovom

ustavnosudskom postupku.

2

SADRŽAJ

1. ISTAKNUTA NESUGLASNOST S ODREDBAMA USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE ............................................................................................................... 4

2. ISTAKNUTA NESUGLASNOST S ODREDBAMA KONVENCIJE .............................. 5

3. POSTUPAK DONOŠENJA ZAKONA ........................................................................ 6

3.1 Rasprava o prijedlogu Zakona pred Odborom za pravosuđe .............................. 10

3.2 Rasprava o prijedlogu Zakona pred Odborom za zakonodavstvo ....................... 12

3.3 Rasprava o prijedlogu Zakona pred Odborom za gospodarstvo ......................... 13

4. ARGUMENTACIJA POVREDE ISTAKNUTIH USTAVNIH I KONVENCIJSKIH PRAVA .......................................................................................................................................... 14

4.1. Vladavina prava .......................................................................................................................... 16

4.2. Pravo jednakosti ........................................................................................................................ 22

4.3. Pravo vlasništva i prava stečena ulaganjem kapitala ...................................................... 26

4.4. O načelu razmjernosti ............................................................................................................... 30

4.4.1. Legitiman cilj .............................................................................................................................. 31

4.4.2. Prikladnost mjere ...................................................................................................................... 33

4.4.3. Nužnost mjere ............................................................................................................................ 34

4.4.4. Ispravan balans .......................................................................................................................... 36

5. NEPOPRAVLJIVA ŠTETA UČINJENA DONOŠENJEM ZAKONA .................................... 36

5.1. Nepopravljiva šteta uzrokovana smanjenjem vrijednosti imovine ............................... 36

5.2. Medijski linč i povreda presumpcije nevinosti ................................................................... 38

6. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA PRIVREMENOM MJEROM I OBUSTAVOM

PRIMJENE ZAKONA DO DONOŠENJA ODLUKE USTAVNOG

SUDA ............................................................................................................................................ 41

6.1. Pretpostavke obustave primjene Zakona ............................................................................ 42

7. ZAKLJUČNO ................................................................................................................................ 44

3

OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA

1.ISTAKNUTA NESUGLASNOST S ODREDBAMA USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE

V. Zakon je nesuglasan s dolje navedenim odredbama Ustava:

VI. Članak 3. Ustava: jednakost, nepovredivost vlasništva i vladavina prava

"Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo,

socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i

čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote

ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava."

VII. Članak 14. Ustava: jednakost pred zakonom

"Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu,

jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini,

rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki."

VIII. Članak 29. stavak 1. Ustava: pravično suđenje

"Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom

roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. […]"

IX. Članak 48. stavak 1. Ustava: pravo vlasništva

"Jamči se pravo vlasništva. […]"

X. Članak 49. Ustava: poduzetnička i tržišna sloboda

"Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.

Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je

zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.

Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski

razvitak svih svojih krajeva.

Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.

Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala."

XI. Članak 16. Ustava

"Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih

4

ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u

svakom pojedinom slučaju."

XII. Članak 50. Ustava

"Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu

tržišne vrijednosti.

Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite

interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi."

2. ISTAKNUTA NESUGLASNOST S ODREDBAMA KONVENCIJE

XIII. Zakon je također nesuglasan s dolje navedenim odredbama Konvencije:

XIV. Članak 6. stavak 1. Konvencije

"PRAVO NA POŠTENO SUĐENJE

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za

kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud

pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Presuda se mora izreći javno, ali se

sredstva priopćavanja i javnost mogu isključiti iz cijele rasprave ili njezinog dijela zbog razloga

koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti,

kad interesi maloljetnika ili privatnog života stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju

suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti štetna za interes

pravde. […]"

XV. Članak 14. Konvencije

"ZABRANA DISKRIMINACIJE

Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat će se bez diskriminacije na

bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo

mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili

druga okolnost."

XVI. Članak 1. Protokola 1. uz Konvenciju

"ZAŠTITA VLASNIŠTVA

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije

lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim

načelima međunarodnoga prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni

5

zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili

za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

3. POSTUPAK DONOŠENJA ZAKONA

XVII. Budući da je već tijekom postupka donošenja Zakona u radnim tijelima Hrvatskog sabora i

tijekom rasprave u samom Hrvatskom saboru istaknut veći broj vrlo značajnih primjedbi na

prijedlog Zakona, predlagatelji će radi potpunosti izlaganja u ovom dijelu najprije ukratko izložiti

postupak donošenja Zakona.

XVIII. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske, mr. sc. Andrej Plenković, je 31. ožujka 2017., na temelju

članka 85. Ustava i članaka 172. i 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine br.

81/13 i 113/16, "Poslovnik"), u ime Vlade Republike Hrvatske predsjedniku Hrvatskog sabora

podnio prijedlog Zakona, uz prijedlog za hitni postupak.1

XIX. Nadalje, predsjednik Hrvatskog sabora, Božo Petrov, je istoga dana na temelju članaka

178. i 192. Poslovnika prijedlog Zakona, uputio zastupnicama i zastupnicima Hrvatskog sabora

te predsjednicama i predsjednicima radnih tijela Hrvatskog sabora prijedlog za

donošenje predloženog Zakona, uz prijedlog za hitni postupak sukladno članku 204.

Poslovnika.2 Prijedlog Zakona se vodi pod brojem P.Z. 116.

XX. Za svoje predstavnike, koji će u njezino ime sudjelovati u radu Hrvatskoga sabora i njegovih

radnih tijela, Vlada Republike Hrvatske je odredila mr. sc. Andreja Plenkovića, predsjednika

Vlade Republike Hrvatske, dr. sc. Martinu Dalić, potpredsjednicu Vlade Republike Hrvatske i

ministricu gospodarstva, poduzetništva i obrta, Antu Šprlju, ministra pravosuđa, Sanju Mišević,

državnu tajnicu u Ministarstvu pravosuđa i Zvonimira Novaka, pomoćnika ministrice

gospodarstva, poduzetništva i obrta.

XXI. Vlada Republike Hrvatske je istaknula da je ustavna osnova za donošenje ovoga zakona

sadržana u članku 2. stavku 4. podstavku 1., članku 16., članku 49. stavku 3. i članku 50. stavku

2. Ustava. Ovim odredbama Ustava posebno je istaknuta dužnost Republike Hrvatske brinuti se

za gospodarski razvoj i posebno su određeni uvjeti pod kojima se određena prava i slobode

zajamčene Ustavom mogu ograničiti.3

XXII. Govoreći o ocjeni stanja i osnovnim pitanjima koja se trebaju urediti Zakonom, te posljedicama

koje će donošenjem zakona proisteći, Vlada Republike Hrvatske je navela:

"U pravnom sustavu Republike Hrvatske na snazi su Stečajni zakon (Narodne novine, broj

71/15) i Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, br. 108/12,

144/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15).

1 Klasa: 022-03/17-01/39, URBROJ: 50301-25/05-17-2.

2 Klasa: 022-03/17-01/47, URBROJ:65-17-02.

3 Prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, broj prijedloga zakona P.Z. 116, stranica 1., točka I., objavljeno na

službenoj stranici Hrvatskog sabora http://www.sabor.hr/, pregledano 28. studenog 2017.

6

[…]

Zakonska rješenja iz navedenih propisa pokazuju se nedovoljno učinkovitim za upravljanje

rizicima koji po stabilnost hrvatskog gospodarstva mogu nastati u slučaju dubokih financijskih

poteškoća u trgovačkim društvima koja, uključujući povezana i ovisna društva, imaju sistemski

značaj za Republiku Hrvatsku.

Sistemski značaj pojedinog trgovačkog društva, uključujući i njegova povezana i ovisna društva,

proizlazi iz njegove veličine u smislu broja zaposlenih, poslovne povezanosti s drugim

poslovnim subjektima u gospodarstvu, razgranatošću poslovanja na cjelokupnom teritoriju

Republike Hrvatske i/ili dominantnom gospodarskom pozicijom na dijelu teritorija Republike

Hrvatske. Zbog svega navedenog, nekontrolirani kolaps takvog društva može prouzročiti

lančanu reakciju koja potencijalno može ozbiljno ugroziti cijeli gospodarski sustav Republike

Hrvatske.

Stoga se ukazuje nužnim donijeti poseban zakon kojim se detaljno regulira postupanje u gore

navedenom slučaju."4

XXIII. Kao osnovna pitanja koja se moraju urediti Zakonom Vlada Republike Hrvatske je obrazložila:

"Ovaj Zakon predlaže se donijeti s ciljem zaštite održivosti poslovanja trgovačkih društava od

sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku za vrijeme dok se provodi poslovno, financijsko i

vlasničko restrukturiranje, a sve s ciljem sprečavanja negativnih posljedica na ukupnu

gospodarsku, socijalnu i financijsku stabilnost u Republici Hrvatskoj koje bi mogle proizaći iz

naglog diskontinuiteta u poslovanju ovakvih društava.

[…]

Postupak izvanredne uprave može se provesti nad trgovačkim društvom dužnikom ukoliko je

utvrđeno postojanje bilo kojeg od stečajnih razloga u smislu članka 5. Stečajnog zakona ili

predstečajnog razloga iz članka 4. Stečajnog zakona i to u odnosu na trgovačko društvo koje

samostalno posluje ili zajedno sa svojim ovisnim ili povezanim društvima, a od sistemskog je

značaja za Republiku Hrvatsku. Navedeno se provodi kada postoji razumna vjerojatnost za

uspostavu ekonomske ravnoteže i nastavljanje poslovanja na trajnijoj osnovi.

Prema ovom Zakonu, smatra se da je trgovačko društvo od sistemskog značaja za Republiku

Hrvatsku ako samostalno ili zajedno sa svojim ovisnim ili povezanim društvima kumulativno

ispunjava sljedeće uvjete:

a) da u kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj je podnesen prijedlog za otvaranje

postupka izvanredne uprave samostalno ili zajedno sa svojim ovisnim društvima zapošljava

prosječno više od 5.000 radnika

4 Prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, broj prijedloga zakona P.Z. 116, stranica 1., točka II. a), objavljeno

na službenoj stranici Hrvatskog sabora http://www.sabor.hr/, pregledano 28. studenog 2017.

7

b) da postojeće obveze dužnika i njegovih ovisnih društava iznose više od 7.500.000.000,00

kuna, odnosno u slučaju obveza koje su denominirane u drugoj valuti, ukoliko iznose više od

kunske protuvrijednosti 7.500.000.000,00 kuna računajući na dan podnošenja prijedloga za

otvaranje postupka izvanredne uprave.

S tim u vezi, bitno je naglasiti da se svim trgovačkim društvima koja udovoljavaju kriterijima

sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku utvrđenim ovim Zakonom, a koja se nađu u

gospodarskim poteškoćama, omogućava jednak pravni okvir za postupanje. Prema

raspoloživim podacima Financijske agencije za 2015. godinu, u Republici Hrvatskoj postoji 10

trgovačkih društava koja zajedno sa svojim povezanim ili ovisnim društvima udovoljavaju

kriteriju trgovačkog društva od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, s obzirom na razinu

zaposlenosti. U spomenutih 10 trgovačkih društava u 2015. godini bilo je zaposleno 11.5%

osoba zaposlenih od ukupnog postotka zaposlenih u pravnim osobama, a ta su društva

ostvarila ukupan prihod od 34,6% BDP-a iz 2015. godine."5

XXIV. U prijedlogu Zakona Vlada Republike Hrvatske je također navela da gore naznačena pitanja

Zakon uređuje uvažavajući sljedeća relevantna ustavna načela, jamstva i najviše vrednote

ustavnog poretka:

- odgovornosti države u poticanju gospodarskog napretka i socijalnog blagostanja građana i

gospodarskog razvitka svih svojih krajeva,

- socijalne pravednosti kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka,

- općeg načela razmjernosti iz članka 16. Ustava koje utvrđuje da se slobode i prava mogu

ograničiti samo zakonom da bi se štitile slobode i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni

moral i zdravlje, te da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno potrebi za

ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, i

- posebnog načela razmjernosti u ograničenju poduzetničkih i vlasničkih prava iz članka 50.

stavka 2. Ustava koje određuje da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu

iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode,

ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.6

XXV. Kao cilj Zakona određena je "zaštita održivosti poslovanja trgovačkih društava od sistemskog

značaja za Republiku Hrvatsku koja svojim poslovanjem samostalno, ili zajedno sa svojim

ovisnim ili povezanim društvima utječu na ukupnu gospodarsku, socijalnu i financijsku stabilnost

u Republici Hrvatskoj.

S obzirom da je država dužna osigurati gospodarsku stabilnost i održivost javnih financija kao i

poticati gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana te gospodarski razvitak

5 Prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, broj prijedloga zakona P.Z. 116, stranica 3., točka II. b), objavljeno




8

svih krajeva, gore navedeni cilj ukazuje se potpuno legitimnim."7

XXVI. Nadalje, u prijedlogu Zakona navedeno je da su mjere određene Zakonom usmjerene prema

ostvarenju "legitimnog cilja i čine dio ukupnih mjera javnih politika Vlade Republike Hrvatske

usmjerenih na:

- ostvarivanje stabilnog i održivog gospodarskog sustava i sustava javnih financija kao i

osiguranje trajnog gospodarskog rasta,

- zaštitu poduzetnika, posebno mikro, malih i srednjih, te obrtnika i poljoprivrednih proizvođača

u svojstvu dobavljača roba i usluga, kao okosnice i ključnih čimbenika u ukupnom gospodarstvu

Republike Hrvatske,

- održanje postojećih i stvaranje novih i kvalitetnih radnih mjesta te stvaranje uvjeta za razvoj i

održivost učinkovitog razvijenog i uređenog tržišta rada koje će omogućiti dostojan rad i plaću

za rad, uz uvažavanje posebnih potreba osoba koje su u nepovoljnijem položaju na tržištu rada

i postojeće regionalne razlike čime se osigurava socijalna stabilnost društva,

- društvenu pravednost, odgovornost i solidarnost,

- vladavinu prava, pravnu sigurnost i poštivanje legitimnih očekivanja."8

XXVII. Također, u prijedlogu Zakona je navedeno da, za razliku od mjera predloženih Zakonom,

"postojeći pravni okvir definiran Stečajnim zakonom i Zakonom o financijskom poslovanju i

predstečajnoj nagodbi pokazuje se, po svojoj pravnoj naravi, dinamici i trajanju, nedostatnim,

neučinkovitim i stoga neprimjenjivim za slučaj izvanrednih gospodarskih okolnosti za slučaj da

trgovačka društava od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, samostalno i zajedno sa

svojim ovisnim ili povezanim društvima dođu u poteškoće u poslovanju, a koje utječu na ukupnu

gospodarsku, socijalnu i financijsku stabilnost u Republici Hrvatskoj.

Mjera izvanredne uprave i pravila propisana predloženim Zakonom nisu usmjerene na učinke

suprotne postavljenom cilju, pa se ta mjera i pravila, promatrana u svojoj ukupnosti, ukazuju

posve koherentnim i usklađenim."9

XXVIII. Konačno, u prijedlogu Zakona stoji da "mjera i pravila propisana predloženim Zakonom ne

predstavljaju prekomjeran teret za njegove adresate: dužnike, vjerovnike i druge sudionike.

Poslovanje trgovačkog društva dužnika se nastavlja s time da izvanredni povjerenik, sukladno

ovlastima i pravilima propisanim predloženim Zakonom, poduzima mjere u okviru







9

postupka izvanredne uprave te se osigurava likvidnost, restrukturiranje i održivost za dužnika, a

odnos između dužnika i vjerovnika se regulira zakonski, uvođenjem mjere izvanredne uprave i

drugih pravnih mehanizama, uz istodobno razmjerno uvažavanje interesa drugih sudionika."10

XXIX. Kao razloge za donošenje Zakona u hitnom postupku Vlada je navela:

"Sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13 i 113/16)

predlaže se donošenje Zakona po hitnom postupku iz osobito opravdanih razloga koji se

sastoje u zaštiti održivosti poslovanja trgovačkih društava od sistemskog značaja za Republiku

Hrvatsku koja svojim poslovanjem samostalno ili zajedno sa svojim ovisnim ili povezanim

društvima utječu na ukupnu gospodarsku, socijalnu i financijsku stabilnost u Republici

Hrvatskoj."11

3.1 Rasprava o prijedlogu Zakona pred Odborom za pravosuđe

XXX. Usprkos okolnosti da je u prijedlogu Zakona Vlada Republike Hrvatske iznijela jamstva o

adekvatnosti predložene mjere izvanredne uprave i proporcionalnosti njenog zadiranja u

Ustavom zajamčena prava, već se tijekom rasprave Odbora za pravosuđe ukazivalo na ozbiljne

nedostatke i neustavnosti prijedloga Zakona. U izvješću je tako navedeno:

- da predloženi postupak donošenja Zakona ne daje prostora radnim tijelima Hrvatskoga

sabora za kvalitetnu i sadržajnu raspravu, budući da su mediji najavili donošenje novog

Zakona koji po svom značenju i potencijalnim opasnostima traži sustavni pristup,

- da je za donošenje Zakona potrebno provesti postupak sukladno članku 207. Poslovnika o

donošenju organskih zakona s obzirom na to da se predlagatelj Zakona u uvodnom

obraćanju osvrnuo na članak 50. Ustava Republike Hrvatske koji iznimno omogućuje da se

ograniče poduzetničke slobode i vlasnička prava radi zaštite interesa i sigurnosti Republike

Hrvatske,

- da prijedlog Zakona ne sadrži izjavu o usklađenosti s pravnom stečevinom Europske unije,

Direktivama Europskog parlamenta i Vijeća i Ugovorom o funkcioniranju Europske unije,

niti je razvidno postoji li komunikacija po ovom pitanju s Europskom komisijom,

- da Zakon predviđa postupak sličan postupku koji je već uređen Stečajnim zakonom

(Narodne novine br. 71/15 i 104/17; "Stečajni zakon") u odredbama o predstečajnim

postupcima, uz razliku da članak 66. Stečajnog zakona osigurava nesmetano pravo

odvojenoga namirenja razlučnih i izlučnih vjerovnika, tražbine radnika, otpremnine, kao i

vođenje postupaka za izdavanje mjera osiguranja i porezne postupke, dok predloženi

Zakon u članku 41. stavku 1. propisuje da od dana otvaranja postupka izvanredne

10 Prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, broj prijedloga zakona P.Z. 116, stranica 4., točka II. b),

objavljeno na službenoj stranici Hrvatskog sabora http://www.sabor.hr/, pregledano 28. studenog 2017.

11 Prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, broj prijedloga zakona P.Z. 116, stranica 4., točka IV., objavljeno


10

uprave do njegovog završetka nije dopušteno pokretanje nikakvih postupaka protiv dužnika

i njegovih ovisnih i povezanih društava, odnosno da se svi takvi postupci prekidaju danom

otvaranja postupka izvanredne uprave, čime se značajno utječe na prava trećih osoba,

- da, u suprotnosti sa Uredbom Europskog Parlamenta i Vijeća broj 2015/848 od 20. svibnja

2015. o postupku u slučaju nesolventnosti12, otvaranjem postupka izvanredne uprave

prestaju svi postupci namirenja razlučnih vjerovnika,

- da su sporne i odredbe Zakona vezane za nedopuštene državne potpore s obzirom na to

da se njima omogućuje da trgovačka društva, nad kojima se otvara postupak izvanredne

uprave zbog obustavljanja svih postupka protiv tih društava, nastavljaju poslovati u

uvjetima u kojima inače ne bi mogla poslovati, što je u suprotnosti s Uredbom Europskog

Parlamenta i Vijeća broj 2015/848 od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti

koja je stupila na snagu u lipnju 2017.,

- da je izvanredni povjerenik imenovan na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, pri čemu

nadležni sud mora imenovati predloženu osobu, čime je sva odgovornost na Vladi

Republike Hrvatske, a u slučaju postupka odgovornost je na Republici Hrvatskoj,

- da je sporna i ustavno problematična odredba kojom se daje diskrecijska ovlast

izvanrednom povjereniku pri odlučivanju o redoslijedu namirenja dospjelih obveza, što u

praksi može dovesti do oštećenja pojedinih vjerovnika i potencijalne opasnosti za tužbu

protiv Republike Hrvatske, što može dovesti do razlike velikih i malih sudionika na tržištu,

dok bi cilj Zakona trebala biti zaštita vjerovnika i malih proizvođača, a ne subjekata koji

posluju na temelju rizika, poput banaka,

- da je problematično pitanje proboja pravne osobnosti u odnosu na vlasnike i upravu

društava, te je istaknuto da u odnosu na vlasnike trgovačkih društava postoji odgovornost

vlastitom imovinom,

- da je Vlada Republike Hrvatske izbacila odredbu o naknadi štete prema vlasniku

trgovačkog društva koja ostaje kao obveza Republike Hrvatske.13

XXXI. Očitujući se na raspravu o Zakonu, ministar pravosuđa još jednom je naveo da je cilj Zakona

održivost poslovanja, odnosno sprječavanje urušavanja gospodarstva i zaštita tržišta. Prema

objašnjenju ministra smisao Zakona nije stečaj, za što postoji Stečajni zakon. Ministar je tom

prilikom posebno naveo da "zakonom se na neki način sprječavaju razlučni vjerovnici u brzoj

naplati potraživanja a poduzetniku se daje vremena da se stabilizira odnosno da se

restrukturiranjem poslovanja omogući zaštita vjerovnika". Ministar je također potvrdio da se

Zakonom određena prava ograničavaju, ali radi postizanja drugih legitimnih

12 Članak 8. Uredbe (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju

nesolventnosti, Službeni list Europske unije br. L 141/19. objavljeno na službenoj stranici Europske unije za pravne

propise i javne dokumente http://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2015/848/oj, pregledano 28. studenog 2017.

13 Izvješće Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora u odnosu na prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, objavljeno na službenoj stranici Hrvatskog sabora http://www.sabor.hr/, pregledano 28. studenog 2017.

11

ciljeva.14

XXXII. Nakon provedene rasprave Odbor je proveo glasovanje o predloženim zaključcima.

XXXIII. Prijedlog zaključka da se o prijedlogu Zakona provede postupak sukladno članku 207.

Poslovnika za donošenje organskog zakona nije dobio potrebnu većinu (četiri glasa "za" i pet

glasova "protiv").

XXXIV. Odbor je sa pet glasova "za", tri glasa "protiv" i jednim "suzdržanim" glasom odlučio predložiti

Hrvatskom saboru donošenje Zakona, a za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je

odredio predsjednika Odbora za pravosuđe, g. Orsata Miljenića.15

3.2 Rasprava o prijedlogu Zakona pred Odborom za zakonodavstvo

XXXV. O prijedlogu Zakona je na 20. sjednici održanoj 5. travnja 2017. raspravljao i Odbor za

zakonodavstvo Hrvatskoga sabora.

XXXVI. Odbor za zakonodavstvo je većinom glasova (sedam glasova "za", četiri glasa "protiv" i jedan

glas "suzdržan") podupro donošenje ovoga Zakona, bez protivljenja da se Zakon donese po

hitnom postupku i da stupi na snagu prvoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

XXXVII. Na tekst Konačnog prijedloga Zakona Odbor za zakonodavstvo je imao ukupno šest

amandmana nomotehničke prirode na pojedinačne članke Zakona.16 Osim amandmana na

pojedinačne članke Zakona, Odbor za zakonodavstvo je iznio i određene primjedbe i prijedloge

načelne prirode, kako bi ih predlagatelj razmotrio i svojim amandmanima otklonio manjkavosti

na koje se ukazuje. Ove primjedbe su se odnosile na sljedeće:

- u cijelom tekstu Konačnog prijedloga Zakona bilo je potrebno ujednačiti pozivanje na

odredbe Stečajnog zakona s obzirom na to da je u članku 4. točno navedeno o kojem se

Stečajnom zakonu radi (članci 8., 37. i 38.),

- potrebno je bilo propisati razloge za opoziv izvanrednog povjerenika u članku 15., te

- u članku 20. bilo je potrebno obuhvatiti i eventualne savjetnike koje izvanredni povjerenik

može odabrati prema članku 12. stavku 11. Zakona, jer je nejasno tko snosi njihove iznose

nagrada i naknade troškova.

XXXVIII. Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskog sabora Odbor je odredio Dražena Bošnjakovića,

14 Izvješće Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora u odnosu na prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona,



16 Izvješće Odbora za zakonodavstvo Hrvatskog sabora u odnosu na prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, objavljeno na službenoj stranici Hrvatskog sabora http://www.sabor.hr/, pregledano 28. studenog 2017.

12

predsjednika Odbora za zakonodavstvo.17

3.3 Rasprava o prijedlogu Zakona pred Odborom za gospodarstvo

XXXIX. Odbor za gospodarstvo Hrvatskoga sabora na 13. sjednici, održanoj 5. travnja 2017., razmotrio

je prijedlog Zakona.

XL. U raspravi pred Odborom za gospodarstvo iznesena su sljedeća stajališta:

- da je reakcija Vlade Republike Hrvatske zakašnjela, te da se postavljanjem povjerenika,

kako je to propisano ovim Zakonom, Vlada miješa u poslovanje Agrokora, koji je privatna

kompanija i preuzima odgovornost za eventualnu štetu,

- da nemogućnost pokretanja postupaka unutar roka od 15 mjeseci protiv društva

obuhvaćenih postupkom izvanredne uprave nije dobro rješenje, kao što nije dobro rješenje

niti favoriziranje banaka, što prema stavovima Odbora Zakon omogućava,

- da mala i srednja društva nisu, u svojstvu vjerovnika, dovoljno zaštićena odredbama

Zakona,

- da su vjerovnici krenuli u naplatu svojih potraživanja preuzimanjem dionica i da su

aktiviranjem mjenica pod pritisak stavljena društva koja jamče za dug,

- da je potrebno donijeti pravilnik kojim bi se što brže i lakše mogli rješavati oni problemi koji

nisu propisani odredbama Zakona.

XLI. U svojim odgovorima na postavljena pitanja predstavnici Vlade Republike Hrvatske su iznijeli

nekoliko pojašnjenja koja su iznimno važna za ovaj postupak. Tako su predstavnici Vlade

Republike Hrvatske pojasnili:

- da je tek nakon snižavanja rejtinga Agrokora Vlada Republike Hrvatske dobila početna

saznanja o stanju o tom koncernu te da je uočavanjem rizika poslovanja istog odmah

započela sa donošenjem mjera (što potvrđuje da je Zakon donesen upravo i isključivo radi

primjene na društvo Agrokor d.d. te njegova povezana i ovisna društva),

- da se, kada se govori o povjereniku, zapravo radi o predstečajnoj proceduri što znači da

tim momentom prestaje redovito poslovanje,

- da je srce Zakona isplata vjerovnika koji imaju dospjele tražbine u prvom koraku, te

- da postoje dvije vrste mjenica, i to mjenice vezane za isporuku roba i usluga i one koje to

nisu, uz napomenu da Vlada Republike Hrvatske nema podataka o iznosima iz mjenica, ali

da bi podatke o tome trebala imati Hrvatska narodna banka.

XLII. Predstavnici Vlade Republike Hrvatske pozvali su na "dogovor svih strana u slučaju

17 Izvješće Odbora za zakonodavstvo Hrvatskog sabora u odnosu na prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom

Zakona, objavljeno na službenoj stranici Hrvatskog sabora http://www.sabor.hr/, pregledano 28. studenog 2017.

13

Agrokora, kako bi se našlo najbolje rješenje i umanjila šteta".18

XLIII. Nakon provedene rasprave Odbor za gospodarstvo je sa sedam glasova "za" i tri glasa "protiv"

odlučio Hrvatskome saboru predložiti donošenje Zakona, a za izvjestitelja na sjednici

Hrvatskoga sabora Odbor je odredio gospodina Darinka Kosora, predsjednika Odbora za

gospodarstvo.

XLIV. U postupku pred Hrvatskim saborom, 5. travnja 2017. prihvaćena je primjena hitnog postupka

(78 glasova "za", 17 "protiv", jedan "suzdržan"). Unatoč značajnim prigovorima radnih tijela

Hrvatskog sabora, rasprava o prijedlogu Zakona je zaključena 6. travnja 2017., a Zakon je

donesen na 3. sjednici 6. travnja 2017. (83 glasa "za", 46 "protiv", dva "suzdržana").

4. ARGUMENTACIJA POVREDE ISTAKNUTIH USTAVNIH I KONVENCIJSKIH PRAVA

XLV. Kao što je gore navedeno, Zakon je donesen u hitnom postupku, 6. travnja 2017., istog dana je

objavljen u Narodnim novinama, a dan kasnije je stupio na snagu.

XLVI. Postupak izvanredne uprave nad društvom Agrokor d.d. te njegovim ovisnim i povezanim društvima otvoren je 10. travnja 2017., rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1138/17-

3.19

XLVII. Zakon predstavlja zahvat u Ustavom zajamčena prava i slobode koji je potpuno neprihvatljiv u

demokratskom društvu. Donošenjem Zakona izvršnoj vlasti je omogućen izravan zahvat u samu

osnovu slobodnog tržišta, što izvršnoj vlasti ne može biti dopušteno, i intervencija u postojeće

privatno-pravne odnose, bez ikakvog stvarnog opravdanja. Razina pravne nesigurnosti i

arbitrarnosti postupanja koje se dozvoljava mjerom izvanredne uprave je toliko visoka da u

potpunosti onemogućuje efektivnu vladavinu prava u demokratskom društvu.

XLVIII. U obrazlaganju razloga za donošenje ovog Zakona Vlada Republike Hrvatske je navela i da

"[z]akonska rješenja iz navedenih propisa pokazuju se nedovoljno učinkovitim za upravljanje

rizicima koji po stabilnost hrvatskog gospodarstva mogu nastati u slučaju dubokih financijskih

poteškoća u trgovačkim društvima koja, uključujući povezana i ovisna društva, imaju sistemski

značaj za Republiku Hrvatsku."20

XLIX. Vlada, međutim, nije predstavila apsolutno nikakvu analizu kojom bi se potkrijepile ove

18 Izvješće Odbora za gospodarstvo Hrvatskog sabora u odnosu na prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom

Zakona, objavljeno na službenoj stranici Hrvatskog sabora http://www.sabor.hr/, pregledano 28. studenog 2017.

19 Rješenje o otvaranju postupka izvanredne uprave je naknadno dopunjeno 21. travnja 2017. (rješenjem br. St-

1138/17-52), 5. srpnja 2017. (rješenjem br. St-1138/17-502) te 13. srpnja 2017. (rješenjem br. St-1138/17-607).

20 Prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, broj prijedloga zakona P.Z. 116, stranica 1., točka II. a),


14

ozbiljne tvrdnje. Ukoliko Vlada smatra da zakonska rješenja u postojećim zakonima koji uređuju

pitanja insolvencijskog i trgovačkog prava nisu dostatna ili učinkovita, Vlada bi onda trebala

izmijeniti postojeće zakone i omogućiti svim sudionicima na tržištu pristup jednako učinkovitim

zakonskim rješenjima. Poduzetnici na tržištu izvan kategorije "sistemski značajnih društava" su

donošenjem Zakona svrstani u "manje bitne trgovačke subjekte". Takvo pravno razmišljanje

predlagateljima je strano i neprihvatljivo.

L. U razlozima koje službeno navodi u prethodno citiranom obrazloženju razloga za donošenje

ovog Zakona, Vlada navodi da prema podatcima u Republici Hrvatskoj postoji deset trgovačkih

društava koja udovoljavaju navedenim kriterijima iz ovog Zakona (iako ih je zapravo manje,

kako će predlagatelji to obrazložiti u nastavku). Međutim, samo je ime Agrokor u raspravi pred

Hrvatskim saborom bilo spominjano i samo je nad njim otvoren postupak izvanredne uprave.

LI. U svojim navodima Vlada Republike Hrvatske spominje i da se poštuje načelo trodiobe vlasti,

što prilikom donošenja ovog Zakona predlagatelji teško mogu uopće i zamisliti. Realno, Vlada je

predložila i donijela, svojim utjecajem u Hrvatskom saboru, ovaj Zakon.

LII. Predlagatelji ne osporavaju da je Hrvatski sabor ovlašten, na temelju članka 2. stavka 4. alineje

1. Ustava, samostalno odlučivati o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u

Republici Hrvatskoj, uključujući i one koji se tiču trgovačkih društava i insolvencijskog prava.

Međutim, pri uređivanju tih odnosa zakonodavac je dužan uvažavati zahtjeve koje pred njega

postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite

određena ustavna dobra i vrednote.

LIII. Obrazlažući potrebu donošenja osporenog zakonskog rješenja Vlada Republike Hrvatske je u

svojem prijedlogu Zakona dala više promotivne nego ozbiljne razloge za donošenje tako važnog

zakona. U vremenu demokratskog društva i vladavine prava niti je bilo potrebe za takvom

intervencijom u privatno vlasništvo, a niti je bilo potrebe za hitnim donošenjem Zakona, ako se

on zaista odnosi na moguće pojave u društvu.

LIV. Ovaj Zakon predstavlja važan koncepcijski iskorak u području stečajnog prava i negira sve

norme koje se u zakonima koje reguliraju stečajno pravo, pravo društava i ugovorne odnose i

hrvatskoj pravnoj tradiciji, godinama primjenjuju.

LV. Profesorica Jasnica Garašić u svoj analizi Zakona je istaknula:

"Gotovo svaki članak u Zakonu o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od

sistemskog značenja za Republiku Hrvatsku otvara brojna pitanja i dileme."21

LVI. Predlagatelji će u nastavku ovog prijedloga iznijeti pojedinačno sve povrede Ustava koje su

počinjene donošenjem Zakona.

21 Jasnica Garašić, Izvanredna uprava države nad povezanim društvima, Zbornik 55. Susreta pravnika, Opatija 2017., str. 8.

15

4.1. Vladavina prava

LVII. Vladavina prava, sukladno članku 3. Ustava, jedna je od najviših vrednota ustavnog poretka

Republike Hrvatske i ona zahtijeva jasnoću, određenost i preciznost zakonskih normi.

LVIII. Zakon, međutim, ne udovoljava niti jednom od ta tri standarda.

LIX. Pri ocjenjivanju ustavnosti osporenog Zakona Ustavni sud treba krenuti od članka 3. Ustava i proklamiranog općeg načela vladavine prava. Ustavni sud je u nizu odluka donesenih u

postupku apstraktne nadležnosti Ustavnog suda zauzeo shvaćanje da se suglasnost pravne

norme s vladavinom prava ne vrednuje samo prema posljedicama za koje bi se - tumačenjem

same pravne norme - moglo zaključiti da će de facto nastati ili da neće nastati. U prvom redu,

presudno je pitanje kakva mora biti pravna norma u demokratskom društvu utemeljenom na

vladavini prava da bi zadovoljila zahtjeve dostatne preciznosti i određenosti, predvidljivosti i

dostupnosti, čime bi dovela do ostvarenja načela pravne

sigurnosti i pravne izvjesnosti i osigurala poštovanje zaštićenih ustavnih vrijednosti i dobara.22

LX. Ustavni sud Republike Hrvatske se u svojoj odluci br. U-I/722/2009 od 6. travnja 2011. izjasnio

da zahtjevi pravne sigurnosti i vladavine prava iz članka 3. Ustava traže da pravna norma bude

dostupna adresatima i za njih predvidiva, odnosno takva da oni mogu stvarno i konkretno znati

svoja prava i obveze kako bi se prema njima mogli i ponašati. U toj je odluci Ustavni sud

Republike Hrvatske, među ostalim, naveo:

"5.1. Ustavni sud smatra nespornim da adresati pravne norme ne mogu stvarno i

konkretno znati svoja prava i dužnosti te predvidjeti posljedice svojeg ponašanja ako pravna

norma nije dovoljno određena i precizna. Zahtjev za određenošću i preciznošću pravne norme

predstavlja 'jedan od temeljnih elemenata načela vladavine prava' (presuda Europskog suda u

predmetu Beian protiv Rumunjske, 6. prosinca 2007., zahtjev br. 30658/05, § 39: '... constitue

l'un des éléments fondamentaux de l'Etat de droit') i ključan je za postanak i održanje

legitimiteta pravnog poretka. On osigurava da demokratski legitimirani zakonodavac samostalno

zakonom razrađuje temeljna prava i slobode, da izvršna i upravna vlast raspolažu jasnim

zakonskim i podzakonskim regulatornim mjerilima za svoje odluke te da sudbena vlast i sudovi

mogu provoditi kontrolu zakonitosti pravnog poretka (presuda njemačkog Saveznog ustavnog

suda 1 BvR 370/07 od 27. veljače 2008.,

§ 209). Kad se taj zahtjev ne poštuje, neodređeni i neprecizni zakoni ustavnopravno

nedopušteno delegiraju dijelove ovlasti zakonodavca na subjektivno rješavanje od upravnih i

sudbenih vlasti.

Ustavni sud podsjeća da zahtjev za određenošću i preciznošću pravne norme nije samo

semantički zahtjev koji traži da se odnos između njezina adresanta i adresata odvija uz što

manje komunikacijske neodređenosti. Ti su zahtjevi temeljna mjerila za normativnu regulaciju

svih slučajeva u kojima odgovor na pitanje iznalaženja i tumačenja mjerodavnog prava ne bi bio

jednoznačan.

22 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-1988/2011 od 19. lipnja 2012. (Narodne novine br. 80/12).

16

Ustavni sud napominje da se zahtjevi za određenošću i preciznošću pravne norme

moraju smatrati sastavnim dijelom načela vladavine prava na području svih grana prava jer bi

njihovo zanemarivanje ugrozilo druge sastavnice načela pravne sigurnosti kao dijela načela

vladavine prava, osobito zahtjeve za jedinstvenom primjenom prava te poštovanjem učinaka

pravomoćnih presuda i drugih odluka tijela državne i javne vlasti.

[...]

5.2. Zahtjev za određenošću i preciznošću pravne norme ima pozitivni i negativni

smisao. [...]

Pozitivni smisao zahtjeva za određenošću i preciznošću pravne norme [...] nije ispunjen

ako građani, kao savjesne i razumne osobe, nagađaju o njezinu smislu i sadržaju,

a njezini se primjenjivači često razilaze u njezinu tumačenju i primjeni u konkretnim

slučajevima. Prijeporna tumačenja neke pravne norme, koja rezultiraju neujednačenom

praksom upravnih i sudskih tijela, predstavljaju sigurnu naznaku pogrešaka i nedostataka u

njezinoj određenosti.

Negativni smisao zahtjeva za određenošću i preciznošću pravne norme upućene tijelu

državne vlasti znači da njezin izričaj mora vezati to tijelo tako da mu ne dopušta postupanje

izvan svrhe određene njezinim sadržajem. To je važno i za postupanje tijela državne i javne

uprave i za postupanje tijela sudbene vlasti. Prva smiju postupati samo na temelju dovoljno

jasnih zakonskih mjerila koja ih pravno vezuju ili im pak dopuštaju određeni stupanj slobodne

prosudbe (najčešće u obliku diskrecijske ocjene). U suprotnom bi ono ugrozilo slobodu građana

od samovolje i zlouporabe državne vlasti, posebice u slučajevima mjera i radnji koje se

poduzimaju prema njima bez njihova prethodnog znanja. Druga moraju kontrolirati zakonitost

akata i postupanje primjenjivača pravnih normi na temelju jasnih i preciznih pravnih mjerila. Pri

tome, nedostaci u preciznosti pravne norme mogu onemogućiti nadzor nad primjenom načela

razmjernosti, odlučnog za ustavnopravno ograničenje prava ili slobode građana (članak 16.

stavak 2. Ustava)."23

LXI. Pravna norma mora biti dostupna i predvidljiva adresatima, odnosno dovoljno precizna da mogu

stvarno i konkretno – po potrebi uz odgovarajući savjet – znati svoja prava i obveze, do stupnja

koji je razuman u danim okolnostima, kako bi se prema njima mogli ponašati.24

LXII. U suprotnom (i) nedovoljno određene, (ii) nedovoljno precizne i/ili (iii) nedovoljno predvidljive

pravne norme otvaraju prostor arbitrarnom odlučivanju upravnih i sudbenih tijela.

LXIII. Potreba za pravnom sigurnošću ne znači da oni kojima su povjerene javne ovlasti ne smiju imati

diskrecijske ovlasti ili određenu slobodu postupanja. Naprotiv, postojanje diskrecijskih ovlasti

predstavlja uobičajeno ovlaštenje tijelima koja normu primjenjuju, pod uvjetom da

23 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-722/2009 od 6. travnja 2011. (Narodne novine br. 44/11)

24 Kvalitativni zahtjevi koje moraju zadovoljiti pravne norme detaljno su obrađeni Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu br. U-I-2881/2014, U-I-3261/2014 i U-I-7202/2014 od 1. lipnja 2016.

17

postoje adekvatna pravna sredstva i primjereni pravni postupci za sprječavanje zloupotrebe

navedenih ovlasti. Međutim, zakoni uvijek moraju postaviti okvir diskrecijskih ovlasti i urediti

način njihove provedbe s dostatnom jasnoćom koja pojedincu osigurava primjerenu zaštitu

protiv arbitrarnosti.25

LXIV. Zakon, međutim, ne može niti približno zadovoljiti test određenosti i preciznosti pravne norme

postavljen u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske. U svojoj ukupnosti, Zakonom nije

zadovoljavajuće jasno, određeno i precizno definirano (i) koje su pravne posljedice otvaranja

postupka izvanredne uprave, a niti (ii) na koji će točno način postupak izvanredne uprave biti

proveden.

LXV. Naime, Zakon na nekoliko mjesta upućuje na odgovarajuću primjenu pravila kojima je uređen

stečajni postupak. Tako je člankom 37. stavak 1. Zakona određeno:

"Na pravne posljedice otvaranja postupka izvanredne uprave na odgovarajući se način

primjenjuju pravila o pravnim posljedicama o otvaranju stečajnog postupka propisana posebnim

zakonom koji uređuje stečaj, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno".

LXVI. Također, člankom 8. Zakona određeno je:

"Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, u postupku izvanredne uprave na odgovarajući se

način primjenjuju postupovna pravila iz posebnog zakona koji uređuje stečaj".

LXVII. Zakon, kao što je vidljivo, ne upućuje na supsidijarnu primjenu odredaba predstečajnog

postupka, nego upravo stečaja. Međutim, takvo je upućivanje na odredbe stečajnog postupka

nekonzistentno s izjavama samih predstavnika Vlade Republike Hrvatske u raspravama pred

radnim tijelima Hrvatskog sabora.

LXVIII. Ministar pravosuđa je, primjerice, tijekom rasprave pred Odborom za pravosuđe izjavio da

"smisao zakona nije stečaj"26, dok su tijekom rasprave pred Odborom za gospodarstvo na

izravan upit članova Odbora predstavnici Vlade kao predlagatelja Zakona naveli "da se, kada se

govori o povjereniku, zapravo radi o predstečajnoj [a ne stečajnoj, op.a.] proceduri".27 Drugim

riječima, predstavnici samog predlagatelja Zakona su u svojim obrazloženjima izričito tvrdili da

bi postupak izvanredne uprave trebao predstavljati inačicu predstečajnog postupka, dok sam

Zakon upućuje na primjenu odredaba o stečajnom postupku.

LXIX. Međutim, druga okolnost koja se tiče nedovoljno jasnog upućivanja na primjenu odredbi

koje uređuju stečajni postupak je još važnija. Naime, suštinska razlika između ovih dvaju

25 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-2881/2014, U-I-3261/2014 i U-I-7202/2014 od 1. lipnja 2016.

(Narodne novine br. 55/16)


27 Izvješće Odbora za gospodarstvo Hrvatskog sabora u odnosu na prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, objavljeno na službenoj stranici Hrvatskog sabora http://www.sabor.hr/, pregledano 28. studenog 2017.

18

postupaka, stečajnog postupka i postupka izvanredne uprave, je toliko značajna da je bilo

kakvo upućivanje na primjenu odredaba drugog zakona morala biti jasno definirana.

LXX. Ova razlika je vidljiva već iz osnovnih ciljeva obaju postupaka. Osnovni cilj stečajnog postupka

je skupno namirenje vjerovnika stečajnog dužnika unovčenjem njegove imovine i podjelom

prikupljenih sredstava vjerovnicima, uz mogućnost provedbe stečajnog plana prema odredbama

Stečajnog zakona.28 Osnovni cilj Zakona je, s druge strane, zaštita održivosti poslovanja

trgovačkih društava od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, kako su ona definirana

odredbama Zakona.29

LXXI. Imajući u vidu ovu značajnu razliku između ciljeva dvaju postupaka, koji se protežu od

unovčenja imovine i namirenja vjerovnika u slučaju stečaja do zaštite nastavka poslovanja

dužnika u slučaju izvanredne uprave, zakonodavac je morao posebno precizno urediti na koji

način će se odredbe koje uređuju stečajni postupak primijeniti na postupak izvanredne uprave.

Međutim, opće upućivanje na primjenu odredaba stečajnog postupka u odredbama Zakona u

nedovoljno jasnoj mjeri određuje doseg primjene normi na koje se upućuje, što ostavlja

mogućnost velike arbitrarnosti u primjeni Zakona i kontrole zakonitosti provedenog postupka.

LXXII. Primjerice, člankom 12. Zakona određeno je da se na izvanrednog povjerenika podredno

primjenjuju odredbe o stečajnom upravitelju. Pritom, međutim, nije jasno definirano u kojoj mjeri

i na koji način.

LXXIII. Stečajni upravitelji dužni su imati osiguranje od profesionalne odgovornosti za potencijalnu štetu

koju mogu počiniti svojim radom. Policu za osiguranje profesionalne odgovornosti dužan je

osigurati i financirati sam stečajni upravitelj.30

LXXIV. Međutim, u slučaju postupka izvanredne uprave nije u potpunosti jasno primjenjuje li se

temeljem gore navedenog članka 12. Zakona jednaka obveza osiguranja od profesionalne

odgovornosti i na izvanrednog povjerenika.

LXXV. Upravo zbog neodređenosti pravne norme, u slučaju postupka izvanredne uprave nad društvom

Agrokor d.d. Trgovački sud u Zagrebu je imenovao izvanrednog povjerenika koji nije imao

sklopljenu policu osiguranja profesionalne odgovornosti u trenutku imenovanja. Polica

osiguranja je sklopljena tek naknadno i premiju police osiguranja izvanrednog povjerenika plaća

samo društvo Agrokor, a ne izvanredni povjerenik.31

28 Članak 2., stavak 2. i 3. Stečajnog zakona.

29 Članak 1. stavak 1., članak 2. i članak 4. Zakona.

30 Sukladno članku 3. točka 5. Pravilnika o utvrđivanju lista stečajnih upravitelja (Narodne novine br. 104/15), u vezi s

člankom 44. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11), stečajni upravitelj mora

imati sklopljenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti da bi uopće mogao biti uvršten na listu stečajnih

upravitelja, prije bilo kojeg imenovanja u pojedinačni stečajni postupak.

31 Mjesečno izvješće o gospodarskom i financijskom stanju te o provedbi mjera izvanredne uprave u Agrokoru d.d., za razdoblje od 11. listopada do 10. studenog 2017., odjeljak 6.1 - troškovi izvanredne uprave, stranica

19

LXXVI. Nadalje, u stečajnom postupku stečajni upravitelj odgovara za štetu počinjenu vjerovnicima

zbog umanjenja imovine koja ulazi u stečajnu masu.32 Imajući u vidu da je osnovni cilj

stečajnog postupka unovčenje imovine i namirenje vjerovnika, stečajni upravitelj ima obvezu

poduzimati radnje prvenstveno u interesu vjerovnika, pa stoga stečajni upravitelj odgovara

vjerovnicima za štetu počinjenu umanjenjem imovine koja ulazi u stečajnu masu.

LXXVII. S druge strane, budući da je osnovni cilj postupka izvanredne uprave nastavak poslovanja

dužnika, a ne namirenje vjerovnika, na temelju gore navedenog članka 12. Zakona nije moguće

jasno i precizno utvrditi odgovara li također i izvanredni povjerenik vjerovnicima dužnika za štetu

nastalu umanjenjem imovine dužnika na jednak način kao što odgovara i stečajni upravitelj

vjerovnicima dužnika u stečaju.33 Budući da izvanredni povjerenik nema obvezu prvenstveno

postupati s ciljem namirenja ili zaštite vjerovnika, nego ima dužnost postupati s ciljem zaštite

poslovanja samog društva, moglo bi se tvrditi da izvanredni povjerenik ne može biti odgovoran

vjerovnicima za štetu ako umanji vrijednost imovine društva.

LXXVIII. Stoga, budući da je upućivanje na odredbe stečajnog postupka u članku 12. Zakona nedovoljno

određeno i neprecizno, nije moguće na dovoljno određen način utvrditi granice odgovornosti

izvanrednog povjerenika, što već samo za sebe ostavlja vrlo velik prostor za arbitrarno

postupanje izvanrednog povjerenika.

LXXIX. S druge strane, čak i kada bi izvanredni povjerenik i odgovarao vjerovnicima za štetu nastalu

umanjenjem imovine dužnika, naknadu takve štete bi vjerovnici mogli ostvarivati iz police

osiguranja koju je platilo samo društvo čija bi imovina bila umanjena postupanjem izvanrednog

povjerenika.34

LXXX. Drugim riječima, zbog nedovoljne određenosti odredbi koje uređuju status izvanrednog

povjerenika dopušteno je takvo arbitrarno postupanje izvanrednog povjerenika povodom kojeg:

(i) vjerovnici ne mogu s adekvatnim stupnjem izvjesnosti utvrditi odgovara li im izvanredni

povjerenik za štetu nastalu umanjenjem imovine dužnika, i (ii) u slučaju da ta odgovornost i

postoji, vjerovnicima bi preostalo ostvariti naknadu takve štete iz police osiguranja koju je platio

sam dužnik čija imovina je upravo umanjena radnjama izvanrednog povjerenika.

LXXXI. Također, o potrebnim pretpostavkama za imenovanje izvanrednog povjerenika Zakon samo

lakonski određuje da izvanredni povjerenik može biti svaka osoba koja ispunjava uvjete za

člana uprave sukladno Zakonu o trgovačkim društvima. Pri tome nije u potpunosti jasno mora li

temeljem upućivanja iz članka 12. Zakona izvanredni povjerenik ispunjavati i druge posebne

kvalifikacije inače primjenjive na stečajne upravitelje.

29., objavljeno pod poslovnim brojem St-1138/2017-1398 na službenoj stranici e-oglasne ploče Ministarstva

pravosuđa https://e-oglasna.pravosudje.hr/, pregledano 28. studenog 2017.

32 Članak 172. Stečajnog zakona.

33 Člankom 11. stavak 2. Zakona upućuje se na primjenu odredbi o općoj odgovornosti stečajnog upravitelja za štetu iz članaka 92. i 93. Stečajnog zakona, ali ne postoji upućivanje i na članak 172. Stečajnog zakona.

34 Vidi supra LXXV.

20

LXXXII. Profesorica Garašić smatra da bi stručne odnosno profesionalne kvalifikacije izvanrednog

povjerenika, kao i pretpostavke u pogledu njegove nepristranosti morale biti barem jednake, ako

ne i jače od onih koje vrijede za stečajnog upravitelja.35 Trgovački sud u Zagrebu je, međutim,

potvrđivanjem imenovanja g. Ante Ramljaka potvrdio da se uvjeti koji se tiču kvalifikacija

stečajnih upravitelja ne primjenjuju na izvanrednog povjerenika.

LXXXIII. Nadalje, člankom 14. Zakona određeno je da je sud isključivo nadležan nadzirati rad

izvanrednog povjerenika. U samom Zakonu nigdje nije jasno određeno na koji način bi sud

trebao provoditi nadzor nad radom izvanrednog povjerenika i koje bi točno ovlasti sud imao pri

provođenju nadzora.

LXXXIV. Međutim, niti općenito upućivanje na pravila stečajnog postupka ne nadomješta nepreciznost i

nedorečenost nadzornih ovlasti suda nad izvanrednim povjerenikom.

LXXXV. Primjerice, u stečajnom postupku sud ima ovlasti izdavati obvezne upute stečajnom

upravitelju.36 Međutim, iz samih članaka 12. i 37. Zakona, kojima se upućuje na primjenu

pravila koja uređuju stečajni postupak, nije dovoljno jasno ima li sud jednaku ovlast izdavati

obvezne upute i izvanrednom povjereniku.

LXXXVI. Upravo zbog tog nedostatka precizno definiranih ovlasti suda u postupku izvanredne uprave i

nemogućnosti suda da jasno utvrdi granice svojih ovlasti došlo je do situacije u kojoj je

izvanredni povjerenik u ime društva Agrokor bez ikakvog ograničenja sklopio ugovor o kreditu s

prednošću namirenja. Prema odredbama tog ugovora kreditori imaju pravo raskida ugovora i

povrata cjelokupnog kredita, između ostalog, ako trenutni izvanredni povjerenik bude

opozvan.37

LXXXVII. Nadalje, člankom 18. Zakona određeno je da će se vjerovnici društva pod izvanrednom

upravom razvrstati u posebne skupine s obzirom na svoj različiti položaj. Ova odredba ne

predviđa ni jasan okvir, a niti smjernice na koji način bi razvrstavanje vjerovnika trebalo biti

izvršeno. Istovremeno, odredbe Zakona kojima se upućuje na primjenu pravila stečajnog

postupka nedovoljno jasno uređuju primjenjuju li se pravila stečajnog postupka o razvrstavanju

vjerovnika i na postupak izvanredne uprave.

LXXXVIII. Također, članak 41. Zakona propisuje bez iznimke generalnu zabranu pokretanja i vođenja

pravnih postupaka tijekom izvanredne uprave. Međutim, iako naslov iznad članka 41. i stavak 6.

tog članka sugeriraju da za vrijeme izvanredne uprave postoji nemogućnost vođenja i upravnih

postupaka, sam stavak 1. kojim je propisana generalna zabrana ne uključuje izričitu zabranu u

pogledu upravnih postupaka.

LXXXIX. Ponovno, zbog ovako nedovoljno definiranog dosega odredbe članka 41. Zakona u pogledu

35 Jasnica Garašić, Izvanredna uprava države nad povezanim društvima, Zbornik 55. Susreta pravnika, Opatija

2017., str. 12.

36 Članak 76. stavak 3. Stečajnog zakona.

37 Odredba članka 21.17 u vezi s odredbom članka 21. Ugovora o najstarijem (eng. super-priority) kreditu od 1,06

milijardi od 8. lipnja 2017., objavljeno na stranici http://www.telegram.hr/price/ekskluzivno-fizulic-prvi-donosi-cijeli-

sporni-ugovor-s-agrokorom-i-preludij-kako-ga-citati/, pregledano 28. studenog 2017.

21

vođenja upravnih postupaka, Trgovački sud u Zagrebu je potpuno suprotno europskom pravu

izdao mišljenje Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja da Agencija ne može voditi niti postupak

za provjeru provedbe mjera i uvjeta društva Agrokor u skladu s ranijom odlukom Agencije o

uvjetno dopuštenoj koncentraciji vezanoj uz stjecanje društva Mercator.38

XC. Osim gore navedenih, u Zakonu postoji još mnogo drugih situacija u kojima zbog primjene općih

odredaba o upućivanju na pravila stečajnog postupka ostaje nedovoljno jasno definirano kako i

na koji način će se primijeniti pravila stečajnog postupka. Pravila kojima se uređuje stečajni

postupak u velikoj mjeri ili nisu pogodna za direktnu primjenu zbog specifičnosti izvanredne

uprave ili, zbog prirode objedinjenog postupka izvanredne uprave nad većim brojem društava,

pravila koja uređuju stečaj nije moguće primijeniti na adekvatan način.

XCI. Zbog takvih nedovoljno određenih, preciznih i nedovoljno predvidljivih pravni normi Zakona

otvara se prostor arbitrarnom odlučivanju prvenstveno izvanrednog povjerenika, a potom i

nadležnog suda. Stoga Zakon ne ispunjava zahtjeve pravne sigurnosti objektivnog pravnog

poretka, što je protivno vladavini prava kao najvišoj ustavnoj vrednoti pravnog poretka.

4.2. Pravo jednakosti

XCII. Osim što sam Zakon ne ispunjava zahtjeve pravne sigurnosti demokratskog pravnog poretka,

mjerom izvanredne uprave koja je provedena temeljem Zakona, društvo dužnik i njegovi

dioničari stavljaju se u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na sva druga društva na tržištu u

istom financijskom položaju.

XCIII. Predlagatelji imaju u vidu stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojima je test

zaštite temeljnih prava i načela u odnosu na zahvate zakonodavca u području gospodarskih i

socijalnih pitanja postavljen niže nego u nekim drugim područjima. Međutim, Zakon je potrebno

u cjelini sagledati s aspekta ustavne zabrane diskriminacije kao temeljnog postulata ustavnog

poretka. U tom smislu Ustavni sud Republike Hrvatske treba poći od članka 14. Ustava kojim je

određeno da su svi pred zakonom jednaki.

XCIV. Članak 14. Ustava ne zabranjuje zakonodavcu da prava i obveze pojedinih istovrsnih ili sličnih

skupina uređuje različito ako se time ispravljaju postojeće nejednakosti među tim skupinama ili

za to postoje drugi opravdani, na Ustavu utemeljeni razlozi.

XCV. Različito uređenje prava i obveza, međutim, smatrat će se diskriminirajućim ako propisano

razlikovanje nema objektivnog i razumnog opravdanja, odnosno ako se time ne ostvaruje

legitimni cilj ili ako ne postoji razmjernost između propisane zakonske mjere i cilja koji se nastoji

postići.

XCVI. Zakonodavac je slobodan procijeniti opravdava li različitost i u kojoj mjeri, u inače sličnim

situacijama, različito uređenje prava i obveza. Pri tome, opseg ovlasti zakonodavca ovisi o

38 Obavijest Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja o zabrani pokretanja i vođenja postupaka od 11. listopada 2017.,

objavljeno na službenim Internet stranicama Agencije http://www.aztn.hr/zabrana-vodenja-upravnih-postupaka-iz-

zpiu-a-odnosi-se-i-na-postupke-pred-agencijom/, pregledano 28. listopada 2017.

22

predmetu zakonskog uređenja i s njim povezanim činjenicama i okolnostima.

XCVII. U pravilu bi morali postojati vrlo jaki ustavnopravno prihvatljivi razlozi da bi različitost zakonskog

uređenja koje se temelji isključivo na razlici u osobinama navedenim u članku 14. stavku 1.

Ustava bila prihvatljiva s gledišta suglasnosti zakona s Ustavom.

XCVIII. U slučaju Zakona različitost zakonskog uređenja se temelji upravo na posebnim osobinama

društava na koje se Zakon primjenjuje. Međutim, propisana različitost izvanredne uprave

propisane Zakonom nema objektivnog i razumnog opravdanja.

XCIX. Prvenstveno, sada je doista već notorna činjenica da je Zakon donesen s namjerom primjene

isključivo na Agrokor.

C. Predlagatelj Zakona je izričito odredio da je cilj donošenja Zakona isključivo zaštita održivosti

poslovanja formalno unaprijed neodređenih trgovačkih društava od sistemskog značaja za

Republiku Hrvatsku. Iako je sam predlagatelj Zakona u ocjeni stanja i osnovnim pitanjima koja

se trebaju urediti Zakonom naveo da se društvom od sistemskog značaja smatra društvo s

visokim stupnjem "poslovne povezanosti s drugim poslovnim subjektima u

gospodarstvu, razgranatošću poslovanja na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske i/ili

dominantnom gospodarskom pozicijom na dijelu teritorija Republike Hrvatske"39, sama

zakonska definicija je bitno drugačija.

CI. U samom Zakonu svojstvo sistemski značajnog društva za Republiku Hrvatsku određen je

samo: (i) brojem zaposlenih, i (ii) vrijednosti obveza društva. Ova zakonska definicija ne dovodi

sistemski značaj ni u kakvu vezu s prihodom dužnika, vrijednosti njegove imovine, stupnjem

integriranosti dužnika u cjelokupnu ekonomiju ili bilo kojim drugim pokazateljem koji bi inače

morao naći svoje mjesto u ekonomskoj analizi značaja određene kompanije za cjelokupnu

ekonomiju zemlje.

CII. Ovo jasno sugerira da su formalni kriteriji bili u Zakonu postavljeni tako da ih upravo ispuni

društvo Agrokor, bez ikakve dubinske analize predlagatelja Zakona u čemu se sastoji sistemski

rizik.

CIII. Ovdje je bitno napomenuti da, s druge strane, u javnom prostoru postoje različite analize da

stvarni utjecaj Agrokora na ekonomiju Republike Hrvatske nije bio ni približno toliko značajan da

bi se čak i potencijalni stečaj Agrokora mogao smatrati sistemskim rizikom.40

CIV. Nadalje, tijekom saborske rasprave o Zakonu se nije raspravljalo u kontekstu donošenja

Zakona kao opće mjere koja bi se trebala primijeniti na određene buduće situacije. Naprotiv, diskusija je bila usmjerena gotovo isključivo samo na Agrokor. Čak su se i sami

39 Prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, broj prijedloga zakona P.Z. 116, stranica 1., točka II. a),


40 Primjerice, čak je guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić naveo je kako "procjenjuje da kriza u Agrokoru ima

vrlo blagi utjecaj na BDP" (izvor: http://www.poslovni.hr/hrvatska/spreman-sam-svjedociti-o-agrokoru-a-ako-mi-ukinu-

supervizorsku-tajnu-bit-ce-vrlo-zanimljivo-333445, pregledano 28. studenog 2017.).

23

zastupnici u Saboru u odnosu na prijedlog Zakona pozivali na Lex Agrokor.41

CV. Unatoč podatku iz obrazloženja Zakona da postoji deset društava u Republici Hrvatskoj koja

udovoljavaju inače potpuno proizvoljnim zakonskim kriterijima klasifikacije društva od

sistemskog značaja, prava realnost je značajno drugačija. Potencijalna druga trgovačka društva

koji zadovoljavaju kriterij broja zaposlenika iz definicije sistemskog značaja za Republiku

Hrvatsku su:

a) INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., HEP d.d. i HP-HRVATSKA POŠTA d.d. – nad kojima

država ionako već sudjeluje kao član društva, te

b) PODRAVKA d.d., ADRIS GRUPA d.d. i ATLANTIC GRUPA d.d. – koji jedini predstavljaju privatne pravne osobe, ali se apsolutno nikada nisu spominjali u kontekstu

sistemskog rizika.42

CVI. Stoga je jasno da je Zakon donesen isključivo s namjerom primjene na društvo Agrokor. Već

sama činjenica da je Zakon donesen s namjerom primjene na jedno društvo dovodi u ozbiljnu

dvojbu zaštitu zajamčenog prava jednakosti iz članka 14. Ustava.

CVII. Međutim, još je važnija okolnost da je pravni režim, u koji je izvanrednom upravom stavljeno

društvo Agrokor, značajno diskriminatoran u odnosu na druge poduzetnike na tržištu koji se

nalaze u istom financijskom položaju.

CVIII. Naime, režim predviđen Zakonom ne samo da je različit od drugih mehanizama koji postoje u hrvatskom pravnom sustavu, nego dioničarima i samom dužniku uskraćuje mehanizme

zaštite koje bi oni imali prema pravilima koja se inače primjenjuju na sve druge poduzetnike na

tržištu.

CIX. Otvaranjem postupka izvanredne uprave, dosadašnja uprava i dioničari gube kontrolu nad

društvom. Prava i ovlasti uprave, skupštine i nadzornog odbora prelaze na izvanrednog

povjerenika.43

CX. Dioničari gube svoja prava koja izviru iz njihovog vlasništva nad dionicama društva – pravo na

sudjelovanje u glavnoj skupštini, pravo na obaviještenost, pravo glasa i pravo na isplatu

dividende. Dioničaru je oduzeta mogućnost provoditi izravnu kontrolu ili utjecati na rad

izvanrednog povjerenika koji preuzima upravljanje društvom.

41 Zastupnici Hrvatskog sabora u više navrata Zakon su nazivali izrazom Lex Agrokor, a tijekom čitave saborske

rasprave raspravljalo se isključivo o situaciji u koncernu Agrokor (izvor: Fonogram rasprave o Konačnom prijedlogu

zakona u IX. sazivu i 3. sjednici Hrvatskog sabora od 5. travnja 2017., objavljeno na službenoj Internet stranici

Hrvatskog sabora http://www.sabor.hr/, pregledano 28. studenoga 2017.).

42 Analiza je pripremljena temeljem popisa grupacija s više od 5000 zaposlenih u 2015. koje je sastavila Financijska

agencija na osnovi godišnjih konsolidiranih izvještaja o poslovanju za 2015. godinu, pri čemu se u obzir ne uzimaju

društva s ograničenom odgovornošću te kreditne i financijske institucije, s obzirom na to da se sukladno odredbi

članka 4. Zakona postupak izvanredne uprave ne može primijeniti u odnosu na njih. Popis je objavljen na stranici

magazina Lider Media https://lider.media/aktualno/tvrtke-i-trzista/poslovna-scena/lex-agrokor-mogao-bi-se-primijeniti-

na-inu-podravku-adris-zabu-atlantic/, pregledano 28. studenoga 2017.

43 Članak 12. stavak 1. Zakona.

24

CXI. Kao što je gore navedeno, otvaranjem postupka izvanredne uprave kontrolu nad društvom

preuzima izvanredni povjerenik. Izvanrednog povjerenika imenuje sud na prijedlog Vlade

Republike Hrvatske.44 Izvanredni povjerenik potpuno samostalno vodi poslovanje društva, uz

ograničenje da mu je samo za raspolaganje nekretninama društva, dionicama ili udjelima u drugim društvima potrebna suglasnost vjerovničkog vijeća, ako vrijednost te imovine prelazi

3,5 milijuna kuna.45

CXII. Izvanredni povjerenik nema dužnost tražiti od suda prethodno odobrenje bilo koje radnje koje

poduzima u ime društva. Sud jedino ima ovlast uskratiti potvrdu nagodbe donesene na samom

kraju postupka izvanredne uprave.46

CXIII. Sudu je deklarativno povjerena isključiva nadležnost nadzora nad radom izvanrednog

povjerenika.47 Međutim, sud kao jedino tijelo koje ima ovlast provoditi nadzor nad radom

izvanrednog povjerenika ne može: (i) spriječiti poduzimanje bilo kojih radnji izvanrednog

povjerenika tijekom postupka, (ii) niti samostalno na vlastitu inicijativu opozvati izvanrednog

povjerenika. Sud može opozvati izvanrednog povjerenika samo na prijedlog Vlade Republike

Hrvatske.48 Ovo ovlaštenje suda je u slučaju izvanredne uprave nad društvom Agrokor još više

ograničeno činjenicom da bi opoziv trenutnog izvanrednog povjerenika predstavljao razlog za

povrat cjelokupnog iznosa kredita koji je stavljen na raspolaganje Agrokoru.49

CXIV. U postupcima koji se inače primjenjuju na sve druge poduzetnike na tržištu u istoj financijskoj

poziciji dioničari društva nad kojim se provodi postupak se nalaze u bitno drugačijem položaju.

U postupku sklapanja predstečajne nagodbe dioničari sami zadržavaju kontrolu nad

poslovanjem društva i pokušavaju sklopiti nagodbu s vjerovnicima društva.50 S



46 Članak. 43. stavak 16. Zakona.

47 Članak 14. Zakona.


49 Vidi supra LXXV.

50 Primjerice, u predstečajnom postupku:

- Uprava i dioničari zadržavaju kontrolu nad operativnim upravljanjem društvom, koja je ograničena na obavljanje

poslova potrebnih za redovno poslovanje (članak 67. Stečajnog zakona);

- Dioničari zadržavaju svoja članska prava u društvu i prava koja izviru iz njega (pravo na sudjelovanje u glavnoj

skupštini, pravo na obaviještenost, pravo glasa i pravo na isplatu dividende);

- Povjerenik predstečajne nagodbe mora ispunjavati pretpostavke za imenovanje koje se primjenjuju na stečajnog

upravitelja (članak 73. stavak 1. Stečajnog zakona);

- Povjerenik ispituje poslovanje dužnika i nadzire njegov rad, povjerenik nema ovlasti samostalno poduzimati pravne

radnje operativnog upravljanja u ime društva (članak 24. Stečajnog zakona);

- Sud imenuje povjerenika, nadzire njegov radi i razrješava ga.

Drugim riječima, u slučaju predstečajnog postupka dioničari zadržavaju svoja članska prava u društvu i mogu utjecati na

način provedbe predstečajnog postupka i na sadržaj dogovora s vjerovnicima društva kroz sadržaj predstečajne

nagodbe.

25

druge strane, u stečajnom postupku dioničari gube kontrolu nad društvom, ali sud kroz značajne

mehanizme kontrole osigurava zakonitost postupanja stečajnog upravitelja koji preuzima

vođenje poslova društva.51

CXV. Međutim, dioničari društva u postupku izvanredne gube kontrolu nad poslovanjem društva koju

bi inače ostvarivali temeljem prava koja proizlaze iz njihovog vlasništva nad dionicama, dok

istovremeno nije osigurana adekvatna sudska kontrola pravilnosti postupanja izvanrednog

povjerenika koja bi im inače morala biti zajamčena i koju bi inače mogli ostvariti prema pravilima

stečajnog postupka.

CXVI. Posljedično, mjerom izvanredne uprave društvo dužnik i njegovi dioničari su stavljeni u pravni

režim koji se ne primjenjuje niti na jednog drugog poduzetnika na tržištu u istoj ili sličnoj

financijskoj poziciji. U tom pravnom režimu samim dioničarima je Zakonom oduzeta mogućnost

da sami provedu nagodbu s vjerovnicima i restrukturiranje poslovanja, što bi mogli učiniti u

predstečajnom postupku. Istovremeno, Zakon ne osigurava adekvatnu razinu kontrole

zakonitosti postupka od strane suda koji bi drugi poduzetnici na tržištu mogli ostvarivati kroz

postojeći zakonski okvir koji uređuje stečajni postupak.

CXVII. Ovakvo različito pravno uređenje, u kojem je smanjena razina kontrole pravilnosti postupanja u

odnosu na uređenje koje se primjenjuje na sve ostale poduzetnike na tržištu, je diskriminirajuće

jer takvo pravno uređenje nema objektivnog i razumnog opravdanja. Zbog toga je i mjera

izvanredne uprave određena Zakonom protivna načelu jednakosti iz članka 14. Ustava.

4.3. Pravo vlasništva i prava stečena ulaganjem kapitala

CXVIII. Mjerom izvanredne uprave je na nedopušten način povrijeđeno i ustavno jamstvo

nepovredivosti vlasništva.

CXIX. Za ocjenu o povredi ustavnog jamstva nepovredivosti vlasništva potrebno je dovesti u vezu

opće ustavno načelo kojim se jamči pravo vlasništva52 i prava stečenih ulaganjem kapitala53

51 Primjerice, u stečajnom postupku:

- Uprava i dioničari gube kontrolu nad društvom, prava uprave, skupštine i nadzornog odbora prelaze na stečajnog

upravitelja (članak 159. stavak 1. Stečajnog zakona);

- Prestaju članska prava dioničara, dioničarima prestaje pravo na sudjelovanje u glavnoj skupštini, pravo na

obaviještenost, pravo glasa i pravo na isplatu dividende;

- Iako stečajni upravitelj preuzima operativno upravljanje društvom (članak 88. Stečajnog zakona), sud uz odbor

vjerovnika i skupštinu vrši ključnu kontrolu nad radom stečajnog upravitelja;

- Sud imenuje stečajnog upravitelja, izdaje obvezne upute stečajnom upravitelju (članak 76. stavak 3. Stečajnog

zakona), može u svakom trenutku na vlastitu inicijativu razriješiti stečajnog upravitelja iz bilo kojeg važnog razloga

(članak 92. stavak 2. Stečajnog zakona).

U slučaju stečaja dioničari društva u stečaju gube kontrolu nad društvom, jednako kao i u postupku izvanredne uprave,

ali neovisni i nepristrani sud osigurava zakonitost provedenog procesa i jamči dioničarima da će stečaj biti proveden u

najboljem interesu vjerovnika društva, pa posljedično tome i u interesu dioničara.

52 Članak 3. i članak 48. stavak 1. Ustava.

53 Članak 49. stavak 4. Ustava.

26

s općim i posebnim ograničenjima kojih se zakonodavac mora pridržavati pri zakonodavnim

zahvatima u ova prava.54

CXX. U odluci U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009., Ustavni sud Republike Hrvatske je iznio stajalište,

utemeljeno na stajalištima Europskog suda za ljudska prava, u kojem postavlja formulu

utvrđivanja eventualne povrede prava vlasništva kroz tzv. "tri pravila prava vlasništva", kako

slijedi:

"8. Članak 48. stavak 1. Ustava, koji jamči pravo vlasništva, mora se sagledavati zajedno s

člankom 50. Ustava koji uređuje ustavnopravne mogućnosti njegova oduzimanja odnosno

ograničavanja radi zaštite pojedinih ustavnih vrijednosti odnosno zaštićenih ustavnih dobara.

Tako je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz

naknadu tržišne vrijednosti (članak 50. stavak 1. Ustava).

Osim toga, poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi

zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi (članak

50. stavak 2. Ustava).

Sukladno navedenom, Ustav sadrži tri zasebna pravila vezana uz ustavno uređenje vlasništva:

- prvo pravilo, sadržano u članku 48. stavku 1. Ustava, opće je naravi i propisuje jamstvo prava

vlasništva;

- drugo pravilo, sadržano u članku 50. stavku 1. Ustava, uređuje oduzimanje odnosno

ograničavanje vlasništva koje se neće smatrati ustavnopravno nedopuštenim ako je propisano

zakonom, ako je u interesu Republike Hrvatske i ako je za tako oduzeto odnosno ograničeno

vlasništvo osigurana i isplaćena naknada u tržišnoj vrijednosti oduzete odnosno ograničene

imovine;

- treće pravilo, sadržano u članku 50. stavku 2. Ustava, priznaje zakonodavcu ovlast da

zakonom ograničava vlasnička prava (i poduzetničke slobode) radi zaštite pojedinih ustavnih

vrednota ili zaštićenih ustavnih dobara koja ustavotvorac smatra toliko važnim da ih podvodi

pod državne odnosno pod opće interese zajednice (zaštita interesa i sigurnosti Republike

Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi), bez obveze isplate bilo kakve naknade.

Ta tri pravila, međutim, nisu samostojna i nepovezana. Drugo i treće pravilo, koji se tiču

određenih stupnjeva miješanja u pravo vlasništva, uvijek se moraju tumačiti u svjetlu općeg

jamstva iz članka 48. stavka 1. Ustava: prije razmatranja je li prvo pravilo poštovano uvijek se

mora odrediti jesu li druga dva primjenjiva na konkretan slučaj koji je predmet ustavnosudskog

ispitivanja.

54 Članak 16. stavak 2. i članak 50. Ustava.

27

Ustavni sud također napominje da svako miješanje u pravo vlasništva, zasnovano na

odredbama članka 50. Ustava, mora osigurati pravičnu ravnotežu između zahtjeva za

poštovanjem i zaštitom ustavnog prava vlasništva privatnih osoba i zahtjeva koje postavljaju

državni odnosno javni ili opći interesi zajednice (koji mogu uključivati i zaštitu suprotstavljenih

prava ili interesa trećih privatnih osoba). Zahtjev za postizanjem te ravnoteže izražen je u

strukturi članaka 48. stavka 1. i 50. Ustava, promatra li ih se kao jednu cjelinu, pri čemu

ustavotvorac izrijekom postavlja još i dopunski zahtjev: svako ograničenje vlasništva odnosno

vlasničkih prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom

slučaju (članak 16. stavak 2. Ustava). Stoga u svakom pojedinom slučaju mora postojati

razuman odnos razmjernosti između sredstava koja se koriste pri oduzimanju ili ograničavanju

vlasništva i ciljeva koji se time nastoje postići. Sažeto, miješanje u vlasništvo mora biti

razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

I u tom području, međutim, država uživa izvjesnu slobodu prosudbe u primjeni mjera koje

poduzima u području vlasništva te ugovornih i drugih odnosa povezanih s njim, kao što je ima i

u primjeni mjera u drugim područjima vezanim uz socijalnu, financijsku ili gospodarsku politiku

zemlje. Istovjetno stajalište zastupa i Europski sud (v., primjerice, presudu u predmetu Stretch

protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 24. lipnja 2003., zahtjev br. 44277/98 § 37.; v.,

mutatis mutandis, i predmet AGOSI protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 24. listopada

1986., Series A, br. 108, § 52.). Ustavni sud i taj zahtjev, dakle,

mora uzeti u obzir pri ispitivanju navodnih povreda prava vlasništva u svakom pojedinom

slučaju koji razmatra."55

CXXI. Usprkos činjenici da država uživa izvjesnu slobodu u primjeni mjera koje poduzima u području

prava vlasništva, intervencija u pravo vlasništva mjerom izvanredne uprave sa ustavnopravnog

stajališta nije prihvatljiva.

CXXII. Zakon propisuje kako će se postupak izvanredne uprave, osim nad društvom od sistemskog

značaja, provesti također i nad povezanim i ovisnim društvima društva od sistemskog značaja

za Republiku Hrvatsku.56 Povezanim i ovisnim društvima u smislu Zakona smatraju se ona

društva u kojima trgovačko društvo od sistemskog značaja drži najmanje 25% udjela.57

CXXIII. Međutim, povezana i ovisna društva ne moraju sama za sebe udovoljavati uvjetima

predstečajnog ili stečajnog razloga da bi bila uključena u postupak izvanredne uprave.

Postupkom izvanredne uprave zahvaćena su sva nominalno povezana i ovisna društva

trgovačkog društva od sistemskog značaja, pri čemu u odnosu na ta društva ne moraju postojati

razlozi insolventnosti ili prezaduženosti.58

55 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009. (Narodne novine br. 88/09).




28

CXXIV. Već samom činjenicom da se povezana i ovisna društva bez ikakvog kriterija izravno uključuju u

postupak izvanredne uprave povrijeđena su prava drugih imatelja udjela ili dioničara u

povezanim i ovisnim društvima na mirno uživanje i nepovredivost prava stečenih ulaganjem

kapitala. Naime, ti ulagači su u trenutku ulaganja kapitala u povezano ili ovisno društvo imali

opravdana očekivanja da društvo u koje su uložili svoj kapital može završiti samo u predstečaju

ili stečaju ako poslovanje tog društva ne ostvari zadovoljavajući poslovni rezultat. Ovaj rizik

poslovanja društva je bio pod određenim stupnjem kontrole tih članova društva.

CXXV. Međutim, izravnim uključivanjem svih povezanih i ovisnih društava bez ikakvog kriterija u

postupak izvanredne uprave na prisilan se način rizik poslovanja društva od sistemskog značaja

prebacuje na članove ovisnih ili povezanih društava.

CXXVI. Na taj način se ograničavaju prava stečena ulaganjem kapitala u povezana i ovisna društva iako

su ulagači u ovisna i povezana društva mogli potpuno uredno voditi poslovanje društava kojih

su članovi, iako nisu mogli utjecati na financijsko stanje društva od sistemskog rizika (koje može

biti samo jedan od članova povezanog društva) i iako nisu ničim doprinijeli otvaranju postupka

izvanredne uprave. Ovakvo zadiranje u prava stečena ulaganjem kapitala je nedopustivo.

CXXVII. Iako već samo izravno uključivanje povezanih i ovisnih društava bez ikakvog kriterija predstavlja

nedopušten zahvat u stečena prava ulagača, posljedice sklapanja nagodbe s vjerovnicima, što

je i cilj postupka izvanredne uprave, mogu biti puno dalekosežnije.

CXXVIII. Naime, Zakonom je određeno da će nakon provedenog postupka biti sklopljena jedinstvena

nagodba za društvo od sistemskog značaja i za sva povezana i ovisna društva.59 Pri tome u

Zakonu ne postoje nikakvi okviri koji uređuju na koji način će biti uređena odgovornost za

ispunjenje tražbina bilo kojeg od društava u postupku prema bilo kojem od vjerovnika.60 Stoga,

ne postoji nikakva zapreka jedinstvenom nagodbom predvidjeti da bilo koje od povezanih ili

ovisnih društava samostalno ili zajedno s drugim društvom odgovara za obveze društva od

sistemskog značaja.

CXXIX. Osnovno je načelo obveznog prava i prava društava da trgovačko društvo odgovara za obveze

cjelokupnom svojom imovinom isključivo samo svojim vjerovnicima.61 Okolnost da društvo od

sistemskog značaja drži dionice ili poslovne udjele u drugom društvu ne dovodi do promjene u

primjeni ovog načela. Ovisno ili povezano društvo i dalje odgovara svojom


60 Člankom 29. stavak 1. Zakona samo je određeno da se vjerovnicima u postupku smatraju "osobni vjerovnici koji u

vrijeme otvaranja postupka izvanredne uprave imaju imovinskopravnu tražbinu prema dužniku i/ili povezanim i

ovisnim društvima". Zakon ne postavlja nikakvu distinkciju između vjerovnika razičitih društava nad kojima je otvoren

postupak izvanredne uprave.

61 Članak 9. stavka 1. ZTD-a propisuje opće pravilo o odgovornosti za obveze trgovačkih društava da svako

"[t]rgovačko društvo odgovara za svoje obveze cjelokupnom svojom imovinom". Također, člankom 9. ZOO-a

propisano je: "[s]udionik u obveznom odnosu dužan [je] ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje",

dok je odredbom članka 65. ZOO-a propisano kako "[z]a ispunjenje obveze dužnik odgovara cjelokupnom svojom

imovinom."

29

imovinom samo isključivo svojim vjerovnicima, a društvo od sistemskog značaja svojim.

CXXX. Međutim, budući da odredbe Zakona kojima se uređuje nagodba s vjerovnicima izravno

određuju sklapanje jedinstvene nagodbe za sva društva nad kojima se vodi postupak, ovo

osnovno načelo obveznog prava moguće je izmijeniti i povezana i ovisna društva učiniti

odgovornim za dugove društva od sistemskog značaja.

CXXXI. Takav slučaj bi predstavljao izravan i krajnje nedopušten zahvat u prava članova ili dioničara

povezanih i ovisnih društava stečenih ulaganjem kapitala u ta društva.

CXXXII. Konačno, i samim predlagateljima su povrijeđena njihova ustavna jamstva zaštite prava

vlasništva i nepovredivosti prava stečenih ulaganjem kapitala.

CXXXIII. Predlagatelji nemaju mogućnosti nikakvog utjecaja na raspolaganje imovinom stečenom

ulaganjem u društvo Agrokor. Kao što je gore već navedeno, otvaranjem postupka izvanredne

uprave I-predlagatelju su prestala sva prava koja mu pripadaju iz dionica društva Agrokor koje

drži, dok mu istovremeno nije zajamčena adekvatna sudska kontrola postupka koji se provodi

nad društvima u kojima on izravno ili neizravno drži prava.

CXXXIV. Ovakav stupanj zadiranja u pravo vlasništva i prava stečenih ulaganjem kapitala predstavlja

značajno ograničenje u potpunosti nerazmjerno naravi potrebe.

4.4. O načelu razmjernosti

CXXXV. Zahvat u prava zajamčena Ustavom može biti dopušten samo ako je razmjeran naravi

potrebe.62 Ovakav zahvat mora zadovoljiti test proporcionalnosti ograničenja ustavnih načela,

prava i sloboda, koji se provodi četiri koraka:

I. legitiman cilj – nužno je da cilj zahvata bude zaštita prava i interesa drugih pravnih i

fizičkih osoba, pravnog poretka, morala ili javnog zdravlja,63 odnosno u ograničenim

slučajevima i zaštita interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i

zdravlja ljudi,64

II. prikladnost mjere – nužno je da je mjera prikladna za postizanje utvrđenog legitimnog

cilja,

III. nužnost mjere – ne smije postojati manje ograničavajuća alternativa za postignuće cilja, i

IV. ispravan balans – mora postojati razuman odnos između cilja i ograničenja ustavnih

prava.

CXXXVI. Iako Zakon formalno propisuje kako je razina zaštite koja se njime postiže (i) nužna, (ii)

62 Članak 16. stavak 2. Ustava, u vezi s člankom 50. stavak 2. Ustava.

63

64

Članak 50. stavak 2. Ustava.

30

prikladna i (iii) razmjerna interesu Republike Hrvatske da provede preventivno restrukturiranje

trgovačkih društava65, nigdje, ni u saborskoj raspravi o prijedlogu Zakona, niti u samom

prijedlogu Zakona, se ne spominje da je provedena bilo kakva analiza o nužnosti, prikladnosti i

razmjernosti zahvata koji se predviđa Zakonom.

CXXXVII. U hrvatskom pravnom okruženju su javno iznesene ozbiljne sumnje u razmjernost zahvata u

Ustavom zajamčena prava provedbom mjere izvanredne uprave. Profesorica Jasnica Garašić je

istaknula da je "državi je u ovom postupku dana mogućnost da se miješa u privatnopravne

odnose dužnika i vjerovnika i da u njemu ostvaruje presudan utjecaj"66, dok je sudac

Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić upozorio da je postupkom izvanredne uprave

drugim privatnim kompanijama omogućeno ne samo upravljanje Agrokorom, nego da su

"[s]trane privatne kompanije preuzele ulogu izvršne i sudske vlasti" te da to "pokazuje da je

Hrvatska pravna država prestala postojati".67

CXXXVIII. Predlagatelji će u nastavku demonstrirati zbog čega mjera izvanredne uprave niti približno ne

ispunjava test proporcionalnosti tako drastičnog zahvata u osnovna prava i slobode zajamčene

Ustavom.

4.4.1. Legitiman cilj

CXXXIX. Intervencija u temeljna prava i slobode može biti dopuštena isključivo ako za to postoji legitiman

cilj koji je uzrokovan bitnom društvenom potrebom.68 Istovremeno, cilj koji se želi ostvariti

zakonodavnom intervencijom ne smije biti diskriminatoran. Diskriminatoran cilj ne može biti

legitiman.

CXL. U prijedlogu Zakona Vlada je izričito navela da je cilj Zakona "zaštita održivosti poslovanja

trgovačkih društava od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku koja svojim poslovanjem

samostalno, ili zajedno sa svojim ovisnim ili povezanim društvima utječu na ukupnu

gospodarsku, socijalnu i financijsku stabilnost u Republici Hrvatskoj."69

CXLI. S objektivnog gledišta, ovaj formalno proklamirani cilj je sam po sebi diskriminatoran,. CXLII.

Naime, tržišna sloboda je jedna od osnovnih sloboda zajamčenih Ustavom70 i ona ne može

65

Članak 1. stavak 2. Zakona.

66 Jasnica Garašić, Izvanredna uprava države nad povezanim društvima, Zbornik 55. Susreta pravnika, Opatija 2017., str. 9.

67 Intervju sa sucem Mislavom Kolakušićem na portalu index.hr http://www.index.hr/vijesti/clanak/sudac-o-lex-agrokoru-

hrvatska-pravna-drzava-prestala-je-postojati/1004479.aspx, pregledano 28. studenog 2017.

68 Europski sud za ljudska prava je u test uveo zahtjev za bitnom, odnosno, neodložnom društvenom potrebom (pressing social need) svojom odlukom u predmetu Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 6538/74, od

26. travnja 1979, točka 59. "Sud napominje da, dok pridjev "potreban" unutar značenja članka 10. stavka 2. (čl. 10-2),

nije sinonim za "neophodan", nema niti fleksibilnost izraza poput "prihvatljiv", "uobičajen", "koristan", "opravdan" ili

"poželjan", te da on implicira postojanje "neodložne društvene potrebe" (stranica 22. stavak 48)."

69 Prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, broj prijedloga zakona P.Z. 116, stranica 3., točka II b)., objavljeno na službenoj stranici Hrvatskog sabora http://www.sabor.hr/, pregledano 28. studenog 2017..

70 Članak 49. stavak 1. Ustava.

31

biti ograničena zakonskom intervencijom čak ni radi zaštite interesa Republike Hrvatske.71

Drugim riječima, Republika Hrvatska je uređena kao tržišna ekonomija i tržišna sloboda ne

može biti ograničena interesom Republike Hrvatske.72

CXLIII. Zakon, međutim, intervenira u tržišnu slobodu s formalnim ciljem da pruži zaštitu održivosti

poslovanja samo određenoj manjoj skupini poduzetnika na tržištu. Cilj Zakona je postavljen tako

da određenoj skupini poduzetnika na tržištu osigura tretman koji nema niti jedan drugi

poduzetnik izvan onog uskog kruga poduzetnika na koje se Zakon primjenjuje.73

CXLIV. Na taj način Zakonom se određena skupina poduzetnika na tržištu stavlja u poseban pravni

položaj koji nije omogućen niti jednom drugom poduzetniku na tržištu. Samim time takav je cilj

diskriminatoran.

CXLV. Istovremeno, takav diskriminatoran cilj se ne može opravdati dužnošću osigurati "gospodarsku

stabilnost i održivost javnih financija kao i poticati gospodarski napredak i socijalno blagostanje

građana te gospodarski razvitak svih krajeva".74 Takav zahvat nužno u sebi sadrži ograničenje

tržišne slobode zajamčene Ustavom koja ionako ne može biti ograničena radi zaštite interesa

Republike Hrvatske.

CXLVI. Stoga ovakav diskriminatoran cilj kojim se nedopušteno ograničava Ustavom zajamčena

sloboda tržišta ne predstavlja legitiman cilj zakonske intervencije.

CXLVII. Osim što se Zakonom pokušava ostvariti nelegitiman cilj, on čak nije niti bio uzrokovan bitnom

društvenom potrebom.

CXLVIII. Naime, Vlada je u prijedlogu Zakona ovaj nelegitiman cilj pokušala opravdati navodnom

nužnom potrebom "osigurati gospodarsku stabilnost i održivost javnih financija kao i poticati

gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana te gospodarski razvitak svih krajeva".75

CXLIX. Međutim, navodnu nužnu potrebu za zakonskom intervencijom treba prvenstveno promatrati

kroz društva na koje se Zakon primjenjuje.

CL. Sama činjenica da je društvo s više od 5.000 zaposlenih i više od 7.5 milijardi kuna

bilančnih obveza u nepovoljnom financijskom stanju ne može automatski predstavljati bitnu

71 Ustav propisuje uvjete pod kojima se mogu ograničiti gospodarska, socijalna i kulturna prava iz Glave III, skupine 3.

Ustava u koji spada i tržišna sloboda. Članak 50. stavak 2. Ustava, koji određuje uvjete ograničenja tih sloboda,

propisuje da je iznimno moguće ograničiti samo poduzetničku slobodu i vlasnička prava. Tržišna sloboda, međutim,

nije propisana kao predmet ograničenja.


73

Prema podacima iz prijedloga Zakona radi se o 10 trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, više o ovom pitanju

vidjeti pod odjeljkom 3 točkom XXIII i odjeljkom 4.2 točkom CV supra.

74 Prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, broj prijedloga zakona P.Z. 116, stranica 3., točka II b)., objavljeno na službenoj stranici Hrvatskog sabora http://www.sabor.hr/, pregledano 28. studenog 2017.


32

društvenu potrebu za zakonodavnim zahvatom u osnovna prava i slobode zajamčene Ustavom.

CLI. Sama činjenica da društvo zapošljava velik broj zaposlenika ili da ima visoke bilančne obveze

sama za sebe ne znači da je takvo društvo zaslužilo da ga se stavlja pod poseban pravni režim.

Još manje je jasno zašto bi i teoretski stečaj takvog društva automatski ugrožavao gospodarsku

stabilnost i održivost javnih financija Republike Hrvatske ili zašto bi zaštita takvog društva

poticala gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana.

CLII. Stavljajući ovo u stvarni kontekst da je Zakon donesen s namjerom primjene izravno na društvo

Agrokor, nepostojanje nužne potrebe za zakonskom intervencijom postaje još jasnije.

CLIII. Niti u jednom trenutku u postupku donošenja Zakona nije predstavljena nikakva analiza zbog

čega bi čak i potencijalni stečaj Agrokora predstavljao udar na gospodarsku stabilnost i

održivost javnih financija,76 a još više zbog čega bi taj potencijalni udar bio tako značajan da bi

predstavljao nužnu potrebu za zakonskom intervencijom kojom se zadire u osnovna prava i

slobode zajamčene Ustavom.

CLIV. Očigledno, takve nužne društvene potrebe zaista nije niti bilo.

4.4.2. Prikladnost mjere

CLV. Da bi zakonska mjera kojom se zadire u Ustavom zajamčena prava zadovoljila test

proporcionalnosti, ta mjera također mora biti prikladna da bi dovela do cilja koji se mjerom želi

postići.

CLVI. Ukoliko predložena mjera uopće ne može dovesti do svog određenog cilja, tada takva mjera nije

prikladna za ostvarenje tog cilja. Prikladnost predložene mjere jednako je važna i za one na

koje se mjera primjenjuje. Adresat pravne norme ne može razumjeti zbog čega bi trebao

prihvatiti zadiranje u svoja osnovna prava i slobode ako to sigurno i pouzdano ne dovodi do

ostvarenja propisanog cilja.

CLVII. U kontekstu Zakona, kojim se osim toga pokušava ostvariti nelegitiman cilj, ne postoje nikakvi

dokazi da je predložena mjera izvanredne uprave prikladna za ostvarenje tog cilja (čak i kada bi

on bio legitiman).

CLVIII. Kao jedino obrazloženje prikladnosti predložene mjere, u prijedlogu Zakona je navedeno samo

da "[m]jera izvanredne uprave i pravila propisana predloženim Zakonom nisu usmjerene na

učinke suprotne postavljenom cilju, pa se ta mjera i pravila, promatrana u

76

Do dana podnošenja ovog prijedloga u javnosti nije predstavljena nikakva službena analiza predlagatelja Zakona o

utjecaju potencijalnog stečaja društva Agrokor na cjelokupno gospodarstvo Republike Hrvatske. Istovremeno, u

javnosti je predstavljeno više tvrdnji i analiza da taj utjecaj i nije toliko bitan, što je primjerice javno potvrdio Guverner

Hrvatske Narodne Banke da je financijski sustav stabilan i da utjecaj Agrokora na BDP nije značajan u toj mjeri da bi

mogao utjecati na stabilnost financijskog sustava.

33

svojoj ukupnosti, ukazuju posve koherentnim i usklađenim".77

CLIX. Međutim, prikladnost predložene mjere se ne može opravdati činjenicom da njezini učinci nisu

"suprotni postavljenom cilju". Standard dokazivanja je u ovom slučaju puno viši. Prikladnost

predložene mjere se mora dokazati činjenicama koje upućuju na to da će se predloženom

mjerom cilj zaista i ostvariti, a ne samo time da učinci mjere nisu suprotni cilju. Zadiranje u

Ustavom zajamčena prava nije prihvatljivo ako nije jasno da se predloženom mjerom cilj zaista i

može ostvariti.

CLX. Međutim, tijekom same primjene Zakona učestalo se pokazuje da mjera izvanredne uprave

zaista nije prikladna za ostvarenje propisanog (nelegitimnog) cilja.

CLXI. Naime, pravne učinke postupka izvanredne uprave nije priznala niti jedna druga država u kojoj

društvo Agrokor drži svoju imovinu.78 Time je vjerovnicima društva Agrokor dana prilika da

samostalno razbijaju na komade dijelove koncerna i uništavaju vrijednost na koju se poslovanje

koncerna oslanjalo.

CLXII. Činjenica da mjerom izvanredne uprave nije moguće zaustaviti značajno umanjenje operativne

osnove društva Agrokor značajno dovodi u pitanje prikladnost mjere privremene uprave da

zaštiti održivost poslovanja društva Agrokor, što je bio cilj Zakona.

4.4.3. Nužnost mjere

CLXIII. Da bi se moglo smatrati da je predložena mjera razmjerna naravi potrebe, ona također mora biti

i nužna. Mjera će se smatrati nužnom ako ne postoji manje ograničavajuća alternativa za

postignuće propisanog cilja. Pri tome razina nužnosti mjere mora u svakom slučaju biti viša od

okolnosti da je zahvat dopušten ili da je mjera samo korisna ili razumna.

CLXIV. Europski sud za ljudska prava je jasno uspostavio granice nužnosti na način da nužnost "nije

sinonim za "neophodan", ali da "nema niti fleksibilnost izraza poput "prihvatljiv", "uobičajen" (cf.

članak 4. stavak 3.)(čl. 4-3), "koristan" (cf. francuski tekst prvog stavka članka 1. Protokola br.

1.)(P1-1), "opravdan" (cf. članak 5. stavak 3. i članak 6. stavak 1.)(čl. 5-3, čl. 6-1) ili "poželjan".79

CLXV. Drugim riječima, suština analize o nužnosti mjere je procjena može li se legitiman cilj postići

tako da se jednoj strani (u ovom slučaju državi koja želi zaštititi svoje interese) pomogne bez da

se drugoj strani (u ovom slučaju prvenstveno dioničarima i vjerovnicima) nanese šteta.

77 Prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, broj prijedloga zakona P.Z. 116, stranica 4., točka II b).,


78 Više o ovom pitanju pogledati u odjeljku 5.1 infra.

79 Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 5493/72 od 7. prosinca 1976., točka 48. Identično shvaćanje je Sud

zauzeo i u predmetu Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 6538/74, od 26. travnja 1979, točka 59. "Sud

napominje da, dok pridjev "potreban" unutar značenja članka 10. stavka 2. (čl. 10-2), nije sinonim za "neophodan",

nema niti fleksibilnost izraza poput "prihvatljiv", "uobičajen", "koristan", "opravdan" ili "poželjan", te da on implicira

postojanje "neodložne društvene potrebe" (stranica 22. stavak 48)."

34

CLXVI. Mjera izvanredne uprave ne udovoljava niti ovom kriteriju.

CLXVII. Naime, u prijedlogu Zakona nužnost mjere je opravdana time da "mjera i pravila propisana

predloženim Zakonom ne predstavljaju prekomjeran teret za njegove adresate: dužnike,

vjerovnike i druge sudionike"80, te da se "postojeći pravni okvir definiran Stečajnim zakonom i

Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi pokazuje, po svojoj pravnoj naravi,

dinamici i trajanju, nedostatnim, neučinkovitim i stoga neprimjenjivim za slučaj izvanrednih

gospodarskih okolnosti za slučaj da trgovačka društava od sistemskog značaja za Republiku

Hrvatsku, samostalno i zajedno sa svojim ovisnim ili povezanim društvima dođu u poteškoće u

poslovanju, a koje utječu na ukupnu gospodarsku, socijalnu i financijsku stabilnost u Republici

Hrvatskoj".81

CLXVIII. Činjenične okolnosti koje su se dogodile nakon otvaranja postupka izvanredne uprave nad

društvom Agrokor opovrgavaju i ove navode iz prijedloga Zakona.

CLXIX. Naime, sam izvanredni povjerenik je mjesec dana nakon svog imenovanja bezrezervno izjavio

da društvo Agrokor u budućnosti više neće postojati kao holding, nego da će postojati samo

"pojedinačne kompanije – Konzum, Mercator, Ledo, Jamnica, PIK Vrbovec, i to u vlasništvu

nekog drugog".82

CLXX. Ukoliko provedbom mjere izvanredne uprave nije moguće održati poslovanje društva Agrokor,

nad kojim je postupak izvanredne uprave primarno pokrenut, onda se pokazuje da zadiranje u

Ustavom zajamčena prava mjerom izvanredne uprave ne zadovoljava pretpostavku nužnosti.

CLXXI. Restrukturiranje svake pojedinačne kompanije, uključujući i posljedičan prijenos "u vlasništv[o]

nekog drugog", moglo je biti provedeno i postojećim zakonskim rješenjima predstečajnog

postupka ili, u najgorem slučaju, povođenjem stečajnog plana nad svakom pojedinom

kompanijom. Za posljedicu, tako provedeni postupci bi predstavljali značajno manje zadiranje u

osnovna prava i slobode, te bi sudionicima bio na raspolaganju predvidiv sustav zaštite njihovih

prava zajamčen postojećim zakonskim pravilima.

CLXXII. Ukoliko je, ipak, nedostatak provođenja pojedinačnih postupaka bio formalna nemogućnost

koordinacije tih postupaka, i taj se nedostatak mogao nadomjestiti uvođenjem mogućnosti

koordinacije postupaka u postojeći zakonski okvir Stečajnog zakona.83

CLXXIII. Bilo koja od ovih alternativa je bila na raspolaganju i bilo kojom od ovih alternativa bi se

80 Prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, broj prijedloga zakona P.Z. 116, stranica 4., točka II b).,



82 Izjava izvanrednog povjerenika g. Ante Ramljaka u intervjuu za HRT, od 11. svibnja 2017., objavljeno na Internet stranicama dnevnih novina Novi list http://www.novilist.hr/novilist_public/Vijesti/Hrvatska/Ramljak-Agrokor-u-buducnosti-vise-nece-postojati-kao-holding, pregledano 28. studenog 2017.

83 Jasnica Garašić, Izvanredna uprava države nad povezanim društvima, Zbornik 55. Susreta pravnika, Opatija 2017., str. 26. i 27.

35

postiglo značajno manje zadiranje u osnovna ustavna prava. Stoga je očigledno postojala

manje ograničavajuća alternativa od mjere izvanredne uprave predviđene Zakonom.

4.4.4. Ispravan balans

CLXXIV. Konačno, da bi mjera bila proporcionalna, mora postojati razuman odnos između cilja (koji u

slučaju Zakona ionako nije legitiman) i nivoa ograničenja individualnih prava onih na koje se

mjera odnosi (u ovom slučaju prvenstveno dioničara i vjerovnika).

CLXXV. Međutim, u okolnostima gdje se Zakonom pokušava ostvariti nelegitiman cilj i to mjerom koja

nije ni prikladna niti nužna, analiza uravnoteženosti između takvog ostvarenja takvog

nelegitimnog cilja i zahvata u osnovna prava i slobode postaje potpuno bespredmetna.

5. NEPOPRAVLJIVA ŠTETA UČINJENA DONOŠENJEM ZAKONA

CLXXVI. Predlagateljima je donošenjem Zakona učinjena nepopravljiva šteta u dva aspekta. Kao

posljedica primjene Zakona i provedbe izvanredne uprave nad društvom Agrokor i njegovim

povezanim i ovisnim društvima, predlagateljima i ranijoj upravi je oduzeta mogućnost da sami

provedu postupak restrukturiranja poslovanja na mnogo učinkovitiji i uspješniji način u

usporedbi na postupke koji su provedeni tijekom izvanredne uprave, čime je prouzrokovano

značajno umanjenje vrijednosti tih društava.

CLXXVII. Osim toga, otvaranjem postupka izvanredne uprave i imenovanjem izvanrednog povjerenika

započeta je medijska kampanja koja, po svom opsegu, ima izravan učinak medijskog linča nad

III-predlagateljem i najgrubljeg kršenja presumpcije nevinosti III-predlagatelja osobno. Također,

Zakon i izvanredna uprava nad društvom Agrokor su poslužili kao pravno i civilizacijski

nedopuštena podloga kaznenom progonu protiv III-predlagatelja.

5.1. Nepopravljiva šteta uzrokovana smanjenjem vrijednosti imovine

CLXXVIII. Osnovni cilj Zakona je "zaštita održivosti poslovanja trgovačkih društava od sistemskog značaja

za Republiku Hrvatsku".84 Učinci primjene Zakona, međutim, nisu niti približno ispunili osnovni

cilj Zakona.

CLXXIX. Budući da su prostorni učinci Zakona ograničeni samo na teritorij Republike Hrvatske, društvo

Agrokor je nakon otvaranja postupka izvanredne uprave zatražilo priznanje učinaka postupka

izvanredne uprave u Republici Sloveniji, Republici Bosni i Hercegovini, Republici Srbiji i

Republici Crnoj Gori.85 Ovi postupci su pokrenuti u tim državama iz razloga što se


85 Društvo Agrokor je naknadno pokrenulo postupak priznanja učinaka postupka izvanredne uprave i u Ujedinjenom

Kraljevstvu. Društvo Agrokor ne drži izravno nikakvu imovinu u toj zemlji, nego je postupak pokrenut kako bi se

onemogućilo vođenje postupaka koje je jedan od vjerovnika pokrenuo protiv društva Agrokor i njegovih povezanih i

ovisnih društava na teritoriju te države. Nadležni sud u Ujedinjenom Kraljevstvu je priznao postupak i odluka suda o

priznanju je trenutno u žalbenom postupku. Izvor: Obavijest o priznanju postupka izvanredne uprave pred Visokim

sudom u Engleskoj od 9. studenog 2017., objavljeno na službenoj

36

pretežno sva prekogranična imovina koncerna Agrokor nalazi u tim državama. Sudovi svih

četiriju država su odbili priznati učinke postupka izvanredne uprave zbog protivnosti tih učinaka

s javnim poretkom tih četiriju zemalja.86

CLXXX. Budući da učinci postupka izvanredne uprave nisu priznati, imovina koncerna Agrokor u tim

četirima državama je ostala bez ikakve zaštite. Budući da su društvo Agrokor i njegova

povezana i ovisna društva, temeljem ovlaštenja koje im je dano Zakonom, obustavili isplate

obveza prema vjerovnicima, vjerovnici su započeli s ovrhama na imovini koncerna Agrokor u

četirima državama u kojima učinci postupka izvanredne uprave nisu priznati.

CLXXXI. Ovakvim komadanjem dijelova koncerna Agrokor uništava se suštinska vrijednost koncerna koja

je proizlazila upravo iz objedinjavanja pojedinačnih prednosti koje su društva koncerna

ostvarivala na svojim pojedinim tržištima. Zbog učinaka Zakona koncern Agrokor je sveden na

društva koja su osnovana i posluju na teritoriju Republike Hrvatske, što ima značajne negativne

učinke na održivost poslovanja koncerna Agrokor.

CLXXXII. Istovremeno s otvaranjem postupka izvanredne uprave, primjenom kojeg očigledno nije moguće

ostvariti osnovni cilj Zakona, postojećim dioničarima i dosadašnjoj upravi je oduzeta mogućnost

da sami provedu restrukturiranje poslovanja ili barem kontroliraju restrukturiranje poslovanja

kroz izvanrednu upravu na uspješniji način nego što se to trenutno provodi.

CLXXXIII. Naime, prije donošenja Zakona i prije otvaranja postupka izvanredne uprave dioničari i tadašnja

uprava društva Agrokor je pripremila i započela s implementacijom plana restrukturiranja

poslovanja koncerna. Kao dio plana restrukturiranja uprava društva Agrokor je u dogovoru s

vjerovnicima koji predstavljaju financijske institucije produljila dospijeće obveza do sredine

2018.87

CLXXXIV. Čak i u vrijeme neposredno prije donošenja Zakona, kada su državni dužnosnici počeli s

izravnim uplitanjem u privatnopravne odnose koncerna Agrokor i njegovih poslovnih partnera,

tadašnja uprava je sa svojim vjerovnicima iz skupine financijskih institucija uspjela dogovoriti

stand still aranžman, pri kojemu su ti vjerovnici bili spremni financijski podržati

Internet stranici društva Agrokor http://www.agrokor.hr/hr/vijesti/visoki-sud-u-engleskoj-priznao-hrvatski-postupak-

izvanredne-uprave/, pregledano 28. listopada 2017.

86 Mjesečna izvješća o gospodarskom i financijskom stanju te o provedbi mjera izvanredne uprave u Agrokoru d.d., (i)

za razdoblje od 11. kolovoza do 10. rujna 2017., str. 27. (objavljeno pod poslovnim brojem St-1138/2017-1236), (ii) za

razdoblje od 11. rujna do 10. listopada 2017., str. 51. (objavljeno pod poslovnim brojem St-1138/2017-1323), (iii) za

razdoblje od 11. listopada do 10. studenog 2017. str. 35. (objavljeno pod poslovnim brojem St-1138/2017-1398), sve

objavljeno na službenoj stranici e-oglasne ploče Ministarstva pravosuđa https://e-oglasna.pravosudje.hr/, pregledano

28. studenog 2017.

87 Obavijest o refinanciranju i produljenju kratkoročnih dospijeća kredita u iznosu od ukupno 840.000,00 eura od

10. studenog2016.,objavljenonaslužbenojInternetstranicidruštvaAgrokor http://www.agrokor.hr/hr/vijesti/produljenje-kratkorocnih-dospijeca-u-iznosu-od-840-000-000-eur/,pregledano 28. studenog 2017.

37

nastavak poslovanja koncerna.88

CLXXXV. Međutim, intervencijom donošenja Zakona i otvaranjem postupka izvanredne

uprave svaka daljnja mogućnost dioničara da samostalno provedu postupak restrukturiranja.

5.2. Medijski linč i povreda presumpcije nevinosti

CLXXXVI. Osim gore opisane nepopravljive štete u smislu uništenja vrijednosti koncerna Agrokor, kao

posljedica postupka izvanredne uprave implementiranog Zakonom, grubo su povrijeđena i

osobna prava III-podnositelja.

CLXXXVII. U samom postupku donošenja ovog Zakona, kao i tijekom njegove provedbe, teško je izdvojiti

nekog od visoko pozicioniranih političara u Republici Hrvatskoj, koji nije dao svoje stajalište o

ovom Zakonu, ali i o koncernu Agrokor d.d. i njegovom vlasniku. Ta mišljenja nisu iznesena

samo u kontekstu Zakona, nego i presumirane kaznene odgovornosti, koja je zapravo i glavni

cilj Zakona.

CLXXXVIII. Na taj način je, što je doista u praksi zakonodavstva i sudskih postupaka u Republici Hrvatskoj

nezabilježeno, donošenjem jednog zakona i cijelom atmosferom i političkim obračunima oko

zakona, došlo do povrede presumpcije nedužnosti u odnosu na III-predlagatelja.

CLXXXIX. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci, broj U-III-2095/2010 od 21. veljače 2012., utvrdio da

je podnositelju, višekratnim izjavama najviših dužnosnika Republike Hrvatske objavljenim u

medijima od 17. do 22. lipnja 2007., povrijeđeno jamstvo pretpostavke nedužnosti zajamčeno

člankom 28. Ustava:

"10. Ustavni sud ocjenjuje potrebnim podsjetiti na obrazloženje presude Peša protiv Republike

Hrvatske (zahtjev br. 40523/08, 8. travnja 2010.) u kojoj je Europski sud za ljudska prava (u

daljnjem tekstu: Europski sud) utvrdio da je došlo do povrede prava podnositelja zahtjeva da ga

se smatra nevinim. Stoga je došlo do povrede članka 6. stavka

2. Konvencije. Ustavni sud pri tome napominje da je riječ o kaznenom postupku u istom

predmetu koji je predmet ovog ustavnosudskog postupka, a koji je u javnosti nazvan "afera M.".

Europski sud je u odnosu na povredu pretpostavke nedužnosti u obrazloženju navedene

presude podsjetio na svoju dotadašnju praksu, navodeći:

"(a) Opća načela

138. Sud ponavlja da je predmnijeva nevinosti upisana u stavku 2. članka 6. jedan od

elemenata poštenog kaznenog suđenja koje se traži u stavku 1. (vidi predmete Deweer v.

Belgium, 27. veljače 1980., Series A br. 35., stavak 56. i Allenet de Ribemont v. France, 10.

88

Obavijest o potpisanom stand still aranžmanu s vjerovnicima prenesena je u značajnijim javnim medijima u Republici

Hrvatskoj (primjerice, objavom na Internet stranici HRT-a dana 2. travnja 2017. http://vijesti.hrt.hr/381780/nesluzbeno-

todoric-potpisao-tzv-standstill-aranzman, pregledano 28. studenog 2017.)

38

veljače 1995., Series A br. 308, stavak 35.). U svom relevantnom aspektu članak 6., stavak 2. ima za cilj spriječiti podrivanje poštenog suđenja izjavama koje prejudiciraju, a dane su u

bliskoj vezi s postupkom (vidi predmete Khuzhin and Others v. Russia, br. 13470/02, stavak

93. , 23. listopad 2008. i Matijašević v. Serbia, br. 23037/04, stavak 45., ECHR 2006-X). Njime

se zabranjuje preuranjeno izražavanje od strane samoga suda mišljenja da je osoba 'optužena

za kazneno djelo' kriva prije nego joj je to dokazano prema zakonu (vidi predmet Minelli v.

Switzerland, 25. ožujka 1983., Series A br. 62) ali također obuhvaća i izjave državnih

dužnosnika koje ohrabruju javnost da vjeruje da je osumnjičenik kriv i prejudiciraju ocjenu

činjenica od strane nadležne sudbene vlasti (vidi naprijed citirani predmet Allenet de Ribemont,

stavak 41. i predmete Daktaras v. Lithuania, br. 42095/98, stavke 41.-43., ECHR 2000-X i

Butkevičius v. Lithuania, br. 48297/99, stavak 49., ECHR 2002-II).

139. Sloboda izražavanja, zajamčena člankom 10. Konvencije uključuje slobodu primati i davati

informacije. Stoga članak 6., stavak 2. ne može spriječiti vlasti da informiraju javnost o

kaznenim istragama koje su u tijeku, ali traži da to čine uz svu potrebnu diskreciju i oprez, ako

će biti poštivana predmnijeva nevinosti (vidi naprijed citirani predmet Allenet de Ribemont

stavak 38. i predmet Karakaș and Yeșilirmak v. Turkey, br. 43925/985, stavak

50. , 28. lipnja 2005.).

140. Sud je smatrao da je u demokratskom društvu neizbježno priopćiti informacije kad su

podignute ozbiljne optužbe za zlouporabu položaja i ovlasti (vidi naprijed citirani predmet

Butkevičius, stavak 50.).

141. Treba učiniti temeljno razlikovanje između izjave da je netko tek osumnjičen za počinjenje

kaznenog djela i jasne izjave, dok nema pravomoćne osude, da je pojedinac počinio kazneno

djelo o kojemu je riječ. Sud je dosljedno naglašavao važnost biranja riječi od strane javnih

dužnosnika u njihovim izjavama prije nego je nekoj osobi suđeno i ona utvrđena krivom za neko

određeno kazneno djelo (vidi naprijed citirani predmet Daktaras i predmete Böhmer v.

Germany, br. 37568/97, stavke 54. i 56., 3. listopad 2002. i Nešťák v. Slovakia, br. 65559/01,

stavke 88. i 89., 27. veljače 2007.). Isto je tako naglasio važnost poštivanja predmnijeve

nevinosti tijekom tiskovne konferencije od strane državnih dužnosnika (vidi naprijed citirani

predmet Butkevičius, stavke 50.-52. i predmete Lavents v. Latvia, br. 58442/00, stavak 122., 28.

studeni 2002. i Y.B. and Others v. Turkey, br. 48173/99 i 48319/99, stavke 49. 51., 28. listopada

2004.). Ipak, predstavlja li neka izjava javnog dužnosnika povredu načela predmnijeve nevinosti

mora bit utvrđeno u kontekstu konkretnih okolnosti u kojima je dana pobijana izjava (vidi

predmet Adolf v. Austria, 26. ožujka 1982., stavci 36.-41., Series A br. 49). U svakom slučaju,

izražena mišljenja ne mogu predstavljati izjave od strane javnog dužnosnika o tome da je

podnositelj zahtjeva kriv, što bi ohrabrilo javnost da vjeruje da je on ili ona kriv i prejudiciralo

ocjenu činjenica od

strane nadležne sudbene vlasti (vidi naprijed citirani predmet Butkevičius, stavak 53.). […]"89

CXC. Ustavni sud Republike Hrvatske je zatim ta opća načela primijenio na konkretan slučaj:

89 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2095/2010 od 21. veljače 2012. (Narodne novine br. 25/12).

39

"(b) Primjena tih načela na ovaj predmet

142. Sud uviđa da je podnositelj zahtjeva imao važan položaj u državnoj agenciji koja se bavi

privatizacijom sve imovine u državnom vlasništvu i da su njegove aktivnosti bile od velikog

interesa za opću javnost. U vrijeme navodnog kaznenog djela od najviših se državnih

dužnosnika, uključujući posebice Glavnog državnog odvjetnika i Ravnatelja policije, tražilo da

obavještavaju javnost o navodnom djelu i kaznenom postupku koji je iz njega slijedio. Međutim,

ova dužnost da se obavještava javnost ne može opravdati sve moguće izbore riječi, nego treba

biti obavljena tako da se poštuje pravo osumnjičenika da ih se smatra nevinima.

143. Sud isto tako ima na umu da su izjave o kojima je riječ dane samo jedan dan (u slučaju

Ravnatelja policije i Glavnog državnog odvjetnika) i četiri dana (u drugim slučajevima) nakon

uhićenja podnositelja zahtjeva. Međutim, bilo je osobito važno u ovoj početnoj fazi, čak i prije

nego je pokrenut kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva, da se ne daju nikakvi javni

navodi koji bi se mogli tumačiti kao da, po mišljenju određenih važnih javnih dužnosnika,

potvrđuju njegovu krivnju (vidi, mutatis mutandis, naprijed citirani predmet Butkevičius, stavak

51.).

144. Sud bilježi da su u ovome predmetu pobijane izjave dali Glavni državni odvjetnik,

Ravnatelj policije, Predsjednik Vlade i Predsjednik Republike, u kontekstu neovisnom od samog

kaznenog postupka. Sud će sada nastaviti ispitivati odvojeno svaku od tih izjava koje su dale

dotične osobe.

145. Sud bilježi da je Ravnatelj policije citiran da je rekao 'Da bi popili kavu s vama i pustili vas

u igru, u namještanje poslova za kupnju imovine iz HFP-a bilo je potrebno platiti 50 tisuća eura',

a to je izjava koja je upućivala na već uhićene potpredsjednike HFP-a. Glavni državni odvjetnik

je citiran da je rekao 'osumnjičeni bili nezasitno pohlepni. Samo da bi započeli ikakav razgovor o

poslu, tražili su 50.000 eura'.

146. Sud ne može prihvatiti tvrdnje Vlade da ime podnositelja zahtjeva nije bilo spomenuto i da

u to vrijeme nije bio poznat identitet osumnjičenika. Sud bilježi da je podnositelj zahtjeva bio

uhićen pod sumnjom da je uzimao mito u svojstvu jednoga od potpredsjednika HFP-a dana 16.

lipnja 2007. godine i da su stoga pobijane izjave Ravnatelja policije i Glavnog državnog

odvjetnika, objavljene 18. lipnja 2007. godine u članku koji se ticao navodnih kaznenih aktivnosti

visoko pozicioniranih zaposlenika HFP-a jasno upućivale, inter alia, na podnositelja zahtjeva.

147. Izjave Ravnatelja policije i Glavnog državnog odvjetnika nisu bile ograničene na to da

opišu status postupka koji je bio u tijeku ili 'stanje sumnje' protiv podnositelja zahtjeva, nego su

bile iznošene kao utvrđena činjenica, bez ikakve zadrške glede toga jesu li osumnjičenici

počinili radnju uzimanja mita, radi čega je podnositelj bio uhićen.

148. Glede izjava Predsjednika Vlade, Sud primjećuje da je on ustvrdio da je u HFP-u bilo

organiziranog zločina i iako je priznao da tri potpredsjednika možda nisu sudjelovala u svakom

projektu, on je također implicirao da su bili uključeni u organizirani zločin. Sud primjećuje da je

jasno da se ova izjava također ticala podnositelja zahtjeva, budući je on bio jedan od tri

potpredsjednika HFP-a i pobijane izjave su upućivale na kriminalnu aktivnost u

40

vezi s kojom je podnositelj zahtjeva bio uhićen.

149. Glede pobijane izjave Predsjednika Mesića, Sud primjećuje da je on imenovao HFP kao

središte korupcije i implicirao da su tri tenora bili dio toga. Iako je koristio metaforične izraze

jasno je da je izraz 'tri tenora' upućivao na tri uhićena potpredsjednika HFP-a, od kojih je jedan

bio podnositelj zahtjeva. Sud smatra da izričaj pobijane izjave ide dalje od toga da se samo

kaže da je podnositelj zahtjeva osumnjičen glede optužbi za korupciju. Upotrijebljeni izrazi

označavaju tri potpredsjednika HFP-a, implicirajući da su bili dio korupcije u HFP-u.

150. Sud smatra da su ove izjave od strane javnih dužnosnika predstavljale izjavu o krivnji

podnositelja zahtjeva i prejudicirale ocjenu činjenica od strane nadležne sudbene vlasti. Budući

da su dužnosnici o kojima je riječ bili na visokim položajima, oni su trebali postupati s osobitim

oprezom u svom izboru riječi za opisivanje kaznenog postupka protiv podnositelja zahtjeva koji

je u tijeku. Međutim, s obzirom na sadržaj njihovih izjava, kako je to podcrtano u prednjem

tekstu, Sud nalazi da su njihove izjave sigurno ohrabrile javnost da

vjeruje da je podnositelj zahtjeva kriv prije nego mu je krivnja dokazana u skladu sa

zakonom."90

CXCI. Upravo to se dogodilo u slučaju III-predlagatelja. Potpredsjednica Vlade i ministrica

gospodarstva gospođa Martina Dalić je primjerice izjavila da "[o]va izvješća jasno pokazuju da

je Todorić ne samo odgovoran za sastavljanje izvješća, nego i kriv za sve što se događalo i

Agrokor dovelo na rub stečaja"91. Gospođa Dalić se o govoreći o III-predlagatelju referirala kao

o "bjegunc[u] pred hrvatskim pravosuđem, lice s tjeralice i čovjeka koji se ne odaziva na pozive

hrvatskih institucija."92 Ove izjave su samo neke u nizu medijskog linča koji se provodi nad III-

predlagateljem od donošenja Zakona.

CXCII. Ovakve izjave svih vodećih ljudi u hrvatskoj politici stvaraju u javnosti vrlo čvrstu sliku o krivnji

III-predlagatelja za postupke za koje u ovom trenutku nije jasno niti u čemu se oni točno sastoje,

niti je III-predlagatelju za bilo koji od tih postupaka dokazana krivnja u skladu sa zakonom.

6. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA PRIVREMENOM MJEROM I OBUSTAVOM

PRIMJENE ZAKONA DO DONOŠENJA ODLUKE USTAVNOG SUDA

CXCIII. Iz razloga koji su gore već navedeni proizlazi da je Zakon protivan temeljnim pravima i

slobodama zajamčenim Ustavom, a posljedično i temeljnim načelima trgovačkog, stečajnog i

građanskog prava. Njime je ugrožena pravna sigurnost, kao i pravna predvidljivost u

90 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2095/2010 od 21. veljače 2012. (Narodne novine br. 25/12)

91 Javno obraćanje gospođe Martine Dalić, dostupno na https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/martina-dalic-obraca-se-javnosti-nakon-izvjesca-o-agrokoru---491942.html, pregledano 28. studenog 2017. godine.

92 Javno obraćanje gospođe Martine Dalić, dostupno na https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/dalic-todoric-je-bjegunac-i-lice-s-tjeralice-koje-se-ne-odaziva-pozivima-institucijama---495198.html, pregledano 28. studenog 2017. godine.

41

hrvatskom pravnom sustavu.

CXCIV. Gotovo je izvan potrebe bilo kakvog dokazivanja da predlagatelji, svakim daljnjim trenutkom

kojim je Zakon na snazi trpe posljedice koje su nesagledive. Predlagatelji nisu jedini koji trpe

posljedice od primjene neustavnih odredbi Zakona. Međutim, s gledišta predlagatelja kao

većinskog dioničara društva Agrokor, svako daljnje poduzimanje radnji i donošenje odluka na

temelju neustavnog Zakona je u potpunosti neprihvatljivo.

CXCV. Zbog nesagledivih posljedica daljnje primjene Zakona predlagatelji predlažu Ustavnom sudu

Republike Hrvatske da donese privremenu mjeru kojom će se spriječiti galopirajuće

nepopravljive posljedice provedbe neustavnih odredbi Zakona.

6.1. Pretpostavke obustave primjene Zakona

CXCVI. Ustavni zakon određuje da Ustavni sud Republike Hrvatske može do donošenja konačne odluke

privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi

zakona ili drugog propisa, čija se ustavnost odnosno zakonitost ocjenjuje, ako bi njihovim

izvršenjem mogle nastupiti teško otklonjive posljedice.93

CXCVII. Predlagatelj ističe stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske u postupcima apstraktne ocjene

iz rješenja broj U-I-3101/2014 i dr. od 12. siječnja 2015., u kojem Ustavni sud Republike

Hrvatske navodi:

"767. S obzirom na opisano stanje stvari, a uzimajući u obzir mnogobrojnost i složenost

prigovora koje je u ovom ustavnosudskom postupku dužan ispitati, Ustavni sud u ovom se

predmetu suočio s nužnošću preventivnog djelovanja u provedbi ustavnog nadzora, ali i s

osjetljivim pitanjem opsega odnosno širine preventivne mjere u odnosu na osporeni zakonski

tekst.

767.1. Nužnost brzog preventivnog djelovanja Ustavnog suda u situacijama s kakvima se

susreće kad su u pitanju važni sistemski zakoni proizlazi iz praktičnih iskustava i dosadašnje

ustavnosudske prakse, koja je pokazala da ustavnosudska odluka, ma kako bila pravilna i

potrebna, ne postiže svoj puni učinak i traženu djelotvornost ako se donese prekasno. Učinci

koje je do donošenja te odluke već proizveo osporeni sistemski zakon slabe, a ponekad i

poništavaju opće korisne učinke takvih (zakašnjelih) ustavnosudskih odluka. Zaključeno je da

Ustavni sud u ovom postupku, zbog osjetljivosti te društvene, obiteljske i individualne važnosti

pravnih područja koje osporeni ObiZ/14 uređuje, ne smije na sebe preuzeti teret pravnih i

faktičnih posljedica do kojih bi mogla dovesti njegova buduća odluka (s izvjesnim zakašnjelim

učinkom), bude li se u njoj ocijenilo da su pojedine odredbe ObiZ-a/14 nesuglasne odnosno da

je ObiZ/14 u cjelini nesuglasan s Ustavom.

Pri donošenju ovog zaključka Ustavni sud uvažio je vrijeme koje će mu biti potrebno za pažljivo

i sustavno ispitivanje svakog pojedinačnog prigovora i svih prigovora predlagatelja zajedno. Pri

tome je uzeo u obzir i činjenicu da će u ovom ustavnosudskom postupku biti dužan ispitati i

relevantnu praksu ESLJP-a, ali i relevantnu praksu ustavnih sudova drugih

93

Članak 18. Ustavnog zakona.

42

država Europske unije.

767.2. Ustavni sud ponavlja da kad je riječ o sistemskim zakonima, a osporena je ustavnost

većine njihovih odredaba, prethodno je potrebno odlučiti o opsegu odnosno širini preventivnog

zahvata Ustavnog suda u odnosu na osporeni zakonski tekst.

Članak 45. Ustavnog zakona glasi:

"Članak 45.

Ustavni sud može, do donošenja konačne odluke, privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih

akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona ..., čija se suglasnost s Ustavom ...

ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice."

Iz navedene je odredbe razvidno da Ustavni zakon upućuje na privremeno obustavu izvršenje

pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju "na osnovi zakona ... čija se suglasnost s

Ustavom ... ocjenjuje", a ne samo onih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi jedne ili

više odredaba tog zakona koje su pred Ustavnim sudom osporene.

U odgovoru na pitanje opsega odnosno širine preventivnog zahvata Ustavnog suda u odnosu

na osporeni zakonski tekst u smislu članka 45. Ustavnog zakona treba posegnuti i za člankom

126. stavkom 1. Ustava, koji izrijekom propisuje: "Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će

zakon ako utvrdi da je neustavan".

Sukladno tome, ustavotvorac je Ustavnom sudu dao izričito ovlaštenje da ukida i cijele

zakonske akte utvrdi li da nisu u suglasnosti s Ustavom. To potvrđuje pravilnost zaključka da i

članak 45. Ustavnog zakona dopušta određivanje propisane preventivne mjere za cijeli zakon, a

ne samo za pojedine njegove odredbe.

767.3. Primjenjujući ta opća pravila na konkretan zakon koji se razmatra u ovom

ustavnosudskom postupku, u prilog određivanja sveobuhvatne privremene mjere u smislu

članka 45. Ustavnog zakona u prvom redu govore zahtjevi vladavine prava, a osobito zahtjevi

osiguranja pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka u području obiteljskog prava. Naime,

kod obuhvatnih ocjena ustavnosti sistemskih zakona, kao što je ObiZ/14, teško je pronaći

granicu ili "formulu" kojom bi se neosporeni dijelovi mogli razgraničiti od osporenih dijelova

zakona, a da to ne stvori ozbiljne probleme u upravnoj i sudskoj praksi i, umjesto rješavanja

problema, dovede do još dubljih strukturalnih poremećaja od onih koji prijete ili su već nastali

uslijed primjene samog osporenog zakona.

768. Stoga je Ustavni sud, do donošenja konačne odluke o podnesenim prijedlozima, vodeći

se načelom pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka, a radi sprječavanja mogućih

posljedica koje bi u praksi mogle nastati zbog primjene osporenih odredaba ObiZ-a/14, ocijenio

potrebnim privremeno obustaviti izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje

43

se na temelju tog zakona poduzimaju u praksi."94

CXCVIII. Kao što je gore već navedeno, predlagatelji primjenom Zakona trpe nesagledive posljedice u

rapidnom uništenju vrijednosti imovine društva Agrokor d.d. svakim sljedećim danom

provođenja izvanredne uprave.

CXCIX. Istovremeno, u odnosu na Zakon također je vrlo "teško pronaći granicu ili "formulu" kojom bi se

neosporeni dijelovi mogli razgraničiti od osporenih dijelova zakona, a da to ne stvori ozbiljne

probleme u upravnoj i sudskoj praksi". Ovako ozbiljan zahvat u osnovna prava i slobode

zahtjeva dubinsko preispitivanje cjelokupnog Zakona pri kojem je teško izdvojiti samo određeni

dio Zakona koji bi bio predmetom ocjene Ustavnog suda.

CC. Stoga predlagatelji predlažu Ustavnom sudu Republike Hrvatske da donese odluku o

privremenoj obustavi izvršenja svih pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi

Zakona do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ovom prijedlogu.

7.ZAKLJUČNO

CCI. Člankom 5. Ustava određeno je da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s

Ustavom.

CCII. Nesporno je da Zakon nije niti u skladu s Ustavom niti s međunarodnim ugovorima niti s

europskim standardima stabilnog i jasnog zakonodavstva.

CCIII. Slijedom navedenog, predlagatelji Ustavnom sudu Republike Hrvatske predlažu da:

I. temeljem ovog prijedloga, sukladno ovlasti sadržanoj u odredbi članka 38. Ustavnog

zakona, pokrene postupak za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom i Konvencijom,

II. sukladno ovlasti sadržanoj u odredbi članka 45. Ustavnog zakona privremeno obustavi

izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi Zakona, i to u

vremenskom periodu do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o

nesuglasnosti Zakona s Ustavom i Konvencijom, te da

III. ukine Zakon nakon što provede postupak i utvrdi da Zakon nije suglasan s Ustavom i

Konvencijom, uzimajući u obzir sve okolnosti bitne za zaštitu ustavnosti i ustavnog

poretka Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 55. Ustavnog zakona.

94 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-3101/2014 i dr. od 12. siječnja 2015. (Narodne novine br. 5/15.

44

Ivica Todorić, Adria Group B.V. i Adria Group Holding B.V.

po punomoćniku

Dalibor Valinčić, odvjetnik

45

Popis priloga:

Prilog 1. Punomoć

Prilog 2. Zakon

Prilog 3. Ustav

Prilog 4. Konvencija

Prilog 5. Ustavni zakon

Prilog 6. Prijedlog Zakona, s konačnim prijedlogom Zakona br. P.Z. 116

Prilog 7. Uredba 2015/848 od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti

Prilog 8. Izvješće Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora na prijedlog Zakona

Prilog 9. Izvješće Odbora za zakonodavstvo Hrvatskog sabora na prijedlog Zakona

Prilog 10. Izvješće Odbora za gospodarstvo Hrvatskog sabora na prijedlog Zakona

Prilog 11. Rješenje br. St-1138-17-3 od 10. travnja 2017.

Prilog 12. Rješenje br. St-1138/17-52 od 21. travnja 2017.

Prilog 13. Rješenje br. St-1138/17-502 od 5. srpnja 2017.

Prilog 14. Rješenje br. St-1138/17-607 od 13. srpnja 2017.

Prilog 15. Jasnica Garašić, Izvanredna uprava države nad povezanim društvima

Prilog 16. Odluka Ustavnog suda RH br. U-I-1988/2011 od 19. lipnja 2012.

Prilog 17. Odluka Ustavnog suda RH br. U-I-722/2009 od 6. travnja 2011.

Prilog 18. Odluka Ustavnog suda RH br. U-I-2881/2014 i dr. od 1. lipnja 2016.

Prilog 19. Zakon o odvjetništvu i Pravilnik o utvrđivanju lista stečajnih upravitelja

Prilog 20. Stečajni zakon

Prilog 21. Mjesečno izvješće za razdoblje od 11. kolovoza do 10. rujna 2017.

Prilog 22. Mjesečno izvješće za razdoblje od 11. rujna do 10. listopada 2017.

Prilog 23. Mjesečno izvješće za razdoblje od 11. listopada do 10. studenog 2017.

Prilog 24. Ugovor o najstarijem (eng. super-priority) kreditu od 8. lipnja 2017.

Prilog 25. Obavijest Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 11. listopada 2017.

Prilog 26. Intervju guvernera Hrvatske narodne banke od 19. listopada 2017.

Prilog 27. Fonogram rasprave o Konačnom prijedlogu Zakona od 5. travnja 2017.

46

Prilog 28. Popis grupacija s više od 5000 zaposlenih u 2015. od 8. travnja 2017.

Prilog 29. Odluka Ustavnog suda RH U-I-949/1995 i dr. od 23. studenoga 2005.

Prilog 30. Intervju sa sucem Mislavom Kolakušićem od 31. listopada 2017.

Prilog 31. Odluka Ustavnog suda RH br. U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009.

Prilog 32. Presuda ESLJP-a Sunday Times c/a Ujedinjeno Kraljevstvo br. 6538/74

Prilog 33. Presuda ESLJP-a Handyside c/a Ujedinjeno Kraljevstvo br. 5493/72

Prilog 34. Izjava izvanrednog povjerenika g. Ante Ramljaka od 11. svibnja 2017.

Prilog 35. Obavijest o priznanju postupka izvanredne uprave od 9. studenog 2017.

Prilog 36. Obavijest o refinanciranju i produljenju dospijeća od 10. studenog 2016.

Prilog 37. Obavijest o potpisanom stand still aranžmanu od 2. travnja 2017.

Prilog 38. Odluka Ustavnog suda RH br. U-III-2095/2010 od 21. veljače 2012.

Prilog 39. Odluka Ustavnog suda RH br. U-I-3101/2014 i dr. od 12. siječnja 2015.

Prilog 40. Javno obraćanje ministrice Martine Dalić od 9. listopada 2017.

Prilog 41. Javno obraćanje ministrice Martine Dalić od 6. studenoga 2017.

47

Documents

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE - N1 HRhr.n1info.com/Binary/161/Todoric-podnio-prijedlog... · Republike Hrvatske i/ili dominantnom gospodarskom pozicijom na dijelu teritorija Republike