USUSTAVLJIVANJE UPORABE VELIKOGA I MALOGA … · Ključne riječi: veliko i malo početno slovo, hrvatsko religijsko nazivlje, Religijski pravopis. SYSTEMATIZATION OF THE USE OF CAPITAL

©USUSTAVLJIVANJE UPORABE VELIKOGA I MALOGA POČETNOG SLOVA U HRVATSKOME

RELIGIJSKOM NAZIVLJU

Kristian LEWIS (Zagreb, Hrvatska)

U radu se raspravlja o problemu uporabe velikoga i maloga početnog slova u hrvatskome religijskom nazivlju. Iz korpusa za Religijski pravopis, koji se izrađuje u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, izdvojene su četiri skupine naziva te su pokazane nesustavnosti njihova zapisivanja i dani prijedlozi za rješenje zamijećenih problema. Ključne riječi: veliko i malo početno slovo, hrvatsko religijsko nazivlje, Religijski pravopis.

SYSTEMATIZATION OF THE USE OF CAPITAL AND SMALL LETTERS IN THE CROATIAN

RELIGIOUS TERMINOLOGY

Kristian LEWIS (Zagreb, Croatia)

The paper is focused on the problem of usage of capital and small letters in the Croatian religious terminology. The Institute of Croatian Language and Linguistics is developing a corpus of religious terms. In this corpus four groups of terms, which have orthographic problems, have been identified. The suggestions for solving the problems of usage of capital and small letters have been presented. Key words: capital and small letters, orthography of religious terms, Croatian religious terminology.

© Kristian LEWIS, 2018

Вісник Термінологічної комісії при МКС, 2018, 2. Вестник Терминологической комисси при МКС, 2018, 2.

Bulletin of the Terminology Commission under ICSS, 2018, 2.

134

©USUSTAVLJIVANJE UPORABE VELIKOGA I MALOGA POČETNOG SLOVA U HRVATSKOME

RELIGIJSKOM NAZIVLJU

Kristian LEWIS (Zagreb, Hrvatska)

U radu se raspravlja o problemu uporabe velikoga i maloga početnog slova u hrvatskome religijskom nazivlju. Iz korpusa za Religijski pravopis, koji se izrađuje u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, izdvojene su četiri skupine naziva te su pokazane nesustavnosti njihova zapisivanja i dani prijedlozi za rješenje zamijećenih problema. Ključne riječi: veliko i malo početno slovo, hrvatsko religijsko nazivlje, Religijski pravopis.

SYSTEMATIZATION OF THE USE OF CAPITAL AND SMALL LETTERS IN THE CROATIAN

RELIGIOUS TERMINOLOGY

Kristian LEWIS (Zagreb, Croatia)

The paper is focused on the problem of usage of capital and small letters in the Croatian religious terminology. The Institute of Croatian Language and Linguistics is developing a corpus of religious terms. In this corpus four groups of terms, which have orthographic problems, have been identified. The suggestions for solving the problems of usage of capital and small letters have been presented. Key words: capital and small letters, orthography of religious terms, Croatian religious terminology.

© Kristian LEWIS, 2018

Uvod Zadaća je svakoga jezičnog normativnog priručnika da dade

jednoznačnu, jasnu i nedvosmislenu uputu korisniku kako razriješiti koji jezični problem. Uostalom, od takvih priručnika korisnik to očekuje, a odgovori poput “može i ovako i onako” nisu mu prihvatljivi. Iako posljednjih godina u Hrvatskoj traju rasprave između tzv. deskriptivista i preskriptivista1 o tome je li preskriptivizam poguban za jezik ili pridonosi uređenosti jednoga njegova segmenta koji nije organski (dakle, standardnoga jezika), ne može se ipak ustvrditi da zanimanje za normativne priručnike i rješenja koja se u njima nalaze jenja. Dapače, iskustvo pisanja Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje pokazuje upravo suprotno2. Naime, tijekom izradbe Hrvatskoga pravopisa autori i urednici našli su se pred mnogobrojnim izazovima na koje je trebalo odgovoriti. Do njegova su objavljivanja 2013. godine postojale barem dvije hrvatske pravopisne norme, a autorski je tim želio da se napiše drukčiji pravopis, onaj koji će biti jedinstven, općeprihvaćen i utemeljen na znanstvenim istraživanjima. Kako bi se taj cilj postigao, provedena su mnoga istraživanja koja su obuhvatila proučavanje hrvatske pravopisne tradicije i dotadašnjih pravopisnih rješenja, pravopisne navike suvremenih govornika hrvatskoga jezika te korpusna istraživanja potvrđenosti pojedinih rješenja u javnome diskursu. To znači da su rješenja donesena u Hrvatskome pravopisu IHJJ-a u prvome redu rezultat istraživačkoga rada, suradničkih rasprava i provjere potvrđenosti u uporabi. Svojevrsni je nadzorni okvir predloženih rješenja bila javna rasprava u kojoj je zainteresirana stručna i opća javnost iznijela oko četiristo prijedloga. Konačni je pravopisni tekst i recenziran, a recenzije su, skupa s pravopisnim pravilima i rječnikom, objavljene na stranici pravopis.hr 27. lipnja 2013. Tiskano izdanje Hrvatskoga pravopisa objavljeno je u prosincu iste godine. Dakle, u lipnju 2018. Hrvatski pravopis IHJJ-a proslavio je petu godinu postojanja.

No, već pri pisanju Hrvatskoga pravopisa pokazalo se da će znatan dio poglavlja o velikome i malome početnom slovu biti posvećen pisanju vjerskih naziva. Opća pitanja koja je u vezi s vjerskim nazivima trebalo riješiti u općemu pravopisu riješena su tada. Međutim, kako bi se podrobnije riješile mnogobrojne dvostrukosti i višestrukosti zapisivanja religijskoga nazivlja, razmotrili vjerski aspekti propisivanja velikoga i maloga početnog

1 Za detaljniji uvid u naznačenu problematiku v. (Mihaljević 2017). 2 Prije objave završne inačice Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a pravopisni je tekst upućen u javnu

raspravu, koja je trajala od 15. travnja do 15. svibnja 2013., a prilozi pristigli tijekom rasprave u cijelosti su dostupni na stranici http://pravopis.hr/rasprava/.

Usustavljivanje uporabe velikoga i maloga početnog slova ...Systematization of use of capital and small letters in the Сroatian...

Вісник Термінологічної комісії при МКС, 2018, 2. Вестник Терминологической комисси при МКС, 2018, 2. Bulletin of the Terminology Commission under ICSS, 2018, 2.

135

slova, ali i drugih pravopisnih pitanja, 2014. godine pokrenut je interni institutski projekt Religijski pravopis. Svrha je toga projekta proširiti pravopisna pravila u skladu s potrebama struke. Izrađen je popis građe u kojoj će se provjeriti dotadašnja pravopisna praksa i utvrditi problemi. Nadalje, ustrojen je korpus natuknica za pravopisni rječnik koji se sastoji od općih rječnika (npr. Školski rječnik hrvatskoga jezika), posebnih rječnika (npr. Klaićev Novi rječnik stranih riječi) te religijskih rječnika i priručnika (Opći religijski leksikon Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, Hrvatska kršćanska terminologija Jeronima Šetke, Hrvatsko kršćansko nazivlje Mile Mamića...), vjerskih časopisa, udžbenika vjeronauka i tekstova različitih vjerskih zajednica odnosno tekstova koji se odnose na različite vjere. Na stranici projekta Religijski pravopis dosad je objavljeno i nekoliko radova o pravopisnome usustavljivanju religijskoga nazivlja3, a dostupni su i materijali u formatu PDF s predavanja i radionice održanih u svibnju 2018. na Katehetskoj proljetnoj školi4.

Korpus naziva i analiza problema

Budući da je korpus natuknica za pravopisni rječnik Religijskoga

pravopisa u većoj mjeri dovršen, u ovome radu pokušat ćemo ponuditi rješenja onih problema koje smo uočili pri nastojanjima usustavljivanja uporabe velikoga i maloga početnog slova u religijskim nazivima, a dosad ih nismo riješili. S obzirom na područja u kojima su uočeni problemi, nazive o kojima ćemo raspravljati podijelili smo na sljedeći način:

1) nazivi koji se odnose na različite događaje u tzv. općoj uporabi, to jest kad nisu ni dijelom imena blagdana ni imena crkve poput BEZGR(J)EŠNO ZAČEĆE, POSLJEDNJA VEČERA, POSLJEDNJI SUD / SUDNJI DAN, USKRSNUĆE i UZNESENJE5;

2) nazivi koji se odnose na različite predmete i pojmove iz religijske terminologije poput KOVČEG SAVEZA / KOVČEG ZAVJETNI i HOSTIJA / SVETA HOSTIJA;

3) višerječno perifrazno ime MARIJA POMOĆNICA (KRŠĆANA); 4) ustaljene sveze poput KRV KRISTOVA i KLANJATELJICE KRVI

KRISTOVE, TIJELO KRISTOVO i SESTRE NAŠE GOSPE.

3 Usp. (Hudeček 2018, Sučević Međeral 2018, Lewis i Čubrić 2017, Hudeček i Mihaljević

2017). U tim su radovima ponuđena rješenja za pojedine probleme povezane s pisanjem velikoga i maloga početnog slova i različitim značenjima tako pisanih naziva, ali i širi aspekt pravopisnih problema u vezi s islamskim, judaističkim i dharmičkim nazivima i imenima.

4 Sve pojedinosti o projektu Religijski pravopis dostupne su na stranici http://ihjj.hr/projekt/religijski-pravopis/23/.

5 Svi su razmatrani nazivi pisani velikim tiskanim slovima jer razlike u uporabi velikoga i maloga početnog slova prouzročuju i razliku u značenju.

Lewis К. (Republika Hrvatska) Lewis К. (Croatia)



136

slova, ali i drugih pravopisnih pitanja, 2014. godine pokrenut je interni institutski projekt Religijski pravopis. Svrha je toga projekta proširiti pravopisna pravila u skladu s potrebama struke. Izrađen je popis građe u kojoj će se provjeriti dotadašnja pravopisna praksa i utvrditi problemi. Nadalje, ustrojen je korpus natuknica za pravopisni rječnik koji se sastoji od općih rječnika (npr. Školski rječnik hrvatskoga jezika), posebnih rječnika (npr. Klaićev Novi rječnik stranih riječi) te religijskih rječnika i priručnika (Opći religijski leksikon Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, Hrvatska kršćanska terminologija Jeronima Šetke, Hrvatsko kršćansko nazivlje Mile Mamića...), vjerskih časopisa, udžbenika vjeronauka i tekstova različitih vjerskih zajednica odnosno tekstova koji se odnose na različite vjere. Na stranici projekta Religijski pravopis dosad je objavljeno i nekoliko radova o pravopisnome usustavljivanju religijskoga nazivlja3, a dostupni su i materijali u formatu PDF s predavanja i radionice održanih u svibnju 2018. na Katehetskoj proljetnoj školi4.

Korpus naziva i analiza problema

Budući da je korpus natuknica za pravopisni rječnik Religijskoga

pravopisa u većoj mjeri dovršen, u ovome radu pokušat ćemo ponuditi rješenja onih problema koje smo uočili pri nastojanjima usustavljivanja uporabe velikoga i maloga početnog slova u religijskim nazivima, a dosad ih nismo riješili. S obzirom na područja u kojima su uočeni problemi, nazive o kojima ćemo raspravljati podijelili smo na sljedeći način:

1) nazivi koji se odnose na različite događaje u tzv. općoj uporabi, to jest kad nisu ni dijelom imena blagdana ni imena crkve poput BEZGR(J)EŠNO ZAČEĆE, POSLJEDNJA VEČERA, POSLJEDNJI SUD / SUDNJI DAN, USKRSNUĆE i UZNESENJE5;

2) nazivi koji se odnose na različite predmete i pojmove iz religijske terminologije poput KOVČEG SAVEZA / KOVČEG ZAVJETNI i HOSTIJA / SVETA HOSTIJA;

3) višerječno perifrazno ime MARIJA POMOĆNICA (KRŠĆANA); 4) ustaljene sveze poput KRV KRISTOVA i KLANJATELJICE KRVI

KRISTOVE, TIJELO KRISTOVO i SESTRE NAŠE GOSPE.

3 Usp. (Hudeček 2018, Sučević Međeral 2018, Lewis i Čubrić 2017, Hudeček i Mihaljević

2017). U tim su radovima ponuđena rješenja za pojedine probleme povezane s pisanjem velikoga i maloga početnog slova i različitim značenjima tako pisanih naziva, ali i širi aspekt pravopisnih problema u vezi s islamskim, judaističkim i dharmičkim nazivima i imenima.

4 Sve pojedinosti o projektu Religijski pravopis dostupne su na stranici http://ihjj.hr/projekt/religijski-pravopis/23/.

5 Svi su razmatrani nazivi pisani velikim tiskanim slovima jer razlike u uporabi velikoga i maloga početnog slova prouzročuju i razliku u značenju.

Potpun popis literature i izvora kojima smo se koristili za provjeru uporabe velikoga i maloga početnog slova navedeni su na kraju rada, a ovdje donosimo tumač upotrijebljenih kratica. Tumač je ustrojen prema kronološkome načelu, a tako se navode i potvrde u analizi jer je važno da se uoče promjene u načinu zapisivanja pojedinoga naziva ili imena u proteklih osamdeset godina, tj. od 1937. do danas.

tumač kratica

Gudek, D. (1937) = Biblijska povijest Šetka, J. (19762) = Šetka Kresina, A. (1989) = Biblijski priručnik Tomašević, N. (1998) = Kronika kršćanstva Rebić, A. (2002) = ORL Mamić, M. (2004) = Mamić Cijelu ljudsku obitelj Tebi, Majko zavještamo (2005) = Cijelu ljudsku obitelj Razum, R. i dr. (2008) = Pozvani na slobodu Sente, A. ml. (2014) = Sveta Barbara

1. U skupini religijskih naziva koji se odnose na različite događaje kad

nisu ni blagdan ni ime crkve (tzv. opća uporaba) analizirat ćemo sljedeće nazive: BEZGR(J)EŠNO ZAČEĆE, POSLJEDNJA VEČERA, POSLJEDNJI SUD / SUDNJI DAN, USKRSNUĆE i UZNESENJE.

1.1. BEZGR(J)EŠNO ZAČEĆE U Hrvatskome pravopisu IHJJ-a nalazimo sljedeća pravila o pisanju

sveze BEZGR(J)EŠNO ZAČEĆE: "Velikim se početnim slovom pišu jednorječna imena te prva riječ i riječ koja je i sama ime ili posvojni pridjev izveden od imena u višerječnim imenima: (…) b) bogomolja bez riječi crkva, kapelica, katedrala, bazilika, prvostolnica: Bezgrešno/Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije (…)" (Jozić 2013, 28).

Na navedenome se mjestu donosi i sljedeća napomena: "Nazivi bogomolja, mjesta u kojima se obavlja bogoslužje, koji sadržavaju riječ crkva, kapelica, katedrala, bazilika, prvostolnica, hram, sinagoga, džamija pišu se malim početnim slovom osim riječi koje su i same ime ili posvojni pridjev izveden od imena: crkva bezgrešnoga/bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (…)" (Jozić, ibid.).

U tablici o razlikama u pisanju velikoga i maloga početnog slova navodi se taj primjer: Bezgrešno/Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije (ime bogomolje) // bezgrešno/bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije (katolička dogma) (Jozić 2013, 41).



137

Svezu BEZGR(J)EŠNO ZAČEĆE nalazimo zapisanu na sljedeće načine: bezgrešno Začeće, Bezgrešno Začeće, Bezgrešno začeće i bezgrešno začeće. U korpusu nalazimo sljedeće potvrde zapisa toga naziva:

- Pio IX proglasio je g. 1854, članak vjere o bezgrešnom Z a č e ć u B. D. M., a na vatikanskom saboru 1870 članak vjere o papinskoj nepogrešivosti (Biblijska povijest 1937, 205).

- Bezgrešna ž naziv za Majku Božju, na kojoj nema nikakve ljage grijeha, i svetkovinu njezina bezgrešnog Začeća 8. prosinca (Šetka 1976, 41, s. v.).

- Družba sestara Bezgrešnog Začeća III. Reda sv. Frana – redovnička zajednica, koja na Dančama u Dubrovniku postoji od starine, a reorganizirana je g. 1925. (Šetka 1976, 72, s. vv.).

- Začeće gl. im. od začeti. U svezi: Bezgrešno, Neoskvrnjeno z. – tjelesno začeće Majke Božje koje nije okaljano istočnim grijehom (Šetka 1976, 341, s. v.).

- bezgrješno začeće Marijino (lat. Immaculata Conceptio Beatae Mariae Virginis). 1. U Katoličkoj crkvi, dogma po kojoj je Marija, Isusova majka, očuvana od ljage istočnog grijeha već u trenutku samog začeća, na temelju Božjeg izabranja da bude majkom Božje Riječi. Papa Pio IX. proglasio je 1854. (bulom Ineffabilis Deus) bezgrješno začeće Marijino dogmom. 2. Svetkovina (Bezgrješno začeće Marijino); slavi se u istočnoj Crkvi u VI. st., a u zapadnoj je uvedena tijekom XII. st. Svetkovina: 8. XII. (ORL 2002, 96, s. vv.).

- Družba sestara ſranjevki Bezgrješnog začeća, ženska redovnička kongregacija osnovana u Dubrovniku početkom XVIII. st. pod nazivom Dumne trećoredice sv. Franje. Od 1923. djeluju pod imenom Družba sestara Bezgrešnog začeća III. reda sv. Franje; iste godine priznata je kao redovnička zajednica i pripojena je Franjevačkom redu (ORL 2002, 209, s. vv.).

- kršćanstvo (…) Osim toga katolicizam je nakon raskola (1054) definirao još neke dogme (učenje o čistilištu, bezgrješno začeće, papinska nezabludivost, Marijino uznesenje na nebo), kojima se razlikuje od pravoslavlja (ORL 2002, 487, s. v.).

- Ubi primum (lat.: Gdje prvo), enciklika Pija IX. o Marijinu bezgrješnom začeću (1849). Sama dogma proglašena je bulom Ineffabilis Deus (1854). (ORL 2002, 979, s. vv.).

- Ovaj je prilog emitiran u radijskoj emisiji na blagdan Bezgrešnog začeća. (Mamić 2004, 16).

- I u Litanijama blažene Djevice Marije nalazi se zaziv: Majko neoskvrnjena, a današnji blagdan, 8. prosinca, pored običnijeg naziva Bezgr(j)ešno začeće blažene Djevice Marije naziva se još i Neoskvrnjeno začeće (Mamić 2004, 18).

- Slavlje u čast Bezgrješnog Začeća BDM, u Rimu je tradicionalno povezano s posjetom pape Španjolskom trgu. (Cijelu ljudsku obitelj 2005, 115).

- U današnjoj liturgiji Crkva se prisjeća ovih riječi, proslavljajući otajstvo Bezgrješnog Začeća Marijinog (Cijelu ljudsku obitelj 2005, 119).




138

Svezu BEZGR(J)EŠNO ZAČEĆE nalazimo zapisanu na sljedeće načine: bezgrešno Začeće, Bezgrešno Začeće, Bezgrešno začeće i bezgrešno začeće. U korpusu nalazimo sljedeće potvrde zapisa toga naziva:

- Pio IX proglasio je g. 1854, članak vjere o bezgrešnom Z a č e ć u B. D. M., a na vatikanskom saboru 1870 članak vjere o papinskoj nepogrešivosti (Biblijska povijest 1937, 205).

- Bezgrešna ž naziv za Majku Božju, na kojoj nema nikakve ljage grijeha, i svetkovinu njezina bezgrešnog Začeća 8. prosinca (Šetka 1976, 41, s. v.).

- Družba sestara Bezgrešnog Začeća III. Reda sv. Frana – redovnička zajednica, koja na Dančama u Dubrovniku postoji od starine, a reorganizirana je g. 1925. (Šetka 1976, 72, s. vv.).

- Začeće gl. im. od začeti. U svezi: Bezgrešno, Neoskvrnjeno z. – tjelesno začeće Majke Božje koje nije okaljano istočnim grijehom (Šetka 1976, 341, s. v.).

- bezgrješno začeće Marijino (lat. Immaculata Conceptio Beatae Mariae Virginis). 1. U Katoličkoj crkvi, dogma po kojoj je Marija, Isusova majka, očuvana od ljage istočnog grijeha već u trenutku samog začeća, na temelju Božjeg izabranja da bude majkom Božje Riječi. Papa Pio IX. proglasio je 1854. (bulom Ineffabilis Deus) bezgrješno začeće Marijino dogmom. 2. Svetkovina (Bezgrješno začeće Marijino); slavi se u istočnoj Crkvi u VI. st., a u zapadnoj je uvedena tijekom XII. st. Svetkovina: 8. XII. (ORL 2002, 96, s. vv.).

- Družba sestara ſranjevki Bezgrješnog začeća, ženska redovnička kongregacija osnovana u Dubrovniku početkom XVIII. st. pod nazivom Dumne trećoredice sv. Franje. Od 1923. djeluju pod imenom Družba sestara Bezgrešnog začeća III. reda sv. Franje; iste godine priznata je kao redovnička zajednica i pripojena je Franjevačkom redu (ORL 2002, 209, s. vv.).

- kršćanstvo (…) Osim toga katolicizam je nakon raskola (1054) definirao još neke dogme (učenje o čistilištu, bezgrješno začeće, papinska nezabludivost, Marijino uznesenje na nebo), kojima se razlikuje od pravoslavlja (ORL 2002, 487, s. v.).

- Ubi primum (lat.: Gdje prvo), enciklika Pija IX. o Marijinu bezgrješnom začeću (1849). Sama dogma proglašena je bulom Ineffabilis Deus (1854). (ORL 2002, 979, s. vv.).

- Ovaj je prilog emitiran u radijskoj emisiji na blagdan Bezgrešnog začeća. (Mamić 2004, 16).

- I u Litanijama blažene Djevice Marije nalazi se zaziv: Majko neoskvrnjena, a današnji blagdan, 8. prosinca, pored običnijeg naziva Bezgr(j)ešno začeće blažene Djevice Marije naziva se još i Neoskvrnjeno začeće (Mamić 2004, 18).

- Slavlje u čast Bezgrješnog Začeća BDM, u Rimu je tradicionalno povezano s posjetom pape Španjolskom trgu. (Cijelu ljudsku obitelj 2005, 115).

- U današnjoj liturgiji Crkva se prisjeća ovih riječi, proslavljajući otajstvo Bezgrješnog Začeća Marijinog (Cijelu ljudsku obitelj 2005, 119).

S obzirom na izneseno i u skladu s dosadašnjom pravopisnom praksom pravilno je zaključiti da, kad je riječ o katoličkoj dogmi, razmatrani naziv treba pisati malim početnim slovom, dakle, bezgr(j)ešno začeće, a kad je riječ o svetkovini ili imenu bogomolje bez riječi crkva, razmatrani naziv treba pisati velikim početnim slovom – Bezgr(j)ešno začeće.

1.2. POSLJEDNJA VEČERA Iako u suvremenim pravopisima hrvatskoga jezika ne nalazimo

potvrde o tome kako jezikoslovci predlažu da se zapisuje pojam POSLJEDNJA VEČERA, on se u religijskome nazivlju uglavnom pojavljuje u liku Posljednja večera, a prilično rijetko kao posljednja večera. Sam se naziv odnosi na oproštajnu večeru koju je Isus blagovao s učenicima uoči svoje smrti. Za svezu POSLJEDNJA VEČERA u korpusu nalazimo sljedeće potvrde:

- Misa ž glavna kršćanska služba Božja u kojoj se obnavlja spomen na Posljednju večeru i uprisutnjuje Kristova muka na Kalvariji (Šetka 1976, 159, s. v.).

- pasha (…) Isusova posljednja večera postala je za kršćane pasha novog Saveza (ORL 2002, 693, s. v.).

- Posljednja večera (lat. coena Domini), u NZ, oproštajna večera koju je Isus blagovao sa svojim učenicima uoči svoje muke u Jeruzalemu (Mk 14, 12-31) (…) Prema evanđeljima (Matej, Marko, Luka) i Prvoj poslanici Korinćanima (1 Kor 11, 23-25) Isus je na Posljednjoj večeri ustanovio euharistiju (ORL 2002, 736, s. vv.).

- večera Gospodnja (lat. coena Domini). 1. Najstariji naziv okupljanja prvih kršćana za slavljenje uspomene na Isusovu Posljednju večeru s učenicima (ORL 2002, 999, s. vv.).

- To što je Isus govorio o svome tijelu i krvi, zbilo se na posljednjoj večeri. On tada kruh pretvara u svoje tijelo i vino u svoju krv, te daje svojim učenicima da jedu i piju (Mamić 2004, 45).

- To što je Isus ustanovio na posljednjoj večeri na Veliki četvrtak – da nam pod prilikama kruha i vina daje svoje tijelo i krv za duhovnu hranu – Crkva je željela posebnim blagdanom proslaviti (Mamić, ibid.).

- Tajna Božjega služenja – Posljednja večera (Pozvani na slobodu 2008, 32; naslov). Suvremeni hrvatski pravopisi o problemu zapisa naziva posljednja

večera ne donose nikakva stajališta. S jedne strane na taj bi se naziv moglo primijeniti pravilo da se događaji koji nisu jasno vremenski određeni pišu malim početnim slovom (Jozić 2013, 37-38) poput hrvatski narodni preporod, hladni rat, industrijska revolucija. U prilog uporabi maloga slova govori i pravilo da se malim početnim slovom pišu i nazivi vjerskih razdoblja, dijelova crkvene godine, obreda i običaja koji nisu blagdani te općih vjerskih simbola i pojmova (Jozić 2013, 39) poput križni put, prva



139

pričest, sveta voda, sveto krštenje. S druge strane u religijskoj literaturi prevladava zapis toga pojma velikim početnim slovom, no za to nema pravopisnoga razloga. Stoga bi u većini konteksta trebalo pisati posljednja večera, osim u slučajevima ako se taj naziv ne upotrebljava kao ime kakvoga umjetničkoga djela, primjerice: Najpoznatiji prikaz Kristove posljednje večere s učenicima slika je Leonarda da Vincija Posljednja večera.

1.3. POSLJEDNJI SUD Kao i prethodni naziv i naziv POSLJEDNJI SUD piše se na dva

načina – posljednji sud i Posljednji sud. Međutim, kad se razmotri čestotnost uporabe velikoga i maloga početnog slova, češći je zapis koji počinje malim početnim slovom. To je, dakako, suprotno od čestotnosti prethodno analiziranoga naziva posljednja/Posljednja večera pa doista nema razloga da se u pisanju ovih dvaju naziva postupa različito. Da bismo prethodnu tvrdnju potkrijepili, navodimo korpusne potvrde:

- Dan m – (u stsl. i kod nas u starije doba: d’n’) (...). Vrlo često u svezi: d. Gospodnji – spomendan na Isusovo uskrsnuće, dan sastajanja, nedjelja; Badnji d. – dan uoči Božića; (…) sudnji d. – dan posljednjeg suda na svršetku svijeta (Šetka 1976, 61, s. v.).

- posljednji sud, svečan sud kojim će Bog na koncu vremena pred čitavim čovječanstvom presuditi o konačnoj sudbini svakog čovjeka; opći sud. Naziva se i sudnji dan ili strašni sud (ORL 2002, 736, s. vv.).

- sudnji dan posljednji sud (ORL 2002, 905, s. vv.). - U Matejevu evanđelju pročitaj tekst o Posljednjem sudu u kojem nam Isus

govori kako će se ljudima suditi po spremnosti koju su iskazali prema njemu u liku nevoljnih, napuštenih i potlačenih (Mt 25, 31-46) (Pozvani na slobodu 2008, 33). Budući da u konkretnome slučaju korpusne potvrde prednost daju

uporabi maloga početnog slova, zaključna bi preporuka ponovno bila da se u općoj uporabi naziv zapisuje u liku posljednji sud. Da je tomu zapisu sklona i pravopisna norma, potvrdu nalazimo u Hrvatskome pravopisu IHJJ-a, u kojemu se i u pravilima (Jozić 2013: 39) i u pravopisnome rječniku (Jozić 2013, 367 i 428) propisuje samo posljednji sud, tj. sudnji dan. Ne treba ipak smetnuti s uma da uporaba velikoga početnog slova može biti pravilna u primjerima poput sljedećega: Najpoznatiji prikaz posljednjega suda Michelangelova je freska Posljednji sud u Sikstinskoj kapeli.

1.4. USKRSNUĆE (Gospodinovo, Isusovo, Kristovo) Religijski naziv USKRSNUĆE pretežno nalazimo zapisan malim

početnim slovom (uskrsnuće), no upozorit ćemo i na primjere u kojima uporaba velikoga početnog slova (Uskrsnuće) nije pogrešna. Od korpusnih smo potvrda pronašli sljedeće:




140

pričest, sveta voda, sveto krštenje. S druge strane u religijskoj literaturi prevladava zapis toga pojma velikim početnim slovom, no za to nema pravopisnoga razloga. Stoga bi u većini konteksta trebalo pisati posljednja večera, osim u slučajevima ako se taj naziv ne upotrebljava kao ime kakvoga umjetničkoga djela, primjerice: Najpoznatiji prikaz Kristove posljednje večere s učenicima slika je Leonarda da Vincija Posljednja večera.

1.3. POSLJEDNJI SUD Kao i prethodni naziv i naziv POSLJEDNJI SUD piše se na dva

načina – posljednji sud i Posljednji sud. Međutim, kad se razmotri čestotnost uporabe velikoga i maloga početnog slova, češći je zapis koji počinje malim početnim slovom. To je, dakako, suprotno od čestotnosti prethodno analiziranoga naziva posljednja/Posljednja večera pa doista nema razloga da se u pisanju ovih dvaju naziva postupa različito. Da bismo prethodnu tvrdnju potkrijepili, navodimo korpusne potvrde:

- Dan m – (u stsl. i kod nas u starije doba: d’n’) (...). Vrlo često u svezi: d. Gospodnji – spomendan na Isusovo uskrsnuće, dan sastajanja, nedjelja; Badnji d. – dan uoči Božića; (…) sudnji d. – dan posljednjeg suda na svršetku svijeta (Šetka 1976, 61, s. v.).

- posljednji sud, svečan sud kojim će Bog na koncu vremena pred čitavim čovječanstvom presuditi o konačnoj sudbini svakog čovjeka; opći sud. Naziva se i sudnji dan ili strašni sud (ORL 2002, 736, s. vv.).

- sudnji dan posljednji sud (ORL 2002, 905, s. vv.). - U Matejevu evanđelju pročitaj tekst o Posljednjem sudu u kojem nam Isus

govori kako će se ljudima suditi po spremnosti koju su iskazali prema njemu u liku nevoljnih, napuštenih i potlačenih (Mt 25, 31-46) (Pozvani na slobodu 2008, 33). Budući da u konkretnome slučaju korpusne potvrde prednost daju

uporabi maloga početnog slova, zaključna bi preporuka ponovno bila da se u općoj uporabi naziv zapisuje u liku posljednji sud. Da je tomu zapisu sklona i pravopisna norma, potvrdu nalazimo u Hrvatskome pravopisu IHJJ-a, u kojemu se i u pravilima (Jozić 2013: 39) i u pravopisnome rječniku (Jozić 2013, 367 i 428) propisuje samo posljednji sud, tj. sudnji dan. Ne treba ipak smetnuti s uma da uporaba velikoga početnog slova može biti pravilna u primjerima poput sljedećega: Najpoznatiji prikaz posljednjega suda Michelangelova je freska Posljednji sud u Sikstinskoj kapeli.

1.4. USKRSNUĆE (Gospodinovo, Isusovo, Kristovo) Religijski naziv USKRSNUĆE pretežno nalazimo zapisan malim

početnim slovom (uskrsnuće), no upozorit ćemo i na primjere u kojima uporaba velikoga početnog slova (Uskrsnuće) nije pogrešna. Od korpusnih smo potvrda pronašli sljedeće:

- Uskrs m (stsl. v’skr’s) — oživljenje od mrtvih, ustajanje iz groba. Redovno se misli: Isusovo uskrsnuće od mrtvih (Šetka 1976, 323, s. v.).

- blagdan (…) U kršćanstvu je glavni blagdan nedjelja, dan počinka i svečanog bogoslužja (misa) u spomen Kristova uskrsnuća (ORL 2002, 106, s. v.).

- nedjelja, glavni kršćanski blagdan, spomen Kristova uskrsnuća i njegovo tjedno slavljenje; također dan počinka (ORL 2002, 625, s. v.).

- uskrsnuće Isusovo (…) u kršćanstvu, temeljna vjerska istina da je Bog Isusa treći dan uskrisio od mrtvih, odnosno da je Isus umro i uskrsnuo (ORL 2002, 988, s. vv.).

- Uskrs (…) Na Uskrs se slavi spomen Kristova uskrsnuća, njegove pobjede nad smrću i nad grijehom (ORL 2002, 988, s. v.).

- Križni put u Mariji Bistrici ima i petnaestu postaju – Uskrsnuće (Mamić 2004, 34). Dakle, kad je riječ o kršćanskoj temeljnoj vjerskoj istini da je Isus

treći dan nakon smrti ustao od mrtvih, pravilno je pisati uskrsnuće (Gospodinovo, Isusovo, Kristovo). S druge strane, u potvrdi pronađenoj u Mamića može se iščitati da petnaesta postaja križnoga puta ima ime – Uskrsnuće. Tada je uporaba velikoga početnog slova ne samo pravilna nego i nužna. Jednako valja postupiti i u primjerima kao što su sljedeći: Čuveni oratorij Uskrsnuće Georg Friedrich Händel skladao je 1708. godine. ili Među Rembrandtovim bakropisima ističe se Uskrsnuće Lazarovo, jedan od mnogobrojnih bakropisa nadahnutih vjerskom tematikom.

1.5. UZNESENJE (Blažene Djevice Marije, Marijino) Kad je riječ o religijskome nazivu UZNESENJE, pravopisna je praksa

već utvrđena. Stoga u Hrvatskome pravopisu IHJJ-a nalazimo jasnu uputu: "Velikim se početnim slovom pišu jednorječna imena te prva riječ i riječ koja je i sama ime ili posvojni pridjev izveden od imena u višerječnim imenima bogomolja bez riječi crkva, kapelica, katedrala, bazilika, prvostolnica: Uznesenje Blažene Djevice Marije" (Jozić 2013, 28).

Na istome je mjestu dodana i sljedeća napomena: "Nazivi bogomolja, mjesta u kojima se obavlja bogoslužje, koji sadržavaju riječ crkva, kapelica, katedrala, bazilika, prvostolnica, hram, sinagoga, džamija pišu se malim početnim slovom osim riječi koje su i same ime ili posvojni pridjev izveden od imena: crkva Uznesenja/uznesenja Blažene Djevice Marije" (Jozić, ibid.).

Jasna je uputa korisnicima Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a dana u tablici o razlikovanju uporabe velikoga i maloga početnog slova, u kojoj stoji:

"Uznesenje Blažene Djevice Marije (1. ime blagdana, 2. ime bogomolje) // uznesenje Blažene Djevice Marije (kršćanska vjerska istina)" (Jozić 2013, 46).



141

Ukratko, ako je riječ o kršćanskoj vjerskoj istini, naziv se piše malim početnim slovom (uznesenje), a ako je riječ o imenu blagdana ili bogomolje ispred kojega ne stoji riječ crkva ili svetkovina, naziv se piše velikim početnim slovom (Uznesenje). Korpusne potvrde pretežno6 govore u prilog takvomu pisanju:

- Asumpcija ž uznesenje Majke Božje u nebo; svetkovina kojom se slavi spomen na taj događaj (15. kolovoza) (Šetka 1976, 36, s. v.).

- Uznesenje gl. im. od uznesti. U svezi: U. Majke Božje (ili samo "Uznesenje") – Marijino uzdignuće s dušom i tijelom na nebo; svetkovina koja se slavi (15. kolovoza) kao spomen na taj događaj (Šetka 1976, 327, s. v.).

- Franjevačka provincija Uznesenja Marijina (lat. Provincia franciscana Assumptionis B. Mariae Virginis), franjevačka provincija u Hercegovini (Bosna i Hercegovina) (ORL 2002, 272, s. vv.).

- marijanski blagdani, u crkvenoj godini, svetkovine, blagdani i spomendani kojima se slavi Bl. Dj. Marija. Svetkovine: Sv. Bogorodica Marija (1.1), Navještenje Gospodnje ili Blagovijest (25. III), ujedno svetkovina Gospodnja, Uznesenje Bl. Dj. Marije ili Velika Gospa (15. VIII), Bezgrješno začeće Bl. Dj. Marije (8. XII). (ORL 2002, 551, s. vv.).

- Remete, zagrebačko tradicionalno zavjetno svetište (sjeveroistočni dio grada Zagreba) (…) Samostanska crkva Uznesenja Marijina izvorno je gotička građevina, barokizirana 1772. (ORL 2002, 807, s. v.).

- uznesenje Bl. Dj. Marije (lat. Assumptio beatae Mariae Virginis). 1. Kršćanska vjerska istina da je Marija dušom i tijelom uznesena na nebo. (…) 2. Svetkovina tog događaja (Uznesenje Bl. Dj. Marije) (ORL 2002, 991, s. vv.).

- Velika Gospa Uznesenje Bl. Dj. Marije (ORL 2002, 1002, s. vv.). - Zagrebačka katedrala, stolna crkva Zagrebačke nadbiskupije, posvećena

Uznesenju Marijinu, sv. Stjepanu i sv. Ladislavu (ORL 2002, 1035, s. vv.). S obzirom na sve navedeno, jasno je kako je pravopisno dopuštena

uporaba i velikoga i maloga početnog slova u pisanju razmatranoga naziva, ali valja imati na umu činjenicu da različit zapis (uznesenje/Uznesenje) ima i različito značenje. Da bi se značenja valjano lučila, potrebno ih je naučiti.

2. U skupini religijskih naziva koji se odnose na različite predmete i

pojmove analizirat ćemo sljedeće nazive: KOVČEG SAVEZA / KOVČEG ZAVJETNI i HOSTIJA / SVETA HOSTIJA.

2.1. KOVČEG SAVEZA / KOVČEG ZAVJETNI Religijski naziv KOVČEG SAVEZA / KOVČEG ZAVJETNI u

razmatranome se korpusu nalazi zapisan na sljedeće načine: Kovčeg Saveza,

6 Problem je s potvrdama preuzetim iz Šetke u tome što su sve natuknice u njegovoj Hrvatskoj

kršćanskoj terminologiji uvedene velikim početnim slovom, pa se stoga gdjekad ne može razaznati piše li se i sam naziv velikim početnim slovom ili je ono upotrijebljeno zbog ujednačivanja upisa natuknica. Na to upozoravaju i Hudeček i Mihaljević (2017, 276).




142

Ukratko, ako je riječ o kršćanskoj vjerskoj istini, naziv se piše malim početnim slovom (uznesenje), a ako je riječ o imenu blagdana ili bogomolje ispred kojega ne stoji riječ crkva ili svetkovina, naziv se piše velikim početnim slovom (Uznesenje). Korpusne potvrde pretežno6 govore u prilog takvomu pisanju:

- Asumpcija ž uznesenje Majke Božje u nebo; svetkovina kojom se slavi spomen na taj događaj (15. kolovoza) (Šetka 1976, 36, s. v.).

- Uznesenje gl. im. od uznesti. U svezi: U. Majke Božje (ili samo "Uznesenje") – Marijino uzdignuće s dušom i tijelom na nebo; svetkovina koja se slavi (15. kolovoza) kao spomen na taj događaj (Šetka 1976, 327, s. v.).

- Franjevačka provincija Uznesenja Marijina (lat. Provincia franciscana Assumptionis B. Mariae Virginis), franjevačka provincija u Hercegovini (Bosna i Hercegovina) (ORL 2002, 272, s. vv.).

- marijanski blagdani, u crkvenoj godini, svetkovine, blagdani i spomendani kojima se slavi Bl. Dj. Marija. Svetkovine: Sv. Bogorodica Marija (1.1), Navještenje Gospodnje ili Blagovijest (25. III), ujedno svetkovina Gospodnja, Uznesenje Bl. Dj. Marije ili Velika Gospa (15. VIII), Bezgrješno začeće Bl. Dj. Marije (8. XII). (ORL 2002, 551, s. vv.).

- Remete, zagrebačko tradicionalno zavjetno svetište (sjeveroistočni dio grada Zagreba) (…) Samostanska crkva Uznesenja Marijina izvorno je gotička građevina, barokizirana 1772. (ORL 2002, 807, s. v.).

- uznesenje Bl. Dj. Marije (lat. Assumptio beatae Mariae Virginis). 1. Kršćanska vjerska istina da je Marija dušom i tijelom uznesena na nebo. (…) 2. Svetkovina tog događaja (Uznesenje Bl. Dj. Marije) (ORL 2002, 991, s. vv.).

- Velika Gospa Uznesenje Bl. Dj. Marije (ORL 2002, 1002, s. vv.). - Zagrebačka katedrala, stolna crkva Zagrebačke nadbiskupije, posvećena

Uznesenju Marijinu, sv. Stjepanu i sv. Ladislavu (ORL 2002, 1035, s. vv.). S obzirom na sve navedeno, jasno je kako je pravopisno dopuštena

uporaba i velikoga i maloga početnog slova u pisanju razmatranoga naziva, ali valja imati na umu činjenicu da različit zapis (uznesenje/Uznesenje) ima i različito značenje. Da bi se značenja valjano lučila, potrebno ih je naučiti.

2. U skupini religijskih naziva koji se odnose na različite predmete i

pojmove analizirat ćemo sljedeće nazive: KOVČEG SAVEZA / KOVČEG ZAVJETNI i HOSTIJA / SVETA HOSTIJA.

2.1. KOVČEG SAVEZA / KOVČEG ZAVJETNI Religijski naziv KOVČEG SAVEZA / KOVČEG ZAVJETNI u

razmatranome se korpusu nalazi zapisan na sljedeće načine: Kovčeg Saveza,

6 Problem je s potvrdama preuzetim iz Šetke u tome što su sve natuknice u njegovoj Hrvatskoj

kršćanskoj terminologiji uvedene velikim početnim slovom, pa se stoga gdjekad ne može razaznati piše li se i sam naziv velikim početnim slovom ili je ono upotrijebljeno zbog ujednačivanja upisa natuknica. Na to upozoravaju i Hudeček i Mihaljević (2017, 276).

Kovčeg saveza, kovčeg zavjetni i Kovčeg zavjetni. Iz navedenoga je lako zaključiti da uporabna praksa nipošto nije ujednačena ni s obzirom na izbor preporučenoga i dopuštenoga naziva, a ni s obzirom na uporabu velikoga i maloga početnog slova. Kronološki poredak korpusnih potvrda je sljedeći:

- Mjesto kovčega zavjetnoga stoji oltar u kojem se čuva nebeska mana, tj. tijelo Isusovo; zato pred tim oltarom gori vječno svijetlo (Biblijska povijest 1937, 36).

- 2. Prijelaz preko Jordana. Izraelci prijeđu preko Jordana kao što im je zapovjedio Gospodin: svećenici noseći kovčeg zavjetni pođu naprijed i čim oni okvase noge svoje na kraju vode, gornja se voda ustavi kao zid, a voda donja oteče u Mrtvo more. Tako narod prijeđe po suhu (Biblijska povijest 1937, 43).

- Pomirilište s pokrov Kovčega Saveza u jeruzalemskom Hramu, znak Božje nazočnosti (Izl 25, 17-22) (Šetka 1976, 218, s. v.).

- Kovčeg saveza donesen u Jeruzalem: 6; 1 Ljet 15. (Biblijski priručnik 1989, 664; s. v. David).

- Kovčeg saveza Kovčeg zavjetni (ORL 2002, 472, s. vv.). - Kovčeg zavjetni (…) škrinja u kojoj su prema biblijskom kazivanju čuvane

dvije zavjetne ploče s Deset zapovijedi Božjih (ORL 2002, 472, s. vv.). Prva bi se normativna preporuka odnosila na to da se kao preporučeni

naziv navede KOVČEG ZAVJETNI. Ta preporuka oslanja se na dva načela – tradicijsko načelo i načelo normativne hijerarhije. S obzirom da je navedeni naziv održao kontinuitet od 1937. do 2002. godine, a k tome je izvor iz 2002. redakcijski i terminološki uređen, prednost svakako treba dati nazivu KOVČEG ZAVJETNI i odrediti ga kao preporučeni naziv, a nazivu KOVČEG SAVEZA dati status dopuštenoga naziva. U vezi s uporabom velikoga i maloga početnog slova Hrvatski pravopis IHJJ-a donosi sljedeću odredbu:

"Velikim se početnim slovom pišu riječi i izrazi kojima se označuju važni katolički simboli pri izricanju osobitoga štovanja: Muka / Muka Isusova / Muka Gospodnja, Srce Isusovo, Srce Marijino, Sveti Križ" (Jozić 2013, 23).

Budući da Kovčeg zavjetni kao svoju vjersku baštinu dijele kršćani sa židovima, u skladu s prethodnim pravilom moguće je formulirati i sljedeće pravilo: Velikim se početnim slovom pišu i riječi kojima se označuju važni simboli drugih vjera pri izricanju osobitoga štovanja. U pravopisnome rječniku navedene su natuknice pisane ovako: Kovčeg saveza (kršćanski simbol) rel. i Kovčeg zavjetni (Jozić 2013, 270). Navedeni zapisi potvrđuju kako su pravopisci postupili upravo u skladu s gore formuliranim pravilom.

2.2. HOSTIJA / SVETA HOSTIJA Iako kolebanja u uporabi velikoga i maloga početnog slova u pisanju

naziva HOSTIJA / SVETA HOSTIJA ne bi trebalo biti, u vjerskome se



143

tisku i u internetskim izvorima ipak pojavljuju zapisi poput Hostija, sveta Hostija i Sveta Hostija. Može se pretpostaviti da se takvi zapisi pojavljuju jer korisnici uporabom velikoga početnog slova žele izraziti osobito štovanje. Međutim, ni stare ni nove korpusne potvrde ne daju potporu takvomu stajalištu:

- Čestica ž dem. od čest, mali dio, mrvica; komadić posvećenog kruha, hostije (Šetka 1976, 58, s. v.).

- Lunula ž mala zlatna ili barem pozlaćena spremica u kojoj stoji Hostija kad se u pokaznici izlozi na štovanje (Šetka 1976, 150, s. v.)7.

- Partikula ž kruh, hostija, posebno mala hostija što se preko mise posvećuje u tijelo Isusovo; lat. particula – čestica, mrvica, mali komad (dem. od pars – dio). (Šetka 1976, 201, s. v.).

- Piksida ž posuda u kojoj se drže sv. hostije (Šetka 1976, 207, s. v.). - Teka ž posudica u kojoj se nosi pričest bolesnicima; posudica u kojoj se

čuva lunula s Hostijom za pokaznicu (Šetka 1976, 310, s. v.). - hostija (lat. hostia: žrtva), kruh pripravljen za slavlje katoličke euharistije i

luteranske večere Gospodnje. (ORL 2002, 339, s. v.). - pokaznica, u katoličkoj liturgiji, svečano ukrašena posuda za izlaganje

posvećene hostije na klanjanje vjernicima i nošenje u ophodima; monstranca, ostenzorij (ORL 2002, 725, s. v.).

- Na svakoj se svetoj misi dijeli i sveta pričest (hostija) (Mamić 2004, 43). - U takvoj vijesti ne treba govoriti o svetoj pričesti, svetoj hostiji, jer se ona

dijeli na svakoj svetoj misi. Bitna je sveta krizma (Mamić 2004, 44). Dakle, naziv hostija (a tako i dvorječnu svezu sveta hostija), tj. kruh

pripravljen za blagovanje na euharistiji ili večeri Gospodnjoj, pravilno je pisati samo malim početnim slovom. Za taj naziv vrijedi pravilo da se nazivi vjerskih razdoblja, dijelova crkvene godine, obreda i običaja koji nisu blagdani te općih vjerskih simbola i pojmova pišu malim početnim slovom (Jozić 2013, 39).

3. U trećoj skupini analizirat ćemo višerječno perifrazno ime MARIJA

POMOĆNICA (KRŠĆANA). 3.1. MARIJA POMOĆNICA (KRŠĆANA) Provjerom korpusnih potvrda zabilježili smo da se navedeno

višerječno perifrazno ime zapisuje na nekoliko načina: Marija Pomoćnica, Pomoćnica kršćana i pomoćnica kršćana. Osobito je bilo važno provjeriti kako se to ime piše kad se u nizu pojavljuju sve tri sastavnice perifraznoga imena, a u potvrdama pronađeno je sljedeće:

7 U Šetke se samo u natuknicama lunula i teka nalazi naziv hostija pisan velikim početnim

slovom, tako da se to može smatrati pogreškom. Spomenute smo natuknice naveli jer smatramo bitnim pokazati da u Hrvatskoj kršćanskoj terminologiji ipak postoji taj naziv pisan velikim početnim slovom (Hostija).




144

tisku i u internetskim izvorima ipak pojavljuju zapisi poput Hostija, sveta Hostija i Sveta Hostija. Može se pretpostaviti da se takvi zapisi pojavljuju jer korisnici uporabom velikoga početnog slova žele izraziti osobito štovanje. Međutim, ni stare ni nove korpusne potvrde ne daju potporu takvomu stajalištu:

- Čestica ž dem. od čest, mali dio, mrvica; komadić posvećenog kruha, hostije (Šetka 1976, 58, s. v.).

- Lunula ž mala zlatna ili barem pozlaćena spremica u kojoj stoji Hostija kad se u pokaznici izlozi na štovanje (Šetka 1976, 150, s. v.)7.

- Partikula ž kruh, hostija, posebno mala hostija što se preko mise posvećuje u tijelo Isusovo; lat. particula – čestica, mrvica, mali komad (dem. od pars – dio). (Šetka 1976, 201, s. v.).

- Piksida ž posuda u kojoj se drže sv. hostije (Šetka 1976, 207, s. v.). - Teka ž posudica u kojoj se nosi pričest bolesnicima; posudica u kojoj se

čuva lunula s Hostijom za pokaznicu (Šetka 1976, 310, s. v.). - hostija (lat. hostia: žrtva), kruh pripravljen za slavlje katoličke euharistije i

luteranske večere Gospodnje. (ORL 2002, 339, s. v.). - pokaznica, u katoličkoj liturgiji, svečano ukrašena posuda za izlaganje

posvećene hostije na klanjanje vjernicima i nošenje u ophodima; monstranca, ostenzorij (ORL 2002, 725, s. v.).

- Na svakoj se svetoj misi dijeli i sveta pričest (hostija) (Mamić 2004, 43). - U takvoj vijesti ne treba govoriti o svetoj pričesti, svetoj hostiji, jer se ona

dijeli na svakoj svetoj misi. Bitna je sveta krizma (Mamić 2004, 44). Dakle, naziv hostija (a tako i dvorječnu svezu sveta hostija), tj. kruh

pripravljen za blagovanje na euharistiji ili večeri Gospodnjoj, pravilno je pisati samo malim početnim slovom. Za taj naziv vrijedi pravilo da se nazivi vjerskih razdoblja, dijelova crkvene godine, obreda i običaja koji nisu blagdani te općih vjerskih simbola i pojmova pišu malim početnim slovom (Jozić 2013, 39).

3. U trećoj skupini analizirat ćemo višerječno perifrazno ime MARIJA

POMOĆNICA (KRŠĆANA). 3.1. MARIJA POMOĆNICA (KRŠĆANA) Provjerom korpusnih potvrda zabilježili smo da se navedeno

višerječno perifrazno ime zapisuje na nekoliko načina: Marija Pomoćnica, Pomoćnica kršćana i pomoćnica kršćana. Osobito je bilo važno provjeriti kako se to ime piše kad se u nizu pojavljuju sve tri sastavnice perifraznoga imena, a u potvrdama pronađeno je sljedeće:

7 U Šetke se samo u natuknicama lunula i teka nalazi naziv hostija pisan velikim početnim

slovom, tako da se to može smatrati pogreškom. Spomenute smo natuknice naveli jer smatramo bitnim pokazati da u Hrvatskoj kršćanskoj terminologiji ipak postoji taj naziv pisan velikim početnim slovom (Hostija).

- Pomoćnica ž osoba koja pomaže. Često o Majci Božjoj koja pomaže svoje štovatelje, pa je i nazvana: Pomoćnica kršćana (Šetka 1976, 218, s. v.).

- Ivan Bosco (...) Kako bi proširio svoj rad osnovao je 1846. Oratorij sv. Franje Saleškoga, a s Marijom Mazzarello Družbu sestara Marije Pomoćnice i Društvo salezijanskih suradnika (1876) (ORL 2002, 385, s. vv.).

- Kćeri Marije Pomoćnice (lat. Filiae Mariae Auxiliatricis, FMA), katolička ženska družba koju je zajedno sa sv. Marijom Dominikom Mazzarello utemeljio sv. Ivan Bosco u Morneseu u sjevernoj Italiji (ORL 2002, 444, s. vv.).

- To je bio zaziv Crkve i čovječanstva za spas Njoj, koja je pomoćnica kršćana, utočište grešnika, a istovremeno je to bio izraz beskrajnog ufanja u Njezin zagovor kod Boga! (Cijelu ljudsku obitelj 2005, 43). Budući da se u lauretanskim litanijama, odnosno litanijama Blažene

Djevice Marije, nalazi i zaziv Pomoćnice kršćana, a te su litanije i svi zazivi8 upućeni upravo Blaženoj Djevici Mariji, smatrali smo da i taj izvor treba uzeti u obzir kad se raspravlja o problemu zapisivanja ovoga višerječnog perifraznog imena. Uz to, provjerili smo kako se pišu imena župa, crkava i blagdana koji sadržavaju razmatrano perifrazno ime. Utvrđeno je da se u većini slučajeva piše ovako: Župa Marije Pomoćnice, Župa Marije Pomoćnice kršćana, crkva Marije Pomoćnice kršćana i blagdan Marije Pomoćnice kršćana.

Uključivanjem postojećih pravopisnih pravila u razmatranje ovoga problema pronašli smo uputu da se velikim početnim slovom pišu sve riječi u višerječnim perifraznim imenima osim prijedloga, veznika i člana (Jozić 2013, 22), a kao primjeri među ostalim navedeni su: Čelična Lady (Margaret Thatcher), Otac Domovine (Ante Starčević), Otac Hrvatske Književnosti (Marko Marulić), Svetac Svega Svijeta (sv. Antun Padovanski), a tako i Gospa od Snijega, Gospa od Svetoga Ružarija, Gospa Trsatska, Kraljica Svete Krunice (Jozić 2013, 23).

Stoga smo, procijenivši sve dosad izloženo, zaključili sljedeće: a) da se na temelju tradicijskoga načela uvijek piše Marija Pomoćnica (a trebalo

bi pisati Marija pomoćnica); b) da se na temelju načela sustavnosti perifrazno ime Marijino, bez riječi

Marija, treba pisati Pomoćnica Kršćana (Marija = Pomoćnica Kršćana jednako kao Gospa Trsatska ili Kraljica Svete Krunice);

c) da se na temelju pravopisnoga pravila9 treba pisati: Marija je najvjernija i najodanija pomoćnica kršćana.

8 Među ostalim se zazivima Majci Božjoj navode i: Majko prečista, Majko dobrog savjeta,

Ogledalo pravde, Prijestolje mudrosti, Zvijezdo jutarnja, Utjeho žalosnih (...) pisani upravo ovako. S obzirom na to da se ti zazivi mogu smatrati perifraznim imenima, ti su nam navodi bili jedan od putokaza o tome kako je upravo vjerska praksa postupila pravopisno normirajući Bogorodičino ime.

9 U (Jozić 2013, 23) navodi se:



145

Međutim, na temelju tih dvaju načela i pravopisnoga pravila nije moguće donijeti jasan odgovor na pitanje kako pisati sve tri riječi zajedno – MARIJA POMOĆNICA KRŠĆANA. Njihovom kombinacijom dobili bismo posve neovjerene (a u jednome smislu i netočne) zapise Marija pomoćnica kršćana i Marija Pomoćnica Kršćana. Na kraju smo uzeli u obzir načelo ovjerenosti i potvrđenosti u uporabi i njemu dali prednost te zaključili da treba pisati Marija Pomoćnica kršćana.

4. U četvrtoj skupini analizirat ćemo sljedeće ustaljene sveze: KRV

KRISTOVA i KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE, TIJELO KRISTOVO i SESTRE NAŠE GOSPE.

4.1. KRV KRISTOVA i KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE Kad je riječ o ustaljenim svezama KRV KRISTOVA i

KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE korpusne su potvrde sljedeće: - Kao što je krv janjeta izbavljala prvence izraelske od smrti, tako krv Kristova

spasava sve ljude od grijeha (Biblijska povijest 1937, 30). - Blagovanje vazmenoga janjeta slika je svete pričesti u kojoj blagujemo tijelo

i krv Kristovu (Biblijska povijest 1937, 30). - Pretvorba ž promjena, pretvaranje; pretvaranje kruha i vina u tijelo i krv

Isusovu, kao i dio mise kad se to zbiva (Šetka 1976, 233, s. v.). - euharistijska molitva, u katoličkom bogoslužju, središnji dio misnog slavlja,

molitva hvale kojom svećenik u ime Krista snagom Duha Svetoga posvećuje darove kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu (ORL 2002, 251, s. vv.).

- konsekracija (lat. consecratio: posvećenje) (…) U katoličkoj liturgiji, središnji dio mise u kojem se kruh i vino pretvaraju u tijelo i krv Kristovu (ORL 2002, 466, s. vv.).

- Primanje tijela i krvi Kristove pod prilikama kruha i vina naziva se sveta pričest. A kako doslovno kruhu odgovara tijelo Kristovo, a vinu – krv Kristova, zato je sastavnica tijelo u nazivu blagdana istaknutija (Mamić 2004, 45).

- U subotu, 31. kolovoza naša je župa prvi put u novijoj povijesti hodočastila u svetište Predragocjene krvi Kristove u Ludbreg (Sveta Barbara 2014, 4).

- Klanjateljice Predragocjene Krvi Isusove – naziv redovničke zajednice koju su u Italiji osnovali časna službenica Božja Marija de Mattias i bl. Gašpar del Bufalo g. 1834. (Šetka 1976, 126, s. vv.).

- Klanjateljice Krvi Kristove (lat. Adoratrices Sanguinis Christi, ASC), katolička ženska redovnička družba koju je u Italiji 1834. osnovala bl. Maria de Mattias sa svrhom odgoja djece, njegovanja starijih osoba i zbrinjavanja siročadi (ORL 2002, 451, s. vv.).

"Velikim se početnim slovom pišu sve riječi u višerječnim perifraznim imenima ako uz njih ne stoji ime osobe na koju se perifraza odnosi: Ocu Domovine podignut je spomenik u Zagrebu., ali: Ante Starčević otac je domovine., Anti Starčeviću, ocu domovine, podignut je spomenik u Zagrebu".




146

Međutim, na temelju tih dvaju načela i pravopisnoga pravila nije moguće donijeti jasan odgovor na pitanje kako pisati sve tri riječi zajedno – MARIJA POMOĆNICA KRŠĆANA. Njihovom kombinacijom dobili bismo posve neovjerene (a u jednome smislu i netočne) zapise Marija pomoćnica kršćana i Marija Pomoćnica Kršćana. Na kraju smo uzeli u obzir načelo ovjerenosti i potvrđenosti u uporabi i njemu dali prednost te zaključili da treba pisati Marija Pomoćnica kršćana.

4. U četvrtoj skupini analizirat ćemo sljedeće ustaljene sveze: KRV

KRISTOVA i KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE, TIJELO KRISTOVO i SESTRE NAŠE GOSPE.

4.1. KRV KRISTOVA i KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE Kad je riječ o ustaljenim svezama KRV KRISTOVA i

KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE korpusne su potvrde sljedeće: - Kao što je krv janjeta izbavljala prvence izraelske od smrti, tako krv Kristova

spasava sve ljude od grijeha (Biblijska povijest 1937, 30). - Blagovanje vazmenoga janjeta slika je svete pričesti u kojoj blagujemo tijelo

i krv Kristovu (Biblijska povijest 1937, 30). - Pretvorba ž promjena, pretvaranje; pretvaranje kruha i vina u tijelo i krv

Isusovu, kao i dio mise kad se to zbiva (Šetka 1976, 233, s. v.). - euharistijska molitva, u katoličkom bogoslužju, središnji dio misnog slavlja,

molitva hvale kojom svećenik u ime Krista snagom Duha Svetoga posvećuje darove kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu (ORL 2002, 251, s. vv.).

- konsekracija (lat. consecratio: posvećenje) (…) U katoličkoj liturgiji, središnji dio mise u kojem se kruh i vino pretvaraju u tijelo i krv Kristovu (ORL 2002, 466, s. vv.).

- Primanje tijela i krvi Kristove pod prilikama kruha i vina naziva se sveta pričest. A kako doslovno kruhu odgovara tijelo Kristovo, a vinu – krv Kristova, zato je sastavnica tijelo u nazivu blagdana istaknutija (Mamić 2004, 45).

- U subotu, 31. kolovoza naša je župa prvi put u novijoj povijesti hodočastila u svetište Predragocjene krvi Kristove u Ludbreg (Sveta Barbara 2014, 4).

- Klanjateljice Predragocjene Krvi Isusove – naziv redovničke zajednice koju su u Italiji osnovali časna službenica Božja Marija de Mattias i bl. Gašpar del Bufalo g. 1834. (Šetka 1976, 126, s. vv.).

- Klanjateljice Krvi Kristove (lat. Adoratrices Sanguinis Christi, ASC), katolička ženska redovnička družba koju je u Italiji 1834. osnovala bl. Maria de Mattias sa svrhom odgoja djece, njegovanja starijih osoba i zbrinjavanja siročadi (ORL 2002, 451, s. vv.).

"Velikim se početnim slovom pišu sve riječi u višerječnim perifraznim imenima ako uz njih ne stoji ime osobe na koju se perifraza odnosi: Ocu Domovine podignut je spomenik u Zagrebu., ali: Ante Starčević otac je domovine., Anti Starčeviću, ocu domovine, podignut je spomenik u Zagrebu".

Budući da pravopisni priručnici dosad nisu propisali uporabu velikoga i maloga slova u navedenim ustaljenim svezama, može se pretpostaviti da njihovo pisanje i nije bilo toliko sporno. Navedene potvrde govore u korist takva zaključka. Dakle, osim na jednome mjestu u ORL-u, prva riječ u svezi krv Kristova piše se uvijek malim početnim slovom. Ipak, i u korpusnim izvorima i na mreži u svezi KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE riječ Krvi bez iznimke se piše velikim početnim slovom, a cijela sveza piše se Klanjateljice Krvi Kristove. Objašnjenje za veliko početno slovo u riječi Klanjateljice posve je jasno jer je riječ o prvoj riječi u višerječnome imenu redovničke družbe. Međutim, objašnjenje za pisanje riječi Krvi velikim početnim slovom teško je naći jer ako se sveza krv Kristova piše malim početnim slovom, tada se ta sveza uklopljena u trorječnu svezu može pisati samo Klanjateljice krvi Kristove. S obzirom na to da je značenje sveze krv Kristova doslovno, tj. da se vjeruje da je doista riječ o pretvorbi misnoga vina u pravu Kristovu krv, nema razloga ime redovničke družbe pisati na pravopisno netočan način.

4.2. TIJELO KRISTOVO Korpusne potvrde za naziv TIJELO KRISTOVO također upućuju na

to da se u praksi s njegovim pisanjem uglavnom ne griješi: - Tijelo s (…) otajstveno t. Isusovo – zajednica svih kršćana koji sačinjavaju jedno

tijelo kojem je Krist glava (Šetka 1976, 312, s. v.). - mistično tijelo Kristovo (lat. Corpus Christi mysticum), u katolicizmu,

ekleziološki nauk o Crkvi kao mističnom tijelu Kristovu. Temelji se na Pavlovoj teologiji, odnosno njegovu korporativnom shvaćanju Crkve kao Kristova tijela (Kol 1,18; Rim 12,5) (ORL 2002, 589, s. vv.).

- ekleziologija (…) U novozavjetnoj ekleziologiji o Crkvi se govori u slikama (Kristova Punina, Tijelo Kristovo, Zaručnica Kristova, Mati vjernika). (ORL 2002, 232, s. v.).

- Kruh postaje tijelo Kristovo, a vino – njegova krv (Mamić 2004, 45). - A kako doslovno kruhu odgovara tijelo Kristovo, a vinu – krv Kristova, zato

je sastavnica tijelo u nazivu blagdana istaknutija (Mamić 2004, 45). - Što se mene tiče, ja sam sretan što mogu prikazati svoju žrtvu za Tijelo

Kristovo, koje je Crkva (Cijelu ljudsku obitelj 2005, 92). - Ta obitelj, "Tijelo Kristovo", naziva se Crkvom (Cijelu ljudsku obitelj 2005, 103).

I ovdje vrijedi napomenuti kako sveza TIJELO KRISTOVO u prvome redu ima doslovno značenje. Pri pretvorbi euharistijskoga kruha on zaista postaje tijelo Kristovo, što svećenik svakomu pričesniku pri primanju hostije i izgovori. No, spomenuta sveza ima i drugo značenje. Kad se upotrebljava kao perifrazno ime za Crkvu, zajednicu vjernika, pravilno je pisati Tijelo Kristovo.

4.3. SESTRE NAŠE GOSPE Konačno, provjerom korpusnih potvrda za ustaljenu svezu SESTRE

NAŠE GOSPE potvrđeni su zapisi sestre Naše Gospe, Sestre Naše Gospe i Sestre naše Gospe te smo došli do sljedećih rezultata:



147

- Sestre Naše Gospe10 – naziv redovn. ženske zajednice, kojoj je sjedište u Zagrebu (Šetka 1976, 274, s. vv.).

- Družba sestara Naše Gospe (lat. Congregatio Sororum a Domina Nostra, franc. Congregation des Soeurs de Notre-Dame), katolička kongregacija koju su u Francuskoj utemeljili P. Fourier i bl. Alix Le Clerc (1597) (ORL 2002, 209, s. vv.).

- Fatima (…) Na mjestu ukazanja podignuta je 1928. bazilika Naše Gospe (ORL 2002, 260, s. v.).

- Majka Terezija (pr. ime Agnes Gonxa Bojaxhiu), katolička utemeljiteljica (Skoplje, 1910 – Calcutta, 1997). Rođena u katoličkoj albanskoj obitelji. S 18 godina odlučila postati misionarkom u Indiji, ušla u red Sestara naše Gospe Loretske u Londonu (1928) (ORL 2002, 539, s. vv.).

- sestre Naše Gospe Družba sestara Naše Gospe (ORL 2002, 854, s. vv.). Prema već nekoliko puta navedenome i primijenjenome pravopisnom

pravilu o pisanju perifraznih imena i na ovome mjestu možemo reći da zapis naša Gospa nipošto nije pravilan i da ga treba zamjenjivati pravilnim Naša Gospa, što jest jedno od Marijinih perifraznih imena. Kad, pak, govorimo o svezi sestre Naše Gospe, valja napomenuti da je riječ o razgovornome liku imena redovničke zajednice te da bi umjesto toga preporučljivije bilo upotrebljavati službeno ime Družba sestara Naše Gospe.

Zaključak

Iz uvodno postavljenih ciljeva i provedene analize korpusa postaje

posve jasno da je izradba religijskoga pravopisa itekako nužna radi dopunjavanja pravopisnih pravila i rješavanja postojećih pravopisnih pitanja povezanih s religijskim nazivljem. Korpusne potvrde i uočene dvostrukosti, trostrukosti i višestrukosti zapisa religijskih naziva upućuju na potrebu daljnjih pravopisnih istraživanja religijskoga nazivlja jer se uočavaju mnogobrojne nedosljednosti i nesustavno zapisivanje tih naziva bez obzira na učestalost uporabe. Pritom se pokazalo da se primjenom terminoloških načela, ali i nekih postojećih pravopisnih pravila, donesenih još u Hrvatskome pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2013. godine, priličan broj nejasnoća može relativno lako otkloniti.

Kolebanja u uporabi velikoga i maloga početnog slova pri pisanju religijskih naziva mogu se, dakle, dijelom razriješiti primjenom postojećih pravopisnih pravila, ali je potrebno prionuti i izgradnji specifičnih pravopisnih pravila za Religijski pravopis. Procjenjuje se da će u

10 Uz ponovnu napomenu kako se u Šetkinoj Hrvatskoj kršćanskoj terminologiji sve natuknice uvode velikim početnim slovom, pa ono ne može uvijek biti razlikovno u našoj analizi, kao i u ovome slučaju.




148

- Sestre Naše Gospe10 – naziv redovn. ženske zajednice, kojoj je sjedište u Zagrebu (Šetka 1976, 274, s. vv.).

- Družba sestara Naše Gospe (lat. Congregatio Sororum a Domina Nostra, franc. Congregation des Soeurs de Notre-Dame), katolička kongregacija koju su u Francuskoj utemeljili P. Fourier i bl. Alix Le Clerc (1597) (ORL 2002, 209, s. vv.).

- Fatima (…) Na mjestu ukazanja podignuta je 1928. bazilika Naše Gospe (ORL 2002, 260, s. v.).

- Majka Terezija (pr. ime Agnes Gonxa Bojaxhiu), katolička utemeljiteljica (Skoplje, 1910 – Calcutta, 1997). Rođena u katoličkoj albanskoj obitelji. S 18 godina odlučila postati misionarkom u Indiji, ušla u red Sestara naše Gospe Loretske u Londonu (1928) (ORL 2002, 539, s. vv.).

- sestre Naše Gospe Družba sestara Naše Gospe (ORL 2002, 854, s. vv.). Prema već nekoliko puta navedenome i primijenjenome pravopisnom

pravilu o pisanju perifraznih imena i na ovome mjestu možemo reći da zapis naša Gospa nipošto nije pravilan i da ga treba zamjenjivati pravilnim Naša Gospa, što jest jedno od Marijinih perifraznih imena. Kad, pak, govorimo o svezi sestre Naše Gospe, valja napomenuti da je riječ o razgovornome liku imena redovničke zajednice te da bi umjesto toga preporučljivije bilo upotrebljavati službeno ime Družba sestara Naše Gospe.

Zaključak

Iz uvodno postavljenih ciljeva i provedene analize korpusa postaje

posve jasno da je izradba religijskoga pravopisa itekako nužna radi dopunjavanja pravopisnih pravila i rješavanja postojećih pravopisnih pitanja povezanih s religijskim nazivljem. Korpusne potvrde i uočene dvostrukosti, trostrukosti i višestrukosti zapisa religijskih naziva upućuju na potrebu daljnjih pravopisnih istraživanja religijskoga nazivlja jer se uočavaju mnogobrojne nedosljednosti i nesustavno zapisivanje tih naziva bez obzira na učestalost uporabe. Pritom se pokazalo da se primjenom terminoloških načela, ali i nekih postojećih pravopisnih pravila, donesenih još u Hrvatskome pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2013. godine, priličan broj nejasnoća može relativno lako otkloniti.

Kolebanja u uporabi velikoga i maloga početnog slova pri pisanju religijskih naziva mogu se, dakle, dijelom razriješiti primjenom postojećih pravopisnih pravila, ali je potrebno prionuti i izgradnji specifičnih pravopisnih pravila za Religijski pravopis. Procjenjuje se da će u

10 Uz ponovnu napomenu kako se u Šetkinoj Hrvatskoj kršćanskoj terminologiji sve natuknice uvode velikim početnim slovom, pa ono ne može uvijek biti razlikovno u našoj analizi, kao i u ovome slučaju.

Religijskome pravopisu osobito korisno biti navođenje objašnjenja i jezičnih savjeta uz donesena rješenja kako bi korisnik uz pravopisno problematične nazive dobio cjelovitu obavijest o nastanku i argumentaciji koja je dovela do preporučenoga naziva. Na kraju, izgradnju pravopisnih pravila Religijskoga pravopisa treba pratiti i izgradnja opsežnoga pravopisnog rječnika u kojemu će biti obuhvaćen što veći broj spornih religijskih naziva. K tome, da bi Religijski pravopis doista postigao svoju prvotnu namjeru, pravopisna pravila i rječnik trebaju biti mrežno dostupni i pretraživi.

Brozović Rončević, D. (gl. ur.) (2012), Školski rječnik hrvatskoga jezika, Institut za

hrvatski jezik i jezikoslovlje – Školska knjiga, Zagreb. Cijelu ljudsku obitelj Tebi, Majko zavještamo (2005), Tonimir, Varaždinske

Toplice. Gudek, D. (1937), Biblijska povijest za učenike srednjih škola, Nadbiskupska

tiskara, Zagreb. Hudeček, L. (2018), SVI SVETI i SVETA TRI KRALJA, Hrvatski jezik, 5/1, s. 29. Hudeček, L. & Mihaljević, M. (2017), "Kršćanska terminologija Jeronima Šetke kao

izvor za Religijski pravopis IHJJ-a", Hrvatski neretvanski zbornik, 9, Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu, Zagreb.

Jozić, Ž. (gl. ur.) (2013), Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb.

Klaić, B. (2012.), Novi rječnik stranih riječi, Školska knjiga, Zagreb. Kovačević, M. (20061), "Hrvatsko religijsko nazivlje – nastanak, obilježja i

problemi", Marulić, 39/2, ss. 267-285. Kovačević, M. (20062), "Hrvatsko religijsko nazivlje – nastanak, obilježja i problemi

(II)", Marulić, 39/3, ss. 525-544. Kresina, A. (ur.) (1989), Biblijski priručnik. Mala enciklopedija, Kršćanska

sadašnjost – Grafički zavod Hrvatske, Zagreb. Lewis, K. & Čubrić, M. (2017), "Svetci u pravopisu", Hrvatski jezik, 4/4, ss. 27-29. Mamić, M. (2004), "Hrvatsko kršćansko nazivlje", Članci i rasprave, Lepuri, Split. Mihaljević, M. (2017), "Terminologija kao deskriptivna ili preskriptivna znanost –

stanje u Hrvatskoj", u Piper, P. & Jovanović, V. (ur.), Slovenska terminologija danas, Srpska akademija nauka i umetnosti – Institut za srpski jezik SANU, Beograd, ss. 383-403.

Razum, R. & dr. (2008), Pozvani na slobodu. Radna bilježnica za katolički vjeronauk šestoga razreda osnovne škole, Kršćanska sadašnjost, Zagreb.

Rebić, A. (gl. ur.) (2002), Opći religijski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb.

Sente, A. ml. (gl. ur.) (2014), Glas svete Barbare. List župe Svete Barbare djevice i mučenice, Župa Svete Barbare djevice i mučenice, Zagreb.

Šetka, J. (19762), Hrvatska kršćanska terminologija, Slobodna Dalmacija, Split. Sučević Međeral, K. (2018), "Pravopisna promišljanja o islamskim, judaističkim i

dharmičkim vjerskim nazivima i imenima", Hrvatski jezik, 5/1, ss. 1-7. Tomašević, N. (ur.) (1998), Kronika kršćanstva, Mozaik knjiga, Zagreb.



149

Documents

USUSTAVLJIVANJE UPORABE VELIKOGA I MALOGA … · Ključne riječi: veliko i malo početno slovo, hrvatsko religijsko nazivlje, Religijski pravopis. SYSTEMATIZATION OF THE USE OF CAPITAL