UTICAJ POLITIČKO-FILOZOFSKE MISLI ZORANA)----

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

ODSJEK UPRAVLJANJE DRŽAVOM

----(UTICAJ POLITIČKO-FILOZOFSKE MISLI ZORANA)----

ĐINĐIĆA NA POLITIKU DRŽAVA U REGIONU

-magistarski rad-

Kandidat Mentor

(Kahriman Semir) (Doc.dr.Sarina Bakić)

Broj indeksa:71/II-UPD/17

Sarajevo, (Mart, 2020)

2

Kahriman Semir Uticaj političko-filozofske misli Zorana Đinđića na politiku država u regionu

2020

3

ODSJEK UPRAVLJANJE DRŽAVOM

----(UTICAJ POLITIČKO-FILOZOFSKE MISLI ZORANA)----

ĐINĐIĆA NA POLITIKU DRŽAVA U REGIONU

-magistarski rad-

Kandidat Mentor

(Kahriman Semir) (Doc.dr.Sarina Bakić)

Broj indeksa:71/II-UPD/17

Sarajevo, (Mart, 2020)

4

SADRŽAJ

Pojmovi

Uvod

I.Teorijsko – metodološki dio rada

1.Problem istraživanja

2.Predmet istraživanja

2.1.Kategorijalno pojmovni sistem

3.Ciljevi istraživanja

3.1.Naučni cilj

3.2.Društveni cilj

4.Sistem hipoteza

4.1.Generalna hipoteza

4.2.Posebne-pojedinačne hipoteze

5.Načini istraživanja

6.Vremensko i prostorno određenje istraživanja

Prvi dio

Od perioda obrazovanja do prvog političkog angažmana

1.Putevima bosanskog multikulturalizma ka studentskom lideru

2.Od doktora filozofije do prvog političkog angažmana 1990-ih

3.Rezime prvog dijela

Drugi dio

Politički angažman Zorana Đinđića od 1990. do 2000. godine

4.Opozicionorsko-revolucionarni put Zorana Đinđića

5.Od lidera DOS-a, preko demonstracija do prvog demokratskog premijera

6.Rezime drugog dijela

Treći dio

Zoran Đinđić: Prvi demokratski premijer 2000.g – 2003. g

7.Reformski procesi Zorana Đinđića

8.Premijerski odnos prema državama regiona

9.Rezime trećeg dijela

5

Političko – filozofska misao Đinđića nakon atentata

Zaključak

Literatura

6

POJMOVI

1.Politička kultura – Pye političku kulturu određuje kao niz stavova, vjerovanja i osjećaja koji

daju smisao političkom procesu i koji pružaju pretpostavke i pravila koja usmjeravaju

ponašanje u političkom sistemu.Ona obuhvaća i političke ideale i operativne norme

politike.Politička kultura je, prema tome, iskazivanje u skupnom obliku psiholoških i

subjektivnih dimenzija politike.(Šiber, 1992:94)

2.Titoizam – Jeste oznaka za jugoslovensku verziju socijalizma u istom smislu u kom su

staljinizam i maoizam sinonimi sovjetskog i kineskog socijalizma.Eponim (naziv nastao prema

imenu neke osobe) titoizam, pojavio se nakon sukoba Informbiroa i KPJ 1948. godine, gotovo

istovremeno u istočnoj i zapadnoj štampi, ali u Jugoslaviji nije korišćen.(Kuljić, 2010:225)

3.Lider – Koncept liderstva ima dugu povijest.Iako ga je u današnjem obliku predstavio Robert

Greenleaf 1970. godine, sama koncepcija liderstva služenjem pojavila se prije više tisuća

godina.Negdje 600. godina p.n.e. kineski mudrac Lao Tzu u svojoj knjizi „Tao Te Ching“

predstavio je stratešku raspravu o liderstvu služenjem.On naglašava:“Najveći lideri

zaboravljaju na sebe i posvećuju se razvoju drugih.Dobri lideri podržavaju izvrsne

zaposlenike.(Katavić, 2010:99)

4.Solidarnost – Pojam solidarnosti sam je po sebi novovjekovni izraz, koji prvi promovira

Pierre Leroux u djelu De L'Hummanite iz 1840. godine.Čovjek svojim rođenjem postaje član

društvene zajednice u kojoj nalazi stanovita društvena blagostanja, koja nema zahvaliti svom

radu.Isto se događa i s čitavim generacijama ljudi, naime svaki pojedinac postaje dužnik

društvene zajednice.(Lozina, 1996:208)

5.CKKPJ – Savez komunista čini vodeću ideološku i političku snagu koja pokreće i usmjerava

procese socijalističkog preobražaja društva putem radničkog i društvenog

samoupravljanja.Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije djeluje u tom smislu na

različite načine, putem formiranja i proklamiranja svojih stavova na kongresima, plenumima,

savjetovanjima, itd., kao i putem neposrednog usmjeravanja organizacija i

rukovodstava.(Perić, 1964:89)

6.Institut za društvene nauke Beograd - Institut društvenih nauka je osnovalo Savezno

izvršno vijeće Federativne Narodne Republike Jugoslavije 10. jula 1957. godine, a od 1977.

godine svojstvo osnivača je preuzela Republika Srbija. Po osnivanju dijelatnost Instituta je

7

organizovana u odjeljenjima za pravne, ekonomske, historijske, sociološke nauke, a početkom

šezdesetih godina osnovana su dva naučno istraživačka centra: za demografska istraživanja i

za istraživanje javnog mnijenja kao prva te vrste u istočnoj Evropi, kao i odeljenje za

filozofiju.Institut izdaje časopis Stanovništvo od 1963. godine i raspolaže fondom od 140.000

knjiga i naučnih časopisa.1

7.SFRJ - Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, pod kolokvijalnim imenom Druga

Jugoslavija ili Titova Jugoslavija, je naziv za bivšu socijalističku državu koja je obuhvatala

današnje države Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu

Goru, Kosovo i Sjevernu Makedoniju, a postojala je od 1943. do 1992. godine.Proglašena je

godine 1943. na teritoriju Kraljevine Jugoslavije pod nazivom Demokratska Federativna

Jugoslavija, te je kasnije međunarodno priznata kao pravni nasljednik Kraljevine. 1946. godine

je dobila službeni naziv Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a Ustavom 1963. dobila

svoj posljednji naziv Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.2

8.DS - Demokratska stranka je stranka sa najdužom tradicijom u političkom životu Srbije.

Osnovana je 1919. godine (prisilno prestala sa radom 1945.) i jedna je od prvih stranaka koja

je obnovila svoj rad poslije promijene političkog sistema. Osnivačka skupština Demokratske

stranke održana je 3. februara 1990. godine.Za prvog predsjednika izabran je Prof.dr.Dragoljub

Mićunović.Na Skupštini DS održanoj 5. januara 1994. godine za predsjednika Demokratske

stranke izabran je Dr Zoran Ðinđić.3

9.Nacionalizam - Billigova teza je kako ne samo Urlich Beck, već gotovo svi savremeni

sociolozi predviđaju najsnažniji oblik nacionalizma u savremenom svijetu.Sociolozi pod tim

pojmom podrazumijevaju samo onu ‘vruću’ varijantu nacionalizma svojstvenu političkoj

desnici ili separatističkim pokretima, te tako postavljaju nacionalizam na periferiju, daleko od

modernih, ‘razvijenih’ nacija.Građani zapadnih, ‘razvijenih’ nacija (a ne samo njihovi

sociolozi) žive u uvjerenju da je nacionalizam pretjerano žestoka reakcija svojstvena drugima,

a ne njima samima. Odnosno, nacionalizam je viđen kao nešto iracionalno i nepotrebno, te se

projicira na ‘druge’, dok se vlastiti nacionalizam naturalizira.(Levačić, 2009:212)

10.Identitet – Sadrži u stalno promjenljivim omjerima i spojevima, planirane i normativne

elemente, pored „fotografije“ onoga što u jednom trenutku osjećamo da jesmo.Identitet ima

1 https://www.idn.org.rs/istorijat_lat.php (pristupljeno 25.12.2019)

2 https://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dka_Federativna_Republika_Jugoslavija (pristupljeno

25.12.2019) 3https://www.ds.org.rs/o-stranci (pristupljeno 25.12.2019)

https://www.idn.org.rs/istorijat_lat.php

https://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dka_Federativna_Republika_Jugoslavija

https://www.ds.org.rs/o-stranci

8

metaforički shvaćeno, dva aspekta: aspekt zrcala i aspekt zida.U normalnim oblicima identiteta

zrcalo se nalazi ispred zida i čini ga mogućim, a u patološkim zid je zamijenjen zrcalom.Pod

pojmom identitet-zrcalo razumijem jednu od funkcija prepoznavanja: da bi se jedna grupa

doživljavala kao takva, i da bi se kao grupa predstavljala drugima, njeni članovi moraju odrediti

opće vrijednosti i opće ciljeve zajedničkog života i dijeliti neke sudove o vlastitoj prošlosti,

kako bliskoj tako i onoj dalekoj.(Cerutti, 2006:27)

11.Politički pluralizam - Sartori sam pojam pluralizma obrazlaže kroz tri nivoa značenja:

kulturni, društveni i politički.Izraz stranački pluralizam, zapravo, ima dublje značenje u odnosu

na to kako ga obično tumačimo. „Površno gledano, stranački pluralizam označuje samo

postojanje više od jedne stranke, ali implicitno je prisutna konotacija da su stranke u množini

proizvod ‘pluralizma’.“(Huruz, 2019:277)

12.Komunizam - Riječ komunizam, pak, nastala je između 1834. i 1839. godine u tajnim

pariškim revolucionarnim društvima.Taj se termin uglavnom koristio za označavanje teorije

Etiena Cabeta, čuvenoga po knjizi Voyage en Icarie.Komunizam s tada povezivao s aktualnom

borbom radničke klase.U Kritici Gotskog programa Marx je komunizam podijelio na

takozvane dvije faze: nižu – socijalističku i višu – komunističku.U višoj fazi komunističkog

društva, kad nestane ropske podčinjenosti individua podjeli rada, a s njome i suprotnosti

između intelektualnog i fizičkog rada; kad rad postane ne samo sredstvo za život, nego i prva

životna potreba.(Erceg, 2003:57)

13.SPS - Socijalistička partija Srbije osnovana je 16-18. jula 1990. godine.Na osnivačkom

kongresu usvojene su programske osnove i Statut kojim je SPS legitimisana kao savremena

partija lijeve orijentacije. Na osnivačkom kongresu su izabrani Slobodan Milošević za

predsjednika Partije, Glavni odbor, Statutarna i Nadzorna komisija.Socijalistička partija Srbije

je profilisana kao moderna, državotvorna partija lijevice čije programske osnove su socijalna

pravda i demokratski socijalizam.4

14.Ustavna demokratija - Danas, krajnje pojednostavljeno kazano, ustavna demokratija

predstavlja glavni tip neautokratske države. Minimalna definicija ustavne demokratije sastoji

se u tome da ona svojim ustavom osigurava regulirani sistem periodičnih izbora sa slobodnim

izborom kandidata, mogućnost organiziranja natjecateljskih političkih stranaka, biračko pravo

punoljetnih, većinsko odlučivanje uz zaštitu manjinskih prava, neovisno sudstvo, ustavne

4 https://www.sps.org.rs/istorija/?lang=lat (pristupljeno 26.12.2019)

https://www.sps.org.rs/istorija/?lang=lat

9

garancije temeljnih građanskih prava, mogućnost promjene svakog aspekta državnog sistema

putem dogovorenih procedura.(Bačić, 1998:128)

15.SPS-JUL - Od decembra 1990. godine, SPS je bila vladajuća politička stranka u Srbiji

zajedno sa drugim strankama kao što je Srpska radikalna stranka.Na izborima je bila u koaliciji

sa Jugoslovenskom levicom (JUL), koju je predvodila Miloševićeva žena Mirjana

Marković.JUL je od 1996.–2000. bila dio vladajuće koalicije u Srbiji i SRJ. Nakon izbora

2000., JUL više nije značajan čimbenik na političkoj sceni Srbije.Predsjednik stranke bio je

Ljubiša Ristić, dok je stranku u praksi vodila Mirjana Marković, supruga

predsjednika Slobodana Miloševića.5

16.Lex specialis - je, u pravnoj teoriji i praksi, doktrina koja se odnosi na tumačenje zakona i

može se primijeniti kako u domaćem tako i u međunarodnom kontekstu prava. Doktrina kaže

da ako dva zakona uređuju istu činjeničnu situaciju, zakon koji regulira određenu temu (lex

specialis) prevladava zakon koji regulira samo opća pitanja (lex generalis).Situacija se obično

javlja u vezi s izradom ranije donesenih posebnih zakona kad se kasnije donese općenitije

zakonodavstvo.6

17.LDP - je liberalna parlamentarna stranka u Srbiji.Osnovana je 5. novembra 2005. godine

u Beogradu.Za prvog predsjednika stranke izabran je Čedomir Jovanović, bivši potpredsjednik

Vlade Srbije i Demokratske stranke.Za članove predsjedništva na osnivačkoj skupštini izabrani

su Nenad Prokić, Nikola Samardžić, Branislav Lečić, Đorđe Đukić.Stranka je nastala iz

Liberalno-demokratske frakcije Demokratske stranke.Osnivačka skupština je održana u

beogradskom Domu omladine.Godine 2007. se u stranku utopio Građanski savez Srbije, kada

je Nataša Mićić izabrana za potpredsjednicu stranke, a Vesna Pešić za predsjednicu Političkog

savjeta7.

5 https://hr.wikipedia.org/wiki/Jugoslovenska_levica (pristupljeno 28.12.2019)

6 https://en.wikipedia.org/wiki/Lex_specialis (pristupljeno 28.12.2019)

7 https://hr.wikipedia.org/wiki/Liberalno-demokratska_partija_(Srbija) (pristupljeno 28.12.2019)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Jugoslovenska_levica

https://en.wikipedia.org/wiki/Lex_specialis

https://hr.wikipedia.org/wiki/Liberalno-demokratska_partija_(Srbija)

10

UVOD

Filozofsko-politička ideja i vizija dr Zorana Đinđića su veoma važne za region u kojem živimo,

a koji je kroz cijelu historiju bio prožet brojnim nacionalizmima, veliko-državnim projektima

koji su za cilj imali etnička čišćenja svih onih koji se nisu uklapali u takve ideje.Zoranova

filozofsko-politička misao ima cilj da probudi u individuama želju za stalnim napretkom,

neprestanim političkim obrazovanjem i konstantnim razvojem društveno-političkog sistema,

orijentisanog ka promociji građanskih prava i sloboda.Kroz njegov život, od rođenja pa do

atentata spoznati ćemo vrijednost njegovih idividualnih sposobnosti, koje će zapravo činiti

mozaik državnika, reformatora i istaknutog filozofa.Da bi imali jasnu sliku Zorana Đinđića kao

vizionara, pažljiviji čitalac može primjetiti da je rad podijeljen na četiri dijela.Prvi dio master

rada sačinjavati će Zoranov period obrazovanja, koji seže sve do 1990-ih godina.Kroz ovaj dio

pokušavamo svakom čitaocu približiti Zorana kao mladog buntovnika, doktora filozofije koji

je već u mladosti pokazivao konture budućeg državnika usko vezanog za filozofsku misao

Frankfurtske škole.Cilj je pokazati da su njegove ideje u mladosti privukle veliki broj kolega s

kojima je dijelio školske i univerzitetske trenutke, ali i jedan dio profesora željnih reforme

komunističkog sistema u Jugoslaviji.Ne samo da će imati podršku studenata, profesora već će

im biti lider u protestima protiv vladajućeg komunističkog režima.Iako će demonstracije

započeti u Beogradu (jezgru vlasti) , u konačnici Zoranova ideja će se odnositi na ostvarivanje

prava na slobodu govora i mišljenja u svim republikama bivše Jugoslavije.Dakle, vidjeti ćemo

da je njegova filozofska i politička misao, itekako imala uticaj na pozitivne društvene

promjene, i da ni jednog trenutka nije bila prožeta nacionalističkom idejom.Posebno će svoju

filozofsko-političku misao usavršiti kao doktor filozofije na jednom od najvećih centara

filozofske misli, tj. Frankfurtu i Konstancu.Odlazak u Njemačku će biti ključan, jer nakon

povratka će u potpunosti definisati svoj politički pravac koji će biti građanska-realpolitička

ideja.Nakon prvog dijela imati ćemo sliku dr Zorana Đinđića kao filozofa, lidera spremnog da

žrtvuje vlastiti kredibilitet, pa i život kako bi se uspostavio stabilan, ekonomski dinamičan

region bez etničkih, ili bilo kojih drugih podijela.Drugi dio će predstavljati Zoranov aktivan

politički angažman, preciznije rečeno opozicionarsko-revolucionarni duh.Osnivanjem DS-a

Đinđić će u potpunosti pokazati svoje znanje, stečeno od BiH pa do Njemačke.Ovaj period

njegovog dijelovanja neće biti samo značajan po tome da se po prvi put upušta u aktivan

politički angažman, već i to da nikada neće zaboraviti državu u kojoj je rođen (BiH) , gdje je

proveo svoje djetinjstvo.Koristio je sve mogućnosti koje je imao na raspolaganju da pomogne

11

BiH, što će predstaviti Zorana Đinđića kao državnika koji je čak za vrijeme opozicionog

mandata žrtvovao svoj politički kredibilitet, znajući kako je većina u Srbiji 90-ih

razmišljala.Jedan od značajnijih događaja u ovom periodu života Đinđića, a koji analiziramo

da bi otklonili predrasude o njemu kao nekome ko je podržavao stradanja u BiH, jeste posjeta

Palama krajem 1993. godine gdje se susreo s Radovanom Karadžićem.Ovaj susret prije svega

treba posmatrati kao taktički potez, kojim će nastojati mirnim putem poraziti nacionalizam u

Beogradu i BiH.Ako je cilj doći u poziciju da se porazi neko zlo, onda je nemoguće a ne opeći

se, pa makar to bila i mala opekotina.Prije susreta na Palama, pa i poslije njega on je nastavio

sa politikom pomirenja i uspostavljanja ekonomskih odnosa sa BiH, i drugim državama

regiona.Možda samo pristrasani ovdje, ali osuđivati političara za kojeg su mnogi u regionu i

van njega rekli, da je bio otvoren za svaki razgovor, pomirenje i suočavanje s prošlošću, je u

potpunosti pogrešno.Nakon analize Đinđićevog opozicionarskog odnosa prema BiH, Crnoj

Gori, ovaj dio završavamo sa rijetkim demonstracijama gdje niti jedan građanin nije izgubio

život, a čiji je najvažniji organizator bio Zoran.Demonstracijama će okupiti veliki broj građana,

ali što je još važnije, sukobljavati će se zajednički na ulicama Beograda s sigurnosnim snagama

režima Slobodana Miloševića.Po ko zna koji put će se njegove ideje pokazati uspješnim,

mobilizirajući veliki broj onih koji su u Zoranu vidjeli državnika, spremnog da izgradi snažnu

Srbiju i region.

Treći dio rada o filozofsko-političkoj misli Đinđića, odnositi će se na period njegovog

premijerskog mandata gdje ćemo prije svega pisati na koji način se odnosio prema članovima

Vlade koju je predvodio.Način imenovanja njegovih saradnika je bio u mnogo čemu drugačiji,

od imenovanja koja je vršila prethodna vlast na čelu sa Miloševićem, pa čak i imenovanja koja

provode današnji vladajući sistemi u regionu.Dr Zoran Đinđić uvodi praksu imenovanja

eksperata u svojim oblastima, što će rezultirati uključivanjem indirektno ili direktno velikog

broja akademika, studenata i građana u rad Vlade.Aktivnost većine stanovništva u Srbiji i

dijaspori, će biti rezultat Zoranove pozitivne energije i vizije koja će srpskom društvu pružiti

dinamičan razvoj ekonomskih odnosa s drugim državama u regionu.Tokom opisivanja ovog

dijela master rada, spomenuti ćemo Zoranov odnos prema reformama i drugim republikama

bivše Jugoslavije.Kroz ove naslove želimo da pokažem da je njegova politika bila orijentisana

ka budućnosti, i suočavanjem s prošloću koja je Srbiju negativno etiketirala.Vidjeti ćemo na

koji način je Đinđić gradio odnose sa susjedima, nastavljajući s politikom koju je u potpunosti

usavršio tokom doktorskih studija u Njemačkoj.Nakon detaljne analize trećeg odjeljka,

navodimo i četvrti dio rada koji će se odnositi na filozofsko-političku misao dr Zorana Đinđića,

12

nakon njegovog atentata.Ovim naslovom ostavljamo mogućnost nastavka istraživanja njegove

filozofsko-političke misli, koja je uveliko potrebna kako bi se prevazišli problemi i iskušenja

pred kojima se danas region nalazi.Nakon Đinđića, region nema istinskog državnika koji je

spreman na vlastitu političku i životnu žrtvu, kako bi zajednički prevazišli duhove prošlosti

koji nam se stalno vraćaju u slabijem ili jačem intenzitetu.Zbog toga ovim radom pokazujemo,

da nam je ponovo potreban državnik poput dr Zorana Đinđića, koji će preuzeti njegovu ideju,

nastaviti odlučno putem oslobađanja regiona od nacionalističke retorike, vraćanju etike u

politiku, te izgradnji ekonomski stabilne regije integrisane u EU.

„Zа uspeh svаkog poslа morа dа postoji plаn, dа se tаčno znа štа se hoće, ne

dа se eksperimentiše, iаko nаm je to nаcionаlnа osobinа. Trebа mnogo više

vremenа dа se utroši nа oštrenje testere, nego drvа seći tupom.“

13

TEORIJSKO – METODOLOŠKI DIO RADA

1.Problem istraživanja

Tema “Uticaj političko-filozofske misli Zorana Đinđića na politiku država u regionu“

podrazumijeva način na koji je dr Zoran Đinđić svojom politikom, filozofskim idejama,

vizijom i političkom kulturom uticao na oblikovanje politike u našem regionu (državama bivše

Jugoslavije).Danas je političko-filozofska misao dr Zorana Đinđića, koju je svojevremeno

gradio i oblikovao od početka svog osnovnog obrazovanja pa sve do atentata 2003. godine,

potrebna da oslobodi politiku od predrasuda da je ona posao kojim se bave samo oni koji imaju

loše namjere, te da oživi pozitivnu energiju kod svih nas kao građana, da bi region prevazišao

političke konflikte i krenuo zjedničkim ekonomskim napretkom prema razvijenom svijetu.Naš

prostor u kojem živimo, nalazi se u stanju stalnih političkih konflikata, a posebno u zadnje

vrijeme na sve većem odlasku mladih koji bi trebali biti budućnost našeg društva.Svjedoci smo

činjenice da prilikom političkih izbora u državama bivše Jugoslavije (BiH, Hrvatska, Srbija),

građani bivaju ogorčeni politikama koje ih predstavljaju, te se postavlja pitanje koliko birači

zaista imaju “zdravih“ alternativnih politika i lidera koji će ih zastupati na način da im

građanski interesi budu ispred njihovih ličnih?Ovdje akcenat stavljamo upravo na uticaj

Đinđićeve političke kulture, vizije, ideje i mišljenja za vrijeme njegovog aktivnog bavljenja

politikom pa i prije njegovog političkog angažmana, na građanstvo u zemljama bivše

Jugoslavije i odnosa prema svojim političkim rivalima.

2.Predmet istraživanja

Glavni cilj ovog istraživanja jeste analizirati uticaj političko-filozofske misli dr Zorana Đinđića

na zemlje bivše Jugoslavije (BiH, Hrvatska, Srbija, Kosovo, Crna Gora), odnos prema

građanima, prema svojim političkim rivalima i uticaj Zoranove političke ideje i vizije nakon

atentata.

14

2.1.Kategorijalno pojmovni sistem

Važnost političke kulture, političkog mišljenja i filozofske misli u oblikovanju politike i

građanske svijesti Pojam političke kulture: Prema Vladimiru Vujičiću razvoj pojma političke kulture tekao je

preko pojmova konsenzusa, kolektivne svijesti, nacionalnog karaktera, značenja individualnih

akcija itd.Osnovni bit političke kulture jeste u vjerovanju ljudi, odnosno njihovom vjerovanju

u politiku i političke procese (Vujičić, 1997:109).Politički stavovi, ideje, vizija, norme i dr. su

samo različiti oblici manifestacije političke kulture.Dakle, možemo reći da pojam političke

kulture igra važnu ulogu u odnosu individua ili kolektiva spram politike, te da on ujedno

oblikuje i građansku svijest.Kada dođe do stanja u kojem politička kultura postaje deficitarna,

tada možemo reći da politika pada u dekadentno stanje i na vlasti imamo nacionalizme,

despotske režime, tj. sve ono što društvo vodi u izolaciju i propast.Comte je jedan od onih koji

smatra da je pojam političke kulture prije svega zasnovan na konsenzusu (Vujičić,

1997:111).On ovdje pod konsenzusom prodazumijeva skladno funkcionisanje jedne cjeline, na

način da njeno djelovanje bude jedinstveno i solidarno.Samo iz ove Comteove konstatacije

možemo zaključiti, da kada ne postoji konsenzus tada dolazimo do zastoja svih političkih

procesa, a samim tim i do zaustavljanja razvoja jednog društva.S toga možemo reći da pojam

političke kulture je od presudnog značaja, te on može uveliko pokrenuti građanstvo da usmjeri

svoje djelovanje ka pozitivnim vrijednostima koje dovode do prosperiteta jednog društva.

Pojam političkog mišljenja: Ovaj pojam prije svega možemo opisati kao skup stavova, ideja i

vizija individua ili kolektiva, koji može dovesti do prosperiteta ili čak do slabljenja jednog

društva.Dakle, političko mišljenje je baš kao i pojam političke kulture jako važan za društvo u

cjelini, jer kada bi jedan politički lider imao pogrešno mišljenje, ideje i vizije, on bi mogao

takvim stavovima da oblikuje mišljenje jednog dijela populacije i time bi doveo do zastoja u

razvoju jedne zajednice.S druge strane, pozitivno političko mišljenje, ideje i vizije jednog lidera

mogu dovesti do velikog prosperiteta jednog društva, jer će on na taj način motivisati

građanstvo na kolektivne akcije koje će rezultirati napretkom.

Pojam filozofske misli: Bertrand Russel – filozofija je pojam kojim treba biti obuhvaćno sve

ono što još ne može biti znanstveno obrađeno.Primjerice, kod Aristotela su filozofija i znanost

jedno te isto jer se znanosti nisu još bile dovoljno razvile da bi se odvojile od filozofije. Drugim

15

riječima, pod pojmom filozofija podrazumijevali bi se pokušaji objašnjavanja različitih, još

nedozrelih problema.(Milić, 2008:1).Filozofska misao jednog državnika, baš kao i prethodno

definisani pojmovi, može rezultirati oblikovanjem društvene svijesti stanovništva na način koji

odgovara političkom lideru.Na osnovu filozofske misli lidera, unutar jednog društva se može

formirati ideja koja zajednicu vodi ka prosperitetu ili urušavanju.

3.Ciljevi istraživanja

3.1.Naučni cilj istraživanja

Osnovni cilj istraživanja je utvrditi koliko je političko-filozofska misao Zorana Đinđića imala

uticaja na politiku, građane i političke rivale u Srbiji, i općenito na cijeli region.Zatim, ispitati

na koji način se Đinđić odnosio spram građana, kako je s njima komunicirao, koliku je podršku

imao od strane stanovništva u Srbiji i u regionu.Nakon toga, opisati kako se Đinđić ponašao od

svog osnovnog obrazovanja, pa sve do atentata kada je i ubijen.Utvrditi kako se odnosio prema

svojim političkim rivalima, kakav tim ljudi je imao u Vladi u kojoj je bio premijer, te da li su

njegove vizije, ideje i politike ostale žive nakon njega.Također, posebno ću ispitati koliko je

politika koju je Đinđić vodio, bila korisna za region i samu Srbiju.

3.2.Društveni cilj istraživanja

Političko-filozofska misao i kultura su dva veoma važna pojma koji oblikuju politiku kao

takvu, i ujedno vode ka oblikovanju političkih stavova stanovništva.Možemo reći da upravo

ova dva pojma zaslužuju važno mjesto u životu ne samo političkih ličnosti, već i društva u

cjelini.Političko-filozofska misao Zorana Đinđića treba da ima istaknuto mjesto u političkom

životu našeg regiona, jer je upravo Zoran bio jedan od rijetkih koji je za vrijeme svog života

imao ideje i vizije koje su bile puno ispred vremena u kojem smo se tada nalazili.

16

4.Sistem hipoteza

4.1.Generalna hipoteza

Političko-filozofska misao dr Zorana Đinđića može doprinijeti pozitivnom uticaju na politiku

u regionu, i usavršiti političkog lidera koji će biti sposoban ponuditi rješenja neophodna da

region krene zajednički da se razvija.

4.2.Posebne-pojedinačne hipoteze

• Političko-filozofska misao dr Zorana Đinđića može doprinijeti vraćanju povjerenja

građana regiona u politiku i političke procese

• Politika koju je provodio dr Zoran Đinđić uveliko može doprinijeti da se u regionu

zaustave nepotrebni konflikti, te da se u rješavanje problema regiona uključi mladi

kadar ljudi potpomognut iskustvom onih koji imaju pozitivne namjere u izgradnji naših

društava.

• Vizija i ideje koje je imao Zoran Đinđić, mogu ponuditi rješenja za ujedinjenje regiona

u zajedničku političku akciju, koja može dovesti do snažnog ekonomskog rasta i

kretanju ka razvijenim državama svijeta

• Političko-filozofska misao koju je Đinđić formirao od svog osnovnog obrazovanja pa

sve do prvog političkog angažmana, može biti inspiracija mladim generacijama u

procesu njihovog usavršavanja i društvenog angažmana

5.Načini istraživanja

Diskriptivna metoda

Tehnike:Upitnik – sastaviti jedan skup pitanja koje ćemo postaviti nekim političkim ličnostima,

i ljudima iz akademske zajednice, a koji su na neki način bliski politici Zorana Đinđića ili su

bili direktno uključeni u nju

17

Intervju – sa nekim od ljudi koji su bili uz Zorana Đinđića, ili nekim od političkih ličnosti našeg

regiona

6.Vremensko i prostorno određenje istraživanja

Vrijeme istraživanja: 2019 - 2020. god

Istraživanje će se vršiti u BiH, na osnovu prikupljene literature i komunikacijom sa pojedinim

članovima Vlade Zorana Đinđića.Dobiveni rezultati istraživanja će pokazati koliko je

političko-filozofska misao Zorana Đinđića imala uticaj na oblikovanje politike u regionu, i da

li su njegove ideje i vizije danas žive, te koliko imaju danas uticaj na politiku u

regionu.Rezultatima istraživanja ćemo pokazati da li je regionu opet potreban političar sa istom

energijom i vizijama koje je imao Zoran Đinđić.

18

Od perioda obrazovanja do prvog političkog angažmana

1.Putevima bosanskog multikulturalizma ka studentskom lideru

Bosanski Šamac, malo mjesto na sjeveru BiH koje po posljednjem popisu stanovništva iz 2013.

godine broji blizu 6 hiljada stanovnika, je naselje gdje se 01.08.19528. godine rodio dr Zoran

Đinđić.Multietničnost koja karakteriše prostor BiH kroz cijelo historijsko razdoblje,

predstavlja okruženje koje u velikoj mjeri doprinosi razvoju filozofske i političke misli Zorana

tokom početka ozbiljnijeg perioda obrazovanja (srdenjoškolskog i fakultetskog).Pluralizam

vjerskih, regionalnih, etničkih i dr. grupa koji u vrijeme rođenja Đinđića obitava u Šamcu,

dovodi do razvoja brojnih vrlina koje ga počinju krasiti kao individuu, poput solidarnosti prema

drugom i drugačijem, požrtvovanošću za okruženje, hrabrost preuzimanja odgovornosti za

sopstvene ideje, te sposobnost identifikacije pozitivnosti unutar svakog

pojedinca.Multikulturalna sredina Šamca, a nakon njega i Travnika rezultuju poprimanjem

običaja drugih etnija, religija sa kojima Đinđić kao dječak provodi period svoje rane

mladosti.Poštivanje različitosti ne dolazi isključivo od suživota sa drugim kulturama, jer

mnogo je primjera poput američkog društva, gdje i dan danas na sceni imamo rasizam iako

ljudi zajednički mnogo godina borave na jednom prostoru, što govori da čovjek može mrziti i

u ranoj mladosti sve one koji nisu vjere, boje kože, socijalnog statusa kao on.Kod dr Zorana

Đinđića kao dječaka rođenog u multikulturalnoj sredini, će na njegov odnos prema drugima

uticati ono što ćemo navesti u narednoj rečenici kojom je njegova majka Mila Đinđić opisala

porijeklo same porodice.Đinđići su poreklom s Kosova, a ja sam rođena Bosanka iz Šamca,

suprug je bio penzionisano vojno lice u činu pukovnika i u Šamcu smo se upoznali i venčali,

kada je rođen Zoran i njegova sestra Gordana.9U samom porijeklu porodice vidi se pluralitet

koji je odlikuje tj. spoj tri različita nacionalna identiteta kosovskog, bosanskog i

srpskog.Obzirom da je porodični život bio prožet vojnim i socijalnim duhom u kojem su

odgajani njegov otac i majka, on će ujedno biti vodeći u formiranju Zoranovih vrlina koje smo

prethodno nabrojali.Unutar okruženja gdje se kako navodi Habermas10, različite kulture,

8 https://bs.wikipedia.org/wiki/Zoran_%C4%90in%C4%91i%C4%87 (pristupljeno 26.07.2019) 9 https://pescanik.net/nisu-mu-oprostili-sto-je-milosevica-poslao-u-hag/ (pristupljeno 26.07.2019) 10 Habermas, Jurgen, The inclusion of the other: Studies in Political Theory, Suhrkamp Frankfurt, 1996,

str.4

https://bs.wikipedia.org/wiki/Zoran_%C4%90in%C4%91i%C4%87

https://pescanik.net/nisu-mu-oprostili-sto-je-milosevica-poslao-u-hag/

19

religije, i druge grupe međusobno prožimaju, spoznaju, te određenom dinamikom i izgrađuju

dolazi do razvoja modernog pluralističkog okruženja, kakvi su bili Šamac i Travnik u vrijeme

rane Đinđićeve mladosti.Skup njegovih vrlina će biti zapravo početak razvoja građanske

političke ideje, koju će Zoran životom van BiH nastaviti nadopunjavati razvojem vlastite

filozofske misli.Socijalni duh kojim izgrađuje osobinu solidarnosti i osjećaja da pomogne

okruženju, prijateljima je nešto što usvaja od svoje majke koja je predstavljala stub porodice u

teškim finansijskim uslovima boravka u Šamcu, o čemu je Zoran govorio u intervjuu na

njemačkom jeziku.Moji roditelji su bili tipična malograđanska porodica, bili smo dosta

siromašni kao deca.Sećam se da je moja majka pet dana pred kraj meseca pozajmljivala novac

za pijacu po komšiluku“.11Siromaštvo kao pojava u mnogo čemu dovodi do problema unutar

porodice, društva i države.Međutim, gledajući ovu pojavu na sasvim drugačiji način, ono

predstavlja motiv za aktivaciju individue kako bi se izborila sa društvenim izazovima.U slučaju

dr Zorana Đinđića teški porodični finansijski uslovi, formiraju u njemu izuzetnu marljivost za

obavljanje svojih školskih i van školskih aktivnosti.Uprkos teškim materijalnim uslovima ni

jednog trenutka ne posustaje, već znanje, porodični odgoj i mnoge stečene vrline dijeli s

drugima oko sebe, što predstavlja nagovještaj životnog puta kojim će se kretati.Politička i

filozofska misao, ako bi smo ih tako mogli nazvati u ovom životnom periodu Đinđića, vezuju

se za poznatu rečenicu koju je kao srednjoškolac jednom prilikom rekao.Datum moga rođenja

se dogodio dovoljno kasno, kako ne bi zapao pod iluziju titoizma.12Iako je ovo rekao kako smo

naveli dok je bio srednjoškolac, on je u periodu života u BiH svojim postupcima promovisanja

vlastitih ideja, kretao se ka ovoj rečenici.Osobine koje razvija tokom osnovne škole u Šamcu i

Travniku, ne bi mogle opstati u sistemu koji je bio uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata

u Jugoslaviji, a što je dr Zoran Đinđić decidno opisao u jednom od svojih filozofskih spisa.

Patrimonalni tip vlasti odlikuje se jednoznačnom prevlašću ličnog sledbeništva nad lojalnošću

koja potiče iz posedovanja službenog položaja.Partijska struktura učvršćuje se kao lično

sledbeništvo, čije – najčešće nejasno omeđeno – jezgro predstavlja lični štab „vođe“.13Ovakav

sistem vlasti je podrazumijevao državu u kojoj je unutar jedne ličnosti bila sadržana politička,

vojna, ekonomska i bilo koja druga moć.Sada više nije bilo pitanje lojalnosti prema režimu,

već se postavlja i zadatak slijeđenja lidera komunističke ideje u Jugoslaviji.Svi oni koji su bili

članovi KP su imali prednost nad onima koji to nisu željeli biti.Ovdje uočavamo

11

https://www.youtube.com/watch?v=fuypcCvtcW4&t=1384s (pristupljeno 26.07.2019) 12https://izrekeicitati.net/da-bi-se-promenila-srbija-svako-od-nas-mora-malo-da-se-promeni-u-svom-

pristupu-problemima-u-svom-mentalitetu-u-svojim-radnim-navikama/ (pristupljeno 26.07.2019) 13 Đinđić, Zoran, Jugoslavija kao nedovršena država, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1988,

str.269

https://www.youtube.com/watch?v=fuypcCvtcW4&t=1384s

https://izrekeicitati.net/da-bi-se-promenila-srbija-svako-od-nas-mora-malo-da-se-promeni-u-svom-pristupu-problemima-u-svom-mentalitetu-u-svojim-radnim-navikama/


20

neravnopravnost unutar samog sistema, gdje ideja dr Zorana Đinđića nije mogla egzistirati bez

posljedica po njega samog.Kao član Partije bi trebao slijediti u potpunosti komunističku ideju,

ne izražavajući ništa od onoga što je u suprotnosti sa takvim sistemom.Obzirom na njegove

osobine koje su ga krasile, pridruživanje Partiji bi bilo pogubno za njega kao osnovca koji već

počinje formirati svoju misao.Na osnovu ovog društvenog uređenja na kojem je počivala

Jugoslavija, posebno iz perioda života u Travniku gdje muslimanska kultura i tradicija utiču na

njegovo mišljenje, Đinđićevi postupci ponašanja sve više ukazuju na uspostavu uređenja kojeg

Habermas naziva moralna zajednica.Ona se isključivo konsituiše tako što se neutrališe

diskriminacija i patnja unutar sistema, a oni koji su marginalizirani uvode u procese

odlučivanja.U tom slučaju društvo se zasniva na onim normama koje su prihvatljive za sve

njene građane, a naročito one najugroženije.14Muslimansko stanovništvo koje je predstavljalo

manjinu u odnosu na druge religije i etnije u Jugoslaviji, rezultira da Đinđić niti jednog trenutka

ne zaspostavlja svoje prijatelje, kojih je ovog religijskog opredijeljenja imao mnogo u

Travniku.Imenovanjem za lidera razreda u vezirskom gradu, promovira tadašnje ideje svojih

kolega pred profesorima razredne nastave, bez vjerskih, etničkih ili drugih različitosti gdje

nagovještava postepen razvoj sopstvene filozofske ideje orijentirane ka Frankfurtskoj

školi.Ova konstatacija se ogleda upravo u navedenim filozofskim orijentirima Habermasa, po

kojima je Đinđić nesvjesno postupao u ovom periodu života.Period odrastanja i osnovnog

obrazovanja Zorana Đinđića u BiH koji je trajao punih 17 godina, izgraditi će kod njega brigu

za rješavanjem problema u BiH, Kosovu, pa čak i šire, imajući jasnu viziju izgradnje država

bivše Jugoslavije.Djetinjstvo provedeno u Travniku, u njemu kao političkom lideru, državniku,

pa čak i filozofu, ostavilo je velikog traga jer je kako kaže njegova sestra, volio Bosnu na

neobičan način.Zoran je neobično voleo Bosnu.Podsećala ga ja na lep period njegovog života.

Nikada nismo gledali na nacionalnost naših prijatelja.Zoran je u duši bio Jugosloven.15Ljubav

koju je osjećao prema BiH, se ponajviše odnosila na stečena iskustva u suživotu s drugim

kulturama i religijama.Ovo će biti od velike važnosti za njegov daljnji životni put, jer političku

i filozofsku misao zasniva na temeljima multikulturalizma tj. ravnopravnog odnosa prema svim

etnijama, narodima koji čine prostor bivše Jugoslavije.BiH mu daje dimenziju političke brige,

solidarnosti, jednakosti svih naroda koji su naseljavali i naseljavaju region, pa je s toga svoje

kasnije političke aktivnosti usmjeravao na borbi protiv nacionalizma u svim državama bivše

14 Habermas, Jurgen, The inclusion of the other: Studies in Political Theory, Suhrkamp Frankfurt, 1996,

str.11-64 15 http://www.travnicki.info/gordana-dindic-filipovic-zoran-je-neobicno-voleo-travnik/(pristupljeno

01.08.2019)

http://www.travnicki.info/gordana-dindic-filipovic-zoran-je-neobicno-voleo-travnik/

21

države.Nakon provedenog života u BiH i razvijenih vrlina, sa svojom porodicom 1969. godine

odlazi u Beograd, noseći u svojoj ličnosti zdravu podlogu na osnovu koje će početi formirati

filozofsku i političku misao.Bogatstvo vjerskih i kulturnih različitosti koje je stekao u BiH,

zauvijek će ostati dio njegovog političkog aktivizma i odnosa prema drugim državama.

Ozbiljniji period naučnog, političkog i životnog puta Đinđić nastavlja upisujući gimnaziju u

Beogradu, gdje sa porodicom doseljava 1969. godine.Dragan Lakičević istaknuti srpski filozof

piše o Zoranu iz ovog perioda, gdje se kod njega ozbiljnije primjećuju elementi ponašanja koji

ga afirmišu u lidera razreda, a s druge strane i ravnopravnog sagovornika profesorima.On je

vrlo brzo pokazao da zna mnogo više od nas, da je na neki način zreliji od nas kada je trebalo

snalaziti se sa profesorima, a imao je i izrazite liderske ambicije.16Liderstvo kao pojam kod

Zorana dolazi od onoga što je u raspravi sa Rawlsom definirao Jurgen Harbermas, tj. da je svaki

čovjek svrha po sebi, i kao takav razvija teoriju pravednosti što predstavlja njegovu snagu.17Iz

ovoga je proizilazilo znanje kojim je bio korak ispred vršnjaka gimnazijalaca, što ga svrstava

u poseban odnos s profesorima.Ovim ozbiljnije definiše svoju svrhu, koja se iz njegovh

aktivnosti ogleda u zaštiti interesa svojih kolega, a kasnije u toku političkog angažmana i svih

građana.Velikim entuzijazmom, nastavnim i van nastavnim aktivnostima koje počinju

postepeno prerastati u političke, oko sebe formira krug onih koji se nisu slagali s njegovim

pragmatičnim stavovima suprotnim ideologiji režima Tita.Na represiju komunističkog sistema

vlasti odgovara aktivnošću svojstvenom budućem državniku, gdje sve to smireno podnosi

znajući da su to sve male prepreke na životnom putu.18Odbranom od pritisaka komunističke

vlasti, pokazuje spremnost odlučnog zastupanja svojih stavova i ideja za koje smatra da su

neophodne kako bi se mijenjao postojeći sistem vlasti.Zoranovo ponašanje i aktivno djelovanje

u mnogo čemu podsjećaju na čuvenog revolucionara Che Guevaru, za kojeg je vječna slava i

stalna akcija bila važnija od nekog trivijalnog života.Istraživanje životne priče revolucionara

Che Guevare, pokazalo je veliku požrtvovanost i uticaj revolucionarnog života za vrijeme

hladnog rata, ali i otkrilo njegov individualni doprinos revoluciji na Kubi.19Strukturnom

analizom Zoranovog gimnazijskog puta, vidimo njegov veliki napredak u političkom razvoju

ključan za formiranje filozofsko-političke misli, koja će biti značajna za njegov aktivan

politički angažman.Kada bi se zapitali, da li su njegovi stavovi, ideje i vizije tokom

16 Veličković, Dušan , Đinđić:Lice mladosti, Laguna, Beograd, 2007, str.45


str.65 - 127


19 Anderson, Džon Li, Če Gevara:Revolucionarni život, Leo commerce, Beograd, 2008, str.14

22

srednjoškolskog perioda imali pozitivnog uticaja na društvo oko njega, odgovor bi bio

pozitivan.Ne samo da su njegove ideje bile prihvatljive , već će ga one približiti profesorima

koji su izražavali „tihu“ kritiku prema tadašnjoj vlasti.Završetkom gimnazije Zoran izrasta u

izuzetno hrabrog lidera spremnog da preuzme odgovornost, i kao takav nastavlja put daljnjeg

obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje se ozbiljno susprotstavlja

komunističkoj vlasti.

Upisujući filozofiju krajem 1970. godine u Beogradu počinje ne samo Zoranov susret s ovom

znanošću, već se javlja i njegov opozicioni politički angažman prema Titovom

režimu.Jugoslovensko društvo koje počiva na obavijenosti od strane komunizma, nije

dozvoljavalo promovisanje pluralističkog načina razmišljanja što je za dr Đinđića bilo

neprihvatljivo.Jugoslavija neće doživeti novo herojsko doba.Nove prostore osvajamo samo još

u školskim udžbenicima i filmovima iz stilizovane prošlosti, ali pitanje je koliko dugo

dirigovana mašta može da prikriva pukotine, koje obelodanjuju probuđena istografska svest,

memoarska literatura ili sve izraženija ravnodšnost mladih generacija.20Država uspostavljena

na temeljima diskriminacije ideja suprotnim preovladavajućom, nije mogla doživjeti period

modernog društveno-političkog razvoja.Ovakav sistem je doveo do ponovnog jačanja

nacionalizama, koji u periodu Zoranovog upisa na studije filozofije, u tajnosti počinju

razgovore o podijeli Jugoslavije.21Svaki nedostatak unutar sistema je najlakše prikriti putem

medijske kampanje, ili kreiranjem historije po mjeri vladajuće strukture.Ovakav vid režimske

propagande je sve više rezultirao nezadovoljstvom mladih generacija željnih dinamičnog

društva, koje bi imalo veće šanse za individualni napredak.Kinematografija, naučna literatura

i historija je predstavljala samo prostor koji je vlast svakodnevno mijenjala onako kako je to

odgovaralo njenim predstavnicima.Jednom rječju stvoren je iluzorni krug u koji su mnogi

građani, intelektualci i ostali upadali bez mogućnosti formiranja vlastitog ideološkog,

političkog ili bilo kojeg drugog stava.Ova Zoranova konstatacija jugoslovenskog stanja za

vrijeme njegovog filozofskog studija, nadovezuje se na Habermasov opis nacionalne države,

gdje se i sam pita da li ona ima budućnost? Riječ je o tome da pored inspiracije nacionalnim

identitetom kao egzistencijalnom formom postojanja društvene zajednice, egzistiraju

problemska pitanja o pravu na nacionalno samoodređenje, distanciranje od multikulturalizma

20 Đinđić, Zoran , Jugoslavija kao nedovršena država, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad ,

1988, str.265

21 Ford, Hal, CIA Intelligence report:Yugoslavia – The Outworn structure, CIA, 1970, str.3-51

23

(karakteristično za nacionalističke ideje u Jugoslaviji)22, koje dovode pitanja o preživljavanju

državnog uređenja zasnovanog na ovim načelima.Na prvoj godini studija on pokazuje

filozofske tragove misli Frankfurstke škole, odnosno njenog istaknutog mislioca Jurgena

Habermasa od kojeg će imati priliku otvorene naučne saradnje.Dakle, političko-filozofska

misao koju je zagovarao tokom studentskih dana nisu bile samo puka slova na papiru i prazne

ideje, već su privlačile druge oko njega, koji su bili spremni da ga istinski podrže svojim

aktivnim djelovanjima na tom putu.Prolazeći jednom sa Veličkovićem pokraj zgrade CKKPJ,

Dušan mu reče da oba nemaju posao jer nisu članovi Partije.Zoran se tada uozbiljio i rekao:To

je jako važno što nismo članovi Partije, jer kada se sve ovo uskoro sruši, kada padne

komunizam onda će to biti izuzetno važno.23Na temeljima izreknutog političkog stava, Zoran

je pridobio veliki broj studenata sa kojima će napraviti proteste protiv Titovog režima, čime

aktivira borbu za slobodu individualnog mišljenja kojom se ujedno promovira pravo na vlastito

samoopredjeljenje.Predviđanje pada komunizma u Jugoslaviji pokazuje da se Zoran nije

zanimao sjećanjima na prošle događaje, već je bio fokusiran na ono što se trenutno dešava oko

njega.Ovim su zapravo njegove ideje bile dugoročne, tj. nisu pripadale vremenu u kojem je

živio, već su bile daleko ispred vremena.Filozofski fakultet kao naučno-obrazovna institucija

predstavljala je početak prvog ozbiljnog političkog aktivizma Đinđića prema vladajućem

jugoslovenskom sistemu.U pokušaju da 1968. godine organizuju proteste na Fakultetu, vlast

u Jugoslaviji šalje na studente policiju, pri čemu biva ozlijeđeno nekoliko stotina studenata a

neki čak odlaze i u zatvor.Dvije godine nakon ovih protesta, u amfiteatru Filozofskog fakulteta

će početi bučni mitinzi koji će predstavljati početak studentskog pokreta.24Protesti koji će

početi u amfiteatru Filozofskog fakulteta u Beogradu, pokazati će da su ideje, vizije i političko

mišljenje koje je zastupao, itekako uticali na druge oko njega.Ne samo da je svojim

pragmatičnim političkim nastupom pridobio veliki broj studenata i profesora, već im je bio

lider u prvom ozbiljnijem pokušaju reforme postojeće komunističke vlasti.Protestima je

pokušao da pošalje poruku, da država koja je formirana (Jugoslavija) nije zasnovana na

zdravim temeljima, jer je bilo mnogo stvari koje se nisu rješavale već su ostavljane po

strani.Jednom rječju posmatrao je Tita kao veoma opasnog diktatora, koji je iskoristio

„revoluciju“ u Drugom svjetskom ratu stvarajući iluzorni privid kolektivnog socijalnog života,

dok je i sam obitavao u luksuznoj životnoj sferi.Đinđićeva percepcija Tita se najbolje opisuje


str.128-191



24

kroz intelektualni rad njemačkog pravnika i filozofa Karla Šmita, gdje se nadovezuje na Hobsa

opisujući čovjeka kao vrlo opasno biće.Ljudi su po Šmitu skloni lažnim predstavljanjima,

govorima, dijelovanjima pa je s toga potrebna veoma stabilna državna zajednica unutar koje bi

on ukrotio svoje nagone.25Upravo je ovo bio osnovni cilj dr Zorana Đinđića u pokretanju

protesta protiv vlasti u Jugoslaviji, gdje je bilo potrebno reformisati cijeli sistem da bi se

formiranjem stabilne i jake države ograničila vlast jednog individuuma (Josipa Broza

Tita).Nakon okončanih protesta vlast je ispunila zahtijeve onih koji su izražavali

nezadovoljstvo, ali se Zoran s druge strane suočio sa kaznom zatvora od godinu dana.Iako je

pretrpio posljedice protesta, njihovu snagu prenosi van granica Jugoslavije u čemu se ogleda

najzanačajnija pobjeda.Naime, kao mladi filozof buntovnik, stekao je velike simpatije Zapada,

a pogotovo Njemačke koja uz druge države Evrope izvršava pritisak na Tita da oslobodi

studente među kojima je bio i Zoran.26Dakle, njegove ideje postaju prihvatljive u Zapadnoj

Evropi što će uticati da obrazovanje nastavi u Njemačkoj.Ovo je bio početak njegove borbe

protiv političkog sistema koji se u tišini gradio na ovim prostorima, što Zorana motiviše da se

dodatno usavršava jer je bio svjestan odgovornosti koju bi nosio kao lider promjena.Sa velikim

žalom će napustiti svoju domovinu, ali moglo bi se reći da je prilikom odlaska već imao viziju

da se vrati i mijenja postojeći politički poredak.Protesti zbog kojih je platio cijenu, će u

budućnosti predstavljati temelj na osnovu kojeg će se suprotstaviti etničkim nacionalizmima

prostora bivše Jugoslavije.U Njemačku će ponijeti svoju veliku odlučnost i neprestan rad, koje

je dodatno izgradio tokom završetka gimnazije i filozofije u Beogradu.Odlazak će biti ključan

za njegovu političko-filozofsku misao, jer njegove vizije apsorbiraju veću dimenziju i snagu

kojom će okupiti obične građane oko sebe.

25 Schmitt, Carl, State Ethics and Pluralist State in: Weimar A jusisprudence of Crissis, University of

California Press, Berkeley, 2000, str. 310 26

https://sh.wikipedia.org/wiki/Zoran_%C4%90in%C4%91i%C4%87 (pristupljeno 26.08.2019)

https://sh.wikipedia.org/wiki/Zoran_%C4%90in%C4%91i%C4%87

25

2.Od doktora filozofije do prvog političkog angažmana 1990-ih

Kao uspješan student filozofije u Beogradu, a s druge strane aktivan u političkoj oblasti, Zoran

u Njemačkoj započinje novu eru svog usavršavanja.Na samom početku nije imao problema

hoće li biti prihvaćen od nove sredine, dapače osjećao se kao da je tu oduvijek boravio.Razlog

prihvatljivosti njegovih ideja u njemačkom društvu, je konstantna nesvjesna sinteza tokom

prethodnog života u Jugoslaviji s filozofskom idejom Frankfurtske škole.Suočavanje s

multikulturalnošću (u ovom slučaju njemačkog društva), vodi ka razvoju univerzalnih

vrijednosti i načela.Unutar ovako uspostavljenog društvenog uređenja, građanstvo se može

održavati isključivo putem uspostave efektivnih zakonskih normi.27Upravo će na ovom tragu

Habermasove filozofije tokom doktorskog studija u Njemačkoj, dr Zoran Đinđić razvijati

građansku-realpolitičku ideju.Ona će postati njegov politički pravac djelovanja, dok će

filozofska misao Frankfurtske škole biti sredstvo Zoranove analize stanja jugoslovenskog

društva.Đinđić je, nakon odlaska u Nemačku na doktorske studije, počeo rad na ovoj disretaciji

1977. godine, a njegov odlazak u Nemačku imao je intelektualne koliko i političke

motive.Naime, nakon studija filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, između 1971. i

1974. godine, krajem ove poslednje u decembru mesecu, i nakon odbrane diplomskog rada

„Karl Korš i reafirmacija revolucije u marksizmu“ – odbrani kojoj, usled sticaja okolnosti,

prisustvuje veliki broj ondašnjih studenata – mladi diplomirani filozof nastoji da nastavi svoje

studije, pre svega marksističke filozofije.28Studij marksizma započeo je i prije odlaska u

Njemačku.Međutim, Jugoslavija u periodu kada Zoran nastoji da kritički promišlja o ovoj ideji,

nije mu omogućavala priliku za slobodom njegovog mišljenja.Svoju kritiku usmjerava prema

profesorima koji su mu predavali, jer su toliko godina držali i drže mlade intelektualce, studente

u duhu ortodoksnog marksizma.Kritički pristup i detaljna analiza kojom se dr Zoran Đinđić

kortistio, doktorat će transformisati u širu temu kritičkog promišljanja marksizma kroz

historijski kontekst.Prilika da studira na jednom od najvećih univerziteta u svijetu, Zoranovim

idejama daje posebnu dimenziju koja ga profilira kao jednog od najboljih studenata ovog

univerziteta.Tokom studija u Njemačkoj, nije se odrekao osobina koje je stekao tokom života

u BiH i Srbiji.Zbog svoje upornosti u neprestanom učenju, država koja nije bila njegovo mjesto

rođenja niti života, nagrađuje ga za predan i marljiv rad.Đinđićev neprestani rad se može opisati


str.263

28 Đinđić, Zoran , Jesen dijalektike:K.Marks i utemeljenje kritičke teorije društva, Mladost, Beograd,

1987, str.12

26

onim što njemački filozof Theodor Adorno naziva Nagon života.Unutar ovog pojma nalazi se

snaga individuuma u uzdizanju iznad okoline, gdje ostaje u posebnom vidu povlaštene

komunikacije s okruženjem što vodi ujedno njegovom samopotvrđivanju unutar nje same.29 Za

veoma kratko vrijeme, u sredini koja je njemu predstavljala veliki izazov kao mladom i

talentovanom filozofu, stekao je veliki broj prijatelja koji su bili inspirisani njegovom

političko-filozofskom idejom.Na taj način gradi neprekidnu vezu sa njemačkim društvom,

kulturom i reformama koje su se tada provodile.Zanimljiva je posebnost sticanja prijateljstava,

jer ona su bila zasnovana na ideji opšteg dobra, a ne na intimi.Mladić kojem je Zoran

finansijski pomogao tokom studija u Njemačkoj, postao je profesor na jednom od svjetskih

univerziteta.30Nije zasnivao prijateljstva na način na koji su to drugi radili, već je svako

prijateljstvo gledao kao priliku da nešto nauči i da pomogne u ostvarenju ciljeva svojih

drugara.Studiranjem na čuvenom Univerzitetu u Frankfurtu, još više je vrednovao znanje kao

glavni temelj nastanka svih ideja.Za Zorana prijateljstvo nije bilo samo prazni susret sa nekim,

već je smatrao da se kroz prijateljstva može dodatno izgraditi kao individua, ali na neki način

i osluškivati šta je to čemu društvo teži.Svaki trenutak njegovog života je bio prožet velikom

napetošću i izlaganju opasnostima.Studentski život u Njemačkoj je provodio zajedno sa onim

studentima koji su bili kao on, tj. onima koji su se morali izboriti za finansijska sredstva da bi

studirali.Tokom studija u Constancu, Zoran je boravio u jednoj komuni.To je bila privatna

zgrada, gdje je bilo dosta mladih studenata iz cijelog svijeta.Međutim, živili su nesigurnim

životom, tj. da li će ostati bez struje, vode, jer vlasnik nije plaćao redovno račune.31 Mogao je

biti od onih koji su vodili lakši život na studiju, međutim za njega je to bilo dosadno.Možemo

konstatovati da je kao student imao u podsvijesti da će jednog dana biti izložen stalnoj

nesigurnosti.Ovakav Zoranov pristup sve više približava političku građansku ideju njemu kao

filozofu, odnosno događa se ono što Karl Šmit opisuje u jednom od svojih filozofskih

spisa.Svaka politička ideja pozicionira se prema jednom individuumu, onako kakav je on po

svome habitusu „dobar“ ili „loš“.32Na osnovu Šmitove analize određivanja političkog pravca

jednog individuuma, Zoran po vlastitom obliku ponašanja je isključivo pripadao samo onim

idejama koje su promovirale izgradnju stabilne društvene zajednice, onako kako je opisana

građanskom političkom idejom.Studiranjem u Njemačkoj svoje osobine izgrađuje na ozbiljniji

nivo, jer je predosjećao da nakon studija slijedi put koji će od njega zahtijevati veliku spremnost

29 Adorno, Theodor, Dialektik der Aufklärung – Gesammelte Schriften, Directmedia, Berlin, 2004,

str.151 30

Veličković, Dušan , Đinđić:Lice mladosti, Laguna, Beograd, 2007, str.28


32 Schmitt, Carl, Norma i odluka, Filip Višnjić, Beograd, 2001, str.117

27

u pogledu hrabrosti provedbe političkih ideja i vizija.Kao mladi znanstveni naučnik Đinđić

1981. godine započinje rad i na Institutu za društvene nauke u Beogradu, jer nakon smrti Tita

mnogi profesori su se uspjeli vratiti u zemlju i zasnovati radni odnos.33U periodu nakon

uspješne odbrane doktorske disertacije, pokazao se kao ambiciozan doktor filizofije koji je

nagovijestio svoju spremnost da se vrati u domovinu, i krene u pokušaj aktivne reforme

jugoslovenskog društva.Studirajući filozofiju daleko od svoje domovine, Zoran je ipak bio u

svojim mislima sve više orijentisan na dešavanja u Jugoslaviji.Ni u jednom trenutku svog

boravka u Njemačkoj nije prestao svojom političkom kulturom dijelovati na događaje u

regionu.Zoranove političke ideje i vzije dobile su dimenzije razvijenog, demokratskog i

organizovanog njemačkog društva, koje je uvijek bilo spremno za velike reforme i izazove.Rad

na Institutu za društvene nauke za njega će biti od velikog značaja, jer je tokom svog

usavršavanja u Njemačkoj, želio prenositi iskustva društva koje je za razliku od Jugoslavije

dosta napredovalo.Krajem 80-ih godina Zoran odlučuje da se vrati u Srbiju, jer Njemačku nije

vidio kao državu u kojoj bi živio, nekako nije podnosio da svaki dan s tašnom u ruci ide na

posao.34Iako je u Njemačkoj imao siguran posao i priliku za daljnjim napretkom, Zoran nije

bio neko ko je želio takav život.Život bez napetosti on je smatrao nezanimljivim, i u njemu nije

vidio priliku za svoj napredak.Đinđićev pojam o životnom komforu unutar kojeg nije moguć

stalni napredak, na osnovu čega donosi odluku o povratku u Jugoslaviju, vezujemo za ono što

Herbert Marcuse govori opisujući misaonu stvarnost tj. izgradnju emancipovanog

individuuma.Postizanje misaone stvarnosti vodi ka formiranju osjećajnog čovjeka, usmjerenog

na uspostavu humane zajednice, te konačnoj sintezi čovjeka sa prirodom.35Ovakvu potpunu

transformaciju Zoran je mogao doživjeti isključivo suočavanjem s turbulentnim

jugoslovenskim društvenim sistemom.Filozofskim studijem je stekao potrebno znanje i ideje,

ali unutat njemačkog sistema ih nije mogao u potpunosti primjeniti.Sinteza čovjeka sa

prirodom o kojoj govori Marcuse, se aktivno dešava u sistemima gdje je stanovništvu potrebna

veza sa državnikom vizionarom neophodna za preovladavanje kolektivnih životnih iskušenja s

kakvim se susretala Jugoslavija.Svaki daljnji ostanak u Njemačkoj za Zorana je bio gubljenje

vremena, jer je težio prethodno navedenoj Marcusovoj konstataciji što ukazuje na još jednu

njegovu povezanost s filozofskom idejom Frankfurtske škole.Zoran je u promjenama koje su

se trebale desiti u Jugoslaviji vidio šansu da svoja iskustva, znanje i sposobnost upotrijebi kako

bi zaustavio nacionalističku politiku, a proveo demokratske reforme koje su bile potrebne



35 Marcuse, Herbert, Kultura i društvo, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1977, str.74

28

našim političkim sistemima.U vrijeme dok je radio pri Institutu za društvene nauke u Beogradu,

izuzetno je bio aktivan u analizama jugoslovenskog društva prije i poslije Tita.Društvenim

pokretima koji su svoj politički identitet formirali uz pomoć Komunističkog manifesta i

Lenjinove Države i revolucije nije bila dodeljena lahka sudbina.Naivno očekivanje da uz

revoluciju automatski, na ovaj ili na onaj način, dolazi i država kao osvojena ili ukinuta,

pokazalo se kao zabluda ili prazno obećanje.36Društveni pokret na čijem čelu je bio Josip Broz

Tito, dolazi na vlast nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu.Država koja tada nastaje, biva

građena na temeljima borbe protiv nacionalističkih pokreta i okupatora koji su željeli osvojiti

ovaj prostor (bivše Jugoslavije).Međutim, ono što je za Zorana najveći problem jeste sama

priroda postojanja tog pokreta, koji je ideološki bio vezan za komunizam, a koji je revolucijom

pokušavao da uguši onu drugu stranu društva tj. pravo na slobodu mišljenja koje je bilo

suprotno vladajućoj strukturi.Pokušaj vladajuće komunističke elite za vrijeme Tita, pa i poslije

njega da u potpunosti zabrani pravo individua na samoodređenje i da na temeljima toga formira

efikasnu vlast i politički sistem, ispostavila se kao potpuni promašaj.Država se nije uspijela

izgraditi na temljima suzbijanja svih onih koji su imali drugačije mišljenje, i kao rezultat toga

od 70-ih ponovo počinju da jačaju nacionalizmi.Zoran je kao rješenje vidio efikasniji Ustav, i

to onaj koji ne bi bio samo puko slovo na papiru već regulator postojeće vlasti u nesavjesnom

korištenju moći.Problem Ustava SFRJ je bio taj što ne samo da nije ograničavao moć vladajuće

Komunističke partije, već nije skrojen ni po interesu građana u vidu izražavanja slobode

govora, mišljenja.Današnje socijalističke države doslovno počivaju na tom nesporazumu.U

njima je jedan društevni pokret popunio prostor predviđen za državu, shvaćenu ne kao

instrument, nego kao polje politike.37Zoran kritikuje postojeći društveni pokret na čelu sa

Titom, koji je preuzeo prostor namijenjen za institucije države koje bi trebale vršiti regulaciju

postojeće vlasti.Komunistička partija sada je ta koja preuzima potpunu moć i kontrolu nad svim

institucijama države, dok donešeni Ustav biva samo formalni dokument koji nije mogao

ograničiti moć vladajuće strukture vlasti.Prostor koji je Partija zauzela, a koji Zoran navodi da

je trebao bti instrument za kontrolu vlasti, je upravo Ustav SFRJ koji je trebao nadzirati

racionalnu upotrebu moći.Na tim temljima nastaje država u kojoj početkom 70-ih godina

ponovo počinju da jačaju nacionalizmi koji su ovaj region razarali tokom Drugog svjetskog

rata, pa i mnogo prije. Kriza kolektivnog identiteta rijetko ostavlja nedirnutom individuu koja

36 Đinđić, Zoran , Politika i društvo : rasprave, članci i eseji, Narodna biblioteka Srbije i Fondacija dr

Zoran Đinđić, Beograd, 2013, str.3



29

u tom društvu živi.Zaista, nesigurnost u pogledu identiteta našeg društva najkasnije od početka

70 – ih godina prati kriza identiteta raznih njegovih predstavnika.38Država koja je

uspostavljena bez jasne kontorle vladajuće elite, proizvodi još jedan veliki problem koji će se

pokazati kao prekretnica u raspadu Jugoslavije.Dr Zoran Đinđić uočava da se jugoslovensko

društvo nalazi u krizi identiteta još od perioda početka 70-ih godina.Oni koji su na čelu

najvažnijih institucionalnih struktura u državi za vrijeme vlasti Tita, pa i poslije njega, više se

ne poistovjećuju sa kolektivnim identitetom, već se stvaraju identiteti koji promovišu

nacionalističke politike.Zašto je dr Zoran konstatirao da ova kriza ne ostavlja nedirnutom

individue u društvu?Ova konstatacija se odnosi upravo na ono što se dogodilo 90-ih na ovim

prostorima, a tj. nacionalizmi su pridobili veliki broj pojedinaca koji su bili spremni da se bore

protiv onih s kojima su živjeli zajedno prije toga 40 godina.Fenomen Kosova ponudio je formu

dovoljno čvrstu da pročisti i najkonfuzniji govor, najsumnjivije namere, najdvosmislenije

emocije.39Kao neko čije je porijeklo s Kosova, dr Zoran Đinđić je znao da je upravo ova

teritorija predstavljala predmet razotkrivanja vladajuće elite nakon Tita.Ako je postojao neko

u Jugoslaviji ko nije mogao znati kojim će putem država ići, kosovsko pitanje je predstavljalo

i predstavlja problem na kojem su posrtali mnogi političari, a koji su ujedno kako dr Zoran

Đinđić navodi pokazali svoje čiste namjere da se uspostava efikasnog pravnog poretka na tom

teritoriju može jedino izvršiti revolucijom.Svaki drugi način za vladajući „nacionalizam“ je bio

neprihvatljiv, a pitanje je da li se taj problem mogao riješiti nasilnim putem, jer besmisleno je

pričati o građanskim pravima i slobodama na teritoriji gdje se pravni sistem uspostavlja

nasilnim putem.Tenzije koje su rasle oko kosovskog pitanja bile su priprema za ono što je

trebalo uslijediti na području Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine.Zoran je još tokom

perioda prije raspada SFRJ, nagovještavao i svojim djelima dokazivao da nije bio neko ko je

želio podijele u regionu, već je svoju energiju i znanje fokusirao na zaštitu svih naroda i nacija

na području bivše države.U tom slučaju, zajednica je dužna da albansko stanovništvo zaštiti

od klevete koja ugrožava ne samo njihova osnovna prava (pre svega pravo na dostojanstvo

ličnosti), nego i trajno hendikepira njihov kolektivni identitet u Jugoslaviji.40Znajući na koji

način nastupa današnja vlast u Srbiji po pitanju Kosova, Đinđić je i prije raspada Jugoslavije

tražio da se prava albanskog stanovništva moraju poštovati, baš kao prava svih drugih naroda




Zoran Đinđić, Beograd, 2013, str.15 40

Đinđić, Zoran , Politika i društvo : rasprave, članci i eseji, Narodna biblioteka Srbije i Fondacija dr


30

u Jugoslaviji.Konstantno prikazivanje albanskog stanovništva kao problemskog pitanja na

području Balkana, zapravo kolektivno ugrožava njihov identitet, te njihova osnovna prava kao

što su sloboda mišljenja, govora itd.Pritisci koji se vrše na Albance, za dr Zorana Đinđića su

rezultat nacionalizma koji je Jugoslaviju vodio ka njenom raspadu.Kada bi se anilizirale

pojedinačno vrijednosti koje su odlikovale vlast u Jugoslaviji kao socijalističkoj državi, onda

bi se moglo reći da je više socijalizma bilo u građanskim društvima Zapadne Evrope nego u

samom jugoslovenskom društvu.Dakle, cijeli politički sistem je formiran na temeljima koji

nisu bili socijalistički, već su više bili fokusirani na očuvanje vladajuće elite i zabranu svega

onoga što se nije identifikovalo sa komunističkom ideologijom.Decidnom odbranom

albanskog stanovništva od represije komunističke vlasti, Zoran djelimično opvrgava Karla

Šmita u njegovoj analizi straha.Kao pojava strah aktivira individue da stvaraju državu.Ovdje

se ne radi o trivijalnom strahu od smrti, već unutar stanja haosa ljudi teže međusobnom

udruživanju kako bi uočili neprijatelja i pronašli prijatelja.41Đinđić nije pod dozom straha

svjesno branio Albance od komunističke vlasti 1980-ih godina, već ovakav filozofsko-politički

stav proizilazi iz njegove unutrašnje potrebe za zaštitom obespravljenih manjina, kako se

tretiralo albansko stanovništvo.Da je Zoranova odbrana bila zasnovana na strahu od neprijatelja

ili pak posljedica, možda nikada ne bi javno iznosio ovaj politički stav znajući vlastitu težnju

za pokušajem promjene vladajućeg sistema.Jednom riječju kao opozicionar spreman na aktivnu

borbu protiv nadolazeće komunističke vlasti, pod uticajem straha bi razmislio o posljedici

podrške Albancima, koja je vrlo lahko mogla rezultirati potpunim političkim krahom unutar

nacionalistički obavijenog srpskog društva 90-ih godina.Na osnovu političkih analiza znao je

da će komunizmu doći kraj, ali s druge strane trebala je postojati zdrava politika koja bi dovela

do reforme postojećeg sistema.Obzirom da je u Jugoslaviji bila samo jedna partija koja je imala

apsolutnu vlast, Đinđić je svoju politiku zasnivao na pluralizmu koji je bio potreban našim

društvima.Na temeljima političkog pluralizma s kojim se praktično susretao u Njemačkoj,

početi će graditi stranku koja će biti pokretačka snaga u rušenju nacionalizma u

Srbiji.Osnivanje DS-a započinje 1988. godine, s raspravom o tome šta je to politički

pluralizam, i kako da se on ovdje uvede.Formira se jedan tim od 20 doktora društvenih nauka,

i još nekoliko akademika koji su činili jezgro Demokratske stranke.Za Zorana je bilo veliko

iskustvo promatranja političkog života u Njemačkoj.42Politički pluralizam je bio osnova

Đinđićeve političke kulture i mišljenja, kojom je privlačio sve veći broj običnih

41 Schmitt, Carl, Leviathan in the State Theory of Thomas Hobbes: Meaning and Failure of Political

Symbol, Greenwood press, Westport, 1996, str.31 42

Veličković, Dušan , Đinđić:Lice mladosti, Laguna, Beograd, 2007, str.180

31

građana.Znajući da pluralizam nije bio poželjan u vremenu kada je djelovala jedna partija,

politička ideja koju je promovisao našla je svoje mjesto među običnim građanima.Jedan od

razloga zbog kojih će njegove političke vizije dobiti podršku građana, je upravo to što će

nacionalizam dovesti do razaranja naših društava.Iskustva koja je doživljavao tokom svog

boravka u Njemačkoj, će aktivno primjeniti u svojoj politici za koju je smatrao da je bila jedina

ispravna alternativa postojećem stanju u državi.Njemački politički sistem koji je

podrazumijevao demokratske institucije, slobodu medija i sve ono što odlikuje jedan takav

sistem, Zoran je želio izgraditi u Jugoslaviji.Kao država za Zorana Jugoslavija nije bila upitna,

ali je više puta naglašavao kako je nedostajala unutrašnja izgradnja te države.Jedan od najvećih

unutrašnjih problema u Jugoslaviji zbog kojeg Zoran Đinđić govori da je ona bila nedovršena

država, jeste pitanje identiteta te države.Stav “ja sam Jugosloven“ ne može biti ni istinit ni

lažan.Nazivi pod kojima nastupa sumnja u njegovu istinitost su brojni:“kolektivna frustracija“

(ako se za jugoslovenstvo opredeljuju stanovnici u etnički mešovitim predelima), “unitarizam“

(ako ga izražava pripadnik većinske nacije), “nacionalni mazohizam“ (sa stanovišta drugih

pripadnika iste etničke grupe, koji su ostali verni svojoj naciji).43Ove analize jugoslovenskog

političkog sistema, Zoran iznosi krajem 80-ih godina neposredno prije svog aktivnog

političkog djelovanja.Za pojam Jugosloven opredjeljivali su se oni koji su boravili u etnički

mješovitim sredinama, dok s druge strane se može zapitati, šta je sa onima koji su bili većina

u nekim mjestima?Oni koji nisu bili frustrirani stanjem koje se pripremalo, pitanje je da li su

se osjećali pripadnicima postojeće države.Dok se većinsko stanovništvo “opredjeljivalo“ za

pojam Jugosloven, u pozadini su ostajali vjerni svom nacionalnom identitetu.Ovo je za Zorana

bila prekretnica raspada komunizma na ovim prostorima, jer nije postojala unutrašnja

povezanost svih naroda pod jednim nacionalnim identitetom.Svaka etnička grupa je čekala

priliku za ostvarivanjem svog autonomnog statusa.Ove analize političkog sistema u Jugoslaviji

Zoran je počeo detaljno studirati još početkom 70-ih, kada je kako i sam kaže u tišini počela

priprema za raspad Jugoslavije.Međutim, sva ova pitanja koja su u Jugoslaviji bila nedovršena,

za Zorana su mogla biti riješena kroz ustavno-pravnu formu.Upravo će na osnovu ovih analiza

krenuti u odlučujuću političku borbu protiv nacionalnog režima Slobodana Miloševića, jer nije

postojao drugi način izgradnje demokratskih institucija koje ne bi mogle funkcionisati u okviru

nacionalne politike.

43 Đinđić, Zoran , Jugoslavija kao nedovršena država, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1988,

str.2

32

3.Rezime prvog dijela

Rođenje dr Zorana Đinđića u multietničkoj BiH, ostaviti će na njega veliki trag u izgradnji kao

političke ličnosti, individue, državnika, filozofa koji je svoju političko-filozofsku misao gradio

za dobrobit stanovništva u cjelini, ne obazirući se na vjersku niti etničku pripadnost

ljudi.Multietnička sredina kakav je bio Šamac u vrijeme rođenja i odrastanja Zorana,

nedostatak finansijskih sredstava za normalan život, kao mladog su ga naučili da ostane

skroman u svom odnosu prema drugom i da svoju političko-filozofsku misao zasnuje za dobro

cijelog regiona, a posebno Srbije, Kosova i BiH.Svaka opčinjenost Titovom vlašću dovodi do

iluzornog ropstva individue, je predstavljao politički pravac koji je Zoran njegovao od života

u BiH pa sve do raspada Jugoslavije.Život u Travniku za Zorana je bio ključan, jer je tada po

prvi put izuzetno bio aktivan u svome djelovanju u školi ali i van nje.Da se zaključiti iz ovog

perioda, da je njegova političko-filozofska misao doživjela novu dimenziju, opredijeljenost

prema svim narodima bez obzira na vjeru i naciju.Jedan od najvećih razloga nadogradnje

njegovog političkog pravca, je suživot sa muslimanskim stanovništvom u Travniku koje je na

njega ostavilo poseban trag.Nošen snagom velikog samopouzdanja, hrabrosti, odlučnosti i

poštovanja prema drugom, Zoran Đinđić lider svojih vršnjaka osnovaca, svoju političko-

filozofsku misao nadoponjuje sposobnošću da u svakoj individui prepozna potencijal

neophodan za napredak i izgradnju društva.Na formiranje njegove rane političko-filozofske

misli ponajviše je uticaja imao porodični odgoj, gdje je kao dijete naučio da vrednuje sve

pozitivne strane individue bez obzira na vjersko ili nacionalno opredjeljenje.Na Zorana će život

proveden u BiH ostaviti neizbrisiv trag, jer će ona zauvijek ostati u njegovom srcu i idejama, a

multietničko okruženje Šamca i Travnika će njegovim političkim vizijama dati jednu novu

dimenziju na osnovu koje će kreirati rješenja, ne samo za Srbiju već i za druge države bivše

Jugoslavije.Po dolasku u gimnaziju, on je sebi počeo graditi ozbiljniji politički put kojim će po

prvi put oko sebe početi okupljati i profesore.Svojom velikom sposobnošću da bez straha

iskaže želju za liderskim ambicijama, Zoran je s druge strane kao istaknuti gimnazijalac protiv

sebe imao jedan dio onih koji ga nisu voljeli.Pritiske je počeo da doživljava kao normalan

redoslijed događaja, znajući da je to mala prepreka na trnovitom putu koji ga je čekao.Srednja

škola je bila period njegovog života kada je dovoljno usavršio liderske osobine, i time prvi put

preuzeo odgovornost za provedbu političko-filozofske misli koju je zastupao.Tokom perioda

osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, možemo zapaziti Zoranovu povezanost s

filozofskom idejom mislilaca Frankfurtske škole, gdje kao mlad nagovještava ideološki pravac

33

kojim će se kretati.Nastavljajući usavršavanje kao student filozofije, Zoran Đinđić ujedno

nastavlja s još ozbiljnijim i aktivnijim dijelovanjem spram vladajućeg komunističkog

režima.Studentske demonstracije koje su potresale svijet krajem 60-ih, on maksimalno koristi

kako bi pripremio okruženje u pokušaju da mijenja komunistički sistem u Jugoslaviji koji nije

dozvoljavao slobodu kolektivnog mišljenja.Obzirom da komunistička vlast nije dozvoljavala

pluralistička razmišljanja, osim onih koja nisu bila protiv vladajućeg sistema, politička kultura

koju je Zoran Đinđić zastupao u studentskim danima, približila je njemu veliki broj studenata

koji su bili željni promijena.Studente je kod Zorana najviše privlačilo to što su njegove ideje

bile “vizije budućnosti“, jer se on kao ličnost nije bavio prošlošću, već je detaljno analizirao

sadašnjost i na osnovu toga gradio budućnost.Protesti koji počinju u amfiteatru Filozofskog

fakulteta u Beogradu 1972. godine predstavljaju ozbiljniju borbu za slobodu izražavanja

individue u Jugoslaviji.Da je spreman na vlastitu žrtvu pokazuje i nakon okončanja ovih

protesta.Iako su Zoranovom organizacijom protesti urodili plodom ispunivši zahtijeve

protestanata, on se suočava sa zatvorskom kaznom.Najvažnija pobjeda koju je Đinđić ostvario

ovim protestima jeste što je njihovu snagu uspio da prenese van granica države, a kao dokaz

toga je velika podrška i pomoć koju je Vlada Njemačke uložila da bi se uspio izbaviti iz

zatvora.Uticaj koji je izvršila Njemačka predstavlja početak novog života za Zorana, jer će

nakon sve većeg pritiska od strane vlasti u Jugoslaviji, napustiti domovinu a život nastaviti u

Konstancu i Frankfurtu.Nastavak obrazovanja u Njemačkoj za njega će biti veoma važan, jer

će iskustva stečena u razvijenoj Zapadnoj Evropi pokušati prenijeti na Srbiju i

region.Dinamičan život prepun izazova i opasnosti za njega je bio sasvim normalan tokom

studija, jer je znao da će se susretati sa većim iskušenjima ukoliko bude želio poraziti politike

koje su razarale naša društva.U Njemačkoj se izravno upoznaje sa filozofskom idejom

Frankfurtske škole, koja će nakon završenog studija postati sastavnim elementom njegove

ličnosti.Početkom 80-ih godina Zoran odlučuje da napusti zonu komfora u Njemačkoj, te se

vraća u jugoslovensko turbulentno društvo.Obzirom da je bio aktivna ličnost, život u

inostranstvu mu ne bi dao onu šansu za potpuni napredak, kao što je to doživio povratkom u

Srbiju.Povratkom u Jugoslaviju nije imao prostora za mnogo privatnog života, jer je svoju

aktivnost usmjerio na detaljnu analizu političkog sistema države i pripremanjem podloge za

osnivanje prve demokratske stranke.Najvažnija stvar koju je želio provesti u Srbiji su reforme,

odnosno potpuna transformacija političkog sistema iz komunizma u demokratiju gdje bi ljudi

mogli slobodno izražavati svoje mišljenje.Onog trenutka kada se angažira na Institutu za

društvene nauke, započinje njegova detaljna analiza funkcionisanja jugoslovenskog političkog

sistema od kraja Drugog svjetskog rata pa do vremena njegovog institutskog angažmana.U

34

fokusu njegove kritike biva NOP KPJ na čelu sa Titom, koji je “popunio“mjesto na kojem je

trebao biti Ustav koji bi ograničavao moć Komunističke partije.Međutim, to se nije dogodilo

jer je Partija preuzela potpunu kontrolu nad cijelim političkim sistemom, uspostavivši državu

na temeljima revolucionarne borbe ne samo protiv nacionalizama, već i protiv slobode

individualnog mišljenja koje bi bilo suprotno vladajućem režimu.Nepostojanje Ustava koji bi

vršio kontrolu moći Komunističke partije, 70-ih godina dovodi do jačanja nacionalizama koji

tajno počinju praviti plan za regrutaciju velikog broja ljudi za svoje ciljeve.Zoran identifikuje

da tada dolazi do krize identiteta u Jugoslaviji, jer sada oni što su bili na vlasti potajno su imali

drugi identitet koji se identifikovao sa nacionalističkim politikama.Baš kao što je to slučaj

danas, Kosovo je i tada predstavljalo teritoriju gdje su se razotkrivale namjere mnogih

političara.U periodu kada je nacionalizam sve više jačao, Zoran iznosi svoj politički stav da se

albansko stanovništvo treba zaštiti od sve većih pritisaka vlasti iz Beograda.Već tada pokazuje

da svoju političko-filozofsku misao formira za dobrobit svih naroda bivše Jugoslavije, jer

odbrana albanskog stanovništva predstavlja ga kao velikog neprijatelja nadolazećoj politici

Slobodana Miloševića.Znao je da naša društva imaju veliki potencijal, s toga je svoju energiju

uložio u okupljanje sve većeg broja običnih građana koji mu počinju biti velika podrška.Po

prvi put se uspostavlja stranka koja će predstavljati alternativu politici Miloševićevog SPS-a, a

čiji temelji bivaju nešto što nije bilo moguće promovirati za vrijeme komunističke vladavine,

tj. pluralizam koji postaje privlačan sve većem broju običnih građana u Srbiji.Zoran Đinđić

okuplja uzak krug akademika i intelektualaca, te započinje osnivanje Demokratske stranke

kojom će se aktivno suprotstaviti nacionalizmima u Srbiji i regionu.

35

Politički angažman Zorana Đinđića od 1990. do 2000. godine

4.Opozicionorsko-revolucionarni put Zorana Đinđića

Vrijeme u kojem Đinđić započinje politički angažman, predstavlja period mračnijeg

historijskog razdoblja prostora bivše Jugoslavije.Nacionalizmi koje je kritikovao prije 1990 –

ih, sada su došli u poziciju da aktivno krenu u provedbu svojih ciljeva nasilnim putem.Dogodilo

se upravo ono o čemu je Đinđić pisao na Institutu za društvene nauke, kada je vršio detaljnu

kritičku analizu političkog sistema u Jugoslaviji za vrijeme Tita i poslije njegove

smrti.Decembra 1990. godine u Srbiji bivaju održani prvi višestranački parlamentarni i

predsjednički izbori.Socijalistička partija Srbije predvođena Slobodanom Miloševićem imala

je početnu prednost nad svim drugim partijama.Ova partija kao nasljednica SK Srbije

raspolagala je velikom imovinom i finansijskim sredstvima, koja su procjenjena na 160 miliona

američkih dolara.44Na ovim izborima, gdje nije izašlo kompletno biračko tijelo, SPS je prema

rezultatima okupio najveći broj onih koji su stali uz Slobodana Miloševića kao „srpskog

lidera“ koji je de facto državu i region vodio u propast.Miloševića je podržalo blizu 2,5 miliona

birača, dok je Demokratska stranka kao jedina građanska opcija ostvarila podršku od blizu

375 hiljada glasova.45Prema ovim podatcima moglo bi se zaključiti da je Demokratska stranka

sa dr Zoranom Đinđićem kao tadašnjim predsjednikom izvršnog odbora, i nekom ko je preuzeo

potpunu odgovornost izgradnje stranačke stukture, prošla veoma dobro izbornim

rezultatom.Period u kojem je Đinđić kao jedan od vodećih ljudi Demokratske stranke

pokušavao izbornim rezultatom stati na put nacionalizmu Miloševića, de facto predstavlja

dekadentno stanje prostora bivše Jugoslavije.Postavlja se pitanje, da li su izbori koji su održani

u haosu, strahu i neizvijesnosti bili regularni?Socijalistička partija Srbije na čelu sa

Miloševićem je imala instrumente da izborni rezultat kreira na način da ostvari apsolutnu

pobjedu.Nepostojanje demokratskog okruženja dovodi u pitanje izbore održane 1990 – ih, jer

građani u strahu i neizvijesnosti nisu mogli glasati prema slobodi vlastitog mišljenja.Na osnovu

44https://www.slobodna-

bosna.ba/vijest/66683/prvi_visestranachki_izbori_u_srbiji_1990_dan_kada_je_milosevic_sebi_zaceme

ntirao_vlast.html (pristupljeno 13.11.2019) 45 https://bs.wikipedia.org/wiki/Skup%C5%A1tinski_izbori_u_Srbiji_1990. (pristupljeno 13.11.2019)

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/66683/prvi_visestranachki_izbori_u_srbiji_1990_dan_kada_je_milosevic_sebi_zacementirao_vlast.html



https://bs.wikipedia.org/wiki/Skup%C5%A1tinski_izbori_u_Srbiji_1990

36

situacije koja se događala u periodu 90 – ih, Zoran Đinđić na prvim višestranačkim izborima

nije porazio politiku Miloševića, ali s druge strane uspostavio je zdrave i čvrste temelje

Demokratske stranke koja će u budućnosti biti vodeća snaga u konačnom porazu

Miloševićevog nacionalističkog režima.Bez jasno izgrađene infrastrukture, pragmatične ideje

na kojoj će se stranka zasnivati, Zoran je znao da bi bilo nemoguće poraziti politiku Slobodana

Miloševića.Sa pozicije predsjednika izvršnog odbora stranke nije mogao puno toga učiniti u

njenoj izgradnji, jer počela se javljati potreba za pro-evropskim liderom koji bi zaustavio i

srušio vladajući nacionalizam u Srbiji, te državu okrenuo ka građanskim

vrijednostima.Obzirom na istaknute liderske osobine Zorana za vrijeme života prije aktivnog

političkog angažmana, kao rješenje za jačanje pozicije DS-a u Srbiji, te izgradnju lidera koji je

bio spreman državu i region osloboditi okova nacionalističkih politika, nametalo se imenovanje

dr Zorana Đinđića za predsjednika DS-a.Od svih tadašnjih članova, istaknutih akademika DS-

a, Đinđić je bio jedini koji je imao jasnu viziju izgradnje stranke i pravca kojim bi se ona kretala

u budućnosti.Tadašnje rukovodstvo DS-a na čelu sa prof.dr.Dragoljubom Mićunovićem, za

Zorana nije bilo dovoljno spremno da uđe u direktnu borbu sa Miloševićem.Zoran je već 1992.

godine bio jedan od malobrojnih političara koji je shvatio šta je ta ekipa oko Dobrice Ćosića

u stvari htela.46Godine 1992. kada su nacionalizmi nasiljem razarali region, posebno BiH koja

je zbog svoje multietničnosti najviše stradala, Đinđić je znao šta je bio plan režima u

Srbiji.Politika koju je provodio Milošević, Srbiju i region je vodila u potpuni propast.Jedini

ispravan put kojim je država trebala krenuti su bile euroatlanske integracije.Država i region

koji geografski pripadaju Evropi, nisu imali drugu alternativu evropskim

integracijama.Zoranovo zalaganje za orijentisanost ka evropskim građanskim vrijednostima, je

ujedno njegovo nastojanje uspostavljanja solidarnosti unutar ne samo Srbije, već i drugih

država bivše Jugoslavije.Da bi takve vrijednosti bile promovisane u regionu i očuvane u samoj

Evropi, potrebno je da solidarnost uveliko prevazilazi granice država, tj. da ljudi unutar jedne

državne zajednice izražavaju solidarnost prema članovima druge, decidan je Habermas u

svojim analizama o EU.47Ovdje se politička ideja dr Zorana Đinđića naslanja na Habermasovo

mišljenje, gdje vidimo da je uspostavljanje solidarnosti unutar jednog društva bilo od ključne

važnosti za njegov daljnji napredak i provedbu građanske ideje.Na izborima koji su održani

1993. godine, DS je nastavio da raste sa podrškom od blizu 498 hiljada glasova, dok je politika

Slobodana Miloševića ostvarila znatno slabiji rezultat nego 1990. godine, odnosno 1,5 miliona

46 Veličković, Dušan , Đinđić:Lice mladosti, Laguna, Beograd, 2007, str.106 47 Habermas, Jurgen, Eseji o Europi, Školska knjiga, Zagreb, 2008, str.213

37

glasova.48U poređenju sa izborima 1990-ih, primjeti se slabljenje podrške Slobodana

Miloševića, dok je DS ostvario veliki napredak.Ovi izbori će biti važna prekretnica za nastavak

daljnjeg djelovanja dr Zorana Đinđića, jer će po prvi put početi sugerisati predsjedniku DS-a

Mićunoviću da odstupi sa funkcije, jer je stranci bila neophodna bolja i odlučnija

organizacija.Postepeno slabljenje Miloševićeve politike, Zoran je želio maksimalno iskoristiti

kako bi došao u priliku da u potpunosti porazi nacionalistički režim.Njegov angažman sa

pozicije predsjednika DS-a će biti itekako značajan, ne samo za Srbiju, već i BiH, Kosovo, pa

na neki način i ostatak država bivše Jugoslavije.Na samom početku kada se osnovala

Demokratska stranka, Đinđić nije mogao biti njen predsjednik 90-ih.On je imao prethodno

revolucionarno iskustvo kao student filozofije, međutim tadašnjem okruženju u Srbiji koje je

obmanuo režim Miloševića, Zoran se dojmio kao nepoznata ličnost koja bi državu povela

drugačijim putem na koji ona možda nije bila u tom trenutku spremna.Nakon što je DS

formalno počeo s radom, dvije godine kasnije 1992. u vremenu kada rat počinje da zahvata

BiH, Đinđić u Beogradu organizuje manifestaciju „Solidarnost Beograda sa Sarajevom“.U

emisiji „Utisak nedjelje“ Zoran govori o manifestaciji nošenja crnih traka na ulicama

Beograda:“lako je biti pametan na današnji dan, teško je izbeći teške utiske koji su se nadvili

nad nama.Ova manifestacija je za mene sjajan utisak, i istina je da je forma te manifestacije

bila moja ideja.Čitava ta manifestacija bila je znasnovana da bude podržana od strane

građana, a ne neka manifestacija iza koje stoje neke politike.Ova manifestacija je mogu tako

da kažem, moj utisak dana, sedmice, meseca.Ako delić ove atmosfere dođe do Sarajeva, mislim

da će tim ljudima olakšati život ma koliko da im je teško, jer danas je jedan milionski grad bio

na njihovoj strani“.49

Slika br.1.Antiratni protesti u Beogradu 1991-1992

48 https://bs.wikipedia.org/wiki/Skupštinski_izbori_u_Srbiji_1993. (pristupljeno 14.11.2019) 49 https://www.youtube.com/watch?v=Crbf7d8qy-4 (pristupljeno 15.11.2019)

https://www.youtube.com/watch?v=Crbf7d8qy-4

38

Protesti koji se organizuju prema ideji dr Zorana Đinđića su zapravo pokazatelj njegove brige

za BIH, državom u kojoj je rođen i gdje počinje svoje prve korake ka izgradnji sebe kao

budućeg državnika.U situaciji koja je za vrijeme protestne šetnje vladala u regionu i Srbiji,

može se zaključiti da je Zoran bio izuzetno hrabar prilikom ovog događaja.Beograd kao sjedište

razarajućeg nacionalizma Slobodana Miloševića, pod okriljem Zoranove ideje daje podršku

stanovništvu u Sarajevu i BiH koje je proživljavalo teške trenutke svoje historije.Ono što je

važno za ovaj revolt nekoliko hiljada građana Beograda spram Miloševića i ubistvima koja je

provodio zajedno sa zločincima Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem kao vodećim

ličnostima te politike, jeste što Zoran nije želio da proteste organizira Demokratska stranka.Na

taj način je nastojao proteste osloboditi okova bilo koje politike, jer je znao da će revolt biti

uspješan ako bude izraz volje građana Beograda i Srbije.Želio je pokazati svojoj rodnoj

domovini, da čini sve što je tada imao na raspolaganju kako bi se izvršio pritisak na vlast u

Beogradu, a građanima u Sarajevu i BiH da im daje apsolutnu podršku u borbi protiv zla koje

je razaralo prostor bivše Jugoslavije.Dakle, jednom riječju nije bio političar koji je želio

iskoristiti patnju naroda u BiH da bi dobio na svojoj popularnosti.Bio je spreman da žrtvuje

svoj politički kredibilitet, pa čak i životnu sigurnost kako bi pomogao stanovništvu u BiH koje

je ubijano u agresorskoj okupaciji od strane nacionalizma iz Beograda, pa čak i onog iz same

BiH.Solidarnost koju izražava prema građanima Sarajeva i BiH, opravdava se Habermasovim

zahtijevom o ovom pojmu.I danas već prilično apstraktna građanska solidarnost, koja se

ograničava na pripadnike vlastite nacije, ubuduće se mora protegnuti na europske građane

drugih nacija.50Analizirajući mišljenje Habermasa koje se podudara s građanskom idejom, je

jedan od pokazatelja gdje se vidi ideološki pravac dr Đinđića na početku 90-ih godina.U

periodu početka rata na prostoru bivše Jugoslavije, Zoran je promovisao vrijednosti na kojima

„počiva“ EU.Solidarnost koja se trebala uspostaviti na prostoru Srbije prenosi i van njenih

granica, u ovom slučaju na područje države gdje je rođen tj. BiH.Ovi protesti predstavljaju

prvu aktivnu podršku Zorana prema građanima u Sarajevu i BiH za vrijeme ratnog stanja 1991.

– 1995. godine.Ono što se dogodilo u Sarajevu, ne bi se moglo nazvati utiskom, jer reč utisak

je suviše mala za to što se dogodilo.Ne samo taj masakr nad ljudima koji su čekali u redu za

hleb budu bombardovani, nego se u tih 24 sata desilo još bombardovanja porodilišta.Mislim

da smo tim kao država probili i ono dno na kojem smo bili, a koje nas je delilo od 19. veka, i

pokazali smo koliko smo daleko od razvijenog sveta.Sa ovim događajima u Sarajevu, mi se više

ne nalazimo u novijoj historiji, već smo ušli u kameno doba.U sred noći da me neko probudi i

50 Habermas, Jurgen, Eseji o Evropi, Školska knjiga, Zagreb, 2008, str.125

39

da me pita šta se desilo prošle nedjelje, a što je imalo najveći emocionalni intenzitet, zasigurno

bih rekao da je ono što se događa u Sarajevu51.Onda kada je bilo najnesigurnije u Beogradu

dati podršku Sarajevu i BiH, on svoj vlastiti život stavlja na rizičnu liniju koja se svakog

momenta mogla prekinuti, što bi dovelo do njegovog fizičkog uklanjanja.Bombardovanja koja

su počela da se događaju u Sarajevu, pokazala su kao što Đinđić navodi na kojem dnu je bila

srpska politika tog perioda.Rat koji su poveli nacionalizmi predvođeni svima onima koji su

zagovarali tu politiku, vratili su naša društva u period plemenskih naroda, kada su se činili

ovakvi zločini.Zoran pokazuje da njegova politička kultura i mišljenje nikada nije izostavila

BiH kao domovinu gdje je rođen, već će činiti sve da pomogne svim raspoloživim

instrumentima.Međutim, kada bi temeljito analizirali put kojim je Zoran krenuo da se aktivno

bavi politikom, onda bi se moglo reći da je osnivanjem DS-a pomogao ne samo BiH, već i

Sloveniju, Hrvatsku, Kosovo, Crnu Goru i Makedoniju.Zašto iznosimo ovu

konstataciju?Upravo iz razloga što će DS kao politička organizacija srušiti Miloševića, i

aktivno se zalagati za istinsko pomirenje država bivše Jugoslavije, te stvaranje okruženja gdje

se nikada više neće ponoviti zlo koje je odnijelo mnogo ljudskih života.

Nakon održanih parlamentarnih izbora u Srbiji 1990. i 1992. godine, Milošević, Šešelj i

Drašković se pozicioniraju kao tri istaknute političke ličnosti.Iako je Demokratska stranka od

početka jačala, sada je došlo vrijeme za promjenom na njenom čelu.Dragoljub Mićunović koji

je do tada bio predsjednik DS-a, u intrevjuu mnogo godina kasnije govori razloge svoje

ostavke:“Pre svega, hteo sam da im olakšam, da se ne bi kolebali između poštenja i časti.Bio

sam razočaran ali ne toliko u Zorana Đinđića koliko u stranku.Zato što sam znao koliko je

ambiciozan i koliko čvrsto veruje u to da će uspeti sve da ih prevari, da ih nadmudri.52U DS-u

su znali da im je potreban lider koji će biti sposoban nositi veliku odgovornost razvoja stranke,

u periodu kada je rat buktao prostorom bivše Jugoslavije.Dr Zoran Đinđić krajem 1993. godine

dolazi na mjesto predsjednika DS-a, i pravi veliki zaokret u stranačkoj organizaciji.Da je tog

trenutka ostao po strani i pustio Miloševića da nastavi sa razaranjem regiona, nikada ne bi

izrastao u državnika koji će ostati u sjećanju kao neko ko se otvoreno i bez nepotrebnih

kalkulacija suprotstavio tadašnjem nacionalističkom duhu u Srbiji, pa i šire.Iako je Milošević

pozivao DS u vlast, Đinđić se distancira od poziva znajući da bi to bio teret koji stranka ne bi

mogla nositi u budućnosti.On se okreće taktičkom potezu koji će mu se najviše zamjeriti u BiH,

pa će u vremenu kada bude premijer bivati okarakterisan kao nacionalista.Posjeti Palama i

51 https://www.youtube.com/watch?v=Crbf7d8qy-4&t=1115s (pristupljeno 20.11.2019)

52 https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1102192 (pristupljeno 16.11.2019)

https://www.youtube.com/watch?v=Crbf7d8qy-4&t=1115s

https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1102192

40

susretu sa Radovanom Karadžićem, govorio je mnogo puta a jedan od tih je bio tokom

gostovanja na Alpha formu:“Do toga sa volom nikada nije došlo.Radi se o legendi, pritom sam

platio cenu a da nisam jeo pečenje.Radilo se o jednom malom taktičkom potezu.Analizirajući

političko podneblje, došli smo do spoznaje da su nacionalističke snage u većini, i nije bilo šanse

da se išta preduzme.Milošević je Karadžića ostavio na cedilu, a Karadžić je još uvek bio

jak.Pitanje je bilo da li se sa Karadžićem praktično može oboriti Milošević, i da je to tada

uspelo bila bi pobeđena čitava ta politika.Karadžić nije imao dovoljno snage da vodi tu

politiku, i davao je znake da bi bio spreman da preduzme nešto protiv Miloševića, ali to nije

bilo tačno jer se on do kraja nije odvojio od Miloševića“.53Dolazak Zorana Đinđića na Pale

krajem 1993. godine na razgovore s Radovanom Karadžićem, ostati će mu teret koji će nositi i

dok je bio premijer.Sam je priznao da je platio cijenu za svoj dolazak, ali s druge strane treba

posmatrati razloge njegovog sastanka.Da li se na osnovu jednog sastanka može reći da je bio

nacionalista, a da se pri tome ne analizira situacija u kojoj se to događa?Kako navodi u

intervjuu, situacija je bila takva da su nacionalizmi, ne samo oni iz Srbije, već i Hrvatske, bili

brojniji nego građanske opcije.Društveno okruženje u Srbiji je bilo takvo da Đinđić nije imao

puno mogućnosti kako da zaustavi sukobe, i da pomogne u rušenju nacionalističkih ideja.Kao

lider stranke koja je trebala biti glavni pokretač promjena u Srbiji i okruženju, morao je u tom

periodu brzo da reaguje.Obzirom da je krenuo putem gdje je trebao biti lider srpskog društva,

odlazak na Pale se prije svega treba posmatrati kao pokušaj rušenja Karadžića i Miloševića

zajedno.Milošević se u tom periodu distancira od Karadžića usljed pritisaka NATO-a, i upravo

je tu Zoran vidio priliku da iskoristi privremenu frustraciju Karadžića, kako bi ga nagovorio da

zaustavi sukobe i uđe u pregovore s Bošnjacima i Hrvatima.Da je Đinđićev plan urodio

plodom, Karadžić bi ušao u otvoreni sukob s Miloševićem, u želji da bude lider političke ideje

koju je zagovarao nacionalistički režim u Beogradu.Vlast u Srbiji je bila mnogo snažnija od

one koja je predvodila srpski korpus u BiH, s toga bi tim sukobom jedna strana u potpunosti

izgbubila, dok bi ona ne poražena bila slabija nego prije otvorenog konflikta.Tu priliku je želio

i sam Zoran Đinđić, jer bi tada jednim potezom porazio koncept nacionalističke politike.Na

osnovu onoga što je govorio, ne samo u ovom navedenom intervjuu, već i u mnogim TV

gostovanjima, ovaj odlazak na Pale je bio još jedan u nizu pokušaja da kao opozicionar

pomogne zaustavljanju stradanja nedužnog stanovništva, s posebnim akcentom na BiH.Zbog

toga pitanje ne glasi postoji li europski identitet, nego mogu li se nacionalne arene otvoriti

tako da se iznad nacionalnih granica može razviti vlastita dinamika stvaranja zajedničke volje

53 https://www.youtube.com/watch?v=fuypcCvtcW4&t=836s (pristupljeno 16.11.2019)


41

i mišljenja o europskim temama.54Ovom Habermasovom konstatacijom mogla bi se objasniti

posjeta dr Đinđića lideru srpske etno-nacionalne politike u BiH, gdje je nastojao postići

dogovor o uspostavi zajedničke vizije regiona, zaustavljanjem ratnih sukoba i napuštanjem

nacionalističke ideje od strane srpske elite u BiH, pa i u Srbiji.Međutim, jedini nacionalni

prioritet Zoranovog sagovornika Radovana Karadžića je bila uspostava projekta velike Srbije,

bez mogućnosti prilagodbe viziji građanske ideje kakvu je imao Zoran za izgradnju

regiona.Kao neko ko je bio u opozicji tog vremena, imao je na raspolaganju da ne učini ništa

po pitanju zaustavljanja sukoba, već da sa strane u opozicionom komforu posmatra kako rat i

dalje odnosi sve veći broj života.Iz ove analize se može vidjeti da se dr Zoran Đinđić nikada

nije promijenio kada je u pitanju briga za drugim, koju je u sebi izgradio još od svog rođenja u

BiH pa sve dok je bio živ.Iako nije uspio u svom planu da sruši nacionalizam 1993. godine i

tako zaustavi sukobe, daljnja stradanja na ovim prostorima, on neće prestati da žrtvuje svoj

politički kredibilitet i život.Odlučuje se na posljednju šansu, a koja će biti uspješna, da

revolucionarnim putem sruši Miloševićev režim u Srbiji i tako porazi vladajući nacionalizam.

Nakon završetka rata, u državama bivše Jugoslavije uspostavljaju se politički sistemi zasnovani

na „demokratski“ izabranim Vladama.Međutim, djelovanja koja u praksi Vlade provode,

pokazuju da su u velikoj mjeri ostali korijeni komunističkog sistema vlasti.Konkretno vlast u

Srbiji gdje je dr Zoran Đinđić politički djelovao, pod svojom kontrolom je imala sve poluge

vladajućeg sistema od policije, sudstva, tužilaštva, vojske i dr.Može se postaviti pitanje koje je

dr Đinđić predstavio kao najveći nedostatak političkog sistema Jugoslavije, a tj. da li tip

jugoslovenskih problema funkcionalno iziskuje ustavno-pravnu državnu formu?55Ovo

opažanje koje iznosi prof.dr.Nenad Dimitrijević u predgovoru Zoranove knjige, a na osnovu

konstatacije Đinđićeve detaljne analize političkog sistema Jugoslavije, moglo bi se povezati i

sa periodom nakon njenog raspada.Nakon završetka rata nastavilo se sa praksama koje je

provodila Komunistička partija Jugoslavije, a tj. prostor koji je trebao da bude predviđen za

ustavnu demokratiju, popunio je vladajući nacionalizam koji je nastavio da vrši represiju nad

onima koji su mislili drugačije od te ideje.Onog trenutka kada postaje predsjednik Demokratske

stranke, kao izabrani poslanik u NS RS pokušava da riješi odnose sa Crnom Gorom koja je

tada sa Srbijom činila Jugoslaviju.Svoju ideju o odnosu Srbije i Crne Gore iznosi u TV duelu

na RTS-u krajem 1994. godine, gdje između ostalog kaže:“Ja sam pragmatičan čovek, ja

54 Habermas, Jurgen, Eseji o Evropi, Školska knjiga, Zagreb, 2008, str.147

55 Đinđić, Zoran , Jugoslavija kao nedovršena država, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad ,

1988, str.X

42

kažem ono što imamo dajte da to sačuvamo i da to popravimo.Ja sam za Jugoslaviju, za to sam

da Srbija i Crna Gora unutar te Jugoslavije nađu svoje mesto na zdravim osnovama interesa,

matematike, a ne metafizike, poezije, nacionalne historije.Ako temelji nisu zdravi, onda sve to

što ima svoje mesto postaje prepreka, i nacionalna historija, kultura, osećanja ruše tu

državu.Ako se država postavi na zdravim i čvrstim temeljima što želimo mi u Demokratskoj

stranci, onda nema nikakve opasnosti od velikosrpskog ili velikocrnogorskog

projekta.56Politički stav koji je imao po pitanju odnosa Srbije i Crne Gore, zasniva na tome da

se očuva postojeće jedinstvo dvije države, s naglaskom uređenja odnosa.Vladajuća partija u

Srbiji na čelu sa Slobodanom Miloševićem vršila je agitaciju nacionalnog identiteta

Crnogoraca, pokušavajući na taj način provoditi velikosrpski projekat u kojem bi živjeli samo

Srbi.Zoran je želio uspostaviti odnos Srbije i Crne Gore na način da se formiraju zdravi temelji,

na osnovu kojih bi dvije države gradile ekonomske, kulturne i svake druge odnose bez

graničnih barijera.Na tako izgrađenim odnosima niti jedan nacionalistički projekat ne bi imao

snagu da vrši represiju nad nacionalnim identitetom drugog naroda.Uspostava državnog

uređenja na način gdje bi prevladavala ekonomija, u kojem bi građani obje države poslovali

bez prepreka je jedino ispravno rješenje za uspostavljanjem zdravih temelja.Dr Zoran Đinđić

na primjeru odnosa sa Crnom Gorom nastavlja sa politikom pomirenja, solidarnosti,

zajedništva koje je gradio još dok je bio u procesu obrazovanja.Njegova politička misao

zansovana na filozofskim pristupima izgrađenim za vrijeme srednjoškolskog i fakultetskog

studija, predstavlja politiku mira za prostor koji su razorili nacionalizmi iz Beograda i

Zagreba.Postojeća Jugoslavija koju su činile Srbija i Crna Gora, za Zorana je bila samo

zajednica od koje profitiraju oni koji su podržavali režim Miloševića.Zbog toga je bilo potrebno

njeno restruktuiranje na način da se omogući Srbiji i Crnoj Gori maksimalno iskorištavanje

svojih ekonomskih i dr. potencijala.Oslobođeni od tiranije represivnog uma, nagoni teže

slobodnim i trajnijim egzistencijalnim vrijendostima i stvaraju novo načelo stvarnosti.57Unutar

odnosa s Crnom Gorom kakve zagovara dr Đinđić, društvo bi se oslobodilo tiranije od

nacionalističkih politika i kao takvo bi proizvodilo trajnije građanske vrijednosti na kojima

„počiva“ EU.Ovim postulatima društvena zajednica suzbija individualne nagone, koje Marcuse

navodi kao izvore stvaranja represivnog društva, u ovom slučaju podudarenog s SRJ

predvođenom režimom Miloševića.Međutim, kao opozicionar u Srbiji Đinđić nije mogao puno

toga da uradi, i kao logičan slijed događaja dešava se da aktivno radi na što boljem pripremanju

56 https://www.youtube.com/watch?v=xxZCbVO802Y (pristupljeno 20.11.2019) 57

Marcuse, Herbert, Eros i civilizacija:filozofsko istraživanje Freuda, Naprijed, Zagreb, 1985, str.160-

161

https://www.youtube.com/watch?v=xxZCbVO802Y

43

DS-a za izbore 1996. godine, kada je trebalo poraziti politiku Miloševića.Tog 17. oktobra 1996.

godine koalicija SPS-JUL doživela je prvi poraz na izborima od uvođenja višestranačkog

sistema, posle čega su usledile demonstracije i priznanje izbornih rezultata od strane

režima.Posle toga usledilo je donošenje čuvenog lex specialisa, kao i kasnije skidanje zvezde

petokrake sa Skupštine grada Beograda.Koaliciju Zajedno tada su predvodili Zoran Đinđić,

Vuk Drašković, Vesna Pešić i Vojislav Koštunica.U drugom krugu lokalnih izbora u Srbiji

1996. godine koalicija opozicionih partija pobedila je u najvećem broju velikih gradova,

uključujući Beograd, Niš, Novi Sad i Kragujevac.58Od perioda 1990. godine kada se uvodi

višestranački sistem u Srbiji, pa sve do 1996. godine SPS je imao neprikosnovenu podršku koja

se vremenom malo po malo topila.Za vrijeme dok je Milošević postepeno gubio glasačko tijelo,

građanske opcije a posebno Demokratska stranka na čelu sa dr Zoranom Đinđićem sve je više

jačala.Upravo ovi izbori 1996. godine doveli su do ujedinjenja građanskih opcija, jer kao jedino

rješenje za poraz SPS-a bio je zajednički nastup opozicije.Pobjeda na izborima 1996. godine

će biti od velikog značaja za daljnji politički put Đinđića, jer će tada krenuti u direktan sukob

sa Miloševićevim instrumentima vlasti (policijom, vojskom), gdje će dobiti beskompromisnu

podršku studenata, građana koji kreću zajedno sa njim u proteste.Demonstracije kao događaj

fizičkog sukoba sa nacionalističkim režimom Miloševića, Zorana promoviraju u izuzetno

hrabrog i odlučnog lidera koji se zajedno sa građanima na ulicama Beograda fizički sukobljava

sa organima sigurnosti tadašnje SRJ (Srbije).Đinđićevu hrabrost i odlučnost tokom

demonstracija kojima je trebalo spriječiti Miloševića da ponovo uradi ono što je nekada radio,

a tj. pokrade izbore i na taj način pobjedu građanskih opcija pretvori u poraz, možda najbolje

opisuje srpski političar Nenad Čanak.On u jednom intervjuu opisuje dr Zorana Đinđića kao

demonstranta gdje kaže:“Zoran Đinđić za razliku od mnogih današnjih političara, je bio čovek

koga je policija prebijala na ulicama Beograda, koji je sa ljudima protestovao na ulici.Svoga

sina je nosio na ramenima tokom tih demonstracija.Nikada neću zaboraviti slike od tog

vremena kako policija tuče malu Vesnu Pešić na Brankovom mostu i kako batina Đinđića“.59

Teško bi danas mogli naći političara u regionu, pa možda čak i van njega, da je spreman na

žrtvu koju je dr Zoran Đinđić položio za vrijeme demonstracija.Ličnost koja se može po

revulucionarnom karakteru i odricanju uporediti sa Zoranom, je čuveni kubanski revolucionar

Che Guevara.Na sličan način je ne samo demonstrirao protiv strane okupacije, već se i vojno

58https://www.telegraf.rs/vesti/politika/855399-prvi-poraz-slobe-na-danasnji-dan-pre-17-godina-

opozicija-je-prvi-put-pobedila-video (pristupljeno 21.11.2019) 59

https://www.youtube.com/watch?v=E5r4kjdcVno&t=920s (pristupljeno 22.11.2019)

https://www.telegraf.rs/vesti/politika/855399-prvi-poraz-slobe-na-danasnji-dan-pre-17-godina-opozicija-je-prvi-put-pobedila-video


https://www.youtube.com/watch?v=E5r4kjdcVno&t=920s

44

sukobljavao, a sve s ciljem da Kuba bude slobodna država od propagande i uplitanja velikih

sila poput SAD-a.Ovim možemo Đinđića svrstati u red onih državnika koji su mijenjali

okruženje, ne samo svojom filozofijom već i istinskim djelima.Da bi bio lider koji će ostati

upamćen po svojim politikama kojima je promijenio Srbiju i okruženje, znao je da uvijek mora

biti u korelaciji sa građanima, pa čak i kada je trebalo vlastiti život izložiti opasnošću.Ovi

protesti će po ko zna koji put pokazati državničku sposobnost Đinđića, ali i još važnu stvar, da

je okupio, motivisao građane koji su ga slijedili na njegovom političkom putu izgradnje Srbije

kao modrne evropske države.Međutim, pored okupljanja građana Zoran čini važan zaokret, što

je za mene jedna od njegovih najbolje donesenih odluka, a o čemu govori srpski političar i

predsjednik LDP Srbije Čedomir Jovanović koji je po mom skromnom mišljenju mogao biti

jedan od nasljednika političke i filozofske ideje dr Zorana Đinđića.Zoran Đinđić i ja smo se

upoznali 1996. godine u vrijeme paralelnih protesta Koalicije „Zajedno“ i studenata

Beogradskog univerziteta zbog izborne krađe kojom je Milošević pokušao da sačuva vlast u

opštinama u Srbiji.Đinđić nas je sjajno razumio i nije bilo potrebe da mu objašnjavam zašto je

to korisno i za Koaliciju „Zajedno“ i za Beogradski univerzitet.Ne samo da me je razumio,

nego me je u tome i podržao.60Pored toga što je okupljao građane, razmišljao je o budućnosti

ne samo DS-a već i Srbije, te podržava proteste studenata čiji je lider bio Jovanović.Dr Zoran

Đinđić je pokazao da će studenti biti glavni motor u budućnosti DS-a i Srbije, te je pokazao

razumijevanje za revolt gdje su zajedno sa građanima željeli iznijeti teret demonstracija, kako

bi spriječili Miloševića u pokušaju da izvrši izbornu krađu.Smatram ključnim ovaj Đinđićev

postupak, jer će nakon ovih protesta Čedomir Jovanović sa grupom studenata postati dijelom

DS-a, a time će se potvrditi Zoranova želja da stranku izgradi slikovito rečeno kao jednu

organizovanu kompaniju.Protestima se stvara sinergija filozofske ideje i političke misli dr

Zorana Đinđića sa studentima Beogradskog univerziteta i njihovim liderom Čedomirom

Jovanovićem koji će kroz DS mnogo naučiti od svog predsjednika.Današnja politika koju

predvodi Jovanović je mogu reći „nedovršen“ uticaj Đinđićeve političke i filozofske misli, koju

je tokom razvoja kroz DS, Jovanović gradio unutar sebe.Svojom liderskom, motivacionom,

hrabrom sposobnošću Zoran je primorao SPS-JUL da prizna svoj zvanični poraz na lokalnim

izborima 1996. godine.Ovom pobjedom građanska opcija će postati znatno snažnija, ali ipak

nedovoljno da bi državu oslobodila Miloševićevog režima koji je i dalje imao veliku kontrolu

instrumenata moći.Skupština grada Beograda konstituisana 21. februara 1997. godine,

demokratski izabranom većinom imenuje Zorana Đinđića za prvog demokratskog


45

gradonačelnika Beograda.Neposredno nakon izbora na ovu funkciju Đinđić je rekao da će

osnovni zadatak nove vlasti biti modernizacija gradske uprave i reforma javnih

službi.Vladajuća garnitura na republičkom nivou SPS-JUL brzo je ograničila moć

gradonačelnika, a grad Beograd skoro da je ostao bez novca.Međutim, koalicija „Zajedno“ se

raspala samo četiri meseca nakon što je pobedila na lokalnim izborima, a Đinđića je posle

sedam meseci zapravo smenio SPO pod rukovodstvom Vuka Draškovića.61Pobjedu koju je

koalicija građanskih stranaka ostvarila na izborima 1996. godine, Zorana Đinđića promoviše

na funkciju gradonačelnika Beograda gdje je imao „nedovoljnu“ priliku da ideje i vizije

provede u svakodnevnom životu građana.Međutim, ponovo se događa ono što je SPS-JUL

želio provesti tokom lokalnih izbora.Iako je izabran za gradonačelnika, suočava se sa snažnom

represijom Miloševićevog režima, pri čemu biva ne samo smijenjen sa funkcije već i osuđen

na zatvorsku kaznu.Đinđićeva politička i filozofska misao u ovom periodu koji je bio jedan od

težih u njegovom životu, privlači na njegovu stranu građane, studente, čak i one koji su

napustili državu.Podrška koja je izostajala Đinđiću je bivala s političke strane, gdje su mu leđa

okretali oni koji su zajedno sa DS-om željeli srušiti Miloševića.Jedno od velikih iskustava koje

će Đinđić steći ovom smjenom, jeste njegova promjena stranačkih partnera s kojima zajednički

organizira opoziciju za izbore 2000. godine, što predstavlja posljednji pokušaj da se sruši

nacionalistički režim Slobodana Miloševića.Politika koju je želio provesti kao gradonačelnik

privlačila je obične građane, a posebno mlađu populaciju (studente, srednjoškolce) kojima je

bila potrebna pro-evropski izgrađena država integrisana u EU.Dr Zoran Đinđić svojim

revolucionarnim, reformskim i politikama „budućnosti“ biva lider kojeg građani, studenti i

opozicija podržavaju 2000. godine kada će izbornim i protestnim putem poraziti Miloševića

kao personifikaciju nacionalističkog režima i jedan dio te po region opasne ideologije.

5.Od lidera DOS-a, preko demonstracija do prvog demokratskog premijera

Teret koji se sručio na Đinđića od vremena kada je smijenjen sa funkcije gradonačelnika,

postajao je vremenom sve veći.Zbog njegove političke ideje i vizije koja nije odgovarala

mnogima koji su željeli vlast, Zoran je postao glavna meta medija, vladajućeg režima,

61https://www.blic.rs/vesti/beograd/zoran-djindic-prvi-demokratski-gradonacelnik/01x9ve4

(pristupljeno 23.11.2019)

https://www.blic.rs/vesti/beograd/zoran-djindic-prvi-demokratski-gradonacelnik/01x9ve4

46

pojedinih opozicionih partnera koji ga nastoje diskreditirati na svaki mogući način, pa čak i

fizički ukloniti.Može se reći da su njegovi protivnici od njega napravili još snažnijeg

opozicionara, jer svakim danom je imao sve veću podršku građana Srbije.Zoran Đinđić je

mudrim političkim aktivnostima pripremao DS za parlamentarne izbore 2000. godine kada je

želio da se Milošević konačno porazi.Sada dolazi do izražaja iskustvo koje je stekao tokom

izbora 1996. godine, kada je opozicioni partner Drašković okrenuo leđa DS-u.Na inicijativu

Mićunovića 1999. godine organizuje se okrugli sto opozicije, gde je prisustvovao i Zoran

Đinđić.Osniva se DOS koji je delovao kao jedna stranka, zapravo je bio skup više opozicionih

stranaka.Zoran Đinđić preuzima ulogu šefa izbornog štaba, pri čemu autobusom sa članovima

DOS-a obilazi sve veće gradove, sela, pozivajući građane da izađu na izbore i da se konačno

vidi kraj Miloševiću.62Đinđić povjerenje za izbore 2000. godine ponovo gradi sa grupom ljudi

s kojom osniva DS, te velikim brojem manjih opozicionih stranaka.Bilo je potrebno formirati

dovoljno snažan blok, kako bi se na izborima moglo suprotstaviti Miloševićevom režimu koji

je i dalje imao veoma snažnu podršku.Zoran Đinđić je prilikom izgradnje DOS-a kao

konstruktivnog bloka koji je prikupljao veliku podršku stanovništva, po ko zna koji put

pokazao odlučnost da bude nosilac promjena, koje će Srbiju povesti u razvijeni

svijet.Svakodnevnim razgovorima sa građanima u svakom kutku države, Đinđić prenosi

pozitivnu energiju i motivaciju skidajući okove straha sa građana, koje je nacionalistički režim

svakim danom stezao.Da bi se ostvarila konačna pobjeda nad Miloševićem, bio je neophodan

direktan razgovor sa stanovništvom koje je Zoran Đinđić kao menadžer kampanje DOS-a

uvrstio kao najvažniji dio predizbornog programa.Filozofskom i političkom mudrošću

priprema zdrave i jake temelje predizborne kampanje, jer pitanje je da li bi DOS proglasio

izbornu pobjedu da se prije toga nije obilazio svaki kutak Srbije.Međutim, Đinđić se suočava

sa istom situacijom koja mu se dogodila 1996. godine, kada je koalicioni partner glasao za

njegovu smjenu.U narednom poglavlju analizirati ćemo njegovu ponovnu grešku prilikom

odabira koalicionog partnera, i može se postaviti pitanje da li je pored Vojislava Koštunice

DOS imao bilo kojeg drugog kandidata koji bi porazio Miloševića?Neposredni izbor

predsjednika SRJ održao se samo jednom i to na izborima 24. septembra 2000. godine.Vojislav

Koštunica kandidat DOS-a je sa 50,24% glasova odnio pobjedu u prvom krugu, što je

predstavljalo prvu pobjedu opozicije od uvođenja višestranačja.Vojislav Koštunica je osvojio

podršku od oko blizu 2,5 miliona glasova.63Prijevremeni parlamentarni izbori raspisani su 23.


63 https://en.wikipedia.org/wiki/2000_Yugoslavian_general_election (pristupljeno 25.11.2019)

https://en.wikipedia.org/wiki/2000_Yugoslavian_general_election

47

decembra 2000. godine, na kojima je DOS predvođen dr Zoranom Đinđićem osvojio 2.404.387

glasova, dok su Milošević i Šešelj osvojili zajedno 830 hiljada glasova.DOS je ovim brojem

glasova dobio 176 skupštinskih mandata.64Iz izbornih rezultata za predsjednika SRJ, vidimo

da je kandidat DOS-a Koštunica koji će se kasnije ispostaviti kao protivnik Đinđića, u

potpunosti porazio Slobodana Miloševića kao protukandidata.Ovo je bio nagovještaj da su

predizborni temelji koje je dr Zoran Đinđić kao mendažer kampanje DOS-a pripremao, urodili

plodom.Građani koji su do tada glasali pod pritiskom od strane režima, sada se po prvi put bez

straha opredjeljuju za promjene.Zoran kroz ovu kampanju nije samo pokazao da je izuzetan

motivator, već i snažan govornik koji je preuzimajući odgovornost za kampanju ipak dokazao

da su njegove ideje nešto što može donijeti neophodnu promjenu ne samo Srbiji, nego i drugim

državama bivše Jugoslavije.Gledajući rezultate parlamentarnih izbora čiji je ishod bio od

presudne važnosti za provedbu bilo koje Đinđićeve ideje i vizije, može se vidjeti ista podrška

građana kao i za predsjednika Koštunicu.Svojim političko-filozofskim stavom i podrškom

građana mogao je da bude šta je želio, predsjednik ili premijer, ali znajući njegov karakter kao

doktora filozofije koji je bio željan stalne akcije, pozicija premijera će njegov politički i naučni

rad učiniti idejom koja će ostati popularnom i u današnjem vremenu.Do premijerske pozicije s

koje je mogao pomoći Srbiji i okruženju, čekala ga je još jedna revolucionarna avantura kojom

će uspjeti poraziti dio Miloševićevog režima.Više stotina hiljada ljidi iz cele Srbije, provelo je

četvrtak 5. okotbra 2000. godine u Beogradu, ispred i u NS, zahtevajući priznavanje izborne

volje građana na izborima za predsednika SRJ i poslanike saveznih i lokalnih skupština

održanih 24. septembra.65Nakon mobilizacije građana, jednom prilikom Zoran je rekao

Mićunoviću:“Imam utisak da je gotovo.Sada idemo do kraja.Uzeti ćemo im Skupštinu i TV,

povratka nema.Milošević će pokušati da ukrade i ove izbore kao što je to uradio 1996. godine,

ali ovom prilikom mu to nećemo dozvoliti.Ako nas dođe više od 100 hiljada mi

pobeđujemo“.66Milošević se ponovno suočio sa Đinđićevom idejom i vizijom na ulicama

Beograda 5. oktobra 2000. godine, ali sada sa još većom represijom od strane građana koji su

željeli promjene.Obzirom da je Milošević kao tadašnji predjednik SRJ i dalje kontrolisao sve

poluge vlasti, ponovo je posegao za istim političkim potezom kao 1996. godine tj. pokušaja

izborne krađe kojom bi ostao na vlasti.Nastala atmosfera zahtijevala je veoma brzu

intervenciju.Đinđić brzim okupljanjem i organizacijom demonstracija, postavlja prepreku

Miloševiću na kojoj će kapitulurati kao personifikacija nacionalističkog režima.Demonstracije

64 https://en.wikipedia.org/wiki/2000_Serbian_parliamentary_election (pristupljeno 26.11.2019)

65 https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-49924639 (pristupljeno 26.11.2019)


https://en.wikipedia.org/wiki/2000_Serbian_parliamentary_election

https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-49924639

48

koje Đinđić organizuje 5. oktobra sa blizu 500 hiljada građana, je događaj kada preuzima rizik

i veliku odgovornost za rezultate demonstracija.Da je kao opozicioni lider izgubio podršku

građana, sa DOS-om bi u oktobru 2000. godine bio kraj.Iz razgovora koji je vodio sa

Mićunovićem, vidi se koliko je bio odlučan da ide do kraja, pa čak pod cijenu političke i životne

žrtve.Pokazao je da je znao gdje je krenuo, kako da stigne do toga cilja i prihvatio je sve rizike

koji su ga čekali na putu poraza nacionalizma koji je promovisao SPS-JUL.Ideja da se zauzme

Skupština i TV predstavlja kod Đinđića prethodna demonstrantska iskustva, jer oslobađanjem

medijskog prostora od agitacije režima, samim tim bi se i građani oslobodili straha u kojem su

do tada bili.Uspješno organizirane demonstracije dovesti će do poraza Miloševića, i održavanja

parlamentarnih izbora čije smo rezultate prethodno analizirali.Dakle, put do poraza politike

vladajućeg režima i imenovanja Đinđića za prvog demokratskog premijera je bio ispunjen

velikim rizikom i žrtvom koju je tokom demonstracija platio.Imenovanjem na poziciju

premijera, i ostvarenom pobjedom nad nacionalističkom ideologijom, Zorana će povesti putem

gdje će ostati u sjećanju kao jedan od najvećih intelektualaca, filozofa, reformatora srpskog

društva i regiona.

6.Rezime drugog dijela

Početak aktivnog političkog angažmana dr Zorana Đinđića započinje u periodu, koji je za

područje bivše Jugoslavije predstavljao jedan od niza ratnih historijskih razdoblja koja su

zahvatala ovaj region.Građansko-demokratski orijentisan, na prvim višestranačkim izborima u

Srbiji sa DS-om ostvaruje veliki rezultat, koji će predstavljati zdrave temelje na osnovu kojih

svojim idejama, filozofskim duhom i političkom vizijom gradi stranku s dovoljnom snagom da

državu izbavi iz okova nacionalističke politike.Može se reći da je iskoristio maksimum moći

sa pozicije koju je imao u stranci, međutim režim je trebalo poraziti u institucijama, ulicama,

van granica države, što Zoran Đinđić nije imao mogućnosti kao predsjednik IO DS-a.Bio je

jedan od rijetkih funkcionera stranke, koji je imao jasnu viziju i ideju kako da ona funkcionira

u budućnosti.Prvi korak koji poduzima, jeste da je DS-u bila neophodna ideološka konstrukcija

koja bi se uklapala u preovladavajuću ideju evropskih vrijednosti na kojima nastaje EU.Zbog

svog prethodno utemeljenog naučno – filozofskog poznanstva koje je stekao kao student,

sarađujući u Njemačkoj sa možda najvećim filozofom 20. st Jurgenom Habermasom, postavlja

49

se kao jedini član DS-a sa dovoljnom hrabrošću, odlučnošću i prihvatanjem rizika, da kao

izabrani predsjednik je povede putem, gdje će biti glavni nosilac promjena u Srbiji i

okruženju.U vrijeme kada nacionalizam u Beogradu ima većinsku podršku stanovništva 1991.

godine, on rizikuje svoj život i politički kredibilitet organizirajući protestnu šetnju u glavnom

gradu Srbije sa nekoliko hiljada ljudi, a sve s ciljem da pruži na bilo koji način podršku

stanovništvu Sarajeva i BiH.Mogao je kao opozicionar u tom periodu ostati u zoni komfora, ne

rizikujući svoju političku budućnost da li će u očima srpskog društva ostati etiketiran kao

izdajnik.Međutim, svojom javnom podrškom građanima Sarajeva i BiH pokazao je da nikada

nije zaboravio gdje je rođen, i da je bio miljama udaljen od pojma „nacionalista“.Ratnim

dešavanjima koja su pogodila ne samo BiH, nego i Hrvatsku, Sloveniju, Đinđić će smatrati da

je srpsko društvo toga momenta prošlo ispod samog dna razvoja na kojem se tada

nalazilo.Ubistva civilnog stanovništva koji su čekali u redu za hranu, okarakterisao je kao

vraćanje Srbije u doba plemena kada su se i činili ovakvi zločini.Ovim dr Zoran Đinđić neće

prestati da pomaže BiH, te će se odlučiti za politički potez zbog kojeg će mu pripisati etiketu

„nacionaliste koji je podržavao ubijanja“, što će biti apsolutno pogrešno.Na susret s

Radovanom Karadžićem liderom srpske politike u BiH, Đinđić dolazi nakon što biva izabran

za predsjednika DS-a.Samim izborom na ovu poziciju, nametala mu se velika odgovornost ne

samo za unapređenje stranačke organizacije, nego i za aktivno političko djelovanje protiv

nacionalističkih ideologija u Srbiji i van njenih granica.Ovu odluku o sastanku na Palama,

mogli bismo opisati izrekom koju je govorio još dok je bio premijer, a tj. ako moraš da progutaš

žabu, nemoj mnogo da je gledaš, progutaj je odmah.U tom momentu nije imao mnogo

političkih opcija, izuzev da je iz opozicionog komfora posmatrao šta se događa ne

poduzimajući ništa što će dovesti u pitanje njegov politički kredibilitet.Tokom ovog perioda

vidimo povezanost njegove političke ideje sa filozofskim mišljenjima Frankfurstke škole, gdje

nastavlja s putem koji je počeo još u periodu svog obrazovanja.Prije nego će krenuti u izbornu

kampanju 1996. godine, Đinđić godinu dana prije toga kao izabrani poslanik u NSRS-a

pokušava očuvati jedinstvo Srbije i Crne Gore.Naime, u TV duelu koji je vodio na državnoj

televiziji sa crnogorskim opozicionarom Slavkom Perovićem, iznosi ideju o očuvanju

zajednice Srbije i Crne Gore, s naglaskom promjene unutrašnjih odnosa.Svjestan onoga što je

želio Milošević tj. provedbu velikosrpskog projekta, Zoran zagovara uređenje odnosa sa Crnom

Gorom na principu ekonomske unije, bez graničnih barijera.Energiju i politički kapacitet

usmjerava ka izborima 1996. godine, gdje je vidio šansu da započne sa porazom nacionalističke

ideologije SPS-JUL-a.Kao jedino moguće rješenje za pobjedu na lokalnim izborima, vidi u

ujedinjenju tadašnje opozicije građanskih stranaka u Srbiji.Nakon pobjede opozicionih

50

stranaka i pokušaja Miloševića da izvrši izbornu krađu, dr Zoran Đinđić priključuje se broju

od nekoliko hiljada demonstranata koji se fizički sukobljavaju s režimskim organima

sigurnosti, protestirajući protiv pokušaja izborne krađe.Jedan od presudnih razloga zbog čega

će pridobiti veliku podršku stanovništva, jeste taj što je bio jedan od veoma rijetkih političara,

intelektualaca koji je zajedno sa građanima Srbije na ulicama Beograda 1996. godine a i četiri

godine kasnije, sukobljavao s policijom i vojskom režima Miloševića.Kao individua, filozofski

um, spustio se s naučnih visina među obične građane, i s njima pristaje da zajednički kao njihov

lider iznese težinu revolucionarnih protesta.Nakon uspješnih demonstracija 1996. godine, i

sprječavanja Miloševića u pokušaju izborne krađe, Đinđić biva izabran na poziciju

gradonačelnika Beograda na kojoj se zadržava svega 6 mjeseci.Funkcija na kojoj je pokušao

modernizovati grad Beograd, idejama koje su tada bile nepoznate srpskom društvu tj.

predstavljale su nešto što se tada niko nije promovisao (metro, reforma javne uprave, gradski

saobraćaj itd.), biva mu oduzeta od strane SPS-a.Naime, tada za Đinđićevu smjenu glasa njegov

koalicioni partner Vuk Drašković, koji počinje sa diskreditacijom političke, filozofske i ljudske

ličnosti dr Zorana Đinđića.Ovo bi mogli smatrati Đinđićevim pogrešnim odabirom koalicionih

partnera, što će mu se ponovo dogoditi nakon 2000. godine.Osnivanjem DOS-a kao političkog

bloka građanskih stranaka, Zorana imenuju za menadžera izborne kampanje, upravo zbog

njegovih istaknutih liderskih osobina, ideja i vizija koje su bile daleko ispred vremena u kojem

je Srbija tada bila.Ideja Đinđića da se kampanja zasniva na obilascima svakog kutka na teritoriji

Srbije, pokazati će se kao važna priprema bez koje DOS nikada ne bi ostvario pobjedu 2000.

godine.Kroz razgovore sa građanima Zoran ih je motivisao, oslobađao straha koji im je

nametnuo vladajući režim i objašnjavao vandrednost situacije.Ovako vođenom kampanjom

DOS-ov predsjednički kandidat Vojislav Koštunica na izborima 23. septembra 2000. godine

osvaja 2,5 miliona glasova i poražava Miloševića kao protukandidata.Naučen prethodnim

iskustvom 1996. godine, Đinđić sa opozicijom organizira proteste 5. oktobra 2000. godine na

koje dolazi 500 hiljada građana, a sve s ciljem kako Milošević ne bi posegao za izbornom

krađom.Ovim demonstracijama SPS je priznao poraz, i time se ostvaruju uslovi za

prijevremene parlamentarne izbore na kojima u decembru iste godine dr Zoran Đinđić kao lider

opozicije osvaja 2,5 miliona glasova.Ostvarenim izbornim rezultatom Đinđić će biti izabran za

premijera Srbije u januaru 2001. godine, kada će krenuti političkim putem gdje će biti meta u

koju će svi ciljati.Izborima 2000. godine poraziti će dio Miloševićevog režima, dok će se ostaci

tog režima pokazati pogubnim po njegov život.

51

Zoran Đinđić: Prvi demokratski premijer 2000.g – 2003. g

7.Reformski procesi Zorana Đinđića

Ovaj podnaslov u trećem odjeljku master rada smatramo jako važnim, jer da bi upoznali dr

Zorana Đinđića kao premijera Srbije, način izbora ministara u Vladi, i korelaciju sa nekima od

njih, moramo krenuti od imenovanja prve reformske Vlade RS.Kada je preuzeo mesto

predsjednika Vlade RS 25.januara 2001. godine sa podrškom od 176 poslanika u NSRS-a od

njih prisutnih 250, Đinđić je uveo potpuno novi moderan duh.Za ministre imenuje ljude koji

nisu bili politički obojeni, već su to bili eksperti u svojim oblastima, a neki su se čak vratili iz

inostranstva da pomognu.Njegov pristup je bio sa željom da se zemlja što prije reformiše i

organizuje.67Poslanici u NS koji su glasali protiv Vlade dr Zorana Đinđića su bili oni ostaci

nacionalističkog režima, koji će ga na svaki legitimni i nelegitmni način nastojati

diskreditovati, pa čak i fizički ukloniti.Dakle, na samom početku uspostavljanja Vlade, vidi se

da politika Miloševića nije bila u potpunosti poražena.Iako je uspio ujediniti čak 18 manjih

stranaka koje su činile DOS, veliki izazov s kojim će se suočiti jeste očuvanje jedinstva ovog

političkog bloka.Način na koji se uspostavljala reformska Vlada je bio u mnogo čemu drugačiji,

nego što je to bio slučaj sa prethodnim Vladama.Sada dolazi do izražaja filozofsko-politički

moderan proevropski duh koji je dr Zoran Đinđić posjedovao.Naime, poznavajući na koji način

su se imenovali prethodni sazivi, gdje su na pozicije ministara imenovani svi oni koji „nisu bili

pametniji od lidera režima“, jednom rječju nisu bili poželjni oni koji bi se suprotstavili toj

Vladi.Dr Zoran Đinđić uvodi potpuno novi princip izbora saradnika (ministara), pa se tako

imenuju svi oni koji su bili eksperti u svojim oblastima.Bez navedenog izbora ministara, država

se ne bi mogla pokrenuti s dna na kojeg ju je doveo režim Miloševića.Konstruktivnom

selekcijom ministara u prvoj reformskoj Vladi, Đinđić pokazuje neophodnost da država krene

putem bržih reformskih politika.Fokus Zorana Đinđića biva usmjeren ka reformskim

politikama, što govori da nikada nije odustao od znanja koje je usvajao tokom doktorskih

studija u Constanzu, analizirajući reforme kroz koje je prolazilo njemačko društvo.Klaus

Mangold bivši šef komisije u MVP Njemačke je jednom prilikom opisao Zoranov politički put


52

kojim je želio voditi Srbiju, gdje kaže:“Đinđić je uvijek čvrsto verovao u reforme u svojoj

zemlji.Veoma je volio Nemačku, ali bi na kraju uvek rekao:“Ja zapravo hoću da budem brži

od vas“.U stvari, Nemačka mu je uvek bila uzor na kojem je mnogo radio, ali iz kojeg je upravo

zbog tako dugog boravka u Nemačkoj, crpio veliku snagu i spoznaju o tome šta je želio da

sprovede u svojoj zemlji“.68Srbiju koja je do dolaska Vlade dr Zorana Đinđića, u svakom

segmentu izgledala potpuno razorena, jedino je bilo moguće vratiti na put oporavka brzim i

korijenitim reformama društveno-političkog sistema u cijelini.Na temeljima stečenog

filozofskog i političkog iskustva u Njemačkoj, Đinđić je smatrao da će napredak u izgradnji

Srbije biti brži ako orijentir bude usmjeren na natjecanje s razvijenim državama Zapadne

Evrope.Energija kojom je zračio, prenosila se na njegove kolege ministre, građane koji su po

prvi put ispred sebe imali istinskog pragmatičnog državnika, spremnog na mnoga odricanja i

žrtve kako bi državu vratio u okvire najvažnijih svjetskih institucija.Jasno definisanim i

temeljito analiziranim programom reformi, Vlada sa Đinđićem kao premijerom trebala je

odgovoriti kompleksnom zadatku koji je on kao premijer postavio pred saradnike i

društvo.Veoma je značajno vidjeti kako su pojedini članovi Vlade dr Zorana Đinđića, gledali

na njega kao motivatora, državnika, lidera koji ih je svakodnevno podsticao u njihovom

predanom radu.Napraviti ćemo analizu odnosa pojedinih ministara sa dr Zoranom Đinđićem,

ali samo onih za koje je više puta govorio da obavljaju najzahtijevnije reforme.Cilj ove analize

je da pokažemo ono što smo tvrdili tokom uvoda, a tj. da je pozitivan uticaj, ohrabrenje,

motivacija Đinđića bila od presudnog značaja da većina ministara uspješno tokom mandata

obavlja historijski zadatak za Srbiju.Gordana Matković, ministrica za socijalna pitanja u Vladi

dr Zorana Đinđića, na osnovu ličnog dokumenta gdje opisuje odnos premijera prema njenom

radu, između ostalog kaže:

„Nije bilo ni zadovoljstva pobedom, ni ushićenosti samim sobom, ni straha, ni mržnje.

Izgledalo je kao da potpuno jasno vidi sve opcije i da je u stanju da fokusirano i precizno

donosi odluke, uz svest o tome da je vreme najvažniji faktor koji nužno eliminiše neka

elegantnija, a ponekad i efikasnija i pravednija rešenja.Zoranu je značaj vremena bio još

jasniji.Iz tadašnje perspektive izgledalo je da je naprosto svesniji da će ushićenost i

entuzijazam brzo da splasnu, te da su prve godine odlučujuće za implementaciju nepopularnih

reformi.Verovao je da ciljevi moraju da se postave visoko i da se ide u susret problemima,

odlučno, bez zastajkivanja i bez kukanja.Čvrsto je bio uveren da je ekonomija najvažnija za

sveukupnu transformaciju Srbije, a previše ambiciozno je verovao da možemo brzo da je


53

restauriramo.Ponekad bi smo, naročito u početku, mi kao «ekonomski tim», ostajali do duboko

u noć kod njega u kabinetu raspravljajući o pojedinim temama.Kada razmišljam o tom

najširem frontu, i sada mi je zapanjujuće koliko je profesora univerziteta, konsultanata i

stručnjaka pristalo da se uključi u državnu administraciju.Mnogi bez ideje o ličnoj koristi i sa

ogromnim entuzijazmom i poletom.Često je u različitim prilikama ponavljao da će za uspehe

uvek neko drugi da bude zaslužan, a da će neuspeh uvek da bude naša odgovornost.Sasvim

sigurno nije spadao među premijere koji misle da svi ostali treba da se sklone sa političke

scene da bi on zasijao, niti je imao potrebu da izgleda kao da su sve dobre ideje i projekti

njegovi.I za mnoge je bio simbol nade i bolje budućnosti.Znam ljude koji su otpakovali kofere

kada je on došao na vlast i koji su ih ponovo spakovali kada je ubijen“.

Preuzimajući ulogu premijera Srbije, kojom preuzima odgovornost za usvajanje političkih

odluka zbog kojih će se smatrati nepopularnim, dr Zoran Đinđić postavlja vrijeme kao

najvažniji resurs koji Vlada nije imala u dovoljnoj mjeri na raspolaganju.Godinama uništavana

država od strane nacionalizma, građane je dovela do toga da su im bile potrebne veoma brze

promjene.Zadatak koji je preuzeo premijerskom funkcijom bio je izuzetno kompleksan, jer je

zahtijevao donošenje teških odluka s kojima se građani možda neće pomiriti.Sopstvenom

analizom da kao Vlada moraju veoma brzo reagovati, predstavlja motivacionu energiju koju

prenosi ne samo na ministricu Matković, već i na druge saradnike i građane.Zbog čega je tražio

da se reforme provode brzo? Pitanje je bilo koliko su građani imali snage da pod okriljem

velikog entuzijazma i pozitivne energije podnesu procese reformi.Filozofskom mudrošću i

znanjem je pretpostavio da je start najvažniji, jer ukoliko se na pravi način iskoristi sinergija

samopouzdanja građana sa procesom reformi, vremenom će se taj duh moći očuvati kao

preovladavajući.Drugi važan fokus na koji se Đinđić orijentisao tokom mandata, iz govora

bivše ministrice Matković, je ekonomija.Ekonomsko stanje tog perioda bilo je očajno, usljed

sistemskog uništavanja od strane Miloševićevog režima 1990. – 2000. godine.Međutim,

izgradnja ekonomskog sistema je bio veoma dug proces prepun aporija, koji je zahtijevao

veoma „bolne“ reforme.Restauracija ekonomskog sistema države dovela bi do povećanja

popularnosti Vlade koju je vodio, i samim tim otvorila put ka izgradnji moderne proevropski

orijentisane Srbije.Nažalost, Zorana su veoma kasno razumijeli, možda zbog toga što je tek

kao premijer pokazao sve kvalitete i pozitivnu energiju koju je imao.Tokom rada smo pisali da

je i sam Đinđić čekao priliku kada će moći pokazati svoj potpuni kvalitet, što se ne može reći

da to nije radio prije 2000. godine.Da je svojom filozofskom i političkom misli imao pozitivan

uticaj na društvo oko sebe, pokazuje zapažanje bivše ministrice Gordane Matković, da je veliki

54

broj akademika, univerzitetskih profesora, studenata bio aktivan u procesu reformi koje je

Vlada dr Zorana Đinđića provodila.Njihov angažman za razliku od nekih današnjih, nije bio

prožet ličnim interesima, već time da svi zajedno donesu neophodnu promjenu Srbiji i

regionu.Mnogi koji su bili aktivno uključeni u rad njegove Vlade, su nakon atentata napustili

političke procese, a mnogo njih i otišlo iz države.Dakle, iz teksta ministrice Matković se vidi

da je Đinđić svojom političkom filozofijom mijenjao okruženje oko sebe, i regionu pružao

energiju koja mu je bila neophodna da porazi nacionalizme, koji su i dalje

preživljavali.Obzirom na deficit prostora gdje bi mogli više pisati o njegovom odnosu prema

svakom članu Vlade, još ćemo spomenuti mišljenje čovjeka za kojeg smatramo da je mogao

biti nasljednik filozofske i političke ideje dr Zorana Đinđića.Riječ je naravno o Čedomiru

Jovanoviću aktuelnom predsjedniku LDP-a, koji je obnašao funkciju potpredsjednika Vlade

Zorana Đinđića.U emisiji na RTS-u, pod nazivom „Đinđić:Sresti ćemo se u budućnosti“,

Jovanović iznosi svoje mišljenje i odnos sa Zoranom tokom mandata, gdje kaže:

„Ja mislim da je on (dr Zoran Đinđić) uvek bio isti.Slušao sam druge ljude i njihova

iskustva sa Zoranom, ona su bila identična kao moja.Uvek radoznao čovek, nije bio

nametljiv, nije bio neko ko sedne za sto i svojom pričom ućutka sve druge.Nakon izbora

u septembru 2000. godine, slavlja u DOS-u i rezultata izbora zbog kojeg smo znali da

imamo šansu da uradimo nešto.Zoran tog jutra nakon obilaska DOS-a, Koštunice,

upita nas „a kada možemo početi da radimo“.Za nas on nije mit, on je beskrajni izvor

energije i neko ko motiviše.Zoran je kroz susrete s ljudima menjao mišljenja ljudi o sebi

i svojim idejama.69Od Zorana smo naučili gotovo sve.Naučili smo da politika nije

takmičenje u lepoti i popularnosti. Naučili smo šta treba da uradimo sa svojom

zemljom, šta treba da uradimo sa njenim zakonima, ekonomijom ili kulturom da bi

mogli o njoj da govorimo kao o pristojnom, slobodnom i civilizovanom mestu. Naučili

smo da razumemo svakog oko sebe, svakog čoveka ili narod, onako kako bi smo želeli

da oni razumeju nas. Naučili smo da samo moderna i drugačija Srbija može da opstane

u svetu koji se menja brzo i nepredvidljivo i svaki dan nas iznova iskušava.70

Dakle, kao što se odnosio prema Gordani Matković, isti odnos je imao sa Čedomirom

Jovanovićem, studentom, opozicionarom i potpredsjednikom njegove Vlade.Zahtijevao je

brzinu u donošenju političkih odluka svojih saradnika, ali nije bio lider koji bi nametao

69https://www.youtube.com/watch?v=wEkFpa3s7xs (pristupljeno 05.12.2019) 70https://www.telegraf.rs/vesti/politika/1474709-evo-cemu-nas-je-naucio-zoran-autorski-tekst-cede-

jovanovica-o-djindjicu-i-12-martu (pristupljeno 05.12.2019)

https://www.youtube.com/watch?v=wEkFpa3s7xs

https://www.telegraf.rs/vesti/politika/1474709-evo-cemu-nas-je-naucio-zoran-autorski-tekst-cede-jovanovica-o-djindjicu-i-12-martu


55

isključivo svoje ideje.Ovom osobinom se na samom početku razlikovao od prethodnih

političara koji su bili predsjednici svojih stranaka, koji su na trivijalan način nametali svoje

političke stavove članovima svojih stranaka.Osjećaj pobjede DOS-a na predsjedničkim i

parlamentarnim izborima, Zoran doživljava kao priliku za početak realizacije političkih ideja

i vizija koje je zagovarao.Za svoje saradnike i društvo predstavljao je beskrajni izvor energije

koji je bio potreban ne samo Srbiji, već i regionu.Njegova pozitivna energija, filozofski duh i

političke vizije mijenjale su mišljenja njegovih saradnika, i širile entuzijazam među

građanima.Obzirom da je stanovništvo bilo politički nezrelo, obavijeno ostacima razarajućeg

nacionalizma, dr Zoran Đinđić je svakodnevno radio na razgovorima s građanima kako bi im

približio proces reformi kroz koje je država prolazila.Naučio ih je svemu onome što je bilo

neophodno da bi kao društvo napredovali.Vlada koju je predvodio u veoma teškim vremenima

za Srbiju, iz teksta Jovanovića se vidi da je pravila velike pomake, otvarala osjetljiva pitanja,

reformisala ekonomski sistem države i mnogo toga.Po prvi put su građani, njegovi saradnici,

akademska zajednica, studenti znali koji putem treba da grade državu i da se suoče sa tragovima

prošlosti kojim je Srbija bila posebno etiketirana.Bez uspostavljanja moderne i proevropski

orijentisane Srbije, pitanje mira u regionu bi se ponovo povlačilo, što se dešava 17 godina

nakon atentata na dr Zorana Đinđića.Međutim, ostala je ideja koju je promovisao tokom svog

života, a koja malo po malo u neznatnoj mjeri postaje sastavni dio državnog uređenja Srbije.

Veoma je važno imati uvid u njegovu detaljnu analizu stanja srpskog društva, ne samo da bi se

filozofska misao koju je izgradio pokazala utemeljenom, već i da spoznamo u kakvoj je aporiji

Srbija bila, što je ujedno predstavljalo Zoranovu odgovornost da državu izvuče iz omotača

nacionalizma i stanja u kojem ju je zatekao.Analizu stanja u kojem se Srbija 2000. godine

nalazila, pisati ćemo na osnovu Zoranovog temeljitog proučavanja političkog sistema

Jugoslavije, gdje je on svjesno ili ne ujedno analizirao i stanje u Srbiji nakon odlaska

Miloševića sa vlasti.Ovim ćemo vidjeti da su njegove filozofsko-političke ideje iz vremena

Jugoslavije, aktuelne i nakon njenog raspada.Umjesto pojma „Jugoslavija“ koji se navodi u

njegovim analizama, podrazumijevati ćemo Srbiju o čijem unutrašnjem stanju je većinom i

pisao, obzirom da je centralna komunistička vlast egzistirala u Beogradu.Stanje koje nazivamo

Jugoslavijom postoji.O njegovoj spoljašnjoj dimenziji je lako postići intersubjektivnu

saglasnost.Međutim, kako stoji stvar sa unutrašnjom dimenzijom toga stanja, sa njegovim

identitetom?Hoće li ovaj, poput nekog ontološkog „viška vrednosti“, nastati jednostavnim

56

povezivanjem objektivnih elemenata, teritorije i imena?71SR Jugoslavija, kako se u vrijeme

premijerskog mandata dr Zorana Đinđića nazivala zajednica Srbija i Crna Gora, je u svom

spoljašnjem smislu egzistirala.Imala je svoje određene granice, zastavu i sve ono što s polja

gledajući čini jednu državu postojanom.Iako je bila u tom periodu neupitna njena vanjska

dimenzija, u unutrašnjem uređenju se javljao niz kriznih situacija.Pitanje identiteta tadašnje

SRJ je bilo samo jedno od onih koja su se nalazila u krizi.Pisali smo tokom rada da je dr Zoran

Đinđić vodio debatu 1994. godine da se odnosi Srbije i Crne Gore moraju popraviti kako se

zajednica ne bi urušila.Zbog čega je za Đinđića pojam identiteta doveden u pitanje?Prije svega

dotadašnja vlast na čelu s Miloševićem, vršila je konstantan pritisak na crnogorski identitet,

nastojeći da provede velikosrpski projekat tj. uspostavljanje etnički čiste države u kojoj bi

živjeli samo Srbi.Konstantnim pritiscima Zoran Đinđić se kao premijer našao u poziciji, gdje

je trebalo vratiti povjerenje Crnogoraca u opstanak zajedničke države.Njegova predanost u

političkoj borbi protiv etno-nacionalne srpske ideologije, kako bi se spriječilo daljnje vršenje

represije ne samo nad identitetom Crnogoraca, već i prema drugim narodima koji su sačinjavali

SRJ, objašnjava se teorijom Karla Šmita o borbi protiv neprijatelja.Da bi borba protiv snažnog

neprijatelja bila uspiješna, individua koja sudjeluje u tome mora posjedovati snažan unutrašnji

duh.Duh se bori protiv duha, a život protiv života.72Snažan duh o kome govori Šmit je osobina

koja je karakterisala dr Đinđića u političkoj borbi protiv ostataka nacionalističke politike

Miloševića.Međutim, ova kriza identiteta je njena jedna polovina, dok je ona druga

predstavljala krizu srpskog indentiteta.O čemu se zapravo radi?Ja sam „Srbin“ jeste bio važan

identitet, ali obzirom da je vlast do tada bila u rukama jedne partije tj.nacionalističke politike,

javlja se ono što imamo i danas na sceni u državama regiona, partijski identitet postaje sve

važniji od zajedničkog identiteta.Pripadnost partiji smatrala se i smatra veoma značajnom za

osiguranjem individualne egzistencije, ostanka na radnom mjestu, daljnjim napretkom itd.Svi

oni koji su se suprotstavljali Miloševićevom režimu, saočavali su se s represijom u bilo kojoj

mjeri.Dr Zoran Đinđić kao prvi demokratski premijer, reformator, vizionar suočava se sa

stanjem gdje je identitet Srbije kao države trebao okrenuti ka proevropskim

vrijednostima.Samim tim što je nacionalni identitet doveden u pitanje (krizu), Đinđić je krenuo

u izgradnju povjerenja građana prema državnim institucijama, i povratku osjećanja pripadnosti

drugih manjina (Bošnjaka, Albanaca, Crnogoraca itd.) Srbiji kao vlastitoj državi gdje su

egzistirali.Oni toj nedržavno organizovanoj zajednici – kakve su etničke grupe, tj.


str.1

72 Schmitt, Carl, Norma i odluka, Filip Višnjić, Beograd, 2001, str.67

57

jugoslovenske nacije – žele pridodati status političke zajednice, i time nacionalne

države.Alternativa je jednostavna: politički identitet političke zajednice je nedeljiv; on pripada

ili Jugoslaviji, ili republičkim državama.Ova dvosmislenost je most preko koga nacionalna

državnost treba da bude prenesena u etničke regije.73Način na koji su etničke grupe željele

postići cilj nacionalne samostalnosti, jeste upravo spuštanje identiteta sa državnog nivoa na

nivo republika u Jugoslaviji.Međutim, ovo pitanje za vrijeme premijerskog mandata Đinđića

preneseno sa državnog na nivo do tada vladajuće partije Slobodana Miloševića.SPS-JUL je

bila politička organizacija koja je kontrolirala sve poluge vlasti, pa su tako pitanja poput etničke

državnosti prenesena na ovaj politički savez.Ovdje je riječ o provedbi velikosrpskog projekta,

gdje su partneri iz Crne Gore trebali biti isključeni iz donošenja ovih odluka.Dr Zoran Đinđić

je pitanja o unutrašnjem uređenju SRJ, nakon izbora za premijera vraćao na nivo državnih

institucija, gdje je otvorio pregovore sa Crnogorcima, a ujedno i sa Albancima na

Kosovu.Samo na ovaj način je bilo moguće izgraditi efikasno unutrašnje uređenje, jer svaki

vid izmiještanja državnih pitanja iz institucija vlasti na nivo političkih stranaka, neizbježno

dovodi u pitanje pravno-politički sistem države.Svojom politikom ponovne izgradnje efikasnih

državnih institucija, Đinđić je otvorio novo poglavnje u srpskoj historiji, koje je značilo

pomirenje sa susjedima i izgradnja modernog unutrašnjeg uređenja.Na ovaj način je evidentno

spriječio provedbu srpskog nacionalističkog projekta, koji je za cilj imao etničku samostalnost

Srba na unutar jedne teritorije.Strahovanje pred budućnošću navodi ljude da istražuju uzorke

stvari jer takvo znanje čini čovijeka sposobnijim da uredi sadašnjost prema najboljim

prednostima.74Navedena konstatacija Hobsa opisuje Zoranovu detaljnu analizu analizu

društveno-političkog sistema Srbije.Može se reći da je dr Đinđić brinuo za budućnost regiona

u pogledu njegovog vraćanja nacionalizmima, koji su historijski nanijeli veliku štetu svim

našim društvima.Međutim, teško bi se moglo reći da je imao dozu straha, obzirom na njegovu

beskompromisnu borbu protiv svega što je region vodilo u suprotnom smjeru od cilja

modernizacije i razvoja.Na osnovu iskazane brige za budućnost javljaju se njegove temeljite

analize, koje za cilj imaju iskorištavanje svih pozitivnih resursa za integraciju regiona u

EU.Posebno o njegovim reformama i odnosima prema državama u regionu, pisati ćemo u

nastavku rada, ali ovdje nam je cilj da pokažemo na kompleksnost okruženja koje je zatekao, i

uprkos svemu tome izvršio velike pozitivne promjene vrativši Srbiji dostojanstvo i poštovanje


str.8

74 Hobbes, Thomas, Levijatan ili Građa, oblik i moć crkvene i građanske države, Nakalada Jesenski i

Turk, Zagreb, 2004, str.78

58

u svim svjetskim finansijsko-političkim organizacijama.Na trenutke čak izgleda da je sve bilo

privid, da je (pre svega emocionalna) pustoš jedini stvarni homogeni medij naše

komunikacije..Međutim, ni trezveniji posmatrač neće moći oteti se utisku da su ovde zaista

osnovne stvari dovedene u pitanje.Utisku da je Jugoslavija zapravo nedovršena

država.75Analizirajući unutrašnje stanje u Jugoslaviji, on je ujedno opisao stanje u kojem se

Srbija nalazila 2000. godine.Jedina komunikacija koja se odvijala unutar SRJ toga vemena, je

bila na osnovu osjećaja zajedničke pripadnosti toj državi.Stanje u kojem se država nalazila,

predstavljalo je nedovršenu državnost.Osnovne stvari od pitanja identiteta, unutrašnjeg

uređenja, odnosa prema drugim državama u regionu, dovedena su u pitanje.Za neke je taj pojam

metafora iza čijih leđa bi trebalo da započne novo teritorijalno razmišljanje o Jugoslaviji.Ono

je, na najopštijem nivou, praćeno nužnim istoriografisanjem teme, tj. opservacijama o

istorijskoj relativnosti naših državnih granica.Na pomenutom drugom kraju klatna nalazi se

uverenje da osnovni konsenzus naroda koji su se ujedinili u jugoslovensku državu u stvari

nikada nije postignut, pošto ti narodi nisu bili u prilici da na autentičan način izraze svoje

mišljenje o novoj državnoj tvorevini.76Dakle, osnovni problem jeste taj što se iza pojma SRJ

razmišljalo o nekim novim graničnim prekrajanjima.Nažalost, nakon ubistva dr Zorana

Đinđića na scenu su ponovo došli oni koji i danas ova pitanja povlače u javnosti.Ovo je činila

srpska nacionalistička politika i svi oni koji su podržavali tu ideju, u nastojanjima da njihov

nacionalni identitet bude važeći za sve narode koji su činili SRJ.Pažljiviji čitalac koji poznaje

historiju ovog prostora, može zaključiti da ovdje Zoran Đinđić govori o velikodržavnim

nacionalnim ideologijama.Za takve ideje i njihove predstavnike, postojeće granice nisu bile

prihvatljive.Na osnovu pojedinih neargumentovanih historijskih podataka, nastojalo se

diskriminirati i ukloniti sve ono što je pozivalo na dijalog između svih etnija.Drugi dio

problema s kojim se suočavala država, bilo je nepostojanje konsenzusa između svih onih koji

su sačinjavali SRJ, da li žele biti dio zajednice ili pak nastaviti putem samostalnosti. Kada god

se pokušala otvoriti rasprava o nedovršenim pitanjima, bivalo se suočeno sa represijom

vladajućeg režima.Dr Zoran Đinđić je kao premijer pružio mogućnost izbora Albancima,

Crnogorcima, ali sve više potičući na zajednički dogovor o unutrašnjim pitanjima i političkom

uređenju države.Konsenzus je smatrao jedinim ispravnim političkim potezom, kako bi se

očuvala SRJ, bez postojanja nacionalističkih projekata koji bi vršili pritiske na pripadnike


str.21 76Đinđić, Zoran , Jugoslavija kao nedovršena država, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1988,

str.22

59

drugih naroda.Prosto uvoženje nekog modela, samo zato što nam izgleda zgodan ili privlačan,

neće mnogo pomoći.To najbolje znaju brojne nerazvijene zemlje, koje su uvezle ustavno-pravni

sistem, a nisu posedovale neophodne socijalno-istorijske pretpostavke za njegovo

funkcionisanje.77Posmatrajući stanje u kojem se nalazilo srpsko društvo 2000. godine, možemo

potvrditi konstataciju koju navodi Đinđić, da neće mnogo pomoći uvođenje demokratskog

sistema upravljanja, a da se pri tome društvo postepeno ne priprema za provedbu reformskih

procesa.Demokratija jeste sistem koji bi „trebao“ da promoviše slobodu mišljenja, izražavanja,

okupljanja, ali gledajući mnoge nerazvijene države svijeta, demokratski sistem uređenja nije

donio mnogo prosperiteta.Zbog čega sve to?Dr Zoran Đinđić navodi da mnoge države nisu

izvršile unutrašnju sistemsku i društvenu pripremu, te na taj način uvođenjem npr. sistema

ustavne demokratije suočavaju se sa mnoštvom problema neefikasnosti političko-pravnog

sistema države.S toga, da bi se izbjegla neefikasnost političkih institucija potrebno je prethodno

analizirati rizike i prednosti uvođenja nekog sistema državnog uređenja.Kao prvi reformator

srpskog društva, Đinđić je svakodnevno motivisao građane, objašnjavajući im koliko je

neophodno da se sistem u potpunosti reformiše.Na ovaj način društvo je spoznavalo vrijednost

reformskih politika koje je Vlada Zorana Đinđića trebala provesti, iako će neke od njih teško

podnositi.Ovim politikama on je radio upravo ono što navodi u svome tekstu, a tj. svakodnevno

pripremanje društva za demokratski sistem vlasti.Bilo je dovoljno da jedan ili dva političara

od poverenja kažu da 1971. godine u Hrvatskoj nema politički organizovanog nacionalizma, i

vrh je to verovao, jer je želeo da to veruje.Ne zbog neke naivnosti, nego zbog nerefleksivnosti

političkog sistema., jer u slučaju neverice bi trebalo razmisliti o poreklu nacionalizma u

strukturi sistema.Jednostavnije je reagovati u ekscesnom slučaju (i onda smeniti i one

političare), jer onda nema prostora ni vremena za raspravu o sistemskim uzrocima

konflikata.78Na pojavu nacionalizma u SRJ, pa i u drugim republikama bivše Jugoslavije, nije

se sistemski reagiralo.Iako je dio društva, politička opozicija, tvrdili da država ide u pogrešnom

pravcu tokom 90-ih, vladajući režim na čelu sa Miloševićem nije želio da vjeruje u te

navode.Jedan od razloga zbog kojih se ništa nije poduzimalo po pitanju pogrešnog političkog

pravca kojim se kretala država, ne odnosi se samo na očuvanje vlasti od strane SPS-JUL, već i

pokušaja zaštite porijekla nacionalističke ideje.Ako bi se otvorila rasprava o putu kojim se

kretala SRJ, došli bi do toga da bi režim trebao smjenjivati sve one koji su mu bili


str.26


str.40

60

naklonjeni.Drugačije rečeno, svaki problem koji se javljao državna vlast je ostavljala po strani,

kako se ne bi dovela u pitanje sama vladajuća struktura.Dr Zoran Đinđić preuzima vlast, i

suočava se s još jednom u nizu kriza koje su pogodile SRJ.Mnoga važna politička, društvena i

ekonomska pitanja su bila „pod tepihom“, što je državu odvelo u stanje izolacije.Kao premijer

će pokrenuti mnoga pitanja poput npr.saradnje sa sudom u Hagu, kosovskog pitanja, pomirenja

sa regionom, ekonomske izgradnje SRJ i njene povezanosti sa svijetom, i mnoga druga kojim

će Srbiju uvesti u jednu novu epohu demokratskog razvoja.Pokretanjem svih nabrojanih

pitanja, jedna od ključnih političkih odluka Đinđića će biti pronalazak porijekla nacionalističke

ideje.O čemu se zapravo radi?Da bi u potpunosti porazio tu ideju, bilo je potrebno pronaći izvor

iz kojeg ona crpi snagu historijski mnogo godina unazad.Đinđić će upravo iz navedenih razloga

pokrenuti procese reformi, koje će za cilj imati potpunu restauraciju političkog, pravnog,

ekonomskog, naučnog i svakog drugog državnog sistema.Neke od ovih reformi ću spomenuti

u nastavku rada, da bi tim ostvarili potpuni uvid u ideje i vizije koje je Zoran donio srpskom

društvu.Konstruktivnim raspravama o porijeklu nacionalizma, dr Zoran Đinđić će se naći pred

mnoštvom aporija od strane političkih protivnika, koalicionih partnera, pa i društva koje ga

nažalost nije u potpunosti razumijevalo.

Reformskim politikama Zoran će zajedno sa članovima Vlade mijenjati pravno-politički sistem

Srbije, koji je godinama u nazad sistemski uništavan.Ovim političkim procesima Srbiji će dati

moderan proevropski duh, kojim će ona biti zamajac u kretanju regiona ka EU.Zbog čega

iznosimo ovaj stav? Srbija je u periodu vlasti dr Zorana Đinđića, po prvi put istinski bila

otvorena za dijalog i pomirenje.Region je s njegovim dolaskom dobio državnika, lidera,

istaknutog filozofa koji je razumijevao trenutni položaj naših nacija, imajući jasnu viziju i put

kojim prostor bivše Jugoslavije treba da se kreće ka razvijenom svijetu.Obzirom na

nemogućnost da detaljno obrazlažemo sve reforme, navesti ćemo samo neke gdje vidimo kako

je dr Zoran Đinđić sa svojim saradnicima vršio formiranje i provedbu reformskih politika.Jedna

od najznačajnijih provedenih reformi jeste „Strategija za smanjenje siromaštva u Srbiji“, kojom

je Vlada nastojala osigurati ekonomsku stabilnost građana Srbije.Da bi najbolje spoznali način

kojim se dr Zoran Đinđić odnosio prema ovoj reformi, i vizijom kako treba da se provede

unutar sistema, navesti ćemo njegovu rečenicu koja se nalazi na samom početku ovog

dokumenta.Nacionalna strategija za smanjenje siromaštva mora se baviti suzbijanjem uzroka,

a ne samo posledica siromaštva i ona se mora definisati kao sastavni deo strategije društvenog

razvoja, čiji je dugoročni cilj izgradnja uspešnog, ali i pravednog društva, u kome će vladati

61

solidarnost i jednakost šansi.79Na samom početku definisanja strategije, dr Zoran Đinđić

potencira da se ova reforma treba baviti uzrocima koji dovode do siromaštva unutar

društva.Onoga trenutka kada se fokus usmjeri na suzbijanje uzroka nekog problema,

vjerovatnoća je da i ako se identičan problem ponovo vrati, njegov intenzitet neće biti isti kao

što je bio na samom početku.Dakle, rad ministrstva za socijalna pitanja koje je predvodila

ministrica Gordana Matković, Đinđić zasniva na ideji temeljite analize uzroka, a ne posljedica

koje siromaštvo donosi.Reakcijom na problem u trenutku kada se dogode njegove posljedice,

neće se puno toga postići.U ovom slučaju siromaštvo bi se ponovo vratilo istim intenzitetom

kao i prije izbora Vlade, jer uzroci koji ga prouzrokuju ne bi bili adekvatno prevaziđeni.Kao

takva, strategija za smanjenje siromaštva bi trebala biti sastavnim elementom nacionalne

strategije o razvoju društva, da bi se u konačnici postigao dugoročni cilj izgradnje ekonomski

razvijenog sistema.Međutim, Đinđić pored insistiranja na ekonomskom razvoju društva,

uporedo zahtijeva uspostavu pravednog sistema zasnovanog na solidarnošću i jednakoj šansi

za svakog građanina.Ukoliko bi se reforma provodila, bez prethodnog uspostavljanja

pravednog sistema, ona ne bi imala značajan uticaj.Pravda, solidarnost i jednake šanse za sve

građane, su temelji na kojima dr Zoran Đinđić gradi ovu reformu.Po ko zna koji put, možemo

primjetiti njegovu detaljnu analizu problema, što ga čini rijetkim državnikom koji je rješavao

uzroke, a ne posljedice nekog stanja.Zbog ovakvog pristupa državnim pitanjima i društvu u

cjelini, Zoran je privukao veliki broj građana iz svih oblasti kao što su akademici, studenti,

novinari, komičari, vjerski službenici i dr., koji su se posredno ili neposredno uključili u rad

Vlade.U nastavku navodimo neke od dijelova dokumenta strategije, kako bi imali jasniji uvid

u definisanje problema, i načine njegovog rješavanja.Linija siromaštva definisana je u dva

koraka.Prvo je utvrđena linija apsolutnog siromaštva na osnovu minimalne prehrambene

potrošačke korpe i minimalnog prosečnog dnevnog iznosa kalorija od 2.288.U drugom koraku

je definisana ukupna linija siromaštva, koja pored izdataka za hranu, sadrži i izdatke za odeću,

obuću, higijenu i pokućstvo, prevoz, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje itd.80Siromaštvo u Srbiji

tesno je povezano sa nivoom obrazovanja.Rizik siromaštva kod onih koji nisu završili osnovnu

školu bio je dva puta veći od ostatka populacije.81Tri osnovna pravca na kojima se strategija

zasniva su:

79http://socijalnoukljucivanje.gov.rs/wp-content/uploads/2014/06/1.-Strategija-za-smanjenje-

siromastva-u-Srbiji-Rezime-i-matrice.pdf (pristupljeno 13.12.2019) 80

Isto.,str.2 81

Isto.,str.3

http://socijalnoukljucivanje.gov.rs/wp-content/uploads/2014/06/1.-Strategija-za-smanjenje-siromastva-u-Srbiji-Rezime-i-matrice.pdf


62

a) strategija dinamičnog privrednog rasta i razvoja, sa naglaskom na otvaranju novih

radnih mesta.

b) sprečavanje novog siromaštva kao posledice restruktuiranja privrede.Potrebno je

osposobiti veliki broj ljudi za rad u novoj privatiziranoj privredi, i na novim

proizvodnim i uslužnim radnim mestima.

c) efikasna primena, postojećih i definisanja novih programa, mera i aktivnosti direktno

usmerenih na najsiromašnije i socijalno ugrožene grupe (deca, stari, osobe sa

invaliditetom, izbeglice i interno raseljena lica).82

Ovo su samo neke u nizu od mjera koje su navedene u obilnom dokumentu.Na samom početku

teksta, pažljiviji čitalac može primjetiti ono što smo više puta naveli tokom rada, a tj. Zoranov

temeljiti pristup problemu i definisanju njegovog uzroka.Pojam siromaštva u srpskom društvu,

kroz strategiju se definiše do te mjere da se tu ubraja potrošnja koja je građanima neophodna,

a koja se s vremenom zanemari (kupovina odjeće, obuće, zdravstvena zaštita).Jedan od velikih

uzroka siromaštva, je nedostatak obrazovanog stanovništva koji bi svojim kvalifikacijama bili

spremni za integraciju u svjetsko tržište.Dr Zoran Đinđić potencira na razvoj obrazovnih

institucija, jer kroz vlastiti primjer je pokazao da se usavršavanjem može postići veliki

cilj.Nakon niza izvršenih analiza, Đinđić sa članovima ministarstva Gordane Matković donosi

mjere kojima nastoji suzbiti siromaštvo.Ono što je važno istaknuti kod ove reforme, a što je

poticalo nadu i entuzijazam kod građana, jeste fokus na restruktuiranje privrede i ulaganje u

nove industrijske pogone.Strategija će biti prihvaćena od strane građana, što će potvrditi da je

politička ideja dr Zorana Đinđića imala pozitivan efekat na prihvaćenost od strane društva, a

pogotovo mladih koji su u njemu imali modernog, proevropski orijentisanog državnika u

pravom smislu te riječi, kojeg će bez kalkulacija slijediti na tom političkom putu.

Drugu reformu Vlade Zorana Đinđića koju navodimo, a koja ujedno predstavlja i danas veoma

aktuelno pitanje, jeste zaštita okoliša.Na ovom pitanju dr Zoran Đinđić angažira eksperticu za

oblast zaštite životne sredine prof.dr.Anđelku Mihajlov, jednu od najaktivnijih ministara u

Vladi.Ministrica Mihajlov navodi da je Zoran bio jedina ličnost koju je ona oslovljavala „Šefe“,

i da to nakon njega više niko nije mogao biti.Na svaki sastanak s ministricom Mihajlov, Zoran

bi se prethodno pripremao, obzirom da se konstantno trudio da usavrši svaku oblast koju je

Vlada obuhvatala.Iz ovih navoda ministrice, da se zaključiti da je on imao isti odnos kao i

prema svim drugim saradnicima.Reformske uspjehe ministarstva za zaštitu okoliša koje ćemo

82 Isto.,str.6

63

navesti, rezultat su filozofsko-političke vizije dr Zorana Đinđića i predanog rada dr Anđelke

Mihajlov.Eko pet uspeha pod liderstvom ministrice Anđelke Mihajlov:

Potvrda koncepta održivog razvoja kroz aktivnosti i rezultate – formiran je novembra

2003. godine Savjet za održivi razvoj kojim se uz uspostavljenu intersektorsku saradnju

(prvi put uvođenje ekološkog obrazovanja u školski sistem 2003. godine, obezbeđenje

ekološko prijateljske privatizacije, uključenje u krivično zakonodavstvo, zatim u

strateški pristup smanjenja siromaštva i dr.) potvrđuje koncept opredeljenju za održivi

razvoj Srbije.

Potvrda postavljenog sistema zaštite životne sredine – obnovljenim slanjem NS

oktobra 2003. godine, a zatim ponovno u februaru 2004. godine, predloga zakona o

sistemu zaštite životne sredine, kojim se celovito životna sredina kao i njeno

mandatorno uključenje u druge sektorske politike kroz uslove za korištenje resursa,

Vlada RS je potvrdila svoje opredeljenje da je ovaj zakon jedan od ključnih sistemskih

zakona, koji obezbeđuje približavanje EU, a po meri je građana Srbije koji su

učestvovali u njegovom koncipiranju.

Potvrđeno regionalno liderstvo i uspešna međunarodna saradnja u oblasti životne

sredine dodeljivanjem od strane Ekonomske komisije za Evropu, UN organizije pan-

evropske ministarske konferencije „Životna sredina za Evropu 2007.“ – u toku 2002.

i 2003. godine bila je intenzivna i uspešna međunarodna saradnja u oblasti životne

sredine (ministarske konferencije : životne sredine, šuma, klime, Programa UN za

životnu sredinu, brojni sastanci visokog i ekspertskog nivoa oko pristupanja i

sprovođenja 50 međunarodnih ugovora u ovoj oblasti

Uspešan zamah u početku rešavanja negativnog ekološkog nasleđa – utvrđeno stanje

životne sredine za 2000. i 2002. godinu, i radioaktivnosti za 2002. godinu, očišćen

teren od municije sa osiromašenim uranijumom u selu Bratoselce.

Partnerstvo u radu i otvorenost za saradnju sa građanima, NVO, medijima, lokalnom

samoupravom u ostvarivanju postavljene ekološke politike, i značajni pomaci u

informisanju javnosti oko problema u oblasti životne sredine83

Na osnovu navedenih reformi u oblasti zaštite životne sredine i okoliša, možemo vidjeti

Zoranovu aktivnost na razvoju ekološke svijesti građana Srbije.Dakle, ne samo da je radio na

političkom obrazovanju stanovništva, već je želio svaku reformu približiti građanima, a

83https://www.ekologija.gov.rs/ (pristupljeno 31.12.2019)

https://www.ekologija.gov.rs/

64

posebno najmlađima kroz obrazovni sistem.Sistematičnim pristupom i marljivim radom

ministrice Anđelke Mihajlov, Đinđić je politiku dovodio na nivo koji je Srbiju trebao uvrstiti

među najrazvijenije zemlje svijeta.Pet uspješnih eko politika koje smo prethodno naveli, su

samo još jedan u nizu od pokazatelja koliko su Zoranove ideje bile ispred vremena u kojem je

politički djelovao.Region koji je izašao iz ratnih sukoba, je u većini slučajeva promovirao

politike koje su se odnosile na nacionalistička previranja.Međutim, posmatrajući rad Vlade

Zorana Đinđića, provodile su se politike koje su predstavljale pogled u budućnost.Može se reći

da je njegova politička ideja bila konstruktivna, i u mnogo čemu predstavljala interesovanje od

strane mladog dijela populacije.Navedenim reformama smo željeli da pokažemo koliko je

pozitivan uticaj imala političko-filozofska misao dr Zorana Đinđića na društvo u Srbiji, pa

jednim dijelom i u regionu.Praksa koja se uvodi ovom reformom, da građani učestvuju u izradi

zakona, u mnogome podsjeća na politički sistem Švicarske, gdje se građani doslovice pitaju za

svako uređenje od ulica, reklama, zakona i dr.Komparacija koju navodimo je samo ilustracija,

kakvo je bilo je djelovanje i program Vlade Zorana Đinđića.

8.Premijerski odnos prema državama regiona

Ovaj dio rada započinjemo njegovim državničkim odnosom po pitanju Kosova.Tokom

premijerskog mandata Đinđića, odnos prema pitanju Kosova predstavlja odliku političkog

lidera spremnog na konstruktivno rješavanje ove političke teme.Obzirom da je porijeklo

porodice s Đinđić s Kosova, što neće biti presudno u ovim odnosima, pokazati će da Zoran

nikada nije odsutao od efikasnog rješavanja ovog problema, čiji rezultat nije ugrožavao niti

jednu stranu.Štajnerova ponuda za razgovore došla je kao neka vrsta odgovora na inicijativu

koju smo mi preduzeli.Uz saglasnost međunarodne zajednice koja je rešila – u redu, hajde neka

počnu razgovori.Naravno ovu temu mnogi u svetu još nisu spremni da otvore ozbiljno.To je još

tabu tema.Nema sumnje i ovo je pomak.Dobro je što ćemo za koji dan razgovarati, makar to i

ne bilo odmah na najvišem nivou, o pitanjima kao što su „granični“ promet, suzbijanje šverca,

energetika, saobraćaj.84Uz podršku od strane međunarodne zajednice, Vlada na čelu sa dr

Zoranom Đinđićem je krenula u prve otvorene razgovore s zvaničnom delegacijom iz

84 Đinđić, Zoran , Srbija u Evropi, JP Novinska agencija Tanjug, Beograd, 2003, str.439

65

Prištine.Zoranov pristup je bio upravo ono za što se uvijek zalagao, a tj. kompromis gdje se

razgovaralo potpuno otvoreno o svim temama koje predstavljaju problem za obje

strane.Njegov odnos prema pitanju Kosova, i građana koji žive na tom teritoriju, niti jednog

momenta nije imao nasilni karakter, koji je za razliku od prethodnih vlasti predstavljao novu

stranicu konstruktivnih odnosa Srbije i Kosova.Otvaranjem pitanja Kosova, potvrđuje se

upravo ono što smo navodili tokom rada, tj.da je dr Zoran Đinđić bio državnik koji je bio

spreman suočiti se sa najtežim problemima s kojima se suočavala Srbija i region.Kada

pogledamo pitanja koja je otvorio s Kosovom, vidimo da se radi o budućnosti odnosa dvije

strane, bez osvrta na prošlost jer bi na taj način ponovo na scenu došli problemi prošlosti, koji

bi potrošili dosta vremena i možda još više pogoršali odnose Prištine i Beograda.Ovakav odnos

dr Zorana Đinđića prema Kosovu bio je od koristi ne samo za Srbiju, već i za region, jer

rješavanjem ovog pitanja bi smanjilo mogućnost za neka buduća previranja.Prava Srbije na

Kosovu i Metohiji nisu nešto što može da nestane.Niko nema, ni među Albancima, ni u svetu,

prava da nam kaže: Milošević je potrošio vaša prava i vi počinjete od nule.Naravno, i albansko

stanovništvo ima svoja prava.Naš pristup nije jednostran i ne govorimo da Srbija ima sva

prava.Ne, i u Rezoluciji 1244 je zapisano da mora da bude pronađen kompromis između prava

Prištine i prava Beograda.Drugi blok pitanja treba da bude povrtakam proteranih i raseljenih

Srba i drugih nealbanaca i bezbednost.85Đinđić je posebno insistirao na dodijeljivanju prava

Srbiji, kada je u pitanju zaštita srpskog stanovništva na teritoriji Kosova.Ovdje se nije mislilo

na okupaciju jednog teritorija, već jasnu definiciju Kosova tj. da li je država ili će ostati

pokrajina.Kao državnik koji je morao brinuti o interesima Srbije, ali i o budućnosti regiona,

stvaranje Kosova kao nezavisne države gdje bi Albanci vremenom stvorili etnički čistu državu,

je bilo potpuno neprihvatljivo.Ovakvim političkim stavom međunarodne zajednice, dodatno bi

se pogoršali odnosi u regionu koji bi ponovo na scenu doveli separatističke težnje drugih

teritorija npr.RS-a, Vojvodine itd.Za razliku od današnjih političkih ličnosti regiona, koji čine

sve kako bi ostali na vlasti, da Đinđić nije gradio takav politički pristup pokazuje i ovo pitanje

Kosova, gdje je osnovni cilj bio osiguranje stabilnosti regiona i manjina koje žive na teritoriji

Kosova.Ovaj Zoranov pristup rješavanja pitanja Kosova i Metohije kao prioriteta Srbije,

uskratiti će mu podršku međunarodne zajednice, ali kao državnik koji je trebao brinuti za

sigurnu budućnost regiona, bio je spreman na tas staviti svoj politički kredibilitet.Njegov

političko-filozofski stav je bio orijentisan na način da prava budu podjednako raspoređena, bez

da i jedna strana bude oštećena, što dovoljno govori o karakteru dr Zorana Đinđića kao nekoga


66

ko je imao viziju moderno uređenog regiona, bez nepotrebnih previranja i podijela.Uostalom,

ukoliko međunarodna zajednica, koja je jača od nas, zaista ima nameru da kaže: Kosovo treba

da bude nezavisno, hteo bih da to čujem.Hteo bih da se to zvanično kaže.Najgori su dvostruki

aršini: pričanje o nepovredivosti granica, o suverenitetu, o Rezoluciji 1244, dok se, na drugoj

strani, radi suprotno, pri čemu se niko ne buni, pri čemu su jedni prisiljeni da ćute, dok se

drugi prave naivni.86Gledajući ovakav Zoranov stav, bio je spreman ukoliko međunarodna

zajednica proglasi Kosovo nezavisnim, prihvatiti to stanje i na osnovu toga graditi iznova

odnose.Politička atmosfera koja se odvijala, je zapravo bila u suprotnosti sa njegovim

filozofsko-političkim stavom, kojim je želio da se svaki problem konstruktivno rješava bez

nepotrebnih podvajanja.Obzirom na situaciju koja je vladala u ovom periodu, Zoranov politički

stav za pitanje Kosova je bio opravdan, jer ovakav dvostruki nastup međunarodne zajednice

nije mogao rješiti ovo pitanje.S toga možemo reći, da je dr Zoran Đinđić imao dobronamjeran

odnos prema Kosovu i albanskom stanovništvu koje tamo živi, a niti jednog trenutka

nacionalistički kakvim su ga predstavljali mediji.Ovakav političko-filozofski pristup se može

nazvati državničkim, jer je cilj bila sigurnost srpskog stanovništva koje naseljava ovaj prostor,

ali i stabilnost regiona u cjelini.Gledajući na pristupe problemima koje imaju danas Vlade u

regionu, može se reći da je većina problema i dalje pod tepihom, što rezultira kolektivnoj

stagnaciji.Zbog toga je Zoranov pristup bio pragmatičan, jer suočavanje s problemima koji

obavijaju naša društva, samo može dovesti do onoga što je i sam želio tj. da sami određujemo

o svojim interesima, a ne da u ime naših država to čine drugi.Odnos prema problemima,

zasnovan na argumentima je nešto što je karakterisalo Zorana kroz njegov stav prema Kosovu,

ali i drugim državama regiona.Državnički, vizionarski i dobronamjeran odnos prema Kosovu i

drugim državama, je upravo ono što je privlačilo mlade kojima je bila potrebna budućnost bez

sukoba.Povodom ovoga, zbunjuje me to što su naši domaći analitičari uglavnom protiv moje

kosmetske inicijative, što u njoj ne vide nikakvu strategiju, već samo predizborni

marketing.Raduje me, međutim, što moje ideje podržavaju, koliko vidim, obični ljudi, koji

govore: dajte da to rešimo, to je bolest koja nas ubija.87Dio javnosti koje je kontrolirala

vladajuća struktura na čelu sa radikalima i Koštunicom, nije pružala podršku Đinđiću,

pripisujući njegovu inicijativu za Kosovo kao ličnu promociju.Ovim vidimo način na koji su

se odnosili njegovi politički rivali prema idejama i vizijama koje je provodio.Svaki pritisak od

strane političkih rivala i međunarodne zajednice, dr Zoran Đinđić je podnosio strpljivo znajući



67

da zbog reformi neće biti izrazito popularan.Međutim, ono što je veoma važno napomenuti

jeste neupitna podrška od strane građana, koja je za njega bila najvažnija.Obzirom na

nemogućnost da detaljnije obrazlažemo odnos prema Kosovu, koji je orijentisan za

konstruktivno rješenje ovog pitanja, može se reći da je cilj Zoranove političko-filozofske ideje

bila izgradnja ekonomski umreženog regiona, bez povratka u prošlost koja je i danas kočioni

mehanizam kolektivnog napretka. Moj predlog je da se Srbima sa Kosova daju ustavnu prava

i institucionalna sredstva kojima će zaštititi svoje interese.Na prvom koraku bi bilo dovoljno

da Srbi budu priznati onako kao što su to Hrvati u Federaciji Bosne i Hercegovine.Hrvata je

bilo 17 procenata i dobili su trećinu predstavnika.Kosovskih Srba je 1999. bilo 18

procenata.88Đinđić je želio da međunarodna zajednica omogući Srbima na Kosovu zaštitu

putem Ustava, što se može reći da je bio spreman u budućnosti i prihvatiti nezavisnost

Kosova.Obzirom da je u ovom periodu imao veliki broj protivnika, kako među domaćim

političkim snagama, tako i u međunarodnoj zajednici, Zoran biva okarakterisan kao neko ko

želi novo prekrajanje granica.Međutim, njegov državnički stav po pitanju Kosova je bio

izrazito jasan, koji je gledajući ovaj dio medijske izjave predstavljao rješenje po uzoru na

BiH.Svako nesvrstavanje Srba kao manjina u Ustav nezavisnog Kosova, dovelo bi do problema

koje imaju manjine (Romi, Jevreji i ostali) u BiH.Tako izgrađen region bi bio u suprotnosti sa

onim što je dr Đinđić zagovarao, a tj. stabilnost i ekonomski razvoj bez uticaja teškog

historijskog perioda koji nas je zadesio 90-ih.Rješenje koje je željela međunarodna zajednica,

je proizvelo ponovne tenzije koje imamo danas u regionu, gdje nam se vraćaju duhovi prošlosti

ne dozvoljavajući kolektivni ekonomski napredak.S toga se može reći da je dr Zoran Đinđić

bio upravu u svom odnosu prema Kosovu, jer bi ovo pitanje bilo rješavano konstruktivno i

temeljito uz posredovanje Zapada, koje je i sam želio.

Kao premijer je mogao izravno da radi na poboljšanju odnosa sa BiH, ali imajući u vidu da je

u tom periodu bio pod velikim pritiscima Zapada i nacionalističke opozicije, svaki njegov

pokušaj da snažnije oporavi odnose Srbije i BiH, bivao je sputavan turbulentim okolnostima

unutar Srbije i na Kosovu.Međutim, uprkos tome napravio je veliki pomak kada je u pitanju

odnos Srbije i BiH.Ovu navedenu konstataciju možemo vidjeti iz intervjua Dr Zlatka

Lagumdžije, koji je u periodu mandata dr Đinđića, tačnije 2001. godine bio predsjedavajući

Vijeća ministara BiH, kada je imao priliku da izravno vodi razgovore sa prvim demokratskim

premijerom Srbije.On je imao potrebu da u startu razjasni svoj odnos prema BiH.Mi smo pošli

od toga da li smo spremni da odmah razgovaramo o tome kako BiH i Srbija treba da izgledaju


68

za 5 ili 10 godina, a ne šta je bilo prije 10 godina.Kada smo o tome razgovarali, ja sam ga

pitao, da li si ti zainteresovan za BiH? Da li ti hoćeš dio Republike Srpske ili Kosovo? Da li ti

misliš da je to nešto što bi ti htio, i ako bi htio da li misliš da je ostvarivo? Tada mi je rekao,

da je velika Srbija ona koja je velika po svojoj kulturi, demokratiji, ekonomiji.89Zoran je želio

na samom početku odnosa Srbije i BiH, uspostaviti jasan pravac kojim bi trebale dvije države

da grade međusobno povjerenje u budućnosti.Svjestan situacije koja se dogodila u BiH od

1992-1995. godine, svaki povratak na prošlost samo bi još pogoršao i onako narušene

odnose.Zbog toga dr Zoran Đinđić prema BiH nastupa sa stavom, da se razgovara o tome kako

da dvije države izgledaju za 10 godina, odnosno okreće se ka budućnosti ne zaboravljajući

prošlost, ali i ne dozvoljavajući da postanemo taoci ratnih dešavanja.Fokus Zoranovog

političkog nastupa u odnosima sa BiH, je bio orijentiran na izgradnju čvrste ekonomske

povezanosti sa Srbijom, na način da se intenzivno sarađuje sa oba entiteta.Projekat Velika

Srbija koji je za srpske nacionaliste podrazumijevao etničko čišćenje, i pripajanje pojedinih

teritorija Srbiji, za Đinđića je bio potpuna suprotnost navedenog opisa.Velika Srbija koju je

spomenuo u razgovorima s dr Lagumdžijom, za njega predstavlja onu koja je velika po

ekonomiji, kulturi, saradnji sa drugima, a ne ekspanzionistički usmjerena prema svojim

susjedima.Iz ovoga se jasno vidi da nije bio od onih koji su pozivali na ugrožavanje

teritorijalnog integriteta BiH, ioako je od strane političkih protivnika bivao tako okarakterisan.

Đinđić je ocenio da bezbednost Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Albanije

zavisi od stabilnosti na Kosovu.“Priča se mnogo o tome da Makedoniju očekuje nestabilno

proleće.Šta je uzrok tome? Nerešena situacija na Kosovu i Metohiji, zaključio je srpski

premijer.90Region nije mogao biti stabilan, a da Kosovo ne bude riješeno.U ovoj rečenici dr

Zoran Đinđić spominje BiH, čiju bi stabilnost ugrozilo pitanje Kosova, koje se dugo vremena

ostavljalo po strani.Po čemu je smatrao da je ovo mogla biti opasnost za BiH? Ovdje je njegova

misao bila usmjerena na entitet Republika Srpska, gdje je naglašavao da bi se mogla pojaviti

težnja drugih naroda za promjenom granica, što bi nas ponovo vratilo u prošlost.Obzirom da je

zastupao regionalno ekonomsko povezivanje, poziv na politiku ponovnog razgraničenja, Zoran

je smatrao najvećom prijetnjom po teritorijalni integritet svih republika bivše Jugoslavije.Da

je bio upravu u ovoj konstataciji, pokazuje činjenica koju imamo danas na političkoj

sceni.Naime, nakon proglašenja Kosova nezavisnom državom, politička situacija u regionu je

ponovo takava da imamo one koji pozivaju na prekrajanja granica, otcjepljenje, što je odnose

89 https://www.youtube.com/watch?v=ngVIhZP_KSA (pristupljeno 04.01.2020)


69

učinilo zategnutim.Suštinski, pominjanjem „novog Dejtona“ nisam doveo, niti hteo da

dovedem u pitanje ičije granice, suverenitet i prava, već da kažem: da i granice Srbije moraju

biti neprikosnovene.I za etničko samoopredjeljenje! Da ne mogu za sve druge važiti jedna

pravila, a samo za Srbiju – druga.Bolje rečeno: nikakva!91Suštinski pitanje novog Dejtona,

kojim je dr Đinđić nastojao probuditi međunarodnu zajednicu za zaštitiom teritorijalnog

integriteta Srbije, najveću reakciju je izazvalo u BiH.De facto kada jedan političar u Srbiji

spomene pitanje Dejtona, to izazove rekacije u BiH, zbog entiteta Republika Srpska u kojoj se

na tim izjavama grade separatističke težnje.Međutim, analitički posmatrano ova rečenica nije

podrazumijevala atak na bilo čiji teritorijalni integritet, znajući da je provodio politiku protiv

bilo čijeg etničkog samoopredjeljenja, već je želio skrenuti pažnju međunarodnim

institiucijama da će njihovim dvostrukim aršinima, ponovo otvoriti pandorinu kutiju i pustiti

duhove etničkih nacionalizama s posebnim naglaskom na BiH i Kosovo.Posmatrajući iz

perspektive dr Zorana Đinđića, ovakav stav je bio u potpunosti opravdan.Kao državnik, otvoren

za svako pomirenje, kritiku i dogovor, nije mogao dopustiti da međunarodna zajednica ponovo

kroji sudbinu regiona na način koji njoj odgovara.S toga se može reći da je ovom politikom

štitio i teritorijalni integritet BiH, koja je ionako bila izložena stalnim prijetnjama od strane

entiteta Republika Srpska.Zoranovim pristupom granice bi ostale iste bez prava etnija na

samoopredjeljenje, dok bi se s druge strane gradili intenzivniji ekonomski odnosi država u

regionu npr. Srbije sa entitetom Federacija BiH i Republika Srpska, BiH sa Sandžakom,

Hrvatske sa Srbijom gdje bi ljudi međusobno poslovali bez carinskih barijera.Dr Zoran Đinđić

je 2003. godine održao veoma važno predavanje studentima Univeziteta u Banja Luci, u kojem

se može analizirati na koji način je želio usmjeriti mlade u entitetu Republika Srpska.Ovo

posljednje predavanje dr Đinđića je predstavljalo njegovu viziju zajedničkog regionalnog

razvoja i razmišljanja, s posebnim akcentom na Srbe u BiH koji su više puta slijedili politike

koje su nanosile štetu njihovom kolektivnom identitetu.Još je Čarls Darvin kao jedno veliko

saznanje formulisao sledeće: "U surovoj borbi za opstanak uspevaju, ne ni najveći, ne ni

najjači, ne ni najpametniji, nego oni koi se najbrže prilagođavaju promenama u svom

okruženju".Onaj ko misli da je njegovo okruženje zapravo samo pozornica na kojoj on definiše

svoja pravila, izvesno vreme možda može da živi u toj iluziji.Posle izvesnog vremena se sudara

sa posledicama te svoje arogancije i na kraju strada.To je neka opšta teorija društva i koliko

god izgledala trivijalno, vrlo je poučna jer smo je mi kao narod često zanemarivali i tražili

možda ponekad opravdanje u tome da mi nismo u ovome svetu, jer smo nebeski narod i za nas


70

pravila ovoga sveta ne važe.Više ne postoji istok-zapad, komunisti-kapitalisti, katolici-

pravoslavni, ovi ili oni. Postoje uspešni ili neuspešni. I to je svetska liga 21. veka. Pre svega u

ekonomiji, a onda naravno i u idejama, u inovacijama, u kvalitetu institucija i u svemu drugome

što prati taj trend.92Ovaj odlomak iz historijskog govora dr Zorana Đinđića, se odnosi na cijelo

srpsko društvo s posebnim akcentom na BiH, ali i na ostale nacije i religije bivše

Jugoslavije.Govor je počeo definicijom društvene zajednice, gdje pokušava mladima prenijeti

poruku da 21. stoljeće iziskuje veliki kolektivni i individualni napredak.U tako dinamičnom

svijetu mogu napredovati samo oni koji se brzo prilagođavaju.Obzirom da je srpsko društvo u

BiH, ali i općenito svi narodi u regionu, bili prožeti etničkim nacionalizmima i veliko-državnim

projektima koji nisu dozvoljavali kolektivni napredak, preovladavalo je mišljenje da su te ideje

ispravan put kojeg slijedimo.Ovim je dr Zoran Đinđić želio prenijeti poruku mladima u Banjoj

Luci i šire, da svaka ideja koja poziva na fizičko uklanjanje drugog i drugačijeg, je nešto što u

konačnici vodi ka nestanku one države i naroda koji to provodi.Etnički nacionalizmi su kako

ovdje filozofski dr Đinđić navodi, godinama razarali region s posljedicom sve većeg slabljenja

i nestajanja mnogih državnih zajednica koje su bile formirane.Ovo je predstavljao direktan

poziv mladima u cijeloj BiH i regionu, da okrenemo leđa onim politikama koje nas pozivaju

na razgraničenja, sukobe i sve one ličnosti koje se predstavljaju kao tzv. heroji nastali na

etničkom čišćenju i genocidu, a zbog kojih kolektivno plaćamo cijenu.Zoran je ovim želio

srpskom društvu, a posebno mladima prenijeti poruku da napuste ideologiju četništva koja je

prouzrokovala veliku štetu srpskom nacionalnom identitetu, i svim narodima na području bivše

Jugoslavije.Posljedice ove ideologije se događaju i danas nakon 17 godina od atentata na dr

Zorana Đinđića, gdje mladi u velikom broju napuštaju svoje rodna mjesta odlazeći u Zapdna

društva koja im nude sigurnu budućnost bez nacionalnih tenzija.S toga dr Đinđić poziva na

izgradnju društava bez podijela, jer kako navodi u svom govoru, danas imamo samo uspješne

i neuspješne.Ovaj na žalost posljednji održan govor bio je poziv regionu na integraciju u

svjetsko ekonomsko tržište, i natjecanje sa najmoćnijim ekonomijama svijeta.Na ovaj način bi

kao region postali dio modernog svijeta, što bi vremenom rezultiralo time da se kao kolektivi

distanciramo od onih ideja koje su nas godinama kroz historiju uništavale.Kroz navedeni dio

Zoranovog posljednjeg predavanja, je sadržan njegov filozofsko-politički stav prema BiH, koji

kao što smo mogli vidjeti nema elemente nacionalističke politike, već predstavlja ideju

92https://www.6yka.com/novosti/bukaposljednje-predavanje-zorana-dindica-nacionalizam-i-patriotizam


https://www.6yka.com/novosti/bukaposljednje-predavanje-zorana-dindica-nacionalizam-i-patriotizam

71

budućnosti državnika, lidera, filozofa i političara usmjerenog na dobrobit cijelokupnog

regiona.

9.Rezime trećeg dijela

Imenovanja saradnika sa kojima započinje procese reformi u Srbiji, i uspostavljanje ponovnih

odnosa sa susjednim državama i svijetom, predstavljaju Đinđićev konstruktivan pristup

političkim procesima.Vlada u koju ulaze eksperti u svojim oblastima, te veliki broj građana

koji indirektno učestvuju u reformskom programu, su odlika Zoranove političko-filozofske

misli kojom se profilira kao jedan od rijetkih državnika koji u politiku unosi etiku.Ovim se

razlikovao od prethodnih i današnjih političara u regionu, koji u svoje Vlade imenuju često

kriminalno etiketirane ličnosti koje po mnogo čemu ne smiju biti iznad predsjednika svojih

stranaka.Tekst Gordane Matković ministrice u Vladi Zorana Đinđića je najbolji pokazatelj

njegovog odnosa prema svojim saradnicima, koji je zasnivao na odgovornosti i hrabrosti u

obavljanju teških reformskih procesa.U neprestanoj saradnji sa članovima Vlade i građanima

Zoran definiše dva osnovna pravca kojim se Srbija treba kretati, kako bi se integrisala među

najrazvijenije zemlje svijeta.Prvi pravac je bila neprestana ekonomska reforma, dok je drugi

bila konstantna motivacija građana kako bi se održao entuzijazam koji je Đinđić političko-

filozofskim stavom uveo u srpsko društvo i region.Rezultati koje je ostvarivalo ministarstvo

Gordane Matković, su najbolji pokazatelj Zoranovog političko-filozofskog uticaja na saradnike

i građane.Odnos prema Čedomiru Jovanoviću je na neki način bio poseban, obzirom da je

Đinđić želio svoju ideju prenijeti na mladu generaciju studenata koji bi u budućnosti bili

nosioci izgradnje Srbije i regiona.Upravo će Jovanović biti političar koji će ponajviše

promovisati Zoranovu ideju nakon njegovog atentata.Filozofska misao Đinđića kao premijera

ponajviše dolazi do izražaja prilikom njegove analize srpskog društva, od perioda kada

preuzima premijerski mandat.Ova Zoranova analiza iako izvršena 80-ih godina 20.st u

Jugoslaviji, je prihvatljiva i za period kada 2001. godine dolazi na vlast.Analize koje smo naveli

su veoma važne za spoznaju filozofske misli koju je dr Đinđić zastupao.Svaki navedeni

nedostatak društveno-političkog sistema Srbije je pokazatelj zatečenog stanja koje je Vlada dr

Zorana Đinđića trebala da riješi.Navedene analize srpskog društveno-političkog sistema su

predstavljale temelj za početak reformi koje je Vlada trebala provesti.Strategija za samnjenje

72

siromaštva koju smo analizirali, definisana je do te mjere da je Đinđić sa saradnicima

ministarstva Gordane Matković kao rješenje predstavio suzbijanje uzroka, a ne posljedica koje

je siromaštvo poizvodilo.Način na koji je pristupio problemu siromaštva je po mnogo čemu

uspješniji, nego što je to slučaj sa politikama koje danas vode region.Sistematska definicija

problema je uveliko privukla veliki broj građana, koji su se direktno ili indirektno uključili u

provedbu reformskih politika.Provedbom reformskih politika ujedno se gradio i odnos prema

drugim grupama, državama, institucijama.Kosovsko pitanje predstavlja najbolji primjer, gdje

je dr Đinđić bio spreman na kompromis, iako je može se reći dosta izgubio političkog

kredibiliteta na Zapadu pokretanjem ovog pitanja.Pregovori koje je započeo sa predstavnicima

iz Prištine, pokazuju da je insistirao na dogovoru uz posredovanje međunarodne zajednice.Iako

se potajno pripremala nezavisnost Kosova, iz stava dr Đinđića se vidi spremnost za priznanje

nezavisnosti ali uz jasno definisana prava Srba i ostalih manjina na ovom području.U suštini

nastojao je da se pitanje nezavisnosti ne povlači, jer bi ono ugrozilo suverenitet drugih država

u regionu, poput BiH koja ima vrlo složenu unutrašnju strukturu vlasti.Na ovaj način

uspostavlja odnose sa BiH, gdje se razgovaralo o saradnji dvije države za narednih 10 godina,

s pokušajem prevazilaženja prošlosti.Govor koji je održao 2003. godine u Banja Luci pred

studentima je predstavljao poruku srpskom narodu u BiH, ali i svim drugim nacijama da treba

doći kraj politikama koje su uništavale ovaj prostor.Ovim historijskim obraćanjem regionu je

pokušao približiti život 21. stoljeća koje će samo po sebi dovesti do poraza nacionalizama u

regionu, i svih onih koji budu slijedili te ideje.Samo oni koji se brzim promijenama budu

prilagođavali svijetu, moći će uspjeti u dinamičnom ekonomskom i bilo kojem drugom

razvoju.U ovome je srž njegove politike prema BiH u toku premijerskog mandata, tj. da se

zaustave politike razgraničenja, previranja i novih nacionalističkih ideologija, a da kao region

zajednički krenemo putem ekonomske integracije u globalno tržište.

73

Političko – filozofska misao Đinđića nakon atentata

Nakon atentata na dr Zorana Đinđića 12.marta 2003. godine, političko-filozofska misao koju

je zastupao postaje svakim danom sve prisutnija u društvu.Cilj atentatora bio je da se Zoran

kao individua potpuno fizički ukloni, i da će tim uklanjanjem biti ugašena njegova političko-

filozofska ideja i vizija.Međutim, nakon ovog događaja Zoranova politička misao postaje sve

više popularnija među mladim generacijama koje bi trebale biti nosioci buduće izgradnje

regiona.Atentatom se izgubio entuzijazam kojeg je region imao u Đinđiću, što je rezultiralo da

se mnogi koji su bili dio njegove Vlade povuku iz političkog života.Danas kada pišemo ovaj

rad 17 godina nakon atentata, svakim danom se sve više u društvu može primjetiti potreba za

individuom, državnikom sa vizijom i idejom kao što je bio dr Zoran Đinđić.Sve ono što je

tokom svog života temeljito analizirao npr.pitanje Kosova, nacionalizmi, reforme, ekonomija

i dr. se ispostavlja kao tačno.Ovdje ćemo samo naglasiti pitanje Kosova, koje je nakon

nezavisnosti ponovo region učinilo nestabilnim, jer su odnosi među državama postali

zategnuti.Stav koji je imao, da međuanrodna zajednica iza kulisa priprema nezavisnost Kosova,

se na kraju i događa rezultirajući ponovnim nacionalističkim željama pojedinih političkih

ličnosti.Obzirom na sve okolnosti u kojima se danas nalazimo, kada građanima koji su

nezadovoljni politikama, treba državnik poput Zorana sa nevjerovatno pozitivnom energijom,

javlja se potreba za takvim čovjekom.Nedostatak međusobnog povjerenja, entuzijazma,

pozitivne energije je nakon atentata na Zorana doveo do ponovnog zastoja u integracijama

država regiona među svjetski razvijena društva.Jedan dio njegove političke ideje preuzima

Čedomir Jovanović predsjednik LDP-a, koji svoju politiku gradi na pomirenju regiona sa

podrškom velikog broja građana van Srbije, ali sa malim procentom podrške unutar svoje

domovine.Međutim, da bi mijenjao stvari kao što je dr Zoran Đinđić činio, neophodna je

podrška unutar same Srbije, i u tome se ogleda najveći nedostatak u političkoj ideji

Jovanovića.Dakle ideja i vizija dr Đinđića u velikoj mjeri su i danas prisutne, što se vidi iz

pojedinih političkih poteza koje povlači Vlada u Beogradu, ili pozitivne reakcije koje izaziva

Čedomir Jovanović u BiH znajući da je političku misao naslijedio od Zorana.

74

ZAKLJUČAK

Zoran je rođenjem, odrastanjem i osnovnim obrazovanjem u BiH, afirmisao i razvio jednu od

najvažnijih osobina na kojoj će graditi svoju filozofsku i političku misao, a tj. multietnički duh

koji apsorbira zahvaljujući zajedničkom životu sa različitim religijama i nacijama.Veoma teško

finansijsko stanje u kojem je živio tokom boravka u Šamcu, predstavlja podlogu za razvoj

druge osobine, na osnovu koje će se odnositi prema cijelokupnom društvu za vrijeme kada je

bio premijer, pa i prije toga.Ta osobina će biti izrazita solidarnost sa društvom u regionu, koje

će prolaziti kroz brojne probleme i izazove.Da je odrastao u imućnoj porodici, Zoran možda

nikada ne bi postao državnik kakvog region nije imao dugo vremena.Izuzetno bi bilo teško

postići Zoranov cilj iz zone komfora, jer je podrazumijevao vlastitu žrtvu i velika

odricanja.Tokom ovog perioda života Zoranova misao se podudarala sa filozofskom idejom

Frankfurtske škole, što je već na početku života nagovještavalo kojim bi se političkim i

filozofskim pravcem mogao kretati.Nastavak srednjoškolskog obrazovanja u Beogradu, će

samo biti nadogradnja prethodno stečenih vještina i iskustva u BiH.Može se reći da je kao

buntovnik srednjoškolac okupio veći broj sljedbenika svojih ideja i vizija, i kao takav će

nastaviti filozofskim putem, gdje će se po prvi put aktivno suprotstaviti komunističkom

režimu.U tom momentu se jasno vidi ono što smo konstatovali u uvodu ovog rada, tj. da su

njegove ideje itekako bile prihvatljive društvu u kojem je živio.Filozofska znanost mu je dala

jednu potpuno novu dimenziju ličnosti, na osnovu koje su njegove političke ideje i vizije

postale mnogo snažnije i uticajnije.To se može zaključiti iz aktivnog otpora prema režimu Tita,

gdje je pristao da preuzme odgovornost i posljedice kao lider demonstracija.Ovim protestima

možda nije uspio ozbiljno da potrese komunistički režim, ali je pridobio veliki broj onih koji

će njegove ideje u budućnosti podržati.Represija s kojom se suočio nakon protesta, možda je

njemu bila veoma težak teret, ali je predstavljala presudni trenutak da ode u Njemačku i doživi

vrhunac filozofskog i političkog razvoja.Boravak na Univerzitetima u Konstancu i Frankfurtu,

koji su predstavljali centar njemačke filozofsko-političke ideje, Zorana afirmišu kao najboljeg

studenta Univerziteta sa izuzetno nadograđenim političkim idejama.Ovo predstavlja njegovo

najvažnije iskustvo u Njemačkoj, jer po povratku u Srbiju nastoji prenijeti njemački politički

duh na srpsko društvo.Može se vidjeti da su te ideje i vizije, bile itekako prihvatljive ne samo

srpskom društvu, već i modernim Zapadnim društvima koja će mu pružati podršku tokom

aktivnog političkog života.Povratak u nestabilnu komunističku Jugoslaviju, manifestuje se

detaljnim analitičkim promatranjima jugoslovenskog političkog sistema.Na ovim temeljima,

75

otkrivanja uzroka neefikasnosti političko-pravnog sistema, Zoran će napraviti veoma važan

politički potez tj. oživjeti Demokratsku stranku s kojom će se suprotstaviti nacionalizmu

Slobodana Miloševića.Osnivanje DS-a na temeljima ideje političkog pluralizma, ili bolje

rečeno pluralizma ideja, mišljenja, vizija u društvu, pokazuje da je tog trenutka Đinđić u

potpunosti formirao svoj politički pravac, koji do tada nije imao svoj jasan naziv.Da se

zaključiti da je spoj obrazovanja i iskustava od BiH – Srbije – Njemačke, Zorana izgradio kao

budućeg državnika koji se opredjeljuje za put građanske političke ideje i realpolitike.Obzirom

na stanje u kojem se srpsko društvo nalazilo 90-ih godina tj. bilo je obavijeno projektom Velike

Srbije, Đinđić ne bi puno postigao da je bio predsjednik DS-a.Veoma je bilo teško u okruženju

straha i agitacije od strane političkog projekta Miloševića, napraviti veliki rezultat.Međutim,

njegova odluka da bude na mjestu predsjednika izvršnog odbora stranke, zaduženog za njenu

pred-izbornu i post-izbornu organizaciju pokazala se kao uspješnom procjenom, što će

potvrditi i izborni rezultat iz 1990-te i 1993. godine, gdje je DS ostvarila rast podrške

građana.Ova odluka nije samo važna zbog činjenice koju smo naveli, već i zbog toga što je bilo

važnije kontinuirano raditi na detaljnoj organizaciji stranke, ali i „političkom obrazovanju“

stanovništva koje se postepeno oslobađalo straha od Miloševićevog režima.Jedna od

najvažnijih odluka Zorana kao čovjeka, pa tek onda državnika, filozofa i političara, iz ovog

perioda jeste njegova beskompromisna podrška građanima Sarajeva i BiH na početku ratnih

dešavanja.Veoma je važna ova konstatacija, obzirom da je medijskom represijom okarakterisan

kao nacionalista.Kada mnogi u Srbiji 90-ih nisu imali hrabrosti da izraze podršku građanima

BiH, Zoran je to učinio i bio organizator protesta u Beogradu protiv ratnih dešavanja u BiH i

šire.Preuzimanje pozicije predsjednika DS-a će predstavljati početak jačanja stranke i poraza

Miloševićeve politike.Sastanak s Radovanom Karadžićem na Palama krajem 1993. godine,

ostati će samo događaj na osnovu kojeg će ga opisivati kao nacionalistu.Smatra se da je ova

posjeta Đinđića bila zapravo još jedan u nizu pokušaja zaustavljanja sukoba.Iako nije uspio u

ideji da porazi nacionalizam 90-ih, nakon ovog događaja građani će nastaviti još snažnije

podržavati njegovu političku ideju.Ispostavilo se uspješnim za razvoj DS-a, kada je Zoran

imenovan za predsjednika.Njegovom organizacijom politika Miloševića je doživjela poraz na

lokalnim izborima, što je predstavljao prvi veliki udarac za režim.Pokazalo se da Đinđić nije

trivijalan političar, već državnik koji je djelima pokazivao da misli na budućnost stranke i

Srbije, kada se zajedno sa studentima i građanima na ulicama Beograda sukobljavao s

režimskim sigurnosnim strukturama.Zbog ovoga je velika razlika između njega kao državnika,

i onih koji upravljaju današnjim političkim sistemima u našim državama.Rijetki su političari

koji u svakom momentu žrtvuju svoj politički kredibilitet, pa i život za dobrobit cijele države,

76

kakav je bio dr Zoran Đinđić.Potpuni poraz SPS-a 2000. godine, i demonstracije na kojima niti

jedan građanin nije stradao, su najveća pobjeda Đinđića kao opozicionara buntovnika, naravno

uz neprestanu podršku drugim republikama bivše Jugoslavije (BiH, Crna Gora).Preuzimanje

pozicije premijera je bilo od velike važnosti ne samo za njega kao individuu, već i za cijeli

region.Po prvi put je djelima pokazao svoje državničke sposobnosti, prema svijetu, susjedima,

članovima Vlade i cijelom građanstvu.Reforme koje provodi sa svojim saradnicima su bile

vizije budućnosti, gdje je cilj bila izgradnja ekonomski umreženog regiona.Obzirom na

navedeni pristup koji je imao kao premijer prema državama u regionu, postavio je političke

temelje za sve buduće političare čiji je pravac usmjeren za dobrobit cjelokupnog društva.Na

pitanju Kosova nije pokazivao dvostruke aršine, kao što su to činili i čine mnogi političari na

ovim prostorima.Za razliku od današnjih političkih ličnosti u Beogradu i regionu, dr Đinđić od

samog početka mandata nije mijenjao svoj politički pravac.Iako nije uspio u potpunosti

promijeniti srpsko društvo, nakon atentata će to vremenom činiti njegova filozofska

misao.Ovaj zaključak iznosimo jer je sve više vidljivo da se mladi okreću od etno

nacionalizama, želeći društva u kojima će imati prespektivnu budućnost bez sukoba.A ovu

konstataciju dr Zoran Đinđić je spomenuo u dijelu svog historijskog govora pred studentima u

Banja Luci 2003. godine, tj. završeno je vrijeme slijepog podržavanja etno nacionalizama, jer

onaj narod koji to bude činio prijeti mu postepen nestanak.S toga ovaj govor je neka vrsta

zaključka na kraju rada, jer je tim poslao poruku za budućnost svih naroda u regionu.Detaljnom

analizom njegove političko-filozofske misli došli bi do potpune ideološke slike, koju bi

individua sa državničkim sposobnostima poput Zoranovih, mogla preuzeti i nastaviti putem

koji je on započeo početkom svog obrazovanja pa do atentata.Kroz ovaj rad pokušali smo

čitaocu približiti kako je kao individua provodio svoju političko-filozofsku misao, ne ulazeći

duboko u detaljnu analizu te misli.Međutim, da bi se odgovorilo izazovima pred kojima se

danas region nalazi onako kako je to činio dr Đinđić, potrebna je konstruktivna analiza njegove

političko-filozofske misli i njen odnos prema predstojećim izazovima.

77

LITERATURA

Knjige

- Anderson, Džon Li (2008), Če Gevara:Revolucionarni život, Leo

commerce, Beograd. - Adorno, Theodor (2004), Dialektik der Aufklärung – Gesammelte Schriften,

Directmedia, Berlin. - Đinđić, Zoran (1982), Subjektivnost i nasilje: Nastanak sistema u filozofiji

njemačkog idealizma, Istraživačko – izdavački centar SSO Srbije, Beograd. - Đinđić, Zoran (1987), Jesen dijalektike:K.Marks i utemeljenje kritičke

teorije društva, Mladost, Beograd.

- Đinđić, Zoran (1988), Jugoslavija kao nedovršena država, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad.

- Đinđić, Zoran (2000), Srbija u Evropi:Autorski tekstovi i intervjui, JP

Novinska agencija Tanjug, Beograd.

- Đinđić, Zoran (2013), Politika i društvo : rasprave, članci i eseji, Narodna

biblioteka Srbije i Fondacija dr Zoran Đinđić, Beograd. - Habermas, Jürgen (1996), The inclusion of the other: Studies in Political

Theory, Suhrkamp, Frankfurt.

- Habermas, Jürgen (2008), Eseji o Europi, Školska knjiga, Zagreb. - Hobbes, Thomas (2004), Levijatan ili Građa, oblik i moć crkvene i

građanske države, Nakalada Jesenski i Turk, Zagreb. - Marcuse, Herbert (1977), Kultura i društvo, Beogradski izdavačko-grafički

zavod, Beograd. - Marcuse, Herbert (1985), Eros i civilizacija:filozofsko istraživanje Freuda,

Naprijed, Zagreb. - Schmitt, Carl (1996), Leviathan in the State Theory of Thomas Hobbes:

Meaning and Failure of Political Symbol, Greenwood press, Westport. - Schmitt, Carl (2000), State Ethics and Pluralist State in: Weimar A

jusisprudence of Crissis, University of California Press, Berkeley. - Schmitt, Carl (2001), Norma i odluka, Filip Višnjić, Beograd. - Veličković, Dušan (2007), Đinđić:Lice mladosti, Laguna, Beograd.

Članci:

- Ford, Hal (1970), CIA Intelligence report:Yugoslavia – The Outworn

structure, CIA

On-line izvori

- https://www.idn.org.rs/istorijat_lat.php (pristupljeno 25.12.2019)

- https://www.ds.org.rs/o-stranci (pristupljeno 25.12.2019)

- https://www.sps.org.rs/istorija/?lang=lat (pristupljeno 26.12.2019)

- https://www.ekologija.gov.rs/ (pristupljeno 31.12.2019)

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dka_Federativna_Republik

a_Jugoslavija (pristupljeno 25.12.2019)

https://www.idn.org.rs/istorijat_lat.php

https://www.ds.org.rs/o-stranci

https://www.sps.org.rs/istorija/?lang=lat

https://www.ekologija.gov.rs/



78

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Jugoslovenska_levica (pristupljeno

28.12.2019)

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Liberalno-demokratska_partija_(Srbija)


- https://sh.wikipedia.org/wiki/Zoran_%C4%90in%C4%91i%C4%87


- https://bs.wikipedia.org/wiki/Skup%C5%A1tinski_izbori_u_Srbiji_1990.


- https://bs.wikipedia.org/wiki/Skupštinski_izbori_u_Srbiji_1993. (pristupljeno 14.11.2019)

- https://en.wikipedia.org/wiki/Lex_specialis (pristupljeno 28.12.2019)

- https://en.wikipedia.org/wiki/2000_Yugoslavian_general_election


- https://en.wikipedia.org/wiki/2000_Serbian_parliamentary_election


- https://izrekeicitati.net/da-bi-se-promenila-srbija-svako-od-nas-mora-

malo-da-se-promeni-u-svom-pristupu-problemima-u-svom-mentalitetu-u-

svojim-radnim-navikama/ (pristupljeno 26.07.2019)

- http://www.travnicki.info/gordana-dindic-filipovic-zoran-je-neobicno-

voleo-travnik/(pristupljeno 01.08.2019)

- https://www.slobodnabosna.ba/vijest/66683/prvi_visestranachki_izbori_u_

srbiji_1990_dan_kada_je_milosevic_sebi_zacementirao_vlast.html


- https://www.telegraf.rs/vesti/politika/855399-prvi-poraz-slobe-na-

danasnji-dan-pre-17-godina-opozicija-je-prvi-put-pobedila-video


- https://www.telegraf.rs/vesti/politika/1474709-evo-cemu-nas-je-naucio-

zoran-autorski-tekst-cede-jovanovica-o-djindjicu-i-12-martu (pristupljeno

05.12.2019)

- http://socijalnoukljucivanje.gov.rs/wp-content/uploads/2014/06/1.-

Strategija-za-smanjenje-siromastva-u-Srbiji-Rezime-i-matrice.pdf


- https://www.blic.rs/vesti/beograd/zoran-djindic-prvi-demokratski-

gradonacelnik/01x9ve4 (pristupljeno 23.11.2019)

- https://www.6yka.com/novosti/bukaposljednje-predavanje-zorana-dindica-

nacionalizam-i-patriotizam (pristupljeno 06.01.2020)

- https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-49924639 (pristupljeno

26.11.2019)

- https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1102192 (pristupljeno

16.11.2019) - https://www.youtube.com/watch?v=fuypcCvtcW4&t=1384s (pristupljeno

26.07.2019)

- https://www.youtube.com/watch?v=Crbf7d8qy-4 (pristupljeno 15.11.2019)

- https://www.youtube.com/watch?v=Crbf7d8qy-4&t=1115s (pristupljeno

20.11.2019)

- https://www.youtube.com/watch?v=fuypcCvtcW4&t=836s (pristupljeno

16.11.2019)

- https://www.youtube.com/watch?v=xxZCbVO802Y (pristupljeno

20.11.2019)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Jugoslovenska_levica

https://hr.wikipedia.org/wiki/Liberalno-demokratska_partija_(Srbija)

https://sh.wikipedia.org/wiki/Zoran_%C4%90in%C4%91i%C4%87

https://bs.wikipedia.org/wiki/Skup%C5%A1tinski_izbori_u_Srbiji_1990

https://en.wikipedia.org/wiki/Lex_specialis

https://en.wikipedia.org/wiki/2000_Yugoslavian_general_election

https://en.wikipedia.org/wiki/2000_Serbian_parliamentary_election






https://www.slobodnabosna.ba/vijest/66683/prvi_visestranachki_izbori_u_srbiji_1990_dan_kada_je_milosevic_sebi_zacementirao_vlast.html

https://www.slobodnabosna.ba/vijest/66683/prvi_visestranachki_izbori_u_srbiji_1990_dan_kada_je_milosevic_sebi_zacementirao_vlast.html











https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-49924639

https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1102192


https://www.youtube.com/watch?v=Crbf7d8qy-4

https://www.youtube.com/watch?v=Crbf7d8qy-4&t=1115s


https://www.youtube.com/watch?v=xxZCbVO802Y

79

- https://www.youtube.com/watch?v=E5r4kjdcVno&t=920s (pristupljeno

22.11.2019)

- https://www.youtube.com/watch?v=wEkFpa3s7xs (pristupljeno

05.12.2019)

- https://www.youtube.com/watch?v=ngVIhZP_KSA (pristupljeno

04.01.2020)

https://www.youtube.com/watch?v=E5r4kjdcVno&t=920s

https://www.youtube.com/watch?v=wEkFpa3s7xs

Documents

UTICAJ POLITIČKO-FILOZOFSKE MISLI ZORANA)----