sfb12a5664712b57e.jimcontent.com · UVOD 1. PASTIRI STADA, u vr{enju svoje slu`be bisku-pâ, znaju da mogu ra~unati na posebnu bo`ansku mi-lost. U Rimskom pontifikalu, tijekom sve~ane

PASTORES GREGISPASTIRI STADA

1

IVAN PAVAO II.

PASTORES GREGISPASTIRI STADA

POSINODSKAAPOSTOLSKA POBUDNICA

O BISKUPU SLU@ITELJUEVAN\ELJA ISUSA KRISTA

ZA NADU SVIJETA

KR[]ANSKA SADA[NJOSTZAGREB, 2003.

3

4

UVOD

1. PASTIRI STADA, u vr{enju svoje slu`be bisku-pâ, znaju da mogu ra~unati na posebnu boànsku mi-lost. U Rimskom pontifikalu, tijekom sve~ane molitveposve}enja, biskup glavni zareditelj, po{to je zazvaoizlijevanje Duha koji upravlja i vodi, ponavlja rije~i {tosu prisutne ve} u drevnom tekstu Apostolske predaje:»Podaj, O~e, poznavao~e srdaca, ovom svome sluzikojega si izabrao za biskupstvo, da pase tvoje svetostado i da besprijekorno vr{i slu`bu vrhovnog sve}e-ni{tva.«1 Tako se i dalje ispunjava volja GospodinaIsusa, vje~noga pastira koji je poslao apostole kao {toje njega samoga bio poslao Otac (usp. Iv 20, 21) te jehtio da njihovi nasljednici, tj. biskupi, budu u njegovojCrkvi pastiri sve do konca vjekova.2

Slika Dobroga pastira, koju tako voli ve} i najranijakr{}anska ikonografija, bila je jasno pred o~ima bisku-pima koji su se, dolaze}i iz ~itavoga svijeta, sakupiliod 30. rujna do 27. listopada 2001. na X. op}u redovituskup{tinu biskupske sinode. Oni su na grobu apostolaPetra zajedno sa mnom razmi{ljali o liku biskupa sluì-telja evan|elja Isusa Krista za nadu svijeta. Svi su sesloìli da lik Isusa Dobroga pastira tvori povla{tenusliku na koju se treba neprestano osvrtati. Nitko se, na-ime, ne moè smatrati pastirom dostojnim tog imena

5

1 Obred re|enja biskupa: Molitva re|enja.2 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-

kvi Lumen gentium, 18.

»nisi per caritatem efficiatur unum cum Christo«.3 I toje temeljni razlog zbog kojeg »idealni lik biskupa, nakojega Crkva i dalje ra~una, jest onaj pastira koji se,suobli~en Kristu u svetosti ìvota, velikodu{no tro{i zaCrkvu {to mu je povjerena, nose}i istodobno u srcu bri-gu za sve crkve raspr{ene po zemlji (usp. 2 Kor 11,28)«.4

Deseta skup{tina biskupske sinode

2. Zahvalimo, stoga, Gospodinu {to nam je podarioda jo{ jednom proslavimo skup{tinu biskupske sinodei doìvimo u njoj doista duboko iskustvo biti Crkva.Proslavljena u jo{ ìvom ozra~ju Velikog jubileja dvi-jetisu}ite, na po~etku tre}ega kr{}anskog tisu}lje}a, X.op}a skup{tina biskupske sinode dogodila se nakondugog niza skup{tina: onih posebnih, okupljenih pla-nom evangelizacije na raznim kontinentima, od Afrikedo Amerike, Azije, Oceanije i Europe; i onih redovitih,od kojih su one posljednje posvetile svoje razmi{ljanjepreobilnom bogatstvu {to ga u Crkvi tvore razli~iti po-zivi koje poti~e Duh u narodu Bo`jem. U toj perspekti-vi, pozornost posve}ena vlastitoj slu`bi biskupa nado-punila je okvir one ekleziologije zajednice i poslanjakoju je uvijek potrebno imati pred o~ima.

6

3 Sv. TOMA AKVINSKI, Super Ev. Joh., X, 3.4 IVAN PAVAO II., Homilija na zatvaranju X. op}e redovite skup-

{tine biskupske sinode (27. listopada 2001.), 3: AAS 94 (2002.),114.

S tim u vezi, sinodski su se radovi neprestano osvr-tali na nauk o biskupstvu i slu`bi biskupâ {to ga je zacr-tao II. vatikanski sabor, poglavito u tre}em poglavljuDogmatske konstitucije o Crkvi Lumen gentium i uDekretu o pastirskoj slu`bi biskupâ Christus Dominus.U vezi s tim sjajnim naukom, koji saìma i razvija tra-dicionalne teolo{ke i pravne elemente, moj je prethod-nik blage uspomene, Pavao VI., s pravom mogaoustvrditi: »îni nam se da biskupski autoritet izlazi izSabora utvr|en u svom boànskom ustanovljenju, po-tvr|en u svojoj nezamjenjivoj zada}i, oja~an u svojimpastirskim vlastima nau~avanja, posve}ivanja i uprav-ljanja, {tovan u svom pro{irenju na op}u Crkvu putemkolegijalnog zajedni{tva, preciziran u svome hijerar-hijskom poloàju, osnaèn u bratskoj suodgovornosti sdrugim biskupima spram op}ih i posebnih potreba Cr-kve i u ve}oj mjeri zdruèn u duhu hijerarhijskog je-dinstva i zajedni~ke suradnje s glavom Crkve, konsti-tutivnim sredi{tem biskupskoga kolegija.«5

U isto vrijeme, u skladu s onim {to je odre|eno na-zna~enom temom, sinodski su oci iznova razmotrilisvoju slu`bu u svjetlu teologalne nade. I ta se zada}aodmah pojavila kao ona koja posebno pripada poslanju

7

5 Govor kardinalima, nadbiskupima i biskupima Italije (6. prosin-ca 1965.): AAS 58 (1966.), 68.

pastira, koji je u Crkvi prije svih nositelj pashalnog ieshatolo{kog svjedo~anstva.

Nada utemeljena na Kristu

3. Zada}a je, naime, svakog biskupa navije{tatisvijetu nadu, polaze}i od evan|eoskog propovijeda-nja Isusa Krista: nadu »ne samo u vezi s onim {to se ti-~e pretposljednjih stvari nego i napose eshatolo{kunadu, onu koja i{~ekuje bogatstvo Bo`je slave (usp.Ef 1, 18), koje nadilazi sve ono {to je ve} u{lo u ~o-vje~je srce (usp. 1 Kor 2, 9) i s kojim se ne mogu us-porediti patnje sada{njega vremena (usp. Rim 8,18)«.6 Perspektiva teologalne nade, zajedno s per-spektivom vjere i ljubavi, mora posve proèti pasto-ralnu slu`bu biskupa.

Njemu na osobit na~in pripada zada}a da bude pro-rok, svjedok i sluga nade. On ima du`nost ulijevati po-uzdanje i pred bilo kim obrazlagati kr{}ansku nadu(usp. 1 Pt 3, 15). Biskup je prorok, svjedok i sluga tenade napose tamo gdje je sna`niji pritisak imanenti-sti~ke kulture, koja otklanja svako otvaranje prematranscendenciji. Tamo gdje nedostaje nada, i sama jevjera dovedena u pitanje. Zbog nestajanja ove krepostioslabljena je tako|er i ljubav. Jer nada je, napose u vre-menima sve ve}eg nevjerovanja i indiferentnosti, ~vrstoslonac za vjeru i snaàn poticaj za ljubav. Ona crpisvoju snagu iz sigurnosti u sveop}u spasenjsku volju

8

6 Propositio 3.

Bo`ju (usp. 1 Tim 2, 3) i u trajnu prisutnost GospodinaIsusa, Emanuela koji je s nama sve do svr{etka svijeta(usp. Mt 28, 20).

Jedino pomo}u svjetla i utjehe koji proizlaze izevan|elja biskup uspijeva odràti ìvom vlastitu nadu(usp. Rim 15, 4) i osnaìvati je u onima koji su povjere-ni njegovoj pastirskoj skrbi. On }e, dakle, biti opona{a-teljem Djevice Marije, koja je Mater spei i koja je vje-rovala u ispunjenje Gospodinovih rije~i (usp. Lk 1, 45).Oslanjaju}i se na Bo`ju rije~ i drè}i se postojano na-de, koja je poput pouzdanog i ~vrstog sidra {to ulazi unebo (usp. Heb 6, 18-20), biskup je usred svoje Crkvebudni straàr, hrabri prorok, pouzdani svjedok i vjernisluga Krista, koji je »nada slave« (Kol 1, 27), zbog ko-jega »ne}e vi{e biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli«(Otk 21, 4).

Nada, kad su nade uni{tene

4. Svatko }e se sjetiti da su se sjednice biskupske si-node odvijale u vrlo dramati~nim danima. U duhu si-nodskih otaca jo{ je bio ìv odjek stra{nih doga|aja od11. rujna 2001., s bolnom posljedicom bezbrojnih ne-vinih `rtava i s ponovnim bu|enjem u svijetu preoz-biljnih situacija nesigurnosti i straha za samu ~ovjeko-vu civilizaciju i za mirni suìvot narodâ. Tako su se po-javljivali novi obzori rata i smrti koji su, pridruùju}ise ve} postoje}im konfliktnim situacijama, pokazivaliu svoj svojoj hitnosti potrebu da se Vladaru mira upute

9

zazivi kako bi ljudska srca opet bila spremna za pomi-renje, solidarnost i mir.7

Zajedno s molitvom, sinodska je skup{tina diglasvoj glas i osudila sve oblike nasilja i pokazala da sunjihovi glavni izvori u ~ovjekovu grijehu. Unato~ ne-uspjehu ljudskih nada koje, budu}i da se temelje namaterijalisti~kim, imanentisti~kim i ekonomisti~kimideologijama, nastoje sve mjeriti prema uspje{nosti iodnosu snage i trì{ta, sinodski su oci iznova potvrdiliuvjerenje da jedino svjetlo Uskrsloga i poticaj DuhaSvetoga pomaù ~ovjeku da vlastita o~ekivanja oslonina nadu koja ne obmanjuje. Zbog toga su proglasili:»Ne moèmo dopustiti da nas zastra{e razni oblici ni-jekanja ìvoga Boga koji poku{avaju, na vi{e ili manjeskriven na~in, potkopati kr{}ansku nadu, kako bi u~i-nili od nje neku parodiju ili kako bi je ismijali. To ispo-vijedamo u radosti Duha: Krist je doista uskrsnuo! Usvome proslavljenom ~ovje{tvu otvorio je obzorvje~noga ìvota svim ljudima koji se obrate.«8

Ta ispovijest vjere mora biti tako sigurna da iz danau dan ~ini sve postojanijom biskupovu nadu, dovode}iga do pouzdanja da milosrdna dobrota Bo`ja ne}e ni-

10

7 Usp. IVAN PAVAO II., Molitva u povodu tridesetog dana od 11.rujna: L’Osservatore Romano, 12. listopada 2001., str. 1.

8 X. OP]A REDOVITA SKUP[TINA BISKUPSKE SINODE,Poruka (25. listopada 2001.), 8: L’Osservatore Romano, 27. li-stopada 2001., str. 5; usp. PAVAO VI., Apostolsko pismoOctogesima adveniens (14. svibnja 1971.), 41: AAS 63 (1971.),429-430.

kada prestati graditi putove spasenja i da }e ih otvoritislobodi svakog ~ovjeka. Nada ga mora ohrabriti da raz-lu~uje, u kontekstu vr{enja svoje slu`be, znakove ìvo-ta koji su sposobni poraziti pogubne i smrtne klice. Na-da ga treba podupirati u mijenjanju ~ak i po~etnih su-koba, otvaraju}i ih pomirenju. Nada u Isusa, Dobrogapastira, ispunit }e njegovo srce suosje}anjem, navode-}i ga da se prigne svakom mu{karcu i èni koji trpe, ka-ko bi ublaìo njihove rane, uvijek vjeruju}i da se izgu-bljena ovca moè opet prona}i. Tako }e biskup biti svejasniji znak Krista, Pastira i Zaru~nika Crkve. Djeluju-}i kao otac, brat i prijatelj svakoga ~ovjeka, on }e sva-komu biti ìva slika Krista, na{e nade,9 u kojemu seobistinjuju sva Bo`ja obe}anja te su ispunjena sva o~e-kivanja stvorenoga svijeta.

Sluìtelji evan|elja za nadu svijeta

5. Spremaju}i se, dakle, predati ovu svoju apostol-sku pobudnicu, u kojoj preuzimam bogatstvo misli sa-zrelo prigodom X. op}e redovite skup{tine biskupskesinode, od prvih Lineamenta do Instrumentum laboris,od nastupa {to su ih u auli odràli sinodski oci do dvijurelacija koje su ih unijele i saèle, od oboga}enja misli-ma i pastoralnim iskustvom koje je nastalo u circuliminores do Propositiones, koje su mi bile predstavlje-ne na kraju sinode kako bi se ~itavoj Crkvi pruìo pri-kladan dokument posve}en sinodskoj temi Biskup, slu-

11

9 Usp. Propositio 6.

ìtelj evan|elja Isusa Krista za nadu svijeta,10 upu}u-jem svoj bratski pozdrav i {aljem poljubac mira svimbiskupima koji su u zajedni{tvu s ovom katedrom, po-vjerenom najprije Petru da bude jamac jedinstva i, kao{to svi priznaju, da predsjeda u ljubavi.11

Vama, ~asna i predraga bra}o, ponavljam pozivkoji sam, na po~etku novog tisu}lje}a, uputio ~itavojCrkvi: Duc in altum! [tovi{e, sam Krist ponavlja tajpoziv nasljednicima onih apostola koji su taj poziv~uli od njega samoga te su, pouzdaju}i se u njega,po{li u poslanje po svem svijetu: Duc in altum (Lk 5,4). U svjetlu toga upornoga Gospodinova poziva»moèmo i{~itati trostruku munus {to nam je povjere-na u Crkvi: munus docendi, sanctificandi et regendi.

Duc in docendo! ’Propovijedaj Rije~’ – rekli bismo sapostolom – ’uporan budi – bilo to zgodno ili nezgod-no – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivo-{}u i poukom’ (2 Tim 4, 2). Duc in sanctificando!Mreè koje smo pozvani baciti me|u ljude ponajprijesu sakramenti, kojih smo glavni sluìtelji, upravitelji,~uvari i promicatelji. Oni ~ine neku vrstu spasenjskemreè, koja osloba|a od zla i uvodi u puninu ìvota.Duc in regendo! Kao pastiri i pravi oci, potpomognutisve}enicima i ostalim suradnicima, imamo zada}uokupiti obitelj vjernika i raspaliti u njima kr{}ansku

12

10 Usp. Propositio 1.11 Usp. OPTAT MILEVITANSKI, Contra Parmenianum donat.

2,2: PL 11, 947; Sv. IGNACIJE ANTIOHIJSKI, Ad Romanos,1,1: PG 5, 685.

po~etaka ìvota Crkve pa sve do na{ih dana, kao {tosam rekao na zavr{etku rada sinode, gotovo je kao ne-ka plo~ica koja, umetnuta u neku vrstu misti~nog mo-zaika, oblikuje lice Krista Dobroga pastira. U njega da-kle, imaju}i kao primjer tako|er i stado {to nam ga jepovjerio Pastir pastirâ, trebamo usmjeriti svoj pogledkako bi uz sve ve}e zalaganje bili sluìtelji evan|eljaza nadu svijeta.

Promatraju}i lice svoga U~itelja i Gospodina u tre-nutku kada »je ljubio svoje sve do kraja«, svi si mi, po-put apostola Petra, dopustimo oprati noge kako bismoimali dijela s njim (usp. Iv 13, 1-9). I snagom koja namdolazi od njega u svetoj Crkvi, pred na{im prezbiteri-ma i |akonima, pred svim osobama posve}enoga ìvo-ta i svom predragom bra}om laicima, ponovimosna`nim glasom: »Kakvi god mi bili, neka va{a nadane po~iva na nama: ako smo dobri, sluìtelji smo; akosmo lo{i, sluìtelji smo. Ako smo, me|utim, sluìteljidobri i vjerni, onda smo doista sluìtelji.«15 Sluìteljievan|elja za nadu svijeta.

14

14 Usp. RIMSKI MISAL, Predslovlje svetih pastira.15 Sv. AUGUSTIN, Sermo 340/A,9: PLS 2, 644.

PRVO POGLAVLJE

MISTERIJ I BISKUPSKA SLU@BA

»... i izme|u njih izabra dvanaestoricu« (Lk 6, 13)

6. Gospodin Isus je za vrijeme svoga hodo~a{}a ze-mljom navije{tao evan|elje Kraljevstva i uspostavioga u samome sebi, objavljuju}i svim ljudima njegovootajstvo.15 Pozivao je muève i ène da ga slijede a me-|u u~enicima je izabrao dvanaestoricu da »budu snjime« (Mk 3, 14). Evan|elje po Luki poja{njava da jeIsus to u~inio nakon no}i provedene u molitvi na gori(usp. Lk 6, 12). Evan|elje po Marku ~ini se da ocjenju-je taj Isusov postupak kao suvereni ~in, konstitutivni~in, koji daje identitet onima koje je izabrao: »ustanovidvanaestoricu« (Mk 3, 14). Na taj se na~in otkriva mi-sterij izbora dvanaestorice: to je ~in ljubavi, koji je Isusslobodno naumio u dubokom jedinstvu s Ocem i s Du-hom Svetim.

Poslanje koje je Isus povjerio apostolima mora tra-jati sve do kraja vjekova (usp. Mt 28, 20), budu}i da jeevan|elje koje su oni obvezni prenositi ìvot za Crkvu

15

15 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-kvi Lumen gentium, 3.

u svakom vremenu. Upravo su se zbog toga oni moralipobrinuti da postave nasljednike tako da se, kako tvrdisv. Irenej, apostolska predaja moè o~itovati i o~uvativjekovima.16

U posebnom izlijevanju Duha Svetoga, kojim jeuskrsli Gospodin ispunio apostole (usp. Dj 1, 5.8; 2, 4;Iv 20, 22-23), oni su sudjelovali polaganjem ruku nasvoje suradnike (usp. 1 Tim 4, 14; 2 Tim 1, 6-7). Ovi suga istom gestom prenijeli na druge, a ovi opet na druge.Na taj je na~in duhovni dar s po~etka dospio sve do naspolaganjem ruku, tj. biskupskim posve}enjem, kojeudjeljuje puninu sakramenta reda, najvi{e sve}eni{tvo,potpunost svete slu`be. Tako je, preko biskupâ i prez-bitera koji im pomaù, Gospodin Isus Krist, iako sjedis desne Boga Oca, i dalje prisutan me|u vjernicima. Usvim vremenima i na svim mjestima on propovijeda ri-je~ Bo`ju svim narodima, dijeli vjernicima sakramentevjere i u isto vrijeme usmjerava narod Novoga zavjetana njegovu putovanju prema vje~nom blaènstvu. Do-bri pastir ne napu{ta svoga stada, nego ga uvijek ~uva i{titi preko onih koji, snagom ontolo{kog sudjelovanjau njegovu ìvotu i poslanju, sudjeluju}i na izvrstan ividljiv na~in u njegovoj ulozi u~itelja, pastira i sve}e-nika, djeluju umjesto njega. U obavljanju zada}a kojedonosi pastirska slu`ba postavljeni su za njegove za-mjenike i poslanike.17

16

16 Usp. Adv. Haer., III, 2, 2; 3, 1: PG 7, 847.848; Propositio 2.17 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-

kvi Lumen gentium, 21, 27.

Trinitarni temelj biskupske slu`be

7. Kristolo{ka dimenzija pastirske slu`be, proma-trana u svojoj dubini, upu}uje na razumijevanje trini-tarnog temelja same te slu`be. Kristov je ìvot trinita-ran. On je vje~ni i jedinoro|eni Sin Oca te je, pomazanDuhom Svetim, poslan u svijet; on, zajedno s Ocem,{alje Duha u Crkvu. Ta trinitarna dimenzija, koja seo~ituje u sveukupnom Kristovu na~inu postojanja idjelovanja, oblikuje tako|er i postojanje i djelovanjebiskupa. S razlogom su dakle sinodski oci izri~ito htje-li ìvot i slu`bu biskupa prikazati u svjetlu trinitarneekleziologije sadràne u nauku II. vatikanskog sabora.

Vrlo je stara tradicija koja biskupa prikazuje kaooca koji je, prema onome {to je pisao sveti Ignacije An-tiohijski, poput nevidljivog biskupa, biskupa sviju.Danas biskup, prema tome, zauzima mjesto Oca IsusaKrista tako da ga svi, upravo zbog tog zastupanja, mo-raju duboko po{tovati.18 S obzirom na tu simboli~nustrukturu, biskupsku katedru, koja poglavito u tradicijiisto~ne Crkve predstavlja o~inski autoritet Bo`ji, moèzaposjesti jedino biskup. Iz te iste strukture proizlaziza svakog biskupa du`nost da se s ve}om o~inskomljubavlju pobrine za sveti narod Bo`ji te da ga upravlja,zajedno sa svojim suradnicima u slu`bi, prezbiterima i|akonima, na put spasa.19 Obratno, kao {to upozorava

17

18 Usp. Magn., 6, 1: PG 5, 764; Tral., 3, 1: PG 5, 780; Smirn., 8, 1:PG 5, 852.

19

jedan stari tekst, vjernici moraju ljubiti biskupe koji su,nakon Boga, o~evi i majke.20 Zbog toga, prema obi~ajukoji je pro{iren u nekim kulturama, biskupova se rukapoljubi poput ruke ljubaznog Oca, djelitelja ìvota.

Krist je izvorna slika Oca i o~itovanje njegove mi-losrdne nazo~nosti me|u ljudima. Biskup, djeluju}i uosobi samoga Krista i u njegovo ime, u Crkvi {to mu jepovjerena postaje ìvim znakom Gospodina Isusa, Pa-stira i Zaru~nika, U~itelja i Vrhovnog sve}enika Cr-kve.21 Tu je izvor pastirske slu`be, zbog ~ega, kao {tosugerira shema za homiliju {to je predlaè Rimski pon-tifikal, tri slu`be nau~avanja, posve}ivanja i upravlja-nja naroda Bo`jega moraju biti vr{ene s obilje`jimakoja su svojstvena Dobrom pastiru, a to su: ljubav, po-znavanje stada, briga za sve, milosrdno postupanjeprema siroma{nima, hodo~asnicima, bijednima, traè-nje zalutalih ovaca kako bi ih se opet dovelo u jedanov~injak.

Pomazanje Duhom Svetim, najposlije, suoblikuju}ibiskupa Kristu, osposobljava ga da bude ìvo nastavlja-nje njegove slu`be u korist Crkve. Zbog te trinitarne obi-ljeènosti njegova bi}a, svaki je biskup u svojoj slu`biobvezatan da s ljubavlju bdije nad svekolikim stadom,usred kojega ga je postavio Duh da upravlja CrkvomBo`jom: u ime Oca, ~iju sliku uprisutnjuje u Crkvi; u ime

18

Usp. RIMSKI PONTIFIKAL, Obred re|enja biskupa: Obe}a-nje izabranika.

20 Usp. Didascalia Apostolorum II, 33, 1, ed. F.X. Funk, I, 115.21 Usp. Propositio 6.

Isus Krista njegova Sina, koji ga je postavio u~iteljem,sve}enikom i pastirom; u ime Duha Svetoga, koji Crkvidaje ìvot i svojom snagom ja~a na{u slabost.22

Zborni karakter biskupske slu`be

8. "i ustanovi dvanaestoricu« (Mk 3, 14). Dogmat-ska konstitucija Lumen gentium uvodi ovim evan|e-oskim pozivom nauk o zbornom obilje`ju grupe dva-naestorice, koje je »ustanovio kao kolegij ili stalanzbor, kojemu je stavio na ~elo Petra izabrana izme|unjih«.23 Na isti na~in, time {to rimski biskup osobnonaslje|uje blaènog Petra a svi biskupi u svojem zajed-ni{tvu apostole, rimski prvosve}enik i biskupi me|u-sobno su ujedinjeni kao zbor.24

Zborno ujedinjenje me|u biskupima temelji se na bi-skupskom re|enju i na hijerarhijskom zajedni{tvu; sto-ga doti~e dubinu bi}a svakog biskupa i pripada strukturiCrkve kakvu je htio Isus Krist. Biskup je, naime, po-stavljen u puninu biskupske slu`be zbog biskupskog po-sve}enja i po hijerarhijskom zajedni{tvu s glavom Zbo-ra i udovima, tj. sa Zborom koji uvijek su-misli svojuglavu. Tako su biskupi ~lanovi Biskupskoga zbora,25

19

22 Usp. RIMSKI PONTIFIKAL, Obred re|enja biskupa: Homilija.23 Lumen gentium, 19.24 Usp. isto, 22; Zakonik kanonskoga prava, kan. 330; Zakonik ka-

nona isto~nih crkava, kan. 42.25 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-

kvi Lumen gentium, 22; Zakonik kanonskoga prava, kan. 336;

zbog ~ega se tri slu`be dobivene na biskupskom re|enju– slu`ba posve}ivanja, nau~avanja i upravljanja – mora-ju vr{iti u hijerarhijskom zajedni{tvu, iako, zbog svojerazli~ite neposredne svrhovitosti, na razli~ite na~ine.26

To tvori ono {to se naziva »kolegijalna bri`ljivost«ili bri`ljiva kolegijalnost, iz koje proizlazi skrb bisku-pâ za ostale partikularne crkve i za op}u Crkvu.27 Akose, dakle, mora re}i da neki biskup nikada nije sam, bu-du}i da je uvijek sjedinjen s Ocem po Sinu u SvetomeDuhu, tako|er se treba pridodati da on nikada nije sami zbog toga {to je uvijek i neprestano sa svojom subra-}om u episkopatu i s onim kojega je Gospodin izabraokao Petrova nasljednika.

Ta se kolegijalna bri`ljivost ostvaruje i izraàvaprema razli~itim stupnjevima na razli~ite na~ine, tako-|er institucionalizirane, kao {to su npr. biskupska sino-da, posebni sabori, biskupske konferencije, Rimskakurija, posjeti ad limina, misionarska suradnja, itd. Upunom obliku kolegijalna se bri`ljivost izraàva, me-|utim, jedino u zbornom ~inu u strogom smislu, tj. u~inu svih biskupa zajedno s njihovom glavom, s kojomvr{e potpunu i vrhovnu vlast nad ~itavom Crkvom.28

20

Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 49.26 Usp. Propositio 20; II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska

konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 21; Zakonik kanonskogaprava, kan. 375 § 2.

27 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-kvi Lumen gentium, 23; Dekret o pastirskoj slu`bi biskupa u Cr-kvi Christus Dominus, 3, 5, 6, IVAN PAVAO II., MotuproprioApostolos suos (21. svibnja 1998.), 13:AAS 90 (1998.), 650-651.

Tu kolegijalnu narav apostolske slu`be htio je samKrist. Stoga je kolegijalna bri`ljivost, ili bri`ljiva kole-gijalnost (collegialitas affectiva), uvijek na snazi me|ubiskupima kao communio episcoporum, ali se jedino unekim ~inima izraàva kao stvarna kolegijalnost(collegialitas effectiva). Razni na~ini ostvarivanja tebri`ljive kolegijalnosti u stvarnoj kolegijalnosti ljud-skoga su reda, ali u razli~itim stupnjevima konkretizi-raju boànski zahtjev da se episkopat izrazi zborno.29

Na ekumenskim se saborima potom vrhovna vlastZbora vr{i sve~ano.30

Zborna dimenzija daje episkopatu obilje`je univer-zalnosti. Moè se stoga uspostaviti paralelizam izme-|u jedne i univerzalne, dakle nepodijeljene, Crkve ijednog i nepodijeljenog, dakle op}eg, episkopata. Po-~elo i temelj tog jedinstva, bilo Crkve bilo Biskupsko-ga zbora, jest rimski prvosve}enik. Kao {to, naime, na-

21

28 Usp. IVAN PAVAO II., Apostolska konstitucija Pastor Bonus(28. lipnja 1988.), Adnexum I, 4: AAS 80 (1988.), 914-915; II.VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lu-men gentium, 22; Zakonik kanonskoga prava, kan. 337 §§ 1, 2;Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 50 §§ 1, 2.

29 Usp. IVAN PAVAO II., Sve~ani govor na zatvaranju VII. op}eredovite skup{tine biskupske sinode (29. listopada 1987.), 4:AAS 80 (1988.), 610; Apostolska konstitucija Pastor Bonus,Adnexum I (28. lipnja 1988.): AAS 80 (1988.), 915-916; II. VA-TIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumengentium, 22.


u~ava II. vatikanski sabor, Zbor, »ukoliko je sastavljenod mnogih, izraàva raznolikost i op}enitost Bo`jegaNaroda, a ukoliko je skupljen pod jednom glavom,izraàva jedinstvo Kristova stada«.31 Zbog toga je»jedinstvo episkopata jedan od konstitutivnih eleme-nata jedinstva Crkve«.32

Op}a Crkva nije zbroj partikularnih crkava, niti jenjihov savez, niti je rezultat njihova zajedni{tva jer,prema mi{ljenju starih otaca i liturgije, u svome bit-nom misteriju prethodi samom stvaranju.33 U svjetlutog nauka mo}i }e se pridodati da se odnos uzajamneunutra{njosti, koji je na snazi izme|u op}e Crkve i par-tikularne Crkve, zbog kojega su partikularne crkve»oblikovane na sliku op}e Crkve, u kojima i od kojih jesastavljena jedna i jedina Katoli~ka Crkva«,34 reprodu-cira u odnosu izme|u Biskupskoga zbora u njegovojcjelovitosti i pojedinog biskupa. Zbog toga »Biskupski

22

31 Isto.32 IVAN PAVAO II., Motuproprio Apostolos suos (21. svibnja

1998.), 8: AAS 90 (1998.), 647.33 Usp. ANGOULEMEOV SAKRAMENTARIJ, In dedicatione

basilicae novae: »Dirige, Domine, ecclesiam tuam dispensati-one caelesti, ut quae ante mundi principium in tua semper estpraesentia praeparata, usque ad plenitudinem gloriamque pro-missam te moderante perveniat«: CCSL 159 C, rubr. 1851;Katekizam Katoli~ke Crkve, br. 758-760; KONGREGACIJAZA NAUK VJERE, Pismo Communionis notio (28. svibnja1992.), 9: AAS 85 (1993.), 843.

34 II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lu-men gentium, 23.

zbor ne treba shvatiti kao zbroj biskupa postavljenih na~elo partikularnih crkava, niti kao rezultat njihova za-jedni{tva, nego je, jer je bitni element op}e Crkve,stvarnost koja prethodi slu`bi poglavarstva nad parti-kularnom Crkvom«.35

U svjetlu onoga {to tvrdi II. vatikanski sabor moè-mo bolje razumjeti taj paralelizam izme|u op}e Crkvei Biskupskoga zbora: »Apostoli postado{e klice novogIzraela a ujedno i ishodi{te svete hijerarhije.«36 U apo-stolima, ali ne promatranima pojedina~no, nego u nji-hovu kolegijalnom bi}u, bila je sadràna struktura Cr-kve, koja je u njima bila uspostavljena u svojoj univer-zalnosti i jedinstvu, kao i Zbora biskupa, njihovih na-sljednika, znaka te univerzalnosti i jedinstva.37

Tako »vlast Biskupskoga zbora nad ~itavom Cr-kvom nije uspostavljena zbrojem vlasti pojedinih bi-skupa nad njihovim partikularnim crkvama; ona jeprethodna stvarnost na kojoj sudjeluju pojedini bisku-pi, koji nad ~itavom Crkvom mogu djelovati jedino nakolegijalan na~in«.38 U toj vlasti nau~avanja i upravlja-nja biskupi stalno sudjeluju neposredno preko same ~i-

23

35 IVAN PAVAO II., Motuproprio Apostolos suos (21. svibnja1998.), 12: AAS 90 (1998.), 649-650.

36 Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve Ad gentes, 5.37 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-

kvi Lumen gentium, 22.38 IVAN PAVAO II., Motuproprio Apostolos suos (21. svibnja

1998.), 12: AAS 90 (1998.), 650.

njenice da su ~lanovi Biskupskoga zbora, u kojemzbiljski neprekidno traje apostolski zbor.39

Kao {to je op}a Crkva jedna i nedjeljiva, tako je iBiskupski zbor »nedjeljiv teolo{ki subjekt« te je stogai vrhovna, potpuna i op}a vlast, koje je subjekt ovajZbor, kao {to je to i rimski prvosve}enik osobno, jednai nedjeljiva. Upravo stoga {to je Biskupski zbor stvar-nost {to prethodi slu`bi poglavarstva nad partikular-nom Crkvom, postoje mnogi biskupi koji, premda vr{eupravo biskupske zada}e, nisu na ~elu neke partikular-ne crkve.40 Svaki biskup, uvijek u zajedni{tvu sa svombra}om u episkopatu i s rimskim prvosve}enikom,predstavlja Krista Glavu i Pastira Crkve: ne samo navlastit i poseban na~in, kada prima slu`bu pastira nekepartikularne crkve nego i kada sura|uje s dijecezan-skim biskupom u upravljanju njegovom Crkvom,41 ilisudjeluje u slu`bi op}eg pastira rimskog prvosve}eni-ka u upravljanju op}om Crkvom. Zbog ~injenice da jetijekom svoje povijesti Crkva, osim redovitog oblikavo|enja neke partikularne crkve, priznavala i drugeoblike vr{enja biskupske slu`be, kao {to je ona po-mo}nog biskupa ili predstavnika rimskog prvosve}e-

24


40 Usp. IVAN PAVAO II., Motuproprio Apostolos suos (21. svibnja1998.), 12: AAS 90 (1998.), 649-650.

41 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dekret o pastirskoj slu`bi bi-skupa u Crkvi Christus Dominus, 25-26.

nika u uredima Svete Stolice ili u papinskim izaslan-stvima, ona tako|er i danas, prema pravnim normama,dopu{ta takve oblike kada se pokaù nu`nima.42

Misijsko obilje`je i unitarnost biskupske slu`be

9. Evan|elje po Luki izvje{}uje da je Isus dvana-estoricu prozvao apostolima, {to doslovno zna~i upu-}eni, poslani (usp. 6, 13). U Evan|elju po Marku tako-|er ~itamo da je Isus ustanovio dvanaestoricu »i da ih{alje propovijedati« (3, 14). To zna~i da su i izbor iustanovljenje dvanaestorice kao apostola usmjereniprema poslanju. Prvo njihovo slanje (usp. Mt 10, 5; Mk6, 7; Lk 9, 1-2) pronalazi svoju puninu u poslanju kojeim povjerava Isus, nakon uskrsnu}a, kada uzlazi na ne-bo. To su rije~i koje zadràvaju svu svoju aktualnost:»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Po|ite daklei u~inite mojim u~enicima sve narode krste}i ih u imeOca i Sina i Duha Svetoga i u~e}i ih ~uvati sve {to samvam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – dosvr{etka svijeta« (Mt 28, 18-20). To je apostolsko po-slanje imalo svoju sve~anu potvrdu na dan izlijevanjaDuha Svetoga, tj. na dan Pedesetnice.

U tekstu netom navedenog Matejeva evan|elja cje-lokupna pastirska slu`ba moè biti sagledana kao arti-kulirana u skladu s trostrukom slu`bom nau~avanja,posve}ivanja i upravljanja. Tu vidimo odraz trostrukedimenzije Kristova sluènja i poslanja. Mi, doista, kao

25


kr{}ani i, na kvalitativno nov na~in, kao sve}enici, su-djelujemo u poslanju na{eg U~itelja, koji je Prorok,Sve}enik i Kralj, te smo pozvani da posebno posvjedo-~imo za njega u Crkvi i pred svijetom.

Te tri slu`be (triplex munus) i vlasti koje iz njih pro-izlaze izraàvaju na razini djelovanja pastirsku slu`bu(munus pastorale), koju svaki biskup prima s biskup-skim re|enjem. Ista ljubav prema Kristu, koja je bilaprisutna na posve}enju, konkretizira se u navije{tanjuevan|elja nade svim narodima (usp. Lk 4, 16-19), u di-jeljenju sakramenata onomu koji prihva}a spasenje i uupravljanju svetog naroda prema vje~nomu ìvotu. Ri-je~ je, naime, o slu`bama koje su uzajamno intimnopovezane, koje se uzajamno obja{njavaju, uvjetuju irasvjetljuju.43

Upravo zbog toga biskup, kada nau~ava, u isto vrije-me posve}uje i upravlja narod Bo`ji; dok posve}uje, ta-ko|er pou~ava i upravlja; kada upravlja, pou~ava i po-sve}uje. Sveti Augustin definira sveukupnost te biskup-ske slu`be kao amoris officium.44 To daje sigurnost da uCrkvi nikada ne}e ponestati pastirska ljubav Isusa Krista.

26

43 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-kvi Lumen gentium, 21, 27; IVAN PAVAO II., Pismo sve}enici-ma (8. travnja 1979.), 3: AAS 71 (1979.), 397.

44 Usp. In Io. Ev. tract. 123, 5: PL 35, 1967.

»... pozove koje sam htjede« (Mk 3, 13)

10. Veliko je mno{tvo slijedilo Isusa kada on odlu~iuzi}i na goru i dozvati k sebi apostole. U~enika je bilomnogo, ali za posebnu apostolsku slu`bu on izabra me-|u njima samo dvanaestoricu (usp. Mk 3, 13-19). U si-nodskoj auli ~esto je odzvanjala izreka sv. Augustina:»Za vas sam biskup, s vama sam kr{}anin.«45

Kao dar Duha udijeljen Crkvi, biskup je, prije sve-ga i kao svaki drugi kr{}anin, sin i ~lan Crkve. Od tesvete Majke on je primio dar boànskoga ìvota u sa-kramentu krsta i prvu pouku u vjeri. Sa svim drugimvjernicima on dijeli nenadma{ivo dostojanstvo sinaBo`jega, da ìvi u zajedni{tvu i duhu nezasluènogbratstva. S druge strane, zbog punine sakramenta reda,biskup je tako|er onaj koji je, pred vjernicima, u~itelj,posvetitelj i pastir, zaduèn da djeluje u Kristovo ime iu njegovoj osobi.

O~ito je rije~ o dvije relacije koje nisu jednostavnopribliène me|u sobom, nego su u uzajamnom i intim-nom odnosu, usmjerene jedna na drugu upravo jer objecrpe iz bogatstva Krista, jedinog i vrhovnog sve}enika.Biskup postaje »otac« upravo jer je u potpunosti »sin«Crkve. To iznova donosi odnos izme|u op}eg sve}e-ni{tva vjernika i ministerijalnog sve}eni{tva: dva na~i-na sudjelovanja u jedincatom Kristovu sve}eni{tvu, u

27

45 Sermo 340, 1: PL 38, 1483: »Vobis enim sum episcopus; vobis-cum sum christianus.«

kojem su prisutne dvije dimenzije koje se ujedinjuju uvrhovnom ~inu `rtve na kriù.

To se odraàva na odnos koji u Crkvi vrijedi izme-|u op}eg sve}eni{tva i ministerijalnog sve}eni{tva. î-njenica da, premda se bitno razlikuju me|u sobom,ipak su usmjerena jedno na drugo,46 stvara uzajamnostkoja skladno strukturira ìvot Crkve kao mjesta povije-snog ozbiljenja spasenja {to ga proizvodi Krist. Ta seuzajamnost pronalazi upravo u samoj osobi biskupakoji jest i ostaje kr{tenikom, ali je uveden u najvi{esve}eni{tvo. Ta biskupova najdublja stvarnost temeljje njegova »biti me|u« ostalim vjernicima i njegovabiti »pred« njima.

Na to podsje}a II. vatikanski sabor u jednom pre-krasnom tekstu: »Iako dakle u Crkvi svi ne idu istimputem, ipak su svi pozvani na svetost i primili su jedna-ku vjeru po pravdi Bo`joj (usp. 2 Pt 1, 1). Premda seneki po Kristovoj volji postavljaju kao u~itelji i djelite-lji tajna i pastiri za druge, ipak postoji me|u svima pra-va jednakost s obzirom na dostojanstvo i na djelovanjezajedni~ko svim vjernicima u izgradnji Kristova Tije-la. Jer razlika koju je Gospodin postavio izme|u svetihslu`benika i ostaloga Bo`jeg Naroda uklju~uje nekuvezu, jer su pastiri i drugi vjernici me|u sobom vezanizajedni~kim nu`nim odno{ajem; neka pastiri Crkve,slijede}i Gospodinov primjer, sluè jedan drugomu i

28


drugim vjernicima, a ovi neka ìvo sura|uju s pastiri-ma i u~iteljima.«47

Pastirska slu`ba primljena u posve}enju, koja po-stavlja biskupa »pred« druge vjernike, izraàva se u»biti za« ostale vjernike, {to ga ne izuzima od njego-vog »biti s« njima. To vrijedi i za njegovo osobno po-sve}enje, koje treba traìti i ostvariti u svojoj slu`bi, iza na~in vr{enja same slu`be u svim zada}ama u koji-ma se izraàva.

Uzajamnost koja postoji izme|u op}eg sve}eni{tvai ministerijalnog sve}eni{tva, i koja se iznova pronala-zi u samoj biskupskoj slu`bi, o~ituje se u nekoj vrsti»kru`nog toka« izme|u ta dva oblika sve}eni{tva:kru`ni tok izme|u svjedo~enja vjere svih vjernika i bi-skupova autenti~nog svjedo~enja vjere u njegovimu~iteljskim ~inima; kru`ni tok izme|u svetog ìvotavjernika i posve}uju}ih sredstava koje im pruà bi-skup; najposlije, kru`ni tok izme|u biskupove osobneodgovornosti s obzirom na dobro Crkve koja mu je po-vjerena i suodgovornosti svih vjernika s obzirom nadobro nje same.

29

47 Isto, 32.

DRUGO POGLAVLJE

BISKUPOV DUHOVNI @IVOT

»I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime« (Mk 3, 14)

11. Istim ~inom ljubavi kojim ih slobodno ustanoviapostolima, Isus poziva dvanaestoricu da dijele taj nje-gov ìvot. Stoga je i to dijeljenje, {to je zajedni{tvo du-hova i nakana s njim, zahtjev upisan u njihovo sudjelo-vanje u samom njegovu poslanju. Biskupove se slu`bene smiju svesti na puko organiziranje. Upravo zato dabi se izbjegla ta opasnost, i pripremni dokumenti sino-de i mnogi nastupi sinodskih otaca u auli inzistirali suna onome {to u biskupovu osobnom ìvotu i u vr{enjuslu`be koja mu je povjerena donosi stvarnost biskup-stva kao punina sakramenta reda, u njegovim te-olo{kim, kristolo{kim i pneumatolo{kim temeljima.

Objektivnom posve}enju, koje se doga|a Kristovimdjelovanjem u sakramentu priop}avanjem Duha, moraodgovarati subjektivna svetost u kojoj biskup, potpomo-gnut milo{}u, sve vi{e mora napredovati u vr{enju svojeslu`be. Ontolo{ka transformacija, koja izvodi posve}e-nje, kao suobli~enje Kristu, zahtijeva stil ìvota koji }eo~itovati ono »biti s njim«. Stoga se vi{e puta u sinodskojauli inzistiralo na pastirskoj ljubavi, kao plodu bilo bilje-

30

ga utisnutog sakramentom bilo milosti koja mu je svoj-stvena. Ljubav, reklo se, jest poput du{e slu`be biskupakoji je uklju~en u dinamizam pastirske pro-egzistencije,koji ga tjera da ìvi, poput Krista Dobroga pastira, za Ocai za druge, u svakodnevnom sebedarju.

Biskup je, poglavito u vr{enju svoje slu`be, nadah-nut nasljedovanjem u ljubavi Dobroga pastira, pozvanda se posve}uje i da posve}uje, imaju}i kao ujedinjuju-}e po~elo promatranje Kristova lica i navje{taj evan|e-lja spasenja.48 Stoga njegova duhovnost, osim iz sakra-menta krsta i potvrde, crpi smjernice i poticaje od sa-mog biskupskog re|enja koje mu nalaè da u vjeri, unadi i u ljubavi ìvi vlastitu slu`bu evangelizatora, li-turga i voditelja u zajednici. Biskupova duhovnost bit}e onda tako|er crkvena duhovnost jer je sve u njegovuìvotu usmjereno dobrohotnoj izgradnji svete Crkve.

To od biskupa zahtijeva stav sluènja obiljeènsnagom duha, apostolskom hrabro{}u i pouzdanimprepu{tanjem unutarnjem djelovanju Duha. On }e sestoga zaloìti oko prihva}anja stila ìvota koji }e imiti-rati kénosis Krista sluge, siromaha i poniznoga, tako davr{enje pastirske slu`be bude u njemu skladan odrazIsusa, Sluge Bo`jega, kako bi pokazao da je on poputnjega blizak svima, od najve}ega do najmanjega. Iopet nekom vrstom uzajamnosti, vjerno i s ljubavljuvr{enje slu`be posve}uje biskupa i ~ini ga na subjek-tivnoj razini sve vi{e u skladu s ontolo{kim bogat-stvom svetosti koje je u njega unio sakrament.

31


No biskupova se osobna svetost nikada ne zavr{avana pukoj subjektivnoj razini, jer u svojoj djelotvornostiona uvijek sluì dobrobiti vjernika koji su povjereninjegovoj pastirskoj skrbi. U provo|enju ljubavi, kaosadràja primljene pastirske slu`be, biskup postajeKristovim znakom i zadobiva onu moralnu pouzdanostkoju treba vr{enje pravne vlasti kako bi on uspje{nomogao utjecati na okolinu. Jer ako se biskupskadu`nost ne osloni na svjedo~enje svetosti o~itovane upastirskoj ljubavi, u poniznosti i u jednostavnosti ìvo-ta, na kraju se svodi na neku gotovo isklju~ivo funkci-onalnu ulogu, te na fatalan na~in gubi na kredibilitetukod klera i vjernika.

Poziv na svetost u dana{njoj Crkvi

12. Jedna biblijska slika ~ini se posebno priklad-nom za osvjetljenje biskupova lika kao Bo`jeg prijate-lja, pastira i voditelja naroda. To je lik Mojsija. Gleda-ju}i na njega, biskup se moè nadahnjivati na njegovubi}u i djelovanju kao pastira, kojega je izabrao i poslaoGospodin, koji je hrabar u vo|enju svog naroda premaobe}anoj zemlji, vjeran tuma~ rije~i i zakona ìvogaBoga, posrednik Saveza, gorljiv i pun pouzdanja u mo-litvi u korist svoga puka. Poput Mojsija, koji se nakonrazgovora s Gospodinom na svetom brdu vratio me|usvoj narod s licem iz kojeg je izbijala svjetlost (usp. Izl34, 29-30), i biskup }e mo}i me|u svojom bra}om no-siti znakove da je otac, brat i prijatelj jedino ako budeu{ao u mra~ni i svijetli oblak otajstva Oca, Sina i Duha

32

Svetoga. Prosvijetljen svjetlom Trojstva, on }e bitiznakom O~eve milosrdne dobrote, ìva slika Sinovlje-ve ljubavi, ~ovjek koji odraàva Duha, posve}en i po-slan da vodi Bo`ji narod putevima ovoga vremena uhodo~a{}u prema vje~nosti.

Sinodski su oci istaknuli va`nost duhovnog zalaga-nja u biskupovu ìvotu, slu`bi i u njegovu hodu. I jasam nazna~io taj prioritet u skladu sa zahtjevima ìvo-ta Crkve kao i s pozivom Duha Svetoga, koji je ovihgodina svima dozvao prvenstvo milosti, ra{irenu po-trebu za duhovno{}u, zahtjev za svjedo~enjem sveto-sti.

Poziv na duhovnost proizlazi iz upu}ivanja na dje-lovanje Duha Svetoga u povijesti spasenja. Njegova jeprisutnost aktivna i dinami~na, proro~ka i misionarska.Dar punine Duha Svetoga, kojega biskup prima na bi-skupskom re|enju, dragocjen je i hitan poziv da slijedinjegovo djelovanje u crkvenoj zajednici i u op}em po-slanju.

Proslavljena nakon Velikog jubileja 2000., sinod-ska je skup{tina od po~etka usvojila plan svetoga ìvo-ta koji sam i ja sam nazna~io za ~itavu Crkvu:»Perspektiva, u koju treba smjestiti ~itav pastoralnihod, jest svetost... Poslije zavr{etka Jubileja zapo~injeredoviti hod, no upravo svetost ostaje vi{e nego ikadpastoralna hitnost.«49 Odu{evljeno i velikodu{no pri-hva}anje moga poziva da se na prvo mjesto stavi poziv

33

49 Apostolsko pismo Novo millennio ineunte (6. sije~nja 2001.),30: AAS 93 (2001.), 287.

na svetost bilo je ozra~je u kojem su se odràvali si-nodski radovi i klima, koja je na neki na~in ujedinilanastupe i razmi{ljanja otaca. Osje}ali su kako u njiho-vim srcima odjekuje upozorenje svetog Grgura Nazi-janskog: »Najprije se pro~isti, a tek potom pro~i{}uj;najprije se dopusti pou~iti mudro{}u, a tek potom po-u~avaj; najprije postani svjetlo, a tek potom svijetli;najprije se pribliì Bogu, a tek mu potom dovodi dru-ge; najprije budi svet, a tek potom posve}uj.«50

Stoga je sinodska skup{tina vi{e puta uputila pozivda se jasno odredi »biskupsku« posebnost biskupovahoda u svetosti. To }e uvijek biti svetost ìvljena s na-rodom i za narod, u zajednici koja poti~e i uzajamno iz-gra|uje u ljubavi. Nije rije~ o drugotnim ili sporednimzahtjevima. Jer upravo biskupov duhovni ìvot poti~eplodnost njegova pastirskog djela. Nije li mo`da uustrajnoj meditaciji Kristova otajstva, u àrkoj kon-templaciji njegova lica, u velikodu{nom opona{anjuìvota Dobroga pastira temelj svakog uspje{nog pasto-rala? Ako je istina da je na{e vrijeme vrijeme stalnepromjene i ~esto tako|er nemirno vrijeme uz opasnostda se »~ini radi ~injenja«, onda biskup kao prvo moravlastitim ìvotom pokazati da je potrebno iznova uspo-staviti prvenstvo »biti« nad »~initi« i, jo{ vi{e, primat

34

50 Oratio II, n. 71: PG 35, 479.

milosti, koja je u kr{}anskoj viziji ìvota ipak bitno po-~elo za »programiranje« pastirske slu`be.51

Biskupov duhovni hod

13. Biskup se uistinu moè smatrati slu`benikomzajedni{tva i nade za sveti Bo`ji narod jedino kada ho-di u Gospodinovoj nazo~nosti. Nije, naime, mogu}esluìti ljudima, a ne biti prije »sluga Bo`ji«. A slugaBo`ji ne moè{ biti ako nisi »~ovjek Bo`ji«. Stoga samu homiliji na po~etku sinode rekao: »Pastir mora bitiBo`ji ~ovjek; njegovo ìvljenje i njegova slu`ba u pot-punosti su pod njegovom boànskom slavom i iz ne-izrecivoga Bo`jeg otajstva crpe svjetlo i okrepu.«52

Za biskupa je poziv na svetost usa|en u samome sa-kramentalnom doga|aju koji je na po~etku njegoveslu`be, tj. u biskupskom re|enju. Drevni SerapionovEuhologij ovim rije~ima formulira obredni zaziv po-sve}enja: »Bog istine u~inio od tvoga sluge ìvoga bi-skupa, svetoga biskupa u nasljedovanju svetih aposto-la.«53 Budu}i da biskupsko re|enje ipak ne ulijeva sa-vr{enstvo krepostî, »biskup je pozvan slijediti svoj putsavr{enstva ve}im intenzitetom, kako bi dospio do ve-li~ine Krista, savr{enog ~ovjeka«.54

35

51 Usp. IVAN PAVAO II., Apostolsko pismo Novo millennioineunte (6. sije~nja 2001.), 15 i 31: AAS 93 (2001.), 276 i 288.

52 N. 5: AAS 94 (2002.), 111.53 Sacramentarium Serapionis, 28, ed. F.X. FUNK, II, 191.

Sámo kristolo{ko i trinitarno obilje`je njegova mi-sterija i slu`be zahtijeva od biskupa hod svetosti koji sesastoji u progresivnom napredovanju prema sve du-bljoj duhovnoj i apostolskoj zrelosti, obiljeènoj pri-matom pastirske ljubavi. Hod koji je o~ito ìvljen za-jedno s njegovim narodom, na putu koji je u isto vrije-me osoban i komunitaran, poput samoga ìvota Crkve.Na tom hodu, me|utim, biskup postaje, u intimnom za-jedni{tvu s Kristom i u pozornoj poslu{nosti premaDuhu, svjedokom, uzorom, promicateljem i pokreta-~em. Na taj se na~in tako|er izraàva i kanonski zakon:»Dijecezanski biskup, imaju}i na umu da je obvezandavati primjer svetosti u ljubavi, poniznosti i jedno-stavnosti ìvota, neka sa svim snagama nastoji promi-cati svetost vjernika prema vlastitom pozivu svakogpojedinca i neka se, budu}i da je glavni djelitelj Bo`jihotajstava, stalno trudi da vjernici povjereni njegovojbrizi slavljenjem sakramenata rastu u milosti i da upo-znaju i ìve vazmeno otajstvo.«55

Biskupov duhovni hod, kao i svakoga kr{}anskogvjernika, svoj korijen svakako ima u sakramentalnojmilosti krsta i potvrde. Ta ga milost izjedna~uje sasvim vjernicima budu}i da, kako napominje II. vati-kanski sabor, »svi su vjernici, bilo kojeg staleà i stup-nja, pozvani na potpuni kr{}anski ìvot i na savr{enu

36

54 IVAN PAVAO II., Homilija na po~etku X. op}e redovite skup{ti-ne biskupske sinode (30. rujna 2001.), 5: AAS 94 (2002.), 111.

55 Zakonik kanonskoga prava, kan. 387; usp. Zakonik kanonaisto~nih crkava, kan. 197.

ljubav«.56 Poglavito u ovom slu~aju vrijedi vrlo pozna-ta tvrdnja svetoga Augustina, puna realizma i nadna-ravne mudrosti: »Ako me stra{i to {to sam za vas, tje{ime da sam s vama. Jer za vas sam biskup, a s vama samkr{}anin. Ono je ime za du`nost, a ovo za milost; onoje ime za pogibelj, a ovo za milost.«57 Ipak, zahvaljuju-}i pastirskoj ljubavi, du`nost postaje sluènje a pogi-belj se preoblikuje u prigodu za rast i sazrijevanje. Bi-skupska slu`ba nije samo izvor svetosti za druge, negoje ujedno motiv posve}enja za onoga koji dopu{ta daljubav Bo`ja pro|e kroz njegovo vlastito srce i vlastitiìvot.

Sinodski su oci saèli neke zahtjeve toga hoda usvetosti. Prije svega dozvali su krsni i krizmeni biljeg,koji od po~etka kr{}anskog postojanja, preko teologal-nih kreposti, osposobljava vjernika da vjeruje u Boga,da se nada u njemu i da ga ljubi. Duh Sveti ulijeva svo-je darove ubrzavaju}i rast u dobru vr{enjem moralnihkreposti koje duhovnom ìvotu daju i ljudsku konkret-nost.58 Snagom kr{tenja koje je primio, biskup sudjelu-je, kao i svaki kr{}anin, u duhovnosti koja je ukorije-njena u pritjelovljenju Kristu i koja se o~ituje u njego-vu nasljedovanju u skladu s evan|eljem. Zbog toga ondijeli poziv svih vjernika na svetost. Mora dakle njego-vati ìvot molitve i duboke vjere te poloìti u Boga sve

37


57 Sermo 340, 1: PL 38, 1483.58 Usp. Katekizam Katoli~ke Crkve, br. 1804,1839.

svoje pouzdanje, pruàju}i svoje svjedo~anstvo zaevan|elje u pou~ljivoj poslu{nosti savjetima DuhaSvetoga i zadràvaju}i posebno i sinovsko {tovanjeprema Djevici Mariji, savr{enoj u~iteljici duhovnogìvota.59

Stoga }e biskupova duhovnost biti duhovnost za-jednice, ìvljena u suglasju sa svim ostalim kr{tenici-ma, koji su zajedno s njime sinovi jedinog Oca na ne-besima i jedine Majke na zemlji, svete Crkve. Kao i svioni {to vjeruju u Krista, i on ima potrebu krijepiti svojduhovni ìvot hrane}i se ìvom i djelotvornom rije~ievan|elja i kruhom ìvota svete euharistije, hranomvje~noga ìvota. Zbog ljudske krhkosti, i biskup je po-zvan da ~esto i redovito pristupa sakramentu pokorekako bi zadobio dar onog milosr|a kojega je tako|erpostao slu`benikom. Svjestan, dakle, svoje ljudske sla-bosti i svojih grijeha, svaki biskup, zajedno sa svojimsve}enicima, sakrament pomirenja ìvi ponajprijezbog samoga sebe, kao duboku potrebu i milost koju seuvijek iznova i{~ekuje, kako bi dao novi zamah vlasti-tom naporu posve}ivanja u vr{enju slu`be. Na taj na~inon i na vidljiv na~in izraàva otajstvo Crkve koja je usamoj sebi sveta, ali koju ujedno ~ine i gre{nici potre-biti opro{tenja.

Kao i svi sve}enici i, o~ito, u posebnom zajedni{tvusa sve}enicima biskupijskog prezbiterija, biskup }e setruditi da hodi posebnim putem duhovnosti. On je, na-ime, pozvan na svetost tako|er i zbog novog naslova

38


koji proizlazi iz svetoga reda. Biskup stoga ìvi vjeru,nadu i ljubav budu}i da je slu`benik rije~i Gospodnje,posve}ivanja i duhovnog rasta Bo`jeg naroda. On mo-ra biti svet jer mora sluìti Crkvi kao u~itelj, posvetitelji upravitelj. Kao takav, on tako|er mora dubinski i in-tenzivno ljubiti Crkvu. Svaki je biskup suobli~en Kri-stu kako bi ljubio Crkvu ljubavlju zaru~nika Krista ikako bi u Crkvi bio slu`benik njezina jedinstva, tj. ka-ko bi od Crkve na~inio »jedan puk skupljen u jedinstvuOca, Sina i Duha Svetoga«.60

Biskupova posebna duhovnost, to su sinodski oci uvi{e navrata istaknuli, dalje se oboga}uje doprinosommilosti koji je usa|en u puninu sve}eni{tva, koja mu jedodijeljena u trenutku re|enja. Budu}i da je pastir sta-da i sluìtelj evan|elja Isusa Krista u nadi, biskup morarazmi{ljati i ~initi tako da u samom sebi o~ituje samuosobu Krista, vrhovnog pastira. U Rimskom je pontifi-kalu ta zada}a izri~ito dozvana: »Primi mitru i neka utebi blista sjaj svetosti te, kad se pojavi prvak pastira,mogne{ primiti neuveli vijenac slave.«61

Zbog toga biskup ima stalnu potrebu za milo{}uBo`jom koja }e oja~ati i usavr{iti njegovu ljudsku na-rav. On moè ustvrditi s apostolom Pavlom: »... na{a je

39

60 Sv. CIPRIJAN, De oratione dominica, 23: PL 4, 535; usp. II.VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lu-men gentium, 4.

61 Obred re|enja biskupa: Predaja mitre.

sposobnost od Boga. On nas osposobi za posluìteljenovoga Saveza« (2 Kor 3, 5-6). Stoga se mora naglasitiovo: apostolska je slu`ba izvor duhovnosti za biskupa,koji iz nje mora crpiti duhovna bogatstva koja ~ine daraste u svetosti te mu dopu{taju da otkrije djelovanjeDuha Svetoga u Bo`jem narodu koji je povjeren njego-vim duhovnim brigama.62

Biskupov duhovni hod poklapa se, u ovoj perspek-tivi, sa samom pastirskom ljubavlju, koju se s punimpravom mora dràti du{om njegova apostolata, kao {toje to i apostolata prezbitera i |akona. Nije rije~ samo onekoj egzistenciji, nego tako|er i o pro-egzistenciji, tj.o ìvljenju koje se nadahnjuje na najvi{em uzoru {to gadaje Krist Gospodin i koje se posve tro{i u klanjanjuOcu i u sluènju bra}i. Drugi vatikanski sabor s tim uvezi ispravno potvr|uje da pastiri, na sliku Kristovu,moraju sa sveto{}u i zanosom, s ponizno{}u i hrabro-{}u vr{iti svoju slu`bu, »koja }e, tako ispunjena, tako-|er i za njih biti odli~no sredstvo posve}enja«.63 Nije-dan biskup ne moè ignorirati da vrhunac svetosti osta-je raspeti Krist, u svom najvi{em darivanju Ocu i bra}iu Duhu Svetomu. Zbog toga suobli~enje Kristu i sudje-lovanje u njegovim patnjama (usp. 1 Pt 4, 13) postajekraljevskim putem biskupove svetosti usred njegovanaroda.

40

62 Usp. Propositio 7.63 Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 41.

Marija, Majka nade i u~iteljica duhovnog ìvota

14. Potpora duhovnom ìvotu bit }e i za biskupamaj~inska prisutnost Djevice Marije, Mater spei etspes nostra, kao {to zaziva Crkva. Prema Mariji biskup}e razvijati autenti~nu i sinovsku odanost, budu}i da seosje}a pozvanim u~initi vlastitim njezin fiat, iznovaoìvjeti i svakodnevno ostvarivati povjeravanje koje jeIsus u~inio kada je Mariju, podno svoga krià, povjeriou~eniku a ljubljenog u~enika Mariji (usp. Iv 19,26-27). Jednako je tako biskup pozvan o~itovati se ujednodu{noj i ustrajnoj molitvi u~enikâ i apostolâ Sinazajedno s njegovom majkom, u pripravi za Pedesetni-cu. U toj slici Crkve koja se ra|a izraàva se nerazrje{i-va veza izme|u Marije i apostolskih nasljednika (usp.Dj 1, 14).

Sveta Majka Bo`ja bit }e dakle za biskupa u~itelji-ca u oslu{kivanju i spremnom izvr{enju Bo`je rije~i, uvjernom nasljedovanju jedinoga U~itelja, u postojano-sti vjere, u pouzdanoj nadi i u àrkoj ljubavi. Kao {to jeMarija bila »spomen« na utjelovljenje Rije~i u prvojkr{}anskoj zajednici, tako }e biskup biti ~uvarem i po-srednikom ìve tradicije Crkve, u zajedni{tvu sa svimostalim biskupima, u jedinstvu i pod autoritetom Pe-trova nasljednika.

Biskupova ~vrsta marijanska pobo`nost stalno }ese upu}ivati na liturgiju, gdje je Djevica posebno na-zo~na u slavljenju otajstava spasenja te je za ~itavu Cr-kvu ogledni primjer slu{anja i moljenja, darivanja i du-hovnog maj~instva. [tovi{e, biskupova }e zada}a biti

41

da liturgija uvijek izgleda »kao ’primjerni oblik’, izvornadahnu}a, stalno upori{te i kona~ni cilj« za marijan-sku pobo`nost Bo`jeg naroda.64 Budu}i da to na~eloostaje ~vrsto, i biskup }e gajiti svoju osobnu i zajedni-~arsku marijansku pobo`nost pobo`nim ~inima koje jeodobrila i preporu~ila Crkva, poglavito moljenjem sa-ètka evan|elja – svete krunice. Kao stru~njak za tumolitvu, koja je sva usredoto~ena na promatranje spa-senjskih doga|aja Kristova ìvota, uz koje je usko bilavezana i njegova sveta majka, svaki je biskup pozvanda bude tako|er njezin revni promicatelj.65

Pouzdati se u Rije~

15. Skup{tina biskupske sinode nazna~ila je nekapotrebna sredstva za ja~anje i poticanje svoga duhov-nog ìvota.66 Me|u njima je, na prvome mjestu, ~itanjei meditiranje Bo`je rije~i. Svaki }e se biskup uvijekmorati povjeravati i osje}ati da se povjerava »Bogu iRije~i milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dativam ba{tinu me|u svima posve}enima« (Dj 20, 32).No prije nego bude prenositelj Rije~i, biskup, zajednosa svojim sve}enicima i kao svaki vjernik, {tovi{e kao

42

64 ZBOR ZA BOGO[TOVLJE I DISCIPLINU SAKRAMENA-TA, Direktorij o narodnoj pobo`nosti i liturgiji. Na~ela ismjernice (17. prosinca 2001.), 184: Città del Vaticano, 2002.,str. 154.

65 Usp. IVAN PAVAO II., Apostolsko pismo Rosarium VirginisMariae (16. listopada 2002.), 43: AAS 95 (2003.), 35-36.


sama Crkva,67 mora biti slu{atelj Rije~i. On mora bitikao »unutar« Rije~i, kako bi se prepustio da ga ona ~u-va i hrani poput maj~ine utrobe. Zajedno sa svetimIgnacijem Antiohijskim, i biskup ponavlja: »Povjera-vam se evan|elju kao Kristovu tijelu.«68 Svaki }e bi-skup imati stoga u srcu onu upozoravaju}u napomenusvetog Jeronima, koju je preuzeo i II. vatikanski sabor:»Nepoznavanje Pisma zna~i nepoznavanje Krista.«69

Doista nema primata u svetosti bez slu{anja Bo`je rije-~i, koja upravlja i krijepi svetost.

Povjeriti se Bo`joj rije~i i ~uvati je, poput DjeviceMarije koja je bila Virgo audiens,70 zna~i sluìti se ne-kim pomagalima koja tradicija i duhovno iskustvo Cr-kve nisu nikad prestali savjetovati. Rije~ je, ponajprije,o ~estom osobnom ~itanju te pozornom i revnom pro-u~avanju Svetog pisma. Biskup bi bio isprazan propo-vjednik Rije~i prema van, kad je ne bi prije slu{aoiznutra.71 Bez ~estog dodira sa Svetim pismom, biskupbi bio puki slu`benik slabo pouzdan {to se ti~e nade,ako je istina, kao {to podsje}a sveti Pavao, da »po po-stojanosti i utjesi Pisama imamo nadu« (Rim 15, 4).

43

67 Usp. PAVAO VI., Apostolski nagovor Evangelii nuntiandi (8.prosinca 1975.), 59: AAS 68 (1976.), 50.

68 Ad Philadel., 5: PG 5, 700.69 Comm. in Is., Prol.: PL 24, 17; usp. II. VATIKANSKI SABOR,

Dogmatska konstitucija o boànskoj objavi Dei Verbum, 25.70 PAVAO VI., Apostolska pobudnica Marialis cultus (2. velja~e

1974.), 17: AAS 66 (1974.), 128.71 Usp. Sv. AUGUSTIN, Sermo 179, 1: PL 38, 966.

Stoga uvijek vrijedi ono {to je pisao Origen: »Ovo sudvije djelatnosti prvosve}enika: u~iti od Boga, ~itaju}iboànska Pisma i razmi{ljaju}i o njima vi{e puta, i po-u~avati narod. Ali neka nau~ava stvari koje je on samnau~io od Boga.«72

Sinoda je podsjetila na va`nost lectio i meditatioBo`je rije~i u ìvotu pastirâ i u samoj njihovoj slu`bi usluènju zajednici. Kao {to sam napisao u Apostol-skom pismu Novo millennio ineunte, »nu`no je da slu-{anje Rije~i postane ìvotni susret u staroj i uvijek va-è}oj predaji lectio divina, koja u biblijskomu tekstuvidi ìvu rije~ koja zahva}a, usmjerava, oblikujeìvljenje«.73 U prostoru meditacije i lectio, srce koje jeve} prihvatilo Rije~ otvara se za kontemplaciju Bo`jegdjelovanja i, kao posljedica, za obra}enje svojih misli iìvota njemu, popra}eno pokornom pro{njom za nje-gov oprost i milost.

Hraniti se euharistijom

16. Zatim, kao {to je pashalno otajstvo u sredi{tu ì-vota i poslanja Dobroga pastira, tako je i euharistija usredi{tu biskupova ìvota i poslanja, kao i svakog sve-}enika.

Svakodnevnim slavljenjem svete mise on daje sa-moga sebe zajedno s Kristom. Kada je to slavlje u kate-drali, ili u drugim crkvama, osobito ùpnim, te kada su

44

72 In Lev. Hom., VI: PG 12, 474 C.73 N. 39: AAS 93 (2001.), 294.

prisutni i aktivno sudjeluju vjernici, biskup se u o~imasviju pokazuje onakav kakav jest, tj. kao sacerdos etpontifex, budu}i da djeluje u Kristovoj osobi i snagomnjegova Duha, i kao hiereus, sveti sve}enik, koji vr{isveta oltarska otajstva, koja navije{ta i obja{njava pro-povijedanjem.74

Biskupova ljubav prema svetoj euharistiji izraàvase i kada tijekom dana posve}uje velik dio svoga vre-mena klanjanju pred svetohrani{tem. Tu biskup otvaraGospodinu svoj duh, kako bi on bio ~itav proèt lju-bavlju {to ju je veliki Pastir ovaca izlio s krià, koji jeza njih prolio svoju krv i dao vlastiti ìvot. Njemu tako-|er uzdiè svoju molitvu i dalje zauzimaju}i se za ovce{to su mu povjerene.

Molitva i ~asoslov

17. Drugo sredstvo koje su istaknuli sinodski ocijest molitva, poglavito ona koja se uzdiè Gospodinumoljenjem ~asoslova, {to je posebno i uvijek molitvakr{}anske zajednice u Kristovo ime i pod vodstvomDuha.

Molitva je sama po sebi osobita du`nost biskupovai onih koji su »primili dar poziva na ìvot posebnogaposve}enja: ona ih po svojoj naravi ~ini raspoloèniji-ma za kontemplativno iskustvo«.75 Sam biskup ne mo-è zaboraviti da je nasljednik onih apostola koje je

45

74 Usp. PSEUDODIONIZIJE AREOPAGIT, De Hier. Eccl., III:PG 3, 512; Sv. TOMA AKVINSKI, S. Th. II-II, q. 184, a. 5.

ustanovio Krist prije svega zato da »budu s njim« (Mk3, 14) i koji, na po~etku svoga poslanja, sve~ano izjavi-{e svoj ìvotni program: »... a mi }emo se posvetiti mo-litvi i posluìvanju Rije~i« (Dj 6, 4). Biskup }e stogauspjeti da za vjernike bude u~iteljem molitve jedinoako bude mogao ra~unati na svoje osobno iskustvo di-jaloga s Bogom. On se mora mo}i obratiti Bogu u sva-kom trenutku psalmistovim rije~ima: »U tvoju se rije~ja uzdam« (Ps 119 [118], 114). Upravo }e iz molitvemo}i crpiti onu nadu kojom treba zaraziti vjernike.Molitva je, naime, povla{teno mjesto gdje se izraàva ihrani nada, budu}i da je ona, prema sv. Tomi Akvin-skom, »tuma~iteljica nade«.76

Osobna biskupova molitva bit }e svakako tipi~no»apostolska« molitva, tj. molitva prikazana Ocu kaozagovor za svaku potrebu naroda koji mu je povjeren.U Rimskom pontifikalu to je posljednje obe}anje iza-branika za biskupstvo prije nego se pristupi polaganjuruku: »Ho}e{ li se moliti bez prestanka svemogu}emuBogu za sveti narod i besprijekorno obavljati slu`buvrhovnog sve}eni{tva?«77 Biskup osobito moli za sve-tost svojih sve}enika, za zvanja za slu`bu re|enika i zaposve}eni ìvot, kako bi u Crkvi sve vi{e gorio misi-onarski i apostolski àr.

46

75 IVAN PAVAO II., Apostolsko pismo Novo millennio ineunte (6.sije~nja 2001.), 34: AAS 93 (2001.), 290.

76 S. Th., II-II, q. 17, a. 2.77 Obred re|enja biskupa: Obe}anje izabranika.

[to se ti~e ~asoslova, odre|ena za posve}enje iusmjeravanje ~itavog tijeka dana tako da se slavi Boga,kako ne podsjetiti na veli~anstvene rije~i II. vatikan-skog sabora? »Kada tu divnu hvalbenu pjesmu pravil-no obavljaju sve}enici i ostali odlukom Crkve za toodre|eni, ili kad je na odobreni na~in mole vjernici za-jedno sa sve}enikom, tada je to zaista glas same Za-ru~nice koja razgovara sa Zaru~nikom, {tovi{e, to jemolitva koju Krist sa svojim Tijelom upravlja Ocu.Stoga svi oni koji to ~ine ujedno vr{e i slu`bu Crkve idionici su najve}e po~asti Kristove Zaru~nice, jer sla-ve}i Boga stoje pred Bo`jim prijestoljem u ime MajkeCrkve.«78 Pi{u}i o molitvi boànskog ~asoslova, mojje prethodnik blage uspomene Pavao VI. ustvrdio da jeona »molitva lokalne Crkve« u kojoj se izraàva »pra-va narav mole}e Crkve«.79 U consecratio temporis ko-ju realizira bogoslu`je ~asova, obistinjuje se ona lausperennis koja anticipira i predoblikuje nebesko bogo-slu`je, veza ujedinjenja s an|elima i svecima koji uvje~nosti slave ime Bo`je. Dakle, biskup se pokazuje iostvaruje kao ~ovjek nade toliko koliko se unosi u es-hatolo{ki dinamizam molitve psaltira. U psalmimaodjekuje Vox sponsae koja doziva Zaru~nika.

Stoga svaki biskup moli sa svojim narodom i zasvoj narod. No i njega izgra|uje i pomaè mu molitvanjegovih vjernika, sve}enika, |akona, osobâ posve}e-

47

78 Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, 84-85.79 Apostolska konstitucija Laudis canticum (1. studenoga 1970.):

AAS 63 (1971.), 532.

nog ìvota i laika svih uzrasta. Me|u njima je biskupodgojitelj i promicatelj molitve. Ne samo da prenosirazmatrane stvari nego kr{}anima otvara isti put raz-matranja. ûveni moto contemplata aliis tradere po-staje na taj na~in contemplationem aliis tradere.

Put evan|eoskih savjeta i blaènstava

18. Za sve svoje u~enike, osobito one koji ga ve} zavrijeme svoga zemaljskog ìvota èle slijediti izbliè-ga, kao apostoli, Gospodin predlaè put evan|eoskihsavjeta. Osim {to su dar Trojstva Crkvi, ti su savjeti uvjerniku i odraz trinitarnog ìvota.80 Oni su to posebnou biskupu koji je, kao nasljednik apostolâ, pozvan sli-jediti Krista na putu savr{enstva u ljubavi. Biskupov jeìvot radikalna ovisnost o Kristu i njegova potpunatransparentnost pred Crkvom i pred svijetom. U bisku-povu ìvotu mora odsijevati Isusov ìvot te stoga i nje-gova poslu{nost Ocu sve do smrti, pa i do smrti na kri-ù (usp. Fil 2, 8), njegova ~ista i djevi~anska ljubav,njegovo siroma{tvo koje je apsolutna sloboda naspramzemaljskih dobara.

Na taj na~in biskupi svojim primjerom mogu voditine samo one koji su u Crkvi pozvani nasljedovati Kri-sta u posve}enom ìvotu nego i prezbitere, kojima je

48

80 Usp. IVAN PAVAO II., Posinodska apostolska pobudnica Vitaconsecrata (25. oùjka 1996.), 20-21: AAS 88 (1996.), 393-395.

tako|er predloèn radikalizam svetosti u skladu s du-hom evan|eoskih savjeta. Taj radikalizam, uostalom,poziva i sve vjernike, tako|er i laike, budu}i da je on»temeljni i neopozivi zahtjev koji proizlazi iz Kristovapoziva da ga se slijedi i opona{a, u snazi najprisnijegìvotnoga zajedni{tva s njim, uspostavljenog poDuhu«.81

Na biskupovu licu vjernici, dakle, moraju mo}ipromatrati osobine koje su dar milosti i koje u blaèn-stvima tvore gotovo Kristov samoodraz: lice siro-ma{tva, blagosti i gorljivosti za pravdu; milosrdno liceOca i ~ovjeka koji je miroljubiv i mirotvorac; ~isto liceonoga koji trajno i jedino gleda Boga. Vjernici morajumo}i vidjeti u svome biskupu tako|er lice onoga kojioìvljava Isusovo suosje}anje prema oàlo{}enima ipokatkad, kao {to se doga|alo tijekom povijesti i jo{ sedanas doga|a, lice puno snage i unutarnje radosti ono-ga koji je progonjen zbog istine evan|elja.

Krepost poslu{nosti

19. Nose}i na sebi te Isusove sasvim ljudske osobi-ne, biskup }e tako|er postati modelom i promicateljemduhovnosti zajednice, koja budnom pozorno{}u teìizgradnji Crkve, tako da sve, rije~i i djela, bude dovr{e-no u znaku sinovskog podlaganja u Kristu i u Duhublagotvornom naumu O~evu. Budu}i da je u~itelj sve-

49

81 IVAN PAVAO II., Posinodska apostolska pobudnica Pastoresdabo vobis (25. svibnja 1992.), 27: AAS 84 (1992.), 701.

tosti i slu`benik posve}enja svoga puka, biskup je do-ista pozvan da vjerno provodi O~evu volju. Biskupovaposlu{nost mora biti ìvljena tako da kao uzor ima – a ine bi moglo biti druk~ije – samu poslu{nost Isusa Kri-sta, koji je vi{e puta potvrdio da je si{ao s neba ne da bivr{io svoju volju, nego volju onoga koji ga posla (usp.Iv 6, 38; 8, 29; Fil 2, 7-8).

Hode}i Kristovim tragovima, biskup se pokoravaevan|elju i crkvenoj tradiciji, zna ~itati znakove vre-mena i prepoznati glas Duha Svetoga u Petrovoj slu`bii u biskupskoj kolegijalnosti. U Apostolskoj pobudniciPastores dabo vobis istaknuo sam apostolski, komuni-tarni i pastoralni karakter prezbiterske poslu{nosti.82

Te se oznake iznova pronalaze, kao {to je o~ito, tako-|er u biskupovoj poslu{nosti, i to jo{ izraènije. Puninasakramenta reda koji je primio stavlja ga naime u pose-ban odnos prema Petrovu nasljedniku, ~lanovima Bi-skupskoga zbora i samoj njegovoj partikularnoj Crkvi.Mora biti gorljiv s obzirom na intenzivno ìvljenje tihodnosa s papom i subra}om biskupima u bliskoj vezijedinstva i suradnje, odgovaraju}i tako na boànski na-um koji je htio apostole nerazdjeljivo ujediniti oko Pe-tra. To hijerarhijsko zajedni{tvo biskupa s vrhovnimsve}enikom okrjepljuje njegovu sposobnost da upri-

50

82 Usp. br. 28: nav. mj., 701-703.

sutni, na temelju primljenog reda, Krista Isusa, nevid-ljivu Glavu ~itave Crkve.

Apostolskom vidu poslu{nosti mora se pridodati ikomunitarni vid, budu}i da je episkopat po svojoj nara-vi »jedan i nepodijeljen«.83 Zbog te je komunitarnostibiskup pozvan da svoju poslu{nost ìvi tako da svlada-va svaku napast individualizma i prihvati, u zajed-ni{tvu poslanja Biskupskoga zbora, teret brige za do-bro ~itave Crkve.

Kao uzor slu{anja, biskup }e biti jednako tako pozo-ran na prihva}anje, u molitvi i u razlu~ivanju, Bo`je voljeputem onoga {to Duh govori Crkvi. Vr{e}i svoju vlast naevan|eoski na~in, on }e znati voditi dijalog sa suradnici-ma i vjernicima kako bi djelotvorno raslo uzajamno spo-razumijevanje.84 To }e mu dopustiti da pastoralno proci-jeni dostojanstvo i odgovornost svakog ~lana Bo`jegnaroda, razborito i mirno poti~u}i duh inicijative svako-ga. Vjernicima se, naime, mora pomo}i kako bi rasliprema odgovornoj poslu{nosti koja ih ~ini aktivnima napastoralnom planu.85 S tim u vezi uvijek je aktualan po-ticaj koji je sveti Ignacije Antiohijski upu}ivao Polikar-

51


84 Usp. isto, 27 i 37.85 Usp. Propositio 10.

pu: »Neka se ni{ta ne ~ini bez tvog pristanka, ali ti ni{tane ~ini bez Bo`jeg pristanka.«86

Duh i praksa siroma{tva u biskupa

20. Sinodski su se oci, u znak kolegijalnog suglasja,odazvali na poziv {to sam ga uputio u bogoslu`ju otva-ranja sinode, da se evan|eosko blaènstvo siroma{tvasmatra jednim od nu`nih uvjeta za provo|enje, u da-na{njoj situaciji, plodne biskupske slu`be. Tako|er se iovom prigodom, usred skup{tine biskupâ, istaknuo likKrista Gospodina, koji je »izvr{io djelo otkupljenja usiroma{tvu i progonu« i koji tako|er poziva Crkvu, po-najprije njezine pastire, »da priop}i ljudima plodovespasenja«.87

Stoga biskup, koji ho}e biti autenti~nim svjedo-kom i slu`benikom evan|elja nade, mora biti vir pau-per. To zahtijeva svjedo~anstvo koje je on duàn datiza siroma{nog Krista; to tako|er zahtijeva i briga Cr-kve za siroma{ne, kojima se najprije treba posvetiti.Biskupova odluka da vlastitu slu`bu ìvi u siro-ma{tvu presudno pridonosi tomu da se od Crkve u~ini»dom siromaha«.

Ta odluka, osim toga, omogu}uje biskupu unutar-nju slobodu u vr{enju slu`be, dopu{taju}i mu da djelo-tvorno priop}ava plodove spasenja. Biskupska vlast

52

86 Ad Polyc., IV: PG 5, 721.87 II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lu-

men gentium, 8.

mora se vr{iti uz neumornu velikodu{nost i neiscrpnuzahvalnost. To od biskupa zahtijeva potpuno pouzda-nje u providnost Oca nebeskog, velikodu{no zajed-ni~ko vlasni{tvo dobara, umjeren na~in ìvota, trajnoosobno obra}enje. Jedino }e tako biti kadar sudjelovatiu tjeskobama i bolima Bo`jega naroda, kojega on morane samo voditi i krijepiti nego s kojim mora biti solida-ran, dijele}i njegove probleme i pridonose}i izgradnjinjegove nade.

Tu }e slu`bu izvr{iti uspje{no ako njegov ìvot budejednostavan, suzdr`ljiv i ujedno aktivan i velikodu{an, iako }e one koje se smatra posljednjima u na{em dru{tvupostaviti ne na margine nego u sredi{te kr{}anske zajed-nice.88 Gotovo neprimjetno on }e poticati »ma{tovitostljubavi«, koja }e vi{e od uspje{nosti pruène pomo}ipokazivati sposobnost da se ìvi duh bratskog dijeljenja.Jer, u apostolskoj Crkvi, kao {to na{iroko posvjedo~ujuDjela apostolska, siroma{tvo nekog ~lana izazivalo jesolidarnost ostalih uz iznena|uju}i rezultat da »nitkome|u njima nije oskudijevao« (4, 34). Crkva mora svje-do~iti to proro{tvo pred svijetom kojega opsjedaju pro-blemi gladi i nejednakosti me|u narodima. U toj per-spektivi bratskog dijeljenja i jednostavnosti biskupupravlja dobrima Crkve kao »dobar otac obitelji« i bdijekako bi ona bila upotrijebljena prema ciljevima koji susvojstveni Crkvi: bogo{tovlje, uzdràvanje slu`benika,djela apostolata, inicijative ljubavi prema siromasima.

53


Procurator pauperum uvijek je bio naslov pastira Cr-kve i mora na konkretan na~in biti to i danas, kako bi seu~inila prisutnom i rje~itom poruka evan|elja Isusa Kri-sta kao temelja nade svih, ali poglavito onih koji jedinood Boga mogu o~ekivati dostojniji ìvot i bolju bu-du}nost. Potaknute primjerom pastira, Crkva i crkve mo-raju provesti onu »preferencijalnu opciju za siroma{ne«,koju sam nazna~io kao program za tre}e tisu}lje}e.89

S ~isto}om u sluènju Crkvi koja odraàva Kristovu

~isto}u

21. »Primi prsten, znak vjere: i neokrnjeno {titiBo`ju zaru~nicu, svetu Crkvu, neustra{ivom vjeromure{en.« Tim je rije~ima, izgovorenima u Rimskompontifikalu,90 biskup pozvan posvijestiti si zada}u kojuprima kako bi odraàvao u sebi djevi~ansku Kristovuljubav prema svim svojim vjernicima. On je ponajprijepozvan poticati me|u vjernicima uzajamne odnose na-dahnute na onom po{tovanju i na onom cijenjenju {tose pripisuju nekoj obitelji gdje cvjeta ljubav prema po-ticaju apostola Petra: »... od srca àrko ljubite jednidruge. Ta nanovo ste ro|eni, ne iz sjemena raspadljivanego neraspadljiva: rije~ju Boga koji ìvi i ostaje« (1Pt 1, 22-23).

54

89 Usp. Apostolsko pismo Novo millennio ineunte (6. sije~nja2001.), 49: AAS 93 (2001.), 302.

90 Obred re|enja biskupa: Predaja prstena.

Dok svojim primjerom i svojom rije~ju poti~e kr-{}ane da prinesu svoja tijela kao `rtvu ìvu, svetu i mi-lu Bogu (usp. Rim 12, 1), on sve podsje}a da »prolaziobli~je ovoga svijeta« (1 Kor 7, 31), te je stoga potreb-no ìvjeti »i{~ekuju}i blaènu nadu« i slavni pojavakKristov (usp Tit 2, 13). U svojoj je pastirskoj brizi bi-skup o~inskim osje}ajem poglavito blizak onima kojisu prigrlili redovni~ki ìvot u ispovijedanju evan|e-oskih savjeta i koji pruàju svoje dragocjeno sluènjeCrkvi. On potom podupire i ohrabruje sve}enike kojisu, pozvani boànskom milo{}u, slobodno prihvatiliobvezu celibata za kraljevstvo nebesko, dozivaju}i sa-mome sebi i njima evan|eoske i duhovne motive ta-kvog izbora koji je vrlo vaàn za sluènje naroduBo`jemu. U dana{njoj Crkvi i svijetu svjedo~enje ~isteljubavi, s jedne strane, neka je vrsta duhovne terapijeza ~ovje~anstvo a, s druge strane, pobijanje idolopo-klonstva spolnoga nagona.

U sada{njem dru{tvenom okruènju, biskup poseb-no mora biti blizu svome stadu a poglavito svojim sve-}enicima, o~inski bri`ljiv za njihove asketske i duhov-ne te{ko}e, pruàju}i im prikladnu potporu kako bi po-taknuo njihovu vjernost pozivu i zahtjevima uzornesvetosti ìvota u vr{enju slu`be. U slu~ajevima ozbilj-nih nedostataka i, jo{ vi{e, prekr{aja koji nanose {tetusamom svjedo~enju evan|elja, osobito kada ih u~ineslu`benici Crkve, biskup mora biti postojan i odlu~an,pravedan i odmjeren. On je obvezan hitno intervenira-ti, u skladu s done{enim kanonskim odredbama, biloradi popravljanja i duhovnog dobra svetog slu`benika,

55

bilo radi ispravljanja skandala i ponovnog uspostavlja-nja pravde, kao i u vezi s onim {to se odnosi na za{titu ipomo} `rtvama.

Ukratko, budnim i o~inskim postupanjem biskupispunja zada}u da svijetu pruì istinu svete i ~iste Cr-kve, u njezinim slu`benicima i njezinim vjernicima.Djeluju}i na taj na~in, pastir prethodi svome stadu kao{to je to ~inio Krist, Zaru~nik, koji je svoj ìvot dao zanas i koji je svima ostavio primjer svijetle i djevi~an-ske ljubavi, koja je stoga ujedno plodna i op}a.

Animatori duhovnosti zajedni{tva i poslanja

22. U Apostolskom pismu Novo millennio ineunteizloìo sam potrebu da se »napravi od Crkve dom i{kolu zajedni{tva«.91 Ta je napomena imala velikodjek te je preuzeta u sinodsku skup{tinu. O~ito je dabiskup kao prvi ima u svome duhovnom hodu zada}uda bude promicateljem i animatorom duhovnosti za-jedni{tva, neumorno se zalaù}i da u~ini od nje jednood temeljnih odgojnih na~ela u svim mjestima gdje seformira ~ovjek i kr{}anin: u ùpi, u katoli~kim dru{tvi-ma, u crkvenim pokretima, u katoli~kim {kolama, ukapelama. Biskupova }e briga biti osobito da doistau~ini kako bi se duhovnost zajedni{tva pojavila i po-tvrdila tamo gdje se odgajaju budu}i prezbiteri, tj. usjemeni{tima, kao i u redovni~kim novicijatima, u re-

56

91 Br. 43: AAS 93 (2001.), 296.

dovni~kim ku}ama, na teolo{kim institutima i fakulte-tima.

Istaknute to~ke tog promicanja duhovnosti zajed-ni{tva sustavno sam nazna~io u samom apostolskompismu. Ovdje }e biti dovoljno dodati da biskup osobitomora ohrabrivati unutar svoga prezbiterija, kao i me|u|akonima, posve}enicima i posve}enicama. To }e u~i-niti u osobnom dijalogu i susretu, ali i u zajedni~kimsusretima, u vezi s kojima ne}e zapostaviti da u vlasti-toj partikularnoj Crkvi poti~e posebne prigode u koji-ma postoji bolja spremnost da »poslu{a {to Duh govoricrkvama« (Otk 2, 7.11 i dr.). Te su prigode povla~enjau osamu, duhovne vje`be i dani duhovnosti, kao i raz-borito kori{tenje novih sredstava dru{tvenog priop}i-vanja, ako se to pokaè korisnim za ve}u uspje{nost.

Njegovati duhovnost zajedni{tva za biskupa tako-|er zna~i krijepiti zajedni{tvo s rimskim prvosve}eni-kom i s ostalom bra}om biskupima, napose unutar istebiskupske konferencije i crkvene provincije. I u tom }eslu~aju, {to nije bezna~ajno za svladavanje opasnostiod samo}e i obeshrabrenja pred golemo{}u i nesraz-mjerno{}u problemâ, biskup rado pribjegavati, osimmolitvi, tako|er i prijateljstvu i bratskom zajedni{tvusa svojom bra}om u episkopatu.

Zajedni{tvo se, u svome trinitarnom izvoru i u svo-me trinitarnom uzoru, izraàva uvijek u poslanju. Po-slanje je plod i logi~na posljedica zajedni{tva. Dinami-zam zajedni{tva poti~e se kada se otvara misijskim ob-zorima i potrebama, jam~e}i uvijek svjedo~anstvo je-dinstva kako bi svijet vjerovao i pro{iruju}i prostore

57

ljubavi kako bi svi dospjeli do trinitarne zajednice, izkoje proizlaze i koja im je odredi{te. [to je tje{nje za-jedni{tvo, to se vi{e poti~e poslanje, poglavito kada jeìvljeno u siroma{tvu ljubavi, {to je sposobnost susretasa svakom osobom, grupom i kulturom jedino snagomkrià, spes unica i uz vrhovno svjedo~anstvo Bo`je lju-bavi, koja se o~ituje i kao ljubav op}eg bratstva.

Hod koji se nastavlja u svakodnevici

23. Duhovni realizam dovodi do spoznaje da je bi-skup pozvan ìvjeti vlastiti poziv na svetost u kontek-stu vanjskih i unutarnjih te{ko}a, vlastitih i tu|ih sla-bosti, svakodnevnih iznena|enja, osobnih i instituci-onalnih problema. To je trajna situacija u ìvotu pasti-ra, o kojoj svjedo~i sveti Grgur Veliki kada bolno kon-statira: »Budu}i da sam si natovario na srce pastirskobreme, duh se ne moè postojano sabrati u sebi, jerostaje razdijeljen u mnogim stvarima. Prinu|en samnaime razglabati sada o stvarima Crkve, sada o onimasamostanâ, ~esto se moram zanimati za ìvot i djelapojedinaca... I tako, dok mi je du{a, razderana i razdije-ljena, prisiljena misliti o tolikim stvarima, kad se moèvratiti nazad u sebe kako bi se posve posvetila propovi-jedanju, ne odvra}aju}i se od slu`be navije{tanja Rije-~i?... @ivot straàra uvijek dakle mora biti na nogama ibudan.«92

58

92 Hom. in Ez. I, 11: PL 76, 908.

Kako bi odrào u ravnoteì centrifugalne poticaje,koji poku{avaju razbiti njegovo unutra{nje jedinstvo,biskup ima potrebu za njegovanjem smirenog na~inaìvota koji }e potaknuti du{evnu, psiholo{ku i osje}aj-nu ravnoteù, te }e ga osposobiti da se otvori prihva}a-nju osoba i njihovih zahtjeva, u kontekstu autenti~nogsudjelovanja u razli~itim situacijama, radosnim i àlo-snim. I skrb za vlastito zdravlje u njegovim raznim di-menzijama za biskupa je ~in ljubavi prema vjernicimai jamstvo ve}e otvorenosti i raspoloìvosti za savjeteDuha. Poznate su, s tim u vezi, preporuke {to ih je daosv. Karlo Boromejski, svjetli lik pastira, u govoru kojije odrào na posljednjoj svojoj sinodi: »Brine{ se zadu{e? Ne zapostavi zbog toga brigu za samoga sebe ine razdijeli se drugima toliko da ne ostane ni{ta od tebeza samoga tebe. Mora{ se svakako sje}ati du{a ~iji sipastir, ali ne zaboravi na samog sebe.«93

Biskup }e se stoga pobrinuti da bude uravnoteèn umnogostrukosti svojih obveza, uskla|uju}i ih me|u-sobno: slavljenje boànskih otajstava i privatna moli-tva, osobni studij i sastavljanje pastirskog programa,sabiranje i opravdani odmor. Potpomognut tim pomo-}ima za svoj duhovni ìvot, on }e prona}i mir srca do-ìvljavaju}i dubinu zajedni{tva s Trojstvom koje ga jeizabralo i posvetilo. U milosti koju mu Bog osigurava,svaki }e dan znati vr{iti svoju slu`bu, pozoran na po-trebe Crkve i svijeta, kao svjedok nade.

59

93 Acta Ecclesiae Mediolanensis, Milano, 1599., str. 1178.

Biskupova trajna formacija

24. U uskoj povezanosti s biskupovom zada}om daneumorno napreduje na putu svetosti, ìve}i kristocen-tri~nu i eklezijalnu duhovnost, sinodska je skup{tinapostavila tako|er zahtjev za njegovom trajnom forma-cijom. Nu`na za sve vjernike, kao {to je istaknuto naprethodnim sinodama i potvr|eno u susljednim apo-stolskim pobudnicama Christifideles laici, Pastoresdabo vobis i Vita consecrata, trajnu formaciju trebasmatrati nu`nom napose za biskupa, koji je odgovoranza zajedni~ki napredak i skladan hod u Crkvi.

Kao i za sve}enike i osobe posve}enog ìvota, i zabiskupa je trajna formacija zahtjev koji se nalazi u nje-govu pozivu i poslanju. Jer zahvaljuju}i njoj, mogu}eje razlu~iti nove pozive kojima Bog precizira i ostvaru-je po~etni poziv. I apostol Petar, nakon »slijedi me« sprvog susreta s Kristom (usp. Mt 4, 19), ~uje kako muUskrsli ponavlja isti poziv prije nego }e napustiti ze-mlju te, pretkazuju}i mu muke i nevolje budu}eslu`be, dodaje: »Idi za mnom!« (Iv 21, 22). »Postojidakle jedno ’slijedi me’ {to prati apostolov ìvot i nje-govo poslanje.’Slijedi me’ koje potvr|uje poziv i zah-tjev vjernosti do smrti, ’slijedi me’ koje moè zna~itinasljedovanje Krista (sequela Christi) s potpunim se-bedarjem u mu~eni{tvu.«94 O~ito nije rije~ samo o pro-vo|enju prikladne i posuvremenjene formacije {to je

60

94 IVAN PAVAO II., Posinodska apostolska pobudnica Pastoresdabo vobis (25. svibnja 1992), 70: AAS 84 (1992.), 781.

zahtijeva realisti~na spoznaja stanja Crkve i svijeta, ta-ko da dopu{ta pastiru da bude upoznat sa sada{njimstanjem stvari uz otvorenu du{u i suosje}ajno srce. Stim se opravdanim razlogom posuvremenjene trajneformacije sjedinjuju i antropolo{ke motivacije, kojeproizlaze iz ~injenice da je sam ìvot neprekinut hodprema zrelosti, i one teolo{ke motivacije, koje su u du-bini povezane sa sakramentalnim korijenom: biskupnaime mora »budnom ljubavlju ~uvati ’otajstvo’ {to gau sebi nosi na dobrobit Crkve i ~ovje~anstva«.95

Radi periodi~nog posuvremenjenja, napose u vezi snekim vrlo va`nim temama, potrebna su uistinu duàrazdoblja za slu{anje, zajedni{tvo i dijalog sa stru~nimosobama – biskupima, sve}enicima, redovnicima, re-dovnicama, laicima, u razmjeni pastoralnih iskustava,doktrinarnih spoznaja, duhovnih bogatstava koja ne}epodbaciti u osiguranju istinskoga osobnog oboga}e-nja. Radi postizanja tog cilja, sinodski su oci istaknulikorisnost posebnih formacijskih te~ajeva za biskupe,kao {to su godi{nji sastanci {to ih organizira Kongre-gacija za biskupe ili Kongregacija za evangelizacijunaroda za nedavno zare|ene biskupe. Jednako se takozaèljelo da kratke te~ajeve formacije ili dane studijaili posuvremenjenja, kao i te~ajeve duhovnih vje`bi zabiskupe, pruè i priprave patrijar{ijske sinode, naci-onalne ili regionalne konferencije kao i kontinentalneskup{tine biskupa.

61

95 Isto, 72: nav. mj., 787.

Bit }e zgodno ako isto predsjedni{tvo biskupskekonferencije preuzme zada}u da osigura pripravu iprovo|enje tih programa trajne formacije, ohrabruju}ibiskupe da sudjeluju na tim te~ajevima, tako da se i nataj na~in ostvari ve}e zajedni{tvo me|u pastirima, radive}e pastoralne djelotvornosti u pojedinim biskupija-ma.96

U svakom je slu~aju o~ito da se razvijaju ne samoìvot Crkve nego i na~in djelovanja, pastoralne inicija-tive, oblici biskupske slu`be. I tu se nu`nim pokazujeposuvremenjenje, u skladu sa stavovima Zakonika ka-nonskoga prava i u odnosu na nove izazove i nova za-laganja Crkve u dru{tvu. U tom je kontekstu sinodskaskup{tina predloìla reviziju Direktorija Ecclesiaeimago, koji je ve} objavila Kongregacija za biskupe22. velja~e 1973., i njegovu prilagodbu izmijenjenimpotrebama vremena i promjenama koje su se dogodileu Crkvi i pastoralnom ìvotu.97

Primjer svetih biskupa

25. Biskupe u njihovu ìvotu i slu`bi, u duhovnomhodu i naporu prilago|avanja apostolskog djelovanjauvijek tje{i primjer svetih pastira. Ja sâm sam, u homi-liji na zavr{nome euharistijskom slavlju sinode, iznioprimjer svetih pastira koji su kanonizirani tijekom

62

96 Usp. Propositio 12.97 Usp. Propositio 13.

pro{log stolje}a, kao svjedo~anstvo milosti Duha kojaCrkvi nikada nije manjkala i nikada ne}e manjkati.98

Povijest Crkve, po~ev{i od apostola, pozna doistavelik broj pastira ~ije nau~avanje i svetost mogu osvi-jetliti i usmjeriti duhovni hod i biskupâ tre}eg tisu}lje-}a. Slavna svjedo~anstva velikih pastira prvih stolje}aCrkve, utemeljitelja partikularnih crkava, ispovjedala-ca vjere i mu~enika, koji su u vremenima progona daliìvot za Krista, ostaju poput svijetlih upori{ta u kojabiskupi na{ega vremena mogu gledati kako bi crpili iznjih upute i poticaje u svome sluènju evan|elju.

Mnogi su, poglavito, bili primjerima u ìvljenjukreposti nade, kada su u te{kim vremenima oìvljavaliduh svoga puka, obnavljali crkve nakon vremena pro-gona i nesre}e, gradili kona~i{ta u koja se primalo ho-do~asnike i siroma{ne, otvarali bolnice gdje su se lije-~ili bolesni i stari. Toliki su drugi biskupi bili prosvijet-ljeni vodi~i koji su otvarali nove putove za svoj narod.U te{kim vremenima, zadràvaju}i svoj pogled na ras-petom i uskrslom Kristu, na{oj nadi, davali su pozitiv-ne i kreativne odgovore na izazove tog trenutka. Napo~etku tre}eg tisu}lje}a jo{ ima tih pastira koji moguispri~ati svoju pri~u, pri~u na~injenu od vjere ~vrstousidrene za kri`, pastira koji znaju razabrati ljudske te-`nje, prihvatiti ih, pro~istiti ih i protuma~iti u svjetluevan|elja i koji stoga imaju tako|er pri~u koju trebagraditi, zajedno s ~itavim pukom koji im je povjeren.

63

98 Usp. n. 6: AAS 94 (2002.), 116.

Svaka }e se partikularna Crkva stoga pobrinuti daslavi vlastite svete biskupe, podsje}aju}i tako|er i napastire koji su zbog svetog ìvota i mudrih nau~avanjaostavili u narodu posebno naslje|e divljenja i ljubavi.Oni su duhovni straàri koji iz neba usmjeravaju hodhodo~asni~ke Crkve u vremenu. Da bi se uvijek sa~u-vala ìva uspomena na vjernost istaknutih biskupa uvr{enju njihove slu`be, sinodska je skup{tina preporu-~ila da se partikularne crkve ili, prema prigodi, biskup-ske konferencije potrude oko toga da upoznaju vjerni-ke s likom tih biskupa putem ure|enih ìvotopisa ili,ako je prigoda, da ispitaju prikladnost otvaranja njiho-vih kauza za progla{enje svetima.99

Svjedo~anstvo potpuno ostvarenoga duhovnog iapostolskog ìvota ostaje i danas veliki ispit snage evan-|elja u preobrazbi osoba i zajednica, ~ine}i da u svijet iu povijest u|e sama Bo`ja svetost. Tako|er je i to jedanmotiv nade, napose za nove nara{taje koji o~ekuju odCrkve poticajne prijedloge na kojima }e se nadahnjivatiu zalaganju za obnavljanje u Kristu dru{tva na{ega vre-mena.

64


TRE]E POGLAVLJE

UÎTELJ VJERE I GLASNIK RIJEÎ

»Po|ite po svem svijetu, propovijedajte evan|elje«

(Mk 16, 15)

26. Svojim apostolima uskrsli Isus povjerava po-slanje da »u~ine u~enicima« sve narode pou~avaju}iih da obdràvaju sve ono {to je on sam zapovjedio.Crkvi, zajednici u~enikâ raspetoga i uskrsloga Go-spodina, sve~ano je dakle povjerena zada}a da propo-vijeda evan|elje svemu stvorenju. To je zada}a koja}e trajati sve do konca vremena. Polaze}i od tog po-~etka nije vi{e mogu}e misliti na Crkvu bez toga evan-gelizatorskog poslanja. Vrlo poznatim rije~ima to jeo~itovala svijest apostola Pavla: »Jer {to navje{}u-jem evan|elje, nije mi na hvalu, ta du`nost mi je. Do-

65

ista, jao meni ako evan|elja ne navje{}ujem!« (1 Kor9, 16).

Ako je du`nost navije{tanja evan|elja svojstvena~itavoj Crkvi i svakom njezinu sinu, to je posebanodu`nost biskupâ, koji, na dan svetog re|enja koje ihpostavlja u apostolsko nasljedstvo, preuzimaju kaoosobitu zada}u navije{tanje evan|elja i njegovo propo-vijedanje »pozivaju}i ljude k vjeri u sili Duha i utvr|u-ju}i ih u ìvoj vjeri«.100

Biskupova evangelizatorska djelatnost, koja smjerak pozivanju ljudi na vjeru i oja~avanju u njoj, tvori ista-knuto o~itovanje njegova o~instva. On stoga moè po-noviti zajedno s Pavlom: »Jer da imate u Kristu i desettisu}a u~itelja, ipak ne biste imali vi{e otaca. Ta u Kri-stu Isusu po evan|elju ja vas rodih!« (1 Kor 4, 15).Upravo zbog tog stalnog procesa ra|anja novoga ìvo-ta po Duhu, biskupska se slu`ba pokazuje u svijetu kaoznak nade za narode, za svakog ~ovjeka.

Stoga su sinodski oci vrlo zgodno podsjetili da na-vje{taj Krista uvijek ima prvenstvo i da je biskup prvinavjestitelj evan|elja rije~ima i svjedo~anstvom ìvo-ta. On mora biti svjestan izazova koje sada{nji trenutaknosi sa sobom te imati hrabrosti da ih prihvati. Svi bi-skupi, kao slu`benici istine, provodit }e tu svoju zada-}u sa snagom i pouzdanjem.101

66

100 II. VATIKANSKI SABOR, Dekret o pastirskoj slu`bi biskupa uCrkvi Christus Dominus, 12; usp. Dogmatsku konstituciju o Cr-kvi Lumen gentium, 25.

101 Usp. Propositiones 14; 15.

Krist u srcu evan|elja i ~ovjeka

27. Tema navje{taja evan|elja doista je bila isticanau nastupima sinodskih otaca, koji su u vi{e navrata i nanajrazli~itje na~ine potvrdili da je ìvo sredi{te navje-{taja evan|elja Krist koji je raspet i uskrsnuo radi spa-senja svih ljudi.102

Krist je, naime, srce evangelizacije, ~iji program »ukona~nici ima sredi{te u samome Kristu, kojega trebaupoznati, ljubiti, nasljedovati, kako bi se u njemu ìviotrojstveni ìvot i s njime preobraàvala povijest sve donjezina ispunjenja u nebeskom Jeruzalemu. To je pro-gram koji se ne mijenja s promjenama vremena ikulturâ, premda vodi ra~una o vremenu i kulturi, radiistinskoga dijaloga i u~inkovite komunikacije. Taj pro-gram oduvijek je na{ program za tre}e tisu}lje}e.«103

Iz Krista, srca evan|elja, polaze sve ostale vjerskeistine te iz njega tako|er zra~i nada za sve ljude. Kristje, naime, svjetlo koje osvjetljava svakog ~ovjeka isvatko tko je preporo|en u Njemu prima plodove Du-ha, koji ga osposobljavaju da ispuni novi zakon ljuba-vi.104

Snagom samog svoga apostolskog poslanja, biskupje dakle osposobljen uvoditi svoj narod u srce otajstva

67

102 Usp. Propositio 14.103 IVAN PAVAO II., Apostolsko pismo Novo millennio ineunte (6.

sije~nja 2001.), 29: AAS 93 (2001.), 285-286.104 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Pastoralna konstitucija o Crkvi

u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 22.

vjere, gdje }e mo}i prona}i ìvu osobu Isusa Krista.Vjernici }e tako uspjeti razumjeti da cjelokupno kr-{}ansko iskustvo ima svoj izvor i svoje neprolaznoupori{te u Pashi Isusa, pobjednika grijeha i smrti.105

U navje{taj smrti i iskrsnu}a Gospodinova uklju~enje »proro~ki nagovje{taj o onostranosti, onaj duboki ikona~an poziv upu}en ~ovjeku, poziv koji zna~i nasta-vak na sada{nje stanje a u isto vrijeme prekid s tim sta-njem: ide s onu stranu vremena i povijesti, onkrajstvarnosti ovoga svijeta kojega lik prolazi [...] Evange-lizacija dakle sadrì i propovijedanje nade u obe}anjakoja je Bog dao novim savezom u Isusu Kristu.«106

Biskup, slu{atelj i ~uvar Rije~i

28. Drugi vatikanski sabor, nastavljaju}i putemozna~enim crkvenom tradicijom, obja{njava da se po-slanje nau~avanja, koje je svojstveno biskupima, sa-stoji u svetom ~uvanju i hrabrom navije{tanju vjere.107

S tog se motri{ta u ~itavome svom bogatstvu zna~e-nja o~ituje gesta predvi|ena u rimskom obredu biskup-skog re|enja, kada se na glavu izabranika polaè otvo-reni evan|elistar: time se èli izraziti, s jedne strane, da

68

105 Usp. Propositio 15.106 PAVAO VI., Apostolski nagovor Evangelii nuntiandi (8. prosin-

ca 1975.), 28: AAS 68 (1976.), 24.107 Usp. Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 25; Do-

gmatska konstitucija o boànskoj objavi Dei Verbum, 10;Zakonik kanonskoga prava, kan. 747 § 1; Zakonik kanonaisto~nih crkava, kan. 595 § 1.

Rije~ obavija i ~uva biskupovu slu`bu te, s druge stra-ne, da njegov ìvot mora biti posve podloàn Bo`joj ri-je~i u svakodnevnom predanju propovijedanju evan|e-lja, uz svaku upornost i pouku (usp. 2 Tim 4). Tako|ersu i sinodski oci vi{e puta podsjetili da je biskup onajkoji s ljubavlju ~uva Bo`ju rije~ te je hrabro brani,svjedo~e}i o njezinoj poruci spasenja. Smisao biskup-ske munus docendi proizlazi zapravo iz same naravionoga {to mora biti sa~uvano, tj. iz poklada vjere.

Krist, na{ Gospodin, u Svetom pismu jednog idrugog zavjeta kao i u tradiciji, povjerio je svojojCrkvi jedincati poklad boànske objave, koja je po-put zrcala u kojemu ona, »dok putuje zemljom pro-matra Boga od kojeg sve prima, dok ne bude dovede-na da ga licem u lice gleda kakav jest«.108 To je ono{to se doga|alo stolje}ima sve do danas: razli~ite za-jednice, prihva}aju}i uvijek novu i u~inkovitu Rije~u susljednom tijeku vremenâ, pou~ljivo su slu{aleglas Duha Svetoga, nastoje}i ga u~initi ìvim i dje-latnim u razli~itim povijesnim razdobljima. Tako jeprenesena Rije~, tradicija, sve svjesnije postajalaRije~ ìvota i u me|uvremenu se zada}a njezina na-vje{taja i njezina ~uvanja progresivno ispunjavala,pod vodstvom i uz pomo} Duha istine, kao nepreki-nuto preno{enje svega onoga {to Crkva jest i svegaonoga {to ona vjeruje.109

69

108 II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o boàn-skoj objavi Dei Verbum, 7.

109 Usp. isto, 8.

Ta tradicija, koja vu~e svoje korijene od apostola,napreduje u ìvotu Crkve, kao {to je nau~avao II. vati-kanski sabor. Na sli~an na~in raste i razvija se razumi-jevanje stvari i prenesenih rije~i, tako da se u mi{lje-nju, prakticiranju i ispovijedanju prenesene vjere us-postavlja posebno jedinstvo osje}aja izme|u biskupâ ivjernikâ.110 U poku{aju, dakle, da ostanu vjerni Duhu,koji govori unutar Crkve, susre}u se vjernici i pastiri iuspostavljaju one duboke veze vjere koje prikazujukao prvi moment sensus-a fidei. Korisno je s tim u veziopet ~uti rije~i II. vatikanskog sabora: »Cjelina vjerni-ka, koji imaju pomazanje od Duha Svetoga (usp. 1 Iv 2,20 i 27), ne moè se u vjeri prevariti, i to svoje posebnosvojstvo o~ituje nadnaravnim osje}ajem vjere cijeloganaroda kad ’od biskupa sve do posljednjih vjernikalaika’ pokazuje op}e svoje slaganje u stvarima vjere imorala.«111

Zbog toga je ìvot Crkve i ìvot u Crkvi za svakogbiskupa uvjet za vr{enje njegova nau~iteljskog posla-nja. Biskup svoj identitet i svoje mjesto pronalazi unu-tar zajednice Gospodinovih u~enika, gdje je primio darboànskoga ìvota i prvu poduku u vjeri. Svaki biskup,poglavito kada nau~ava sa svoje biskupske katedrepred skupom vjernika svoju zada}u kao u~itelj u Crkvi,mora mo}i ponoviti poput svetog Augustina: »S obzi-rom na mjesto koje zauzimamo, va{i smo u~itelji, ali uodnosu na jedinog U~itelja, zajedno smo s vama su-

70

110 Usp. isto, 10.111 Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 12.

u~enici u istoj {koli.«112 U Crkvi, {koli ìvoga Boga,biskupi i vjernici su svi suu~enici i svi trebaju biti po-u~eni Duhom.

Postoje doista mnoga mjesta s kojih Duh {iri svojeunutarnje pou~avanje. Prije svega, srce svakoga te po-tom ìvot raznih partikularnih crkava, gdje se javljaju igdje se osje}aju mnogostruke potrebe osoba i razli~itihcrkvenih zajednica, preko poznatih jezika, ali i razli~i-tih i novih.

Duh jo{ daje da ga se ~uje tako|er dok u Crkvi po-kre}e razli~ite oblike karizmi i sluènja. Svakako je i torazlog {to su se u sinodskoj auli ~uli mnogi glasovi kojisu poticali biskupa na izravni susret i na osobni kon-takt, po uzoru na Dobrog pastira koji poznaje svoje ov-ce i svaku zove po imenu, s vjernicima koji ìve u za-jednicama povjerenima njegovoj pastirskoj skrbi. ê-sti susreti biskupovi, ponajprije sa svojim prezbiteri-ma, potom s |akonima, s posve}enim osobama i njiho-vim zajednicama, s vjernicima laicima, pojedina~no i uraznim oblicima udruènja, imaju veliku va`nost zavr{enje uspje{ne slu`be u narodu Bo`jem.

Autenti~no i ovla{teno sluènje Rije~i

29. Biskupskim re|enjem svaki je biskup primioosnovno poslanje da ovla{teno navije{ta Rije~. Svakije naime biskup, zbog svetog re|enja, autenti~ni nau~i-telj koji propovijeda njemu povjerenom narodu vjeru

71

112 En. in Ps. 126, 3: PL 37, 1669.

kojom treba vjerovati i koju treba primijeniti na moral-ni ìvot. To }e re}i da su biskupi zaodjenuti samomKristovom vla{}u te je to osnovni razlog {to »kada u~eu zajednici s rimskim biskupom, treba da ih po{tuju svivjernici kao svjedoke boànske i katoli~ke istine; a sudsvoga biskupa {to ga on u Kristovo ime daje u stvarimavjere i morala moraju vjernici primati i uza nj pristajatis religioznim posluhom«.113 U tom sluènju Istini, sva-ki je biskup postavljen pred zajednicu, budu}i da je zazajednicu, prema kojoj usmjeruje vlastitu pastoralnuskrb i za koju neprestano uzdiè Bogu svoju molitvu.

Dakle, to {to je ~uo i primio iz srca Crkve, svaki bi-skup prenosi svojoj bra}i, za koju mora voditi brigukao Dobri pastir. Sensus fidei dostiè u njemu svojupotpunost. Drugi vatikanski sabor doista nau~ava:»Tim osje}ajem vjere, koji pobu|uje i podràva Duhistine, Bo`ji narod pod vodstvom svetog u~iteljstva, uzkoje vjerno pristaju}i prima ne vi{e ljudsku rije~, negouistinu Bo`ju rije~ (usp. 1 Sol 2, 13), nepokolebljivopristaje uz vjeru, koja je jednom bila predana svetima(usp. Jd 3), ispravnim sudom dublje u nju prodire i pot-punije je primjenjuje u ìvot.«114 Rije~ je, dakle, ta ko-ja, unutar zajednice i pred njom, nije vi{e tek rije~ bi-skupa kao privatne osobe, nego rije~ pastira koji krije-pi vjeru, sabire oko Bo`jeg otajstva i ra|a ìvot.

72


114 Isto, 12.

Vjernicima treba rije~ vlastitog biskupa, treba imokrjepa i pro~i{}enje vjere. Sinodska je skup{tina sasvoje strane istaknula tu potrebu, isti~u}i neka speci-fi~na podru~ja u kojima je ona nazna~ena na sasvimposeban na~in. Jedno od tih podru~ja ~ini prvi navje-{taj ili kerygma, koji je uvijek nuàn radi poticanja po-slu{nosti vjere, ali koji je jo{ hitniji u dana{njoj situaci-ji obiljeènoj vjerskom indiferentno{}u i neznanjemtolikih kr{}ana.115 Tako|er je i unutar kateheze o~itoda je biskup kateheta u pravom smislu rije~i. Utjecajnauloga svetih i velikih biskupa, ~iji se katehetski teksto-vi i danas konzultiraju s udivljenjem, ohrabruje da seistakne kako je uvijek aktualna biskupova zada}a pre-uzimanje glavnog vo|enja kateheze. U toj svojoj zada-}i ne}e zaboraviti pozvati se na Katekizam Katoli~keCrkve.

Zato uvijek vrijedi ono {to sam napisao u Apostol-skoj pobudnici Catechesi tradendae: »Vi [biskupi]imate posebno poslanje u svojim crkvama; u njima steponajprije vi odgovorni za katehezu.«116 Zbog toga jedu`nost svakog biskupa da u svojoj partikularnoj Cr-kvi osigura stvarni prioritet aktivne i u~inkovite kate-heze. On sam, {tovi{e, mora obavljati svoju skrb prekoizravnih intervenata usmjerenih tako|er na pobu|iva-nje i ~uvanje autenti~ne gorljivosti za katehezu.117

73

115 Usp. Propositio 15.116 N. 63: AAS 71 (1979.), 1329.117 Usp. KONGREGACIJA ZA KLER, Op}i direktorij za katehezu

(15. kolovoza 1997.), 233: Ench. Vat. 16, 1065.

Svjestan zatim svoje odgovornosti na podru~ju pre-no{enja vjere i odgoja u njoj, svaki se biskup mora po-truditi kako bi sli~nu brigu pokazali oni koji su, zbogsvojega poziva i poslanja, pozvani prenositi vjeru. Ri-je~ je o sve}enicima i |akonima, vjernicima posve}e-nog ìvota, o~evima i majkama u obitelji, pastoralnimdjelatnicima i na poseban na~in katehetama, kao i opredava~ima teologije i crkvenih znanosti te u~iteljimakatoli~ke vjere.118 Stoga }e se biskup pobrinuti za nji-hovu formaciju, po~etnu i trajnu.

Osobito je koristan, tako|er i za tu njegovu du`-nost, otvoren dijalog i suradnja s teolozima, na kojespada da prikladnom metodom istraùju neistraìvobogatstvo Kristova otajstva. Neka biskupi ne uskratenjima, kao i skolasti~kim i akademskim ustanovama ukojima oni djeluju, pruìti ohrabrenje i potporu kako bisvoj posao vr{ili sluè}i narodu Bo`jemu, vjerni tradi-ciji i pozorni na hitne povijesne potrebe.119 Kada se po-kaè potrebnim, neka biskupi ~vrsto brane jedinstvo icjelovitost vjere, prosu|uju}i s autoritetom ono {to je uskladu ili nije u skladu s Bo`jom rije~i.120

Sinodski su oci tako|er upozorili biskupe na njiho-ve u~iteljske odgovornosti na moralnom podru~ju.

74

118 Usp. Propositio 15.119 Usp. Propositio 47.120 Usp. KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Instr. Donum

veritatis (24. svibnja 1990.), 19: AAS 82 (1990.), 1558; Zakonikkanonskog prava, kan. 386 § 2; Zakonik kanona isto~nih crkava,kan. 196 § 2.

Odredbe koje Crkva donosi odraàvaju boànske za-povijedi koje svoju sintezu i svoje okrunjenje imaju uevan|eoskoj zapovijedi ljubavi. Cilj kojemu teì svakaboànska odredba jest ~ovjekovo ve}e dobro. I danasvrijedi preporuka Ponovljenog zakona: »Slijedite pot-puno put koji vam je Jahve, Bog va{, ozna~io, da takouzmognete ìvjeti, imati sre}u« (Pnz 5, 33). Ne smijese, osim toga, zaboraviti da su zapovijedi iz Dekaloga~vrsto ukorijenjene u samoj ljudskoj naravi te da sustoga vrijednosti koje one brane op}evaljane. To po-sebno vrijedi za ljudski ìvot, kojega treba braniti odnjegova za~e}a do zavr{etka prirodnom smr}u, za slo-bodu osoba i nacija, za dru{tvenu pravednost i za struk-ture koje ju ostvaruju.121

Biskupska slu`ba za inkulturaciju evan|elja

30. Evangelizacija kulture i inkulturacija evan|eljaintegriraju}i su dio nove evangelizacije te su stoga za-da}a koja je svojstvena biskupskoj slu`bi. Preuzimaju-}i, s tim u vezi, neke moje prija{nje izjave, sinoda jeponovila: »Vjera koja ne postaje kulturom nije vjerakoja je potpuno prihva}ena, posve mi{ljena, vjernoìvljena.«122

Rije~ je, zapravo, o staroj i uvijek novoj zada}i, ko-ja svoj izvor ima u samom otajstvu utjelovljenja i svoj

75

121 Usp. Propositio 16.122 Govor sudionicima talijanskog nacionalnog kongresa crkvenih

pokreta kulturalne zaloènosti (16. sije~nja 1982.), 2: PoukeV/1 (1982.), 131; usp. Propositio 64.

razlog u unutarnjoj sposobnosti evan|elja da se ukori-jeni u svaku kulturu, da je uobli~i i promi~e, pro~i{}u-ju}i je i otvaraju}i je punini istine i ìvota koja seostvarila u Kristu Isusu. Ovoj je temi velika pozornostbila posve}ena tijekom kontinentalnih sinoda, iz kojihsu do{le dragocjene napomene. Na njoj sam se i ja za-ustavio u vi{e prigoda.

Stoga }e svaki biskup, promatraju}i kulturalne vri-jednosti {to su prisutne na teritoriju na kojem ìvi nje-gova partikularna Crkva, uloìti svaki napor kako bievan|elje bilo navije{teno u svojoj cjelovitosti, tako daoblikuje srce ljudi i obi~aje naroda. U tome evangeli-zatorskom pothvatu od velike }e mu pomo}i biti dopri-nos teologa, kao i doprinos stru~njaka u procjeni kultu-ralne, umjetni~ke i povijesne ba{tine te biskupije: on seodnosi bilo na staru bilo na novu evangelizaciju i u~in-kovito je pastoralno sredstvo.123

Jednako su tako za navije{tanje evan|elja u »novimareopagima«, kao i za preno{enje vjere, vrlo va`nasredstva dru{tvenog priop}ivanja, na koja su sinodskioci tako|er upozorili i koja su ohrabrila biskupe na ve-}u suradnju me|u biskupskim konferencijama, bilo nanacionalnom bilo na me|unacionalnom planu, kako biiz toga proizi{lo mjerodavnije djelovanje na tom deli-katnom i dragocjenom podru~ju dru{tvenog ìvota.124

76


Doista, kad je rije~ o navje{taju evan|elja, nije do-voljno brinuti se samo za njegovu pravovjernost nego iza njegovo upe~atljivo izlaganje koje }e potaknuti nje-govo slu{anje i prihva}anje. To, o~ito, obvezuje da setijekom formacije kandidata za sve}eni{tvo zadrì, po-glavito u sjemeni{tima, prikladan prostor za uporabusredstava dru{tvenog priop}ivanja, tako da evangeli-zatori budu dobri proglasitelji i dobri priop}itelji.

Propovijedati rije~ju i primjerom

31. Slu`ba biskupa kao navjestitelja evan|elja i ~u-vara vjere u narodu Bo`jemu ne bi bila do kraja izraè-na kad bi joj nedostajao naglasak na obvezi osobnebesprijekornosti: njegovo se nau~avanje nastavljasvjedo~anstvom i primjerom autenti~nosti vjerskogaìvota. Kad biskup, koji nau~ava snagom imena IsusaKrista125 Rije~ koju se slu{a u zajednici, ne bi ìvio ono{to nau~ava, dao bi samoj zajednici protuslovnu poru-ku.

Na taj se na~in pokazuje jasnim da sve biskupovedjelatnosti moraju biti usmjerene propovijedanjuevan|elja, »snage Bo`je na spasenje svakomu tkovjeruje« (Rim 1, 16). Njegova je bitna zada}a pomo}inarodu Bo`jemu da rije~i Objave dadne poslu{nostvjere (usp. Rim 1, 5) i da cjelovito prigrli Kristov nauk.Moglo bi se re}i da se u biskupu poslanje i ìvot sjedi-

77

125 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o bo-ànskoj objavi Dei Verbum, 10.

njuju tako da se ne moè vi{e misliti na njih kao na dvi-je razli~ite stvari: mi smo biskupi na{e poslanje. Kadga ne bismo ispunili, vi{e ne bismo bili mi sami. Upra-vo je u svjedo~anstvu na{e vjere da na{ ìvot postanevidljivim znakom Kristove prisutnosti u na{im zajed-nicama.

Svjedo~anstvo ìvota postaje za biskupa poput no-ve osnove vlasti koja se zdruùje s objektivnom osno-vom {to ju je primio na posve}enju. Autoritetu se takopridruùje ugled. Oba su nu`na. Iz jednoga, naime,izvire objektivni zahtjev prianjanja vjernika uz bisku-povo autenti~no nau~avanje; iz drugoga, olak{anje dase povjeruje u poruku. Volim preuzeti, s tim u vezi,ono {to je pisao veliki biskup anti~ke Crkve, sveti Hila-rije od Poitiersa: »Blaèni apostol Pavao, budu}i da jehtio definirati tip idealnog biskupa i formirati svojimnau~avanjem potpuno novog ~ovjeka Crkve, objasnioje koji je, da tako kaèmo, vrhunac savr{enstva u nje-mu. Ustvrdio je da mora ispovijedati siguran nauk, uskladu s u~iteljstvom, kako bi mogao poticati na zdravnauk i pobijati one koji protuslove [...] S jedne strane,slu`benik besprijekorna ìvota, ako nije obrazovan,uspjet }e jedino biti na veselje samome sebi; s drugestrane, obrazovani slu`benik izgubit }e autoritet kojidolazi od njegove obrazovanosti ako njegov ìvot nepostane besprijekoran.«126

I ovaj put je apostol Pavao taj koji sljede}im rije~i-ma utvr|uje pona{anje kakvo treba provoditi: pokaì

78

126 De Trinitate, VIII, 1: PL 10, 236.

»se u svemu uzorom dobrih djela: u pou~avanju – ne-pokvarljivost, ozbiljnost, rije~ zdrava, besprigovornada se onaj nasuprot postidi nemaju}i o nama re}i ni{tazlo« (Tit 2, 7-8).

79

ÊTVRTO POGLAVLJE

SLU@BENIK MILOSTIVRHOVNOG SVE]ENI[TVA

»Posve}enima u Isusu Kristu, pozvanicima,

svetima...« (1 Kor 1, 2)

32. Spremaju}i se obraditi jednu od prvih i temelj-nih biskupovih zada}a, slu`bu posve}ivanja, mojamisao leti prema rije~ima koje je apostol Pavao upu-tio vjernicima Korinta, stavljaju}i im gotovo pred o~iotajstvo njihova poziva: »posve}enima u Kristu Isu-su, pozvanicima, svetima, sa svima {to na bilo koje-mu mjestu prizivlju ime Isusa Krista« (1 Kor 1, 2).Posve}enje kr{}anina doga|a se u krsnom pranju te jeoja~ano sakramentima potvrde i pokore i krijepljenoeuharistijom, najdragocjenijim dobrom Crkve, sakra-mentom kojim se Crkva neprestano izgra|uje kao na-rod Bo`ji, tijelo Kristovo i hram Duha Svetoga.127

Biskup je slu`benik tog posve}enja, koje proìmaìvot Crkve, poglavito po svetoj liturgiji. Za liturgiju, iposebno za euharistijsko slavlje, tvrdi se da je izvor i

80

127 Usp. IVAN PAVAO II, Enciklika Ecclesia de Eucharistia (17.travnja 2003.), 22-24: AAS 95 (2003.), 448-449.

vrhunac ìvota Crkve.128 Ta se tvrdnja na neki na~inodraàva u samoj liturgijskoj slu`bi biskupovoj, kojase pokazuje kao sredi{te njegove aktivnosti koja smje-ra na posve}enje naroda Bo`jega.

Iz toga jasno proizlazi va`nost liturgijskog ìvota upartikularnoj Crkvi, gdje biskup vr{i svoju slu`bu po-sve}ivanja, progla{avaju}i i propovijedaju}i Bo`ju ri-je~, predvode}i molitvu za svoj puk i sa svojim pukom,predvode}i slavlje sakramenata. Zbog toga Dogmat-ska konstitucija Lumen gentium pripisuje biskupu lijepnaslov, preuzet iz molitve biskupskog posve}enja u bi-zantskom obredu, tj. naslov »upravitelj milosti vrhov-nog sve}eni{tva, osobito u euharistiji, koju sam prinosiili se brine da se prinosi, i po kojoj neprekidno Crkvaìvi i raste«.129

Izme|u slu`be posve}ivanja i ostalih dviju, slu`benau~avanja i upravljanja, vlada dubok i ~vrst sklad.Propovijedanje je naime usmjereno na sudjelovanje uboànskom ìvotu, crpljenom s dvostrukog stola Rije-~i i euharistije. Ono se razvija i o~ituje u svakodnev-nom ìvotu vjernika, budu}i da su svi pozvani izraziti upona{anju ono {to su primili u vjeri.130 Slu`ba uprav-ljanja, poput one Isusa Dobroga pastira, izraàva se uzada}ama i djelima koji smjeraju prema tome da se uzajednici vjernika dogodi punina ìvota u ljubavi, na

81

128 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Konstitucija o svetoj liturgijiSacrosanctum Concilium, 10.

129 Br. 26.

slavu Svetoga Trojstva i za svjedo~anstvo njegove bla-gotvorne prisutnosti u svijetu.

Stoga svaki biskup, kada vr{i slu`bu posve}ivanja(munus sanctificandi), ostvaruje ono ~emu smjeraslu`ba nau~avanja (munus docendi) te, ujedno, crpimilost za slu`bu upravljanja (munus regendi), obliku-ju}i svoje stavove na sliku Krista, Vrhovnog sve}eni-ka, tako da sve bude usmjereno prema izgradnji Crkvei slavi Svetoga Trojstva.

Izvor i vrhunac ìvota partikularne Crkve

33. Biskup vr{i slu`bu posve}ivanja slavljenjemeuharistije i ostalih sakramenata, slavljenjem Boga pobogoslu`ju ~asova, predvo|enjem ostalih svetih obre-da i promicanjem liturgijskog ìvota i autenti~ne pu~kepobo`nosti. Me|u svim slavljima koje predvodi bi-skup, posebno su va`na ona iz kojih proizlazi poseb-nost biskupske slu`be, kao punine sve}eni{tva. Rije~ jeosobito o podjeljivanju sakramenta potvrde, o svetomre|enju, sve~anom euharistijskom slavlju, u kojima jebiskup okruèn svojim prezbiterijem i ostalim slu`be-nicima – kao u misi prigodom krizme, o posvetama cr-kava i oltara, o posve}ivanju djevica i o ostalim obredi-ma koji su va`ni za ìvot partikularne Crkve. U tim seslavljima vidljivo predstavlja kao otac i pastir vjernika,»veliki sve}enik« svoga naroda (usp. Heb 10, 21), mo-

82

130 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Konstitucija o svetoj liturgijiSacrosanctum Concilium, 10.

litelj i u~itelj molitve, koji posreduje za svoju bra}u i sistim narodom moli Gospodina i zahvaljuje mu, isti~u-}i Boga i njegovu slavu.

U tim razli~itim momentima izvire, kao iz izvora,boànska milost koja proìma ~itav ìvot sinovaBo`jih tijekom njihova zemaljskog hoda, usmjerava-ju}i ga prema njegovu vrhuncu i punini u blaènoj do-movini. Slu`ba posve}ivanja stoga je temeljni momentza promicanje kr{}anske nade. Biskup ne samo da pro-povijedaju}i rije~ navije{ta Bo`ja obe}anja te utire pu-tove prema budu}nosti nego i ohrabruje narod Bo`ji unjegovu zemaljskom hodo~a{}u te mu slavljenjem sa-kramenata, zaloga budu}e slave, daje da predokusisvoju kona~nu sudbinu, u zajedni{tvu s Djevicom Ma-rijom i svecima, u nepokolebljivoj sigurnosti u ko-na~nu Kristovu pobjedu nad grijehom i smr}u i u nje-gov dolazak u slavi.

Va`nost stolne crkve

34. Biskup, premda vr{i svoju slu`bu posve}ivanjau ~itavoj biskupiji, ima za svoje sredi{nje mjesto kate-dralnu ili stolnu crkvu, koja je poput majke crkve i sre-di{te kamo se stje~e partikularna Crkva.

83

Katedrala je doista mjesto gdje biskup ima svojukatedru, s koje odgaja i uzdiè svoj puk propovijeda-njem i predvo|enjem glavnih slavlja liturgijske godinei sakramenata. Upravo kada zasjedne na svoju katedru,biskup se pokazuje pred skup{tinom vjernika kao onajkoji predvodi in loco Dei Patris; i upravo zbog toga,kao {to sam ve} podsjetio, u skladu s prastarom tradici-jom koja je svojstvena i Istoku i Zapadu, jedino biskupmoè zasjesti na biskupsku katedru. Upravo prisutnostte katedre ~ini od stolne crkve prostorno i duhovno sre-di{te jedinstva i zajedni{tva za dijecezanski prezbiteriji za ~itavi sveti narod Bo`ji.

S tim u vezi, ne moè se zaboraviti nau~avanje II.vatikanskog sabora o velikoj va`nosti koju svi morajupriznati liturgijskom ìvotu biskupije »oko biskupa,naro~ito u stolnoj crkvi. Neka budu uvjereni da se Cr-kva poglavito o~ituje u punom i djelatnom u~e{}u sve-ga svetog naroda Bo`jega u istim liturgijskim slavlji-ma, a osobito u istoj euharistiji, u istoj molitvi, kod jed-nog oltara kojemu predsjeda biskup okruèn svojimsve}enstvom i sluìteljima.«131 U katedrali, dakle, gdjese ostvaruje najvi{i trenutak ìvota Crkve, tako|er seostvaruje najuzvi{eniji i najsvetiji ~in biskupovemunus sanctificandi, koja ujedno sadrì, kao i sama li-turgija koju on predvodi, posve}enje osoba, obred islavu Bo`ju.

84

131 Isto, 41.

Posebne prigode za to o~itovanje otajstva Crkve je-su neka posebna slavlja. Podsje}am na misu prigodomkrizme, koju se treba smatrati »jednim od poglavitiho~itovanja punine biskupova sve}eni{tva i znak tijesnepovezanosti prezbitera s njime«.132 Tijekom tog slav-lja, zajedno s bolesni~kim uljem i katekumenskimuljem, blagoslovljena je i sveta krizma, sakramentalniznak spasenja i savr{enog ìvota za sve ponovno ro|e-ne vodom i Duhom Svetim. Me|u najsve~anije liturgi-je svakako treba ubrojiti i one za podjelu svetih redova:obrede koji u stolnoj crkvi imaju svoje vlastito i redo-vito mjesto.133 Tomu se pridodaju ostale prigode, kao{to je slavlje obljetnice njezine posvete i slavlje svetihza{titnika biskupije.

Te i druge prigode, u skladu s liturgijskim kalen-darom svake biskupije, dragocjene su prilike za oja-~avanje veza zajedni{tva s prezbiterima, posve}enimosobama, vjernicima laicima i za poticanje poslanjame|u svim ~lanovima partikularne Crkve. Zbog togaCaeremoniale Episcoporum isti~e va`nost stolne cr-kve i slavlja koja se u njoj odvijaju, za dobro i primjer~itave partikularne Crkve.134

Biskup, voditelj liturgije kao pedagogije vjere

85

132 RIMSKI PONTIFIKAL, Blagoslov ulja, Prethodne napomene,1.

133 Usp. RIMSKI PONTIFIKAL, Obred re|enja biskupa, prezbite-râ i |akona, Prethodne napomene 21, 120, 202.

134 Usp. br. 42-54.

35. Sinodski su oci èljeli, u sada{njim okolnosti-ma, upozoriti na va`nost slu`be posve}ivanja {to se vr-{i u liturgiji, koja se mora odvijati tako da bude didak-ti~ki i odgojno u~inkovita.135 Stoga liturgijska slavljadoista moraju biti epifanija otajstva. Morat }e dakle ja-sno izraziti narav bogo{tovlja, odraàvaju}i iskreniosje}aj Crkve koja moli i slavi boànska otajstva. Akona slavljima svi budu prikladno sudjelovali u skladu srazli~itim zada}ama, ne}e izostati njihov odsjaj dosto-janstva i ljepote.

I ja sam sâm u vr{enju svoje slu`be èlio dati priori-tet liturgijskim slavljima, bilo u Rimu bilo tijekomsvojih apostolskih putovanja na razne kontinente i me-|u razne narode. îne}i da sjaji ljepota i dostojanstvokr{}anske liturgije u svim njezinim izraàjima, htiosam promicati istinsko zna~enje posve}enja imenaBo`jega, radi odgoja religioznog osje}aja vjernika iotvaranja tog osje}aja transcendenciji.

Poti~em stoga svoju bra}u biskupe, kao u~iteljevjere i dionike vrhovnog Kristova sve}eni{tva, da sesvim snagama trse oko autenti~nog promicanja liturgi-je. Ona zahtijeva da se na slavljeni~ki na~in jasno navi-je{ta objavljena istina, da se vjerno prenosi boànskiìvot, da se nedvosmisleno izrazi prava narav Crkve.Neka svi budu svjesni va`nosti svetih slavlja otajstavakatoli~ke vjere. Istina vjere i kr{}anskog ìvota ne pre-nosi se jedino rije~ima, nego i sakramentalnim znako-vima kao i cjelinom liturgijskih obreda. S tim u vezi

86


dobro je poznat stari aksiom koji usko povezuje lex

credendi uz lex orandi.136

Stoga neka svaki biskup bude primjer u umjetnostipredvo|enja, svjestan tractare mysteria. Neka tako|erima dubok teologalan ìvot koji }e nadahnjivati njego-vo pona{anje u svakom kontaktu sa svetim narodomBo`jim. Neka bude kadar prenositi nadnaravni smisaorije~î, molitava i obreda, tako da sve uklju~i u sudjelo-vanje u svetim otajstvima. Biskup, osim toga, konkret-nim i prikladnim promicanjem liturgijskog pastorala ubiskupiji, mora djelovati tako da sluìtelji i narodusvoje autenti~no razumijevanje i iskustvo liturgije,kako bi u~inio da vjernici dospiju do onog punog, svje-snog, djelatnog i plodnog sudjelovanja u svetim otaj-stvima, kako je zaèlio II. vatikanski sabor.137

Na taj }e na~in liturgijska slavlja, poglavito ona ko-ja predvodi biskup u svojoj stolnoj crkvi, biti jasna is-povijedanja vjere Crkve, povla{teni trenuci u kojimapastir prikazuje Kristovo otajstvo vjernicima te im po-maè da progresivno ulaze u njega kako bi imali rado-sno iskustvo koje potom treba svjedo~iti u djelima lju-bavi (usp. Gal 5, 6).

87

136 »Legem credendi lex statuat supplicandi«: SV. CELESTIN, AdGalliarum episcopos: PL 45, 1759.

137 Usp. Konstituciju o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium,11, 14.

Po{to je uo~io va`nost ispravnog preno{enja vjere usvetoj liturgiji Crkve, biskup ne}e prestati bri`no bdje-ti, radi dobra vjernika, kako bi se svi i posvuda uvijekpridràvali vaè}ih liturgijskih odredaba. To tako|eruklju~uje ~vrsto i pravodobno ispravljanje zloporaba iuklanjanje samovolje na liturgijskom podru~ju. Nekasâm biskup bude tako|er pozoran, koliko to ovisi onjemu, ili u suradnji s biskupskim konferencijama injima pripadnim liturgijskim komisijama, kako bi se uradiofonijskim i televizijskim preno{enjima o~uvalosámo dostojanstvo i istina liturgijskih ~ina.

Sredi{nji poloàj dana Gospodnjega i liturgijske godine

36. Biskupov ìvot i slu`ba moraju biti kao proètiprisutno{}u Gospodinovom u njegovu otajstvu. Pro-micanje u ~itavoj biskupiji uvjerenja glede duhovne,katehetske i pastoralne sredi{njosti liturgije velikim di-jelom, naime, ovisi o biskupovu primjeru.

U sredi{tu je njegove slu`be slavljenje pashalnogotajstva Kristova u nedjelju ili dan Gospodnji. Kao {to

88

sam vi{e puta ponovio, tako|er i nedavno, da bi se daosnaàn znak kr{}anskog identiteta u na{em vremenu,potrebno je vratiti sredi{nje mjesto slavljenju dana Go-spodnjega te, u njemu, slavljenju euharistije. Nedjeljaje dan koji se mora shvatiti kao »poseban dan vjere,dan Krista uskrsnuloga i dara Duha Svetoga – istinskitjedni Vazam«.138

Nazo~nost biskupa koji u nedjelju, koja je tako|erdan Crkve, predvodi euharistiju u svojoj stolnoj crkviili u ùpama svoje biskupije, moè biti primjeran znakvjernosti otajstvu uskrsnu}a i poticaj nade za narodBo`ji na njegovu putovanju ovom zemljom, iz nedjeljeu nedjelju, sve do osmog dana vje~nog Vazma bez za-laska.139

Tijekom liturgijske godine Crkva oìvljava ~itavoKristovo otajstvo, od utjelovljenja i ro|enja Gospodi-nova sve do uza{a{}a, do dana Pedesetnice i do i{~eki-vanja nade slavnog povratka Gospodinova.140 Naravnoda }e biskup biti osobito pozoran na pripravu i prosla-vu Vazmenog trodnevlja, srca ~itave liturgijske godi-ne, uz sve~ano vazmeno bdjenje i njegovo produènjeu vazmenoj pedesetnici.

Liturgijska godina, sa svojom cikli~kom izmjenom,moè prikladno posluìti kao temelj za pastoralno pla-

89

138 IVAN PAVAO II., Apostolsko pismo Novo millennio ineunte (6.sije~nja 2001.), 35: AAS 93 (2001.), 291.

139 Usp. Propositio 17.140 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Konstitucija o svetoj liturgiji

Sacrosanctum Concilium, 102.

niranje ìvota biskupije oko Kristova otajstva, u o~eki-vanju njegova dolaska u slavi. Na tom putu vjere Cr-kvu podupire »spomen na Djevicu Mariju koja, tijelomi du{om ve} proslavljena na nebu [...] svijetli putuju-}em Bo`jem narodu kao znak pouzdane nade iutjehe«.141 To je nada koja se hrani i spomenom na mu-~enike i ostale svece koje je »mnogovrsna Bo`ja mi-lost uzvisila do savr{enstva, pa su ve} postigli vje~nospasenje, te u nebu pjevaju savr{enu hvalu Bogu i naszagovaraju«.142

Biskup, sluìtelj euharistijskoga slavlja

37. U srcu biskupove munus sanctificandi nalazi seeuharistija, koju on sam prinosi ili se brine da se onaprinosi, i gdje se na poseban na~in o~ituje njegova za-da}a »ekonoma« ili sluìtelja milosti vrhovnog sve}e-ni{tva.143

Napose predvode}i euharistijski skup biskup prido-nosi izgradnji Crkve kao otajstva zajedni{tva i posla-nja. Euharistija je naime bitno po~elo ìvota ne samopojedinih vjernika nego i same zajednice u Kristu.Vjernici, okupljeni propovijedanjem evan|elja, tvorezajednice u kojima je doista prisutna Kristova Crkva, a

90


142 II. VATIKANSKI SABOR, Konstitucija o svetoj liturgijiSacrosanctum Concilium, 104.


to se posebno jasno o~ituje u samom slavljenju euhari-stijske `rtve.144 Poznato je, s tim u vezi, nau~avanje II.vatikanskog sabora: »U svakoj zajednici koja u~estvu-je oko oltara pod svetom slu`bom biskupa, pokazuje sesimbol one ljubavi i ’jedinstva Misti~nog Tijela, bezkojega ne moè biti niti spasenja’. U tim zajednicama,iako su ~esto malene i siroma{ne, ili su raspr{ene, pri-sutan je Krist, po ~ijoj se mo}i zdruùje jedna, sveta,katoli~ka i apostolska Crkva jer ’u~estvovanje u Kri-stovu tijelu i krvi ne ~ini drugo nego da prelazimo uono {to primamo’.«145

Iz euharistijskog slavlja, koje je »izvor i vrhunaccjelokupne evangelizacije«,146 izvire dakle ~itavo mi-sionarsko zalaganje Crkve, koja teì tomu da svjedo~e-njem ìvota o~ituje drugima otajstvo ìvljeno u vjeri.

Od svih zada}a biskupove pastirske slu`be, angaì-ranje oko slavljenja euharistije najneophodnija je i naj-va`nija zada}a. Na njega tako|er spada, kao jedna odnjegovih temeljnih zada}a, to da se pobrine kako bivjernici imali mogu}nosti pristupiti k stolu Gospod-njem, poglavito u nedjelju, koja je, kao {to sam netompodsjetio, dan u kojemu Crkva, zajednica i obitelj si-nova Bo`jih, pronalazi svoj poseban kr{}anski identi-tet oko svojih prezbitera.147

91

144 Usp. IVAN PAVAO II., Enciklika Ecclesia de Eucharistia (17.travnja 2003.), 21: AAS 95 (2003.), 447-448.

145 Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 26.146 II. VATIKANSKI SABOR, Dekret o slu`bi i ìvotu prezbitera

Presbyterorum ordinis, 5.

Doga|a se, me|utim, da se u odre|enim predjeli-ma, bilo zbog pomanjkanja sve}enika bilo iz nekihdrugih te{kih i trajnih razloga, ne uspijeva osigurati re-dovito euharistijsko slavlje. To pove}ava du`nost bi-skupa, kao oca obitelji i sluìtelja milosti, da uvijek bu-de pozoran pri razlu~ivanju stvarnih potreba i teìnesituacijâ. Bit }e potrebno pristupiti mudroj raspodjeli~lanova prezbiterija tako da, i u hitnim potrebama, za-jednice ne ostanu predugo li{ene euharistijskog slavlja.

U nedostatku svete mise, biskup }e postupiti takoda zajednica, premda i dalje ostaje u o~ekivanju puninesusreta s Kristom u slavljenju vazmenog otajstva, mo-è ra~unati, barem u nedjelje i svetkovine, na neko po-sebno slavlje. U tom }e slu~aju vjernici, predvo|eniodgovornim sluìteljima, mo}i koristiti se darom izgo-vorene rije~i i zajedni{va u euharistiji preko predvi|e-nih i prikladnih slavlja na nedjeljnim skupovima u od-sutnosti prezbitera.148

Biskupova odgovornost za kr{}ansku inicijaciju

38. U aktualnim okolnostima Crkve i svijeta, bilo umladim crkvama bilo u zemljama u kojima je kr{}an-

92

147 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o CrkviLumen gentium, 28; IVAN PAVAO II., Enciklika Ecclesia deEucharistia (17. travnja 2003.), 41-42: AAS 95 (2003.), 460-461.

148 Usp. KONGREGACIJAZAKLER (et aliae), Interdikasterijskainstrukcija o nekim pitanjima u vezi sa suradnjom vjernikâ laikâu sve}eni~koj slu`bi Ecclesiae de mysterio (15. kolovoza1997.), »Prakti~ne odredbe«, ~l. 7: AAS 89 (1997.), 869-870.

stvo ustaljeno ve} stolje}ima, vrlo korisnom se poka-zuje obnova, osobito za odrasle, velike tradicije disci-pline kr{}anske inicijacije. To je bila korisna odluka II.vatikanskog sabora,149 koji je na taj na~in hod susreta sKristom i s Crkvom htio pruìti tolikim muèvima i è-nama, dirnutima milo{}u Duha i èljnima da u|u u za-jedni{tvo s otajstvom spasenja u Kristu, koji je umro iuskrsnuo za nas.

Za vrijeme kr{}anske inicijacije katekumeni supostupno uvo|eni u spoznaju otajstva Krista i Crkve, uanalogiji s po~etkom, razvojem i rastom prirodnog ì-vota. Vjernici su, naime, preporo|eni u kr{tenju i u~i-njeni dionicima kraljevskog sve}eni{tva, oja~ani kriz-mom, koje je biskup izvorni sluìtelj, te na taj na~inprimaju posebno izlijevanje darova Duha. Sudjeluju}iu euharistiji, oni su hranjeni hranom vje~noga ìvota tesu potpuno uklopljeni u Crkvu, misti~no Kristovo tije-lo. Vjernici su tako, »preko u~inka tih sakramenata kr-{}anske inicijacije, kadri sve vi{e i sve bolje iskusitiblaga boànskoga ìvota i napredovati sve do postiza-nja savr{enstva ljubavi«.150

Biskupi }e, vode}i ra~una o dana{njim okolnosti-ma, provoditi propise Obreda kr{}anske inicijacijeodraslih. Imat }e stoga na srcu da u svakoj biskupijipostoje strukture i pastoralni djelatnici potrebni da sena najdostojniji i naju~inkovitiji na~in osigura provo-

93

149 Usp. Konstituciju o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, 64.150 PAVAO VI., Apostolska konstitucija Divinae consortium

naturae (15. kolovoza 1971.): AAS 63 (1971.), 657.

|enje zapovijedi i liturgijske, katehetske i pastoralnediscipline kr{}anske inicijacije, prilago|eno potreba-ma na{ega vremena.

Zbog same svoje naravi progresivnog uranjanja uotajstvo Krista i Crkve, otajstvo koje ìvi i djeluje usvakoj partikularnoj Crkvi, put kr{}anske inicijacijezahtijeva prisutnost i slu`bu dijecezanskog biskupa,osobito u kulminiraju}oj fazi tog puta, tj. u podjeli sa-kramenta kr{tenja, potvrde i euharistije, {to se redovitodoga|a u pashalnom bdjenju.

Biskupova je zada}a tako|er provoditi disciplinu, uskladu s crkvenim zakonima, u vezi s onim {to se od-nosi na kr{}ansku inicijaciju djece i mladih osoba, ure-|uju}i njihovu prikladnu katehetsku pripravu i njihovopostupno zalaganje u ìvotu zajednice. Morat }e tako-|er bdjeti da se programi za katekumenat, ili za nasta-vak ili obnovu kr{}anske inicijacije, ili pribliàvanjeonim vjernicima koji su se udaljili od redovitog i ko-munitarnog vjerskog ìvota, odvijaju u skladu s odred-bama Crkve i u punom skladu sa ìvotom ùpnih za-jednica u biskupiji.

Napokon, {to se ti~e sakramenta potvrde, biskup,koji je njegov izvorni djelitelj, vodit }e brigu o tome dase smatra normalnim da ga on podjeljuje. Njegova na-zo~nost usred ùpne zajednice koja je, zbog krsnogizvora i euharistijskoga stola, rodno i redovito mjestohoda kr{}anske inicijacije, djelotvorno doziva otajstvoPedesetnice te se pokazuje najkorisnijim za ponovnuobnovu veza crkvenog zajedni{tva izme|u pastira ivjernika.

94

Biskupova odgovornost u pokorni~koj disciplini

39. Sinodski su oci u svojim nastupima iskazaliosobitu pozornost za pokorni~ku disciplinu, isti~u}injezinu va`nost i podsje}aju}i na osobitu brigu koju,kao nasljednici apostola, biskupi moraju sa~uvati zapastoral i za disciplinu sakramenta pokore. S rado{}usam ~uo da su potvrdili ono {to je moje duboko uvjere-nje, tj. da se mora o~uvati velika pastoralna briga zaovaj sakrament Crkve, izvor pomirenja, mira i radostiza sve nas koji smo potrebiti Gospodinova milosr|a iozdravljenja ranâ uzrokovanih grijehom.

Na biskupa, kao prvoga odgovornog za pokorni~kudisciplinu u svojoj partikularnoj Crkvi, ponajprije spa-da zada}a kerygmati~nog poziva na obra}enje i poko-ru. Njegova je du`nost evan|eoskom slobodom pro-gla{avati àlosnu i pogubnu prisutnost grijeha u ìvotuljudi i u povijesti zajednicâ. U isto vrijeme, on moranavije{tati neistraìvo otajstvo milosr|a {to nam ga jeBog razdijelio u kriù i uskrsnu}u njegova Sina, IsusaKrista, i u razlijevanju Duha radi otpu{tenja grijeha.Taj navje{taj, koji je tako|er poziv na pomirenje i po-ziv na nadu, u srcu je evan|elja. To je prvi navje{tajapostola na dan Pedesetnice, navje{taj u kojem se ot-kriva sam smisao milosti spasenja, koja nam je priop-}ena preko sakramenata.

Biskup }e na prikladne na~ine biti uzoran sluìteljsakramenta pokore, te }e mu on sam ustrajno i vjernopristupati. Ne}e prestajati poticati svoje sve}enike dauvelike cijene slu`bu pomirenja, primljenu na sve}e-

95

ni~kom re|enju, ohrabruju}i ih da ga vr{e velikodu{noi uz nadnaravni smisao, opona{aju}i Oca, koji prihva}aone koji se vra}aju o~inskome domu, te Krista Dobro-ga pastira, koji na svojim le|ima nosi izgubljenu ov~i-cu.151

Biskupova odgovornost {iri se i na du`nost da bdijekako se pristup op}em odrje{enju ne bi dogodio izvanodredaba prava. S tim u vezi, u Motupropriu Miseridor-dia Dei istaknuo sam da biskupi imaju du`nost primije-niti vaè}u disciplinu, prema kojoj pojedina~na i cjelo-vita ispovijed te odrje{enje ~ini jedini redoviti na~inakojim je vjernik, svjestan te{koga grijeha, pomiren sBogom i Crkvom. Jedino fizi~ka ili moralna nemo-gu}nost opra{ta od toga redovitog puta, u kom }e se slu-~aju pomirenje mo}i posti}i na druge na~ine. Biskup ne-}e zaboraviti podsjetiti sve one kojima je, na temeljuslu`be, povjerena briga za du{e, na du`nost da vjernici-ma pruè priliku za pristup pojedina~noj ispovijedi.152

On }e se tako|er pobrinuti da vjernicima doista budekrajnje olak{ano da se mogu ispovjediti.

Ako se, u svjetlu tradicije i crkvenog u~iteljstva,promatra duboka veza koja postoji izme|u sakramentapomirenja i sudjelovanja u euharistiji, danas postajesve potrebnije formirati savjest vjernika da na dostojani plodan na~in sudjeluju u euharistijskoj gozbi, pristu-paju}i joj u milosnome stanju.153

96

151 Usp. Propositio 18.152 Usp. Motuproprio Misericordia Dei (7. travnja 2002.), 1: AAS

94 (2002.), 453-454.

Veseli, osim toga, podsjetiti da biskupu jednako ta-ko pripada zada}a da regulira, na zgodan na~in i uzoprezan odabir prikladnih slu`benika, disciplinu kojaprethodi vr{enju egzorcizama i molitvenim slavljimaza zadobivanje ozdravljenja, po{tuju}i novije doku-mente Svete Stolice.154

Briga za pu~ku pobo`nost

40. Sinodski su oci potvrdili va`nost koju, u preno-{enju i razvoju vjere, ima pu~ka pobo`nost. Ona je, na-ime, kao {to je moj prethodnik blage uspomene, PavaoVI., jednom rekao, bogata vrednotama bilo u odnosuna Boga bilo u odnosu na bra}u,155 tako da tvori pravupravcatu riznicu duhovnosti u ìvotu kr{}anske zajed-nice.

I u na{e vrijeme, u kojem se opaà sve ve}a è| zaduhovno{}u, koja ~esto mnoge navodi da se priklonereligioznim sektama i ostalim oblicima dvojbenog spi-ritualizma, biskupi su pozvani razlu~iti i poticati vred-note i oblike istinske pu~ke pobo`nosti.

97

153 Usp. Propositio 18.154 Usp. RIMSKI OBREDNIK, Obred egzorcizama (22. studenoga

1998.), Città del Vaticano, 1999.; KONGREGACIJA ZA NAUKVJERE, Instrukcija o molitvama za izmoljenje zdravlja od Boga(14. rujna 2000.): L’Osservatore Romano, 24. studenoga 2000.,str. 6.

155 Usp. Apostolski nagovor Evangelii nuntiandi (8. prosinca1975.), 48: AAS 68 (1976.), 37-38.

Uvijek je aktualno ono {to je napisano u Apostol-skoj pobudnici Evangelii nuntiandi: »Svima koje jeGospodin postavio vo|ama crkvenih zajednica pasto-ralna ljubav mora biti nadahnu}e kako da se odnoseprema toj tako bogatoj i tako osjetljivoj stvarnosti. Pri-je svega valja biti osjetljiv, znati uo~iti nutarnje dimen-zije i neprijeporne vrijednosti, spremno pomo}i da seizbjegnu opasnosti i zastranjenja. Ako se dobro usmje-ri, ta pu~ka religioznost za na{a narodna mno{tva moèsve vi{e i vi{e biti istinski susret s Bogom u Isusu Kri-stu.«156

Potrebno je stoga usmjeravati tu religioznost, pro-~i{}uju}i, po potrebi, njezine izraàjne forme u skladus na~elima vjere i kr{}anskog ìvota. Vjernici, prekopu~ke pobo`nosti, moraju biti dovedeni do osobnogsusreta s Kristom, u zajedni{tvu s Blaènom DjevicomMarijom i sa svetima, poglavito slu{anjem Bo`je rije-~i, pristupanjem molitvi, sudjelovanjem u sakramen-talnom ìvotu, svjedo~enjem ljubavi i djelima milosr-|a.157

U vezi sa {irom refleksijom o tom pitanju i u vezi sdragocjenim nizom teolo{kih, pastoralnih i duhovnihsavjeta, volim uputiti na dokumente Apostolske Stoli-ce u kojima se podsje}a da su sva o~itovanja pu~ke po-bo`nosti pod odgovorno{}u biskupa u njegovoj vlasti-toj biskupiji. Na njega spada da ih regulira, ohrabruju}i

98

156 Isto.157 Usp. Propositio 19.

ih u njihovoj zada}i pomaganja vjernicima kroz kr-{}anski ìvot, pro~i{}uju}i ih gdje je to potrebno ievangeliziraju}i ih.158

Promicanje svetosti za sve vjernike

41. Svetost naroda Bo`jega, kojoj je usmjerena bi-skupova slu`ba posve}ivanja, dar je boànske milostii o~itovanje Bo`jeg primata u ìvotu Crkve. Zbog to-ga biskup u svojoj slu`bi neumorno mora promicatiistinski i pravi pastoral i pedagogiju svetosti, tako daostvari program {to ga je iznijelo peto poglavlje Kon-stitucije Lumen gentium u vezi s op}im pozivom nasvetost.

Taj sam program i ja sam htio iznijeti ~itavoj Crkvi,na po~etku tre}eg tisu}lje}a, kao pastoralni prioritet ikao plod Velikog jubileja utjelovljenja.159 Svetost je,naime, jo{ i danas znak vremenâ, dokaz istine kr{}an-stva koja zra~i u njegovim najboljim predstavnicima,bilo u onima koji su u velikom broju uzdignuti na ~astoltara bilo u onima jo{ brojnijima, koji su na skrivenina~in oplo|ivali i oplo|uju povijest ljudi poniznom iradosnom sveto{}u svakodnevnice. Tako|er i u na{evrijeme ne nedostaju dragocjena svjedo~anstva onih

99

158 Usp. ZBOR ZA BOGO[TOVLJE I DISCIPLINU SAKRAME-NATA, Direktorij o pu~koj pobo`nosti i liturgiji (17. prosinca2001.), 21: Città del Vaticano, 2002., 28-29.

159 Usp. Apostolsko pismo Novo millennio ineunte (6. sije~nja2001.), 29-41: AAS 93 (2001.), 285-295.

oblika svetosti, osobne i komunitarne, koji su za sve,uklju~uju}i i nove generacije, znak nade.

Da bi se potaknulo, dakle, pojavljivanje svjedo~an-stva svetosti, ohrabrujem svoju bra}u biskupe da imajuvolje uo~iti i objaviti znakove svetosti i herojskih kre-posti, koji se i danas o~ituju, poglavito kada se odnosena vjernike laike vlastitih biskupija, osobito na kr{}an-ske supru`nike. Gdje se to pokaè doista zgodnim,ohrabrujem ih da promi~u doti~ne procese za kanoni-zaciju.160 To }e za sve mo}i biti znak nade te za hod na-roda Bo`jega poticaj ohrabrenja u njegovu svjedo~e-nju pred svijetom stalne prisutnosti milosti u spletuljudskih zbivanja.

100


PETO POGLAVLJE

BISKUPOVO PASTIRSKO UPRAVLJANJE

»Dao sam vam primjer« (Iv 13, 15)

42. Raspravljaju}i o du`nosti upravljanja Bo`jomobitelji i preuzimanja uobi~ajene i svakodnevne skrbiza stado Gospodina Isusa, II. vatikanski sabor obja{-njava da se biskupi u vr{enju svoje slu`be poput o~evai pastira usred svojih vjernika moraju pona{ati kao»oni koji sluè«, imaju}i uvijek pred o~ima primjerDobrog pastira, koji je do{ao ne da bude sluèn, negoda sluì i da svoj ìvot poloì za ovce (usp. Mt 20, 28;Mk 10, 45; Lk 22, 26-27; Iv 10, 11).161

Ta slika Isusa, vrhovnog uzora biskupova, ima svojsnaàn izraz u gesti pranja nogu, o ~emu pripovijedaEvan|elje po Ivanu: »Bija{e pred blagdan Pashe. Isus jeznao da je do{ao njegov ~as da prije|e s ovoga svijetaOcu, budu}i da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ihje ljubio. I za ve~erom [...] usta od ve~ere, odloì halji-ne, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik ipo~ne u~enicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je

101

161 Usp. Dogmatsku konstituciju o Crkvi Lumen gentium, 27; De-kret o pastirskoj slu`bi biskupâ u Crkvi Christus Dominus, 16.

bio opasan [...] Kad im dakle opra noge, uze svoje ha-ljine, opet sjede i re~e im [...] Primjer sam vam dao da ivi ~inite kao {to ja vama u~inih« (13, 1-15).

Promotrimo stoga Isusa dok obavlja tu gestu kojanam, ~ini se, pruà klju~ za razumijevanje samog nje-gova bi}a i njegova poslanja, njegova ìvota i njegovesmrti. Promotrimo tako|er ljubav Isusovu, koja se pre-nosi u djelo, u konkretne postupke. Promotrimo Isusakoji, uz posvema{nju radikalnost, preuzima sve do kra-ja oblik sluge (usp. Fil 2, 7). On, U~itelj i Gospodin,koji je u svoje ruke sve primio od Oca, ljubio nas je dokraja, sve do potpunog predanja u ruke ljudi, prihva}a-ju}i od njih sve ono {to su oni potom u~inili s njim. TaIsusova gesta jest gesta ljubavi ostvarena u kontekstuustanove euharistije i u jasnoj perspektivi patnje i smr-ti. To je gesta koja objavljuje smisao utjelovljenja ili,jo{ i vi{e, same Bo`je biti. Bog je ljubav, i zbog toga jepreuzeo poloàj sluge: Bog se stavio u slu`bu ~ovjekakako bi ga doveo do punog zajedni{tva s Bogom.

Ako je takav, dakle, U~itelj i Gospodin, smisao slu`bei samog bi}a onoga koji je, poput dvanaestorice, pozvanu}i u najve}u bliskost s Isusom moè se sastojati jedinou posvema{njoj i bezuvjetnoj raspoloìvosti prema dru-gima, bilo prema onima koji su ve} u ov~injaku, biloprema onima koji mu jo{ ne pripadaju (usp. Iv 10, 16).

Autoritet biskupove pastirske slu`be

43. Biskup je u ime Kristovo poslan kao pastir da bise brinuo o odre|enome dijelu Bo`jega naroda. Po

102

evan|elju i euharistiji on mora u~initi da taj dio rastekao stvarnost zajedni{tva u Duhu Svetomu.162 Iz togaproizlazi da biskup predstavlja Crkvu koja mu je po-vjerena i upravlja njome, uz vlast koja mu je potrebnada vr{i primljenu sakramentalnu pastirsku slu`bu (mu-nus pastorale), kao sudjelovanje u samom Kristovuposve}enju i poslanju.163 Na temelju toga »biskupiupravljaju partikularnim, njima povjerenim crkvama,kao Kristovi zamjenici i poslanici, savjetom, uvjerava-njem, primjerom ali i autoritetom i svetom vla{}u, ko-jom se sluè samo zato da svoje stado odgoje u istini isvetosti, sje}aju}i se da onaj koji je ve}i treba da budekao manji, a onaj koji je poglavica da bude kao sluga(usp. Lk 22, 26-27)«.164

Ovaj saborski odlomak divna je sinteza katoli~kognauka o biskupovu pastirskom upravljanju te je preuzet uobred re|enja biskupa: »... biskupstvo je ime za djelo, ane za ~ast, i treba da biskup bude vi{e za sluènje nego na~elu... prema U~iteljevoj zapovijedi«.165 Tu se nalazi te-

103

162 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dekret o pastirskoj slu`bibiskupâ u Crkvi Christus Dominus, 11; Zakonik kanonskogaprava, kan. 369; Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 177 § 1.

163 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-kvi Lumen gentium, 27; Dekret o pastirskoj slu`bi biskupâ u Cr-kvi Christus Dominus, 8; Zakonik kanonskoga prava, kan. 381 §1; Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 178.


165 RIMSKI PONTIFIKAL, Obred re|enja biskupa: Homilija.

meljno na~elo po kojem u Crkvi, prema onome {to tvrdisveti Pavao, autoritet ima za cilj izgradnju naroda Bo`je-ga, a ne njegovo ru{enje (usp. 2 Kor 10, 8). Izgradnja Kri-stova stada u istini i svetosti zahtijeva od biskupa, kao {toje vi{e puta re~eno u sinodskoj auli, neka obilje`ja, me|ukojima je primjerenost ìvota, sposobnost autenti~nog ikonstruktivnog odnosa s osobama, stav poticanja i razvi-janja suradnje, dobrota duha i strpljivost, razumijevanje isuosje}anje za bijede du{e i tijela, blagost i opra{tanje.Rije~ je, naime, o o~itovanju na najbolji mogu}i na~in vr-hovnog uzora, koji je Isus Dobri pastir.

Biskupova je vlast istinska vlast, ali vlast osvijetlje-na svjetlom Dobroga pastira i oblikovana njegovimuzorom. Kada je vr{ena u Kristovo ime, ona je »prava,redovita i neposredna, iako njezino vr{enje kona~noodre|uje vrhovna vlast Crkve i nekim se granicama sobzirom na korist Crkve i vjernika moè ograni~iti. Natemelju te vlasti biskupi imaju sveto pravo, a pred Go-spodinom du`nost da donose zakone za svoje pod-lo`nike, da sude i ure|uju sve {to spada na bogoslu`je iapostolat.«166 Biskup je dakle obdaren, na temelju za-da}e koju je primio, sudbenom objektivnom vla{}u,usmjerenom prema tome da se izrazi u ~inima vlastipreko kojih se ima ostvariti slu`ba upravljanja (munuspastorale) primljena u sakramentu.

104

166 II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lu-men gentium, 27; usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 381 § 1;Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 178.

Biskupovo }e upravljanje, me|utim, ipak biti pa-storalno u~inkovito – potrebno je podsjetiti na to i uovom slu~aju – ako se bude oslonilo na moralni ugledkoji je dan njegovom sveto{}u ìvota. Upravo }e tasvetost u~initi du{e spremnima da prihvate evan|eljekoje on navije{ta u Crkvi, kao i odredbe koje je onodredio za narod Bo`ji. Stoga je sv. Ambrozije upozo-ravo: »Neka se u sve}enicima ne traì ni{ta ru`noga,ni{ta zajedni~koga s nagnu}ima, navikama i obi~ajimaneodgojenog mno{tva. Sve}eni~ko dostojanstvo zahti-jeva za sebe ozbiljnost koja se drì podalje od meteà,skroman ìvot i osobit ugled.«167

Provo|enje autoriteta u Crkvi ne moè biti shva}e-no kao ne{to neosobno i birokratsko, upravo jer je rije~o autoritetu koji se ra|a iz svjedo~anstva. U svemuonome {to biskup kaè i u~ini mora se o~itovati autori-tet Kristovih rije~i i djela. Kad bi nedostajala vjerodo-stojnost biskupove svetosti ìvota, tj. njegovo svjedo-~anstvo vjere, nade i ljubavi, njegovo bi upravljanjenarod Bo`ji te{ko mogao prihvatiti kao o~itovanje Kri-stove djelatne nazo~nosti u svojoj Crkvi.

Kao slu`benici apostolstva Crkve po Gospodinovojvolji i zaodjenuti vla{}u Duha Oca, koji upravlja i vodi(Spiritus principalis), biskupi su nasljednici apostolâne samo u autoritetu i svetoj vlasti nego i u obliku apo-stolskog ìvota, u apostolskim patnjama zbog navije-{tanja i {irenja evan|elja, u blagoj i milosrdnoj skrbi za

105

167 Ad Irenaeum, Epistulae, lib. I, ep. VI: Sancti Ambrosii episcopiMediolanensis opera, Milano-Rim, 1988., 19, str. 66.

povjereni mu narod, u obrani slabih, u stalnoj brizi zanarod Bo`ji.

U sinodskoj se auli podsjetilo da se, nakon II. vati-kanskog sabora, vr{enja autoriteta u Crkvi ~esto poka-zalo mu~nim. To stanje, iako se ~ini da su neke najve}ete{ko}e prevladane, i dalje traje. Stoga se postavljaproblem kako se nu`na slu`ba autoriteta moè boljeshvatiti, prihvatiti i provoditi. S tim u vezi, prvi odgo-vor proizlazi iz same naravi crkvenog autoriteta: on je– i kao takav se mora pokazati {to je mogu}e jasnije –sudjelovanje u Kristovu poslanju, koje se mora ìvjeti ivr{iti u poniznosti, u predanju i u sluènju.

Vrednovanje biskupova autoriteta ne izraàva se uvanjskim znakovima, nego u dubljem razumijevanjuteolo{kog, duhovnog i moralnog zna~enja njegoveslu`be, utemeljene u karizmi apostolstva. Ono {to je usinodskoj auli re~eno u vezi sa slikom pranja nogu,kao i s povezano{}u koja je, u tom kontekstu, uspo-stavljena izme|u lika sluge i pastira, daje razumjetikako je biskupstvo doista ~ast kada je sluènje. Stogasvaki biskup mora na samoga sebe primijeniti Isusoverije~i: »Znate da oni koji se smatraju vladarima go-spoduju svojim narodima i velika{i njihovi drè ihpod vla{}u. Nije tako me|u vama! Naprotiv, tko ho}eda me|u vama bude najve}i, neka vam bude posluì-telj! I tko ho}e da me|u vama bude prvi, neka budesvima sluga. Jer ni Sin ôvje~ji nije do{ao da bude

106

sluèn, nego da sluì i ìvot svoj dade kao otkupninuza mnoge« (Mk 10, 42-45). Sje}aju}i se tih Gospodi-novih rije~i, biskup upravlja sa srcem poniznoga slugei nje`noga pastira, koji vodi svoje stado, traè}i slavuBo`ju i spasenje du{â (usp. Lk 22, 26-27). Ako je ìv-ljen tako, biskupov je na~in upravljanja doista jedincatu svijetu.

Ve} smo podsjetili na tekst iz Lumen gentium, gdjese tvrdi da biskupi upravljaju partikularnim crkvama{to su im povjerene kao zamjenicima i poslanicimaKristovim, »savjetom, uvjeravanjem, primjerom«.168

U tome nema protuslovlja s rije~ima koje slijede, kadaII. vatikanski sabor nadodaje da biskupi upravljaju, do-ista, »savjetom, uvjeravanjem, primjerom, ali i autori-tetom i svetom vla{}u«.169 Rije~ je naime o »svetojvlasti« koja ima svoje korijene u moralnom ugledu ko-jim je biskup odlikovan na temelju svoje svetosti ìvo-ta. Upravo ona olak{ava prihva}anje ~itavog njegovadjelovanja upravljanja te ga ~ini u~inkovitim.

Pastoralni stil upravljanja i dijecezansko zajedni{tvo

44. @ivljeno crkveno zajedni{tvo dovest }e biskupado pastoralnog stila koji je sve vi{e otvoren suradnji sdrugima. Tu postoji neka vrsta kru`nog toka izme|uonog {to je biskup pozvan da odlu~i uz osobnu odgo-vornost za dobro Crkve koja je povjerena njegovoj bri-

107

168 Br. 27.169 Isto.

zi i doprinosa {to ga vjernici mogu pruìti preko savje-todavnih organa, poput biskupijske sinode, prezbiter-skog vije}a, biskupskog vije}a, pastoralnog vije}a.170

Sinodski oci nisu propustili upozoriti na te oblikevr{enja biskupskog upravljanja, preko kojih se organi-zira pastoralno djelovanje u biskupiji.171 PartikularnaCrkva, naime, ne uklju~uje odnos jedino prema tro-strukoj biskupskoj slu`bi (munus episcopale), nego iprema trostrukoj zada}i ~itavog naroda Bo`jega: pro-ro~koj, sve}eni~koj i kraljevskoj. Svi vjernici, zbog kr-{tenja, sudjeluju, na sebi svojstven na~in, u trostrukojKristovoj munus. Njihova stvarna jednakost u dosto-janstvu i u djelovanju ~ini da su doista svi pozvani nasuradnju oko izgradnje Kristova Tijela, dakle da ostva-ruju poslanje koje je Bog povjerio Crkvi u svijetu,svatko prema svom poloàju i svojim zada}ama.172

Svaka vrsta razlikovanja me|u vjernicima, na te-melju razli~itih karizmi, funkcija, slu`bi, usmjerena jesluènju ostalim ~lanovima naroda Bo`jega. Onto-lo{ko-funkcionalna razli~itost, koja biskupa stavlja»pred« druge vjernike na temelju punine sakramentareda koju je primio, jest biti za druge vjernike, koje gane izuzima od biti s njima.

108

170 Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 204 § 1; 208; 212 §§ 2, 3;Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 7 § 1; 11; 15 §§ 2, 3.

171 Usp. Propositio 35.172 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-

kvi Lumen gentium, 32; Zakonik kanonskoga prava, kan. 204 §1; 208.

Crkva je jedna organska zajednica koja se ostvarujeu koordiniranju razli~itih karizmi, slu`bi i sluènja, ra-di postizanja zajedni~kog cilja koji je spasenje. Biskupje odgovoran za ostvarenje tog jedinstva u razli~itostipoti~u}i, kako je bilo re~eno na sinodskoj skup{tini, si-nergiju razli~itih djelatnika, tako da bude mogu}e za-jedno prije}i zajedni~ki put vjere i poslanja.173

Ali nakon {to je to re~eno, potrebno je nadodati dase biskupska slu`ba ne moè posve svesti na zada}upukog voditelja. Munus episcopale po svojoj naraviuklju~uje jasno i nedvosmisleno pravo-du`nost uprav-ljanja, u koje je uklju~ena i jurisdikcijska sastavnica.Pastiri su javni svjedoci i njihova potestas testandifidem dospijeva do svoje punine u potestas iudicandi:biskup nije samo pozvan svjedo~iti vjeru, nego i proci-jeniti i urediti njezina o~itovanja na strani vjernika kojisu povjereni njegovim pastirskim brigama. U izvr{e-nju te svoje zada}e on }e u~initi sve mogu}e kako bipotaknuo pristanak svojih vjernika, ali na kraju }e mo-rati znati preuzeti odgovornost za odluke koje }e senjegovoj pastirskoj savjesti pokazati nu`nima, vode}inapose ra~una o budu}em Bo`jem sudu.

Crkveno zajedni{tvo u svojoj organi~nosti upozora-va na biskupovu osobnu odgovornost, ali tako|er pret-postavlja sudjelovanje svih skupina vjernika, budu}i da

109


su suodgovorni za dobro partikularne Crkve koju oni ~i-ne. Ono {to jam~i autenti~nost tog organskog zajed-ni{tva jest djelovanje Duha, koji je djelatan bilo u bi-skupovoj osobnoj odgovornosti bilo u sudjelovanjuvjernika u njoj. Duh je, naime, taj koji je, utemeljuju}ikrsnu jednakost svih vjernika kao i karizmatsku te mi-nisterijalnu razli~itost svakoga, kadar u~inkovitoostvariti zajedni{tvo. Na temelju tih na~ela ure|uju se ibiskupijske sinode, ~iji je kanonski profil, odre|en u ka-nonima 460-468 Zakonika kanonskoga prava, po-ja{njen Interdikasterijskom instrukcijom od 19. oùjka1997.174 Jezgre tih odredaba moraju se pridràvati i ostalebiskupijske skup{tine, kojima }e predsjedati biskup, ni-kada se ne odri~u}i svoje posebne odgovornosti.

Ako na kr{tenju svaki kr{}anin prima ljubav Bo`jupreko izlijevanja Duha Svetoga, biskup – zgodno jepodsjetila sinodska skup{tina – po sakramentu redaprima u svoje srce Kristovu pastirsku ljubav. Ta je pa-stirska ljubav usmjerena prema izgradnji zajednice.175

Prije nego provede tu ljubav-zajedni{tvo u djelo, bi-skup se mora potruditi da je preuzme u svoje srce i u sr-ce Crkve autenti~nim duhovnim ìvotom.

Ako zajedni{tvo izraàva bit Crkve, normalno je daduhovnost zajednice teì svom o~itovanju bilo naosobnom bilo na komunitarnom planu, poti~u}i uvijek

110

174 Usp. AAS 89 (1997.), 706-727. Analogan uvod mora se napravitii za eparhijske skup{tine, o kojima govore kanoni 235-242Zakonika kanona isto~nih crkava.


nove oblike sudjelovanja i suodgovornosti u raznimkategorijama vjernika. Stoga }e biskup nastojati okotoga da pobudi u svojoj partikularnoj Crkvi strukturezajedni{tva i sudjelovanja, koje }e dopustiti oslu{kiva-nje Duha koji ìvi i govori u vjernicima, kako bi ih po-tom usmjerio prema ostvarenju onoga {to sam Duh sa-vjetuje radi istinskoga dobra Crkve.

Elementi partikularne Crkve

45. Mnogi su nastupi sinodskih otaca upu}ivali narazne vidove i momente ìvota biskupije. Tako jedu`na pozornost bila posve}ena biskupijskoj kuriji,kao strukturi kojom se sluì biskup kako bi izrazio vla-stitu pastirsku ljubav u njezinim raznim vidovima.176

Tako je posebno bila spomenuta prigoda da se eko-nomsko upravljanje biskupijom povjeri stru~nim i ~a-snim osobama, tako da se to upravljanje moè iznijetikao primjer transparentnosti za sve ostale analogne cr-kvene institucije. Ako se u biskupiji ìvi duh zajed-ni{tva, morat }e se posebna pozornost posvetiti najsi-roma{nijim ùpama i zajednicama, ~ine}i osim togasve mogu}e da se sa~uva jedan dio materijalnih mo-gu}nosti za najpotrebitije crkve, poglavito u misijskimi iseljeni~kim zemljama.177

Sinodski su oci posebno smatrali zgodnim posve-titi svoju pozornost ùpi, podsje}aju}i da je za tu za-

111


jednicu, koja se isti~e izme|u svih onih {to postoje unekoj biskupiji, prvi odgovoran biskup: stoga se onposebno mora brinuti o njoj.178 Jer ùpa – kao {to jeopetovano potvr|eno – i dalje ostaje temeljnom jez-grom u svakodnevnom ìvotu biskupije.

Pastoralni pohod

46. Upravo se u toj perspektivi moè vidjetiva`nost pastoralnog pohoda. To je autenti~no vrijememilosti i posebni, {tovi{e jedini, trenutak za susret idijalog izme|u biskupa i vjernika.179 Biskup Bartolo-meu dos Mártires, kojega sam proglasio blaènim ne-koliko dana nakon zavr{etka sinode, u svome kla-si~nom djelu Stimulus Pastorum, koje je vrlo cijeniosam sveti Karlo Boromejski, definira pastoralni po-hod quasi anima episcopalis regiminis i uspje{no gaopisuje kao {irenje biskupove prisutnosti me|u svo-jim vjernicima.180

U svome pastoralnom pohodu ùpi, nakon {to jerje{avanje upravnih pitanja prepustio ostalim povjere-nicima, neka biskup na povla{teno mjesto stavi susret sosobama, po~ev{i od ùpnika i ostalih sve}enika. To jetrenutak u kojem on za svoj puk izblièga vr{i slu`burije~i, posve}ivanja i pastirskog vodstva, izravnije sesusre}u}i s tjeskobama i zabrinutostima, radostima i

112

178 Usp. Propositio 37.179 Usp. isto.180 Usp. Romae, 1572., usp. 52 v.

o~ekivanjima naroda kako bi svima mogao uputiti po-ziv na nadu. Biskup posebno tu izravnije kontaktira snajsiroma{nijim osobama, sa starima i bolesnima. Akose ostvari na taj na~in, pastoralni se pohod pokazujeonakvim kakav on jest – znak prisutnosti Gospodinakoji poha|a svoj narod u miru.

Biskup sa svojim prezbiterijem

47. Nije bez razloga da saborski dekret ChristusDominus, opisuju}i partikularnu Crkvu, ozna~uje tuCrkvu kao zajednicu vjernika povjerenu biskupovojpastirskoj skrbi »cum cooperatione presbyterii«.181 Iz-me|u biskupa i prezbiterâ postoji naime communiosacramentalis na temelju ministerijalnog ili hijerarhij-skog sve}eni{tva, {to je sudjelovanje u jedincatom Kri-stovu sve}eni{tvu te je stoga, iako u razli~itom stupnju,na temelju jedine crkvene slu`be i jedinog apostolskogposlanja.

Prezbiteri su, a me|u njima poglavito ùpnici, da-kle najbliì suradnici biskupske slu`be. Sinodski su ociobnovili preporuke i pozive, koji su ve} prisutni u sa-borskim dokumentima i u novije vrijeme preuzeti uApostolsku pobudnicu Pastores dabo vobis,182 na po-sebno obilje`je odnosa izme|u biskupa i njegovihprezbitera. Biskup }e uvijek nastojati postupati sa svo-jim sve}enicima poput oca i brata koji ih ljubi, slu{a,

113

181 Br. 11.182 Usp. br. 16-17: AAS 84 (1992.), 681-684.

prihva}a, ispravlja, tje{i, traì njihovu suradnju i koji}e, koliko je mogu}e, nastojati oko njihove ljudske,duhovne, ministerijalne i ekonomske dobrobiti.183

Biskupova posebna privrènost prema svojim sve-}enicima o~ituje se kao o~inska i bratska prisutnost naglavnim etapama njihova ministerijalnog puta, po~ev-{i od prvih koraka u pastirskoj slu`bi. Temeljnom osta-je trajna formacija prezbiterâ, koja je za sve poput»poziva u pozivu« jer, u svojim razli~itim i komple-mentarnim dimenzijama, teì prema tome da pomognesve}niku kako bi bio i djelovao kao sve}enik po uzoruna Isusa.

Svaki dijecezanski biskup ima me|u svojim prvimdu`nostima duhovu skrb za svoj prezbiterij: »Gestasve}enika koji svoje ruke polaè u biskupove ruke, nadan sve}eni~kog re|enja, ispovijedaju}i mu ’sinovskopo{tovanje i poslu{nost’, moè na prvi pogled izgledatikao jednosmjerna gesta. Ta gesta obvezuje zapravoobojicu: sve}enika i biskupa. Mladi sve}enik izabireda se povjeri biskupu, a biskup se sa svoje strane obve-zuje da }e ~uvati te ruke.«184

Htio bih nadodati da u druga dva trenutka prezbitermoè opravdano o~ekivati o~itovanje posebne blizinesa strane svoga biskupa. Prvi je onaj kada mu se povje-rava pastirsko poslanje, bilo da se dogodi prvi put, kao

114

183 Usp. Propositio 40.184 IVAN PAVAO II., Govor grupi nedavno izabranih biskupa (23.

rujna 2002.), 4: L’Osservatore Romano (23.-24. rujna 2002.),str. 5.

u slu~aju nedavno zare|enog sve}enika, bilo da se do-ga|a zbog promjene slu`be ili dodjeljivanja novogapastoralnog mandata. Dodjela nekog pastoralnog po-slanja za samog je biskupa vaàn trenutak o~inske od-govornosti za svoje prezbitere. Rije~i svetog Jeronimadobro se mogu primijeniti na tu okolnost: »Isti odnoskoji se odvijao izme|u Arona i njegovih sinova znamoda se odvija i izme|u biskupa i njegovih sve}enika. Je-dan jedini je Gospodin, jedan je hram: postoji tako|erjedinstvo u slu`bi [...] Nije li na slavu oca mudar sin?Neka se biskup raduje u sebi {to je imao dobru pronica-vost u izboru takvih sve}enika za Krista.«185

Drugi je moment onaj u kojem neki sve}enik, zbogpoodmakle dobi, napu{ta stvarno pastirsko vodstvoneke zajednice ili pak du`nosti izravne odgovornosti.U tim i sli~nim okolnostima biskup je duàn postupititako da taj sve}enik uo~i bilo zahvalnost partikularneCrkve za apostolske napore koje je dosad u~inio biloposebnost svoga novog poloàja unutar dijecezanskogprezbiterija: on i dalje zadràva, te {tovi{e vidi da je sa-da porasla, mogu}nost da pridonese izgradnji Crkveuzornim svjedo~anstvom ustrajnije molitve i veliko-du{nim stavljanjem na raspolaganje ste~enog iskustvau korist mla|e subra}e. Sve}enicima koji se nalaze ujednakom stanju zbog neke te{ke bolesti ili zbog nekogdrugog oblika trajne nemo}i, biskup }e pokazati svojubratsku blizinu pomaù}i im kako bi o~uvali ìvimuvjerenje da su »djelatni ~lanovi u izgra|ivanju Crkve,

115

185 Ep. Ad Nepotianum presb., LII, 7: PL 22, 534.

osobito snagom povezanosti s Kristom Patnikom i s to-likom bra}om i sestrama koji su u Crkvi sudionici uGospodinovoj Muci«.186

Biskup }e tako|er pratiti, uz molitvu i djelotvornomilosr|e, sve}enike koji su, iz bilo kojeg razloga, doveliu pitanje svoj poziv i svoju vjernost Gospodinovu zovute su na neki na~in prestali vr{iti svoje du`nosti.187

On na kraju ne}e prestati ispitivati znakove heroj-skih kreposti koji su se mo`da o~itovali me|u dijece-zanskim sve}enicima te }e, kada to bude smatrao pri-kladnim, i}i dalje prema njihovu javnom priznanju,poduzimaju}i potrebne korake za otvaranje kauze zaprogla{enje svetima.188

Formacija kandidata za sve}eni{tvo

48. Razra|uju}i temu prezbiterske slu`be, sinodskisu oci posebno posvetili pozornost formaciji kandidataza sve}eni{tvo, koja se odvija u sjemeni{tu.189 Budu}ida ona posebno sadrì molitvu, predanje i trud, forma-cija prezbitera za biskupa je posebno va`na briga. Sobzirom na to, sinodski su se oci, dobro znaju}i da jesjemeni{te za biskupiju me|u najdragocjenijim dobri-

116

186 IVAN PAVAO II., Posinodska apostolska pobudnica Pastoresdabo vobis (25. oùjka 1992.), 77: AAS 84 (1992.), 795.

187 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dekret o pastirskoj slu`bibiskupâ u Crkvi Christus Dominus, 16.


ma, zaustavili na tome vrlo pozorno te su potvrdili pri-jeku potrebu za velikim sjemeni{tem, ne zanemaruju}itako|er va`nost koju ima i malo sjemeni{te za preno-{enje kr{}anskih vrijednosti radi nasljedovanja Kri-sta.190

Svaki }e biskup stoga pokazati svoju skrb ponajprijekrajnje bri`ljivo izabiru}i odgojitelje budu}ih prezbitera iodre|uju}i najzgodnije i najprikladnije oblike za njihovunu`nu pripravu kako bi mogli vr{iti slu`bu na podru~jukoje je tako bitno za ìvot kr{}anske zajednice. Biskupne}e prestati ~esto poha|ati sjemeni{te, tako|er i ako suga posebne okolnosti navele, zajedno s drugim biskupi-ma, na odluku o interdijecezanskom sjemeni{tu, odlukukoja je u ne malom broju slu~ajeva nu`na i jednostavno jetreba preferirati.191 Osobno i temeljito poznavanjekandidatâ za sve}eni{tvo u vlastitoj partikularnoj Crkvijest element koji biskup ne moè zanemariti. Na temeljutih izravnih kontakata on }e se zaloìti da u sjemeni{timadoista budu formirane zrele i uravnoteène osobe, kadreuspostaviti postojane ljudske i pastoralne odnose, te-olo{ki pripravljene, jake u duhovnom ìvotu, osobe kojevole Crkvu. Jednako }e se tako truditi da promi~e i poti~einicijative za materijalnu potporu i pomo} mladim kandi-datima za prezbiterat.

117

190 Usp. isto; IVAN PAVAO II., Posinodska apostolska pobudnicaPastores dabo vobis (25. oùjka 1992.), 60-63: AAS 84 (1992.),762-769.

191 Usp. isto, 65: nav. mj., 771-772.

O~ito je, me|utim, da je poticajna i formiraju}asnaga zvanja ponajprije molitva. Zvanja trebaju pro{i-renu mreù zagovaratelja kod »Gospodara ètve«. [to}e se problem zvanja vi{e rje{avati u kontekstu moli-tve, to }e molitva vi{e pomo}i odabraniku da ~uje glasOnoga koji ga poziva.

Kada prispije trenutak podjele svetih redova, svaki}e biskup provesti du`nu provjeru.192 S tim u vezi,svjestan svoje velike odgovornosti u podjeljivanju sve-}eni~kog reda, biskup }e tek nakon bri`ljivog ispitiva-nja i opse`nog savjetovanja, prema pravnoj odredbi, usvoju biskupiju primiti kandidate koji dolaze iz drugihbiskupija ili iz neke redovni~ke ustanove.193

Biskup i trajni |akoni

49. Budu}i da su podjelitelji svetih redova, biskupisu izravno odgovorni i za trajne |akone, koje sinodskaskup{tina priznaje autenti~nim darovima Bo`jim zanavije{tanje evan|elja, za pou~avanje kr{}anskih za-jednica i za promicanje sluènja ljubavi u Bo`joj obite-lji.194

Zato }e se svaki biskup jako skrbiti za ta zvanja, za~ija je raspoznavanja i formaciju on najodgovorniji.Premda redovito treba vr{iti tu odgovornost prekosuradnikâ u koje ima veliko povjerenje i koji su obve-

118

192 Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 1051.193 Usp. Propositio 41.194 Usp. Propositio 42.

zni djelovati u skladu sa stavovima Svete Stolice,195 bi-skup }e nastojati, u granicama mogu}eg, osobno upo-znati one koji se pripravljaju na |akonat. Po{to ih je za-redio, i dalje }e im biti pravi otac, ohrabruju}i ih za lju-bav prema Tijelu i Krvi Krista, ~iji su slu`benici, i pre-ma svetoj Crkvi kojoj su prihvatili sluìti; one pak kojisu oènjeni poticat }e na uzoran obiteljski ìvot.

Biskupova briga za osobe posve}ena ìvota

50. Posinodska apostolska pobudnica Vita conse-crata ve} je istaknula va`nost koju posve}eni ìvotima u biskupskoj slu`bi. Spominju}i taj tekst tijekomove posljednje sinode, oci su podsjetili da u Crkvi-za-jednici biskup mora pobu|ivati i promicati posebanpoziv i poslanje posve}enog ìvota, koji postojano i~vrsto pripada ìvotu i svetosti Crkve.196 I u partikular-noj Crkvi posve}eni ìvot vr{i svoju du`nost uzorneprisutnosti i karizmati~nog poslanja. Stoga }e biskuppomno ispitati jesu li me|u posve}enim osobama kojesu ìvjele u njegovoj biskupiji postojala svjedo~anstvaherojskog ìvljenja krepostî te }e, ako to smatra pri-kladnim, otvoriti proces za progla{enje svetim.

119

195 Usp. KONGREGACIJA ZA KATOLI^KI ODGOJ, Temeljnipropisi za formaciju trajnih |akona (22. velja~e 1998.): AAS 90(1998.), 843-879; KONGREGACIJAZAKLERIKE, Direktorijza slu`bu i ìvot trajnih |akona (22. velja~e 1998.): AAS 90(1998.), 879-926.


U svojoj bri`ljivoj skrbi za sve oblike posve}enogìvota, skrbi koja se izraàva bilo u ohrabrenju bilo ubdjenju, biskup mora sa~uvati posebno mjesto za kon-templativni ìvot. Posve}enici }e, sa svoje strane, sr-da~no prihvatiti pastirske upute svoga biskupa, teè}iprema punom zajedni{tvu sa ìvotom i poslanjem par-tikularne Crkve u kojoj prebivaju. Biskup je, naime,odgovoran za apostolsku djelatnost u svojoj biskupiji:s njim moraju sura|ivati posve}enici i posve}enice ta-ko da oboga}uju, svojom prisutno{}u i slu`bom, cr-kvenu zajednicu. S tim u vezi mora se voditi ra~una odokumentu Mutuae relationes i pridràvati se onoga{to stoji prema vaè}em pravu.

Posebna se pozornost preporu~uje za ustanove bi-skupijskoga prava, poglavito za one koje se mu~e u oz-biljnim te{ko}ama: za njih }e biskup sa~uvati osobituo~insku skrb. Kona~no, u postupku odobrenja novihustanova u vlastitoj biskupiji, biskup }e se brinuti o to-me da se postupa u skladu s onim {to je nazna~eno ipropisano u Pobudnici Vita consecrata i u drugim in-strukcijama mjerodavnih ureda Svete Stolice.197

Vjernici laici u biskupovoj pastoralnoj skrbi

51. U vjernicima laicima, koji ~ine ve}inu narodaBo`jega, mora se o~itovati Krstova misionarska snaga.Zato je njima potrebna potpora, ohrabrenje i pomo}

120


njihova biskupa, da ih vodi prema razvijanju njihovaapostolata u skladu s njihovom vlastitom svjetovnomnaravi, napajaju}i se milo{}u sakramenata krsta i po-tvrde. Zbog toga }e biti potrebno promicati posebneprograme formacije, koji }e ih osposobiti da preuzmuodgovornosti u Crkvi unutar biskupijskih i ùpnihstruktura, kao i u raznim slu`bama animacije liturgije,kateheze, pou~avanja katoli~ke vjere u {kolama, itd.

Laici su posebno odgovorni – i u tom ih smislu tre-ba ohrabriti – za evangelizaciju kulturâ, uno{enje sna-ge evan|elja u ìvot obitelji, posao, masovne medije,sport, slobodno vrijeme i za promicanje kr{}anskihvrijednosti u dru{tvu i javnom ìvotu, narodnom i me-|unarodnom. Zbog svoga poloàja u svijetu vjernicilaici doista mogu znatno utjecati na okruènje, pro{iru-ju}i za tolike muève i ène perspektive i obzore nade.S druge strane, angaìrju}i se svojim izborom ìvota uvremenitim stvarnostima, vjernici laici pozvani su da,na na~in koji odgovara njihovu posebnome svjetov-nom obilje`ju, poloè ra~un o nadi (usp. 1 Pt 3, 15) nasvojim podru~jima rada, njeguju}i u srcu »i{~ekivanjenove zemlje«.198 Neka biskupi, sa svoje strane, budublizu laicima koji su, uklju~eni uìvo u sloène svjet-ske probleme, posebno izloèni nemiru i patnji, i nekaih podràvaju da budu kr{}ani jake nade, ~vrsto usidre-ni u sigurnost da je Gospodin uvijek uz svoje sinove.

121

198 II. VATIKANSKI SABOR, Pastoralna konstitucija o Crkvi u su-vremenom svijetu Gaudium et spes, 39.

Tako|er se mora promotriti va`nost zdruènoga la-i~kog apostolata, bilo onog iz stare tradicije bilo onog{to ga ~ine novi crkveni pokreti. Svi ti oblici udruènjaoboga}uju Crkvu, ali uvijek trebaju zada}u razlu~iva-nja svojstvenu biskupu, na ~ije pastirsko poslanje spa-da poticanje komplementarnosti me|u pokretima ra-zli~itog nadahnu}a, bdiju}i nad njihovim razvojem,nad teolo{kom i duhovnom formacijom animatora,nad uklapanjem novih stvarnosti u biskupijsku zajed-nicu i u ùpe, od kojih se ne smiju odijeliti.199 Biskup}e tako|er nastojati da lai~ka dru{tva doista podupirupastoral zvanja u biskupiji, poti~u}i prihva}anje svihzvanja, poglavito onih za zare|enu slu`bu, za posve}e-ni ìvot i za misionarski rad.200

Biskupova skrb za obitelj

52. Mnogi su se glasovi otaca podigli u korist obite-lji, koja se opravdano naziva »doma}a crkva«, prostorkoji je otvoren za nazo~nost Gospodina Isusa, sveti{eìvota. Utemeljena na sakramentu ènidbe, ona se po-kazuje kao zajednica od najve}e va`nosti, budu}i da unjoj i supru`nici i njihova djeca ìve vlastiti poziv te seusavr{uju u kr{}anskoj ljubavi. Kr{}anska je obitelj –istaknuto je na sinodi – apostolska zajednica, zajednicaotvorena poslanju.201

122

199 Usp. Propositiones 45, 46 i 49.200 Usp. Propositio 52.201 Usp. Propositio 51.

Spada upravo na biskupa da djeluje tako da se u ci-vilnom dru{tvu podràvaju i brane vrijednosti brakaispravnijim politi~kim i gospodarskim odlukama. Za-tim, unutar kr{}anske zajednice on ne}e prestati poti-cati pripravu zaru~nika na ènidbu, pra}enje mladihparova i formaciju grupâ obiteljî koje }e podupiratiobiteljski pastoral i, ne kao posljednje, biti sposobnepomo}i obiteljima u te{ko}ama. Biskupova blizina su-pru`nicima i njihovoj djeci, izraèna i raznim inicijati-vama na biskupijskoj razini, bit }e za njih sigurna okre-pa.

Gledaju}i na odgojne zada}e same obitelji, sinod-ski su oci jednodu{no priznali vrijednost katoli~kih{kola za cjelovitu formaciju novih nara{taja, za inkul-turaciju vjere i dijaloga me|u razli~itim kulturama.Upravo je stoga potrebno da biskup podupre i ocijenidjelovanje katoli~kih {kola, promi~u}i njihovo nasta-janje tamo gdje ne postoje i poti~u}i, koliko je do nje-ga, civilne ustanove kako bi ubrzale istinsku slobodupou~avanja unutar doti~ne dràve.202

Mladi, pastoralni prioritet s obzirom na budu}nost

53. Biskup, pastir i otac kr{}anske zajednice, po-sebno }e se brinuti za evangelizaciju i duhovnu prat-nju mladih. Slu`ba nade ne moè zaobi}i izgradnjubudu}nosti zajedno s onima – upravo s mladima – ko-jima je povjerena budu}nost. Kao »jutarnja straà«

123

202 Usp. isto.

mladi o~ekuju zoru novoga svijeta. Iskustvo Svjet-skih dana mladih, koje biskupi srda~no pozdravljaju,pokazuje nam kako su brojni bili mladi spremni anga-ìrati se u Crkvi i u svijetu, ako im se predloì istinskaodgovornost i ako im se pruì cjelovita kr{}anska for-macija.

Ovdje, poku{avaju}i objasniti misao sinodskih ota-ca, upu}ujem poseban poziv osobama posve}enog ì-vota mnogih ustanova koje se zalaù na podru~ju for-macije i odgoja djece, dje~aka i djevoj~ica te mladih,da ne dopuste da ih obeshrabre trenuta~ne te{ko}e i dane odustanu od svoga hvalevrijednog djela, nego nekapoja~aju svoje napore i teè prema sve boljim rezulta-tima.203

Mladi, osobnim odnosom sa svojim pastirima i u~i-teljima, trebaju biti potaknuti da rastu u ljubavi i odgo-jeni za velikodu{ni ìvot, spreman na sluènje drugi-ma, poglavito bijednima i bolesnima. Na taj }e na~inbiti najlak{e govoriti im i o ostalim kr{}anskim krepo-stima, napose o spolnoj ~isto}i. Tim }e putem uspjetirazumjeti da je ìvot »lijep« kada se daruje, slijede}iprimjer Isusa Krista. Tako }e se mo}i odgovorno i ko-na~no odlu~iti bilo za brak bilo za svetu slu`bu i posve-}eni ìvot.

124


Pastoral zvanja

54. Presudno je promicanje kulture zvanja u jed-nom {irem smislu: tj. potrebno je odgajati mlade za ot-krivanje samoga ìvota kao zvanja. Stoga }e biti zgod-no da biskup uputi apel obiteljima, ùpnim zajednica-ma i odgojnim ustanovama, kako bi pomogli dje~aci-ma i djevoj~icama te mladima da otkriju Bo`ji naum osvome ìvotu, prihva}aju}i poziv na svetost koji Bogna originalan na~in svakome upu}uje.204

Vrlo je va`no, u tom slu~aju, osnaìti dimenzijuzvanja u ~itavom pastoralnom djelovanju. Stoga }e sebiskup pobrinuti da se pastoral mladih i pastoral zvanjapovjeri sve}enicima i osobama koje su kadre prenositi,entuzijazmom i primjerom svoga ìvota, ljubav premaIsusu. Njihova }e zada}a biti da prate mlade pomo}uosobnih prijateljskih susreta i, ako je mogu}e, duhov-nog vodstva, kako bi im pomogli uo~iti znakoveBo`jega poziva te traìti snagu da mu odgovore u sa-kramentalnoj milosti i u molitvenom ìvotu, {to je prijesvega oslu{kivanje Boga koji govori.

125


To su neka od podru~ja u kojima svaki biskup vr{isvoju slu`bu upravljanja te izraàva prema dijelu naro-da Bo`jega koji mu je povjeren pastirsku ljubav kojaga poti~e. Jedan od karakteristi~nih oblika te ljubavijest suosje}anje, po uzoru na Krista, Vrhovnog sve}e-nika, koji je znao suosje}ati s ljudskim krhkostima, bu-du}i da je i on sam bio poput nas isku{avan svime, iako,za razliku od nas, nije bio isku{avan grijehom (usp.Heb 4, 15). To je suosje}anje uvijek zdruèno s odgo-vorno{}u koju je biskup preuzeo pred Bogom i Cr-kvom. Upravo na taj na~in on ostvaruje obe}anja i za-da}e koje je preuzeo na dan svoga biskupskoga re|e-nja, kada je slobodno pristao na zahtjev Crkve da sepobrine, uz o~insku ljubav, za sveti Bo`ji narod i da gavodi na putu spasenja; da uvijek bude susretljiv i milo-srdan, u Gospodinovo ime, prema siroma{nima, bole-snima i svima potrebitima utjehe i pomo}i, te da kaodobri pastir ide traìti izgubljene ovce kako bi ih izno-va doveo u Kristov ov~injak.205

126

205 Usp. RIMSKI PONTIFIKAL, Obred re|enja biskupa: Obe}a-nje izabranika.

[ESTO POGLAVLJE

U ZAJEDNICI CRKAVA

»Briga za sve crkve« (2 Kor 11, 28)

55. Pi{u}i kr{}anima u Korintu, apostol Pavao svepodsje}a da je trpio radi evan|elja: »êsta putovanja,pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od su-narodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogi-bli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od la`ne bra}e;u trudu i naporu, ~esto u nespavanju, u gladu i è|i, ~e-sto u postovima, u studeni i golotinji! Osim toga, uzdrugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve« ( 2Kor 11, 26-28). Zaklju~ak do kojega on dolazi jest ù-stro pitanje: »Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tkose sabla`njuje, a ja da ne izgaram?« (2 Kor 11, 29). Toisto pitanje traì odgovor od savjesti svakog biskupa,budu}i da je ~lan Biskupskoga zbora.

127

Na to izri~ito podsje}a II. vatikanski sabor kada po-tvr|uje da su svi biskupi, budu}i da su ~lanovi Biskup-skoga zbora i zakoniti nasljednici apostolâ po Kristo-voj ustanovi i zapovijedi, du`ni pro{iriti svoju brigu na~itavu Crkvu. »Svi naime biskupi moraju promicati i{tititi jedinstvo vjere i zajedni~ku stegu cijele Crkve,vjernike u~iti da ljube ~itavo Misti~no Tijelo Kristovo,osobito one ~lanove koji su siroma{ni, àlosni i koji tr-pe progonstvo zbog pravde (usp. Mt 5, 10), napokonpromicati svaku aktivnost koja je zajedni~ka cijelojCrkvi, osobito da poraste vjera i da svim ljudima sinesvjetlo potpune istine. Uostalom, sigurno je da dobroupravljaju}i svojom Crkvom kao dijelom sveop}e Cr-kve oni uspje{no pridonose dobru ~itavoga Misti~nogTijela, koje je tako|er tijelo Crkava.«206

Na taj se na~in doga|a da je biskup istodobno uodnosu sa svojom partikularnom Crkvom i s op}omCrkvom. Isti naime biskup, koji je vidljivo po~elo itemelj jedinstva u vlastitoj partikularnoj Crkvi, tako-|er je vidljiva veza crkvenog zajedni{tva izme|u svo-je partikularne Crkve i op}e Crkve. Stoga svi biskupi,

128

206 Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 23.

rezidiraju}i u svojim partikularnim crkvama razasuti-ma po svijetu, ali uvijek ~uvaju}i hijerarhijsko zajed-ni{tvo s glavom Biskupskoga zbora i sa samim Zbo-rom, daju postojanost i izraz katolicitetu Crkve i uisto vrijeme to obilje`je katoliciteta dodjeljuju svojojpartikularnoj Crkvi. Svaki je biskup na taj na~in kaopoveznica izme|u svoje partikularne Crkve i op}e Cr-kve i vidljivo svjedo~anstvo prisutnosti jedincate Kri-stove Crkve u svojoj partikularnoj Crkvi. U zajednicicrkava, dakle, biskup predstavlja svoju partikularnuCrkvu te u njoj predstavlja zajednicu crkava. Prekobiskupske slu`be naime portiones Ecclesiae sudjelu-ju u cjelokupnosti jedne-svete, dok se ona, i dalje pre-ko te slu`be, uprisutnjuje u pojedinom Ecclesiae por-tio.207

Univerzalna dimenzija biskupske slu`be u potpu-nosti se o~ituje i ostvaruje kada svi biskupi, u hijerar-hijskom zajedni{tvu s rimskim prvosve}enikom, dje-luju kao Zbor. Sve~ano okupljeni na nekom ekumen-skom saboru ili raspr{eni po svijetu, ali uvijek u hije-rarhijskom zajedni{tvu s rimskim prvosve}enikom,oni su nastavak apostolskog zbora.208 Svi biskupi, me-

129

207 Usp. PAVAO VI., Govor na otvaranju tre}eg dijela Sabora (14.rujna 1964.): AAS 56 (1964.), 813; KONGREGACIJA ZA NA-UK VJERE, Pismo Communionis notio (28. svibnja 1992.), 9,11-14: AAS 85 (1993.), 843-845.

208 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija ocrkvi Lumen gentium, 22; Zakonik kanonskoga prava, kan.337; 749 § 2; Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 50; 597§ 2.

|utim, i na druge na~ine sura|uju me|usobno i s rim-skim prvosve}enikom in bonum totius Ecclesiae, a tose doga|a napose kako bi se evan|elje navijestilo po~itavoj zemlji i suo~ilo s raznim problemima koji mu~erazne partikularne crkve. U isto vrijeme, i vr{enjeslu`be Petrova nasljednika za dobro ~itave Crkve isvake partikularne Crkve, kao i djelovanje Zbora kaotakvog, u velikoj mjeri pomaù kako bi u partikular-nim crkvama koje su povjerene pastirskoj brizi pojedi-nih dijecezanskih biskupa, bili o~uvani jedinstvo vjerei stega koja je zajedni~ka ~itavoj Crkvi. U Petrovoj ka-tedri biskupi, bilo pojedina~no bilo ujedinjeni me|usobom kao Zbor, pronalaze trajno i vidljivo po~elo i te-melj jedinstva vjere i zajedni{tva.209

Dijecezanski biskup u odnosu na vrhovnu vlast

56. Drugi vatikanski sabor nau~ava da »biskupima,kao apostolskim nasljednicima, pripada po sebi u bi-skupijama koje su im povjerene sva redovita, vlastita ineposredna vlast koja se traì za izvr{avanje njihove

130


pastirske slu`be (munus pastorale). Me|utim, vlastkoju – po svojoj slu`bi – ima papa da neke slu~ajevepridrì sebi ili kojoj drugoj vlasti ostaje uvijek i u sve-mu netaknuta.«210

U sinodskoj auli netko je postavio pitanje ne bi li seodnos izme|u biskupa i vrhovne vlasti mogao proma-trati u svjetlu na~ela supsidijarnosti, poglavito {to se ti-~e odnosâ izme|u biskupa i Rimske kurije, zaèljev{ida se ti odnosi, u skladu s ekleziologijom zajednice,odvijaju u po{tovanju mjerodavnosti svakoga te, stoga,u provo|enju ve}e decentralizacije. Tako|er se zatra-ìlo da se prou~i mogu}nost primjene tog na~ela na ì-vot Crkve, ~uvaju}i u svakom slu~aju ~injenicu da jekonstitutivno po~elo za vr{enje biskupske slu`be hije-rarhijsko zajedni{tvo pojedinih biskupa s rimskim pr-vosve}enikom i s Biskupskim zborom.

Kao {to se zna, na~elo supsidijarnosti formulirao jemoj prethodnik blage uspomene Pio XI. za gra|anskodru{tvo.211 Drugi vatikanski sabor, koji nikada nijeuporabio izraz »supsidijarnost«, ohrabrio je, me|utim,raspodjelu me|u crkvenim strukturama, otvaraju}i no-

131

210 Dekret o pastirskoj slu`bi biskupâ u Crkvi Christus Dominus, 8.211 Usp. Encikliku Quadragesimo anno (15. svibnja 1931.): ASS

23 (1931.), 203.

vo razmi{ljanje o teologiji biskupstva, koja svoje plo-dove daje u konkretnoj primjeni na~ela kolegijalnostina crkvenu zajednicu. Sinodski su oci ipak smatrali,{to se ti~e vr{enja biskupske vlasti, da se pojam supsi-dijarnosti pokazuje nejasnim te su inzistirali da se te-olo{ki razradi narav biskupske vlasti u svjetlu na~elazajedni{tva.212

Na sinodskoj se skup{tini vi{e puta govorilo o na~e-lu zajedni{tva.213 Rije~ je o organskoj zajednici koja senadahnjuje na slici Kristova Tijela, o kojemu govoriapostol Pavao kad isti~e komplementarne funkcije iuzajamnu pomo} izme|u razli~itih udova jednoga tije-la (usp. 1 Kor 12, 12-31).

Da bi se, dakle, pozivanje na na~elo zajedni{tvau~inilo ispravno i u~inkovito, bit }e neizbje`ne nekeodnosne to~ke. Morat }e se prije svega voditi ra~una o~injenici da u partikularnoj Crkvi dijecezanski biskupposjeduje svu redovitu, vlastitu i neposrednu vlast, po-trebnu da ispuni svoju pastirsku slu`bu. Pripada mu,dakle, vlastito podru~je samostalnog vr{enja tog auto-riteta, podru~je koje priznaje i {titi op}e zakonodav-stvo.214 Biskupova vlast, s druge strane, koegzistira svrhovnom vla{}u rimskog prvosve}enika, koja je tako-

132

212 Usp. Propositio 20.213 Usp. Relatio post disceptationem, 15-17: L’Osservatore Roma-

no, 14. listopada 2001., str. 4; Propositio 20.214 Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 381 § 1; Zakonik kanona

isto~nih crkava, kan. 178.

|er biskupska, redovita i neposredna nad svim pojedi-nim crkvama i njihovim udruènjima, nad svim pasti-rima i vjernicima.215

Druga ~vrsta to~ka koje se treba pridràvati jestsljede}a: jedinstvo Crkve ukorijenjeno je u jedinstvuepiskopata koji, da bi bio jedan, zahtijeva glavu Zbora.Na analogan na~in Crkva, da bi bila jedna, iziskuje jed-nu Crkvu kao glavu crkava, onu rimsku koje je biskup,Petrov nasljednik, glava Zbora.216 Kako bi, dakle,»svaka partikularna Crkva bila u potpunosti Crkva, tj.partikularna prisutnost op}e Crkve sa svim njezinimbitnim elementima, dakle na~injena na sliku op}e Cr-kve, u njoj mora biti prisutan, kao vlastiti element, vr-hovni autoritet Crkve [...] Primat rimskog biskupa i Bi-skupskoga zbora jesu vlastiti elementi op}e Crkvekoji ’nisu proizi{li iz partikularnosti crkava’, ali suipak unutra{nji svakoj partikularnoj Crkvi [...] Slu`baPetrova nasljednika kao ne{to unutra{nje svakoj par-tikularnoj Crkvi nu`ni je izraz one temeljne uzajamneunutra{njosti izme|u sveop}e Crkve i partikularneCrkve.«217

Kristova se Crkva, u svojem obilje`ju katoliciteta,u punini ostvaruje u svakoj partikularnoj Crkvi, koja

133

215 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-kvi Lumen gentium, 22; Zakonik kanonskoga prava, kan. 331 i333; Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 43 i 45 § 1.

216 Usp. KONGREGACIJAZANAUK VJERE, Pismo Communionisnotio (28. svibnja 1992.), 12: AAS 85 (1993.), 845-846.

217 Isto, 13: nav. mj., 846.

prima sva naravna i nadnaravna sredstva za izvr{enjeposlanja, kojega je Bog povjerio Crkvi da ga ostvari usvijetu. Me|u njima je tako|er redovita, vlastita i ne-posredna vlast biskupa, koja se traì za vr{enje njegovepastirske slu`be (munus pastorale), ali to je vr{enjepodlo`no op}im zakonima i pridràjima, {to ih je doni-jelo pravo ili odluka vrhovnog sve}enika, vrhovnojvlasti, ili drugoj crkvenoj vlasti.218

Sposobnost upravljanja narodom, koja sadrì ta-ko|er i vr{enje autenti~nog nau~avanja,219 i koja pri-pada biskupu u njegovoj biskupiji na intrinzi~an na-~in, nalazi se unutar one otajstvene stvarnosti Crkvekoja doista ~ini da u partikularnoj Crkvi bude ima-nentna op}a Crkva, koja uprisutnjuje vrhovni autori-tet, tj. rimskog prvosve}enika i Biskupski zbor, za-jedno s njihovom vrhovnom, potpunom, redovitom ineposrednom vla{}u nad svim vjernicima i pastiri-ma.220

U skladu s naukom II. vatikanskog sabora, mora sepotvrditi da slu`bu nau~avanja (munus docendi) i onuupravljanja (munus regendi) – dakle podudarnu vlast

134

218 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-kvi Lumen gentium, 27; Dekret o pastirskoj slu`bi biskupa u Cr-kvi Christus Dominus, 8; Zakonik kanonskoga prava, kan. 381 §1; Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 178.

219 Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 753; Zakonik kanonaisto~nih crkava, kan. 600.

220 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-kvi Lumen gentium, 22; Zakonik kanonskoga prava, kan 333 §1; 336; Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 43; 45 § 1; 49.

u~iteljstva i uprave – u partikularnoj Crkvi vr{i svakidijecezanski biskup, po svojoj prirodi, u hijerarhij-skom zajedni{tvu s glavom Zbora i sa samim Zbo-rom.221 To ne slabi biskupski autoritet, nego ga osna-ùje, budu}i da veze hijerarhijskog zajedni{tva kojepovezuju biskupe s Apostolskom Stolicom zahtijevajunu`nu koordinaciju izme|u odgovornosti dijecezan-skog biskupa i odgovornosti vrhovnog autoriteta, kojuzapovijeda sama narav Crkve. Samo boànsko pravopostavlja granice vr{enja jednog i drugog autoriteta.Zbog toga biskupovu vlast »ne krnji vrhovna i op}avlast, nego je naprotiv progla{uje, ja~a i {titi, budu}i daDuh Sveti ~uva neokrnjen oblik vlasti ustanovljen odKrista Gospodina u njegovoj Crkvi«.222

Stoga se dobro izrazio papa Pavao VI. kada je, otvara-ju}i tre}i dio II. vatikanskog sabora, ustvrdio: »Kao {tovi, ~asna bra}o u biskupstvu, raspr{eni po zemlji, da bisteu~vrstili i izrazili istinski katolicitet Crkve, trebate jednosredi{te, jedno po~elo jedinstva u vjeri i zajedni{tvu, kojeupravo pronalazite u ovoj Petrovoj katedri; tako i mi tre-bamo da nam vi budete uvijek blizu kako bi lice Apostol-ske Stolice sve vi{e izraàvalo njezinu izvrsnost, ljudsku ipovijesnu stvarnost, {tovi{e, kako bi ona skladno o~uvala

135

221 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o CrkviLumen gentium, 21; Zakonik kanonskoga prava, kan. 375 § 2.

222 II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lu-men gentium, 27; usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 333 § 1;Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 45 § 1.

svoju vjeru, uzorno ispunjala svoje du`nosti i kako bistepruìli utjehu u njezinim mukama.«223

Stvarnost zajedni{tva, koja je u osnovi svih unutar-crkvenih odnosa,224 i koja je istaknuta i u sinodskoj ra-spravi, ~ini odnos reciprociteta izme|u rimskog prvo-sve}enika i biskupâ. Jer ako s jedne strane biskup, da bipotpuno izrazio samu svoju zada}u i utemeljio katoli-citet svoje Crkve, mora vr{iti slu`bu upravljanja kojamu je svojstvena (munus regendi), u hijerarhijskomzajedni{tvu s rimskim prvosve}enikom i s Biskupskimzborom, s druge strane rimski prvosve}enik, glavaZbora, u vr{enju svoje slu`be vrhovnog pastira Crkve(munus supremi Ecclesiae pastoris), uvijek djeluje uzajedni{tvu sa svim ostalim biskupima, {tovi{e s ~ita-vom Crkvom.225 U crkvenoj zajednici, kao {to biskupnije sam, nego je neprestano u vezi sa Zborom i njego-vom glavom te ga oni podràvaju, tako i rimski prvo-sve}enik nije sam, nego je uvijek u vezi s biskupima ioni ga podràvaju. To je drugi razlog za{to vr{enje vr-hovne vlasti od rimskog prvosve}enika ne poni{tava,nego potvr|uje, osnaùje i zahtijeva samu redovitu,

136

223 Usp. Govor na otvaranju tre}eg dijela Sabora (14. rujna 1964.):AAS 56 (1964.), 813.

224 Usp. II. OP]A IZVANREDNA SKUP[TINA BISKUPSKE SI-NODE, Zavr{na relacija Exeunte coetu (7. prosinca 1985.), C. 1:L’Osservatore Romano, 10. prosinca 1985., str. 7.

225 Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 333 § 2; Zakonik kanonaisto~nih crkava, kan. 45 § 2.

vlastitu i neposrednu vlast biskupovu u njegovoj parti-kularnoj Crkvi.

Posjeti »ad limina Apostolorum«

57. Vrsta o~itovanja i ujedno sredstvo zajedni{tvaizme|u biskupâ i Petrove katedre jesu posjeti ad limi-na Apostolorum.226 Tri su naime glavna momenta togdoga|aja, s vlastitim zna~enjem.227 Ponajprije hodo~a-{}e na grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla, {topokazuje upu}ivanje na onu jedincatu vjeru za koju suoni svojim mu~eni{tvom posvjedo~ili u Rimu.

Povezan s tim momentom jest susret s Petrovim na-sljednikom. U povodu posjeta ad limina, biskupi se na-ime ujedinjuju oko njega i ostvaruju, prema na~elu ka-toliciteta, priop}avanje darova me|u svim onim dobri-ma koja se po djelu Duha pronalaze u Crkvi, bilo napartikularnoj razini bilo na lokalnoj razini, bilo na op-}oj razini.228 Ono {to se tada ostvaruje nije tek uzajamnainformacija, nego ponajprije potvrda i u~vr{}enje kole-gijalnosti (collegialis confirmatio) u tijelu Crkve, po ko-joj se ima jedinstvo u raznolikosti, ra|aju}i jednu vrstu»perichoresis« izme|u op}e Crkve i partikularnih crka-

137

226 Usp. Propositio 27.227 Usp. IVAN PAVAO II., Apostolska konstitucija Pastor Bonus

(28. lipnja 1988.) ~l. 31: AAS 80 (1988.), 868; Adnexum I, 6: isto,916-917; Zakonik kanonskoga prava, kan. 400 § 1; Zakonik ka-nona isto~nih crkava, kan. 208.


va, {to se moè uporediti s kretanjem zbog kojeg krv iz sr-ca putuje prema udovima tijela i od njih se vra}a srcu.229

@ivotni sok koji dolazi iz Krista ujedinjuje sve dijelove,poput ìvotnog soka trsa koji odlazi u loze (usp. Iv 15, 5).To se osobito o~ituje u euharistijskom slavlju biskupâ spapom. Svaka se euharistija naime slavi u zajedni{tvu svlastitim biskupom, s rimskim prvosve}enikom i Zbo-rom biskupâ te, preko njih, s vjernicima partikularne Cr-kve i ~itave Crkve, tako da je op}a Crkva prisutna u onojpartikularnoj a ova je uklopljena, zajedno s ostalim parti-kularnim crkvama, u zajedni{tvo s op}om Crkvom.

Jo{ od prvih stolje}a posljednje upori{te zajed-ni{tva je rimska Crkva, gdje su Petar i Pavao dali svojesvjedo~anstvo vjere. Jer zbog njezina je uglednog po-loàja nu`no da svaka Crkva bude s njom u skladu, jerona je posljednje jamstvo cjelovitosti tradicije prene-sene od apostola.230 Rimska Crkva, predvodi op}e za-jedni{tvo u ljubavi,231 vodi ra~una o dopu{tenim razli-~itostima i u isto vrijeme bdije kako posebnost ne samone bi na{kodila jedinstvu nego i da bi mu sluìla.232 Sveto sadrì nu`nost zajedni{tva raznih crkava s rimskomCrkvom, kako bi se sve mogle na}i u cjelini apostolsketradicije i u jedinstvu kanonske stege radi o~uvanja

138

229 Usp. IVAN PAVAO II., Apostolska konstitucija Pastor Bonus,Adnexum (28. lipnja 1988.) I, 2; I, 5: AAS 80 (1988.), 913; 915.

230 Usp. SV. IRENEJ, Adversus Haereses 3, 3, 2: PG 7, 848.231 Usp. SV. IGNACIJE ANTIOHIJSKI, Ad Romanos 1,1:PG5,685.232 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Cr-

kvi Lumen gentium, 13.

vjere, sakramenata i konkretnog puta prema svetosti.To je zajedni{tvo crkava izraèno hijerarhijskim zajed-ni{tvom izme|u pojedinih biskupa i rimskog prvosve-}enika.233 Iz zajedni{tva cum Petro et sub Petro svihbiskupa, ostvarenog u ljubavi, proizlazi du`nost surad-nje svih s Petrovim nasljednikom, radi dobra ~itave Cr-kve i stoga svake partikularne Crkve. Posjet ad liminausmjeren je upravo prema tom cilju.

Tre}i vid posjeta ad limina jest susret s odgovorni-ma iz uredâ Rimske kurije: razgovaraju}i s njima, bi-skupi imaju izravan pristup problemima koji su u ovlas-ti pojedinih ureda, te su oni tako upoznati s raznim vi-dovima zajedni~ke pastirske skrbi. S tim u vezi, sinod-ski su oci zatraìli da se, u znak uzajamnog poznanstvai povjerenja, ~e{}e doga|aju susreti izme|u biskupâ,pojedinih ili zdruènih u biskupske konferencije, iuredâ Rimske kurije234 tako da oni, izravno informiranio konkretnim problemima crkava, mogu bolje vr{itisvoju op}u slu`bu.

Nedvojbeno je da su posjeti ad limina, zajedno spetogodi{njim izvje{}em o stanju biskupije,235 u~inko-vita sredstva da bi se ostvarila potreba za uzajamnimupoznavanjem, koja izvire iz same stvarnosti zajed-ni{tva izme|u biskupâ i rimskog prvosve}enika. Na-

139

233 Usp. isto, 21-22; Dekret o pastirskoj slu`bi biskupâ u CrkviChristus Dominus, 4.

234 Usp. Propositiones 26 i 27.235 Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 399; Zakonik kanona

isto~nih crkava, kan. 206.

zo~nost biskupâ u Rimu zbog posjeta moè, {tovi{emora, biti zgodna prilika za poùrivanje, s jedne stra-ne, odgovora na pitanja {to su ih postavili uredima i, sdruge strane, u skladu sa èljom koju su izrazili,prigoda za pojedina~ne ili kolektivne konzultacije opripremi dokumenata od op}eg zna~enja. Tom }e prili-kom biskupima, osim toga, mo}i biti prikladno pred-stavljeni, prije njihova objavljivanja, mogu}i doku-menti koje je Sveta Stolica kanila uputiti cijeloj Crkviili posebno nekim partikularnim crkvama.

Biskupska sinoda

58. Prema sad ve} ustaljenom iskustvu, svaka op}askup{tina biskupske sinode, koja na neki na~in izraà-va episkopat, na osobit na~in pokazuje duh zajedni{tvakoji ujedinjuje biskupe s rimskim prvosve}enikom ibiskupe me|u sobom, dopu{taju}i da se izrazi promi-{ljeni crkveni sud, pod vodstvom Duha, o raznim pro-blemima koji mu~e ìvot Crkve.236

Kao {to je poznato, tijekom II. vatikanskog saboraukazala se potreba da bi biskupi mogli bolje pomo}irimskom prvosve}eniku u obavljanju njegove zada}e.Upravo je tim povodom moj prethodnik blage uspo-mene Pavao VI. ustanovio biskupsku sinodu,237 tako-|er vode}i ra~una o doprinosu {to ga je rimskom prvo-

140

236 Usp. Propositio 25.237 Usp. Motuproprio Apostolica sollicitudo (15. rujna 1965.): AAS

57 (1965.), 775-780; II. VATIKANSKI SABOR, Dekret o pa-stirskoj slu`bi biskupâ u Crkvi Christus Dominus, 5.

sve}eniku ve} pruào Kardinalski zbor. Preko novogtijela mogla se tako uspje{nije izraziti kolegijalna bri-`ljivost i skrb biskupâ za dobro ~itave Crkve.

Protekle su godine pokazale kako biskupi, u jedin-stvu vjere i ljubavi, mogu svojim savjetom pruìti va-ljanu pomo} rimskom prvosve}eniku u vr{enju njego-ve apostolske slu`be, bilo radi o~uvanja vjere i mora-la bilo radi provo|enja crkvene stege. Razmjena no-vosti o partikularnim crkvama, olak{avaju}i slaganjeu stavovima i oko doktrinarnih pitanja, valjani je na~inosnaènja zajedni{tva.238

Svaka op}a skup{tina biskupske sinode sna`no jecrkveno iskustvo, iako se u oblicima svojih procedura idalje moè usavr{avati.239 Biskupi ujedinjeni u sinoduponajprije predstavljaju vlastite crkve, ali imaju predo~ima i doprinose biskupskih konferencija koje su ihposlale i ~ijih su mi{ljenja, u vezi s pitanjima koja trebaobra|ivati, nositelji. Oni tako izraàvaju glas hijerar-hijskog tijela Crkve i, na neki na~in, glas kr{}anskogpuka, kojega su pastiri.

Sinoda je doga|aj u kojem se posebno o~ituje da jePetrov nasljednik, u obavljanju svoje zada}e, uvijekzdruèn u zajedni{tvu s ostalim biskupima i s ~itavomCrkvom.240 »Pravo je biskupske sinode« – odre|uje s

141

238 Usp. PAVAO VI., Motuproprio Apostolica sollicitudo (15. rujna1965.), II: AAS 57 (1965.), 776-777; Sve~ani govor pred sinod-skim ocima (30. rujna 1967.): AAS 59 (1967.), 970-971.

239 Usp. Propositio 25.240

tim u vezi Zakonik kanonskoga prava – »da raspravlja opitanjima koja treba da se prou~e i da iznosi èlje, a neda ih rije{i, niti da donese odluke o njima, osim ako jojje u odre|enim slu~ajevima vlast da odlu~uje dao rimskiprvosve}enik, ~ije je pravo u tom slu~aju da potvrdi si-nodske odluke.«241 înjenica da sinoda redovito imasamo savjetodavnu funkciju ne umanjuje njezinuva`nost. U Crkvi je naime cilj bilo kojeg kolegijalnog,savjetodavnog ili odlu~uju}eg tijela uvijek traènjeistine ili dobra Crkve. Kada je potom rije~ o potvrdi teiste vjere, consensus Ecclesiae nije dan zbrojem glaso-va, nego je plod djelovanja Duha, du{e jedine KristoveCrkve.

Upravo jer je sinoda u slu`bi istine i Crkve, kaoizraz istinske suodgovornosti ~itavog episkopata u je-dinstvu sa svojom glavom s obzirom na dobro Crkve, udavanju glasa, bilo savjetodavnog bilo odlu~uju}eg,biskupi, zajedno s ostalim ~lanovima sinode, izraàva-ju ipak sudjelovanje u upravljanju op}om Crkvom.Kao i moj prethodnik blage uspomene Pavao VI., i jasam uvijek jako cijenio prijedloge i mi{ljenja {to su ihiznijeli sinodski oci, daju}i im da sudjeluju u procesuizrade dokumenta koji obuhva}a rezultate sinode i ko-jega upravo stoga volim zvati »posinodskim«.

142

Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 333 § 2; Zakonik kanonaisto~nih crkava, kan. 45 § 2.

241 Kan. 343.

Zajedni{tvo me|u biskupima i crkvama na lokalnoj razini

59. Osim na op}oj razini, mnogi su i razli~iti obliciu kojima se moè izraziti, i doista se izraàva, biskup-sko zajedni{tvo te stoga briga za sve sestrinske crkve.Me|usobni odnosi me|u biskupima uvelike nadilazenjihove institucionalne susrete. @iva svijest kolegijal-ne dimenzije ove slu`be koja im je udijeljena mora ihnagoniti da ostvaruju me|u sobom, poglavito na po-dru~ju iste biskupske konferencije, bilo na razini cr-kvene provincije bilo na razini crkvene regije, mnogo-struke izraze sakramentalnog bratstva, koji se kre}u oduzajamnog prihva}anja i po{tovanja do o~itovanja lju-bavi i konkretne suradnje.

Kao {to sam ve} ranije napisao, »mnogo se od Dru-goga vatikanskog sabora nadalje u~inilo tako|er u sve-zi s obnovom Rimske kurije, organizacijom sinodâ,na~inom rada biskupskih konferencija, no sigurnoostaje puno toga {to jo{ treba u~initi da bi se bolje izra-zile mogu}nosti tih sredstava zajedni{tva, danas osobi-to potrebnih pred zahtjevom da se spremno i u~inkovi-to odgovori na probleme s kojima se Crkva treba su-o~iti u tako brzim promjenama na{ega vremena«.242

Novo stolje}e treba nas stoga sve zate}i angaìrane vi-{e nego ikada u vrednovanju i razvijanju podru~jâ isredstava koja sluè za osiguranje i jamstvo zajed-ni{tva izme|u biskupâ i izme|u crkava.

143

242 Apostolsko pismo Novo millennio ineunte (6. sije~nja 2001.),44: AAS 93 (2001.), 298.

Svako biskupovo djelo u~injeno u vr{enju vlastitepastirske slu`be uvijek je djelo u~injeno u Zboru. Biloda je rije~ o vr{enju slu`be Rije~i ili o upravljanju u vla-stitoj partikularnoj Crkvi, ili tako|er o odluci donesenojs ostalom bra}om u episkopatu u odnosu na ostale parti-kularne crkve iste biskupske konferencije, na provincij-skom ili regionalnom podru~ju, to uvijek ostaje djelo uZboru, jer je u~injeno ~uvaju}i zajedni{tvo sa svim osta-lim biskupima i s glavom Zbora, kao i provode}i vlasti-tu pastirsku odgovornost. Sve se to potom ostvaruje netek na temelju neke ljudski korisne koordinacije, negona temelju brige prema ostalim crkvama, brige kojaizvire iz ~injenice da je svaki biskup uvr{ten i okupljen ujedno tijelo ili Zbor. Svaki je naime biskup istodobnoodgovoran, iako na razli~ite na~ine, za najbliè partiku-larne crkve, za sestrinske crkve kao i za op}u Crkvu.

Zgodno su stoga sinodski oci potvrdili: »Budu}i daìve u biskupskom zajedni{tvu, neka pojedini biskupiosje}aju kao svoje te{ko}e i patnje svoje bra}e u epi-skopatu. Kako bi se to biskupsko zajedni{tvo osnaìlo ipostalo sve ja~e, neka pojedini biskupi i pojedine bi-skupske konferencije pozorno razmotre mogu}nostkoju njihove crkve imaju kako bi pomogle onim najsi-roma{nijim.«243 Znamo da se to siroma{tvo moè sa-stojati bilo u velikoj oskudici sve}enikâ ili drugih pa-storalnih djelatnika bilo u velikom nedostatku materi-jalnih sredstava. I u jednom i u drugom slu~aju trpi na-

144

243 Propositio 31; usp. IVAN PAVAO II., Motuproprio Apostolossuos (21. svibnja 1998.), 13: AAS 90 (1998.), 650-651.

vije{tanje evan|elja. Zbog toga, na liniji onoga {to jeII. vatikanski sabor ve} preporu~io,244 prisvajam misaosinodskih otaca koji su zaèljeli da se poti~u odnosibratske solidarnosti izme|u crkava stare evangelizaci-je i takozvanih »mladih crkava«, uspostavljaju}i tako-|er »bratimljenja«, koja neka se ostvaruju u razmjeniiskustava i pastirskih djelatnika, kao i nov~anim pot-porama. To naime potvr|uje sliku Crkve kao »Bo`jeobitelji«, u kojoj oni najja~i podupiru najslabije radidobra sviju.245

Na taj se na~in u zajedni{tvo crkava prevodi zajed-ni{tvo biskupâ, koje se tako|er izraàva u dobrohot-nim brigama prema onim pastirima koji su, vi{e oddruge bra}e i iz razloga ponajprije vezanih uz mjesnesituacije, bili ili su, naàlost, i dalje ku{ani patnjom,naj~e{}e u jedinstvu s patnjama svojih vjernika. Kate-gorija pastirâ koji na poseban na~in zaluùju pozor-nost, zbog sve ve}eg broja onih koji se nalaze u njoj,jest kategorija umirovljenih biskupa. Njima sam se, nazavr{noj liturgiji X. op}e redovite skup{tine, zajednosa sinodskim ocima, ~esto obra}ao. îtava Crkva jakopo{tuje tu predragu bra}u, koji ostaju va`ni ~lanovi Bi-

145

244 Usp. Dekret o pastirskoj slu`bi biskupâ u Crkvi ChristusDominus, 6.


skupskoga zbora, te im zahvaljuje za pastirsko sluè-nje koje su vr{ili i dalje vr{e stavljaju}i zajednici naraspolaganje svoju mudrost i svoje iskustvo. Mjero-davni autoritet neka ne zaboravi vrednovati tu njihovuosobnu duhovnu ba{tinu, u koju je tako|er poloèndragocjeni dio sje}anja na crkve koje su godinama vo-dili. Potrebno je uloìti svaki napor da bi im se osigura-li uvjeti za duhovnu i materijalnu sigurnost u ljudskimuvjetima koje oni s pravom èle. Neka se osim togaprou~e mogu}nosti daljnje uporabe njihovih kompe-tencija unutar raznih tijela biskupskih konferencija.246

Isto~ne katoli~ke crkve

60. U tome istom kontekstu zajedni{tva izme|ubiskupâ i izme|u crkava, sinodski su oci obratili po-sebnu pozornost na isto~ne katoli~ke crkve, iznovapromatraju}i po{tovana i drevna bogatstva njihovihtradicija, koje ~ine ìvu riznicu koja koegzistira s ana-lognim izrazima latinske Crkve. I jedna i druga bogat-stva zajedno u ve}oj mjeri osvjetljuju katoli~ko jedin-stvo svetoga Bo`jeg naroda.247

Zatim, nema dvojbe da isto~ne katoli~ke crkve,zbog svoje duhovne, povijesne, teolo{ke, liturgijske istegovne srodnosti s pravoslavnim crkvama i ostalimisto~nim crkvama koje jo{ nisu u punom zajedni{tvu sKatoli~kom crkvom, imaju izuzetnu ~ast promicati je-

146


dinstvo kr{}ana, poglavito onih s Istoka. A to su po-zvane da u~ine, kao i sve crkve, molitvom i uzornimkr{}anskim ìvotom; osim toga, kao njihov specifi~andoprinos, pozvane su da svoju religioznu vjernost pri-druè starim isto~nja~kim tradicijama.248

Patrijar{ijske crkve i njihova sinoda

61. Me|u ustanovama karakteristi~nim za isto~nekatoli~ke crkve su patrijar{ijske crkve. One pripadajuonim skupinama crkava koje su se, kao {to potvr|ujeII. vatikanski sabor,249 po boànskoj Providnosti uspo-stavljale tijekom stolje}â i koje uìvaju bilo vlastitediscipline i liturgijske obi~aje bilo zajedni~ku teolo{kui duhovnu ba{tinu, uvijek ~uvaju}i jedinstvo vjere i je-dincatog boànskog ustanovljenja op}e Crkve. Njiho-vo osobito dostojanstvo dolazi od ~injenice da su one,kao matrice vjere, rodile druge crkve, koje su poputnjihovih k}eri te su do danas vezane uz njih bliskijomvezom ljubavi u sakramentalnom ìvotu i u uzaja-mnom po{tivanju prava i du`nosti.

Ta patrijar{ijska ustanova vrlo je stara u Crkvi. Po-tvr|ena je ve} na Prvom ekumenskom saboru u Niceji.Priznali su je prvi ekumenski sabori te je jo{ uvijek uo-

147

248 Usp. Propositio 22.249 Usp. Dogmatsku konstituciju o Crkvi Lumen gentium, 23; De-

kret o isto~nim katoli~kim crkvama Orientalium Ecclesiarum,11.

bi~ajeni oblik upravljanja u isto~nim crkvama.250 Sto-bi~ajeni oblik upravljanja u isto~nim crkvama.250 Sto-ga ona po svom izvoru i posebnoj strukturi ima oblikcrkvene ustanove. Upravo je stoga II. vatikanski saborzaèlio da se »gdje bude potrebno, podiù novi patri-jarhati; njihovo se ustanovljenje pridràva ekumen-skom saboru ili rimskom prvosve}eniku«.251 Tko godu isto~nim crkvama ima iznadbiskupsku i iznadmjesnuvlast – poput patrijarhâ i biskupskih sinodâ patrijar{ij-skih crkava – posjeduje vrhovni autoritet koji Petrovnasljednik ima nad ~itavom Crkvom, te vr{i tu svojuvlast u po{tivanju, osim primata rimskog prvosve}eni-ka,252 i slu`be pojedinih biskupa, ne ulaze}i u podru~jenjihove mjerodavnosti i ne ograni~uju}i slobodno vr-{enje zada}a koje su im svojstvene.

Jer odnosi izme|u biskupâ neke patrijar{ijske Cr-kve i patrijarha, koji je biskup patrijar{ijske eparhije,razvijaju se na osnovi koja je uspostavljena ve} u staravremena u Apostolskim kanonima: »Potrebno je da bi-skupi svakog naroda znadu tko je me|u njima prvi teda ga smatraju svojom glavom i da ne u~ine ni{tava`noga bez njegova pristanka; svatko neka se brine zaono {to spada na njegov okrug i podru~ja koja o njemuovise; ali neka ni on ne ~ini ni{ta bez pristanka sviju;tako }e sloga vladati a Bog }e biti slavljen, po Kristu u

148

250 Usp. IVAN PAVAO II., Apostolska konstitucija Sacri canones(18. listopada 1990.): AAS 82 (1990.), 1037.

250 Dekret o isto~nim katoli~kim crkvama Orientalium Ecclesia-rum, 11.

251 Usp. Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 76 i 77.

Duhu Svetom.«253 Ovaj kanon izraàva staru praksu si-nodalnosti u isto~nim crkvama, pruàju}i u isto vrije-me njezin teolo{ki temelj kao i doksolo{ko zna~enje,budu}i da se jasno tvrdi kako sinodalno djelovanjebiskupâ u slozi {tuje i slavi Boga jednoga i trojstveno-ga.

U sinodalnom ìvotu patrijar{ijskih crkava moradakle biti prepoznato stvarno ostvarenje kolegijalnedimenzije biskupske slu`be. Svi biskupi koji su zako-nito posve}eni sudjeluju u sinodi svoje patrijar{ijskeCrkve budu}i da su pastiri jednog dijela naroda Bo`je-ga. Ipak, uloga prvoga, ili patrijarha, priznata je kaoelement koji na svoj na~in tvori kolegijalno djelovanje.Nema, naime, nikakvoga kolegijalnog djelovanja bez»prvog« priznatog kao takvog. Sinodalnost, s drugestrane, ne uni{tava niti umanjuje zakonitu samostal-nost svakog biskupa u upravljanju svojom Crkvom,nego potvr|uje kolegijalnu bri`ljivost biskupâ koji susuodgovorni za sve partikularne crkve obuhva}ene upatrijarhatu.

Patrijar{ijskoj je sinodi priznata istinska vlastupravljanja. Ona, naime, izabire patrijarha i biskupe zasve slu`be unutar teritorija patrijar{ijske Crkve, kao ikandidate za episkopat za sve slu`be izvan granica pa-trijar{ijske Crkve koje treba predloìti za imenovanjerimski prvosve}enik.254 Osim slaganja ili mi{ljenja,

149

253 Usp. Canones Apostolorum, VIII, 47, 34: izd. F. X. FUNK, I,572-574.

254 Usp. Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 110 § 3 i 149.

koji su nu`ni za valjanost odre|enih mjerodavnih ~inapatrijarhovih, na sinodu tako|er spada dono{enje za-kona, koji imaju svoju snagu unutar – a u slu~aju litur-gijskih zakona tako|er i izvan – granica patrijar{ijskeCrkve.255 Sinoda je, osim toga, po{tuju}i mjerodavnostApostolske Stolice, vrhovno sudi{te unutar granicaiste patrijar{ijske Crkve.256 U vezi s obavljenjem naj-va`nijih poslova, poglavito onih koji se odnose na po-suvremenjenje oblikâ i na~inâ apostolata i crkvene ste-ge, patrijarh kao i patrijar{ijska sinoda sluè se savjeto-davnom suradnjom patrijar{ijske skup{tine, koju patri-jarh saziva barem svakih pet godina.257

Metropolitska organizacija i crkvene provincije

62. Konkretan na~in poticanja zajedni{tva izme|ubiskupâ i solidarnosti me|u crkvama jest obnavljanjeìvota prastare ustanove crkvenih pokrajina, gdje sumetropoliti sredstvo i znak bilo bratstva me|u biskupi-ma te provincije bilo njihova zajedni{tva s rimskim pr-vosve}enikom.258 Zajedni~ki pastirski rad, zbogsli~nosti problemâ koji mu~e pojedine biskupe i zbog~injenice da njihov ograni~en broj dopu{ta ve}i i u~in-kovitiji dogovor, bit }e svakako bolje programiran na

150

255 Usp. isto, kan. 110 § 1 i 150 §§ 2,3.256 Usp. isto, kan. 110 § 2 i 1062.257 Usp. isto, kan. 140-143.258 Usp. Propositio 28; Zakonik kanonskoga prava, kan. 437 § 1;

Zakonik kanona isto~nih crkava, kan. 156 § 1.

skup{tinama biskupâ iste provincije a osobito na pro-vincijskim saborima.

Gdje }e se, zbog zajedni~kog dobra, smatrati pri-kladnim osnivanje crkvenih regija, sli~nu }e funkcijumo}i izvr{iti i skup{tine biskupâ iste regije ili, u sva-kom slu~aju, plenarni sabori. S tim u vezi treba potvr-diti ono {to je ve} izrazio II. vatikanski sabor: »neka~asna ustanova sinoda i sabora ponovno oìvi te da nataj na~in prema konkretnim prilikama {to prikladnije iuspje{nije poradi za porast vjere i za ~uvanje disciplineu razli~itim Crkvama«.259 U njima }e biskupi mo}i dje-lovati izraàvaju}i ne samo zajedni{tvo me|u sobomnego i zajedni{tvo sa svim sastavnicama dijela Bo`jegnaroda koji im je povjeren; te su sastavnice predstav-ljene saborima prema odredbi prava.

Na partikularnim saborima, upravo zbog toga {tona njima sudjeluju i sve}enici, |akoni, redovnici, re-dovnice i laici, iako samo sa savjetodavnim glasom, naneposredan je na~in izraèno ne samo zajedni{tvo me-|u biskupima nego i zajedni{tvo me|u crkvama. Parti-kularni sabori, osim toga, kao sve~ani crkveni trenu-tak, zahtijevaju bri`ljivo promi{ljanje u pripravi, kojauklju~uje sve kategorije vjernika, tako da im se dadeprikladno mjesto za najva`nije odluke, poglavito onekoje se odnose na vjeru. Mjesto partikularnih saborastoga ne mogu preuzeti biskupske konferencije, kao{to poja{njava isti II. vatikanski sabor kada izri~e èljuda partikularni sabori iznova oìve. Biskupske konfe-

151

259 Dekret o pastirskoj slu`bi biskupâ u Crkvi Christus Dominus, 36.

rencije, s druge strane, mogu biti valjano sredstvo zapripravu plenarnih sabora.260

Biskupske konferencije

63. Time se doista ne namjerava pre{utjeti va`nost ikorisnost biskupskih konferencija, koje su na posljed-njem saboru prona{le svoj institucionalni oblik, koji jedalje preciziran Zakonikom kanonskog prava i u ne-davnom Motupropriu Apostolos suos.261 U isto~nimkatoli~kim crkvama analogne su institucije skup{tinehijerarha raznih crkava sui iuris koje predvi|a Zakonikkanona isto~nih crkava »da izmijene misli i iskustva ime|usobno se posavjetuju tako da se, za zajedni~kodobro crkava, stvori sveta suradnja kojom neka se pro-mi~e jedinstvo djelatnosti, potpomaù zajedni~ki pot-hvati, brè promi~e dobrobit vjeroispovijesti i u~inko-vitije obdràva crkvena stega«.262

Te biskupske skup{tine danas su, kao {to su rekli isami sinodski oci, valjano sredstvo za izricanje i ostva-renje kolegijalnog duha biskupâ. Zbog toga biskupskekonferencije treba vrednovati i u svim njihovim poten-cijalima.263 One su se, naime, »uvelike razvile te supreuzele ulogu povla{tenog organa biskupâ neke naci-je ili nekog odre|enog teritorija radi razmjene gledi{ta,

152

260 Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 441; 443.261 Usp. AAS 90 (1998.), 641-658.262 Kan. 322.263 Usp. Propositiones 29 i 30.

radi uzajamnog savjetovanja i radi suradnje u koristzajedni~kog dobra Crkve: ’one su ovih godina postalekonkretna, ìva i u~inkovita stvarnost u svim dijelovi-ma svijeta’. Njihova se va`nost pokazuje iz doprinosakoji daju jedinstvu me|u biskupima te stoga jedinstvuCrkve, pokazuju}i se kao vrlo valjano sredstvo zaosnaènje crkvenog zajedni{tva.«264

Budu}i da su ~lanovi biskupskih konferencija jedi-no biskupi i svi oni koji su po pravu jednaki dijecezan-skim biskupima, iako nisu obiljeèni biskupskimznakom,265 njihov je teolo{ki temelj, za razliku od par-tikularnih sabora, neposredno kolegijalna dimenzijaodgovornosti za biskupsko upravljanje. To je zajed-ni{tvo me|u crkvama tek posredno.

Budu}i da su biskupske konferencije u svakom slu-~aju stalno tijelo koje se periodi~no okuplja, njihova }efunkcija biti u~inkovita ako se bude postavila kao po-mo}na u odnosu na funkciju koju pojedini biskupi vr{epo boànskom pravu u svojoj Crkvi. Na razini pojedi-ne Crkve, naime, dijecezanski biskup u ime Gospodi-novo pase stado koje mu je povjereno kao vlastitom,redovitom i neposrednom pastiru te je njegovo djelo-vanje strogo osobno, ne kolegijalno, iako je nadahnutoduhom zajedni{tva. Stoga na razini skupina partikular-nih crkava prema geografskim zonama (nacije, regije,itd.), biskupi stavljeni na njihovo ~elo ne vr{e zdruè-

153

264 IVAN PAVAO II., Motuproprio Apostolos suos (21. svibnja1998.), 6: AAS 90 (1998.), 645-646.

265 Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 450.

no svoju pastoralnu brigu kroz kolegijalne ~ine jedna-ke onima Biskupskog zbora; on je, kao teolo{ki su-bjekt, nepodjeljiv.266 Zbog toga biskupi iste biskupskekonferencije, okupljeni na skup{tini, zdruèno vr{e,poradi dobra svojih vjernika, u granicama mjerodav-nosti koje su im dodijeljene pravom ili mandatomApostolske Stolice, samo neke od zada}a koje proizla-ze iz njihove pastirske slu`be (munus pastorale).267

Jasno je da najbrojnije biskupske konferencije zah-tijevaju sloènu organizaciju, upravo radi obavljanjasvoje slu`be u korist pojedinih biskupâ koji ih ~ine istoga u korist pojedinih crkava. U svakom slu~aju tre-ba »izbje}i birokratizaciju ureda i komisija koje radeizme|u plenarnih zasjedanja«.268 Biskupske konferen-cije, naime, »sa svojim komisijama i uredima postojeda bi biskupima pomogle, a ne da bi ih zamijenile«,269

a jo{ manje da bi tvorili posrednu strukturu izme|uApostolske Stolice i pojedinih biskupâ. Biskupskekonferencije mogu pruìti valjanu pomo} ApostolskojStolici izraàvaju}i svoje mi{ljenje u vezi sa speci-fi~nim problemima op}enitijeg karaktera.270

154

266 Usp. IVAN PAVAO II., Motuproprio Apostolos suos (21. svibnja1998.), 10.12: AAS 90 (1998.), 648-650.

267 Usp. isto, br. 12; 13; 19: nav. mj., 649-651.653-654; Zakonik ka-nonskoga prava, kan. 381 § 1; 455 § 1.

268 IVAN PAVAO II., Motuproprio Apostolos suos (21. svibnja1998.), 18: AAS 90 (1998.), 653.

269 Isto.


Zatim, biskupske konferencije izraàvaju i ostvaru-ju kolegijalni duh koji ujedinjuje biskupe te, za poslje-dicu, zajedni{tvo izme|u raznih crkava, uspostavljaju-}i me|u njima, poglavito me|u onim susjednima, bli-ske odnose u traènju ve}eg dobra.271 To se moè ostva-riti na razli~ite na~ine, putem savjeta, simpozija, save-za. Od osobitog su zna~enja poglavito kontinentalnaokupljanja biskupâ, koja, me|utim, nikada ne preuzi-maju kompetencije koje su priznate biskupskim konfe-rencijama. Ta su okupljanja velika pomo} za raspalji-vanje me|u biskupskim konferencijama razli~itih na-cija one suradnje koja se, u ovo doba »globalizacije«,na osobit na~in pokazuje potrebnom za suo~avanje sizazovima i za ostvarenje istinske »globalizacije soli-darnosti«.272

Jedinstvo Crkve i ekumenski dijalog

64. Molitva Gospodina Isusa za jedinstvo me|usvim njegovim u~enicima (ut unum sint: Iv 17, 21) pred-stavlja za svakog biskupa ùran poziv na jasnu apostol-sku du`nost. Nije mogu}e o~ekivati to jedinstvo kaoplod na{ih napora; ono je prije svega dar Svetoga Troj-stva Crkvi. To, me|utim, ne osloba|a kr{}ane od togada uloè svaki napor, po~evi{i od molitve, kako bi sepoùrio hod prema punom jedinstvu. Odgovaraju}i naGospodinove molitve i nakane i na njegovu `rtvu na

155

271 Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 459 § 1.272 Usp. Propositio 30.

kriù da skupi raspr{ene sinove (usp. Iv 11, 52), Kato-li~ka se crkva osje}a nepovratno angaìranom u eku-menskom dijalogu, o kojemu ovisi uspje{nost njezinasvjedo~enja u svijetu. Potrebno je, stoga, ustrajati naputu dijaloga istine i ljubavi.

Mnogi su sinodski oci spominjali specifi~an pozivda svaki biskup treba u svojoj biskupij promicati taj di-jalog i razvijati ga in veritate et caritate (usp. Ef 4, 15).Sablazan podjele me|u kr{}anima svi su, naime, uo~ilikao znak opre~an kr{}anskoj nadi. Konkretni oblici zato promicanje ekumenskog dijaloga nazna~eni su u bo-ljem uzajamnom poznavanju izme|u Katoli~ke crkve iostalih crkava i crkvenih zajednica koje nisu u punomzajedni{tvu s njom; u susretima i prikladnim inicijati-vama te poglavito u svjedo~enju ljubavi. Doista postojiekumenizam svakodnevnog ìvota, na~injen od uzaja-mnog prihva}anja, slu{anja i suradnje, koji je posebnou~inkovit.

S druge strane, sinodski su oci tako|er upozorili napogibelj nedovoljno promi{ljenih gesta, znakova »ne-strpljivog ekumenizma«, koji mogu nanijeti {tetustvarnom hodu prema punom jedinstvu. Stoga je jakova`no da svi prihvate i provode ispravna na~ela eku-menskog dijaloga, kao i da se na njima inzistira u sje-meni{tima s kandidatima za svetu slu`bu, u ùpama iostalim crkvenim strukturama. Sam unutarnji ìvot Cr-

156

kve mora potom pruìti svjedo~anstvo jedinstva u po-{tivanju i u otvaranju sve {irih prostora u koje neka bu-du prihva}ena i razvijana njihova velika bogatstva i ra-zne teolo{ke, duhovne, liturgijske i disciplinarne tradi-cije.273

Misionarstvo u biskupskoj slu`bi

65. Budu}i da su ~lanovi Biskupskoga zbora, bisku-pi su posve}eni ne samo za neku biskupiju nego za spa-senje svih ljudi.274 Na taj nauk II. vatikanskog saborapodsjetili su sinodski oci kako bi pokazali ~injenicu dasvaki biskup mora biti svjestan misionarskog obilje`jasvoje pastirske slu`be. îtavo njegovo pastoralno djelo-vanje, dakle, mora biti obiljeèno misionarskim duhom,kako bi u duhu vjernika potaknuli i sa~uvali àr za {ire-nje evan|elja. Zbog toga je biskupova zada}a da usvojoj biskupiji poti~e, promi~e i vodi misionarske dje-latnosti i inicijative, tako|er i materijalno.275

Nije manje va`no, kao {to je potvrdila sinoda, ohra-brivati misionarsku dimenziju u partikularnoj Crkvipromi~u}i, prema raznim okolnostima, temeljne vri-jednosti kao {to je priznavanje bli`njega, po{tivanjekulturalne razli~itosti i zdrava interakcija me|u razli~i-tim kulturama. Sve vi{e multikulturalno obilje`je gra-

157

273 Usp. Propositio 60.274 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dekret o misijskoj djelatnosti

Crkve Ad gentes, 38.275 Usp. Propositio 63.

dova i dru{tava, s druge strane, poglavito kao posljedi-ca me|unarodnih preseljenja, upostavlja nove situacijeiz kojih proizlazi poseban misionarski izazov.

Za vrijeme sinode bilo je tako|er intervencija kojesu ukazale na neka pitanja u vezi s odnosima izme|udijecezanskih biskupâ i redovni~kih misionarskih kon-gregacija, isti~u}i u vezi s tim potrebu za dubljom re-fleksijom. Istodobno je priznat i veliki doprinos isku-stva {to ga neka partikularna Crkva moè primiti odistih kongregacija posve}enog ìvota kako bi me|uvjernicima odràla ìvom misionarsku dimenziju.

U toj svojoj gorljivosti neka se biskup pokaè slu-gom i svjedokom nade. Jer misija je nedvojbeno to~anpokazatelj vjere u Krista i u njegovu ljubav za nas:276

~ovjeka u svakom vremenu goni ta vjera prema novomìvotu, potaknutom nadom. Navije{taju}i uskrslogaKrista, kr{}ani naime predstavljaju Onoga koji uvodinovo doba povijesti te progla{uju svijetu radosnu vijestcjelovitog i op}eg spasenja koje sadrì u sebi zalog no-voga svijeta, u kojem }e bol i nepravda ustupiti mjestoradosti i ljepoti. Na po~etku novog tisu}lje}a, kada sepoja~ala svijest o univerzalnosti spasenja te se doìv-ljava da se navje{taj evan|elja mora obnavljati svako-ga dana, iz sinodske skup{tine dolazi poziv da se misi-onarski napor ne umanji nego da se, {tovi{e, poja~a usve dubljoj misionarskoj suradnji.

158

276 Usp. IVAN PAVAO II., Enciklika Redemptoris missio (7. pro-sinca 1990.), 11: AAS 83 (1991.), 259-260.

SEDMO POGLAVLJE

BISKUP PRED AKTUALNIM IZAZOVIMA

”Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!« (Iv 16, 33)

66. U Svetom pismu Crkva je uspore|ena sa stadom,»o kojemu je sam Bog unaprijed rekao da }e mu biti pa-stir i ~ije ovce, iako njima upravljaju ljudski pastiri, ne-prekidno vodi i hrani sam Krist, dobri Pastir i Knezpastira«.277 Nije li mo`da sam Isus onaj koji ozna~avasvoje u~enike kao pusillus grex i koji ih ohrabruje da sene boje, nego da gaje nadu (usp. Lk 12, 32)?

Ovaj je poticaj Isus ponovio svojim u~enicima vi{eputa: »U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sampobijedio svijet!« (Iv 16, 33). Kada se trebao vratitiOcu, nakon {to je oprao noge apostolima, re~e im: »Ne-ka se ne uznemiruje srce va{e!« te nadoda: »Ja sam Put[...] Nitko ne dolazi Ocu osim po meni« (Iv 14, 1-6).Tim Putem, koji je Krist, krenulo je malo stado, Crkva,i On je taj koji je prati, Dobri pastir, koji »kada sve svo-je izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznajunjegov glas« (Iv 10, 4).

159


Poput Krista Isusa i slijede}i njegove stope biskupnavije{ta Krista svijetu kao Spasitelja ~ovjeka, svakog~ovjeka. Kao misionar evan|elja on djeluje u ime Cr-kve, koja pozna ~ovje{tvo i koja je blizu ljudima na{e-ga vremena. Zbog toga je biskup, ~vrst u evan|eoskomradikalizmu, tako|er duàn raskrinkati la`ne antropo-logije, izbaviti vrijednosti koje su ugnjetavane ide-olo{kim procesima i razlu~iti istinu. On zna da moèponoviti s apostolom: »Ta za to se trudimo i borimo jerse pouzdajemo u Boga ìvoga koji je Spasitelj svih lju-di, ponajpa~e vjernikâ« (1 Tim 4, 10).

Biskupovo }e djelovanje stoga biti obiljeènoonom parresía, koja je plod djela Duha (usp. Dj 4, 31).Tako da, izlaze}i iz samoga sebe kako bi navije{taoIsusa Krista, biskup s pouzdanjem i hrabro{}u preuzi-ma svoje poslanje, factus pontifex, postav{i doista»mostom« (pons) koji dovodi do svakog ~ovjeka. Gor-ljivo{}u pastira on izlazi da bi traìo ovce, po primjeruIsusa koji kaè: »Imam i drugih ovaca, koje nisu izovog ov~injaka. I njih treba da dovedem i glas }e moj~uti i bit }e jedno stado, jedan pastir« (Iv 10, 16).

Biskup, djelatnik pravednosti i mira

67. U tom misionarskom kontekstu, sinodski su ociopisali biskupa kao proroka pravednosti. Rat mo}nikaprotiv slabih otvorio je, danas vi{e nego ju~er, duboke

160

podjele izme|u bogatih i siroma{nih. Siroma{nih je le-gija! Unutar nepravednoga ekonomskog sustava, obilje-ènog vrlo jakim strukturalnim nepravdama, situacijaonih zapostavljenih oteàva se iz dana u dan. U mnogimdijelovima zemlje danas vlada glad, dok drugdje postojiizobilje. @rtve tih dramati~nih nejednakosti poglavito susiroma{ni, mladi, izbjeglice. I èna je na mnogim mje-stima ponièna u svom dostojanstvu osobe, `rtva hedo-nisti~ke i materijalisti~ke kulture.

Suo~en s nepravdama i ~esto unutar tih situacija ko-je neizbje`no otvaraju vrata sukobima i smrti, biskupje branitelj prava ~ovjeka, stvorenog na sliku i prilikuBo`ju. On propovijeda moralni nauk Crkve, brane}ipravo na ìvot, od za~etka do njegova prirodnog zavr-{etka; tako|er propovijeda dru{tveni nauk Crkve, ute-meljen na evan|elju, te uzima k srcu obranu svakogatko je slab, postaju}i glasom onoga koji nema glasa,kako bi u~inio da vrijede njegova prava. Nema dvojbeda dru{tveni nauk Crkve moè pobuditi nadu i u najte-ìm situacijama jer, ako nema nade za siroma{ne, ne}eje biti ni za koga, niti za takozvane bogate.

Biskupi su sna`no osudili terorizam i genocid te supodigli svoj glas u obranu onih koji pla~u zbog neprav-di, koji su izloèni progonima, koji su nezaposleni, zadjecu zlostavljanu na razne i sve grublje na~ine. Poputsvete Crkve koja je u svijetu sakrament prisnog sjedi-njenja s Bogom i jedinstva ~itavoga ljudskog roda,278 i

161

278 Usp. isto, 1.

biskup je branitelj i otac siroma{nih, poticaj pravde iljudskih prava, donositelj nade.279

Rije~ sinodskih otaca, zdruèna s mojom, bila jeizri~ita i sna`na. »Nismo mogli ne ~uti, tijekom sinode,odjek tolikih drugih kolektivnih drama [...] Name}e sepromjena moralnoga reda [...] Neka endemi~na zla, kojasu predugo bila podcjenjivana, mogu dovesti do o~aja~itave populacije. Kako {utjeti pred stalnom dramomgladi i krajnjeg siroma{tva, u doba u kojem ~ovje~an-stvo ima na raspolaganju kao nikada prije sredstva zajednaku raspodjelu? Ne moèmo ne izraziti svoju soli-darnost s mno{tvom prognanika i iseljenika koji su,zbog ratova, zbog politi~kog pritiska ili ekonomske dis-kriminacije, bili prisiljeni napustiti vlastitu zemlju, upotrazi za poslom i u nadi za mirom. Katastrofe uzro-kovane malarijom, pro{irenje AIDS-a, nepismenost,nedostatak budu}nosti za toliku djecu i mlade prepu-{tene ulici, iskori{tavanje ènâ, pornografija, netole-rancija i neprihvatljiva instrumentalizacija religije zanasilne ciljeve, prodaja droge i trgovina oru`jem: popisnije dovr{en! Pa ipak neka ponizni, premda u sredi{tusvih ovih te{ko}a, pridignu glavu. Gospodin ih gleda ipodupire ih: ’Zbog nevolje tla~enih i jauka ubogih sa-da }u ustati, govori Jahve’ (Ps 12 [11], 6).«280

162

279 Usp. Propositiones 54-55.280 X. OP]A REDOVITA SKUP[TINA BISKUPSKE SINODE,

Poruka (25. listopada 2001.), 10-11: L’Osservatore Romano, 27.listopada 2001., str. 5.

Za tim upravo opisanim dramati~nim kontekstomuz o~itu hitnost slijede poziv i zalaganje za mir. Uvijeksu naime ìva àri{ta sukobâ koja su naslije|ena izpro{log stolje}a i iz ~itavog tisu}lje}a. Tako|er ne ne-dostaju mjesni sukobi, koji ra|aju duboke razdore iz-me|u kuluturâ i nacionalnostî. I kako {utjeti o vjerskimfundamentalizmima, koji su uvijek neprijatelji dijalo-ga i mira? U mnogim podru~jima svijeta zemlja nali-kuje barutani spremnoj da eksplodira i da sru~i na ljud-sku obitelj goleme boli.

U toj situaciji Crkva nastavlja navije{tati mir IsusaKrista, koji je u govoru na gori proglasio blaènstvo»mirotvoraca« (Mt 5, 9). Mir je op}a odgovornost kojase provla~i kroz tisu}u malih ~ina svakodnevnog ìvo-ta. On o~ekuje svoje proroke i svoje tvorce, kojih nesmije nedostajati napose u crkvenim zajednicama, ko-jih je biskup pastir. Po primjeru Isusovu, koji je do{aonavijestiti slobodu potla~enima i proglasiti godinu mi-losti Gospodnje (usp. Lk 4, 16-21), on }e uvijek bitispreman pokazati da je kr{}anska nada ~vrsto zdruènas gorljivo{}u za cjelovitim promicanjem ~ovjeka idru{tva, kao {to nau~ava dru{tveni nauk Crkve.

Unutar mogu}ih i, naàlost, ~estih situacija oruà-nog sukoba, biskup, i kada poti~e narod da koristi vla-stita prava, mora uvijek upozoravati da je kr{}anin usvakom slu~aju duàn isklju~iti osvetu i otvoriti se

163

opra{tanju i ljubavi prema neprijateljima.281 Nema na-ime pravde bez opra{tanja. Kako god bilo te{ko pri-hvatiti, za svaku razboritu osobu o~ekivana je ovatvrdnja: jedino oprost omogu}uje istinski mir.282

Me|ureligijski dijalog, poglavito u korist mira u

svijetu

68. Kao {to sam u vi{e prigoda ponovio, dijalogme|u religijama mora biti u slu`bi mira me|u narodi-ma. Religijske tradicije posjeduju naime nu`na sred-stva za prevladavanje podjelâ i za poticanje uzajamnogprijateljstva i po{tivanja me|u narodima. Sa sinode jeupu}en apel neka biskupi budu promicatelji susretâ spredstavnicima narodâ, kako bi pozorno razmi{ljali onesporazumima i ratovima koji razdiru svijet, tako daodrede putove kojima bi se moglo i}i radi zajedni~kognapora oko pravde, sloge i mira.

Sinodski su oci sna`no istaknuli va`nost me|ureli-gijskog dijaloga za mir te su zatraìli od biskupâ da sezaloè u tom smislu u svojim biskupijama. Novi puteviprema miru mogu se otvoriti potvr|ivanjem vjerskeslobode, o ~emu je govorio II. vatikanski sabor u De-kretu Dignitatis humanae, kao i odgojnim radom u ko-rist novih nara{taja, te ispravnom upotrebom sredstavadru{tvenog priop}ivanja.283

164

281 Usp. Propositio 55.282 Usp. IVAN PAVAO II., Poruka za Svjetski dan mira 2002. (8.

prosinca 2001.), 8: AAS 94 (2002.), 137.

Perspektiva me|ureligijskog dijaloga ipak je sva-kako {ira i zbog toga su sinodski oci potvrdili da je ondio nove evangelizacije, poglavito u ovim vremenimau kojima, puno vi{e nego u pro{losti, u istim regijama,u istim gradovima, na radnim mjestima u svakodnev-nom ìvotu, ìve osobe koje pripadaju razli~itim religi-jama. Me|ureligijski dijalog stoga zahtijeva svako-dnevni ìvot mnogih kr{}anskih obitelji te mu zbog to-ga biskupi, kao u~itelji vjere i pastiri Bo`jeg naroda,moraju dati primjerenu pozornost.

Iz tog konteksta suìvota s osobama drugih religijara|a se za kr{}ane posebna du`nost, tj. da svjedo~e je-dincatost i univerzalnost spasenjskog otajstva IsusaKrista kao i posljedi~nu potrebu Crkve kao sredstvaspasenja za ~itavo ~ovje~anstvo. »Ta istina vjere ni u~emu ne umanjuje iskreno po{tivanje s kojim se Crkvaodnosi prema ostalim svjetskim religijama, no onaistodobno korjenito isklju~uje onaj mentalitet ravno-du{nosti proèt vjerskim relativizmom koji je sklon re-}i da ’jedna religija vrijedi koliko i druga’.«284 Stoga jejasno da me|ureligijski dijalog nikada ne moè zami-jeniti navje{taj i {irenje vjere, koji ~ine prioritetnu svr-hu propovijedanja, kateheze i poslanja Crkve.

Otvoreno i nedvosmisleno tvrditi da ~ovjekovospasenje ovisi o Kristovu otkupljenju ne prije~i dijalogs ostalim religijama. U kontekstu ispovijesti kr{}anske

165

283 Usp. Propositiones 61 i 62.284 KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Deklaracija Dominus

Iesus (6. kolovoza 2000.), 22: AAS 92 (2000.), 763.

nade, neka se ne zaboravi da upravo ona utemeljujeme|ureligijski dijalog. Kao {to se, naime, tvrdi u sa-borskoj deklaraciji Nostra aetate: »Svi su naime naro-di jedna zajednica; imaju isti iskon, jer je Bog sav ljud-ski rod nastanio po svoj povr{ini zemaljskoj; svima jeposljednji cilj Bog, ~ija se providnost i svjedo~anstvodobrote, a i naum spasenja proteù na sve, dok se nesjedine izabrani u svetom gradu koji }e osvijetliti Bo`jisjaj, gdje }e narodi hoditi u njegovu svjetlu.«285

Gra|anski, dru{tveni i gospodarski ìvot

69. U biskupovu pastirskom djelovanju ne moèizostati posebna pozornost prema zahtjevima ljubavi ipravednosti, koji proizlaze iz dru{tvenih i gospodar-skih uvjeta najsiroma{nijih, napu{tenih, zlostavljanihosoba, u kojima vjernik jednako tako vidi posebne sli-ke Isusa. Njihova je prisutnost unutar crkvenih i gra-|anskih zajednica kamen ku{nje za autenti~nost na{ekr{}anske vjere.

Htio bih ne{to re}i i u vezi sa sloènom pojavom ta-kozvane globalizacije, koja je jedna od karakteristikasada{njega svijeta. Postoji, naime, »globalizacija« eko-nomije, financijâ i kulture, koja se progresivno potvr|u-je kao u~inak brzih napredaka povezanih s informa-ti~kim tehnologijama. Kao {to sam ve} imao priliku re}iu drugim prigodama, ona zahtijeva pozorno razlu~iva-nje radi odre|ivanja njezinih pozitivnih i negativnih vi-

166

285 Br. 1.

dova kao i raznih posljedica koje iz nje mogu proizi}i zaCrkvu i za ~itav ljudski rod. U tome je vaàn doprinosbiskupâ, koji }e uvijek upu}ivati na potrebu da se dospi-je do globalizacije u ljubavi, bez marginalizacije. Tako-|er su i sinodski oci, s tim u vezi, upozorili na du`nostpromicanja »globalizacije ljubavi«, promatraju}i u tomistom kontekstu pitanja koja se odnose na poni{tenjevanjskoga duga, koji uni{tava ekonomije ~itavih naro-da, ko~e}i njihov dru{tveni i politi~ki napredak.286

Ne ulaze}i ovdje dublje u tako te{ku problematiku,ponavljam samo neke temeljne to~ke koje su ve} drug-dje izloène: Crkveno stajali{te u toj materiji ima tribitne i popratne upori{ne to~ke, a to su dostojanstvoljudske osobe, solidarnost i supsidijarnost. Stoga se»globaliziranu ekonomiju mora analizirati u svjetluna~elâ dru{tvene pravednosti, po{tuju}i rje{enje kojeide na ruku siroma{nima, koji moraju biti dovedeni ustanje da se mogu obraniti u globaliziranoj ekonomiji,kao i na ruku potrebama za me|unarodnim zajed-ni~kim dobrom«.287 Ako je globalizacija uklju~ena udinamizam solidarnosti, globalizacija vi{e nije isklju-~uju}a. Jer globalizacija solidarnosti izravna je poslje-dica one op}e ljubavi, koja je du{a evan|elja.

167

286 Usp. Propositio 56.287 IVAN PAVAO II., Posinodska apostolska pobudnica Ecclesia in

America (22. sije~nja 1999.), 55: AAS 91 (1999.), 790-791.

Obzir prema okolini i o~uvanje stvorenoga

70. Sinodski su oci tako|er podsjetili na eti~ke vi-dove ekolo{kog pitanja.288 Doista, duboki smisao pozi-va na globaliziranje solidarnosti tako|er se, i to hitno,odnosi na pitanje o~uvanja onog stvorenog i bogatsta-va zemlje. îni se da se »poro|ajni jauk stvorenja«, nakoji upu}uje apostol (usp. Rim 8, 22), danas obistinjujeu izokrenutoj perspektivi, budu}i da vi{e nije rije~ o es-hatolo{koj napetosti, u o~ekivanju objave sinovaBo`jih (usp. Rim 8, 19), nego o smrtnom gr~u koji èlizgrabiti samog ~ovjeka kako bi ga uni{tio.

Upravo se tu, u svome najpodmuklijem i najizopa-~enijem obliku, otkriva ekolo{ko pitanje. Doista,»najdublji i najozbiljniji znak moralnih posljedica,usa|enih u ekolo{ko pitanje, jest nedostatak po{tova-nja prema ìvotu, koji se uo~ava u mnogim postupci-ma zaga|ivanja. êsto razlozi proizvodnje prevlada-vaju nad dostojanstvom radnika a ekonomski su inte-resi ispred dobra pojedinih osobâ, ako ne ~ak i ~itavihpopulacija. U tim je slu~ajevima zaga|enost ili uni-{tavanje okoline rezultat neprirodne i reduktivne vizi-je koja katkada dovodi do pravog pravcatog prezira-nja ~ovjeka.«289

O~ito je da ovdje nije rije~ samo o fizi~koj ekologi-ji, tj. onoj koja vodi brigu o za{titi habitata raznih ìvu-

168

288 Usp. Propositio 56.289 IVAN PAVAO II., Poruka u povodu Svjetskog dana mira 1990.

(8. prosinca 1989.), 7: AAS 82 (1990.), 150.

}ih bi}a, nego i o ljudskoj ekologiji, koja treba za{tititemeljno dobro ìvota u svim njegovim o~itovanjima ipripraviti za budu}e nara{taje okolinu koja }e se, {to jevi{e mogu}e, pribliìti naumu Stvoriteljevu. Postojidakle potreba za ekolo{kim obra}enjem, kojemu }e bi-skupi dati svoj doprinos pou~avaju}i o ispravnom od-nosu ~ovjeka prema prirodi. U svjetlu nauka o BoguOcu, stvoritelju neba i zemlje, radi se o »ministerijal-nom« odnosu: ~ovjek je naime smje{ten u sredi{testvaranja kao slu`benik Stvoriteljev.

Biskupova slu`ba s obzirom na zdravlje

71. Briga za ~ovjeka tjera biskupa da opona{a Isu-sa, pravog »dobrog Samarijanca«, punog supatnje imilosr|a, koji preuzima brigu za ~ovjeka bez ikakvediskriminacije. Me|u aktualnim izazovima, skrb zazdravlje zauzima va`no mjesto. I dalje, naàlost, po-stoje mnogi oblici bolestî prisutni u raznim dijelovimasvijeta te se, iako ljudska znanost izuzetno brzo napre-duje u traènju novih rje{enja, ili pomaè da bi se boljesuo~ilo s bolestima, javljaju uvijek nove situacije u ko-jima je ugroèno fizi~ko i psihi~ko zdravlje.

Svaki je biskup, na podru~ju svoje biskupije, po-zvan da uz pomo} stru~nih osoba djeluje kako bi»evan|elje ìvota« bilo cjelovito navije{tano. Zalaga-nje za humanizaciju medicine i pomo} bolesnima odstrane kr{}ana koji svjedo~e onomu koji trpi vlastitubri`ljivu blizinu, bude u sva~ijem duhu lik Isusa, li-je~nika tijela i du{e. Me|u uputama koje je povjerio

169

svojim apostolima, on nije propustio uklju~iti i poticajlije~enja bolesnih (usp. Mt 10, 8).290 Stoga organizacijai promicanje prikladnog pastorala za zdravstvene dje-latnike doista zasluùju prioritet u biskupovu srcu.

Sinodski su oci poglavito osjetili potrebu da sna`noizraze svoju brigu za promicanje autenti~ne »kultureìvota« u suvremenom dru{tvu: »Ono {to mo`da vi{euznemiruje na{e pastirsko srce jest prezir prema ìvotuod njegova za~e}a do zavr{etka, kao i raspad obitelji.Crkvino ne poba~aju i eutanaziji zna~i da ìvotu, daizvornoj dobroti stvorenja, da koje moè doku~iti sva-ko ljudsko bi}e u sveti{tu svoje savjesti, da obitelji, pr-voj stanici nade kojoj se Bog veseli sve do toga da jepoziva da postane doma}om crkvom.«291

Biskupova pastoralna briga za migrante

72. Preseljenja narodâ poprimila su ne~uvene raz-mjere te se pokazuju kao masovni pokreti, koji uklju-~uju golem broj osobâ. Me|u njima su mnoge osobekoje su se udaljile ili bjeè iz vlastite zemlje zbog oru-ànih sukoba, zbog nesigurnih ekonomskih uvjeta,zbog politi~kih, etni~kih i socijalnih nemira, zbog pri-rodnih katastrofa. Sva ta preseljenja, iako u sebi razli-~ita, postavljaju ozbiljna pitanja na{im zajednicama, s

170

290 Usp. Propositio 57.291 X. OP]A REDOVITA SKUP[TINA BISKUPSKE SINODE,

Poruka (25. listopada 2001.), 12: L’Osservatore Romano, 27. li-stopada 2001., str. 5.

obzirom na pastoralne probleme kao {to su evangeliza-cija i me|ureligijski dijalog.

Stoga je dobro da se u biskupijama osigura usposta-va pastoralnih struktura pogodnih za prihvat i priklad-nu pastoralnu skrb za te osobe, u skladu s raznim uvje-tima u kojima se nalaze. Potrebno je potaknuti i surad-nju me|u biskupijama koje grani~e jedna s drugom, ra-di {to u~inkovitije i stru~nije usluge, brinu}i se tako|erza formaciju sve}enika i posebno lai~kih djelatnika ko-ji su posebno velikodu{ni i raspoloìvi za ovu zahtjev-nu slu`bu, osobito stru~njaka za probleme zakonskeprirode koji mogu nastati pri uklju~ivanju tih osoba unovi dru{tveni poredak.292

U tom kontekstu sinodski oci iz isto~nih katoli~kihcrkava iznova su iznijeli problem iseljavanja vjernikanjihove zajednice, koji je donekle nov i optere}en te{kimposljedicama u konkretnom ìvotu. Doga|a se, naime,da vrlo zna~ajan broj vjernika iz isto~nih katoli~kih cr-kava sad ve} po navici i stalno boravi izvan zemaljapodrijetla i sjedi{ta isto~nih hijerarhija. Rije~ je, kakose da razumjeti, o situaciji koja svakodnevno traì od-govornost pastirâ.

Zbog toga je i biskupska sinoda smatrala potrebnimtemeljitije ispitati kako katoli~ke crkve, bilo isto~nebilo zapadne, mogu uspostaviti zgodne i prikladne pa-storalne strukture koje }e biti kadre izi}i u susret potre-bama tih vjernika koji su u poloàju »dijaspore«.293 U

171


svakom slu~aju, ostaje du`nost mjesnih biskupâ, uko-liko su razli~itog obreda, da za te vjernike isto~nogobreda budu istinskim ocima, jam~e}i im, u pastirskojskrbi, o~uvanje specifi~nih religioznih i kulturalnihvrijednosti, u kojima su ro|eni i u kojima su primilisvoju po~etnu kr{}ansku formaciju.

To su samo neke situacije koje predstavljaju osobi-to hitan izazov kr{}anskom svjedo~enju i biskupskojslu`bi. Preuzimanje odgovornosti prema svijetu, nje-govim problemima, njegovim izazovima, njegovimo~ekivanjima, pripada zalaganju navje{taja evan|eljanade. Uvijek je tu naime rije~ o budu}nosti ~ovjeka,budu}i da je »bi}e nade«.

Vrlo je razumljivo da se, u nagomilavanju izazovâkojima je izloèna nada, pojavi napast skepticizma inepovjerenja. Ali kr{}anin zna da se moè suo~iti i snajteìm situacijama, jer se temelj njegove nade nalaziu otajstvu krià i uskrsnu}a Gospodinova. ôvjek jedi-no iz njih moè crpiti snagu da se stavi u slu`bu Boga ida ostane u njoj, Boga koji èli spasenje i cjelovitooslobo|enje ~ovjeka.

172


ZAKLJUÂK

73. Pred scenarijima koji su u ljudskom smislu vrlosloèni za navje{taj evan|elja, gotovo se spontano pri-sje}amo izvje{taja o umnaànju kruha {to je donesen uevan|eljima. U~enici iznose pred Isusa svoju zbunje-nost s obzirom na mno{tvo, koje ga je, gladno njegoverije~i, slijedilo sve do pustinje, te mu predlaù: »Dimi-te turbas [..] Otpusti svijet [...]« (Lk 9, 12). Mo`da seboje i doista ne znaju kako nahraniti tako velik brojosoba.

Sli~an bi se stav mogao pojaviti u na{em duhu, go-tovo obeshrabrenom golemo{}u problemâ, koji traèodgovore od crkava i nas biskupa osobno. Potrebno je,u tom slu~aju, pribje}i onoj novoj ma{tovitosti uljubavi koja se mora razviti ne samo i ne toliko u u~in-kovitosti pruènih pomo}î nego jo{ vi{e u sposobnostida se pribliìmo onomu koji je u potrebi, omogu}uju}isiroma{nima da svaku kr{}ansku zajednicu osjete kaovlastiti dom.294

Isus, me|utim, ima svoj na~in kako rije{iti te pro-bleme. Gotovo izazivaju}i apostole kaè im: »Podajteim vi jesti!« (Lk 9, 13). Znamo dobro zavr{etak tog iz-vje{taja: »Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomakanakupilo se dvanaest ko{ara« (Lk 9, 17). Ono preostaloobilje prisutno je i danas u ìvotu Crkve!

173

294 Usp. IVAN PAVAO II., Apostolsko pismo Novo millennioineunte (6. sije~nja 2001.), 50: AAS 93 (2001.), 303.

Od biskupâ tre}eg tisu}lje}a traì se da ~ine ono {tosu toliki sveti biskupi znali ~initi tijekom povijesti svedo danas. Poput svetog Bazilija, naprimjer, koji je ~akizgradio, na vratima Cezareje, veliko prihvatili{te zapotrebite, istinsku utvrdu ljubavi, koja je po njemu do-bila ime Bazilijada: iz toga se jasno vidi da »ljubav u~inima priskrbljuje nedvosmislenu snagu ljubavi urije~ima«.295 To je put kojim moramo i}i i mi: Dobripastir povjerio je svoje stado svakom biskupu da gahrani rije~ju i oblikuje primjerom.

Odakle }emo onda mi biskupi uzeti kruh potrebanza davanje odgovora na tolika pitanja, unutar i izvancrkavâ i Crkve? Do|e nam da se, kao i apostoli Isusu,pojadamo: »Odakle nam u pustinji toliko kruha da na-hranimo toliko mno{tvo?« (Mt 15, 33). Koja su to»mjesta« iz kojih }emo crpiti snage? Moèmo baremnazna~iti neke temeljne odgovore.

Na{a prva, transcendentna snaga jest ljubav Bo`jarazlivena u srcima na{im po Duhu Svetomu, koji namje dan (usp. Rim 5, 5). Ljubav kojom nas je Bog ljubiotakva je da nas uvijek moè podràvati u traènjuispravnih puteva preko kojih moèmo do}i do srca da-na{njeg muà i ène. U svakom nam trenutku Gospo-din daruje, snagom svoga Duha, sposobnost da ljubi-mo i pronalazimo najispravnije i najljep{e oblike lju-bavi. Pozvani da budemo sluìtelji evan|elja za nadusvijeta, mi znamo da ta nada ne dolazi iz nas, nego odDuha Svetoga, koji »ne prestaje biti ~uvar nade u ~o-

174

295 Usp. isto.

vjekovu srcu: nade svih ljudskih stvorenja a osobitoonih koji ’posjeduju prvine Duha’ i ’i{~ekuju otkuplje-nje svojih tjelesa’«.296

Drugi je na{ izvor Crkva, u koju smo uvr{teni kr{te-njem zajedno s tolikom drugom bra}om i sestrama, skojima ispovijedamo jedinog nebeskog Oca i napaja-mo se na jedinom Duhu svetosti.297 U~initi od Crkve»dom i {kolu zajedni{tva« zada}a je na koju poziva sa-da{nja situacija, ako èlimo odgovoriti na o~ekivanjasvijeta.298

Na{e zajedni{tvo u biskupskom tijelu, u koje smourasli posve}enjem, tako|er je golemo bogatstvo, bu-du}i da je vrlo sna`na potpora za pozorno i{~itavanjeznakova vremena i za jasno razlu~ivanje onoga {toDuh kazuje crkvama. U srcu Biskupskoga zbora nalazise potpora i solidarnost nasljednika apostola Petra, ~ijavrhovna i op}a vlast ne poni{tava, nego potvr|uje, osna-ùje i zahtijeva vlast biskupâ, nasljednikâ apostolâ. Tu}e biti va`no vrednovati sredstva zajedni{tva u skladus velikim naputcima II. vatikanskog sabora. Nema, na-ime, dvojbe da postoje okolnosti – a danas nisu rijetke– u kojima je pojedinoj partikularnoj Crkvi kao i ve-}em broju susjednih crkava te{ko ili prakti~ni nemogu-}e da prikladno nastupe oko va`nijih problema. Osla-

175

296 IVAN PAVAO II., Enciklika Dominum et Vivificantem (18. svib-nja 1986), 67: AAS 78 (1986.), 898.

297 Usp. TERTULIJAN, Apologeticum, 39, 9: CCL 1, 151.298 Usp. IVAN PAVAO II., Apostolsko pismo Novo millennio

ineunte (6. sije~nja 2001), 43: AAS 93 (2001.), 296.

njanje na biskupsko zajedni{tvo moè poglavito u timokolnostima pruìti autenti~nu pomo}.

Posljednji, neposredni izvor za nekog biskupa u tra-ganju za »kruhom« kako bi ublaìo glad svoje bra}ejest vlastita partikularna Crkva, kada se duhovnost za-jedni{tva pojavi u njoj kao odgojno na~elo »na svimmjestima gdje se izgra|uje ~ovjek i kr{}anin, gdje seodgajaju slu`benici oltara, posve}eni slu`benici, pa-storalni djelatnici, gdje se grade obitelji i zajednice«.299

Upravo se tu jo{ jednom pokazuje veza izme|u X. op-}e redovite skup{tine biskupske sinode i ostalih op}ihskup{tina, koje su neposredno prethodile. Budu}i dabiskup nikada nije sam, nije sam ni u op}oj Crkvi ni usvojoj partikularnoj Crkvi.

74. Biskupova je obveza na po~etku novog tisu}lje-}a na taj na~in jasno ocrtana. To je obveza koja uvijektraje: navije{tati evan|elje Isusa Krista, spasa svijeta.Ali to je obveza obiljeèna novim potrebama, kojezahtijevaju skladno zalaganje svih sastavnica narodaBo`jega. Biskup }e morati mo}i ra~unati na ~lanovedijecezanskog prezbiterija i na |akone, slu`benikeKristove krvi i ljubavi; na posve}ene sestre i bra}u, ko-ji su pozvani da u Crkvi i u svijetu budu rje~itim svje-docima primata Bo`jega u kr{}anskom ìvotu i mo}injegove ljubavi u krhkosti ljudskog stanja; napokon,na vjernike laike, ~ije su pove}ane mogu}nosti aposto-lata u Crkvi za pastire izvor osobite potpore i razlogposebne utjehe.

176

299 Isto.

Na kraju ovih razmi{ljanja uo~imo kako tema X.op}e redovite skup{tine biskupske sinode treba svako-ga od nas biskupâ dovesti do sve na{e bra}e i sestara uCrkvi i do svih muèva i èna svijeta. Njima nas Krist{alje, kao {to je jednoga dana poslao apostole (usp. Mt28, 19-20). Na{a je zada}a da za svaku osobu budemo,na izvrstan i vidljiv na~in, ìvi znak Isusa Krista, U~i-telja, Sve}enika i Pastira.300

Isus Krist je dakle slika u koju, ~asna bra}o u epi-skopatu, trebamo gledati kako bismo izvr{ili svojuslu`bu glasnikâ nade. Poput njega trebamo i mi znatidarovati svoj ìvot za spasenje onih koji su nam povje-reni, navije{taju}i i slave}i pobjedu milosrdne ljubaviBo`je nad grijehom i smr}u.

Zazovimo nad tom svojom zada}om zagovor Dje-vice Marije, Majke Crkve i Kraljice apostola. Nekanam ona, koja je u cenakulu podràvala molitvu apo-stolskog zbora, izmoli milost da nikad ne padnemo nazadatku ljubavi koji nam je povjerio Krist. Svjedokistinskoga ìvota, Marija, »svijetli putuju}em Bo`jemnarodu – te stoga na poseban na~in nama, koji smo nje-govi pastiri – kao znak pouzdane nade i utjehe, sve dokne do|e dan Gospodnji«.301

Dano u Rimu, kod Svetoga Petra, 16. listopada 2003.godine, dvadeset pete obljetnice moga pontifikata.

177


301 Isto, 68.

SADR@AJ

UVOD............................................................................. 5

Deseta skup{tina biskupske sinode ................................. 6Nada utemeljena na Kristu.............................................. 8Nada, kad su nade uni{tene............................................. 9Sluìtelji evan|elja za nadu svijeta ................................. 11

PRVO POGLAVLJEMISTERIJ I BISKUPSKA SLU@BA ......................... 15»... i izme|u njih izabra dvanaestoricu« (Lk 6, 13) ........ 15Trinitarni temelj biskupske slu`be.................................. 17Zborni karakter biskupske slu`be ................................... 19Misijsko obilje`je i unitarnost biskupske slu`be ............ 25»... pozove koje sam htjede« (Mk 3, 13).......................... 26

DRUGO POGLAVLJEBISKUPOV DUHOVNI @IVOT ................................. 30»I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime«

(Mk 3, 14) ........................................................................ 30Poziv na svetost u dana{njoj Crkvi ................................. 32Biskupov duhovni hod.................................................... 35Marija, Majka nade i u~iteljica duhovnog ìvota ........... 40Pouzdati se u Rije~.......................................................... 42Hraniti se euharistijom.................................................... 44Molitva i ~asoslov........................................................... 45Put evan|eoskih savjeta i blaènstava ............................ 48Krepost poslu{nosti......................................................... 49Duh i praksa siroma{tva u biskupa ................................. 51

178

S ~isto}om u sluènju Crkvi koja odraàvaKristovu ~isto}u........................................................... 53Animatori duhovnosti zajedni{tva i poslanja .............. 55Hod koji se nastavlja u svakodnevici .......................... 57

Biskupova trajna formacija............................................. 59Primjer svetih biskupa .................................................... 61

TRE]E POGLAVLJEUÎTELJ VJERE I GLASNIK RIJEÎ .................... 64»Po|ite po svem svijetu, propovijedajte

evan|elje« (Mk 16, 15) ................................................... 64Krist u srcu evan|elja i ~ovjeka...................................... 65Biskup, slu{atelj i ~uvar Rije~i ....................................... 67Autenti~no i ovla{teno sluènje Rije~i ........................... 70Biskupska slu`ba za inkulturaciju evan|elja .................. 74Propovijedati rije~ju i primjerom.................................... 76

ÊTVRTO POGLAVLJESLU@BENIK MILOSTI

VRHOVNOG SVE]ENI[TVA ................................... 78»Posve}enicima u Isusu Kristu, pozvanicima,

svetima...« (1 Kor 1, 2) ................................................... 78Izvor i vrhunac ìvota partikularne Crkve ...................... 80Va`nost stolne crkve....................................................... 81Biskup, voditelj liturgije kao pedagogije vjere............... 83Sredi{nji poloàj dana Gospodnjega i liturgijskegodine ............................................................................. 86Biskup, sluìtelj euharistijskoga slavlja.......................... 87Biskupova odgovornost za kr{}ansku inicijaciju............ 90Biskupova odgovornost u pokorni~koj disciplini ........... 92Briga za pu~ku pobo`nost............................................... 94Promicanje svetosti za sve vjernike ................................ 96

179

PETO POGLAVLJEBISKUPOVO PASTIRSKO UPRAVLJANJE ........ 98

»Dao sam vam primjer« (Iv 13, 15) .......................... 98Autoritet biskupove pastirske slu`be......................... 99Pastoralni stil upravljanja i dijecezansko zajedni{tvo . 104

Elementi partikularne Crkve......................................... 108Pastoralni pohod ........................................................... 109Biskup sa svojim prezbiterijem .................................... 110Formacija kandidata za sve}eni{tvo ............................. 113Biskup i trajni |akoni.................................................... 115Biskupova briga za osobe posve}ena ìvota................. 116Vjernici laici u biskupovoj pastoralnoj skrbi................ 117Biskupova skrb za obitelj.............................................. 119Mladi, pastoralni prioritet s obzirom na budu}nost ...... 120Pastoral zvanja .............................................................. 121

[ESTO POGLAVLJEU ZAJEDNICI CRKAVA .......................................... 123»Briga za sve crkve« (2 Kor 11, 28) ............................. 123Dijecezanski biskup u odnosu na vrhovnu vlast........... 126Posjeti »ad limina Apostolorum« ................................. 132Biskupska sinoda .......................................................... 135Zajedni{tvo me|u biskupima i crkvama nalokalnoj razini ................................................................ 138Isto~ne katoli~ke crkve ................................................. 141Patrijar{ijske crkve i njihova sinoda ............................. 142Metropolitska organizacija i crkvene provincije .......... 145Biskupske konferencije................................................. 147Jedinstvo Crkve i ekumenski dijalog ............................ 150Misionarstvo u biskupskoj slu`bi ................................. 152

180

SEDMO POGLAVLJEBISKUP PRED AKTUALNIM IZAZOVIMA ........ 154

»Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!« (Iv 16, 33) 154Biskup, djelatnik pravednosti i mira ......................... 155Me|ureligijski dijalog, poglavito u korist mira usvijetu......................................................................... 159Gra|anski, dru{tveni i gospodarski ìvot .................. 161Obzir prema okolini i o~uvanje stvorenoga .............. 162

Biskupova slu`ba s obzirom na zdravlje ...................... 164Biskupova pastoralna briga za migrante....................... 165

ZAKLJUÂK............................................................... 168

181

Documents

sfb12a5664712b57e.jimcontent.com · UVOD 1. PASTIRI STADA, u vr{enju svoje slu`be bisku-pâ, znaju da mogu ra~unati na posebnu bo`ansku mi-lost. U Rimskom pontifikalu, tijekom sve~ane