BAŠTINA SLAVONSKIH PARKOVA

Uvod

Povijest parkovne i vrtne umjetnosti Hrvatske razvija se uporedo s europskom poviješću od antike, srednjovjekovlja, renesanse i baroknog vremena do danas. Hrvatska je posljednja na jugoistoku Europe gdje je vrtna umjetnost prisutna kroz stoljeća. Najstarije parkovne arhitekture možemo pratiti od početka nastajanja te je uzdignuta do najviših vrijednosti u kulturi.

Dok je zapadna Europa obnavljala svoje vrtove Hrvatska izložena ratnim djelovanjima bila je prepuštena propadanju parkovne baštine. Podizanje parkovne kulture je drugotrajan proces, ali se od ostalih umjetnosti najbrže može uništiti. Valja se nadati da će povijesni vrtovi i perivoji slijedećih godina naći svoje mjesto u europskom kontekstu.

U Hrvatskoj su očuvani vrtovi iz 14. i 15. stoljeća, a najvrjedniji su nastali od 15. do 20. stoljeća kao primjeri parkovne arhitekture.

U epohama renesanse i baroka vrt je imao elitnu funkciju a 19. stoljeće donijelo je javne parkove, dok je 20. stoljeće unaprijedilo površine parkovne arhitekture i donijelo otmjenost, dostojanstvo, reprezentativnost i elitnosti prostorima parkovne arhitekture. Imajući ovo u vidu počeli smo drugačije gledati na svoje mjesto ili grad. Zašto stari perivoji propadaju, zašto svugdje se smještaju igrališta, sportski tereni, … umjesto da obnavljamo povijesne perivoje tako da ih preoblikujemo, obazirući se na ono što smo naslijedili.

Istražujući povijesne vrtne arhitekture, nezaobilazna je činjenica da ih ne obnavljamo. Putujući kroz Hrvatsku nailazimo na brojne dvorce, kurije, vrtove i perivoje. Ako se uputimo Europom vidjeti ćemo kako napredni kulturni svijet obnavlja sve kulture i pronalazi nove sadržaje ugoda i življenja ljudi u svojim krajolicima.

Nije sve bez poteškoća i problema pogotovo kod nas u Hrvatskoj i u našoj Slavoniji. Upravo zbog toga razloga nastala je ideja o istraživanju metodologije obnove povijesnih perivoja zbog dosadašnje neprihvatljive prakse i očuvalo više izvornih vrijednosti baštine parkovne arhitekture, tako da bi odgovorno i društveno korisno mogli pristupiti trajnom očuvanju dragocjenoga nasljeđa u Hrvatskoj i našoj Slavoniji.

Da bi to ostvarili, moramo dokazati pripadnost europskoj civilizaciji i prihvatiti europsku metodologiju zaštite i obnove povijesne parkovne arhitekture.

U Valpovu imamo povijesni park koji je zasađen u početku 19. stoljeća. Iako je preživio nepravilnosti uzgoja i pokušaje devastacije, čije posljedice i sada vidimo, sačuvao je svoj osnovni koncept. Potrebo je voditi ispravnu i dosljednu obnovu i uzgoj koji mu pripada po vrsti engleskog perivoja i kao takvog tretirati u obnovama i održavanju.

Povijesni perivoji ( kakav je naš u Valpovu sa baroknim jedinstvenim dvorcem, parkom šumom kanadskog hrasta i pokraj zvjerinjakom) i biljke moraju se promatrati očima arhitekata, urbanista, povjesničara umjetnosti, botaničara, šumara, agronoma, vrtlara, filozofa … . Perivoj je kreativno djelo stvaraoca i drugih korisnika tijekom vremena. Za sve pišem ovo poticajno štivo za možda, drugačija razmišljanja i nove ideje, pa mogu biti drugačije i polemičke. Tako možemo očekivati i bolju zaštitu parkovne arhitekture.

1. Teorija parkovne arhitekture

U govoru su tri pojma: vrt, perivoj i park – kao sinonimi, ali imaju različita značenja no razlike su male:

Vrtom nazivamo prostor vezan uz objekt, dvorac, vila, palača, kurija, koji ga upotpunjuje i ima estetsku vrijednost i znak je raskoši ili statusa.1

1 F. Chiostri, 1986.,Giardini e parchi, Firenza, str.77. 1

Park je prostor prostran sa visokom vegetacijom: ima estetsku, ekološku i botaničku važnost.2 Perivoj je u hrvatskom jeziku od 16. stoljeća – tuđica, grčkog porijekla ( peribos=ograda )(novogrčki

periboli=vrt). Značenje je između vrta i parka. To je visoko kultivirani prostor i služi većem broju ljudi kao mjesto društvenih zbivanja – koncerti, recitali, predstave i sl. – Zagreb – Trg kralja Tomislava – Zrinjevac.

Vrtom se još smatra oblikom umjetničke kreacije oblikom arhitekture. U likovnoj umjetnosti je dekorativne naravi, pokućstva, goblena i sagovima, a pojavljuje se kao vrlo važna ikonografska tema kao simboličke vrijednosti.3

Povijesno zelenilo: Međunarodni komitet za povijesne vrtove Velike Britanije predložio je tipove povijesnog zelenila za istraživanja u europskim zemljama:

• Pejsaži vezani uz ruralne prostore • Pejsaži vezani uz gradske prostore • Arheološki pejsaži i parkovi • Pejsaži vezani uz industriju i obrt • Pejsaži vezani uz individualne povijesne zgrade i spomenike ili grupe, zgrada spomenik • Povijesni parkovi, vrtovi i prostori rekreacije • Pejsaži vezani uz ljude i povijesne događaje • Povijesne slikovite i panoramske lokacije

Do sada su u Europi u najviše zemalja istraživani a u nekima potpuno dovršeni. Pod tim pojmovima podrazumijevaju se brojni objekti parkovne arhitekture kao što su:

Kraljevski vrtovi i parkovi Vrtovi i perivoji na vlastelinstvima uz burgove, zamkove, kaštele, dvorce, kurije Vrtovi i perivoji uz vile, palače i ljetnikovce Kućni vrtovi Gradski parkovi i skverovi Aleje, šetališta i ulični drvoredi Botanički vrtovi i arboretumi Samostanski klaustri i vrtovi uz crkve Groblja

Dakle, povijesnim se zelenilom smatra svaki prostor okvalificiran kao intervencija u prirodi smješten unutar granica naselja, izoliranih vila ili prostor koji je povijesno sjećanje.4

2.Parkovna arhitektura kao kulturna baština i društveni prostor

Šezdesetih godina 20. stoljeća u nas se pojavljuje novi tip parka, t. zv. rekreacijski park. Obnavljaju se povijesni perivoji, ali u duhu novih zahtjeva za rekreacijom i igrom. U povijesne perivoje unose se neprimjereni sportski i rekreacijski sadržaji, obrazloženjem da se starim perivojima mora vratiti život. Takav se stav, nažalost, zadržao do danas.

Povijesni vrtovi djeluju na čovjekovu psihu gdje nalazi odmor, zabavu i izvor pouke. Šetnja parkom nije besposlenost ili neki sentiment, nego ukras grada a uz to oplemenjuje i dušu čovjeka.

O parkovnoj arhitekturi u sklopu zaštite gradskog nasljeđa možemo promatrati u više tema:

Konzervatorska atenska povelja 1931.

2 Isto 3 G.C. Argan, 1958. Giardino e parko;Enciklo. del arte, VI.str.155.-156.-Venetia,Rome. 4 V. Cezzato 1984.Leiadrino storiciconoscenza e tutela, „L ecosistema urbano, str.231.Roma.

2

Preporuka o zaštiti ljepote i karaktera pejsaža i predjela 1962. Splitska deklaracija 1971. Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne zaštite 1972. Amsterdamska deklaracija 1975. Preporuka o zaštiti povijesnog područja i ulozi 1976.

( Ove teme su opširnije opisane u : M. O. Šćitaroci, Hrvatska parkovna baština – zaštita i obnova, Šk .k. Zgb.,str.21.-22.).

Međunarodni znanstveni skupovi o zaštiti i obnovi parkovne arhitekture,-Ove teme opširnije: M. O. Šćitaroci, Isto, str.23.-52.).

3.Obnova i zaštita parkovne arhitekture u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su očuvani brojni perivoji uz dvorce i kurje a najbrojniji su u Hrvatskom Zagorju i Slavoniji.5 Specifikacija prirodne i građevinske arhitekture su: perivoji uz termalna lječilišta, gradski parkovi, gradski skverovi, zelenilo u povijesnim gradskim jezgrama, atelje, šetališta i ulični drvoredi, vrtovi uz gradske vile i palače, botanički vrtovi, samostanski vrtovi i klaustri, arheološki parkovi, kućni vrtovi i u današnjici vikend kuće sa sadovima ograđeni i otvorene skupine vikend zona.

Unatoč vrijednom nasljeđu područja su zanemarena i opustošena tokom agresije u Domovinskom ratu. Sada već nakon 20-tak godina objekti su obnovljeni i bolje uređeni. Iz krivih pobuda neki povijesni parkovi i cjeline su novom gradnjom i vidom unapređivanja kao zaštitom su narušeni prvobitni oblici i cjeline. Pod krivim nazorima i profitabilnim težnjama sadovi i drveće se ruši i polako nestaje ljepota i sadržajnost arhitektonske cjeline. S tim nestaje tišina i mir prirodnog ambijenta.

U valpovačkom parku koji je obilježje barokne, pejsažne i romantičarske parkovne arhitekture iz druge polovice 18. stoljeća postojao je Zvjerinjak ( šuma ) očuvan do danas sa „zvjezdastim“ raskršćima. Perivoj je oblikovan početkom 19. stoljeća, posjedovao je obilježja parkovne arhitekture, a polovicom prevladali su elementi romantičarskih perivoja. Koncept izvornosti s velikom livadama i vidicima (prema tornju dvorca) ili vizurama tipičnima za englesku parkovnu arhitekturu (iz svih dijelova parka vidi se toranj dvorca). Ove osobitosti su vrlo rijetke u Hrvatskoj parkovnoj baštini.!

Međutim, arhitektura parka uz par pozitivnih obnova doživjela je narušavanje svoje izvornosti. Uz korito jadike s desne strane sagrađena je zgrada vrtića šesdesetih godina i također nogometni stadion na istočnoj strani jedinstvene šume crnog bora ( stabla su bila oko 50 cm debljine i visine oko 30 metara), a poslije je sasječena do kraja gradnjom prostorija i igrališta rukometa. U 2018. godini je taj prostor izdvojen-preprojektiran da ne pripada cjelini parka, iako je uz šuma parka kanadskog hrasta, da ne pripada cjelini parka što je najnovija pobuda nepravilnosti u zaštiti parkovne povijesne arhitekture.

Napomena: Udruga „Društvo prijatelja starina“ Valpovo (osnovano 1956. godine) je u više navrata uložilo pismeni protest nadležnim tijelima i Ministarstvu kulture ukazavši na nezakonita postupanja, ali prigovori nisu bili usvojeni nego se i dalje nekim razvojnim tendencijama kani smještatati u kompleks parka u koji ne pripadaju određeni sadržaji. Društvo je ponovilo primjedbu rezimeom od 14. listopada 2019. na svojoj Web stranici „Odjeci prošlosti,“ da i dalje smatramo da valpovački park treba čuvati. U valpovačkim urbanim površinama postoje slobodne površine za gradnju sadržaja za zadovoljenje potreba građana, ali one se evo rješavaju na način suprotan zakonima Republike Hrvatske, europskim konvencijama kao i svjetskim ( koje su gore navedene) o zaštiti parkovne arhitekture.

4.Istraživanja parkovnog nasljeđa u nas vođena je parcijalno. Mnogo je više objavljenih članaka u različitim časopisima s prikazom povijesnog razvoja ili rezultata istraživanja pojedinih perivoja, perivoja jednog vremena, grada ili regije.

5 M.O. Šćitaroci, Hrv. park. baština,Zgb. 1992.,str.167. 3

Cjelovita sveobuhvatna povijest parkovne arhitekture u Hrvatskoj ne postoji. Mnogi autori to rade kao usputni posao i vrtna arhitektura nije im glavna preokupacija. … Najviše su istraživani od svih gradova u Hrvatskoj vrtovi i perivoji Zagreba.6 Objavljeni su radovi – članci o perivojima Osijeka, Varaždina, Samobora, Karlovca, Opatije, Rijeke, Zadra, Splita i Dubrovački vrtovi i drugi. Teoretski radovi o obnovi povijesnih perivoja su malobrojni, odnosno vrlo rijetki.

Projekti obnove povijesne parkovne arhitekture u Hrvatskoj

prikazani su u tabeli po godinama, autorima, vrstama i primjedbi, ukupan broj obnova 1957. - 1940. do 1991. godine /tab. Ščitaroci, str.70.i 71./

godina mjesto naziv-vrsta parka

autor vrst projekta primjedba

1940. Zagreb Maksimir Smiljan Klaić diplomski rad - 1953. Gor.Bistra Periv.i

dvorac Zvonimir Fröhlich

izvedbeni projekt

djelomično izvedeno

1956. Zagreb Svačić,trg Zvon.Kani Izved.proj. izvedeno 1957. Valpovo Perivoj uz

dvorac Silvana Seissel

Idejni izvedb.projekt

djelomično izvedeno

1958. Našice Perivoj uz dvorac

Dragutin Kiš Idejni projekt -

1963. Trsteno Perivoj arboretum

Bruno Šišić Idejni projekt -

1967. Nuštar Perivoj uz dvorac

Dragutin Kiš Rekonstrukcija parka

-

1989. Valpovo Perivoj uz dvorac

M. O. Ščitaroci

Studija obnove i zaštite

1990. Trakošćan Perivoj uz dvorac

M. O. Ščitaroci

Studija obnove i zaštite

1990. Valpovo Perivoj uz dvorac

M. O. Ščitaroci

Izvedbeni projekt obnove

djelom. izved.7

5. Izvori za istraživanje

Istraživanje parkovne arhitekture provodi se iz pisane, grafičke i kartografske povijesne građe. Izvori se istražuju od nastanka nekog objekta, izvora i razvoja te promjena do danas. Važna je znanstvena valorizacija parkovne arhitekture, koja mora biti dokazana. Analizom povijesnih izvora ne smije se uopćavati, već proučavati jedan po jedan objekt.

Istraživanje preduvjet je svake obnove i nužni zahvat, inače obnova se smatra promašenom. Od pisanih izvora istražiti ćemo dokumentaciju po slijedećim točkama:

Dokumentacija stručnih institucija – ona se nalazi u Republičkom zavodu za zaštitu okoliša, prirode i baštine Hrvatske u Zagrebu. Nalazi se u zbirci isprava u elaboratima od 1969. godine. Ta dokumentacija nije potpuna ni dovoljna ali je korisna i važna. Regionalni i gradski muzeji i zbirke su daljnji izvor a imaju noviju građu.

6 Isto, str.66. 7 Tabela, Isto, Šćitaroci, str. 70. i 71.

4

Pisana arhivska građa: Brojna arhivska nesređena građa koja često nije dostupna izvor su važnih podataka. Spisi iz arhiva na latinskom, njemačkom jeziku a malo na hrvatskom pa i nečitkom postaje mukotrpan posao. Danas poznati arhivski nalazi bili su najčešće slučajni i usputni. Arhivi u gradovima i mjestima sadrže građu vlastelinstva, obiteljskih arhiva, rukopisnih ostavština i raznih zbirki. Podaci o perivojima i vrtovima naći će se u kupoprodajnim ugovorima,spisima o ostavinskoj raspravi i dijeljenju posjeda, računima, građevinskim spisima, pismima, katalozima za aukciju i drugim arhivima i izvorima.

Stručna literatura : Ova vrsta je najsiromašnija stručnom literaturom u Hrvatskoj. Posjedujemo vrijednu literaturu, kad kada je neprecizna, premalo znanstveno utemeljena za nova istraživanja.

Književna djela: U Odiseji je sačuvan opis vrta iako nema materijalnih ostataka. U Hrvatskoj književnosti nisu česti opisi parkova, samo pokoja rečenica ili stih. O parkovima Zagorja je ponešto u djelima Đalskoga, G. Matoša, J. Leskovara, Domjanića.

Sjećanja vlasnika: Većina su bila u privatnom vlasništvu, vlastelina uz dvore, kurije, palače, vile ljetnikovce kojih je u Hrvatskoj najviše.8 Zbog necivilizacijskog odnosa i vandalsko ponašanje nakon Drugog svjetskog rata, kada je inventar uništen i pokraden, obiteljske arhive spaljene, izvor drveta za ogrjev ili tehničko drvo, prisiljeni smo danas slagati kockicu po kockicu da se uspostavi kontinuitet dokazujući kulturnu prisutnost na ovom tlu. Na povijesnom parku u Valpovu se to i danas ( u 2019.g.) radi na perfidan način.

Grafike i grafičke vedute: U Hrvatskoj i Slavoniji imamo prekrasne vedute gradova, a posebno moram naglasiti da Valpovo ima nekoliko jedinstvenih.9 Nastaju nakon 1840. godine. Nalaze se u novinama, listovima, računima industrije i radionicama obrtnika imaju svoje motive od objekata i strojeva i služile su kao publikacije. Valpovački vlastelini su imali publikacije svoga vina, a osječke tvornice i štamparije imaginarno slikaju motive, koje je Povijesni arhiv izdao u prigodnoj ilustrativnoj publikaciji. Redovito grafički prikazi ne odgovaraju stvarnosti pa su plod mašte ali su značajne kao dijelovi grada sa drvoredima, koji nam pokazuju ondašnje shvaćanje vrtnog prostora i razinu oblikovanja ( slika 102 – Dominium dominalis Valpo).

Fotografije: Nezaobilazan izvor u parkovnoj arhitekturi. Počele su se iskorištavati u drugoj polovici 19. stoljeća (izvorna fotografija je vikipedija). Stare fotografije su vrlo rijetke. Valpovački grof posjeduje kolekcije obitelji u većoj količini(obrađene su u postavi Muzejske zbirke Valpovo-Dvorac). Brojne fotografije nalaze se u privatnim zbirkama, albumima fototekama institucija, muzeja i arhiva te objavljene u knjigama i časopisima.

Razglednice: Pojavljuju se od 1875. a najviše krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Veliku zbirku posjeduje Grafička zbirka sveučilišne i nacionalne biblioteke u Zagrebu, a naći ćemo ih u svim muzejima i privatnim zbirkama. Valpovački muzej je izložio razglednice iz vlastelinskog fonda i priložene ili darovane od mještana.

6. Izvorni nacrti i planovi perivoja:

Ovdje možemo istaknuti plan povijesnog plana parka u Valpovu s dvorcem. Slika u prilogu br. 116 je dendrološki plan perivoja. U korištenoj literaturi se kaže da je većina nacrta ipak izgubljena, stoga ih treba trajno potraživati te da bude trajni zadatak u zaštiti i očuvanju parkovne zaštite.

7. Katastarske karte. Prvi katastarski premjer, t. zv. Jozefinski katastar, napravljen je 1764.-1787. godine; Drugi je francuski 1806. – 1869., a treći francjozefinski premjer proveden od 1869. – 1887. godine. U našim zemljama u sastavu Austrougarske učinjena je za Sloveniju i manji dio Hrvatske od 1818. – 1839. Rađene su u mjerilu 1 : 2880 (1 palac na planu odgovara 40 hvati od po 72 palca u prirodi. Za gradove u mjerilu 1 : 1440. Tada nastale karte se i danas koriste u katastarske svrhe za oko 85% teritorija Hrvatske.10 Najstarija karta mjesta Valpovo iz 1730. godine čuva se u Državnom arhivu Zagreb.

7 Topografske karte: Za evidencije, upoznavanje i stanja povijesnih parkova osobito su dragocjene topografske karte i njima slične, koseaskonometrije, panoramski prikazi i ptičje perspektive. Ove karte u

8 Ščitaroci, Isto, str.89.-F. N. 199. 9 Muzej Valpovštine-izložene i fotografije. 10 Šćitaroci, Isto, str. 104.

5

današnjem smislu pojavljuju se od druge polovice 17. stoljeća. Njih treba tražiti u slobodnim kraljevskom gradovima Hrvatske, Varaždinu, Virovitici, Zagrebu, Križevcima, Koprivnici i Požegi a također u samostalnim komunama.

Za istraživanje povijesnih vrtova u Zagrebu važna je karta Josepha Szemana iz 1822. godine ( slika 105 u prilogu ), ali za istražiti su značajne karte naših gradova iz 17. stoljeća. Neke se nalaze u Arhivu Hrvatske u Zagrebu (kartografska zbirka). U Muzeju Slavonije čuva se karta Osijeka, u mjerilu 1 : 4320, iz 1786. godine.11

8 Stanje vrtova i perivoja: Stanje je dakako različito, dobro očuvanih, dosta zapuštenih, a kod nekih su preostali neki ostaci. Mnogo je bolje očuvan biljni materijal, neka stara stabla, pokoji dugovječni grm tise ili šimšira, a nestalo je ukrasnog grmlja i cvjetnih aranžmana, a pored su nestale staze i odmorišta te ograde. Osnovu kod istraživanja i analize čini dendrološka inventarizacija i to na terenu i prikazuje grafički, tabelarno i tekstualno. …

Inventarni pregled stabala (odvojeno četinjača od listača) prikazuje se u tablicama iz kojih se vidi broj stabala po vrstama i starost prema promjeru debla (obrazac str.83.). Na osnovu stanja i tabela komentirati će se utvrđeni podaci i zaključiti slijedeće:

o Broj stabala-četinjača,listača i ukupno sve u postotku o Vrste i količina-grmlja,trajnica,puzavica,penjačica… o Prisutnost autohtonih,alohtonih i ekzotičnih vrsta o Prisutnost rijetkih vrsta o Najzastupljenije i prevladavajuće vrste o Starost stabala i grmlja o Biljne vrste koje su nestale prema izvorniku i dendrološkom inventaru o Novo posađene biljne vrste

Tehnička dokumentacija kompletirati će se nizom fotografija da dominiraju vedute i vizure parkovnog prostora, svi vrtno – arhitektonski objekti te najvredniji i osobiti primjerci biljaka. Kod istraživanja kao nova metoda primjenjuje se klasična arheologija.

9 Pejsažne i urbanističke osobitosti: Tradicionalno pri zaštiti spomenika kulture zahtjeva se sagledavanje šireg prostora i ambijenta u kojem se nalazi zaštićeni objekt. Nezamisliva je zaštita bez tog sagledavanja prostorno – pejsažnih i urbanističkih elemenata okolnog prostora, kao što su:

Topografske specifičnosti Vrednovanje prostora i njihova odnosa i ansamblima Odnos perivoja i pejsaža Vrednovnje vizura i izloženost vizurama (panoramska slika) Pješački i kolni promet (u kretanju i mirovanju) Sadašnja namjena i korištenje perivoja Kompatibilnost sadašnje namjene s perivojem i u budućnosti Odnos urbanističkih i prostornih planova prema povijesno-parkovnoj arhitekturi

Nemoguće je doći do povijesne matrice perivoja bez ovih analiza. Prostor u kojem nastaje park je u naselju ili krajoliku a i sami su objekti parkovne arhitekture različiti pa razlikujemo:

Samostalne parkovne prostore, gradski, arboretum, groblje. Vlastelinske perivoje uz dvorac, kuriju, vilu, ljetnikovac i drugo. Perivoj kao dio urbano i arhitektonskog ansambla,lječilišta. Prostore parkovne arhitekture kao dijelove urbanih prostora, vrtovi uz gradske vile i palače, aleje,

šetališta, promenade, ulični drvoredi i drugo.

11 Izvor: P. Lovrić, 1977. op. cit., str. 117.-119. 6

Vrtove kao samostalne dijelove objekata, samostanski vrtovi uz crkve, klaustri, uz gradske, seoske i ladanjske kuće i slično.

Samostalni parkovni prostori nisu česti nego su u odnosu prema gradu,objektu, crkvi … dvorac i perivoj tvore jedinstveni prostor i nedjeljivu cjelinu i autohtoni su krajolik kojeg je našao kao inspiraciju njihov graditelj i poticaj za kreaciju.

10 Parkovna kompozicija i stilske osobitosti: Parkovna obilježja arhitekture, stilski mogu niti jasno izražena a mogu biti prisutna obilježja različitih stilova kao rezultat promjena tokom vremena i različitih faza razvoja. U našoj literaturi nalazimo pogrešne interpretacije stilskih obilježja, pa su neki historistički parterni vrtovi nestali koncem 19. stoljeća.

I tu moramo razlikovati engleski perivoj od romantičkog te od t. zv. slobodno oblikovanih zelenih površina, koje pripadaju 20. stoljeću i nemaju stilskog obilježja. Perivoj izvorne engleske arhitekture iz prve polovice 19. stoljeća nisu u Hrvatskoj brojni.

Takav izraziti primjer je park s dvorcem u Valpovu u Slavoniji i Križovljangrad u Hrvatskom Zagorju. Najčešći su s romantičkim obilježjima iz druge polovice 19. stoljeća koje su vrtlari prenosili iz generacije u generaciju do sredine 20. stoljeća.

Obnova parkova utvrđuje se: tipološki i morfološki karakter objekta, odnos visoke vegetacije i livada, parkovni interijeri, vizure, osi, građevinska i kromatska obilježja na zelenoj pozadini, gradacija (postupna pojavnost) boja zelene mase i drugo.12

Analiza parkovne kompozicije ilustrirana je perivojima u Lipiku, Đakovu, Trakošćanu,Valpovu,i Novim dvorima zaprešičkim (kompleks porodice Jelačićevih), (slika u prilogu br.116). Ovome treba dodati i različitosti u godišnjim dobima s obzirom na miris cvijeća i drveća – biljaka, i može biti atraktivno pri prostranoj kompoziciji- Ptice svojom živahnošću i pjesmom, također čine element kompozicije.13

Napomena: Biljne vrste kao klen, joha,obični grab,drijen,božikovina, bile su pticama mjesta za stvaranje gnijezda i skloništa, osobito ptice grmuše čiji je broj u nas vrlo brojan. Sve su te vrste u prošlosti u vrtovima postojale sa specifičnom namjenom, a danas je njihova primjena gotovo zaboravljena, ili je broj ptica količinski nestao a osobito ptice pjevice pa su parkovi bez njihove nazočnosti a uzrokovano sa više faktora.!

11 Arhitektonski elementi : U povijesti parkovne kulture najatraktivnije je renesansni oblik vrtne i parkovne arhitekture. Renesansni vrt nema djelića koji je ostvaren kao dio prirode. Definirana je cijela površina arhitektonskim elementima. Botanički elementi su sekundarni za doživljaj vrta. Barokni vrt također posjeduje znatnu arhitektoniku, no manje izraženu od renesansnog vrta. Tlocrtna kompozicija iako geometrijska, doživljava se raspršena u prostoru. Karakter secesijskog vrta iz početka 20. stoljeća najbliži je renesansnom vrtu. Suprotna situacija u pejsažnom (engleskom) vrtu gdje dominira biljni element, arhitektonski elementi su i u ideji, ali i količinom sekundarni. Najviše arhitektonskih objekata se predstavlja u romaničkom perivoju. Arhitektonski objekti i elementi koji su zastupljeni u svojoj vrsti perivoja su:

Oranžerija u Donjem Miholjcu Pavilion „izvor“ u Lipiku Vrtlarska kućica u Našicama Stupovi odrine u dubrovačkim renesansnim vrtovima Ograda i sporedni ulaz u Donjem Miholjcu Barokni portal na ulazu perivoja crkve Ksaver u Zagrebu Zidana ograda perivoja uz dvorac u Kutjevu Stepenice u Donjem Miholjcu Kamene vaze u Našicama i balustrada uz dvorac Metereološki stup u perivoju Lipik i „Jelkina“ klupa

12 Izvor: J.Bogranovski 1976.,str. 202.; Elementi:oblici zelenila,oblici kompozicije i povezanost kulisa. 13 Izvor: M. Catalno, F. Panzini 1985. op.cit. str.47.

7

Ograda sa ulaznim vratima i kapijom – kompleks dvorac i perivoj u Valpovu

Arhitektonski elementi povijesne parkovne arhitekture, od antike do danas, brojni su i raznoliki, a određuju ih tip ali i oblik arhitektonskih elemenata.14

12 Ekološke prilike i činioci djeluju također, svojim sustavom te organizmi određuju morfološke, anatomske i fiziološke osobitosti pojedinih vrsta. Energetski činioci, sunčeva energija, svjetlost i toplina, bioelementi a najsnažniji voda, koji utiču kao činioci o kojima ovisi život boljke, životinje a osobito čovjek koji je kao faktor trajno nasilno mijenja prirodne uvjete života i biljaka. Stoga je potrebno povesti računa kroz analize:

• Biološkog stanja i razvoja vrsta u perivoju • Zagaženost atmosfere, vode i tla te izvora onečišćenja • Izmjene podzemnih slojeva tla zbog urbanističkih transformacija • fitopatološku analizu i drugo

U našem vremenu postoje navedeni i nenavedeni ekološki činioci koji utiču na zdravlje vegetacije u perivoju. Stupanj očuvanosti ili degradacije presudno će utjecati na parkovne prostore te na izbor metoda obnove.

Iz sveg dosad spomenutog proizlazi da postoje vrtovi, parkovi i perivoji:

Perivoji koji su očuvali izvorni izgled Perivoji u kojima je vegetacija narasla i gdje su nastale znatne promjene Preoblikovani perivoji Uništeni perivoji

Sa zadovoljstvom predstavljam perivoje koji su zadržali izvorni oblik svojeg osnivača,15(u prilogu). Na kraju bi u ovom skromnom opisu nabrojao metode obnove: Konzervacija, revitalizacija, restauracija, rekonstrukcija, rekompozicija, replika, novi perivoji s povijesnim reminiscencijama.!

Namjene i sadržaji, grafički prikaz, izvedba i održavanje i na samom kraju, povijesni vrtovi iskustvo za budućnost.

U Valpovu, 19. listopada 2019. godine Dragan Milošević

14 Šćitaroci, H. P. baština,Zgb. 1992., str.118.-119. 15 Isto, str. 130.-131.,133.-139.,140.-156.

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

Napisao: Dragan Milošević 27