1. UVOD

Tema ovog rada je platni bilans kao funkcija kreiranja mikro i makroekonomske politike. Platni bilans predstavlja pregled ekonomskih transakcija zemlje sa inozemstvom u određenom vremenskom peridu najčešće godini dana. Cilj ovog rada je objasniti važnost učestovanja zemlje u međunarodnim odnosima, jer upravo ti odnosi kreiraju ekonomsku politiku zemlje na njenom makro i mikro nivou. Ekonomski odnosi sa inostranstvom predstavljaju važan segmenat ukupne strategije razvoja svake zemlje . Ovi odnosi obuhvataju širok spektar komuniciranja jedne zemlje sa svijetom koji, prije svega obuhvataju izvoz i uvoz roba i usluga, financijske transakcije svake vrste i druge kontakte iz kojih proizilaze ekonomske posljedice po zemlju. Na sadašnjem nivou privrednog razvoja nezamisliv je ostanak jedne zemlje bez komuniciranja sa inozemstvom. Ta komunikacija ima svoj razvojni put, uspone i padove, intenzitet i posljedice ali se bez njih privredni razvoj ne može zamisliti.

U izradi rada korištena je stručna literatura iz područja teme rada i drugi izvori kako bi se zadovoljili ciljevi samog rada.

Rad je rađen u tri cjeline. Prva cjelina se odnosi na platni bilans njegovo pojmovno definisanje te strukturu gdje su objašnjeni njegovi osnovni dijeli: tekući račun, bilans kapitalnih transakcija i bilans monetarnih rezervi. Ovaj dio obuhvata i odnos platnog bilansa i nacionalne privrede, odnosno njegov utjecaj na otvorenu i zatvorenu privredu i kreiranje ekonomske politike zemlje i njenih odnosa sa inozemstvom. U drugom dijelu se objašnjava ravnoteža platnog bilansa, odnosno neravnoža i njen utjecaj i posljedice na cjelokupono stanje u jednom zemlji. Također date su i mjere za uravnoteženje platne bilanse. Treći dio rada odnosi se na platni bilans Bosne i Hercegovine gdje su prikazani statistički podaci o kretanju tekućeg i kapitalnog računa.

1

2. PLATNI BILANS

U savremenim međunarodnim ekonomskim odnosima ne postoji samo jedno međunarodno platežno sredstvo. Umjesto toga u svijetu su se formirali autonomni valutni sistemi u kojima kao zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja služe nacionalne valute. Izvozom robe domaći uvoznik stiče potraživanje u inostranstvu nominirano u stranoj valuti.

Ukoliko domaći izvoznik želi stečeno potraživanje u inostranstvu koristiti za plaćanje u okviru nacionalnog valutnog sistema, on mora izvršiti konverziju strane valute u domaću.

Na drugoj strani, obaveze iz međunarodnih ugovora domaći uvoznik može, u principu, izvršiti na dva načina:

može izvršiti isplatu u valutnoj jedinici spoljnotrgovinskog partnera, može podmiriti svoje obaveze u domaćoj valuti, ali uz uslov da strani partner ima

mogućnost da potraživanje u domaćoj valuti konvertuje u svoju nacionalnu valutu ili valutu koja njemu odgovora.

Konverzija potraživanja obavlja se na deviznom tržištu gdje se određuje devizni kurs. Visina kursa pojedine valute odražava stanje platnog bilansa. Platni bilans odražava internu privrednu situaciju pojedine nacionalne privrede i njene ekonomske odnose sa inostranstvom. U skladu stim razumljivo je da postoji veliki broj faktora interne i eksterne prirode koji određujuće utiču na stanje platnog bilansa, a potom i na visinu kursa nacionalne valute.

2.1. Pojam platnog bilansa

Sve ekonomske transakcije koje rezidenti izvrše sa nerezidentima u toku određenog vremenskog perioda registriraju se na sistematizovan način u platnom bilansu zemlje. Prema tome platni bilans predstavlja sistematizovan pregled ekonomskih transakcija između rezidenata i nerezidenata za određeni vremenski period. Pri tome pod rezidentima se podrazumjevaju pravna lica koja imaju svoje sjedište, odnosno fizička lica koja imaju svoje prebivalište u dotičnoj zemlji.

Konvencionalno, platni bilans predstavlja pregled transakcija zemlje sa inozemstvom za period od jedne godine. Međutim, platni bilans može se formirati i za kraće vremenske periode. Isto tako platni bilans može predstavljati pregled transakcija sa inozemstvom sistematizovanih po regionalnom principu. Takav platni bilans omogućava nosiocima ekonomske politike da dođu do saznanja o ekonomskim odnosima domaće privrede sa pojedinim regionima, integracionim cjelinama ili pojedinim nacionalnim privredama.

Platni bilans predstavlja transakcije nacionalne privrede sa inozemstvom za period od godine dana. Međutim, to ne znači da su za sve transakcije koje su registrovane u platnom bilansu

2

izvršena i plaćanja, odnosno da su potraživanja naplaćena. Jedan dio transkacija koje registriraju platni bilans nikad neće biti monetizovane (pokloni). Jedan dio transakcija realizovaće se u novčanoj formi tek u narednoj godini (izvoz roba i usluga na kredit). Zbog toga platni bilans ne predstavlja efektiven i aktuelne ponude i potražnje deviza na deviznom tržištu. U kontekstu toga bilo bi terminološki preciznije ako bi pregled transakcija zemlje sa inozemstvom nazvali bilans međunarodnih transakcija. Termin platni bilans bio bi terminološki pogodniji za bilans efektivnih međunarodnih plaćanja.

Međutim, tradiocionalno i konvencionalno bilans efektivnih međunarodnih plaćanja i primanja imeđu rezidenata i nerezidenata nazivamo deviznim bilansom, dok zapis svih ekonomskih transakcija nazivamo platni bilans.

2.2. Struktura platnog bilansa

Ekonomske transakcije rezidenata sa nerezidentima registriraju se u platnom bilansu kao debitne i kreditne. Kreditne stavke odnose se na transakcije koje utiču na sticanje i formiranje kupovne snage zemlje u inostranstvu, odnosno one stavke koje formiraju ukupnu ponudu deviza. Kreditne transakcije znače priliv deviza. U ove transakcije spadaju:

izvoz robe izvoz usluga jedsnostrani transferi uvoz kapitala izvoz monetarnog zlata.

U transakcije koje djeluju na smanjanje kupovne snage zemlje u inostranstvu, odnosno koje vode odlivu deviza spadaju:

uvoz robe uvoz usluga jednostrani transferi izvoz kapitala uvoz monetarnog zlata.

Pored podjele na kreditne i debitne stavke, transakcije koje obuhvata platni bilans mogu se klasificirati i na druge načine. Poseban analitički značaj ima podjela na tekuće i kapitalne transakcije. tekuće transakcije registriraju devizni priliv koji se pojavljuje kao rezultat izvoza tekuće proizvodnje nacionalne privrede.

Kapitalne transakcije predstavljaju transfer kupovne snage između rezidenata i nerezidenata i održavaju promjene u dužničko – povjerilačkim odnosima.1

Platni bilans po metodologiji MMF se sastoji od:

1 Stojanov, D.: Međunarodne financije u globalnoj ekonomiji, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2000., str. 3 – 8

3

1) Tekućeg računa2) Bilansa kapitalnih transakcija3) Bilans monetarnih rezervi

2.2.1. Tekući račun

Tekući račun obuhvata dva podbilansa: podbilans izvoza i uzoza roba, koji nazivamo trgovinski bilans, i podbilans izvoza i uvoza usluga koji nazivamo i nevidljivim stavkama platnog bilansa.

2.2.1.1. Trgovinski bilans

Izvoz robe predstavlja dio ukupne finalne potrošnje nacionalne privrede. Zahvaljujući multiplikativnim efektima, izvoz robe posredno i neposredno utiče na zaposlenost, nacionalni dohodak i proizvodnju. Izvoz robe je rezultat ukupne proizvodnje nacionalne privrede, te ukupne domaće i inostrane tražnje. Iz input – autput tabela možemo utvrditi koliki je udio pojedine industrijske grane u formiranju ukupnog izvoza. Input – autput tabela pruža nam mogućnost da utvrdimo tzv. direktnu i indirektnu uvoznu zavisnot nacionalne proizvodnje od inostranstava.

Povezanost vanjskotrgovinskih tokova sa nacionalnom privredom značajna je kako sa aspekta nosilaca ekonomske politike (makro) tako i sa aspekta nosilaca ekonomske politike (mikro). Sa makroekonomskog aspekta određena uvozna ovisnost nacionalne privrede je važan element o kojem nosioci ekonomske politike moraju razmišljati prilikom preduzimanja konkretnih mjera kako na planu nacionalne privrede, tako i na sekotru ekonomskih odnosa sa inostranstvom. Svaka odluka na mikro nivou ima određene mikroreperkusije. Ristrikcija uvoza neke robe iz platnobilansnih razloga može pogoditi različito pojedine privredne subjekte, i to više ako je njihova proizvodnja više zavisna od uvoza takve robe.

Devalvacija je jedna od metoda prilagođavanja platnog bilansa koji ima uticaj na platni bilans zemlje i na nacionalnu privredu u cjelini. Ona utiče na pomjeranje odnosa cijena u zemlji, a time pojedine privredne subjekte dovodi u više manje povoljan ili nepovoljan položaj.

2.2.1.2. Bilans usluga

Osnovne pozicije bilansa usluga ili nevidljivih transakcija tekućeg platnog bilansa sačinjavaju: turizam, transport i osiguranje, te stavke tzv. faktorskih usluga u koje spadaju: kamate, dividende, rojaliteti.

4

Dio inostrane kupovne snage koju rezidenti transferišu u inostranstvo svojim turističkim putovanjima registriraju se kao devizni odliv u bilansu plaćanja. Turizam, svakako, predstavlja i izvor sticanja deviza, i to onda kada strani turisti koriste turističke usluge u zemlji. Bilans usluga u najvećoj mjeri zavisi od nivoa relativnog nacionalnog dohotka zemlje prema inostranstvu, te od relativnih odnosa cijena turističkih usluga u pojedinim zemljama.

Bilans transporta povezan je sa trgovinskim bilansom, te stanjem i nivoom razvijenosti transporta u domaćoj privredi.

Bilans faktorskih usluga je funkcija međunarodnog kretanja kapitala. Direktne ili protfolio investicije predstavljaju oblike međunarodnog kretanja kapitala. Zemlja izvnoznik kapitala, plasira kapital u inostranstvo u očekivanju određenih prinosa kao što su profit, dividende, kamate. Zemlja koja je značajan izvnoznik kapitala može očekivati pozitivan bilans faktorskih usluga koji čak može kompenzirati i veći deficit trgovinskog bilansa.

2.2.1.3. Jednostrani transferi

Bilans jednmostranih transfera ili unilateralnih plaćanja obuhvata transakcije koje nemaju kontrastavku. najčešći oblik jednostranih transfera su pokloni. Jednostrani transferi mogu biti zvanični i privatni. U zvanične jednostrane transfere ubrajamo: penzije, reparacije, državnu pomoć. Privatni transferi obuhvataju: poklone, doznake i sl.

2.2.2. Kapitalne transakcije

Međunarodno kretanje kapitala predstavalja transfer kupovne snage između rezidenata i nerezidenata. U skladu stim bilans kapitalnih transakcija predstavlja neto pregled dugovanja i potraživanja zemlje prema inostranstvu u određenom vremenskom periodu. Sa stanovišta vremenske dimenzije međunarodno kretanje kapitala može biti kratkoročno i dugoročno. Međunarodno kretanje kapitala do godinu dana predtsvalja kratkoročno kretanje kapitala, a preko godine dana dugoročno kretanje kapitala.

Osnovni oblici međunarodnog kretanja dugoročnog kapitala u direktne investicije i portfolio investicije. Direktne investicije predstavljaju takvo kretanje kapitala koje je motivisano profitom i sticanjem prava vlasništva, kontrole i upravljanja nad preduzećem u inostranstvu. Portfolio investiranja nije povezano sa interesom efektivne kontrole nad preduzećem u inostranstvu. Ulaganje je obično u različite oblike hartija od vrednosti u inostranstvu, koje investitoru donose dividendu, odnosno kamatu (obveznice). U portfolio investiranje uključuje se i dugoročni kredit za finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija.Kratkoročni kapital se može kretati autonomno ili kompenzatorno. Autonomno kretanje kapitala motivisano je određenim prihodom. Ovde uglavnom spadaju: spoljnotrgovinski krediti, poslovi arbitraže i spekulativno kretanje kapitala. Spoljnotrgovinski krediti su vezani za izvoz robe. Spekulativno kretanje kapitala motivisano je očekivanjem primena deviznog

5

kursa , kamata, ekonomske politike određene zemlje. Kapital beži od valute sklone devalvaciji ka valuti koja će revolvirati. Radi se uglavnom o spekulativnom kratkoročnom kapitalu koji se često naziva „vrući novac“. Kompenzirajuće kretanje kapitala ima za cilj pokrije deficit platne bilance. Jedan od osnovnih oblika ovog kapitala su swop poslovi koji se zaključuju između centralnih banaka. Swop aranžman praktično predstavlja pozajmljivanje inostrane valute od strane jedne centralne banke drugoj, uz određeni rok, uz obavezu da se plati kamata.

2.2.3. Bilans monetarnih rezervi

Monetarne rezerve su uglavnom posljedica kretanja u bilansu tekućih i kapitalnih transakcija (povećanje ili smanjenje deviznih rezervi, odnosno povećanje ili smanjenje kreditnih obaveza prema inostranstvu). Monetarne rezerve, vidjeli smo, predstavljaju izvor međunarodne likvidnosti nacionalne privrede. Međunarodna likvidnost privrede predstavlja njenu sposobnost da finansira dospjele kratkoročne obaveze prema inostranstvu, odnosno da se finansira nastali deficit platne bilance i podržava devizni kurs nacionalne valute.Monetarne rezerve su u funkcionalnoj vezi sa stanjem platne bilance. Suficit tekućeg platne bilance dovodi do porasta deviznih rezervi, dok deficit platne bilance dovodi do smanjenja deviznih rezervi. One imaju funkciju da finansiraju deficit platne bilance i održavaju stalnu likvidnost prema inostranstvu.

2.2.3.1. Greške i propusti

Greške i propusti u platnom bilansu pojavljuju se zbog problema oko registracije spoljnotrgovinskih transakcija. Jedan dio ovih transakcija zaobilazi normlane kanale prometa (carine) pa ostaje neregistrovan, dio transakcija se realziju krajem godine pa ostaje neregistrovan u datoj kalendarskoj godini.2

2.3. Platni bilans i nacionalna privreda

Postoji značajna veza između spoljne trgovine i nacionalne privrede. Izvoz predstavalja dio finalane potrošnje nacionalne privrede dok na uvoz odlazi dio domaće agregatne potražnje. tako deficit platnog bilansa može biti dopunski faktor razvoja domaće ekonomije, ali isto tako može da se pojavi i kao limitirajući faktor njenog razvoja.Ekonomsko jedinstvo svijeta (označeno i kao ekonomska globalizacija) iskazuje se kao proces pretvaranja zasebnih nacionalnih ekonomija u integriranu svjetsku ekonomiju, a ispoljava se kao proces rasta međunarodnih tokova roba, usluga kapitala, ljudi i tehnologije. Štaviše, međunarodna trgovina, čiji je rast nakon Drugog svjetskog rata premašio rast svjetske proizvodnje, danas postaje nužnost bez koje se ne može prosperirati u budućnosti. Naime, međunarodna trgovina omogućava specijalizaciju proizvodnje, što je u funkciji rasta

2 IBIDEM, str. 6 – 21

6

ekonomske efikasnosti i rasta ukupne potrošnje svake zemlje. Specijalizirajući se u svojim sektorima najveće relativne produktivnosti, svaka zemlja može trošiti više nego bi sama mogla proizvesti. Zemlje sa razvijenom vanjskom trgovinom imaju tzv. otvorenu ekonomiju, koja omogućava da se svaka zemlja specijalizira (i time poveća svoju produktivnost) za onu proizvodnju za koju ima najpovoljnije uslove. U savremenosti nijedna nacionalna ekonomija nije zatvorena (ekonomija koja ne sarađuje sa drugima ekonomijama je zatvorena ekonomija), budući da nacionalne ekonomije uspostavljaju odnose sa drugim ekonomijama širom svijeta. Dakle, otvorena ekonomija je ona koja slobodno uspostavlja odnose sa drugim ekonomijama širom svijeta, dok je suprotna koncepcija - zatvorena ekonomija ona koja ne sarađuje sa drugim ekonomijama u svijetu. Vanjska trgovina je među najvažnijim polugama ekonomskog rasta, što će u krajnjem ishodu povećati životni standard stanovništva u tim zemljama. Ne učestvovati u međunarodnoj razmjeni znači biti osuđen na izolaciju, ekonomsku stagnaciju i siromaštvo. Zapravo, nijedna zemlja, čak i one ekonomski najrazvijenije, ne može biti dovoljna sama sebi i zatvorena (autarkična).3

2.3.1. Zatvorena privreda

U zatvorenoj privredi, dakle, u privredi koja nema odnose sa inostranstvom, proizvodnja je funkcija raspoloživosti faktora proizvodnje i tehničkog progresa. Ukupna proizvodnja u zatvorenoj privredi, odnosno njen dohodat (Y) može se rasporediti na razne oblike potrošnje, kao što su . opšsta potrošnja (C), investiciona potrošnja (I) i državna potrošnja (G). U zatvorenoj privredi ukupna potrošnja mora se kretati u granicma raspoložive proizvodnje, odnosno dohotka:

Y=C+I+GAgregiramo li razne oblike potrošnje u jednu varijablu koja predstavlja jedinstven oblik potrošnje (A) doći ćemo do nove jednačine:

Y=AAko je ukupna apsorpcija jednaka ukupnoj proizvodnji, tada se proizvodnja nalazi u funkciji tekuće potrošnje, dok se privreda zatvorene ekonomije odvija na nivou proste reprodukcije. Međutim, ukupna raspoloživa proizvodnja ne mora biti apsorbovana u cjelosti u tekućem vremenskom periodu. Sa stanovišta proizvodnje to izgleda ovako:

Y=C+ISa stanovišta potrošenje imali bismo:

Y=C+Siz čega proizilazi:

Y=C+I=C+SUkoliko je tekuća proizvodnja veća od tekuće potrošnje tj. ako je Y>A, nacionalna privreda štedi dio nacionalnog dohotka. Štednja predstavlja osnovicu novih investicija, pa prema tome, osnovicu proširene reprodukcije.

3 Hodžić, K.: Međunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet, Zenica, 2007., str. 3

7

2.3.1.1. Multiplikator u zatvorenoj ekonomiji

Između onvesticija i proizvodnje postoji korelativna veza. Poras investicija dovodi do porasta proizvodnje, To je prva relevantna postavka od koje polazimo u analizi multiplikatora u zatvorenoj privredi. Druga relevantna pretposstavka je da investicije ne zavise od visiine dohotka. Logika druge postavke sastoji se u tome da samo nove investicije mogu doprinijeti porastu proizvodnje i dohotka, a ne i one investicije koje su već formirale postojeći dohodak. treća postavka od koje polazimo sastoji se u tome da je potrošnja funkcija dohotka odnosno da potrošnja zavisi od dohotka. Sa porastom dohotka dolazi do porasta potrošnje i štednje. Koliko će uz dati porast dohotka porasti štednja, a koliko potrošnja, zavisi od granične sklonosti potrošnji i štednji.Pitanje multiplikatora u zatvorenoj ekonomiji svodi se na pitanja u kojoj mjeri jedna jedinica investicija dovodi po porasta dohotka. Multiplikator investicija pokazuje da će porast dohotka iznositi toliko koliko inosi proizvod prirasta investicija i recipročne vrijednosti granične skolonosti štednji.Suština multiplikatora investicija sastoji se u sljedećem : poras investicija dovodi do porasta dohotka. Uvećani dohodak se raspoređuje na potrošnju i štednju. Štednja je dejekcija dohotka. Potrošnja je impuls razvoja. U skladu stim, ukoliko je štednja manja a potrošnja veća, podsticaj rasta dohotka koji dolazi od investicija biće veći. Obrnuto, što je štednja veća, a potrošnja manja multiplikativno dejstvo investicija na dohodak biće manje.

2.3.2. Otvorena ekonomija

Za otvorenu ekonomiju karakteristična je sljedeća jednačina:Y=C+I+G+(X-M).

Agregiramo li potrošnju i nominiramo li ih kao ukupnu potrošnju dolazimo do nove jednačine:

Y=A+(X-M).Daljim aranžiranjem jednačine dolazimo do toga da je (X-M)=Y-A.Lijeva strana jednačine predstavalja platni bilans. Desna strana predstavalja odnos između raspoložive domaće proizvodnje i potrošnje. Prema tome, ukoliko se domaća potrošnja kreće u okvirima domaće prozvodnje i raspoloživih mogućnosti, platni bilnas će biti uravnoteže. Deficit platnog bilansa pokazuje da zemlja troši više od vlastitih raspoloživih resursa, tj. da živi iznad svojih mogućnosti. Kada je potrošnja manja od vlastite proizvodnje zemlja ima suficit platnog bilansa koji može plasirati u inostranstvo. Zemlja tada izvozi kapital.

2.3.2.1. Spoljnotrgovinski multiplikator

Mehanizam spoljnotrgovinskog multiplikatora sličan je mehanizmu multiplikatora investicija. On je i razvijen na ideji multiplikatora investicija. Spoljnotrgovinski multiplikator razvili su na primjeru otvorene keonomije Machlup i Metzler. Samo autonoman izvoz može biti faktor

8

rasta nacionalnog dohotka. Do autonomnog izvoza dolazi, npr. u slučaju kada se poveća strana potražnja za domaćom robom zbog smanjivanja carinskih i drugih barijera, zatim zahvaljujući efektima devalavacije i sl. Porast autonomnog izvoza dovodi do povećanja proizvodnje i nacionalnog dohotka. druga pretpostavka je da je uvoz funkcija nacionalnog dohotka. Odnos uvoza i nacionalnog dohotka naziva se prosječna skolonost uvozu. sa porastom dohotka uvoz raste.osnovu spoljnotrgovinskog multiplikatora čini klauzula između autonomnog izvoza, porasta dohotka i kretanja uvoza. u suštini vanjskotrgovinski multiplikator pokazuje koliko će porasti dohodak usljed autonomonog porasta izvoza za jednu jedinicu. Spoljnotrgovinski multiplikator predstavlja i automatski model uravnoteženja platnog bilansa.4

4 Stojanov, D.: Op. Cit., str. 22 – 28

9

3. RAVNOTEŽA PLATNOG BILANSA

Platni bilans, prema definiciji MMF, predstavlja sistematsko registrovanje svih ekonomskih transakcija jedne zemlje sa inostranstvom u toku jedne godine.Platni bilans se može nalaziti u tri oblika ravnoteže:

1) potencijalna ravnoteža (ili neravnoteža)2) stvarna ravnoteža (ili neravnoteža)3) fundamentalna ravnoteža

Potencijalna ravnoteža platnog bilansa postoji kada se deficit platnoh bilansa koji se može lako otkloniti kompenzatornim finansiranjem, bez metoda administrativnog karaktera (devizna kontrola, trgovačke restrikcije i dr.)

Stvarna ravnoteža platnog bilansa postoji kada se održava mjerama ekonomske politike, odnosno metodama prilagođavanja. Stvarna ravnoteža može biti uspostavljena na mnogim nivoima privredne aktivnosti i stanja platnog bilansa. Smatra se da je najbolje rješenje uravnotežavanje platnog bilansa ono koje optimalno odgovara razvoju i stabilizaciji nacionalne privrede, odnosno koje će omogućiti optimalni rast i visok nivo zaposlenosti, bez inflatornih pritisaka. Ova ravnoteža (neravnoteža) se bira i postaje predmet zvanične makroekonomske politike.

Fundamentalna ravnoteža platnog bilansa postoji kada se na duži rok platna bilanca održava u ravnoteži, samo po sebi, bez opšte nezaposlenosti inflacije i bez potrebe stalnog prilagođavanja deviznog kursa i devizne kontrole. Interesantno je navesti problem tzv. strukturne ili fundamentalne neravnoteže platnog bilansa. Fundamentalna neravnoteža predstavlja neravnotežu takvih razmjera i takvog trajanja da održavanje stabilnih cijena, dovoljnog nivoa zaposlenosti i uravnoteženja platnog bilansa nije moguće bez prilagođavanja (devalvacije) kursa i uvođenja devizne kontrole. Otklanjanje strukturne neravnoteže platnog bilansa zahtjeva primjenu metoda prilagođavanja platnog bilansa, koji sadrži: deflaciju u zemlji, odnosno deflacionu (dezinflacionu) politiku, devalvaciju i deviznu kontrolu.Obično sa smatra da kada postoji uravnoteženost svih ekonomskih transakcija (tekućih i kapitalnih) ili kada su potraživanja izjednačena sa dugovanjima, da postoji ravnoteža platne bilance. Takva ravnoteža je integralni dio ukupne ekonomske ravnoteže. To je rezultat uravnoteženih odnosa zemlje sa inostranstvom, ali i ravnoteže u nacionalnoj ekonomiji. Ako se takva ravnoteža održava duže vrijeme u uslovima unutrašnje stabilnosti i pune zaposlenosti, govori se o fundamentalnoj ravnoteži.

Postoji i statička odnosno dinamička ravnoteža platne bilance. Pod statičkom ravnotežom se smatra ravnoteža izvoza i uvoza, bez kratkoročnog kretanja kapitala i monetarnih rezervi. Ovaj oblik ravnoteže isključuje bilo kakvo kretanje dugoročnog kapitala. Kod dinamičke ravnoteže izvoz i uvoz ne moraju biti uravnoteženi. Tada stupa na scenu kretanje kratkoročnog kapitala i deviznih rezervi, odnosno transfer dugoročnog kapitala, koji moraju izravnati deficit u trgovinskom bilansu.

10

Ravnoteža koja se ostvaruje administrativnim regulisanjem kretanja robe i usluga, kao i kapitala, odnosno smanjenjem uvoza robe i usluga, kao i zabranom oblika kapitala, nije ekonomska ravnoteža. Takva politika platne bilance može štetiti privrednom razvoju, budući da smanjenje uvoza dovodi u pitanje dinamičnost razvoja privrede, kao i njenu izvoznu sposobnost. Ovo posebno kada se radi o privredi još nerazvijene strukture, koja svoje potrebe za baznim proizvodima pretežno pokriva uvozom. Platna bilanca, i njegovo uravnoteženje je integralni dio opšte privredne problematike. Ravnoteža odnosa sa inostranstvom rezultanta je adekvatnih kretanja u datoj ekonomiji.Odvojeno posmatranje ekonomskih odnosa sa inostranstvom od kretanja unutar nacionalneekonomije ne pruža realnu osnovu za vođenje adekvatne politike platne bilance.5

3.1. Vrste neravnoteže platnog bilansa

Neravnoteža platne bilance, kao najveći problem platne bilance, posebno česta pojava deficita, može biti izazvana različitim faktorima. Deficit platne bilance je osnovni problem nacionalnih privreda. Uzroci i porijeklo neravnoteže platne bilance bitni su za politiku platne bilance i politiku uravnoteženja platne bilance. Bitno je da li je poremećaj ravnoteže nastao pod djelovanjem faktora unutar nacionalne privrede ili pod djelovanjem faktora svjetskog tržišta.Neravnoteža platne bilance u savremenoj teoriji veže se za sljedeće tipove:

1) Ciklična neravnoteža (vezana za pojavu privrednih ciklusa u različitim privredama i njihovo djelovanje na platna bilanca)

2) Strukturna neravnoteža3) Neravnoteža izazvana nestabilnošću nacionalne privrede (inflacija).

Ciklični faktori neravnoteže platne bilance su kratkotrajnog karaktera. Npr. rast bruto domaćeg proizvoda zemlje utiče na rast uvoza, a time i deficita platne bilance. Recesija u inostranstvu utiče na smanjenje izvoza i rast deficita bilansa tekućeg računa, odnosno platne bilance. Brži rast cijena u zemlji nego u inostranstvu utiče na povećanje vrednosti uvoza i smanjenje vrednosti izvoza. Brojni faktori sezonskog karaktera (slaba turistička sezona, slaba žetva, vremenske nepogode i sl.) takođe utiču na porast uvoza i smanjenje izvoza roba i usluga, odnosno na povećanje deficita bilansa tekućeg računa. Posmatrajući finansijski i kapitalni, kao drugi dio platne bilance, brojni ciklični faktori, kao što su razlike u kamatnim stopama, nestabilna politička situacija u zemlji i sl. utiču na kretanje kapitala , a time i na ravnotežu platne bilance.

Strukturna neravnoteža platne bilance, odnosno faktori neravnoteže strukturnog karaktera, vezani su za izmenu privredne strukture, posebno nerazvijenih zemalja. Postojeća struktura ovih privreda ne omogućava im stabilan, dinamičan i uravnotežen razvoj.Uzroci strukturne neravnoteže platne bilance se nalaze u privrednom razvoju, strukturne privrede, ail i neprilagođenosti nacionalne privrede kretanjima na svjetskom tržištu. Faktori

5 Hodžić, K.: Op. Cit., str. 25 – 26

11

strukturne neravnoteže mogu biti realne i monetarne prirode. U faktore realne prirode ubrajamo investicije, neadekvatnost proizvodnje, korišćenje kapaciteta, zaposlenost, inflacija troškova, disparitet domaćih cijena i troškova proizvodnje, disparitet u kretanju produktivnosti rada i tehničkog progresa, neravnoteža štednje, investicija, disproporcije u razvoju grana, promjene tražnje na svjetskom tržištu, izvoz, uvoz i dr., dok u faktore monetarnog karaktera uglavnom na pojavu inflacije, posebno inflacije monetarnog karaktera. Potrebne visoke investicije i nova tehnologija zahtijevaju visoku stopu domaće štednje. Međutim, domaća štednja je nedovoljna, te se redovno javlja neravnoteža štednje i investicije (S<I). Pošto su investicije redovno veće od štednje, a zbog visoke sklonosti uvozu, uvoz je redovno veći od izvoza (M>X), tako da se redovno javlja deficit platne bilance. Uvozna sredstva postaju veoma značajan faktor u finansiranju ekonomskog rasta ovih privreda. Neravnoteža nacionalne privrede i visok trgovinski deficit (uz visoku uvoznu zavisnost) osnovni su faktori permanentnog deficita platne bilance ovih privreda.

Neravnoteža platne bilance izazvana inflatornom nestabilnošću privrede je treći tip. Često se ovaj tip neravnoteže identifikuje sa strukturnom neravnotežom, jer se inflacija često javlja kao strukturna inflacija (karakteristična za nerazvijene privrede). Teško je odvojiti ova dva tipa neravnoteže platne bilance. Ako se za inflaciju kaže da je rezultat veće novčane tražnje u odnosu na robne fondove, tada se višak tražnje dijelom prenosi na uvoz. To se događa na isti način kao što se kod strukturne inflacije višak investicija u odnosu na štednju javlja kao veći uvoz osnovnih faktora razvoja (oprema, repromaterijal, energija i dr.). kod svake strukturne neravnoteže platne bilance prisutna je i neravnoteža izazvana inflacijom. Inflacija „naduvane“ domaće cijene, posebno inflacija, čime domaća roba postaje ne konkurentna na svetskom tržištu. Dolazi do smanjenja izvoza i povećanja uvoza, čime se javlja neravnoteža trgovinskog i platne bilance. Inflacija tražnje dovodi i do inflacije troškova. Naime, porastom cijena dolazi i do porasta nadnica, poreza, budžetskih rashoda, sve u uslovima pada produktivnosti rada (u inflaciji). To vodi porastu jediničnih troškova. Inflacija troškova dalje obara konkurentsku moć privrede u izvozu. Nastaje dodatni pad izvoza i porast uvoza, čime se deficit platne bilance povećava. Potrošnja iznad realnih mogućnosti i usmeravanje proizvodnje prema domaćem tržištu, umjesto na izvoz, može se izvjesno vreme podržavati monetarnim rezervama, zaduživanjem u inostranstvu ili manipulacijom kredita (kreditnom ekspanzijom). Ovom ekspanzijom se može neutralisati deflatorno dejstvo deficita platne bilance. Relativna inflacija (viša stopa rasta cijena u zemlji u odnosu na rast cijena na inostranim tržištima) dovodi redovno do deficita platne bilance.6

3.2. Metode uravnoteženja platnog bilansa

Metode za uravnoteženje platnog bilansa su bile drugačije u klasičnom kapitaliznu. U savremenim uslovima metodi se razlikuju u zavisnosti od toga da li se radi o razvijenoj ili nerazvijenoj zemlji. Metode za uravnoteženje i prilagođavanje platnobilnasnog debalansa su :

1) deflacija

6 IBIDEM, str. 29 – 32

12

2) devalvacija3) trgovinska i devizna kontrola4) financiranje platnog bilansa zaduživanjem u inozemstvu5) financiranje deficita platnog bilansa vlastitim monetarnim rezervama.

Deflaciju, devalvaciju i deviznu kontrolu možemo nominovati kao metode platnobilnasnog prilagođavanja, dok metode financiranja platnog bilansa zaduživanjem u inostranstvu i vlastitim monetarnim rezervama metofe financiranja platnobilnsnog debalansa.

Stara klasična teorija uravnoteživanja pomoću promjene cijena u skladu s kretanjem zlata (koncepcija “price-specie-flow”), korigovana je u novije vrijeme i s jedne strane predstavlja važnu prekretnicu u čitavom gledanju na međunarodne ekonomske odnose: uvlačenje u analizu aspekta dohodka u sve širim razmjerama. Na taj su se način uravnotežavajuće snage dihotomno razdvojile, snage koje djeluju pomoću promjene cijena (prilagodba pomoću promjene cijena, “price adjustment”) i snage koje djeluju pomoću promjene dohotka (prilagodba pomoću promjene dohotka, “income adjustment”), pri čemu se u savremenoj literaturi ova podjela tretira prilično shematski, iako je u svijetu stvarnosti obično prisutan čitav splet faktora koji nije moguće jednostavno razložiti na jedne ili druge.

3.2.1. Model Hume – Ricardo

Model djelovanja uravnotežavajućih snaga u međunarodnim ekonomskim odnosima prema koncepciji stare klasične škole (Hume, Ricardo i dr.) svodio se na ovo:

Model Hume-RicardoA BDeficit SuficitKoncetracija monetarne mase Ekspanzija monetarne maseSmanjenje cijena Povećanje cijenaPorast izvoza – smanjenje uvoza Samnjenje izvoza – porast uvoza

Zemlja s deficitom platne bilance (A) doživljava zbog povećane potražnje za stranom valutom porast tečaja strane valute do gornje zlatne točke (točke izvoza zlata) na kojoj počinje odljev zlata, s obzirom da se domaćim dužnicima kod takva stanja tečaja više isplati da svoja dugovanja u inozemstvu likvidiraju stanjem zlata nego u stranoj valuti koja je za njih postala skuplja nego što iznose troškovi slanja zlata. Model je, dakle, stavio akcent na prilagodbu pomoću promjene cijena. Ipak, bilo bi pogrešno zaključivati da je model potpuno ignorirao i prilagodbu promjenom dohotka. Klasični model uravnoteživanja pomoću promjene cijena mogao je ignorirati aspekt dohotka samo pod pretpostavkom stanja pune zaposlenosti. Međutim, nezavisno od toga jesu li klasici bili svjesni ovog djelovanja pomoću promjene dohotka, činjenica je da je ono dolazilo do izražaja, ako se gleda na duži rok. No, i sam efekt promjene cijena postavljao se drugačije nego što je to iz gornjeg modela proilazilo.

13

3.2.2. Klasični model zlatnog standarda

Klasični model zlatnog standarda, kako ga savremen razvoj nauke konstruirao, jest ovakav:A BDeficit SuficitOdljev zlata Priliv zlataPorast kamatne stope Pad kamatne stopeUvoz kapitala Izvoz kapitala

U ovome je došlo do izražaja prvo poboljšanje platne bilance.Drugo poboljšanje platne bilance čini:Deflacija (zbog porasta kam. stope) - Inflacija (zbog pada kam. stope) Smanjenje potražnje za uvozom - Povećanje potražnje za uvozomTreće poboljšanje platne bilance dolazi do izražaja:Smanjenje potražnje i za domaćom robom - Povećanje potražnje i za domaćom robomPadom cijena i nadnica - Porastom cijena i nadnicaPogoršanjem odnosa razmjene - Poboljšanjem odnosa razmjeneSmanjenje potražnje za uvozom - Povećanjem potražnje za uvozom

Prvo poboljšanje platne bilance nastupa kao efekt promjene cijene faktora (kapitala). Zbog porasta kamatne stope kapital počinje strujati u deficitarnu zemlju, odnosno smanjuje se njegov odljev u inozemstvo. Drugo poboljšanje platne bilance nastupa kao efekt promjene dohotka. Zbog smanjenja dohotka se i potražnja za uvozom u zavisnosti od elastičnosti potražnje prema promjenama dohotka. Treće poboljšanje platne bilance (bolje: treći korak prema uravnoteženju) nastupa opet kao efekt promjene cijena, izvoz postaje relativno jeftiniji od uvoza, pogoršava se odnos razmjene i smanjuje potražnja za uvozom u zavisnosti od elastičnosti uvoza prema promjenama cijena. Naravno, ovo treće poboljšanje platne bilance pretpostavlja da je suma elastičnosti potražnje prema promjenama cijena jednaka cifri koju traži Marshall-Lernerov postupak u slučaju depresijacije.Marshall-Lernerov postupak da suma elastičnosti mora biti iznad 1 svodi se na to da se depersijacija, koja znači smanjenje vanjske vrijednosti, iskazuje u povišenju deviznog tečaja kao cijene strane valute izražena u domaćem novcu, depresijacijom će domaće valute porasti. Ovakva definicija deviznog tečaja odgovara tzv. Direktnom notiranju, tj. koliko se jedinica domaće valute dobija ili plaća za 1 jedinicu strane valute, za razliku od indirektnog notiranja, tj. koliko se jedinica strane valute dobija ili plaća za 1 jedinicu domaće valute (po ovakvoj definiciji devizni tečaj će poslije depresijacije opasti). Za uspjeh depresijacije je bitno da bude M /X (Etx+Etm) > 1 tj. da vrijednost uvoza izražena u stranoj valuti, podjeljena s vrijednošću izvoza izraženom, takođe, u stranoj valuti i pomnožena sumom obiju elastičnosti (Etx je elastičnost inozemne potražnje domeće robe, a Etm je elastičnost domaće potražnje uvozne robe) bude veća od 1. Takođe, ako, je npr. prije depersijacije bilanca bila uravnotežena, tj. ako je M bio jednak X i rezultat razlomka M / X bio jednak jednici, onda će kod sume elastičnosti od 1,2 rezultat bio veći od 1 pa će doći do poboljšanja bilance. To ujedno znači da će kod deficita bilance, tj. kod postojanja uvoznog viška, doći do poboljšanja bilance čak i kada je

14

suma elastičnosti manja od 1. Tako, ako je, npr. M jednak 2, a X jednak 1, bit će dovoljna i suma elastičnosti od, recimo, 0,6 da dođe do poboljšanja bilance, ali neće biti dovoljna suma elastičnosti od, recimo, 0,5. Dakle, dozvoljeni manjak sume elastičnosti ispod 1 zavisi od veličine deficita. Ako zemlja ima uvoz dvaput veći od izvoza, bit će dovoljna i suma elastičnosti iznad 0,5 da dođe do poboljšanja bilance.

3.2.3. Model fluktuirajućeg tečaja

Kada je poslije sloma zlatnog standarda tridesetih godina jedan dio zemlje prešao na sistem slobodno fluktuirajućeg tečaja, model uravnoteženja je izgledao u takvoj situaciji ovako:A BDeficit Suficit Porast tečaja strane valute Pad tečaja strane valutePogoršanje odnosa razmjene Poboljšanje odnosa razmjeneSmanjenje potražnje za uvozom Porast potražnje za uvozom

I u ovom modelu nailazimo na obje uravnotežavajuće snage: efekt promjene cijena i efekt promjene dohotka. No, za razliku od modela zlatnog standarda, ovdje prilagođavanje pomoću promjene dohotka nastupa tek u trećem koraku uravnoteživanja. Prva dva poboljšanja platne bilance u znaku su efekta cijene, samo inverzno: najprije efekt promjene odnosa cijena u izvozu i uvozu, a tek poslije toga efekt promjene cijene faktora (kamatne stope). Naravno, i ovdje je za prvo poboljšanje platne bilance (u prethodnom modelu to je treće poboljšanje) potrebno ispunjenje Marshall-Lernerova uvjeta. Kada je kasnije slobodno fluktuirajući tečaj zamijenjen intervencijom iz stabilizacijskih fondova (odnosno danas intervencijom centralnih banaka), onda je model uravnoteživanja postao identičan onom zlatnog standarda, a tim što je umjesto odljeva, odnosno priljeva zlata došlo do odljeva, odnosno priljeva povjerbenog dijela monetarnih rezervi.Tredesetih godina jedna je grupa zemelja izabrala put fiksnog tečaja održavanog uz deviznu kontrolu. Automatskih uravnotežavajućih snaga je ovdje nestalo. Umjesto toga nastupilo je uravnotežavanje administrativnim stiumulisanjem izvoza i restringiranjem uvoza.Depresijacija koja je s vremenom na vrijeme vršena radi ispravljanja precijenjenosti domaće valute olakšavala je deviznu kontrolu i potpomagala uravnoteživanje platne bilance pomoću promjene cijena direktnim putem tj. prilagođavanjem tečaja.Prema tome, za djelovanje automatskih uravnotežavajućih snaga, tj. za prilagođavanje pomoću promjene cijena ili za prilagođavanje pomoću promjene dohotka potrebna je ili potpuna fleksibilnost cijena i nadnica, ili potpuna fleksibilnost tečaja. Danas nema ni jednog ni drugog. Međutim, svaki autonomni porast izvoza izaziva ne samo primarno povećanje dohotka jednako porastu izvoza, nego stavlja u pokret i mehanizam sekundarnog, tercijarnog itd. povećanja dohotka pomoću djelovanja vanjsko-trgovinskog multiplikatora. Ovaj multiplikator ima suprotno uravnotežavajuće djelovanje, jer nastupa tendencija da se primarni porast izvoza konačno neutralizira porastom uvoza. Novija istraživanja u području multiplikatora upozoravaju na neke nove momente na koje se potrebno osvrnuti. Međutim, prije toga potrebno je detaljnije rezimirati dosadašnje rezultate u ovom razmatranju problema

15

uravnoteživanja. Proces uravnoteživanja se – pretpostavljajući da ne postoji stanje pune zaposlenosti – vrši samo na kratku stazu pomoću promjene u cijenama. Na dugu stazu ono se vrši pomoću promjene u dohotku. Razlikuju se, dakle, kratkoročni i dugoročni mehanizmi uravnoteživanja. U uvjetima zlatne valute ovaj kratkoročni mehanizam sastojao se u promjenama cijena do kojih je dolazilo promenama eskontne, odnosno kamatne stope, koja prati eskontnu stopu, dekuražirao je privrednu aktivnost u zemlji izazivajući slabljenje potražnje. U ovoj silaznoj fazi konjukturnog ciklusa cijene robe su padale i to je djelovalo stimulativno na izvoz, a destimulativno na uvoz. Osim toga, porast ukamaćivanja u zemlji privlačio je kapital u zemlji. To je bio kratkoročni mehanizam uravnoteživanja u uvjetima zlatne valute, suprotno objašnjenju koje svojedobno dala kvantitativna teorija novca. Međutim, proces uravnoteživanja nije se na tome zaustavio. Na duži rok stupao je u djelovanje dugoročni mehanizam uravnoteživanja pomoću promjena u dohotku. Porast izvoza dovodi do porasta nacionalnog dohotka. Ovaj porast jednim dijelom ide na trošenje, a drugi dijelom na štednju. Ovaj dio trošenja koji otpada na domaća dobra i usluge izaziva sekundarni, tercijarni idt. porast nacionalnog dohotka djelovanjem vanjskotrgovinskog multiplikatora. Porast nacionalnog dohotka nastavlja se dokle god se isti iznos koji jejednak dodatnom izvozu ne potroši na uvoz (pod pretpostavkom da nema štednje, u protivnom dokle god uvoz ne dostigne iznos dodatnog izvoza minus štednja). Isto se u biti događa i u sistemu tečaja održavanog pomoću intervencije deviznih vlasti na deviznom tržištu. Međutim, u odsutnosti automatizma zlatne valute ili spomenutog službenog mehanizma koji čisti tržište posredstvom intervencije deviznih vlasti, kratkoročni proces uravnoteživanja vrši se pomoću promjene cijena direktnim putem u obliku prilagodbe tečaja. Dugoročni mehanizam uravnoteživanja i ovdje dolazi do izražaja u tome što deperesijacija izaziva porast izvoza i smanjenje uvoza. Ovo dovodi do porasta nacionalnog dohotka i njegova multipliciranja u uzastopnim fazama sve dokle god uvoz ne dostigne iznos dodatnog izvoza (apstrahirajući štednju).Povećanje izvoza povećat će, dakle, pomoću djelovanja multiplikatora dohodaka na one razine na kojoj će povećanje izvoza biti neutralizirano jednakim povećanjem uvoza. Povećanje izvoza dovelo je do povećanja dohotka, ali je povećani dohodak izazvao i povećanje uvoza, tako da se ravnoteža platne bilance ponovo uspostavila. Smanjenje dohotka (deflacija) dovodi do smanjenja uvoza i tako se uspostavlja ravnoteža (djelovanje multiplikatora u inverznom smislu).

3.2.4. Model uravnoteženja pomoću izmjene vanjske vrijednosti novca

Model uravnoteživanja pomoću izmjene vanjske vrijednosti novca (devalvacija, odnosno revalvacija) izgleda sasvim onako kao i model uravnoteživanja pomoću fluktuirajućeg tečaja, gdje se, zapravo, svakodnevno odigrava depresijacija, odnosno apresijacija valute. Dakle, model je ovakav:A B Deficit Suficit Devalvacija Revalvacija Pogoršanje odnosa razmjene Poboljšanje odnosa razmjene

16

Smanjenje potražnje za uvozom Povećanje potražnje za uvozom

Prema tome, prilagodba promjenom cijena (direktno pomoću izmjene tečaja) i pomoću promjene dohotka dolazi i ovdje do izražaja, samo što je izmjena tečaja nastala odlukom monetarnih vlasti, a ne spontano prema trenutnom odnosu snaga na deviznom tržištu. Međutim, u vezi s devalvacijom treba analizu propustiti kroz još jednu prizmu. Depersijacija treba da se promatra i s jednoga drugoga aspekta, s aspekta dohotka. Ovaj aspekt se afirmirao u literaturi zahvaljujući radovima Harbergera, Laursena, Metzlera i Stolpera iz 1950.godine, a naročito Alexandera i Machlupa iz perioda 1952-59.Ako se nacionalni dohodak rastavlja ovako:

Y = C + I + G + X - M,onda iz ovoga proizlazi:

X – M = Y - (C + I + G)tj. tekuća bilanca je jednaka razlici agregatnog dohotka i agregatne potrošnje. Ova posljednja je od Alexandera nazvana apsorpcijom (A), tako da formula izgleda ovako:

B = Y - A,pri čemu B predstavlja tekuću bilancu. Iz ove formule proizlazi ujedno i formula:

Δ B = Δ Y - Δ Atj. promjena u tekućoj bilanci jednaka je promjeni dohotka minus promjena apsorpcije. Prema tome, depresijacija će poboljšati platnu bilancu samo pod uvjetima da dohodak poraste više nego apsorpcija dohotka. Naime, depresijacija će dovesti do rasta kako dohotka tako i apsorpcije dohotka. No, da bi se platna bilanca popravila porast dohotka izazvan depresijacijom mora biti veći od porasta apsorpcije izazvane depresijacijom. Međutim, u uvjetima pune zaposlenosti nacionalni dohodak ne mora porasti. U takvim uvjetima poboljšanje platne bilance zavisi isključivo od toga može li se apsorpcija smanjiti. Radi se, dakle, o tome da se reducira apsorpcija ili da se poveća štednja. To se može učiniti na tri načina. Prvi je poznat pod imenom “novčane iluzije”. Ovaj način polazi od pretpostavke da je štednja u većoj mjeri pozitivno nivelirana s novčanim (nominalnim), nego s realnim dohotkom. Novčani dohodak se pod djelovanjem depresijacije povećao, ali je realni dohodak ostao nepromijenjen zbog porasta cijena do koga prije ili poslije dolazi na domaćem tržištu. Štednja se povećala sa povećanjem novčanog dohotka, i to povećanje predstavlja porast realne štednje. To će poboljšati platnu bilancu.Drugi način porasta štednje poznat je pod imenom “Pigouova efekta”. Potrošnje će pokazati tendenciju da održe realnu vrijednost svoje gotovine koja je opala zbog porasta cijena i zato će doći do porasta štednje.Treća i najvažniji način porasta štednje dolazi od preraspodjele dohotka. Depresijacija smanjuje realni dohodak osoba s fiksnim prihodima. Te osobe smanjit će štednju, ali će doći do porasta štednje u izvoznim industrijama i industrijama uvoznih supstituta. Inače, u literaturi se još uvijek vodi oštra polemika između pristalica jednog i drugog aspekta, aspekta cijena i aspekta dohotka. U svakom slučaju oba aspekta treba respektirati.

3.2.5. Model uravnoteživanja pomoću devizne kontrole

Model uravnoteživanja pomoću devizne kontrole izgleda ovako:

17

Alociranje deviza po fiksnom tečaju - Supstitut u obliku mnogostrukih tečajevaDirektno prilagođavanje pomoću - Indirektno prilagođavanje pomoćuAdministrativne kontrole utjecanja na cijene.

3.2.6. Model Međunarodnog monetarnog fonda

Model Međunarodnog monetarnog fonda ugradio je u svoj mehanizam uravnoteživanja izmjenu pariteta, ali samo u slučaju fundamentalne neuravnoteženosti, dok je deviznu kontrolu predvidio kao provizorij koji je odavno već trebao da iščezne iz prakse zemalja članica. Model je ovakav:DeficitPravo vučenjaSpecijalna prava vučenjaKlauzula rijetke valuteDiskriminatorska ograničenja.Poslije ovoga prvog poboljšanja platne bilance slijedi drugo:Depresijacija u slučaju fundamentalne neravnotežePogoršanje odnosa razmjeneSmanjenje potražnje za uvozom.

Kratkoročni mehanizam uravnoteživanja efektom promjene cijena sadržan je u jednom drugom modelu. U modelu devizne kontrole on dolazi do izražaja samo ako je alociranje deviza supstituirano mnogostrukim tečajevima, a u modelu Međunarodnog monetarnog fonda kod deperesijacije u slučaju fundamentalne neuravnoteženosti. Naravno, i u jednom i u drugom slučaju pod djelovanjem autonomnog izvoza dolazi kao rezultat devizno kontrolnih mjera ili depresijacije stavlja se u pokret mehanizam multiplikatora.7

7 Jurčević, Lj.: Uravnoteženje platne bilance, ekonomski fakultet, Zagreb, 2005. str. 1 – 20

18

4. PLATNI BILANS BiH

Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH) objavila je podatke o platnobilansnim transakcijama za drugi kvartal 2012. i oni ukazuju da je deficit tekućeg računa u drugom kvartalu 2012. iznosio 901 milion KM, što je za 8,2% manji deficit nego u istom kvartalu prošle godine. Važno je spomenuti da je ostvaren visok priliv stranih direktnih investicija u BiH u drugom kvartalu u iznosu od 491 milion KM, a da je smanjenje deviznih rezervi iznosilo 230 miliona KM. Kumulativni iznos deficita tekućeg računa za prvih pola godine u 2012. je dostigao 1,75 milijardi KM, a što je u poređenju s istim periodom prošle godine povećanje od 10,6%. Ohrabrujući je prekid trenda pogoršanja deficita iz prvog kvartala, kada je, uslijed izrazitog niskog robnog izvoza, deficit bio neuobičajeno velik (853 miliona KM).

Korisnici statistike platnog bilansa trebaju obratiti pažnju na usklađenost, od drugog kvartala 2012. godine, kompilacija i prezentacija statistike platnog bilansa za BiH s novim međunarodnim metodologijskim standardima (Priručnik za kompilaciju i diseminaciju statistike platnog bilansa i međunarodne investicijske pozicije, šesto izdanje (BPM6).

S tim u vezi je napravljena revizija podataka od prvog tromjesečja 2007. godine, čime je korisnicima omogućena dovoljno duga serija podataka za sagledavanje statistike platnog bilansa za BiH.

U poređenju s prethodno primjenjivanom metodologijom, nova metodologija (BPM6) donosi slijedeće bitne izmjene:

- Nova prezentacijska struktura platnog bilansa s uvođenjem primarnog i sekundarnog dohotka (umjesto dohotka i transfera)

- Uvoz i izvoz robe za procesiranje se klasifikuju u usluge (roba koja ne mijenja vlasnika nego se uvozi u državu kako bi se od nje proizveo gotov proizvod, koji potom isti vlasnik uvozi u svoju državu kao gotov proizvod, a suprotno vrijedi za izvoz)

- Promjene u mjerenju finansijskih usluga, kao i u mjerenju usluga osiguranja i penzija

- Tretiranje usluga koje obuhvaćaju osiguranje i penzije, jer se više ne obračunavaju u transferima

- Tretiranje direktnih investicija (usklađeno je s OECD-ovim uputstvima i definicijom stranih direktnih investicija, tretiranja lanca investiranja i sestrinskih preduzeća, prezentacije direktnih investicija na bruto osnovi aktive i pasive, kao i principa smjera investiranja)

- Novi koncept tretiranja međunarodnih doznaka

19

- Veća podudarnost s Sistemom nacionalnih računa - SNA (kao što je klasifikacija finansijskih instrumenata, korištenje iste terminologije kao što je primarni i sekundarni dohodak).

Uvođenjem ove metodologije u 2012. godini, CBBiH je postala jedna od prvih institucija u Evropi (zemlje EU planiraju uvođenje od 2014. godine), a i u svijetu (pored Australije, Brazila), koja je uspjela primijeniti novu metodologiju u svom radu.8

Slab ekonomski rast u prvoj polovini 2012. godini praćen padom tekućih priliva novca iz inostranstva od 4,3% su rezultirali smanjenjem dohotka u BiH od 7,1%. Stanje na tekućem računu BiH je lošije u odnosu na prvu polovinu 2011. godine i deficit tekućeg računa je povećan za 11,8%. S druge strane, BiH nije uspjela privući dovoljno dodatnih finansijskih i kapitalnih tokova neophodnih za finansiranje rastućeg deficita tako da je finansiran deviznim rezervama Centralne banke BiH.Direktna strana ulaganja su još uvijek skromnom nivou. Rast finansijskih priliva je dodatno oslabljen gotovinom i depozitima koji nakon prošlogodišnjeg odliva bilježe još veći odliv. S druge strane, prilivi po osnovu kapitalnih transfera, trgovačkih kredita su znatno umanjeni kao i prilivi po osnovu zajmova u odnosu na prvi kvartal 2011. godine.

4.1. Najvažniji događaji – Tekući račun

Deficit tekućeg računa je iznosio 1,7 milijardi KM u prvom polugodištu i veći je za 11,8% u odnosu na isti period prošle godine. Izvoz usluga je u blagom padu od oko 1%, dok s druge strane uvoz usluga bilježi nešto veći pad od skoro 2%. Tokom prvog kvartala 2012. godine naglog nominalnog i realnog slabljenja izvoza ‐ nominalni pad robnog izvoza od 2,8%. Cijene su izazvale blago povećanje nominalnog rasta robnog uvoza za 1,4% u odnosu na prvu polovinu 2011 godine (u isto vijeme je zabilježeno smanjenje realne stope). Saldo na računu usluga povećan je za 1,5%.

Na računu dohotka ostvaren je suficit od 133 miliona KM (godišnje smanjenje od 7,1%). Najznačajnija stavka – kompenzacije zaposlenim (340 miliona KM), je zabilježila pad od 4,3%. Značajan izvor prihoda za bh. ekonomiju tekući transferi (959,3 miliona KM), koji su bilježili lagani rast od 0,5% na godišnjem nivou.

Kapitalni račun već odavno ne predstavlja značajan izvor finansiranja deficita na tekućem računu s obzirom da se radi o kapitalnoj pomoći iz inostranstva koja je značajno umanjena u poslednjih par godina, a u prvom kvartalu 2012. godini se radilo o iznosu od 131 miliona KM (smanjenje od 25,2% g/g).

8 http://cbbh.ba/

20

Kroz finansijski račun vidimo da se priliv stranih direktnih investicija (60 miliona KM) u prvoj polovini 2012. pogoršao u odnosu na 2011. godinu. Finansiranje iz stavke ostalih investicija imalo je vrijednost od 670 miliona KM i u odnosu na prošlu godinu umanjeno je za 34%. Trgovinski krediti su imali vrijednost od 67 miliona KM i u odnosu na prvu polovinu 2011. godine su umanjeni za 7,5%. tekućeg računa, a samim time i do smanjenja deviznih rezervi.

4.1.1. Robna razmjena s inostranstvom

U prvom polugodištu 2012. godine zabilježeno je sljedeće:Ukupna robna razmjena sa inostranstvom iznosila je 11,1 milijarde KM, što je smanjenje od oko 2,3% u odnosu na isti period 2011. godine; Ostvaren je izvoz u iznosu od 3,8 milijarde KM, što je smanjenje od 5,1% u odnosu na isti period 2011. godine;Uvoz je ostvaren u iznosu od 7,3 milijarde KM; smanjena je vrijednost i uvoza za 0,7% u odnosu na prvo polugodište 2011. godine; Spoljnotrgovinski deficit je zabilježen u iznosu od 3,4 milijarde KM i u odnosu na isti period prošle godine povećan je za 4,6%; Pokrivenost uvoza izvozom je u nešto skromnijem omjeru nego prošle godine i iznosi 52,8%.

Grafikon 1. Promjene uvoza i izvoza, stope pokrivenosti uvoza izvozom zemalja regiona za P1 2012. g

Iz predhodnog grafikona vidljivo je da je u većini zemljama u regionu došlo do smanjenja kako izvoza tako i uvoza gdje prednjači Crna Gora u kojoj je izvoz u prvoj polovini 2012. godine umanjen za oko 150% u odnosu na isti period prošle godine. Jedino je Srbija bilježila pozitivne stope rasta uvoza i izvoza. Daleko najbolju pokrivenost uvoza izvozom ostvaruje Slovenija u iznosu od čak 95%, dok najslabiju pokrivenost izvoza uvozom realizira Crna Gora i to samo 20% što je i razumljivo s obzirom da je to relativno mala ekonomija koja je uvozno orijentisana i koja nema značajnih izvoznih perspektiva.

21

Struktura porijekla robe unutar bosanskohercegovačkog uvoza ostvarenog u prvoj polovini 2012. godine ukazuje na činjenicu da grupu zemalja naših najznačajnijih dobavljača čini 5 zemalja: Hrvatska, Njemačka, Srbija, Italija i Rusija. Nabrojane zemlje su ujedno i najveći izvoznici roba iz Bosne i Hercegovine, ali Rusija ne spada u pet najvećih zemalja u koje BiH izvozi već je to Slovenija. Vrijednost ukupnog izvoza prema ovih pet zemalja iznosi 2,3milijardi KM, odnosno 60,6% vrijednosti cjelokupnog izvoza iz BiH. U poređenju sa istim periodom prošle godine kada je izvoz u ovih pet zemalja iznosio 2,5 milijardu KM došlo je do pada vrijednosti izvoza od 8,1%. U isto vrijeme 39% izvoza BiH odlazi na ostale zemlje. Po robnoj strukturi, unutar bosanskohercegovačkog izvoza prevladavaju metali i njihovi proizvodi, proizvodi niske stope obrade, rezervni dijelovi za auto industriju gdje naša zemlja ima jak klaster kao i električna energija, tj. proizvodi niskog stepena obrade.BiH je najviše uvozila iz Hrvatske. U uvozu iz Hrvatske u prvoj polovini 2012. godine preovladava nafta u vrijednosti od 400 miliona KM što čini 38% od ukupno uvezene robe iz Hrvatske. Iz Hrvatske se još u velikom broju uvoze prehrambene prerađevine i to u vrijednosti od 200 miliona KM. BiH je na hrvatsko tržište najviše izvozila električnu energiju u vrijednosti od 133 miliona KM i bazne metale(aluminij, željezo i čelik) čija je izvozna vrijednost iznosila 226 miliona KM.Iz Njemačke su se najviše uvozili automobili, te mašine i aparati, u nešto većoj mjeri nego u prvoj polovini 2011. godine. Uvoz mašina, strojeva i transportnih sredstava iz Njemačke u prvoj polovini 2012. godine iznosio je 367 miliona KM što čini 42% od ukpuno uvezenih roba iz Njemačke. Njemačka iz BiH u najvećoj mjeri uvozi namještaj i rezervne dijelove za svoju auto industriju. U prvoj polovini 2011. godine BiH je na njemačko tržište izvezla namještaja u vrijednosti od 320 miliona KM ili 52% od ukupno ostvarenog izvoza na njemačko tržište. Pored namještaja, Njemačka je iz BiH uvezlarezervnih auto dijelova u iznosu od 93 miliona KM, a firme koje su najzaslužnije za taj izvoz su: “TMD” Gradačac i “Unico Filter” iz Tešnja.BiH je ostvarila značajan uvoz i iz Italije u prvoj polovini 2012. godine u vrijednosti od 677 miliona KM, što u poređenju sa istim periodom prošle godine rezultira blagim rastom uvoza od oko 1%. Iz Italije najviše su se uvozili metali te mašine i strojevi. BiH je na italijansko tržište izvezla robe u vrijednosti od 460 miliona KM i u poređenju sa prvom polovinom 2011. godine uočljiv je pad izvoza od 4,8%. U Italiju su se najviše izvozili namještaj u vrijednosti od 160 miliona KM i bazni metali u vrijednosti od 156 miliona KM.Srbija u BiH najviše izvozi prehrambene prerađevine i bazne metale. Ukupno ostvareni uvoz iz Srbije iznosi 677 miliona KM i u poređenju sa uvozom ostvarenim u prvoj polovini prošle godine primjetan je pad u iznosu od 0,5%. BiH je na tržište Srbije ostvarila izvoz u vrijednosti od 362 miliona KM.BiH je u najvećeoj mjeri izvozila električnu energiju i naftu kojih je za prvo polugodište 2012. godine izvezeno u vrijednosti od 146 miliona KM što čini oko 40% od ukupno ostvarenog izvoza u Srbiju. Izvoz u Srbiju se u prvoj polovini 2012. godine umanjen je za čak 26%. Uvoz iz Rusije iznosi 735 miliona KM od čega 674 miliona KM otpada na uvoz mineralnih goriva i maziva, te prirodni gas.U prvoj polovini 2012. godine Kina se nameće kao značajan izvoznik na bh. tržište, jer je za 6. mjeseci tekuće godine BiH uvezla robe u vrijednosti od 377 miliona KM iz Kine.

22

4.2. Ulaganja u Bosni i Hercegovini

Strana direktna ulaganja u Bosni i Hercegovini u prvom polugodištu 2012. godine bilježe pad u odnosu na vrijednosti u istom periodu 2011. godine.Prema podacima Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u BiH strana ulaganja u prvom polugodištu u 2012. godini su iznosila 50,3 miliona KM što je manje u odnosu na ulaganja u istom periodu 2011. godine za 73,8 %. U Federaciji BiH je uloženo 77,82 miliona KM dok je ulaganje u RS negativno i iznosi ‐28,7 miliona KM te u Brčko Distriktu 0,2 miliona KM i neraspoređeno oko 0,96 miliona KM. Najveća ulaganja se odnose na društva Argeta d.o.o. Sarajevo 13,44 miliona KM, Sisecam Soda Lukavac u ukupnom iznosu za pola godine 11,73 miliona KM, NLB Leasing d.o.o. Sarajevo 10,76 miliona KM,Mliječni put d.o.o. 6,37 miliona KM i Emona Banja Luka 4,82 miliona KM. Najveća povlačenja kapitala su zabilježena od strane Hypo Alpe‐Adria‐Bank A.D. Banja Luka (‐45,48 miliona KM) i Tipo d.o.o. Odžak (‐3,98 miliona KM).

Grafikon 2: Registrovane FDI u BIH po djelatnostima u (000.000) KM

Nesiguran oporavak privrede, visoki budžetski deficit i kriza Eura uz smanjenje i kreditnog rejtinga većeg broja zemalja u Euro zoni značajno su utjecali na slab oporavak i smanjenje ulaganja u BiH u prvom kvartalu 2012. godine.9

9 Vijeće ministara, Direkcija za ekonomsko planiranje: Ekonomski trendovi Januar/siječanj – juni/lipanj2012., BiH

23

5. ZAKLJUČAK

Sve zemlje pridaju veliki značaj ekonomskim odnosima sa inostranstvom, bile one male, velike, siromašne ili bogate. Veliki značaj pridaju zbog toga što ne učestvovati u međunarodnoj razmjeni znači biti osuđen na izolaciju, ekonomsku stagnaciju i siromaštvo. Nijedna zemlja , pa čak ni one najrazvijenije, ne mogu biti dovoljne same sebi i zatvorene, odnosno autarkične. Male zemlje imaju problem sa ograničenim prirodnim resursima i težnju da efikasnije uđu u međunarodnu podjelu rada. Siromašne zemlje imaju veliku potrebu za kapitalom i savremenom tehnologijom sa težnjom za bržim razvojem i uključivanjem u međunarodne odnose. Cilj velikih zemalja u međunarodnim odnosima je jačanje ekonomske moći.

Sve zemlje prodaju robu i pružaju usluge na inostranim tržištima. Bez spoljnotrgovinskih odnosa ne bi bilo transfera dobara i usluga. Razvijene zemlje diktiraju novi ekonomski i tehnološki poredak, manje razvijene i nerazvijene postaju deponije starih tehnologija, nepotrebnih razvijenom svijetu. Zbog svega toga je vepma važno dugoročno odrediti strategiju transfera roba i zaštititi nacionalne interese. te transakcije se iskazuju kroz platni i trgovinski bilans.

Platna bilanca, i njeno uravnoteženje je integralni dio opšte privredne problematike. Ravnoteža odnosa sa inostranstvom rezultanta je adekvatnih kretanja u datoj ekonomiji. Odvojeno posmatranje ekonomskih odnosa sa inostranstvom od kretanja unutar nacionalne ekonomije ne pruža realnu osnovu za vođenje adekvatne politike platne bilance. Bitan faktor u izboru metoda uravnoteženja platne bilance je i hitrost intervencije i visina akumulisanih problema, odnosno visina i porijeklo deficita. Metod prilagođavanja djeluje sporije, a efekti se ispoljavaju na duži rok. Kod metoda finansiranja, posebno sopstvenim monetarnim rezervama, ove mjere djeluju odmah. Makroekonomski posmatrano, ne postoji zemlja koja ima uravnoteženu platnu bilancu (platna bilanca je uvijek u ravnoteži samoračunovodstveno).

Deficit tekućeg računa u drugom kvartalu 2012. iznosio je 901 milion KM, što je za 8,2% manji deficit nego u istom kvartalu prošle godine. Važno je spomenuti da je ostvaren visok priliv stranih direktnih investicija u BiH u drugom kvartalu u iznosu od 491 milion KM, a da je smanjenje deviznih rezervi iznosilo 230 miliona KM. Kumulativni iznos deficita tekućeg računa za prvih pola godine u 2012. je dostigao 1,75 milijardi KM, a što je u poređenju s istim periodom prošle godine povećanje od 10,6%. Ohrabrujući je prekid trenda pogoršanja deficita iz prvog kvartala, kada je, uslijed izrazitog niskog robnog izvoza, deficit bio neuobičajeno velik (853 miliona KM).

24

LITERATURA

1. Hodžić, K.: Međunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet, Zenica, 2007.2. Jurčević, Lj.: Uravnoteženje platne bilance, ekonomski fakultet, Zagreb, 2005.3. Stojanov, D.: Međunarodne financije u globalnoj ekonomiji, Ekonomski fakultet,

Sarajevo, 2000.4. Vijeće ministara, Direkcija za ekonomsko planiranje: Ekonomski trendovi

Januar/siječanj – juni/lipanj2012., BiH5. http://cbbh.ba/

25

POPIS GRAFIKONA

Str.

1. Promjene uvoza i izvoza, stope pokrivenosti uvoza izvozom zemalja regiona za P1 2012. g

21

2. Registrovane FDI u BIH po djelatnostima u (000.000) KM 23

26