Uvod u Klaudija (Hamlet)

Kao i sa svim sporednim likovima u Hamleta, Klaudije nije razvijena svom punom potencijalu. Njegova primarna uloga u igri je da se mrijeste Hamletova zbunjenost i ljutnju, i njegova naknadna potraga za istinom i smislom života. No, Klaudije nije statičan karakter. Dok su njegovi kvalitete nisu temeljito istraženi kao Hamletova, Shakespeare obrti cijelo ljudsko biće iz podmukao, svojatanja kralj Danske.

Kada smo prvi put vidjeli Klaudija, on udari nas inteligentan i sposoban vladar. On daje govor da bi njegova zemlja sud i ponosni, obraćajući se bratovoj smrti i potencijalnog sukoba s Norveškom. Klaudije zna da je promjena vlasti mogu zapaliti građanski nemir, i on se boji mogućih nezakonitih savezništava i pobune. Njegov govor juxtaposes narodni gubitak s novom početku će imati pod svojom skrbi, i on koristi smrt Hamletova oca stvoriti osjećaj nacionalne solidarnosti, "čitavo kraljevstvo / Da bi se sažeti u jednoj rub jao" (1.2. 3-4).

Klaudije je preuzeo ulogu glavnog ožalošćeni, a ljudi mogu ujediniti iza kolektivne patnje. On sada može usredotočiti na svoju kraljevskom dužnosti, a on se odmah i odlučne akcije slanjem Kornelija i Voltimand kako bi ublažio norveški kralj. On se također bavi vješto s Laertes To zahtjeva da napusti za Francusku. "U cjelini, onda, tu nastaje jedan kralj koji je dobro kvalificiran za njegovu uredu ... ima stalno pojavljuje na pozornici čovjek koji je posve razliku od opisa, a to opet daje Hamletova riječima njihova realna vrijednost." (Lokse, Outrageous Fortune, 79).

No, Klaudije, za javnost, vrlo je druga osoba. Duh se odnosi na njega kao "da je incestuozni, te krivotvoriti zvijeri" (1.5.42), a uskoro shvati da je njegov zločin je što je "trulo u državi Danskoj". Kralj je počinio bratoubica i ubistvo kralja i kraljicu krevetna je s "vješticama njegova pamet" (Iv47). Klaudije predstavlja najgore u ljudskoj prirodi - požuda, pohlepa, korupcija, i višak. Klaudije i njegov korumpirani sud uživati u užicima tijela:

Kralj uviđa probuditi večeras i traje njegov probuditi, Drži zdravica, a swaggering up-proljeće role; I kao što je on ispusti svoje nacrte Renish dolje, Vodu-bubanj i truba tako njakati iz Trijumf njegove zalog (1.4.8-12)

Međutim, Klaudije ne znači sociopat, bez trenutaka krivnje i žaljenja. Njegova su djela, povodom, vagati teška na srcu:

(Osim) O, 'tis istinito! Kako pametno lash da govor uviđa dajem savjest! One bludnice obraz, beautied s žbukanje umjetnosti, Nije više ružno na stvar da to pomaže Nego mi je na moje djelo najviše oslikana riječi: O težak teret! (3.1.49-53)

On pokušava tražiti oprost od Boga u pokretu monologu, ali shvaća da on i dalje žanje sve prednosti svoje zločine i ne mogu ih odustati od:

Moja greška je prošlost. No, O, što je oblik molitve Može poslužiti moj red? "Oprosti mi moj prekršaj ubojstvo"? To ne može biti, jer ja sam još uvijek possess'd Od tih učinaka za koje sam učinio ubojstvo, Moj krunu, moja vlastita ambicija, a moja kraljica. (3.4.52-55)

Klaudije također može biti osjetljiva i nježna. On je istinski žao Poloniusa smrti, a on istinski voli Gertrude. On mora ubiti Hamleta, ali on odbija to učiniti sa svojom vlastitom rukom za Gertrude miloga. On je također iskreno voli Ofelija, i tretira ju je s pažnjom da bi ona trebala dobiti od svoje velike ljubavi, Hamlet. Ali čak i one koje se brine za Klaudije ne može doći prije njegove ambicije i želje. On će se koristiti u grieving Laertes na sve što je potrebno završava, a on poriče Rozencrantz i Guildenstern znanje o sadržaju pisma u Englesku - znanje da bi spasio svoj život, ili barem ih nastaviti s oprezom. Klaudije I ne prestaje Gertrude od pijenja otrov u pehar tijekom dvoboja između Hamleta i Laertes jer će ga umiješati u zavjeri.

Jasno je da smo namjeravali vidjeti Klaudija kao ubojitu negativca, ali multi-faceted zločinac: čovjek koji se ne mogu suzdržati od prepuštanja svoje ljudske želje. On nije čudovište, on je moralno slaba, sadržaj u trgovini svoju humanost i samu dušu za nekoliko prized imetak. Kao veliki kritičar Harley-Granville Barker primjećuje: "imamo u Klaudija profit od središnjeg lika tragedije." (Granville-Barker, predgovora u Shakespeare.3., 269)

Reference

Bradley, A.C. sekspirijansku tragedija. New York: St. Martin Press, 1966.Burnett, Mark, ed. Novi Eseji o Hamletu. New York: AMS Press, 1994.Gareth Evans Lloyd. Shakespeare IV. London: Oxford University Press, 1967.Granville-Barker, Henry. Predgovore za Shakespearea. New York: Hill i Wang, 1970.Loske, Olaf. Outrageous Fortune. Oslo: Oslo University Press, 1960.Muir, Kenneth. Shakespeare i tragična Uzorak.

Kako citirati ovaj članak:

Mabillard, Amanda. Uvod u Klaudija. Shakespeare Online. 20. kolovoz 2000. (Datum kada pristupiti informacije) <http://www.shakespeare-online.com/plays/hamlet/claudiuscharacter.html>.