1

Uvod u medjunarodno javno pravo skripta

By: Prof.dr. Zarije Seizovi

I DIO (Uvod)

Pojam i narav meunarodnog prava

Medjunarodno pravo je sistem pravila koja na pravni nain uredjuju odnose izmedju subjekata tog

prava. Glavni subjekti medjunarodnog prava su drave i medjuvladine organizacije. Izvori

medjunarodnog prava su:

Ugovori

Obiaj

Opa naela prava

Neke vrste jednostranih akata drava

Za razliku od unutranjeg prava, koje je pravo subordinacije, medjunarodno pravo je pravo

koordinacije, jer se ono stvara, mijenja, dokida i primjenjuje u odnosima jednakih drava i drugih

subjekata koji su mu u naelu potinjeni slobodnom voljom. Nadlenost za rjeavanje sporova

putem stalnih i arbitranih medjunarodnih sudova uvijek se zasniva na obostranom pristanku

stranaka u sporu.

Podjela pravila meunarodnog prava

Najznaajnije podjele medjunarodnog prava su:

1. S obzirom na prostornu vanost - medjunarodno pravo se dijeli na ope i partikularno.

Pravila opeg medjunarodnog prava primjenjuju se u cijeloj medjunarodnoj zajednici.

Pravila partikularnog medjunarodnog prava su ona iji je domen primjene ogranien na

poseban krug drava i drugih subjekata, krug koji je uvijek ui od cijele medjunarodne

zajednice.

2. S obzirom na domet njihovog znaaja - pojedina pravila medjunarodnog prava dijele

se na:

Imperativna (apsolutno obavezujua ius cogens) - Ius cogens su pravila od

kojih nije dozvoljeno nikakvo odstupanje u posebnim ugovornim ili drugim uim

odnosima. To su pravila opeg medjunarodnog prava.

Dispozitivna (ius dispositivum) - Od dispozitivnih pravila drave mogu odstupati

sklapanjem suprotnog ugovora ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila u

njihovim medjusobnim odnosima.

3. Obzirom na formu u kojoj se oituju - Pravila medjunarodnog prava dijele se na pisana

i pravila koja nisu u pisanoj formi (najee u usmenoj). Pravila koja nisu pisana mogu biti

obiajna pravila, mada se i ona najee potvrdjuju nekim pisanim aktom.

Subjektivna prava neke drave proizlaze iz pravila objektivnog medjunarodnog prava pravila

opeg prava, ugovora ili jednostranih akata. Svaka drava se moe odrei svojih subjektivnih

prava. Istovremeno, drava se u naelu ne moe jednostrano razrijeiti svojih dunosti.

2

Odnos meunarodnog i unutranjeg prava

Postoje 2 osnovna shvatanja kad je u pitanju odnos medjunarodnog i unutranjeg prava i to su:

Dualistiko - Prema dualistikom shvatanju, medjunarodno i unutranje pravo su 2

odvojena, ravnopravna i medjusobno neovisna pravna poretka. Ako se u nekoj dravi usvoji

zakon koji je suprotan njenoj medjunarodnoj obavezi, njeni sudovi i drugi organi

primjenjivae samo taj zakon, ali to ne iskljuuje medjunarodnu odgovornost te drave

zbog krenja njene medjunarodne obaveze. Zbog toga se medjunarodna pravila moraju

prethodno transformirati u zakone i druge akte, koji potom obavezuju dravne organe

samo po toj osnovi.

Monistiko shvatanje - Prema monistikom shvatanju, medjunarodno i unutranje pravo

su dijelovi jedinstvenog pravnog poretka, ali se pristalice tog gledita sukobljavaju o pitanju

da li se medjunarodno pravo zasniva na unutranjem (primat unutranjeg prava) ili je

obrnuto (primat medjunarodnog prava).

Pristalice primata unutranjeg prava svode medjunarodno pravo na vanjsko dravno pravo.

Njihovi argumenti su slijedei:

Obiajno medjunarodno pravo u sudskoj i ustavnoj praksi drava

Poetkom 18. stoljea engleski pravnik lord mansfield izloio je stav po kome medjunarodno pravo

ini dio prava engleske. To je bio poetak tzv.''Doktrine inkorporacije''. Engleski sudovi

direktno su primjenjivali pravila medjunarodnog (obiajnog) prava, osim ako bi ta pravila bila u

suprotnosti sa nekim zakonom koji je usvojio parlament ili nekom ranijom konanom sudskom

presudom. Od druge polovine 19. stoljea preovladava tzv.''Doktrina transformacije''. Po toj

doktrini medjunarodno pravo je dio prava engleske tek ako su njegova pravila na jasan nain

usvojena i uinjena dijelom prava

Unutranje pravo drava pred medjunarodnim tijelima

Neke medjunarodne organizacije postavljaju posebne uvjete za prijem novih drava u njihovo

lanstvo, te potom stalno provjeravaju da li su pravni poredak i unutranja praksa njihovih lanica

u skladu sa ugovornim obavezama koje proizilaze iz lanstva. Drave lanice koje odstupe od tih

uvjeta se izlau mjerama politikog, pa i ekonomskog pritiska. To je sluaj sa Vijeem Evrope,

Evropskom unijom, OSCE-om i NATO-om.

II DIO (Izvori meunarodnog prava)

Obiaj u medjunarodnom pravu Postoje dva elementa obiajnog pravila: praksa i opinio iuris.

Za nastanak obiajnog pravnog pravila bitna su 2 elementa:

Objektivni i materijalni element, tj. Opa praksa (ponavljano vrenje)

subjektivni i psiholoki element, da je ta praksa prihvaena kao pravo, tj.opinio iuris

sive necessitatis.

Zastupanje (ef drave, vlade, ministar vanjskih poslova, diplomatski predstavnici), ve i praksa

zakonodavnih organa, kao i sudska praksa u dravi. Ako se oruane snage po bilo kojoj osnovi

nalaze na podruju druge drave, tada od vanosti moe biti i praksa vojnih organa.

Opinio iuris - Kriterij da bi se neki puki obiaj razlikovao od obiajnog pravnog pravila je

uvjerenje ili svijest da je praksa o kojoj se radi obavezna zbog postojanja odgovarajueg pravnog

3

pravila koje istu nalae. To je opinio iuris sive necessitatis, kao bitan element postojanja

obiajnog pravnog pravila.

Materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa

Materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa su materijalni i dokumentarni izvori koji

dokazuju postojanje i sadraj odredjenog obiajnog pravila. To mogu biti:

Ugovori - Medjunarodni ugovor je najznaajniji izvor partikularnog medjunarodnog prava. Uz to, ugovori su i vrlo vana materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa i to u procesu nastanka, izmjene i prestanka obiajnih pravila.

Zakljuci medjunarodnih konferencija - Zavrni akt neke diplomatske konferencije moe predstavljati ugovor za sebe. Medjutim, ti akti mogu sadravati i zakljuke koji nisu usvojeni jednoglasno. Takvi zavrni akti ine neku sredinu izmedju ugovora i prostih preporuka. Oni mogu dati podsticaj za stvaranje novih obiajnih pravnih pravila ili mogu znaiti potvrdu ve postojeih pravila.

Deklaracije politikih organa medjunarodnih organizacija - Deklaracije politikih organa medjunarodnih organizacija. Neke od deklaracija koje je usvojila generalna skuptina un bile su vrlo znaajne u obiajnom procesu

Zakljuci sastanaka efova drava i vlada - Zakljuci sastanaka efova drava i vlada mogu imati slinu ili znaajniju ulogu od deklaracija usvojenih u generalnoj skuptini un. Oni mogu sami predstavljati praksu drava, mogu biti dokaz ve postojee prakse, a mogu biti i osnova za buduu praksu.

Jednostrani akti drava, medjunarodna sudska i arbitrana praksa - Jednostrani akti drava mogu se sastojati od neke prakse, tj.od ponaanja ili uzdravanja od ponaanja, mogu se oitovati u usmenom obliku (npr. Izjave za medije), a mogu biti i instrumenti u pisanoj formi poput zakona, dekreta, deklaracija, sudskih presuda itd.

Nauka medjunarodnog prava - Nauka medjunarodnog prava je statutom medjunarodnog suda takodjer priznata kao ''pomono sredstvo za utvrdjivanje pravnih pravila''. Vrijednost nekog naunog djela zavisi od medjunarodnog ugleda pisca i njegovih sposobnosti da uvjerljivim pravnim razlozima obrazloi svoje zakljuke i stavove.

Uvjeti nastanka i domaaj opih obiajnih pravila

Opi obiajnih proces je jedini proces nastanka, izmjene i prestanka specifinih pravila opeg

medjunarodnog prava koje se primjenjuje u medjunarodnom pravnom poretku. Prema

pozitivistikom, tj. Voluntaristikom uenju, ni jedna drava ne moe bez svog pristanka biti

vezana bilo kojim pravilom medjunarodnog prava. Izriiti pristanak daje se putem ugovora, a

preutni nastankom obiajnog pravnog pravila. Prema tom uenju, obiajno medjunarodno pravo

zasniva se na preutnom pristanku (Tacitus consensus). Kad bi ovo uenje bilo u cjelini

ispravno, pravila opeg medjunarodnog prava ne bi ni postojala, ili bi bila toliko malobrojna da ne

bi mogla initi cjelovit sistem prava.

Kodifikacija, progresivni razvoj i legislacija u opem obiajnom pravu

Svaka drava razliitim aktima nastoji da obiajni proces, kao jedini proces nastanka opeg

medjunarodnog prava, usmjeri u skladu sa svojim interesima. Najvaniji nain uticanja na obiajni

proces je pripremanje i usvajanje Konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju neke grane

medjunarodnog prava. Povelja UN-a l.13 kao jednu od funkcija generalne skuptine navodi

podsticanje progresivnog razvoja medjunarodnog prava i njegove kodifikacije.

4

Vrste partikularnog obiajnog prava

1. Lokalni obiaj lokalna obiajna pravila mogu biti kontraktualne prirode, koja predvidjaju

prava samo za jednu stranku, a dunosti za drugu.

2. Regionalni obiaj regionalna obiajna pravila uredjuju odnose izmedju drava iz

odredjenog dijela svijeta koji se po neemu razlikuje od ostalih dijelova. Sama injenica da

drava geografski pripada tom regionu nije dovoljan dokaz da je ona povrgnuta

odredjenom partikularnom obiajnom pravu.

3. Specijalni obiaj u ugovornom odnosu drave stranke nekog ugovora mogu tokom

njegove primjene odstupiti od njegovih propisa, posebno ako se taj ugovor primjenjuje

tokom dueg perioda, a iz odredjenih razloga se ne vri formalna revizija njegovog teksta.

Ako je praksa takvog odstupanja stalna, kontinuirana i jednoobrazna izmedju svih stranaka

ugovora, ona moe dovesti do uvjerenja o obaveznosti te prakse (opinio iuris), a time i do

stvaranja partikularnog obiajnog pravila

Pravo medjunarodnih ugovora

Karakteristike ugovora kao izvora meunarodnog prava - Medjunarodni ugovori su najvaniji

nain ustanovljavanja prava i obaveza subjekata medjunarodnog prava u njihovim partikularnim

(posebnim) odnosima. Ugovor ima odredjene prednosti u odnosu na ostale izvore medjunarodnog

prava. Budui da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku, strane u njima mogu na

precizan nain izraziti svoje medjusobne odnose i uspostaviti ravnoteu uzajamnih prava i

dunosti. U odluivanju i ratifikaciji, kao i o ulaganju rezervi na ugovor, drave mogu paljivo

odmjeriti svoje interese i ouvati svoju jednakost u odnosu na ostale ugovornice. Taj proces

pospjeuje pravnu sigurnost u medjunarodnim odnosima. Neki oblici medjunarodne saradnje se

mogu urediti samo pisanim ugovorima. Za razliku od obiajnih pravila, pravne obaveze iz ugovora

nije potrebno posebno dokazivati, jer o njima postoji pisani akt.

Pravo medjunarodnih ugovora je grana opeg medjunarodnog prava koja propisuje pravila o

sklapanju ugovora, njihovom stupanju na snagu, rezervama na ugovore, primjeni, tumaenju,

izmjenama, nitavosti, te o prestanku i obustavljanju izmjene ugovora. Najznaajniji izvor tog

prava je Beka konvencija o pravu ugovora, potpisana 23.05.1969. godine.

Pojam i vrste ugovora

Medjunarodni ugovor sastoji se od saglasnosti volja dvaju ili vie subjekata medjunarodnog

prava, s ciljem da postigne odredjeni uinak po medjunarodnom pravu, stvarajui odnos prava i

dunosti izmedju njegovih stranaka. Da bi ugovor mogao ostvariti namjeravani pravni uinak,

potrebno je ispuniti vie uvjeta:

Sve ugovorne strane moraju biti subjekti medjunarodnog prava

Da bi ugovor mogao biti valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv.

Izraena volja ugovornih strana mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji.

Ope medjunarodno pravo ne propisuje nikakvu odredjenu formu ugovora.

Ugovori se mogu podijeliti po razliitim kriterijima:

Ugovori sklopljeni u pisanom ili nekom drugom obliku - Kriterij za podjelu je forma

ugovora. Mada su danas izuzetno rijetki, ugovori sklopljeni npr. U usmenom obliku, pravno

jednako obavezuju sve njihove stranke kao i pisani sporazumi.

5

Dvostrani i mnogostrani ugovori - Kriterij je broj ugovornih strana. Postoje znaajne

razlike kad je u pitanju primjena i prestanak dvostranih u odnosu na viestrane ugovore.

Dvostrani ugovor okonava se otkazom jedne strane, dok se kod viestranih ugovora radi

samo o jednostranom povlaenju jer govor po pravilu ostaje na snazi izmedju preostalih

stranaka.

Viestrani ugovori ograniene prirode - Ako sam ugovor ne predvidja drugaije, na

njega su rezerve mogue samo uz pristanak ostalih njegovih stranaka. Ako neka od

stranaka takvog ugovora prestane postojati, sve nove drave nasljednice moraju posebno

pristupiti tom ugovoru, poput svake tree drave. Dakle, nema sukcesije drava povodom

tih ugovora.

Ugovor-zakon i ugovor-pogodba - Sastoji se u stapanju volja njegovih stranaka

usmjerenih ka istom cilju. Radi se o jedinstvenoj volji svih stranaka. Takvim ugovorima sve

njihove stranke preuzimaju iste pravne obaveze.

Ugovori-ustavi medjunarodnih organizacija - Ovi ugovori imaju 2 razliite funkcije: za

drave-stranke nisu bitno razliiti od bilo kog drugog ugovora. Svaki od njih je izvor prava i

dunosti za sve njegove stranke, a veina takvih ugovora sklapa se bez ogranienja

njihovog trajanja.

Politiki sporazumi (gentlemens agreements) - Raireno je miljenje o postojanju

sporazuma posebne vrste koje drave sklapaju u pismenom ili drugom obliku, s namjerom

da ih obaveu samo moralno ili politiki, ali da one tim putem ne preuzmu nikakve pravne

obaveze.

Sposobnost sklapanja ugovora

Sve suverene drave su subjekti medjunarodnog prava i to njihovo svojstvo ne zavisi od priznanja

drugih drava. S tim u vezi one imaju sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora koja niim nije

ograniena. Kad je u pitanju ugovorna sposobnost federalnih jedinica, one mogu imati sposobnost

sklapanja medjunarodnih ugovora ukoliko se na tu sposobnost pristaje u saveznom ustavu, i u

granicama koje su tim ustavom propisane. Npr. U Njemakoj i vicarskoj federalne jedinice uivaju

ogranienu ugovornu sposobnost, s tim da savezni organi moraju dati neku vrstu prethodne

saglasnosti na sklapanje svakog takvog ugovora pojedinano. Vatikan je danas openito priznat

kao poseban subjekat medjunarodnog prava. Svi konkordati i drugi ugovori koje vatikan sklapa sa

treim dravama su medjunarodni ugovori na koje se neposredno primjenjuju propisi beke

konvencije iz 1969. Nevladine organizacije nemaju ugovornu sposobnost, ali je nesumnjivo da

veina medjuvladinih organizacija objektivno imaju medjunarodni subjektivitet ne samo u odnosu

na njihove drave lanice, ve i prema treim dravama. Medjunarodne organizacije se ravnaju

''naelom specijalnosti'', tj. Ustanici u nekom oruanom sukobu ne uivaju medjunarodnopravni

subjektivitet erga omnes. Ogranieni subjektivitet i ogranienu sposobnost sklapanja ugovora

ustanici stiu tek aktom priznanja, i to samo u odnosu na dravu koja ih je priznala. Priznanje im

moe dati bilo ustanovljena, tj. Legitimna vlast protiv koje se bore u vlastitoj zemlji, ili vlada neke

tree drave.

Postupci sklapanja ugovora

U medjunarodnoj praksi izrasla su 2 postupka sklapanja ugovora:

Pojednostavljeni postupak - Pojednostavljeni postupak se sastoji u razmjeni isprava (pisama, nota) i tada se ugovor sastoji od 2 ili vie medjusobno povezanih isprava. Iz razmijenjenih pisama nesumnjivo mora proizilaziti saglasnost volja obiju (ili svih) strana sa

6

ciljem da postignu uinak po medjunarodnom pravu, kao i konstatacija te saglasnosti u odredbama u kojima se propisuju prava i dunosti za strane tog ugovora.

Sloeni postupak Sloeni postupak sklapanja ugovora moe se sastojati od vie odvojenih radnji: Pregovori, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora. Ovjeravanje (autentifikacija) teksta vri se na nain predvidjen u samom ugovoru.

Pristanak drave da bude vezana ugovorom moe se dati:

Ratifikacijom - Ratifikacija ima za svrhu da se ugovor prije njegovog mogueg stupanja

na snagu, razmotri u nadlenim tijelima drave prema njenom unutranjem pravu.

Potpisivanjem ugovora - Beka konvencija predvidja da se pristanak drave da bude

vezana ugovorom izraava potpisom predstavnika drave u slijedeim sluajevima: ako

ugovor predvidja da e potpisivanje imati taj uinak; ako se na drugi nain ustanovi da su

se drave sporazumjele da potpisivanje ima takav uinak ili ako namjera drave da

potpisivanju da takav uinak proizilazi iz punomoi njenog predstavnika, ili je izraena

tokom pregovora.

Zatvoreni ugovori ne predvidjaju pristupanje treih drava, ili ga ak izriito zabranjuju. Tu

spadaju svi dvostrani ugovori, te viestrani ugovori ograniene prirode. Pristup je mogu samo ako

sve stranke tog ugovora na to pristanu.

Poluotvoreni ugovori sklapaju se u okviru regionalnih organizacija ili imaju regionalno obiljeje.

Takvi ugovori predvidjaju pristup samo dravama regiona (npr.vijee evrope, organizacija afrikog

jedinstva i sl).

Otvoreni ugovori kao jedan od ciljeva imaju da okupe to vei broj zemalja. To se posebno

odnosi na konvencije o ljudskim pravima.

Stupanje na snagu ugovora - Ugovor stupa na snagu na nain i na dan koji su utvrdjeni

odredbama ugovora ili sporazumno izmedju ugovornih strana. Da bi stupile na snagu, viestrane

otvorene konvencije u svojim zavrnim odredbama predvidjaju polaganje kod depozitara

odredjenog broja isprava o ratifikaciji i pristupu, a mogu propisati jo i vremenski rok za njihovo

stupanje na snagu nakon to se taj uvjet ispuni.

Rezerve na ugovore - Rezerva (ograda, priuzdraj) je jednostrana izjava kojom drava eli u

odnosu na sebe iskljuiti ili izmijeniti pravni uinak nekih ugovornih odredbi. Moe se oitovati pri

potpisivanju ugovora, ratifikaciji ili pri pristupanju ugovoru. Od rezerve se razlikuje interpretativna

izjava (declaration of understanding) kojom drava bez namjere da iskljui ili preinai pravni uinak

ugovornih odredbi, nekim od tih odredbi pridaje posebno tumaenje.

Tumaenje ugovora - Postoje 3 osnovne metode tumaenja ugovora: subjektivna, tekstualna i

funkcionalna. Subjektivna metoda polazi od prvobitne namjere drava pregovarateljica, smatrajui

da je namjera stranaka najbitniji element ugovora, a rijei u tekstu nemaju znaenje ako ne

izraavaju tu namjeru.

Potivanje i primjena ugovora - Obavezujua snaga svih ugovora zasniva se na naelu pacta

sunt servanda (ugovori se moraju izvravati). Ovo naelo potvrdjeno je u svim konvencijama o

kodifikaciji prava ugovora. U tom pogledu najautoritativniji je l.26 Beke konvencije iz 1969. koji

navodi: ''svaki ugovor koji je na snazi vee stranke i one ga moraju izvravati u dobroj vjeri''.

7

Ugovori i tree drave - Ugovor je iskljuivo izvor partikularnog medjunarodnog prava i kao

takav obavezuje samo njegove stranke. Izuzeci od tog naela su:

Pristanak tree drave na ugovor - Konvencija predvidja da za treu dravu nastaje

obaveza na osnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom

stvoriti obavezu i ako trea drava izriito, u pisanoj formi, prihvati tu obavezu. Strogo

posmatrano, trea drava tada i prestaje biti ''trea''.

Djelovanje pravila iz ugovora na tree drave po obiajnoj osnovi - Radi se o

pravilima koja ine progresivni razvoj medjunarodnog prava.

Izmjene i revizija (preinaka) ugovora - Stabilnost i promjene pravnog poretka. Stabilnost

medjunarodnog pravnog poretka mogue je odrati samo njegovom otvorenou za promjene i

progresivni razvoj na miroljubiv nain. Zbog toga bi trebalo da svaki ugovor koji se sklapa na

neodredjeno vrijeme, a koji uredjuje vane odnose u medjunarodnoj zajednici, sadri odredbe o

izmjenama i uskladjivanju sa promjenama aktuelnih uvjeta pod

Nitavost ugovora - Pravila o postupku iz beke konvencije. Svaka stranka koja se pozove na to

da postoji mana u njenom pristanku da bude vezana ugovorom ili koja se pozove na uzrok

osporavanja ugovora, povlaenja ili suspenzije njegove primjene, duna je svoj zahtjev notificirati

ostalim ugovornim stranama. U notifikaciji se navodi mjera koja se predlae u vezi sa daljom

primjenom ugovora i razlozi za to. Ako u roku od najmanje 3 mjeseca od prijema notifikacije ni

jedna strana ne stavi prigovor, stranka koja je notificirala izjavu moe poduzeti mjeru koju je

predloila. U suprotnom se ne moe tvrditi da je postignut preutni sporazum o najavljenoj mjeri

izmedju svih stranaka ugovora, ve time nastaje spor o prvobitno postavljenom zahtjevu.

Suspenzija primjene, prestanak i povlaenje iz ugovora - Suspenzija primjene nekog

ugovora je privremeno stanje u njegovom izvrenju. Ako se stranke drugaije ne dogovore,

suspenzija oslobadja stranke obaveza izvrenja ugovora za period suspenzije, ali ne utie na

pravne odnose izmedju stranaka koji su ustanovljeni ugovorom. Bitno je naelo da se za vrijeme

trajanja suspenzije stranke moraju suzdrati od svih radnji koje bi mogle sprijeiti ponovnu

primjenu ugovora. Do suspenzije nekog ugovora u praksi dolazi vrlo rijetko.

Prestanak ugovora - Ugovor moe prestati (ili biti suspendiran) po 4 osnove:

Sporazumom svih njegovih stranaka (mutuus dissensus) sporazumom svih

stranaka svaki ugovor se moe okonati u svakom trenutku, neovisno od njegovih vlastitih

odredaba o trajanju, prestanku, otkazu ili izmjenama.

Primjenom njegovih vlastitih propisa u praksi najvei broj ugovora prestaje u skladu

sa odredbama koje su predvidjene u samom tekstu ugovora. Ope medjunarodno pravo ne

namee nikakva ogranienja u pogledu uslova koje stranke mogu propisati.

Kao posljedica naknadne nemogunosti izvrenja ugovora

Pod posebnim uvjetima koje propisuje beka konvencija - kao posljedica krenja

ugovora.

Naknadna nemogunost izvrenja ugovora - Nastupa usljed naknadnih dogadjaja koje

stranke pri sklapanju ugovora nisu predvidjele, a usljed kojih dalje izvrenje ugovora postaje

nemogue. Uslovi mogueg prestanka (ili suspenzije) ugovora po ovom osnovu su slijedei:

8

Stalni ili privremeni nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora npr.

nestanak nekog otoka, unitenje hidrocentrale, isuenje rijeke itd. Stranka ne moe

jednostrano okonati ugovor, ve mora potivati pravila postupka data u bekoj konvenciji.

Bitna promjena okolnosti radi se o promjeni okolnosti koje su postojale u trenutku

sklapanja ugovora, a stranke tu promjenu nisu predvidjele.

Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa prekid diplomatskih ili konzularnih

odnosa izmedju stranaka ugovora utie na ugovorni odnos izmedju tih stranaka samo u

sluaju da je postojanje diplomatskih ili konzularnih odnosa prijeko potrebno za primjenu

ugovora. U ostalim sluajevima prekid ne utie na ugovorni odnos.

Oruani sukob izmeu stranaka ugovora ovo pitanje niije rijeeno bekom

konvencijom iz 1969. Danas nema pravnog pravila koje bi u sluaju izbijanja oruanog

sukoba okonalo bilo koju vrstu ugovora. U sluaju izbijanja sukoba zasigurno postaju

primjenjivi ugovori koji se obzirom na njihov predmet i svrhu moraju smatrati primjenjivima

u vrijeme tih sukoba (enevske i hake konvencije o zatiti rtava rata i kulturnih dobara).

Novi ius cogens Ako nastane nova imperativna norma opeg medjunarodnog prava,

svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje njegova dalja primjena.

Prestanak ugovora po ovoj osnovi ne ide na tetu steenih prava nastalih izvrenjem

ugovora prije njegovog prestanka, osim ako zadravanje tih prava nije samo po sebi

suprotno novoj imperativnoj normi.

Krenje ugovora kao uzrok njegovog prestanka - Krenje ugovora povlai medjunarodnu

odgovornost kao i svaki drugi medjunarodno protivpravni in. Po opem medjunarodnom pravu,

postoji tzv.rezidualno pravo svake drave koja pretrpi tetu da protiv kriteljice preduzme

nenasilne mjere represalija i da je na taj nain natjera da naknadi priinjenu tetu i nastavi

izvravati svoje ugovorne obaveze. Ne postoje pravila postupka za izvrenje prava na represalije.

Pravo na represalije je bekom konvencijom ogranieno i ne primjenjuje se na odredbe ugovora o

zatiti ljudskih prava. Dakle, njegovim ostvarenjem se ne mogu pogadjati prava pojedinaca, koji

najee nisu krivi za krenje ugovornih obaveza njihove drave. Ovo pravilo je ius cogens.

Sukcesija drava u pogledu meunarodnih ugovora - Sukcesija je stanje nastalo

teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju postojea pravila medjunarodnog prava. Dravu

prethodnicu zamjenjuje jedna ili vie drava sljednica. Pravilo pozitivnog medjunarodnog prava je

da sukcesija drava kao takva ne utie na granicu ustanovljenu ugovorom, na ugovorne obaveze i

prava koja se odnose na reim granica, kao i na druge teritorijalne reime.

III DIO (Medjunarodna zajednica)

Drava kao subjekat meunarodnog prava

Nastanak drave. Starija nauka razlikovala je 2 naina nastanka nove drave: originarni i

derivativni. Originarno drava nastaje na podruju koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto

nikakvoj drugoj dravnoj vlasti, tj. Na niijem podruju (terra nullius). Svi ostali naini nastanka

nove drave su derivativni. U svim takvim sluajevima postoji jedna ili vie drava prethodnica i

jedna ili vie drava sljednica, a nastanak nove drave povlai pitanja sukcesije drava. Na osnovu

povelje UN-a, ti uvjeti su: mora postojati drava, mora biti miroljubiva, prihvatiti obaveze iz

povelje, biti sposobna da te obaveze izvrava, te mora biti voljna da to ini. Dakle, bitni elementi

ove definicije su:

9

Dravna teritorija (podruje) - Svaka drava mora imati podruje na kojem njeni organi

vre svoje nadlenosti podrujem drave odredjene su granice njene vlasti.

Stanovnitvo - Drava je istovremeno i zajednica ljudi na njenom podruju. Ne moe biti

drave bez stalno naseljenih stanovnika.

Organizirana politika vlast (suverenost) - Suverenost se u medjunarodnom pravu

definira kao vrhovna vlast drave na njenom podruju, koja iskljuuje vlast drugih drava i

nije podvrgnuta nikavoj vioj vlasti. U odnosu na inostranstvo, suverenost se ispoljava kao

nezavisnost.

Nestanak drave - Drava prestaje postojati nestankom nekog od 3 elementa koji je ine

dravom. Posljedica nestanka neke drave je da se cjelokupno njeno podruje sa stanovnitvom

inkorporira u jednu ili vie drava sljednica. Politika vlast drave prethodnice time prestaje

postojati.

Temeljna prava i dunosti drava - Uenje o temeljnim pravima i dunostima drava poelo se

iriti nakon i svjetskog rata. Da bi postigla svoju svrhu, naela o temeljnim pravima i dunostima

moraju prerasti u pravila opeg medjunarodnog prava. Najznaajniji ugovorni tekst kojim su ta

prava i dunosti drava postala pravilima pozitivnog medjunarodnog prava jeste povelja un iz

1945. godine. Generalna skuptina OUN-a je 24.10.1970. godine konsenzusom (bez glasanja)

usvojila ''Deklaraciju o naelima medjunarodnog prava u prijateljskim odnosima i

saradnji izmedju drava u skladu sa poveljom UN-a''. Ta Deklaracija je autentino

tumaenje povelje oun. U njoj se izlae i razradjuje 7 naela:

1. Naelo zabrane sile 2. Naelo mirnog rjeavanja medjunarodnih sporova 3. Naelo neintervencije 4. Dunost drava da medjusobno saradjuju u skladu sa poveljom 5. Naelo ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda 6. Naelo suverene jednakosti drava 7. Naelo ispunjavanja prihvaenih medjunarodnih obaveza u dobroj vjeri

Sukcesija drava - Sukcesija drava je stanje (ili novo stanje) nastalo teritorijalnim promjenama, na koje se primjenjuju sva pravila medjunarodnog prava. Postoji 6 glavnih tipova teritorijalnih promjena:

Ustup (cesija) postojea drava prethodnica ustupa dio svog podruja postojeoj dravi

slijednici. Taj tip teritorijalnih promjena ne dovodi ni do nestanka postojee, niti do

nastanka neke nove drave.

Prisajedinjenje (pripajanje, asimilacija) drava prethodnica u cjelosti postaje

dijelom druge, ve postojee drave slijednice. Dakle, drava prethodnica prestaje

postojati, a drava slijednica proiruje svoje podruje (npr.ukljuenje ddr u sr njemaku

1990).

Ujedinjenje 2 ili vie drava prethodnica se ujedinjuju u novu dravu slijednicu i time

gube svoju dravnost. Dakle, nastaje jedna nova drava slijednica (npr.ujedinjenje ar

jemen i dnr jemen u republiku jemen 1990).

Odvajanje (secesija) na dijelu ili dijelovima podruja drave prethodnice nastaju jedna

ili vie novih drava slijednica. Dakle, drava prethodnica i dalje postoji ali na umanjenom

podruju, a istovremeno nastaju 1 ili vie novih drava.

10

Raspad (disolucija) drava prethodnica prestaje postojati, a na njenom podruju

nastaju 2 ili vie novih drava slijednica (SFRJ). Dakle, za razliku od secesije, drava

prethodnica pri raspadu prestaje postojati, a sve drave slijednice su nove drave.

Podjela (partition) vie susjednih drava slijednica medjusobno podijele podruje

drave prethodnice koja prestaje postojati. Takav tip promjena danas je teko zamisliv.

Temeljna pravila medjunarodnog prava koja se tiu sukcesije drava su:

Dravljanstvo - Svaki pojedinac na podruju koje je promijenilo suverenitet ima pravo na

dravljanstvo. Novonastale drave slobodne su vlastitim zakonima uredjivati pitanja svog

dravljanstva, ali se ukupnom primjenom tih zakona ne smiju stvarati apatridi. Da bi

izbjegle apatridiju, drave mogu pojedinana pitanja dravljanstva uredjivati ugovorima.

Penzije - Svaka osoba zadrava pravo na penziju koje je stekla u dravi prethodnici.

Drave sljednice trebaju sklopiti sporazume o isplati penzija,a do sklapanja takvih

sporazuma svaka drava bi privremeno trebala isplaivati penzije svim osobama koje su

stalno nastanjene na njenom podruju, ak i ako ne steknu njeno dravljanstvo.

Vlasnika prava - Naprijed navedeno vai i kad je u pitanju uivanje privatne imovine

fizikih i pravnih osoba. Ta imovina nije predmet sukcesije i ne podlijee podjeli izmedju

drava slijednica.

Dravni arhivi - Iz definicije u l.20 beke konvencije iz 1983.godine proizilazi da dravne

arhive drave prethodnice ine dokumenti (ukljuujui filmske, elektronske i druge zapise)

koje su dravni organi prethodnice izdavali ili primali u obavljanju svojih funkcija, a koji su

na dan sukcesije pripadali dravi prethodnici. To znai da arhivi uih teritorijalnih cjelina,

crkveni, privatni i drugi slini arhivi nisu predmet sukcesije.

Dravni arhivi koji jesu predmet sukcesije dijele se na 3 skupine:

1. Dijelovi koji radi redovnog upravljanja podrujem na koje se odnosi sukcesija moraju biti u

dravama slijednicama. Ovi dijelovi se moraju u kopijama predati svim tim dravama.

2. Dijelovi koji se direktno odnose na podruje jedne ili vie drava slijednica, osim onih iz

prethodne take. Te dijelove treba u originalima predati tim dravama slijednicama. Ako ih

ima vie, one trebaju odluiti koja od njih e dobiti originale, a koja kopije tih dijelova

arhiva.

3. Kad se radi o raspadu i nestanku drave prethodnice, svi ostali dravni arhivi prelaze na

drave sljednice na pravian nain, vodei pritom rauna o svim relevantnim okolnostima.

Dravna imovina - Prema bekoj konvenciji iz 1983, izraz ''dravna imovina drave prethodnice

oznaava imovinu, prava i interese koji su na datum sukcesije prema unutranjem pravu drave

prethodnice pripadali dravi prethodnici''. Shodno tome, imovina bivih drava lanica federacije,

imovina gradova, opina i drugih teritorijalnih cjelina, kao i privatna imovina, nisu predmetom

sukcesije. Nepokretna dravna imovina ostaje dravama slijednicama na podruju kojih se

nalazi. Ako je veoma neravnomjerno rasporedjena (npr.kasarne ili druga vojna postrojenja),

postoji mogunost njene procjene i uzajamnih pravinih kompenzacija. Sva ostala nepokretna i

pokretna imovina drave prethodnice, ukljuivi i onu koja se nalazi u inostranstvu, dijeli se

izmedju drava slijednica u pravinim razmjerima.

Dravni dugovi - Dugovi drave prethodnice dijele se na tzv. alocirani i nealocirani (opi) dug.

Dug koji je napravila neka biva federalna jedinica ili pravna osoba sa njenog podruja, ili ga je

podigla (ili garantirala) drava prethodnica ali je u cjelini potroen na podruju koje je postalo

11

podrujem drave slijednice, prelazi na tu dravu slijednicu. Opi nealocirani dug drave

prethodnice (npr.kredit radi odranja monetarne stabilnosti ili radi zajednikih trokova) se dijeli

izmedju drava slijednica po kljuu koji vai za podjelu imovine.

Sloene drave - Sve dravne cjeline mogu se podijeliti na 2 velike skupine:

1. Centralistike ili unitarne - U unitarnim dravama postoji jedinstvena vlast za cijelo

dravno podruje i jedinstveni organi medjunarodnih odnosa. Mnoge takve drave imaju

razvijenu samoupravu na pokrajinskom i opinskom nivou, sa predstavnikim organima

koje biraju gradjani.

2. Sloene drave - U sloenim dravnim zajednicama po pravilu postoje neka zajednika

tijela, ali uz to svaka od njihovih jedinica ima svoje vlastite organe sa iskljuivom

nadlenou, u koju se vlast zajednice ne smije mijeati. Historijski posmatrano, postojale

su slijedee vrste sloenih drava:

Personalna unija - Personalna unija bila je prolazna, pa i sluajna zajednica dvaju

drava u osobi jednog vladara. Vladar jedne je dolazio i na elo druge drave

nasljedjivanjem ili izborom za vladara u drugoj dravi. Te drave su ostajale

samostalne i neovisne, i bez drugih zajednikih organa, te personalna unija nije bila

subjektom medjunarodnog prava.

Realna unija Realna unija osnivana je sa namjerom da bude trajna. Osim

zajednikog vladara imala je i druge zajednike organe (efa vlade, odbrana,

finansije, vanjski poslovi i sl). Prema inostranstvu realna unija je nastupala kao

jedinstven subjekat medjunarodnog prava. Primjer Austrougarska monarhija

Konfederacija Konfederacija je savez drava u kome su drave lanice

dobrovoljno prenosile izvjesne nadlenosti i ovlatenja na konfederalne organe,

stvarajui pritom novu pravnu osobu, koja nije bila nova drava i nije bila

nadredjena svojim lanicama. Sama konfederacija nije imala ni jednu karakteristiku

drave: dravljane, dravno podruje niti suverenu vlast.

Federacija - Danas je federacija jedini oblik sloene drave koji je zastupljen u

svijetu. Federacija. Za razliku od konfederacije koja je savez drava, federacija je

savezna drava, koja ima svoje stanovnitvo, podruje i suverenu vlast. Temeljni

akt federacije nije medjunarodni ugovor, nego federalni ustav. Federacija je kao

drava istinski i potpuni subjekat medjunarodnog prava. Drave lanice federacije

po pravilu nemaju pravo na direktne diplomatske i konzularne odnose sa drugim

dravama. Samo u sluajevima kad im savezni ustav to dozvoljava, federalne

jedinice su subjekti medjunarodnog prava, ali sa vrlo ogranienom poslovnom

sposobnou (predvidjeno u SR Njemakoj i vicarskoj).

Trajno neutralne drave - Trajna neutralnost je pravno i politiko stanje neke drave kojoj njen

medjunarodni poloaj zabranjuje da uestvuje u bilo kom oruanom sukobu ili da njeno dravno

podruje postane podrujem ratnih operacija treih drava. Trajnu neutralnost treba razlikovati od

neutralnosti u nekom oruanom sukobu, koja je faktiko stanje i traje dok traje sukob. Takodjer je

treba razlikovati od politike neutralnosti koja nije medjunarodno priznata. vedska je npr. Ostala

neutralna u svim sukobima jo od 181., ali joj taj poloaj nije medjunarodno priznat niti garantiran.

Tree drave koje prihvataju poloaj trajne neutralnosti neke drave se obavezuju da toj njenoj

neutralnosti nee nakoditi. Tzv.''Drave jamci'' (garanti) ugovorom o trajnoj neutralnosti

preuzimaju obavezu da e oruanom silom intervenirati u sluaju agresije na trajno neutralnu

12

dravu, da bi se taj poloaj ponovo uspostavio. Danas su trajno neutralni vicarska, Vatikan i

Austrija.

Priznanje drava i vlada - Priznanje nove drave. O uincima priznanja nove drave u nauci

postoje 2 suprotna gledita. Po jednom, medjunarodno priznanje ima konstitutivne uinke i ono je

ustvari etvrti uslov samog postojanja drave. Po drugom, prihvaenijem stanovitu, priznanje ima

samo deklaratorni uinak, jer postojanje nove drave, sa svim pravnim posljedicama, nee biti

dovedeno u pitanje ako je jedna ili vie drava odbiju priznati. Nova drava ne moe uspostaviti

dvostrane odnose sa drugim dravama prije nego to je oni priznaju, a dok god nije u lanstvu

medjunarodnih organizacija, drava je manje-vie izolirana u mnogostranim odnosima. Medjutim,

postojanje nepriznate drave ne moe se ignorisati. Teritorija nepriznate drave koja ispunjava sve

uslove dravnosti, a pogotovo efektivnu vlast, ne moe se smatrati niijim podrujem slobodnim za

sticanje putem okupacije. Njeno podruje se ne smije prelijetati bez njenog odobrenja,a brodovi

koji plove pod zastavom nepriznate drave ne mogu se smatrati brodovima bez nacionalne

pripadnosti, a jo manje piratskim brodovima.

Ustanici i oslobodilaki pokreti - Medjunarodni subjektivitet. Ustanici i oslobodilaki pokreti ne

uivaju medjunarodni subjektivitet koji bio djelovao erga omnes. Oni se bore za dravnost na dijelu

teritorije neke drave ili za vlast u dravi. Tokom te borbe njih moe priznati vlada protiv koje se

bore, kako bi otklonila vlastitu odgovornost za djela ustanika prema strancima i njihovoj imovini na

teritoriji te drave. Takodjer ih mogu priznati neke tree drave. Priznavanje ustanike vlasti i

oslobodilakih pokreta uvijek ima konstitutivne uinke. Za dravu koja ih ne priznaje oni nisu

nikakav subjekat medjunarodnog prava.

Narodnooslobodilaki pokreti - Nakon ii sv.rata poeo je proces dekolonizacije, te je priznanje

narodnooslobodilakih pokreta postalo politikim sredstvom mnogih drava. Nakon to je blok

novooslobodjenih i antikolonijalnih drava postao veinski u generalnoj skuptini un, neki od

organa oun priznali su te pokrete i oni su stekli poloaj posmatraa u razliitim organima i

ustanovama un. Palestinska oslobodilaka organizacija dobila je poloaj punopravnog lana u

arapskoj ligi i njenim ustanovama.

Zavisne teritorije i posebni sluajevi subjekata meunarodnog prava - U pravu nikada

nisu postojali ''isti oblici''odredjenih odnosa ovisnosti. Uvijek je bilo nuno izuavati svaki od tih

sluajeva za sebe, jer su uprkos istim nazivima imali vrlo razliite sadraje. Neki od odnosa

ovisnosti koji su se u medjunarodnom pravu oblikovali u stalnijim oblicima su:

Vazalitet - Smatralo se da medjunarodnopravno priznati vazalitet nastaje jedino ako

drava sizeren preuzme neke ugovorne obaveze i ogranienja u korist vazalne drave

prema treim dravama. Dok su trajale, vazalne drave su se mogle smatrati subjektima

medjunarodnog prava, sa ogranienom poslovnom sposobnou. Jedno od obiljeja

vazaliteta je bilo plaanje godinjeg danka sizerenu. Visina danka odredjivala se ugovorom.

Protektorat - Po definiciji protektorat bi obuhvatao dunost jae drave da titi slabiju u

odnosima prema treim dravama. Osim odbrane, drave protektori su izvravali i pravo

medjunarodnog zastupanja tiene drave, kao i znaajno mijeanje u njene unutranje

stvari. Drave protektori su ugovorom sebi osiguravale gotovo potpuni nadzor nad

unutranjim organima vlasti, tako da je dravnost protektorata ostajala forma bez sadraja.

Drave pod protektoratom zadravale su svojstvo posebnog subjekta medjunarodnog

prava, a ugovori sklopljeni sa treim dravama prije nametanja protektorata ostajali su na

snazi.

13

Sistem mandata lige naroda - Pakt lige naroda usvojen je kao sastavni dio versajskog

mirovnog ugovora 1919.godine. Paktom je bio ustanovljen sistem mandata sa izvjesnim

medjunarodnim nadzorom nad izvrenjem obaveza.

Starateljski sistem UN-a - Povelja un je u poglavlju xii donijela propise o novom sistemu

starateljstva, koji je zamijenio predratni sistem mandata.

Nesamoupravna podruja prema povelji UN-a - Poglavlje 11. Povelje UN-a nosi naziv

''Deklaracija o nesamoupravnim podrujima''. Njome su drave lanice un koje su imale

kolonije, protektorate i druga nesamoupravna podruja preuzele odredjene pravne obaveze

prema tim podrujima. Priznale su naelo da su interesi stanovnika tih podruja primarni i

prihvatile kao svetu dunost da unapredjuju njihovo blagostanje.

Podruja pod posebnim medjunarodnim poloajem (internacionalizirana

podruja) - Ta podruja imala su vrlo raznolik medjunarodni poloaj.

Sveta stolica i drava vatikanskog grada - Papa je jo od 8. i 9. stoljea bio i svjetovni

vladar, zahvaljujui franakim vladarima Pipinu Malom i Karlu Velikom, koji su mu dali znaajne

zemljine posjede. Papinska drava je mijenjala granice, ali je uvijek obuhvatala rim sa dijelom

srednje italije. Italija je nakon toga jednostrano uredila poloaj pape garancijskim zakonom iz

1871.godine. Ovim zakonom je jednostrano preuzela iroke medjunarodne obaveze. Priznata je

nepovredivost papine osobe, odredjena mu godinja renta, priznata potpuna sloboda u duhovnoj

oblasti, pravo da alje i prima diplomatske predstavnike itd, ali mu je negiran suverenitet nad bilo

kojom teritorijom. Pape su odbijale takvu poziciju. Odbijale su godinju rentu i slubene kontakte

sa Italijom. Lateranski ugovor iz 1929. Pomenuti spor je uspjeno rijeen sa 3 ugovora koja je

sveta stolica sklopila sa faistikom Italijom. To su lateranski ugovor, zatim konkordat kojim se

uredio poloaj katolike crkve u Italiji, te finansijska konvencija kojom je iznos rente iz

garancijskog zakona bio prepolovljen. Lateranskim ugovorom je ustanovljena drava vatikanskog

grada sa papom kao efom drave, rijeeno je tzv.''Rimsko pitanje'', a papi su u sutini priznata

ista prava kao i ona iz garancijskog zakona. Sveta stolica je priznala da je lateranskim ugovorom

konano i neopozivo rijeeno rimsko pitanje i priznala je rim kao prijestonicu italije. Italija je

priznala dravu vatikanskog grada pod papinim suverenitetom. Drava vatikanskog grada je

ustanovljena na prostoru od oko pola kvadratnog kilometra i sa manje od 1.000 stanovnika.

Ustanovljeno je i posebno vatikansko dravljanstvo, koje je po svojoj prirodi preteno

funkcionalno. Stiu ga dunosnici katolike crkve dok tamo ive, ali oni redovno zadravaju i svoje

prijanje dravljanstvo. Lateranske ugovore priznao je i ustav italijanske republike iz 1947.godine.

Vatikan odrava diplomatske odnose sa preko 140 zemalja, od kojih nisu sve veinski katolike.

Oko 40 drava ima stalne diplomatske misije pri vatikanu. Vatikan ima stalnu posmatraku misiju

pri un od 1964.godine, a od 1978.godine i pri organizaciji amerikih drava.

Organi drave u meunarodnim odnosima

ef drave On se u medjunarodnom pravu smatra najviim organom vanjskog zastupanja

drave. To je vjerovatno naslijedje apsolutistikog perioda u evropi, kad su stvarani temelji

medjunarodnog prava. Kad se nalazi u drugoj dravi, efu drave se ukazuju najvie poasti, ali se

smatra da one nisu namijenjene njegovoj linosti, ve dravi koju predstavlja. U stranoj zemlji ef

drave uiva potpuni sudski imunitet u krivinim stvarima. On uiva i imunitet u gradjanskim

stvarima, ali ga se moe odrei. Po konvenciji iz 1969, za vodjenje pregovora i sklapanje ugovora

efu drave ne treba posebna punomo.

Vlada i njen predsjednik - Za razliku od predsjednikog i polupredsjednikog sistema, u

parlamentarnom sistemu uloga efa drave u odluivanju je simbolina. Teite vlasti je u

14

parlamentu, a svu izvrnu vlast ima vlada koja proizilazi iz parlamenta i zavisi od njegove podrke.

U okviru te izvrne vlasti sve vanije vanjskopolitike odluke donosi vlada i njen predsjednik

(premijer, kancelar, predsjednik ministarskog vijea). Medjutim, za razliku od efa drave, premijer

ne simbolizira svoju dravu i njen suverenitet kad se nalazi u inostranstvu i lino ne uiva poasti

koje se ukazuju efu drave.

Premijer - On ne treba punomo za pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora ili u

pogledu pristanka sovje drave da bude vezana ugovorom. Uz to, prema poslovniku vijea

sigurnosti un, premijer i ministar vanjskih poslova ne trebaju posebnu punomo kad zastupaju

svoju zemlju na sastancima vijea, te se i promjene osoba na ovim funkcijama notificiraju ostalim

zemljama.

Ministar vanjskih poslova - Ministarstvo vanjskih poslova je sluba koja koordinira politike i

druge odnose svoje drave sa inostranstvom i medjunarodnim organizacijama. Njegovi dijelovi su i

dkp te zemlje u inostranstvu. Istovremeno, strana diplomatska predstavnitva su u stalnom odnosu

sa mvp drave u kojoj se nalaze.

Parlament - U mnogim dravama parlamenti se do danas nisu uspjeli izboriti za ire pravo u

odluivanju, nadzoru i uvodi u vanjske poslove svoje zemlje. Parlamenti po pravilu utvrdjuju i

odobravaju dugorone vanjskopolitike ciljeve svoje zemlje. Daju saglasnost na sve vanije akte u

toj oblasti, ukljuujui ratifikaciju medjunarodnih ugovora. U medjunarodnu saradnju parlamenti

mnogih drava direktno su ukljueni putem povremenih posjeta njihovih delegacija parlamentima

drugih zemalja, te interparlamentarne unije, koja okuplja predstavnike parlamenata mnogih

drava.

Diplomatski zastupnici - Dosad su usvojene slijedee konvencije iz diplomatskih i konzularnih

odnosa:

Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961 Beka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963 Konvencija o specijalnim misijama, usvojena rezolucijom generalne skuptine

OUN-a 1969.

Konvencija o sprijeavanju i kanjavanju krivinih djela poinjenih protiv osoba pod medjunarodnom zatitom ukljuivi diplomatske agente, usvojena rezolucijom generalne skuptine oun 1973.

Beka konvencija o predstavljanju drava u odnosima sa univerzalnim medjunarodnim organizacijama iz 1975. koja jo nije stupila na snagu.

Konvencija o sigurnosti osoblja un i pridruenog osoblja iz 1994. Pravo poslanstva - Svaka suverena drava ima aktivno i pasivno pravo poslanstva. Aktivno pravo je pravo upuivanja diplomatskih predstavnika u druge drave,a pasivno je pravo primanja stranih diplomatskih predstavnika. Uspostavljanje diplomatskih misija vri se na temelju uzajamnog pristanka. Po opem medjunarodnom pravu ne postoji nikakva dunost drava da stupaju i odravaju diplomatske odnose. Jedna zemlja moe akreditirati istog efa misije u vie drugih drava, ako se ni jedna od njih ne protivi tome. Funkcije diplomatskih misija se prema bekoj konvenciji iz 1961.godine izmedju ostalog sastoje u:

Predstavljanju svoje drave u zemlji u kojoj je uspostavljena Zatiti interesa gradjana svoje drave u toj zemlji, u granicama dozvoljenim

medjunarodnim pravom

Pregovaranju sa vladom drave u kojoj je misija uspostavljena

15

Prikupljanju obavjetenja svim dozvoljenim sredstvima o stanju u dravi u kojoj je misija uspostavljena i izvjetavanju o tome svoje vlade

Unapredjivanju prijateljskih odnosa i razvijanju ekonomskih, kulturnnih i naunih odnosa izmedju dvaju zemalja.

Diplomatski predstavnik (ef misije)

Beka konvencija iz 1961. efove diplomatskih misija dijeli u 3 klase i to:

Ambasadori (veleposlanici, poklisari) ili nunciji akreditirani kod efova drava i drugi efovi misija jednakog ranga. U tom rangu su visoki komesari koje medjusobno razmjenjuju lanice komonvelta.

Poslanici, ministri ili internunciji, akreditirani kod efova drava Otpravnici poslova akreditirani kod ministara vanjskih poslova.

Svi efovi misija akreditirani u jednoj dravi ine diplomatski kor (zbor), na ijem elu se nalazi

duajen (doyen). Prema bekoj konvenciji iz 1961.godine ta poast pripada efu misije najvieg

razreda u konkretnoj dravi, koji je na tom poloaju neprekidno proveo najdue vremena. Ostali

efovi misija dobivaju rang u svakom razredu prema danu i asu kad su predali akreditivna pisma

efu drave u kojoj su akreditirani. Konvencija priznaje izuzetak koji je nastao u praksi, a prema

kome je u dravama sa preteno katolikim stanovnitvom duajen po obiaju nuncij svete stolice.

Ostalo osoblje diplomatske misije - Iz beke konvencije iz 1961.g. Proizilazi podjela

cjelokupnog osoblja diplomatske misije na slijedee 4 skupine:

ef misije Diplomatsko osoblje, tj. lanovi misije koji imaju diplomatski status; Administrativno i tehniko osoblje (pisari, arhivari, prevodioci, ifranti itd.) Posluno osoblje (vratari, uvari, vozai, istai i sl), te u nekim sluajevima i privatna

posluga lanova misije.

Diplomatske privilegije i imuniteti - Pravila o diplomatskim privilegijama kodificirana su

Bekom konvencijom o diplomatskim odnosima iz 1961. godine. Sva ta pravila

predstavljaju propise opeg obiajnog medjunarodnog prava. Diplomatske povlastice priznaju se

diplomatskim misijama i stanovima diplomatskog osoblja, arhivima, dokumentima i imovini misija,

osobama diplomatskih agenata i lanovima njihovih porodica. Ogranienija prava na zatitu ima

administrativno, tehniko i posluno osoblje misije, a neka oslobodjenja od davanja uiva i privatna

posluga lanova misije. Prostorije misije su nepovredive. Organi drave u kojoj se misija nalazi

ne smiju ui u te prostorije, osim uz pristanak efa misije. To vai ak i u sluaju poara. U sluaju

opasnosti od napada, drava primalac misije duna je da policijskim i drugim snagama zatiti

njihovu nepovredivost. Ako ne uspije sprijeiti pokuaj napada, duna je o tome provesti istragu,

dati objanjenje i zvanino izvinjenje dravi o ijoj misiji se radi. Prostorije misije i imovina koja se

u njima nalazi ne smiju biti podvrgnuti pretresu, oduzimanju, pljenidbi ili mjeri izvrenja.

Nepovredivost se potuje i u sluaju prekida diplomatskih odnosa, pa ak i oruanog sukoba.

Posebno je pitanje azila (utoita) u prostorijama diplomatske misije. Diplomatski azil nije

ustanova opeg medjunarodnog prava i nije predvidjen bekom konvencijom iz 1961, ali je u

praksi drava june i srednje amerike dozvoljavano utoite u stranim diplomatskim misijama za

osobe progonjene iz politikih razloga. Diplomatski zastupnik je duan izvijestiti dravu primatelja o

pruanju azila, a bjegunca sprijeiti u svakoj djelatnosti protiv ope sigurnosti zemlje. Potom 2

drave (drava u ijoj misiji je pruen azil i drava domain) ugovaraju nain da bjegunac sigurno

napusti zemlju. Misija i njen ef imaju pravo isticati grb i zastavu svoje drave na prostorijama

misije, rezidenciji efa misije i njegovim prevoznim sredstvima. Stanovi diplomatskih agenata

16

uivaju jednaku nepovredivost kao i prostorije misije. Arhivi i dokumenti misije su nepovredivi u

svako vrijeme i bez obzira na mjesto gdje se nalaze. Takodje su nepovredivi spisi i prepiska

diplomatskih agenata. Slubena prepiska misije je nepovrediva. Linost diplomatskog

agenta (efa misije i lanova diplomatskog osoblja) je nepovrediva. On se ne smije podvrgnuti

nikakvoj vrsti hapenja ili pritvaranja. Drava primateljica je obavezna preduzeti sve mjere radi

spreavanja svakog napada na njegovu linost, slobodu i dostojanstvo. Izuzetak je ako se

diplomatski agent zatekne u fizikom napadu na drugu osobu ili izvrenju nekog. Diplomatski

agent uiva potpuni imunitet od krivinog gonjenja u dravi u kojoj je akreditiran. Od te

odgovornosti on nije izuzet u svojoj vlastitoj dravi. Diplomatski agent uiva i imunitet od

gradjanske i upravne nadlenosti drave u kojoj je akreditiran, osim ako se radi:

O stvarnopravnoj tubi koja se odnosi na njegove privatne nekretnine na podruju drave u kojoj je akreditiran

O tubi koja se odnosi na nasljedjivanje, a u kojoj se on u svojstvu fizike (privatne) osobe pojavljuje kao nasljednik, legatar, izvrilac oporuke ili upravnik ostavtine

O tubi koja se odnosi na bilo koju profesionalnu ili trgovaku djelatnost koju obavlja u dravi u kojoj je akreditiran, a izvan svojih slubenih funkcija.

Diplomatski agent nije duan da svjedoi. Drava o ijem diplomatskom agentu se radi moe se odrei imuniteta od krivine, gradjanske ili upravne odgovornosti svog agenta, ali to sam agent ne moe uiniti. Odricanje uvijek mora biti izriito. lanovi porodice diplomatskog agenta koji ive u njegovom domainstvu uivaju iste privilegije kao i sam agent, ukoliko nisu dravljani zemlje domaina (primateljice). Administrativno i tehniko osoblje i lanovi porodica tog osoblja uglavnom uivaju iste povlastice. Imunitet od gradjanske i upravne nadlenosti primjenjuje se jedino na djela uinjena u obavljanju njihovih funkcija. Osoblje i lanovi njihovih porodica koji su dravljani drave primateljice ne uivaju povlastice i imunitete. Posluno osoblje misije, ako se ne radi o dravljanima primateljice ili u njoj nemaju stalno boravite, uivaju imunitet samo za djela izvrena u obavljanju svojih funkcija. Ovo osoblje takodje ne plaa poreze i takse na plate koje prima za vrenje svoje slube. Poreze i takse ne plaa ni privatna posluga lanova misije. Konzularno pravo

Materija iz oblasti konzularnog prava kodificirana je Bekom konvencijom o konzularnim

odnosima iz 1963. godine. Kao i kod diplomatskih odnosa, sve suverene drave imaju pravo i

nemaju dunost na odravanje konzularnih odnosa. Uspostavljanje tih odnosa zasnovano je na

uzajamnom pristanku. Ako drugaije nije odredjeno, pristanak na uspostavu diplomatskih odnosa

ukljuuje i ustanovljavanje konzularnih odnosa. Prekid diplomatskih odnosa sam po sebi ne povlai

i prekid konzularnih odnosa. Konzularne funkcije - Konzul obavlja mnotvo nepolitikih i

tehnikih funkcija koje su vrlo znaajne za odravanje medjudravnih odnosa i njegove funkcije su:

Zatiti interesa njegove drave u zemlji u kojoj je angairan, a posebno interesa svojih dravljana, kao i interesa pravnih lica iz svoje drave

Unapredjenju trgovakih, ekonomskih, kulturnih i naunih odnosa dvaju zemalja i unapredjenju uzajamnih prijateljskih odnosa

Izdavanju viza i odgovarajuih isprava osobama koje ele putovati u njegovu dravu Konzul obavlja i sve druge funkcije koje mu njegova drava povjeri, a koje nisu zabranjene

propisima drave domaina i kojima se ona ne protivi.

Prema obiajnom pravu potvrdjenom konvencijom iz 1963. efovi konzularnih ureda dijele se na 4

razreda (klase) i to:

Generalni konzuli

17

Konzuli Vicekonzuli Konzularni agenti

Svi efovi konzularnih ureda u jednom gradu ine konzularni kor (zbor) kojeg predvodi duajen

(doyen) prilikom ceremonijalnih funkcija. Doyen je ef konzularnog ureda u najviem razredu u

tom mjestu, koji tu funkciju obavlja najdue bez prekida. Ostali dobivaju rang prema razredu i

datumu izdavanja egzekvature.

Konzuli po zvanju i poasni konzuli - Konzuli po zvanju su osobe kojima je to iskljuivo

zanimanje. Oni naelno trebaju biti dravljani zemlje koja ih upuuje. Izuzetno, mogu biti i

dravljani druge zemlje (ukljuujui i zemlju domaina), ali uz saglasnost drave primateljice koju

ona moe povui u svakom trenutku. U sluaju poara ili druge nesree, moe se pretpostaviti

pristanak efa konzularnog Ureda za ulazak u te prostorije. Drava domain duna je preduzeti sve

mjere zatite prostorija konzularnog ureda od nasilnog ulaska i uznemiravanja. Isto se odnosi i na

konzularni ured kojim upravlja poasni konzularni dunosnik. Na konzularnom uredu, ulaznim

vratima prostorija, rezidenciji efa konzularnog ureda, te na njegovom vozilo kad se ono koristi u

slubene svrhe, moe se isticati grb i zastava matine drave. Isto vai i za poasnog efa

konzularnog ureda.

Imunitet drave od nadlenosti sudstva i sredstava izvrenja

Apsolutni i ogranieni imunitet - Sve do kraja 19. stoljea prevladavale su doktrina i praksa o

apsolutnom imunitetu stranih drava. Prema tom gleditu, strana drava je mogla u svakom

trenutku sprijeiti domai sud da raspravlja o njenim pravima. Sud je bio sprijeen da ulazi u

predmet spora, a posebno da se uvjeri u to da li strana drava ima valjan titulus nad odredjenom

imovinom. Bio je dovoljno da ona spornu imovinu dri u posjedu ili pod svojom kontrolom.

Imunitet rationae personae - Svaka drava djeluje putem svojih organa, a ponekad i

teritorijalnih jedinica na niem nivou. U nekim sluajevima se i akti pojedinaca mogu priznati za

akte u ime njihove drave. Stoga sud ima iroku diskreciju u priznavanju ili nepriznavanju

imuniteta. Sud nije duan priznati imunitet stranoj dravi ili stranoj vladi i njihovim organima koju

drava foruma nije priznala. Da bi se u to uvjerio, sud e zatraiti stanovite ministarstva vanjskih

poslova svoje zemlje.

Imunitet rationae materia - U osnovi je podjela izmedju akata javne dravne vlasti i akata

javnog upravljanja, kad drava obavlja komercijalne transakcije poput svake fizike ili pravne

osobe. Za te druge akte sudski imunitet naelno ne bi postojao. Medjutim, malo je pokuaja

definiranja akata iure imperii, u pogledu kojih se priznaje imunitet.

Postupak i naini odricanja imuniteta - Komisija za medjunarodno pravo 1991. godine

predloila je nacrt pravila koji sadri najpreciznija pravila u toj oblasti. Medjutim, dok ne stupi na

snagu, nacrt moe sluiti samo kao uputstvo sudovima kako da postupe kad se uvjere da strana

drava ima pravo na imunitet.

teta i naini njenog ispravljanja - teta se dijeli na neposrednu (direktnu) i posrednu

(indirektnu) tetu. Neposredna teta je ona koja nuno proizilazi iz medjunarodnog protivpravnog

djela kao njegova neposredna posljedica. Pri procjeni neposredne tete po pravilu se uzima u obzir

stvarno nastala tete (damnum emergens) i izgubljena dobit (lucrum cessans). Posredna

teta sama za sebe ne moe povui medjunarodnu odgovornost drave poinioca. Ona je

18

akcesorna i moe imati pravni uinak tek ako nastupi neposredna teta. Utvrdjivanje dravljanstva

pravne osobe je ponekad ozbiljan problem. U praksi su mogua 3 kriterija za utvrdjivanje

dravljanstva neke pravne osobe: kriterij sjedita, kriterij mjesta upisa u registar i kriterij kontrole,

zasnovan na dravljanstvu veinskih dioniara ili osoba koje stvarno upravljaju drutvom.

Odgovornost drava za meunarodne zloine

Medjunarodni zloin je medjunarodno protivpravno djelo koje proizilazi iz krenja obaveze erga

omnes, a koje je toliko bitno za zatitu temeljnih interesa medjunarodne zajednice da je ta

zajednica tu povredu priznala medjunarodnim zloinom (npr.agresija, kolonijalna dominacija silom,

ropstvo, genocid, aparthejd, masovno zagadjenje okoline itd). Odredjenja i kvalifikacije

medjunarodnih zloina i statutima tribunala nadlenih za kanjavanje pojedinaca (npr. ICTY),

odnose se i na drave. Odredjena drava odgovorna je, bilo direktno ili zbog toga to zloine nije

sprijeila. Po toj osnovi se listi medjunarodnih zloina koje drava moe poiniti mogu dodati

zloini protiv ovjenosti, ratni zloini, teka krenja humanitarnog prava, zloini protiv osoblja UN-

a i sl.

Kad je u pitanju medjunarodni zloin, povrijedjena drava ima pravo da povrat u prijanje stanje

ne bude podvrgnut ogranienjima u pogledu tereta drave poinitelja koji bi bio izvan svake

srazmjere u odnosu na korist koju bi povrijedjena drava ostvarila, kao i ogranienjima u pogledu

restitucije koja bi ugrozila politiku nezavisnost ili ekonomsku stabilnost drave poinioca. Svaka

druga drava u svijetu, u sluaju injenja medjunarodnog zloina ima slijedee obaveze:

Da ne prizna kao zakonito stanje koje je stvoreno zloinom; Da ne prui pomo ili podrku dravi koja je poinila zloin u odravanju stanja koje je

time stvorila;

Da saradjuje sa drugim dravama u provodjenju navedenih obaveza; Da saradjuje sa drugim dravama u pogledu mjera sa ciljem otklanjanja posljedica

zloina.

Pravna pitanja meunarodne zatite okoline

Probleme zatite okoline vie nijedna drava ne moe rjeavati sama za sebe. Ta zatita zahtijeva

medjunarodni pristup i medjunarodne sporazume. Danas postoji veliki broj medjunarodnih

instrumenata, ukljuujui i konvencije, koji na nesistematski nain pokuavaju regulisati

spreavanje, kontrolu, umanjivanje ili otklanjanje posljedica zagadjenja nekog prostora iz razliitih

izvora.

Pitanja odgovornosti u pogledu zatite okoline - Pitanje odgovronosti za zagadjenje okoline

postavlja se u medjunarodnim ugovorima i drugim instrumentima na dva nivoa: medjunarodna

odgovornost drava i tzv.gradjanska (gradjanskopravna) odgovornost. Gradjanska odgovornost

nastupa zbog tetnih djelatnosti poduzetnika ("operatora), tj. Fizike ili pravne osobe. Ali ako je

drava neposredno angairana u svojstvu operatora, onda i ona potpada pod gradjansku

odgovornost.

Medjunarodna odgovornost drava u pogledu zatite okoline - Temeljna dunost drava je

da svaka na svom podruju ne djeluje na nain koji nanosi tetu drugim dravama. Ovo naelo

pomenuto je i u deklaracijama sa konferencija iz tokholma i Ria. Odgovornost za rizik u oblasti

zatite okoline jo uvijek nije opeprihvaeno naelo pozitivnog medjunarodnog prava.

Odgovornost drava za rizik, koja obuhvata i dunost naknade za svu stvarno nastalu tetu za sada

se ugovara samo u pogledu nekih naroito opasnih djelatnosti. Jedan od rijetkih ugovora koji

19

predvidjaju odgovornost drava za rizik je konvencija o tetama poinjenim od svemirskih

objekata, potpisana u londonu, moskvi i vaingtonu 1972. Medjunarodna odgovornost drave moe

nastupiti i za tetu koju okolini nanesu fizike ili pravne osobe. Osim odgovornosti za tetu nastalu

djelatnou njenih organa, odgovornost drave moe osobito proizai iz djelatnosti poduzetnika na

njenoj teritoriji.

Gradjanska odgovornost (civil liability) poduzetnika - se od medjunarodne odgovornosti

drava razlikuje po tome to moe nastupiti ak i kada se ne radi o nekom medjunarodnom

protivpravnom djelu. Rezolucija instituta za medjunarodno pravo iz 1997.godine izmedju ostalog

navodi da gradjanska odgovornost operatora moe biti angairana po domaem pravu ili prema

odgovarajuim pravilima medjunarodnog prava, neovisno o zakonitosti djela, ako ono rezultira u

teti nad okolinom.

ovjek kao subjekat meunarodnog prava

Oni koji nastoje dokazati da ovjek pojedinac jeste subjekat medjunarodnog prava polaze od

miljenja da se taj subjektivitet moe stepenovati po intenzitetu, te pojedinca uporedjuju sa

drugim izvedenim subjektima, kao to su medjudravne organizacije. Na taj nain dolaze do

zakljuka da je njegov subjektivitet ogranien i izveden iz subjektiviteta drave. ovjek bi mogao

postati subjektom medjunarodnog prava, ukoliko bi itava medjunarodna zajednica stekla neke

odlike naddravne organizacije. Medjutim, ako bi se to dogodilo, medjunarodno pravo bi postalo

federalno pravo te svjetske superdrave.

Dravljani i stranci - Pojam dravljanstva. Dravljanstvo je pravna veza koja pojedinca vezuje za

neku dravu. Svaka drava naelno ima pravo svojim ustavom i zakonima odrediti ko ima pravo na

njeno dravljanstvo. Dravljanstvo steeno rodjenjem - Veina ljudi stie dravljanstvo

rodjenjem i ne mijenja ga do smrti. Dravljanstvo se rodjenjem stie na osnovu porijekla roditelja

(ius sanguinis) ili injenicom rodjenja na teritoriji neke drave (ius soli). Dravljanstvo udate

ene - Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979.godine predvidja da e drave

stranke te konvencije enama priznati jednaka prava kao i mukarcima u pogledu sticanja,

promjene ili ouvanja dravljanstva supruga. Ni brak sa strancem, niti promjena dravljanstva od

strane supruga dok brak traje, ne mijenja automatski i dravljanstvo supruge, niti je ostavlja bez

dravljanstva. Naturalizacija i ekspatrijacija (otpust iz dravljanstva) - postupak u kome

drava po svojoj diskreciji dodjeljuje dravljanstvo nekoj osobi na njenu molbu. Drava moe

svojim zakonima predvidjati razliite uvjete za prijem u dravljanstvo. Istovremeno, u

medjunarodnom pravu nije prihvaena doktrina o neraskidivoj privrenosti koja bi dravu

spreavala da neku osobu otpusti iz svog dravljanstva suprotno njenoj volji. Osobe bez

dravljanstva i osobe sa vie dravljanstava (apatridi i polipatridi) - Bez dravljanstva

mogu ostati mnoge osobe koje naputaju svoju domovinu iz politikih razloga. Osim toga, mogue

je da pripadnici neke etnike skupine ne ele primiti dravljanstvo na koje jedino imaju pravo, a

drava u kojoj borave odbija im dati svoje dravljanstvo (npr.albanci rodjeni na kosovu, a

nastanjeni u bih i sl). Pravni poloaj stranaca - Pristup stranaca u neku dravu. Drava moe

strancima zabraniti pristup na svoju teritoriju, ili ga ograniiti uvjetima koje sama propie (npr. U

zakonima o useljavanju). Mnoge drave dozvoljavaju dolazak turista ili studenata na krai rok

(najee do 3 mjeseca), bez formalnosti i bez ulazne vize. Ponekad se diskriminiraju potencijalni

useljenici iz samo nekih drava, ili se u pogledu useljenja nekima predvidjaju povlastice.

Protjerivanje stranaca - Poput prava da dozvoli ili ne dozvoli pristup, svaka drava ima pravo da

uskrati dalji boravak stranca kojeg smatra nepoeljnim na svojoj teritoriji. Drava moe svojim

propisima predvidjati kriterije, tj. Razloge protjerivanja stranca, ali se to pravo u njegovoj primjeni

20

ne smije zloupotrebljavati. Drava protjeranog stranca ima pravo traiti razloge zbog kojih je ta

mjera preduzeta. U sluaju objavljenog rata, svaka zaraena strana ima pravo sa svog podruja

protjerati sve gradjane druge zaraene strane. Protjerivanje se ne bi smjelo vriti uz povredu

dostojanstva protjerane osobe i sa nepotrebnom brutalnou. Osobi treba dati razuman rok za

naputanje drave i da sama izabere dravu u koju e otii. Prava stranaca - Kad je stranac

primljen na teritoriju neke drave sa pravom neogranienog ili privremenog boravka, on u toj

dravi uiva neka minimalna prava potrebna za privatni ivot. Medjunarodno pravo ne dozvoljava

ni jednoj dravi da strancima uskrati prava sklapanja gradjanskih ugovora, sticanja linog

vlasnitva, sklapanja braka i uivanja porodinih prava. Stranac ima pravo traiti i diplomatsku

zatitu svoje drave, ali tek nakon to je iscrpio sva raspoloiva pravna sredstva u dravi u kojoj

boravi. Stranac ima pravo napustiti dravu svog boravka, ali se to pravo moe uvjetovati

prethodnim ispunjenjem odredjenih obaveza kao npr.plaanja poreza, vraanja privatnih dugova i

sl. Eksproprijacija imovine stranca - Jedno od naela medjunarodnog prava je potivanje

privatnog vlasnitva i steenih prava stranaca. Dunosti stranaca - Stranac koji boravi u

odredjenoj dravi podvrgnut je pravu te drave, kao i njeni gradjani. Osim ako drugaije nije

propisano ugovorom ili zakonom, stranci se ne smiju uplitati u politiku drave u kojoj borave.

Stranac sa stalnim boravkom duguje lojalnost dravi u kojoj ivi i moe biti optuen za zloin

izdaje. Openito je prihvaeno da se stranci ne smiju prisiliti da slue u oruanim snagama domae

drave.

Azil (utoite) - Svaka drava moe dati azil strancu koji je prognan ili je pobjegao iz svoje

domovine, kao i osobi bez dravljanstva. Pruanje azila je pravo koje proizilazi iz teritorijalnog

suvereniteta drave. Ni jedna drava nema obavezu po medjunarodnom pravu da odbije primiti

nekog stranca na svoju teritoriju, da ga izrui drugoj dravi ili da ga protjera sa svoje teritorije,

osim u sluaju nekih ogranienja i izvrenja obaveza koje je sama preuzela. Obinim zloincima se

u naelu ne prua azil, a pravo pruanja azila se u praksi sve vie ograniava brojnim ugovorima o

izruenju (ekstradiciji), te nekim pravilima utivosti. Samo medjunarodno pravo ne garantira

pojedincima ''pravo na azil'', tj. pravo da ga pod odredjenim uvjetima uvijek dobiju na vlastito

traenje.

Poloaj izbjeglica i osoba bez dravljanstva - Izmedju velikog broja drava na snazi je

konvencija o poloaju izbjeglica iz 1951. I protokol koji se odnosi na poloaj izbjeglica iz 1967.

Konvencija o poloaju osoba bez dravljanstva usvojena je 1954.godine. Izbjeglica je svaka

osoba koja se zbog osnovanog straha od progona zbog svoje rase, vjerske ili nacionalne

pripadnosti ili pripadnosti nekoj drutvenoj skupini ili zbog politikog miljenja, nadje izvan zemlje

ije dravljanstvo ima i koja ne eli ili zbog tog straha nee traiti zatitu te drave. Osoba bez

dravljanstva (apatrid) - osoba koju primjenom svojih zakona ni jedna drava ne smatra svojim

dravljaninom.

Pojam ekstradicije

Pod institutom ekstradicije podrazumijeva se formalno izruenje neke osobe od jedne drave

drugoj koja ga je zatraila, a radi sudjenja i kanjavanja. Ekstradicija bjegunca nikada nije postala

obavezom drava po opem medjunarodnom pravu. Ona se i danas moe izvriti na osnovu

utivosti ili primjenom nekog ugovora koji unaprijed predvidja ekstradiciju. Smatra se

opeprihvaenim da drava kojoj je odobren zahtjev za ekstradiciju ne smije, osim uz odobrenje

drave koja je osobu izruila, suditi joj za druge zloine osim onih zbog kojih je izruena. To naelo

specijalnosti predvidja se ugovorima o ekstradiciji, ali se potuje ak i one koja trai izruenje i

21

one u kojoj se bjegunac nalazi. Ekstradicija se ne odobrava nakon to je bjeguncu u dravi u kojoj

se nalazi ve izreena konana presuda za to djelo (non bis in idem).

Meunarodna zatita ovjeka

Danas je svaka drava u postupanju sa svim osobama koje borave na njenoj teritoriji vezana

mnogim pravilima opeg obiajnog prava, od kojih veina ima karakter ius cogens. Generalna

skuptina un usvojila je 10.12.1948. godine opu deklaraciju o ljudskim pravima u kojoj su

definirana gradjanska, politika, kao i neka ekonomska, socijalna i kulturna prava. Nakon ope

deklaracije, 1966. godine usvojeni su medjunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim

pravima i medjunarodni pakt o gradjanskim i politikim pravima. Obzirom da su sva prava i

obaveze iz tih konvencija propisana na openit i normativan nain, to moe njihovim strankama

dati uporite za tvrdnju da ta pravila po obiajnoj osnovi obavezuju i tree drave. Zbog toga se

danas smatra da je obaveza potivanja ljudskih prava obaveza erga omnes.

Izvrenje konanih presuda suda nadzire vijee ministara vijea evrope - Tube komitetu

za ljudska prava. Tuba se upuuje sekretarijatu un (odjel za ljudska prava) u enevi. Moe biti

sastavljena na bilo kom jeziku. Uvjeti za tubu slini su uvjetima po evropskoj konvenciji, s tim to

se komitetu moe obratiti samo pojedinac kome je lino nanesena teta i rok za tubu nije

ogranien na 6 mjeseci, niti je pravo na tubu ogranieno za povrede nakon stupanja na snagu

fakultativnog protokola.

Meunarodna zatita manjina - Nakon 1945.godine poloaj manjina u nekim zemljama sredjen

je putem dvostranih ugovora, ali je zanimanje za manjinsku zatitu u evropi poraslo tek nakon

raspada socijalistikog reima, kad su porasle tenje za emancipacijom bivih federalnih jedinica u

sfrj, sssr i ehoslovakoj.

Krivina odgovornost pojedinca - Odgovarajue medjunarodne konvencije redovno propisuju

jurisdikciju i dunost nacionalnih sudova drava stranaka da kanjavaju zloine i druge

medjunarodne delikte koje one zabranjuju. Neke od tih konvencija predvidjaju alternativnu

jurisdikciju domaih i medjunarodnih sudova, mada to dosad nije imalo znaajnijih praktinih

posljedica. Statuti medjunarodnih krivinih tribunala za bivu SFRJ i za Ruandu predvidjaju

primarnu nadlenost tih sudova u odnosu na domae sudstvo. Za razliku od tih sluajeva, rimski

statut o medjunarodnom krivinom sudu predvidja komplementarnu nadlenost tog suda i sudova

drava stranaka, o emu se predvidjaju detaljni propisi.

Medjunarodni sudski organi

Medjunarodni vojni tribunal u Nirbergu - Osnovan je londonskim sporazumom od

08.08.1945. kome je bio pridodat i statut medjunarodnog vojnog tribunala. Tribunal je po statutu

bio nadlean za 3 vrste zloina: zloine protiv mira, ratne zloine i zloine protiv ovjenosti.

Medjunarodni vojni tribunal za daleki Istok u Tokiju - Ustanovljen je posebnim proglasom

vrhovnog komandanta saveznikih snaga gen.daglasa mekartura 19.01.1946. Imao je istu

nadlenost kao i tribunal u nirbergu.

Medjunarodni krivini tribunal za bivu Jugoslaviju - Ustanovljen je rezolucijom vijea

sigurnosti br.827 od 25.05.1993.godine. To je prvi tribunal koji je osnovan rezolucijom na osnovu

poglavlja 7.

22

Medjunarodni krivini tribunal za Ruandu - Uspostavljen je rezolucijom vijea sigurnosti 955

od 08.11.1994.godine. Nadlean je za kanjavanje medjunarodnih zloina poinjenih na podruju

ruande, kao i od njenih gradjana na podruju drugih drava tokom 1994.godine. Nadlean je za

kanjavanje 3 skupine medjunarodnih zloina: genocid, zloine protiv ovjenosti, te krenje l.3

zajednikog enevskim konvencijama i drugom dopunskom protokolu (nemedjunarodni oruani

sukobi).

Stalni medjunarodni krivini sud - Na diplomatskoj konferenciji u rimu 17.07.1998.godine

potpisan je rimski statut medjunarodnog krivinog suda sa sjeditem u hagu. Za statut je glasala

121 drava, uz 21 uzdranu i 6 drava protiv (sad, izrael, irak, kina, sudan, libija). Sud e biti

nadlean za kanjavanje pojedinaca zbog zloina protiv ovjenosti, ratnih zloina, genocida i

agresije. Postupak e moi pokretati drave, samostalni tuilac i vijee sigurnosti un. Najvea

kazna koju e sud moi da izrekne je doivotni zatvor.

IV DIO (Objekti u medjunarodnom pravu)

Prostor dravnog podruja. Teritorijalna suverenost drave

Dravno podruje je prostor na kome drava vri svoju vrhovnu vlast i do ijih granica ta vlast

dopire. Ono je objekat medjunarodnog prava jer svaka drava prema tom pravu uiva tzv.

teritorijalnu suverenost. Pod teritorijalnom suverenou moe se smatrati skup nadlenosti koje

drava vri na svojoj teritoriji. Na toj teritoriji se primjenjuje ustavnopravni poredak te drave. Ona

smije slobodno donositi svoje zakone, ali time ne smije ugroavati prava drugih drava. Pod

svojom jurisdikcijom drava ima sve fizike i pravne osobe koje se nalaze na njenoj teritoriji (uz

izuzetak stranaca sa diplomatskim imunitetom). Nad svojim dravljanima koji se nalaze u drugoj

dravi, drava vri i tzv.personalnu suverenost. Ta suverenost se medjutim ne smije vriti na tetu

teritorijalne suverenosti druge drave. Naelo iskljuivosti - Drava na svojoj teritoriji vri vlast

uz iskljuenje vlasti svake druge drave. Od ovog naela postoje izuzeci na osnovu ugovora o

vojnom savezu, neka drava moe iz svoje jurisdikcije iskljuiti pripadnike stranih oruanih snaga

stacioniranih na svom podruju. Poseban sluaj ogranienja teritorijalne suverenosti neke

drave su medjudravne slunosti. One se uspostavljaju ugovorim, uvijek su vezane samo za dio

teritorije neke drave, a mogu biti u korist druge drave, skupine drava ili u korist svih drava. Tu

se konkretno moe raditi npr. O dunosti trpljenja prolaska trupa susjedne ili druge drave,

davanju susjednoj dravi prava na izgradnju eljeznike pruge ili ceste preko njenog podruja,

koritenje luke i sl.

Dravne granice - Granica neke drave ini liniju koja je na kopnu dijeli od teritorije njoj

susjednih drava. Na moru je to vanjska granica teritorijalnog mora te drave. Granice se esto

dijele na prirodne i vjetake. Prirodna granica oslanja se na neki prirodni oblik tla, poput rijeke ili

planinskog masiva. Ako neka neplovna rijeka dijeli podruja dvaju drava, njihova granica po

pravilu slijedi liniju sredine izmedju obala te rijeke. Ako rijeka ima vie rukavaca, usvaja se linija

sredine glavnog rukavca. Kod plovnih rijeka za graninu liniju moe se usvojiti thalweg. To je

linija koja neprekinuto spaja najdublje take u koritu rijeke i objema dravama omoguava

plovidbu na rijeci. Kod niskog vodostaja, kad se na rijeci pojave ade (rijena ostrva), uvijek se

pouzdano zna koje od tih privremenih ostrva pripadaju kojoj od susjednih drava.

Ako granina rijeka postepeno mijenja svoj tok, a ako se ugovorom drugaije ne odredi, dravna

granica se pomjera sa linijom sredine ili thalwegom njenog glavnog rukavca. Ako rijeka naglo

napusti ranije korito i stvori novi, granica ostaje tamo gdje je bila, ukoliko se ugovorom ne odredi

drugaije. Ako susjedne drave izgrade most preko granine rijeke, svoju granicu najee

23

odredjuju na sredini mosta, i to neovisno od granice na samoj rijeci. Kad su 2 susjedne drave

povezane planinskim masivom ili lancem, granina linija moe povezivati vrhove planina ili slijediti

njihove grebene, a moe slijediti i vododjelnicu. U posljednjem sluaju granica se povlai na nain

da dijeli slivove svih vodenih tokova koji se ulijevaju u 2 vee rijeke ili 2 mora. Takva granica

ponekad bolje slui potrebama lokalnog stanovnitva. Vjetake granice povlaile su se u

kolonijalnom periodu (a i kasnije) na neistraenim i slabo naseljenim podrujima. Vjetaka granica

je imaginarna geometrijska prava linija koja slijedi neki geografski meridijan ili paralelu, ili je

povuena na drugi nain.

Naelo Uti possidetis znai da ako izmedju novih drava slijednica nema drugaijeg sporazuma,

izmedju tih teritorijalnih cjelina koje su stekle nezavisnosti linija razgranienja unutar drave

prethodnice koja je bila na snazi na dan sukcesije, postaje njihova dravna granica po

medjunarodnom pravu. Isto naelo primjenjuje se i na vanjsku dravnu granicu nove drave

slijednice sa podrujima susjednih, ve postojeih drava.

Sticanje podruja - Svi nain sticanja podruja mogu se razmatrati u okviru osnovnih 5

elemenata i to su:

Ustup (cesija) - Ustup (cesija) postoji kada postojea drava prethodnica ustupa dio svog

podruja nekoj ve postojeoj dravi slijednici. Po pravilu se obavlja putem ugovora. Moe

biti sa i bez protuinidbe, ali je i drava koja podruje stie bez protuinidbe po pravilu

duna preuzeti dio duga drave prethodnice, pri emu se uzimaju u obzir veliina i znaaj

ustupljenog podruja. Ona naroito preuzima sve tzv. alocirane dugove, koji su bili utroeni

ili investirani na tom podruju.

Okupacija niijeg podruja Okupacija niijeg podruja. Sticanje podruja putem

okupacije mora zadovoljiti 2 uvjeta: U periodu neposredno prije preduzimanja tog akta, to

podruje ne smije pripadati nijednoj drugoj dravi; Podruje se mora zaposjesti na vidljiv i

efektivan nain, preuzimanjem posjeda i uvodjenjem administracije nad njim, u ime i u

korist drave sticateljice. Za Arktik je utvrdjeno da se sastoji od zaledjene morske

povrine, gdje morske struje pokreu led, te se suverenost nad njim ne moe stei

okupacijom. Za Antarktik, koji predstavlja stalno zaledjenu kopnenu povrinu. Ugovorom i

kasnijim posebnim konvencijama koje su sklopljene na osnovu tog ugovora, antarktik je

dobio karakteristike prostora sa posebnim medjunarodnim poloajem, na kome su

doputene samo djelatnosti u miroljubive svrhe.

Poveanje dravne teritorije prirodnim zbivanjima ili na vjetaki nain - Do

prirodnog uveanja podruja neke drave moe doi na graninoj rijeci ili na morskoj obali

neke drave i to vodenim nanosima ili nastankom novih ostrva u unutranjim vodama ili

teritorijalnom moru. Sva ovakva poveanja teritorije se prema obiajnom pravnom pravilu

deavaju sama po sebi, tj. Ne moraju se preduzimati nikakvi posebni akti u svrhu proirenja

suverenosti na poveanom podruju.

Sila kao nain sticanja podruja, te zastara i historijski naslov - Zastara i historijski

naslovi. U medjunarodnom pravu se razlikuju 2 aspekta zastare: pozitivni tj. Dosjelost

(usucapio, acquisitive prescription) i negativni (extinctive prescription), kao osnovi sticanja i

gubitka prava.

Meunarodne rijeke i jezera

Medjunarodne rijeke su rijeke koje razdvajaju teritorije dvaju drava ili sukcesivno prolaze kroz

vie drava. Sve upotrebe medjunarodnih rijeka mogu se podijeliti na 2 velike skupine: plovidbu i

24

koritenje vodenih tokova u druge svrhe, posebno za proizvodnju energije i navodnjavanje. Pravo

plovidbe medjunarodnim rijekama. Naelo slobodne plovidbe medjunarodnim rijekama u evropi za

sve, a ne samo za drave kroz koje rijeka prolazi, proglaeno je tek na bekom kongresu

1815.godine. Medjutim, to naelo je do danas ostalo neostvareni cilj i nije se transformiralo u

pravilo opeg medjunarodnog prava.

Dunav - Konvencija o reimu plovidbe na dunavu usvojena je 1948.godine u beogradu, od strane

zemalja podunavlja: ehoslovaka, madjarska, sfrj, bugarska, rumunija, sssr i ukrajina. Austrija je

pristupila 1960, a poloaj njemake do danas nije uredjen. Danas dunavska komisija ima sjedite u

budimpeti i sastoji se od po jednog predstavnika podunavskih drava. Njene nadlenosti su

preteno savjetodavne.

Rajna - Za rajnu se jo uvijek primjenjuje konvenacija iz manhajma iz 1868, koja je dopunjena

versajskim ugovorom iz 1919, te konvencijom iz strazbura iz 1963.

Koritenje medjunarodnih vodenih tokova u neplovidbene svrhe - Ova materija u praksi

se regulie putem ugovora zainteresiranih drava. Komisija za medjunarodno pravo je 1994.

godine usvojila nacrt lanaka o upotrebi vodenih tokova za neplovidbene svrhe. Generalna

skuptina oun je iste godine odluila da se na osnovu tog nacrta i miljenja drava izradi okvirna

konvencija iz te oblasti. Naelo medjunarodnog prava je da ni jedna drava ne smije izmijeniti

prirodne uvjete podruja susjedne drave. Zbog toga drava ne smije koristiti vodu rijeke na nain

koji bi ugrozio susjednu dravu, ili je onemoguio da se na prikladan nain koristi tim vodenim

tokom na svom podruju. To podrazumijeva npr. Zabranu skretanja toka rijeke od strane uzvodne

drave, ali i zabranu izgradnje brana od strane nizvodne drave ako bi takve brane izazvale

poplave ili na drugi nain ugrozile uzvodnu dravu.

Medjunarodna jezera koja se nalaze na granicama 2 ili 3 drave - Do danas su sve drave

koje imaju granina jezera putem ugovora razgraniile njihovu povrinu. Tim ugovorima se

uredjuju i druga pitanja, kao npr. Napajanje i odvodjenje vode iz jezera, odravanje ribljih vrsta i

zatita okoline. Ouvanje okoline na vodenim tokovima. Pravila opeg medjunarodnog prava u ovoj

oblasti su tek u zaetku. Helsinka konvencija za zatitu i upotrebu prekograninih vodenih tokova i

medjunarodnih jezera iz 1992.godine izmedju ostalog propisuje da e stranke preduzimati sve

prikladne mjere da osiguraju zatitu i razumno upravljanje vodama, te da osiguraju ouvanje i

obnovu ekosistema.

Zrani prostor

Suverenost drava u zranom prostoru. Prvi svjetski rat je razrijeio sve dileme u vezi pravnog

poloaja zranog prostora. Sve drave su prihvatile stanovite o suverenitetu svake od njih u svom

zranom prostoru. To je naelo i potvrdjeno parikom konvencijom o uredjenju zrane plovidbe iz

1919. Ta naela su potvrdjena u ikakoj konvenciji o civilnom zrakoplovstvu iz 1944.godine. Na

osnovu tih propisa se razvilo se nekoliko naela opeg obiajnog prava iz te oblasti. Zrani prostor

iznad otvorenog mora i kopnenog prostora koje ne spada pod suverenitet ni jedne drave,

slobodan je za prelijetanje svih vrsta zrakoplova iz svih dijelova svijeta. Ista sloboda se

podrazumijeva iznad iskljuive ekonomske zone onih drava koje su te zone proglasile. Svaka

drava iznad svog kopnenog podruja, unutranjih morskih voda i teritorijalnog mora, svaka

drava uiva iskljuivu suverenost. Cjelokupan medjunarodni zrani promet odvija se na osnovu

dvostranih i viestranih ugovora, medju kojima je osnovna ikaka konvencija iz 1944.godine.

Drave stranke konvencije zadrale su pravo da odredjuju koridore za prelijetanje i zrane luke

koje se koriste u civilnom prometu.

25

Vrste i nacionalna pripadnost zrakoplova - Zrakoplov je u pravnom smislu iri pojam od

aviona. Obuhvata avione, helikoptere i jedrilice. ikaka konvencija je izvrila osnovnu podjelu

zrakoplova na civilne i dravne. Pod dravnim se podrazumijevaju zrakoplovi u vojnoj,

policijskoj i carinskoj slubi, ali se na njih ne odnose propisi konvencije. Osnovna naela

medjunarodnog zranog prometa - Na ikakoj konferenciji raspravljano je o slijedeih 5

sloboda, tj. prava:

Pravo prelijetanja preko teritorije druge drave bez slijetanja Pravo slijetanja na podruje druge drave, ali samo iz tehnikih razloga Pravo da se iskrcaju putnici, pota i teret iz drave kojoj pripada zrakoplov Pravo da se ukrcaju putnici, pota i teret u dravi kojoj pripada zrakoplov Pravo iskrcavanja i ukrcavanja putnika, pote i tereta izmedju zranih luka bilo koje stranke

konvencije.

ICAO je 1984.godine usvojila dopunu l. 3 ikake konvencije. Dopuna propisuje da se svaka

drava mora uzdrati od upotrebe oruja protiv civilnih zrakoplova u letu, a ima pravo od civilnog

zrakoplova koji je bez odobrenja uao u njen zrani prostor traiti sputanje u zranu luku koju ona

odredi. Istovremeno, svaka drava je duna preduzeti mjere kako bi sprijeila da se njeni civilni

zrakoplovi ne zloupotrebljavaju u pomenutom smislu. Pitanje jurisdikcije u pogledu djela poinjenih

na zrakoplovu moe biti vrlo sloeno, imajui u vidu poinioce, kao i mjesto i vrijeme injenja

odredjenog protivpravnog djela (iznad koje drave, iz koje drave je avion poletio, koje oznake

nosi, iji dravljanin je uinilac itd). Nakon 1970. godine posebno su bile uestale otmice

zrakoplova. Zbog navedenog je 1970. godine u Hagu sklopljena Konvencija o suzbijanju

otmica zrakoplova. Ona krivinu jurisdikciju daje dravi kojoj zrakoplov pripada, onoj u koju je

zrakoplov sletio ili onoj u koju su se otmiari sklonili. Ta konvencija nema odredbi o ekstradiciji.

Zato je u montrealu 1971. godine usvojena Konvencija o suzbijanju protipravnih radnji

protiv sigurnosti civilnog zrakoplova.

Zagadjenje atmosfere - Zagadjenja se mogu grubo podijeliti na ona iz nuklearnih izv