UZDASI MANDALIJENE POKORNICE

UZDASI MANDALIJENE POKORNICEUZDASI MANDALIJENE POKORNICETIOCUUzdisanje prvo: U SPOZNANJUUzdisanje drugo: U SPOVIJEDANJUUzdisanje tretje: U POGRENJUUzdisanje etvrto: U NAPASTOVANJUUzdisanje peto: U RAZMILJANJUUzdisanje esto: U POALJENJUUzdisanje sedmo: U LJUBJENJUUzdisanje osmo: U UIVANJU

Prisvmu. i Pripotmu. Gnu.Gosp. VICENCU ZMAJEVIU,arkibiskupu zadarskomu, apostolskomunamjesniku po Serviji, Arbaniji &.,D. INJACIJO DORDI.opat melitenski, p.

Siluje me vele uzroka za Vaemu Prisvmu. i Pripotmu. Gospodstvu moju Mandalijenu, koja iz svoje spile na prostranu svjetlos od svijeta ishodi, osobito priporuit i pokloniti. Er tkomu razloitije da poklonjena bude Pokornica razglaena neg onomu koji je je i rukopisanu toliko ljubio i do joj nain da se iz prititaonice zaudugo razglasi? Tkomu da se priporui Svetica, koja cije nje gorue vjere dostoja bit od Isukrsta uinjena, ko upisa s. Jerolim, apostolorum apostola - neg onemu koji i pismom i rijei, i razumom i hrabrenosti neockvrnjenu as, oblas nekrenutu i uzvieno nadimenovanje supro bezobraznijem opene crkve odmetnicima rimskoj pravovjernosti i zadarskijem doastijem arkibiskupima nedobitno uzdro je? Tkomu da se prida blaenica koja dilexit multum, neg onomu koji toliko estok ljubovnik prema vinjemu i toliko uredan nastojnik u bojoj batini milinom od udi, stavnosti od besjede, mudroznanjem od pameti i blagodarnosti od djelovanja ne samo svojijeh podlonika nu i daleka i inostrana srca inokupno k sebi zlatnijem uzam od dranoga dugovanja i povoljnoga dobrohtjenstva pritee?Ali pokli ove, koje Vam poklanjam, kratke pjesni sasma su malahan dar i mojoj elji i Vaoj dostojnosti, prilagam sve to za sad mogu, to jes moje srce pripoudno za vazda se Vae zvati. I pokli, pritegnut glasom od Vaijeh izabranijeh i uzmnonijeh kreposti, odavna eljeh bit od Vas prigrljen za prijatelja i slugu ter iskah podobnu prigodu za tu hvaljenu poudu stavit u djelo, sad kada uzdam se da naoh to iskah i da po Vaoj blagosti zaisto ste u to udjeh, ostaje mi toliko gizdavu sreu, steenu nepristavnom slubom, nedospjetno utemeljivati. Zato molim Vae Prisvlo. Pripotno. Gospvo. da kako ste cije Vaega blagodarstva svakomu priobilni milostima, tako i meni budete zapovijedima, koje za najdrae milosti scijenim, er po njima poznat u da Vam sam u dobrohtjenju, i tolikijem dobrom naslaivat u se, imajui ga sve na pameti. I s ovijem ljubei ruke Vaemu Prisvmu. i Pripotmu. Gospvu. klanjam se osobito.

Na XX. setembra MDCCXXVIII

TIOCU

Prije neg proe naprijeda, molim te, prijatelju, ne budi ti teko ova kratka napomenutja pogledati, njeka za tvoje lanje razumjenje u tenju, njeka za moje potpuno opravdanje u sloenju.Prvo: znaj da mi adrijanski primorci ali Slovinci od Dalmacije nejmamo stavna i osobita zakona od urednopisanja aliti ortografije; er piui mi tuijem, to jes latinskijem slovima, kojijeh vlas svaki od nas ne sudi jednako, kako tkomu na um dohodi i bolje vidi se, zbiramo i razreivamo ta slova po rijeijeh. Pae budui Damanji Dubrovanin radio utemeljit i zasjei uredbe od skladnopisja slovinskoga, dogodilo mu se to jur velikomu Platonu u uredbah i zakonijeh od njegova skupnovladanja ali republike, koji su bili od njecijeh hvaljeni, od njecijeh pohuljeni, a od nikoga nasljedovani.Zatoj utei se ja slobodan za u tomu kako hou djelovati, vidje mi se podobno, koliko mogoh, ugoditi pismo s nainom najobiajnijem naega dubrovakoga govorenja i staviti pomnju za uklonit se od svakoga dvobiljeja aliti ekvivoka od rijei. Krocije esa uloih dvoje slovo na mjesta. Razdijelih s od / i ovo posljednje stavih mjete slovinskoga s, ter upisah /emglja "terra"; /lato "oro"; /avjet "voto"; u/di/ati "inalzare" etc. Nadstavih klobuac rijeima pokratjenijem, na priliku ka, tve, me etc., to jes koja, tvoje, moju etc. Priloih mnokrat nadslovak (accento), gdi jesu rijei sjedinjene: kako za rijet ovoje "quest'e"; mismo "noi siamo"; draghmisi "mi sei caro". I takoer (to, molim te, da osobito pametuje) rijeima od minutoga vremena (preterito) koje slovom i svrivaju, pristavih zlamenje, da se od inijeh vremena na oigled razaznaju; to jes minuto vrijeme zaglavih slovom j dugijem, a svijem inijem i kratko ostavih, na priliku:Ti svjet gljubj, nebbo ostavj. "Amasti il mondo, il ciel lasciasti". Onte hvalj, slavj, u(nosj. "Egli ti lodo, glorifico, inalzo". On gljubi "egli ama", ti gljubi "ama tu"; ah da on gljubi "o s' egli amasse"; kad on u(gljubi "quand' egli amera" etc. Ostalo to tvorih rad bistrijega razumjenja, mnim da bez truda pospjeno e po vidjenju i raskuanju razabrati. A gdi ne bi prilike od zamrenja i tamnosti, malo hajah, i upisah kako mi na ruku doe.Drugo: dajem ti na znanje da u spijevanju momu uzdrah njeka imena inostrana, na priliku aneli etc. Nu ne udi se, er to uinih po izgledu i obiaji od naijeh scijenjenijeh i poglavitijeh pisalaca. Takoer premda stari nai opili su govorit: po nas, pri nas, u nas, o nas, na nas; po vas, pri vas etc.; po njih etc., besjedei ne o prihoenju neg o boravljenju stanovitu - ja za bit bre razumjen, obrah se ugodit s obiajnijem sadanjem besjedovanjem i rijeti: u nami, pri nami etc.; u vami etc.; u njima etc. Jo i kojigod drugi davnji govor, sadanjijem uima malo uljudan i obian, izravnih i ponapravih, da bolje i primjenije pada. Stari veljahu: uze ju "nju uze"; on ju udi "on nju udi" etc., a ja, kako se sad u pozna doba obiaji, rijeh: uze je, on je udi etc. Ovo hotei uinih; akoli u emu glavnijemu nehotei zaoh, htjej milostivo tvojom dobrotom oprostiti a mudroznanjem ispraviti.Tree: Svako tijelo pod svjetlosti ima svoju sjenu, i svako sloenje koje na svjetlos izide, ako je pohvaljeno, stee tko mu tu hvalu prione nenavidno opsjenivati. Bogu hvala, moja Mandalijena malone sve mudre nae za proslavnike; ali zasve to, ne minu je tko ree da uzdisanje Mandalijenino nije naravno i da tko plae nazbilj svoj grijeh, nije mogu ureeno bolovati. Nu ne sasma dobro taj promisli, pokli otole slijedi (dim za potu), da razborinije i uljudnije, neg svoj grijeh u mojijeh pjesnijeh Mandalijena, plae u popijevkah kneza Nikolu kneginja Vidosava, koja naravnom i neredbenom bolesti kidaju vlase, meui ih za se, leleka i bugari: Jaohve si njoj alosnoj. Dakle sveti bogoslovac Grgur aliti mudarac Apolinarijo zae, kad u prikazanju muke gospodinove stavi u usta od boleznivijeh nasljednika tube i mudroznane i ureene? Dakle Jerolim Vida i Sanacar i Mantuan i tolici ini sagrubie skladnopjevajui suze i uzdisanja od svetijeh i ne slijedei nered od naravnjega hukanja i jaukanja, koje urnebesno iz srca alostiva uzbuknjiva i oglasiva se? Ukratko: kad bi to tako bilo, ne bismo nikad imali sloiti nijednu tubu u pjesan; er naravnijem nainom zaisto nitko ne poje tuei se. Bi i jo tko ree da Mandalijena neprilino besjedi, pokli duboko bogoslovstvo aliti teolodija, koja se pod metrom ui, malo se nahodi u enah, premda prisvetijeh. - Snebivam se na taj govor, er Mandalijeni, koja Isukrsta istoga za uitelja u bogoslovstvu imala je, ako itkomu, podoba se na uiteljsku bogoslovno besjediti.Rijet e tkogod da drugo uzdisanje nije od izgleda prem duhovnoga, er ljuveni ivot Mandalijenin pripovijeda. Ali nije tako, pokli na ti nain ne bi bila od prem duhovnoga izgleda ni zrcala od ispovijesti koja u sebi uzdre sve vrste od grijeha izbrojene i prikazane. Znaj dakle, da kako djeloispravnici aliti moralisti pripovijedaju i prikauju te grijehe za tioce privesti na ispovienje i pokajanje, tako i ja htjeh stavit diklicam prid oi prilijepo i prikorisno ogledalo, neka se uvaju i od malijeh poetaka i neka bjee openje od zlijeh druica, i ako se ute da su to skrivile, isplau, iskaju, ispokore svoj grijeh zajedno s grenicom i pokornicom mladom, lijepom, gizdavom, gospodinom Mandalijenom.Pridruih k Uzdasima i njeke pjesance, koje vei dio prvina su od moje mladosti. Malo su, znam, dobre; nu svaka mati djecu i nezgrovnu ljubi ter nee da izginu. Ista mojemua priljupka je svomu porodu i mni za prilijepe sve nje poroene grdobe i izopaenja od naravi. Ako ti ne ugode, ostavi ih: ti car, ti gospodar za titi ih i ne titi. Bjeh ih vele vee od djetinstva sloio, nu jur idui za stati u Rimu, ko stvar zalihu i male scjene uegoh svekolike ke bjehu pri meni, - ali ne s potpunijem porazom, er mnoge izmeu ostalijeh u tuijeh rukah sahranie se, one navlatito koje ljuvezni i tatine ishitrenije sadrahu, ter od druzijeh u kitu sloene idu s mojom bolesti po rukah s natpisom od Razlicijeh pjesni Nika Brnje Dordi, vlastelina dubrovakoga, kojijem se imenom nazivah prije neg odstranih se u redovnitvo. Jo imam i Saltijer slovinski, to jes istomaenje od sto i peset pjesni Davidovijeh, koga uzdam se da u ti, iz prititaonice (stamperia) na svjetlos iznesena, ne nakon vele vremena dobrovoljno pokloniti. Ne propustih ni u razdrijeeno i prosto govorenje togodi slovinski upisati, i meu ostalo ivot priblaenoga aka Benedikta etc. Ovo ti sve pripovidjeh, neka pozna da moje knjievno nastojanje, zasve o druzijeh naucijeh zabavljeno, uzdralo je sve osobitu ljubav svomu rodnom jeziku i svojoj adrijano-slovinskoj pokrajini, koju, premda i sada prionut latinski i talijanski pisati razlika nepogrdiva umohitrenja, drim srano i dobrohono sveh prid oima; i sve to piem, inim da nju gleda, da nju utiti, da nju hvali i uzmnaa u plemenitoj scjeni i svijetlu imenovanju prid svijetom. Dospjeh jo ti i ovo nauzdanu napomenui: da kad podobno uzmoe, dostoji se ne jednom, neg i opet protiti slijedea Mandalijenina uzdisanja, er po svjedoanstvu od prijatelja poznah da najmanje su ugodna u najprvomu susretitu. I vinji ti svaku estitos udijelio!Jo molim tvoj razum i dobrotu, da to u Pjesnijeh razlicijeh srete savie reeno supro enama, primi za pjesniko uzvelienje aliti ezaderacijon a ne za istinu: er ih i ti scijenit ima, ko ih i ja scijenim, mogu rijet, sve inokupno, za vrijedne, kreposne i bogumile. I iznova prosim ti s nebesa svaku sreu.

Uzdisanje prvoU SPOZNANJU

Vjero sveta, koju zaeslavnom rijei ako slavni,davne istine novi zrae,novijeh slava zrae davni;bog je sunce rajskijeh dvora,ti rajskoga sunca zora.Ti priista, lijepa i dragaslijepijem nami dan si obian;na celov se tvoj podlagabitjem, znanjem puk razlian,i tvoj slijede stijeg pribijeli,jedno ufa, ljubi i eli.Ti si umrlijem, kad se skrue,provodica privesela,klju od raja, raj od due,od kreposnijeh dua djela,dobro oito, skrovna istina,tamna svjetlos, svijetla tmina.Ah s uzroka ne drugoganegli s tebe prosvijetljena,Isukrsta ljubjenogalijepa obljubi Mandalijena,i ovjeku paze slikuboga pozna u oviku.Ona ostavi grene pute,ures vre svoga od licai sred ljuti raspuknuteukopa se pokornica,da bi u raju pak poznala,to 'e po tebi vjerovala.Tijem razlog je, kad nju pojem,gdi u spilah svoj grijeh ali,da me obasja zrakom tvojijem,er te hvalim u nje hvali;u nje slavi tva se krije,er to 'e slavna, po tebi je.Zato slabijem mo'im pjesnimatvom stavnosti stavnos stvori,nek uvijeke ja po njimarajski lovor steem gorii ma trublja s boljom estivrhu zvijezda bude sjesti.Kraj franakijeh plodnijeh stranamarsiljska se pusto vidi,gdi od vijeka zaharanaustaranijem mrakom blidi,a niz plei brijega strmanore luzi pusta grma.Najeenijeh iz ponoracrne magle ljut izmee,kamenitijeh vrhu goralee od snijega gore vee,ter uzrasla kruni zimasijedo elo oblacima.u'e iz klisur muklo odisatvjetre i rijeke gdi se oreza potopom satarisatsela u sebe, sebe u more;reve voda i u vrliniplae raspe koje ini.Uzmnaaju sred slobodeprijecijeh zvijeri stada estasvo'em vapajom buku od vode,svojijem strahom strah od mjesta;rei medvjed, vuk zavija,vepar hroe, zvide zmija.Tuj gdi puklom pod grebenipriduena no boravi,eljno stupaj svoj hrabreniMandalijena lijepa ustavii ukopa tvrde u stines svo'om ljeposti svo'e krivine.Ljubovnica ona ognjenanjegda od ljudi, sad od boga,osta svijetu prigrabljenasilom plama nebeskoga,ter neumrloj pri ljubavisvijet i sebe zaboravi.Itom lice Jezusovovidje i skupljen raj u njemu,kroz gorjenje isto i novoponovljena osta u svemu,lete svoga iz pepelapomlaena ptica bijela.Njega dri vrhu svega,njega misli, njim besjedi;njega iva, mrtva njegaite, udi, dvori i slijedi,i jedina njim savienjim odie, njim izdie.Kolikrat se ne zasramiuz grob sidjet, svoj drag gdi je,ko da radi svo'im suzamitvrdi mramor da razbije,ivu smrtnom pri zatvoruvee unutra neg nadvoru.Pokoj nai jaka nije,pravi er pokoj nje proo je;mre, er ne mre, kad umrijetko bi dua due svoje;i bez due iva ako je,sama ljubav ua joj je.Blagi Jezus ganut stogalijek donese na nje vajei uskrsnut lica svogaprvu suncem obasja je,da uitelja slavna i ivanavjesnicim navjetiva.Nu on kad poe k aku svomuiz roenijeh ona stranapo progonstvu idovskomubi nemilo istjerana,da po moru sionom iteinostrano utoite.Ali trpe toj za boga,primi sve za tuge male,dokle s kraja evrijenskogana marsiljske stupi alei odredi pod stijenamabogu i sebi ivjet sama.Mrkla spila ah ko u sebinju primei osta rada,mne da je ona sunce s nebi,ke ne vie vik dotada;no uzigra, kad svo'u tminuod nje lica zrak opsinu.Gluha zabit, mrak od spile,strah i golet, glad i zimabie srcu nje primile,er nemile bjehu oima,ijem plam ite nje poudevee u trudijeh istijeh trude.Ona od lijepijeh cvijet i krunajur nadsiva sunce i zvizde,draga, uresna, slavna i punaasti, dvorbe, hvale i gizde,i u napravah svijet gizdavasvo'im napravam bi naprava.Poruena sad u stvoruponienoj u odjeiuze boles i pokoruza razgovor svoj najvei,za utjehu tugam paesvakas tuge patit jae.Uze izgled ona iznovaza napravu od pramenanajeenijeh u dubovai u grma raspletena,a u rijeka nauk uzebez pristanka ronit suze.Vidje vihre bit planinu, -udri biim nago tijelo;izgleda se blijedu u tminui bljedilom prikri elo;plah zvijeri vidje u gori,i za boga zvijer se stvori.Gorko zelje i neznanonje lijepe usti prudi i truje;pitje s plaom izmijeanovema eu razdrauje,a pogled joj strai odsvudazamrena divja huda.Ako 'e ikada tko vidiodrag perivoj pun milinegdi 'e proharan ublijediopod udorcim zle godine,komu ostavi prijeka tetaplot bez busa, bus bez cvijeta,ter pod silu teku odvieslomjen emin s rusom cvili,a prikiden gorko izdieuz ljubicu ljubdrag mili,mlade dikle plau svogaporaz cvijetja ljubjenoga: -taka je u cvijet svo'e mladostiMandalijena u dnu od gore,ijem perivoj nje ljepostihara silnos od pokore,koliko joj duu sharanjegda od svijeta zla privara.Zlato, kijem se pram diio,na svenuto prie lice;od usta je trator miouzeo sliku od ljubice,a svakdanji bii ljutiporazie lijere od puti.Bjee jednom zrak od jutraprosvijetlio vrh od hridi,neka u spili ona unutrastrano mjesto bolje vidi,i sva skrovna njoj otvoristrane od noi danak gori.Prvo umuknu, pak smetenaklie vapit u glas ovi:"Ovo li su, Mandalijena,ureeni tvo'i dvorovi?ovo li su svijetli stanikijem se klanjo zrak sunani?Bih gospoa! jasnom dikomzlato uresi prame moje;pod vlatitom mom ibikomslavni Magdal robovo je;dvorie me jaoh njekadedini mladci, dikle mlade.Sad, kad vapim glasom mojim,meni sama hrid se oziva;moje suze suzam svojimstrma rijeka sadruivai nestavni vjetri plasinatjeu se s mo'im uzdasi.Nu razlog je, tko na svijetipo krivinah zvijer se uini,da pustone sred goletiive ko zvijer u planinii da nije med ljudimatko ufanje u njih ima.Pravo 'e da tko grijee uzemeu ljudem zvjersku sliku,meu zvijerim rone suzedoe ljudsku na priliku,er kajanje svo'im suzaminas i boga vraa nami.Lele, lele veomi runabogu, ljudem, istoj meni!ah da ikako mogu tunaute srca vaj skroveni,sa mnom uzrok mojijeh zalau pako bih ukopala.Eto stara zloa kletasjenom lica pakljenogamene strai, kori i smeta,i spomena grijeha mogaranja u tekom nepokojuglusijem biim pamet moju.Sve to u vele jur vremenaskrivih, sad me snae ujedno;ma 'e svijes na me nabunjena,srce smeteno i neredno;boj, bojnica, polje od bojasupro meni dua 'e moja.Paze nebo sva protrnem,er svo'ih suda znam visine;kad nizdoli pogled svrnem,vidim mjesto me krivine;kad zatvorim vid smueni,gledam grenu mene u meni.Kud se obratim, sve mi uzroitrud i kae to sam bila:donosi mi no prid oime razblude, ke je krila,skrovna a zabit me privare,me poruke skrovne i dare.Zemlju pleem - ona usplodicvijetje me sam drazijem dala;sunce veli: 'Ti kadgodiime od sunca jesi imala';mjesec opet: 'Mojijeh zrakavi nestavnos - ti bi taka.'Zvijer slikuje mu slobodu,moje pusto bitje gora,moju ljepos dan na ishodu,me naprave cvijetna zora,a tvrdina hridja ovegamene u zlobi tvru od njega.Svud se vidim, svud opakome ivljenje prid mnom eta;sud i sudac, smrt i pakocrnijem krilim svud me oblijeta,i taka sam oim mojim,kakva uvijeke bit dostojim.Bjeim tuna, niti umijemznat kud bjeim - bjeim samo;divjijem mrakom lice krijempo pustinji sjemo i tamo,klisurami sa svijeh stranai strahoom zazidana.U nemiru, sumnji i smeiiza stanja mijenim stanje:bjeim, ali jaoh bjeeisa mnom nosim me spoznanje;krijem se, ali vajmeh menine krijem se moj spomeni.Oblak ki mi sunce krije,sunce u pla me ke raina,pla kojemu slike nije,slika od smrti, smrtna tmina,momu srcu od starogaspoznanje je grijeha moga.Prije oblaka grom me opsine,prije groma trijes me udara,prije trijeska me smrt prikine,prije smrti me pako shara,kad izmeu plaa i cvilaspomenem se to sam bila.Ah grdoo me krivinetetna, izdavna i himbena!ljudi blazni da te uine,pak ih kori uinjena,da se sobom srame i buduosudeni na svom sudu.Ah sad vidim u nevrijeme,grdi grijee, varke tvoje;sad sram i strah nasre me,ki me onda sna imo je,kad me na zlo svjetovo si;ah sad poznam tko sam, to si!U nita sam obraenas tebe, er ti si nita u tebi -nita, er milos boanstvena,dua ivot, cijena od nebi,sve i samo dobro od svijetapo tebi je meni oteta.Boga ote mi, ki 'e sve meni,a ja ostah nita od nita,nita u dobru, nita u cijeni,nita u djelijeh svijeh godita,nita u svijesti, nita u znanju,u vjenomu nita ufanju.Er samo ono rijet se moeda ima u sebi bitje svoje,to 'e bez grijeha, pokli, o boe,dobru tebi prikladno je;grijeh i grenik tijem nita su,er bez dobra svakoga su.Nu premda si, grijee, nita,vele ini, ah jaoh vele!s vjekuvjenijeh ti sjeditarajskijeh dvoran ete bijelenesmotrno na vrat rinutamnijeh oganj u puinu.S tebe vokom ako prvivas rastrova rod doasti;s tebe ogreznu bratskom krvizemlja, i draam sva porasti;s tebe umrli kua'u svudateko oinstvo vaja i truda.S tebe u vodah svijet poplivai u dadu jur sionusva se udui zemlja kriva,i s grenikom grijeh potonu;s tebe potop zgar ognjenicijele gradove iskorijeni.S tebe mai bojni sijeku,sila, izdajstvo, plijenstvo mori;s tebe skrovna smrt je u lijeku,zmija, u cvijetju, lav u gori;s tebe nejma vjeru istinuljubi u vojnu, ako u sinu.S tebe stvorac na stvorenjea na stvorca stvor udari;prvostvorno zametenjeti se moe rijet od stvari,nesklad, nered, nemir, tetatijela, due, neba i svijeta.Gdje ti prie iznenade,mri u nami boja slika,znanje oslijepi, razbor padei u ovjeku nije ovika;jo da i bog moe umriti,ne uspree ga pogubiti.Kobna zvijezda, plam od trijeska,more, vihri, trenje i kuge,sva svjetovna, sva nebeska,srdba, osvete, brige i tugetva bit slika mogle ne bi,er to mogu, sve 'e po tebi.Rijeke selijem, luzim plami,vihar njivam, val plavima,kuga tijelu, trijes gorami,kobna zvijezda kraljevima,trenja samijem zgradam udi,a ti, o grijee, svijem, sve, svudi!O gusare vjenijeh dara,boje krvi raspe hudi,vjenijeh teta voko stara,koja truje u razbludi;o puino zla svakoga,koja uzvire tja do boga!O puino za prodrijetito bi, to jes, to bit moe;smrti, ka mrijet, a ne umrijetiini, da se muke uzmnoe;zubljo, ka si pako stakla,pakle od svijeta, pakle od pakla!Er ti paklom pako stvara,ti s' plam, ti crv, ti neufanjeda ga ti sam ne razgarabio bi pako uivanje;ti sam kroz tvu sjenu opakuzastupa mu boju zraku.I silnika tolikogau te, o duo, primila si!ti li uvrijedi boga tvoga?ah jaoh vajmeh, i mogla si?ah moj grijee, ah zli svijete,ah ko trnem mislei te!Nu zloe li me ne oprostikroz prislavne svo'e besjedeJezus, ki me svo'om milostina pravedni put privede?da to itete, jadi i smee,kad, kakva bih, nijesam vee?O udesa neviena!o ma esti gorka svime!ista ljubav boanstvena,ista milos vaj strai mei boj bije nesmiljenima estitos supro meni.Jakno brodar koga u tminival uzrasto s noim rva,kad se ugleda u tiini,ku mu donije zora prva,jo u srcu miran nijemisle prednje pogibije, -mislim staroj o krivinimislim vinju milos mnogui to Jezus za me uini,i to uinit za nj ne mogu;i znam da tko vele primavele vratit vajmeh ima.Znam i muku sina boga,znam i mjerim po nainuveliinom lijeka togame nemoi veliinu,i zaplatit taj lijek houslinom mukom, - nu kako u?Gdje ste, o ive smrti od gore,vepri ognjeni, zma'i srditi,kijeh glas stresa sej ponorekroz urnebes gromoviti?Hod'te punit s djela hrlamnom otrovnijeh propas grla.Stijene uzrasle, kijeh strahoau strmoglav nad mnom visi,grda sliko mojijeh zloa,ke do neba smjenstvo uzvisi,ah za milos na me oritevae vrhe strahovite.Ah otruj se kunu u dahu,povjetarce najmilije,boli teke i smrt plahusvaki odihaj moj da pijei da s trudim smrtnijem ljutimbez usmrtja mrijet se udim.Bez ufanja zore dragestisnite me, none sjeni!sve nekobne, sve neblageistjeite, zvijezde, meni!budi emer sva dubrava,emer voda, emer trava!Zgar krvavijem meni oblakomkrite se oko elas bukom, s treskom, s smeom svakom,dadi od oganj, gradi od strijela,i ivota od mojegaporazite do biljega.Stvori drazi, hudi stvori,ki mom grijehu druzi biste,pomoz'te me u pokori,ki me u zloah pomogli ste;stvorca uvrijedih - nabunjeniustanite supro meni!Ah nesvijesna! ah jaoh tkogaprema tvojoj klie zlobi,kad pedepsom grijeha tvogastvorenje se sramilo bi!Toliko si, Mandalijena,s tvo'ih krivina potitena.I udim se na me od gromaglasom da se svijet ne oprijei,vape: 'elje tve veomaponosite jesu i rijei:ohole se sreom druzi,a tva oholas raste u tuzi.Zvijeri, vihre i trjeskove,povjetarce, zemlju i morezaman, zaman tvoj glas zove,da te zatru, da te umore,er sve stvari podsunanena via su djela obrane.More 'e stvorno, da 'e dovikaizgled stvorca veliini;kruna 'e nebo, trijes ibika,pristolje mu oblak ini,slikuje se posred tminasvoja otajna kraljevina.Zvijezde oi njegove su,kijem bdi vie svoga stvora;kad se jazi vjetrim tresu,tuj se jakos svo'a zatvora,a u hridi zlamen stavinepomine svo'e naravi.Stavi u gore skot nesvijesni,da ui strah nas od nebesi;da njegove zrak ljuveznisiva odasvud, on uresikitam voa, cvijetja i trave,polja, livade i dubrave.I oni da svo'u as zabudui pocrne svijetlo lice,ter krvnici tamni uzbuduta pogane izdajnice?Ne, ne viku! ti bud' samaza pedepsu tvo'im zlobama.Tebe tobom mui i ranja',ti bud' slian poraz tebi;crv smrdei od spoznanja,ki se od grijeha zae u tebi,pedepsanje prilino jeza pogane due tvoje.'Mnim da veli svijet mi ovako,i ne, vajmeh, bez razloga:'Ja zled, ja smrt, ja sam pakomoga srca alosnoga;ah jaoh krivcu ki se kajekrivina ista pedepsa je.Pedepsa mi grijeh isti je,od pedepse tei sada,er pedepsa pro umije,nu krivina ne nikada,koja vajmeh po sve vrijemesvo'om spomenom muit e me'."Dospje i ufat uze pakavinju pomo, kad to izree,znaju crna van oblakavjene slasti da da istjeei spoznanje da je od zlobalijek i rana u isto doba.Svrha prvoga uzdisanja

Uzdisanje drugoU SPOVIJEDANJU

Privara je u grenikuki na pravi put se obrati,da krivinu svo'u velikus malo suza scijeni opratii ustati mo ikadelasno, kako lasno pade.Znam da mnokrat uzdah jedanneizmjernu milos stjeei da ostane duh pravedan,netom jedno vaj izree;nu je opeta strana odsvudivinja pravda, vjeni sudi.Tijem ovjeku sve trijebi jeda s pokorom gre naprijeda;prav je tko mni da prav nije,blaen je oni ki sve preda,i taj samo svet se veliki sve sumnji jo svet je li.Mandalijena, koj se objavibog za parca na svom sudu,ku prigrli, ku postavisvoga srca za razbludu,eto u plau svo'ih krivinasve pokoru svo'u poina.Potvrena u milostii na vratijeh jur od raja,k svom dragomu vapi "prosti!"bez pristanka, mjere i kraja,ter se strai, suca od svogau celovijeh suca istoga.Ona itui da otvorisvijetu stare zloe svoje,nek je slijedi u pokoritko nju u grijehu slijedio je,izvan sebe poe u glase,ijem da 'e sama ne stavlja se:"Dikle, s draga kijem pogledameu lijepijem raste hvala,u cviljenju mom naprijedavi'te kako pone smalatko god srne za upastisvijeh krivina sred propasti.Od poetka uva'te se,zatecite plam ljuveni,ijem ste same kroz uresenjegda lijepoj sline meni,i u vami as uzmnaadraga od tijela dua draa.Znajte da bi tanka hvojahras ki kruni vrh od gore;slaba istee rijeka kojalijeva od voda more u more;zgar gromove, trenje ozdalaraa od zemlje para mala.Tako i dua pogled plodi,pogled rijei, rije poudu,ter na svak as naprijed hodi,dokle utopi nas u bludu;ah jaoh nitko u as jedanne uini se nepravedan!Uspregnut bi mogla prijetrijes ki pada, val ki pjeni,prah prid vjetrom, vjetar ki jervat napro kraj strmeni,negli sebe jedna vilaka je ljubav prigrlila.Gdi se zloa ma spovijeda,hou da me vas svijet uje,nek se uva s moga izgleda,ijem se izgledom mo'im sramuje,nu to velim? kuda slijedim?tkoga zovem? s kijem besjedim?Zamani se moj pla glasi,ako odi nije nikoga;sa mnome su sami uzdasii spomena grijeha moga,zvijeri, hridi, strasi i tmine -slina druba me krivine.Nu nije zaman: korit houmo'im ivotom sebe sama:bez srama u pronijet zlouu ku padoh jur bez srama,i moj svaki grijeh skrovitina moj u isti sud doniti.ujte, luzi, me tatine,ujte, zvijeri, me prikore;i ti, o spilo, ka krivinemoje ne zna, zna pokore,poznaj sada koli 'e manjemoga od grijeha me kajanje.Ah da moe hridju u tvomuudjeljat se ma besjeda,da u tem pismu neumrlomuvas zauen vijek razgledamu neharnos, milos mogauvrijeena neizmjernoga.ujte! - Izgubih mlado u dobaod proljetja djevikogaroditelja jednom oba -majku i aka ljubjenoga -i u gospostvu ostah samanad obilnijem dravama.Brat o sebi Lazar stae,Marta s malo vee ljetani smijae ni mogaepo goditijeh dat mi svjeta;bjee sebi mlados mojai svjetnica i gospoja.Oblas, blago, mlados dinana njeka me prignu djela,djela mladu srcu obina,djela priljubna i vesela,djela u kojijeh zla ne ima,van to na zlo put je u njima.Samoom se vik ne krijah,po prozorijeh estokrati;ne zaviah, nu mrzijahut ku vilu lijepom zvati;bjeah ljubav, nu mi biepr'jateljevat drago odvie.Veljah: 'Bit u ljubeljiva,da podloni puk me ljubi;to se resim, nijesam kriva,ni se u tomu ma as gubi,er gosposko za gospojeureenje pristojno je'.Tad nesrenom srcu momuza zabavu jaoh omiliu tanacu razbludnomuskladno izvijat stupaj mili,tad besjedu dvornu uiti,vjeto pisat, pisma titi,tad zlatjenijeh romon icas mednijem glasom ugaati,sudit tue misli i lica,sve znat, sve ut, sve gledatii ne tedjet pomnje i blagaza hvaljena bit i draga.Dokle zauh, tamo ovamoda me slavi druba mladane gospoom grada samonegli od srca svijeh od grada,i da po mom rajskom licusuena sam za boicu.Tada moja svijes uzbjesni,tad mi ree miso opaka,bez zabave od ljuveznida 'e zaludu ljepos svaka,ter nije drugo lijepa bitineg bit ljubjena i ljubiti.Poeh ljubit, nu nerednocije nevjeta plama moga:ljubjah ljepos svaku ujedno,osobito ne nitkoga,i nestavnijeh elja u smeisvijeh ne ljubjah svijeh ljubei.Ljubjah, ali jo ne smijahljubovnicom zvati mene,er ljubei jo ne umijahznat da ljubim me ljubjene;znah to kuah da drago je,ali ne znah prem to to je.Znah da 'e njeka skrovna sila,koj nije mo duh da se oglui,da je njeka boles milaka me slatko kaklje u dui,njeka elja, nu smetena,pae od elje slika i sjena.Er to eljah, ne iah stei,ni toj mogah stei ikada,ijem me elje tijek preisram ustee, strah pripadai novina elje ne daeljet elji moj naprijeda.Mnokrat rekoh sama u sebi:'Da to i udim, to bi bilo?to 'e to ne znam, nu je trijebida je dobro, pokli 'e milo', -nu strah tajas moju prijekuprisijecae miso u tijeku.Veljah opet: 'Prije nemilada me prodre zemlja hou,neg ja viku ockvrnilatom poudom mu istou';zamiljah se pak u temui uzdisah ne zna'u emu.Bjeh u licu problijedila,putah ures, muah sama;sad se uiah iz bljedila,sad se stvarah led iz plama;mrz'jah, ljubjah, kuah svudatrud iz slasti, slas iz truda.Jakno lovor, ki s plamenomza ne izgorjet dug boj bije,vo'evah s eljom mom ljuvenom;ali udugo najposlijenju tjeraju, nju mislei, njom se obiknuh nehotei.Strah mi uminu; poe ovakos sobom sudit svijes smamljena:da nije ljubav zla prem tako,pak da 'e dobra i hvaljena,zatijem da se i djelima,ko stvar dobra, slijedit ima.Uto mlade druge moje,koje od mene vee znahu,sve ljuvezni tue i svojepotanko mi spovijedahu,velei mi: 'Nije krivineinit sve to mnozi ine'.Ah, zla drubo, emu dostitvom porazu nijesi sama!emu i druzijeh put tamnostiod vjenoga vodi plama,ako u paklu stranom dolisvaka 'e druba tee od boli?!Jedna vrhu svijeh diklicabjee izmeu skupa togamoga srca potajnica,pae srce srca moga, -ma poguba, za rijet bolje,i sva napas me svevolje.Ona nad svijem lijepe ke su,sva raskona, sva ljuvena,u mirisu i uresuponosito razbluena,znae sve to moe znatiduh zatravljen domiljati.Nje rije, izgled i hitrinakuda mene vaj ne uputi,da uzbude ma tatinanje tatine pristignutii da skriju vele gorinje sramote mo'i prikori.Sa mnom je ona na prozorui kae mi mladce izbrane,pak mi u skrovnu razgovorupripovijeda aptom s stranenjih imena, njih razbludei to mogu i to ude.ijem to veli, isto u vrijemeljubovnici nareenis poetajim razbludnijemeklanjaju se ozdal meni,odgovaram a ja njimavee srcem negli oima.Gorim srcem i skonanana gorko sam njih skonanje;nu stid kaem i gledanane gledaju gledam na nje,er za gledat bez svjedokadosta mi je kraj od oka.Govori mi druga tada:'Njihov jae plam razdrai;posmjehni se sad, a sadaskrij tve lice, sad ga ukai.Ho dvorena bit zadosti?stui dragos s nemilosti'.Ona tako rijei uzmnaa,na nje rijei nevam ja se;as mi 'e draga, ljubav draa,mislim na nju, mislim na se,i razbiram krivo i prijekoto bi o meni tad svijet reko.A ne mislim srcu u momuda to mislim, sve bog vidi,ki sve, ki sve, ki u svakomuprije grijeenja grijeh prividi,i da visi vrhu menema njegove pravde ognjene.Nu zla druga hudu odlukusa mnom tjera svakijem putomi nje rijei dre rukus udi na zlo mom prignutom,ka zasjede svjeta krivaskrovno iznutra prigrljiva.Perivoja draga u sjenibjehmo jednom obje same;ubra ona cvijet rumenii s posmijehom sjede uza mevele: 'Tva je slika milau ovem cvijetu, cvijete od vila!Nu da izmeu tamne travecvijet sad nijesam ovi ubrala,njegova bi tuj bez slavesva ljepota na tle opala;da ti emu tvoj cvijet gubi,zasve skrovno mnim da ljubi?uj me ukratko! Ti s' gospojai bitje je tve slobodno;tebi 'e zakon volja tvoja,tebi 'e asno to je ugodno;ljubi oito! svijet, ljubitida te i vidi, to e riti?Nije razlog da te straioni ki se strai od tebe;nami rados strasi naigrabe mnokrat bez potrebe,er gosposke, znaj, razbludeslijede puci a ne sude.'Besjeda ova, ne znam kako,bi plam, bi trijes za ue mene;pridobita ostah takoda za ispunit elje ognjenene ht'jah ino neg da podaput mi i nain ka prigoda.Ah ko u malo nauih vrijemeto pak parjat ne bih jaka!vr se na vrat lasno 'e svijeme,nu se ustavit nije mo paka:u jaz pakljen put je odsvudi,nu vratit se? - tuj su trudi!Zgodi se u me da draveprie edipske iz krajinepun kreposti prigizdavevrijedan mladi nad sve ine,svojijeh ljeta u cvijet prvi,srean blagom, svijetle krvi.U raskoah on zadojeni u dvornikom hitropenju,s koga edipski puk je brojennad svijem skladan u dvorenju,bjee s drugom mom jedinombrat i rodom i hitrinom.Itom u grad s puta doe,nukaju ga sestre svjeti,kako svoje u gospoeu dvorove me doleti,da bi na as mu zapisodvornom rijei slubu i miso.Vidje i planu, a i ja tade,er njegova vlas pogledanaree mi iznenade:'daj mi, daj mi srce ureda!'U as tako na skrovenis plamenom se plam zamijeni.Sestra svoja, ma druica,kad on poe, doe k menii u promjeni moga licapozna novi plam ljuveni;posmjehnu se hitro na me, -ja se smutih, lice izda me.Dakle vide upuenudobro sreu brata svogai mu duu pridobjenususretita sred prvoga,uze slutit svakas veesvom vitezu slave i sree.Tajas donije mi ispisanepjesni u listu pozlatjenom,u kijeh poznah me spjevanehvale tuijem pod imenom.Pitah: 'Pjesnik tko bijae?''Moj brat,' ree, pak uzdae.Donese mi dare iznova,kijeh bogatstvo zamjerno je:'Meni ih, ree, brat darova,a ja tebi, ma gospoje;ti za hara ljupko primibrata i sestre srca u njimi.'Od tijeh pjesni, od tijeh daraviah svrhu i to iskae,ali putah da me vara,er s privarom tom iaemoje srce, a bez truda,na smirenje svo'ih pouda.Moj drag tako ne man stavi,za osvojit me, pomnju i smjenje;pr'jazan poe, plam se objavi,zatijem nasta zaljubjenje;mnogo stee on sluei,nu ne sve to udje stei.Stavno er drah da gospojisvijetle krvi, mnoge oblastiuvijeke se ne pristojiprem nizoko ljube pasti;nu da padoh tko rijet nee,kad pristupih k jazu odvee?Daj ne stvorom, padoh mislii pristupih k pogibiju;svak ubjene mni ki stisliu krilo su ljutu zmiju;ki su u valijeh, ljudi ih scijenevee u valijeh utopjene.Ubo'ica je sebe istogatko stranoga lava grli;da i ne udre trijes nitkoga,najblinjega ljuto isprli;bog iznutra, a svijet zdvorasudi sliku od prikora.Lijepi srame, po kojemuenska ljepos ljepos stjee,teko uvijeke, teko onemutko se jednom tebe odree,i da ruan ne spozna se,tve zrcalo vre za se.Ti si slika od nebesi,zvijezde tamni svjetlos tvoja;ti gizdavi stranik jesidjevikoga perivoja,ures tijela neproasti,as od due, dua od asti.Kraljica se as odijevatvo'em grimizom bez procjene,od kreposti sunce sijevaiza zore tve rumene,drae ishodi tvoga iz plamaod istoe zlato u nama.Tvojijem vijencom od ruicakruni djevstvo pram najvee,tebe iz srca djevojicatrudno a trudnje s lica odmee,a jo trudnje tisukrati,kad odmetne, nazad vrati.Ja te izgubih u nescini,a sad poznam cijenu tvoju,njegda uresu moj jedini,sad izgubljen moj pokoju!u nevrijeme jaoh poznanicvijete od raja, srame izbrani!Sram poteni kad me ostavi,mjete njega srce u mojesjede himben sram nepravilicimirstvo ke zvano je,to jes krepos bez istine,vele gora od krivine.Ter laiva licu u momui hotei, ko da neu,prema meni u svakomustvarah elju svakas veui pod sjenom od dobrotetjerah skrovne me sramote.Za zasjenit me plahostivodih sa mnom dvorbu sijedu,a to da pri nje starostimil'ja sinem u pogledu;skratih ures, nek se objaviko sam lijepa po naravi.Opih crkvu, da i tuj eleki mu vide dragos plahu;malo s bogom usta a veleoi s ljudem govorahu;k nebu uzdisah, nu bog znaeda k njemu uzdah moj ne iae.Ah kolikrat ljubovnikarijeim hulih to znah gore,da s huljenja prem velikapozna on silne me govorei u njima prozret budeunutrnje me poude.Ah kolikrat vil gizdaverijeh grjene, er se rese silom;zvah nesline njih naprave,njih bjelou zvah bljedilomi njih ela zvah za zlobumrtvijeh prama grob na grobu.uh da gori s draga licamlad ljubovnik, viknuh: 'Zlo je!'uh da ljubi ka diklica:'ivu 'e sprait, rijeh, pravo je!'uh da lijepom ka zvana je:'Ako 'e dobra, rijeh, lijepa je'.Utoliko u potajnodare primat, dare slati,s mojijem dragijem nepristajnoljuveznim se natjecatii primat ga moje u dvorena skrovite razgovore,vrijeit srcem zle pohlepe,inom, okom besjediti,hitro pisat liste slijepe,slijepe liste hitro titibjee runa ma zabava,a zdvora se kazah prava.Tako i oblak, iz visineprije neg tetni da prolije,unutrnje strane tminezdvora uresnom dugom skrije;ta se skrije sva pod cvijetjetrava otrovna u proljetje.Ah jaoh u em nijesam kriva,kad za slijedit ud neistuvjenoj pravdi suprotivaja podigoh krepos istu;ukazah se dobra paeza dobrotu grdit jae.Naoh nain vlasti opakoms potitene me hitrineza pocrnit sunce zrakom,za uzmnoit suncem tmine,za potamnit prijeko dostikrepos istom vaj kreposti.Nu bog, ki pro opacimesvo'e trjeskove sve ne trati,mo'em orujem porazi mei me himbe na me obrati,ter krivine me mueevema oglasi, to ih krih vee.Puk sve uzazna (ah to ikadazemlja izdavna pronijet nee!)ter svak sudit uze tadada to ne zna, vele 'e veei da pomnja ma tolikataji djela sasma prika.Njeko od zlobe, s kom jaegagleda tko god moe manje;njeko, izgleda da s mojegasvoje opravda djelovanje;za osvetu njeko od vilakijeh ja otprije bjeh sudila, -ovi onomu ape: 'Nijeasno openje toj nikako;njim se srami, kad ga krije;kad se srami, tot je opako;ljube svjetlos svijetla dila,djelu 'e tamnom tamnos mila'.Tako glase me prikoremlade i mladi svi jednaga;svak zlo veli, misli gore,svak raspreda, svak prilaga,dokle vajmeh kratko u vrimeod grenice stekoh ime.Tijem rijeima jak na vitrumoj hud oganj planu jae;ud povrgoh rotnu i hitrui rastvorih me polae,ohole se unaprijedada me zloe vas puk gleda.Ter ko najprije kad pod nebiukae se sred dubrava -sebi porod, majka sebi -lijepa fenie i gizdava,sve ine ptice s sobom vodi,da je dvore, kud prohodi; -ta ne samo moj jedinidvoriti me uze oitoneg i mjetani i tuini,kijeh jo dalek ognjevitomoj drag ures nepoznanisvo'e ljeposti glasom zani.Ja im mjesec bjeh od noi,ja im sunce bjeh od dana,ja boanstvo vinje moi,ja hvaljena, ja spijevana -ja za prikor neba i svitamom sramotom ponosita!Za me igre priveseleza me asti spravne stahu,za me u tancijeh noi cijele,u posjedijeh danci iahui krvavoj u zavadiza me mrahu stari i mladi.Onijeh drah u ufanju,ovijem drago rije prodavah,svijeh u tatom obeanjuvarah, i opet obeavahi svaah se velekrati,sve to obeah za ne dati.to ne motrih! to ne inih!smetah, grabih, raspe budih,more blaznih, blazne hinih,hine ljubih, ljube udihsebi i druzijem sa svom moimislim, djelom, u dne, u noi.Za ste vaje vjekovite,o Jezuse moj ueni,za izgubit se, za izgubit te,toli istrudih, da bi menitega od truda stoti dioza ste tebe, dosta bio.Tata u meni slas otrovasve to 'e tvoje, kralju od nebi,to mi obilnos tva darova,sve obratih supro tebi,i neharna nada svimauvrijedih te tvo'im darima.Mu neharnos sa svijeh stranavrh sionski zamnijevae,bistra rijeka od Jordaname sramote romon'jaei suzama mirisnijemekitni Liban plakae me.Plakae me, nu zaludu,s mudrijem bratom sestra svetapaze srnut mu razbludubez obzira, stida i svjeta;nu vesela mo'im tetamaja ne plakah mene sama.Ter to 'e dui od potrebe,sve pogrdih cije slobodei strmovrat vrgoh sebeko niz rijeku sila od vode,put pakljene vas grad peizanesena zanosei.Ah moj boe, na te gledam,k tebi vapim: boe, prosti,prosti zloe, ke spovijedamprid pristoljem tve milosti;prosti i na moj grijeh prihudivea od grijeha milos budi!Ti s' pun elje milostive,tebe 'e za raj svoj raj obro,ide iz tebe, tobom ive,u te ulazi sve to 'e dobro;ti smrt nee dovik vikaneg skruenje od grenika.Nije na plate, znam, pod nebiza moj platit dug nepravi:sasma, sasma skrivih tebi,uvrijeena ma ljubavi!sasma uvrijedih, ah jaoh meni,tebe, o ako boanstveni!Da bi bila ma pokora,za sve ranjat duu moju,vjetri uzdasi, suze mora,oi sitne zvijezde u broju,to 'e sve nitor, kad moj odisve pokore grijeh nathodi.Pokora bi ta muilamene, ka sam crv na sviti,a krivina ma nemilaprivinjega smje raniti,ki u bitju jes svojemusam svet, sam lijep, sam sve u svemu.Ah nije mjere u besjedikom se izmjerit moj grijeh ima,er po onomu tkoga uvrijedi,uvrjeenje mjeru uzima;ah nije mjere grijeha moga,pokli uvrijedih neizmjernoga.Nu ti, o ako, u kom neevir milosti vik svriti,prostit moe vele veeneg ja tuna sagrijeiti!"S tijem ustavi rije i pustisrcu ognjenom vlas od usti.

Svrha drugoga uzdisanja

Uzdisanje osmoU UIVANJU

U te i tebi vjerovatida 'e sve tobom i sve uza te,tebe od tebe samo ufatii ljubiti tebe, a za te,za uivat pak na nebis tobom, tobom, tebe u tebi,lasno e, boe, i ovo jesam put koji vodi gori;tijem su isprazne rijei kojenerazborna svijes govorida umrlijeh za stupajaprem je visok put od raja.Er tko da te ne vjeruje,kad te u svakoj stvari otkriva?tko da ne ufa, kad te ujesvud i pozna milostiva?tko za tobom da ne gori,kad to 'e lijepo ti lijep stvori?Pokornica pokrijepljenas vjere, ufanja i ljubavi,kojoj ljubav neizreenaprave u jadu slasti objavi,eto uzmnaa rajom sadaljuvenoga slasti od jada;ter ko uzgori leti uredakoja iz voda zraka sine,kad se mjesec nono ogledavalovite sred puine,leti i ona za u raj doi,plana iz mora, hridne iz noi.Gre rajskoga put svjetlilana ufanu rados bliu;dvorni aneli sklada'u krilater je u kola jasna uzdiu,nose na dan nju mnokratiboga oito za uivati.Nu prostite, vjeni dvori,ako za mo sreu izrijetislavne vile, k vami gorii ja uzletim mom pametii umrle slikom sjenedike upiem neizreene.A ti, o srena ljubovnice,ka vrh sebe uznesenasad privinje gleda licebez promjene sve blaena,spusti jedan zrak i njimeu spijevanju prosvijetli me.Nad visinam uzvienostanje rajsko nejma mjerekom sej nebo podloenotle estito sobom stere,da ko zemlja nebu ovemuza podnoje nebo 'e njemu.Nebo od neba tijem se veli,njime sunce svjetlos prima,on zvjezdama zrake dijeli,pae zrakom zrake otima,er svjetlosti vas zrak svojeneophitno boanstvo je.Koliak je vrh od svita,van kojega stvora nije,prem toliko plemenitasvo'em uresom zgrada opstrije,ter bez izmjene od goditasve je pod njom, nad njom nita;vrh temelja neumrlostisto'i na pleijeh svijeh vremenastvorna od same, znaj, radosti,same od slave sastavljena,ijem njoj za dat ures taki,bog istrati sve to 'e jaki.I ako u vinju svijes kada sezauenje vidi pasti,reci da u njoj snebiva sesvestvoritelj svo'om oblastii priuzet odasvudisvemogustvom svo'em se udi.Tuj posijeda duh steenusve pohlepno es najslau;tuj ki ude, slas uenuod uenja veu nau;tuj nije udjet, er najpreeprid poudom darov tee.Tuj ognjeno srce oimavidi dobro svo'e najvee,vide ljubi, ljube ima,a imaju zna da needogodit se vik da izgubisve to ima, vidi i ljubi.Tu je dui ljubovnicitrijebi to joj rados dava;nijesu sreni blaenicineg estitos, srea i slava;sve to imaju, mogu i to su,slados, rados, blaenstvo su.Pii to se eljet more,zbiraj pisoce odsvudijera,bud' lis zemlja, ingvas more,zraci od dana zlatna pera, -sve to eljom mo zaeti,potpisano tuj bit e ti.ini anelske misli ujednoda se s ljudskijem mislim stanui sve misli tanko i urednosmisle u jednu miso izbranu, -sva ta miso doprijet neeto tva dua gori ste e.U ove slave Mandalijenaza doaste zaklad estijo u ivot bi vienavrh anelskijeh krila uljestina uzdisani celov svogaljubovnika ljubjenoga.Ter boijeme zrakom tadaprosvijetljena plamenitosve to 'e vidjet lijepo ikada,vidje u vinjem licu oito,i upli svijesti punom udau beskrajnos svijeh razbluda.Sve to prosi, sve to uzdisa,sve to ognjeno udje, steei pokoru, s koje izdisa,priblaenu zazva i ree,priestite ree svojesve minute nepokoje.Ko cvijet zoru, sunce zorapazi i tako ivot prima,ona vjeno sunce odzgoranepominijem zri oima,pae u pogled srean vikuduu obraa svukoliku.Ne umrije, zasve da od slastiezne, gine, snebiva se,er ne moe smrtim pastitko sve dobro uti uza se,i kroz pravu rados mnoguive bogom, bogu, u bogu;ter je uspeta njeko, o boe,na boanstvo tijem darima,er sve to ti moe, moe,i sve to ti ima, ima,s tobom sljubjena i stuena,u te stvorna i obraena.Opojena tijem u slavii u boanstvu raskriljenapo veselju, po ljubavicavti u sebi boanstvena,ni se drugo spomenjivaneg da ljubi i da uiva.Tako puna uivanja,nu ne viku nasitjena,sred pokorna hridna stanjasvojijem suzam bi vraena,da unaprijeda bez gorkostiplae od mira i od dragosti.Ko za suncem, kad zapade,jo svijet dri zraka dio,ko za zorom, zae kade,jo uberi slavic mio,ta i s rajom rastavljenajo raj uti Mandalijena.Zatoj ona k stvorim veene obzire se umrlima;njoj vidjene rados sreesva utjenstva priuzima,dokle odloi najposlijeto joj podnijet srcem nije;klie: "Gdje sam, to sam, kako,po kom udu jo na svijeti?Ja li mogoh vinji ikako,ka sam nita, zrak vidjeti?Od pravde li vjene licasmjeh pogledat ja grenica?Vidjeh! ah ne vidjeh, boe,ni bih jaka vidjet viku,er ko izmjeran vid da moeneizmjernu vidjet diku?Nu opet dua ma veselagovori mi da 'e vidjela.Da ako vidjeh, me gledanjebi li u tijelu? bih li iva?Znam i ne znam, i me znanjeista svjetlos opsjenjiva;vrhnaravni zrak koji je,to mi kae, sobom krije.Kako vidjeh ne znam; aliznam to vidjeh da je istino;pogledi su mo'i poznalibitje, o boe, tve jedino,i ki zatijem osta u menine vara me plam ljuveni.Ah ta ljubim, da me u sebisrce i ivot jes i nije:duh je ljube vema u tebinegli u tijelu, stanom gdi je;i u tijelu je, hote timeda te i tijelo ljubi njime.Ah ljubi te njim i tiloter ljubei ne poiva;samu u suzah roni milo,u besjedah samu otkriva,samu uzdie, moj pokoju,samu odie ljubav tvoju.Ti s ma svrha, kruna, ufanje,velianstvo, slava i scjena,straa, pomo, put, vladanje,otkup, plata, lijek, zamjena,elja, utjeha, slas, utjenje,srce, ivot, dua i htjenje.Tebe molim i zazivam,item, prosim, slijedim, stiem,mislim, udim, spomenjivam,tujem, klanjam, dim, uzdiem,astim, dvorim, scijenim, gledam,slavim, glasim, pripovijedam.Nu zasve toj, nije mo mojeplame istakmit s tvom ljepotom,premda ljubim, koliko jemona snaga s svijem ivotom;ah za uzmnoit ljubav mnoguelim ljubit ve neg mogu.Ah za rae jo plam jaisvakas mu svijes srce pita:'Naricaj mi i tomai,srena o svijesti i estita,to 'e bog, koga vidje, i to jeprizamjemo bitje svoje?'Odgovaram srcu momu:'Bog kroz slavu sto'i najveuvas opsjenjen bitju u svomu;ah jaoh bog je, koga neuni ja izrijeti vik vidjenani ti doprijet izreena.Bog je, o komu da i zna malo,za ljubit ga to 'e zadosti,er to 'e vee neg sve ostaloblago umrlijeh od ljeposti,i ako u znanju tvom malo je,znaj da u sebi neizmjerno je.Bog ne samo rijei od ljudineg i pamet jo nadlijeta,ka po umrlijeh slikah sudi,er njih samijeh pozna i sreta;tmasto misli, er vidjenesame joj su svijeta sjene.Tijem najbolje boga znamo,kad mislimo to bog nije:nije bog svjetlos, ku gledamo,nije bog nebo, ke nas krije,nije bog sunce, komu plamisunani su pod nogami;nije bog blago, carstvo i scjenani stvorene dike dioneg kom slue sva stvorena;nije bog slavan, lijep i mioneg priudna i priistaslava, milos, ljepos ista.to 'e bog pita? On je tko je,er mi pri njem, rijet u, nismoi u nam to je i koliko je,sve mi iz njega primili smo;sve to jesmo pod zvjezdami,on je vee neg mi u nami.to 'e bog pita? On je u sebiduh prilijepi kijem sva gore;blaen biti komu 'e trijebii neblaen bit ne more;ki 'e sad sve to sve bio je,i sve bit e sada to je.to 'e bog pita? On prije vikau beskrajnoj neumrlostisebi 'e slava privelikai priuzmnonom sebi 'e dosti,sebi plata i dostojanje,sebi druba, blago i stanje.to 'e bog pitaj sve to gleda:'On sve 'e svemu!' zavapit e.Pita' i tvoj grijeh prid kijem preda;'Sve je on to ja nijesam' rit e.Pitaj rajske svijesti i rijetiinokupno one e ti:'Neizrean je i neophitni,neprimjerni, nesmiljeni,nepoeti, nedospitni,netelesni, neockvrnjeni,nepodloni, nedobiti,nepomini, neizmjeniti.'Svojoj skroven u svjetlostipriuzvieni bog pribiva,sve na istoku estitosti,sve u podne bitja iva;tako slavan ko zamjeran,ta zamjeran, ko neizmjeran.Svakas stvara svo'e stvorenje,ijem ga hrani pun pokoja;ruka mu je svo'e hotjenje,stupaj mu je stavnos svoja,rije mu 'e djelo, pogled znanje,ivot rados i uivanje.Nije on vani i sve optjee,nije zatvoren i sve puni,svud nekrenut leti i tee,sve uzdri, resi i kruni;svud je i samo ondi nijegrijeh i zloba stanom gdi je.Pae bud' ne po ljubavi,i tu 'e s pravdom, ka gre tiha,er s osvetom blag se objavii pedepe manje od griha,ter milosti na njegovepedepsom nas istom zove.Svud je i vazda, i kud poe,s mjesta u mjesto on ne hodi;i gdje prie, ne pridoe,otkle poe, ne othodi;svijeta u dijelijeh vas stanuje,kako u svemu vas svijetu je.On nevidjen sve zamijera,vidjen slavne ini u njemu;on bez mjere svemu 'e mjera,on bez svrhe svrha 'e svemu,on bez mjesta stvor umrlinesvrenijem mjestom grli.Srea i zakon volja 'e njemu,kom sve vlada stvorenje ovo;udes vjerno robuje muna trenutje brz njegovo;esti, kojijem svijet mijeni se,o njegovu htijenju vise.Smrt se ista mu sluit diii na njegov glas se oziva;isto nita bojom riisvo'u neplodnos usploiva,da na svjetlos provru goriprazne iz tmine lijepi stvori.On na krilijeh asa hrlihvrijeme s nebom vrti odzgoriter promjena pune umrlihbro'i stupaje suncu i zori,i to 'e prije i poslijevremenitijem krugom vije.Ne pristaje ta hrleipod pristoljem bojem vrijeme,sve zanose i vrteikolovratom derljivijeme,dokle i njega ne proderevjekovitos, ka 'e bez mjere, -vjekovitos, koja neesvrit, kako nije poeta,ka 'e hip jedan, nu slijedeei minuto sve susreta,ka u dijele nerazdionasve je i bit e to 'e sve ona:kom bog ive, ne vremenom,mjerom tijeka nebeskoga,er nije mjerom mo svrenommjerit ivot neumrloga,ki sabira krilo u svojeto bit ima, to bi i to je.Jo prije nego iz niesaprobudena svjetlos ova,za opstrijeti sva nebesa,svo'e zlaeno platno osnovai u skupu jedne dikestvari ukaza svijem razlike;jo ne opkrui sinje morealim zemlja stavna i dina,ni krunie zemlju gore,goru vijenci dubja obina,kitno dubje plod bez broja,slas i ljepos voe svoja;odvijek svijesti svom prislavnomrazumiju bitje svojei mudrosti nepristavnomophitei sve on to je,bog neizmjeran neizmjernogarodi u sebi sebe istoga.Ovo 'e vjeni sin, sve od svega,dobro od dobra, bog od boga,rije od znanja privinjega,slika ispuna aka svoga, njim razlina, njim jedina,ista bitjem, sopstvom ina.Sina ljube s svom naravi,ljubit sebe aku 'e trijebi;i sin istom sve ljubavisebe i aka ljubi u sebi;tijem odiu sreno u njimavjenu ljubav slinu obima.Ovo 'e ljubav koju slidi,o me srce, duh prisveti,kijem to vidi i ne vidiureeno bi na svijeti,ki s potopom svijeh dobaraslazi u nae due odzgara.Nesmijeani, nerazdioni,gdi 'e njih jedan, svi su njimei djeluju sveer onisvemogustvom zdruenime;ne to er im je pomo trijebi,neg er jedna stvar su u sebi.Tri su u jednom i naredanjedan u tri sklad pozna se;svi tri ujedno bog su jedan,svi tri bog su naponase;u tri sopstva bog isti je,sopstvo s sopstvom isto nije.Dvor zamjeran na tri strane,vjena rijeka u tri traka,dub sverodni u tri grane,rajska svjetlos u tri zraka,i svemu u svem svi jednacitraci, strane, grane i zraci.Prvi 'e ivot iv, drugi jeiz ivota ivot slavni,od ivota svijeh trei jeoivitelj vrhnaravni;jedan sopstvo sobom ima,jednijem jedan, jedan dvima.Ter ko u nami dua 'e jedna,htijenje, razbor i spomena,ta vjeruje svijes pravednada u bogu svijeh vremenasred jedinstva vik priistatri su stvari sve stvar ista.O me srce zatravljeno,ovo 'e tvoga raj pokoja,ovo 'e dobro tve ueno,tva razbluda, ljubav tvoja,ljubav vrhu srebra i zlata,tve ljuvezni kruna i plata.Ovo 'e tvoj bog, koga mnoguijem slavu izrijet moj duh trudi,ni ljeposti svo'oj ni moguzadovoljit moj poudi;ne mogu izrijet, a o njem ritine mogu se nasititi.Tijem ljubi ga ljubovnika,ezni, veni, kopni, gori,in' da ljubav privelikatijelo satre, sprai, umorii njim mrtvijem zemlji ostavisve zaprjeke tve ljubavi.Njega ljubi gdi 'e sve blago,njega hvali gdi 'e sve slavno,njega grli gdi 'e sve drago;njega uivaj gdi 'e sve stavno:ti ve ne ti neg on budiu nj stvorena po razbludi."Dospje, er podnijet jaka nijeve neizmjerni plam prsima;gine i oganj u njoj ki je,to je umrlo iz nje otima,nju pritvara i nje dikeza blaenstva resi uvike.Ter ve dostojna i spravljenaza estitijeh zgar visina,bojijem tijelom pokrijepljenaslavna iz ruke Masimina,od ljuvezni umrije i svogaza sve stee uenoga.A sad, sveta diklo, kojeobrah ljubav uzdisati,okrunjeno elo tvojemilostiva na me obratii u spijevanju mom veseloprimit elju htjej za djelo.eljeh doprijet pjevajuiprivisoke hvale tvoje,ke sam Jezus svemoguinjegda slino spovijedo je, -eljeh, ali nejma moisunce uresit sjena od noi.Nu ako nebo srca gleda,ter je i elja s dostojnosti,daj mi, ah daj mi da unaprijedamoj grijeh alim tvom alosti,pak da ljubim gori u slavitvoga draga tvom ljubavi!

Svrha osmoga i najposlednjega uzdisanja

- Uz dozvolu nakladnika Bulaja