Ana Bratoš Cetinić Jakša Bolotin

UZGOJ ŠKOLJKAŠA U MALOSTONSKOM ZALJEVU Malostonski je zaljev, radi svojih jedinstvenih ekoloških značajki, područje uzgoja i prikupljanja različitih vrsta školjkaša. Ljušture malostonske kamenice pronađene su u iskopinama u Vidu (rimsko naselje Narona) i u Ošljemu, mjestu ilirskog naselja u Dubrovačkom primorju. Dubrovačka republika unajmila je uvalu Bistrina još 1333. godine, a prvi pisani dokumenti o trgovini kamenicama potječu iz šesnaestog stoljeća. Krajem 19. stoljeća se osnivaju prva poduzeća za uzgoj školjkaša. Tijekom 20. stoljeća intenzitet uzgoja se mijenjao ovisno o različitim okolnostima, a 60-tih je godina počela i proizvodnja dagnji. Danas se u Malostonskom zaljevu proizvodi oko 3000 tona školjkaša. Različite su poteškoće s kojima se susreću domaći uzgajivači školjkaša, počevši od formalno-pravnih, ekoloških ili gospodarskih.

Uvod Sve veću potražnju za hranom iz mora nije moguće zadovoljiti izlovljavanjem

prirodnih populacija pa je količina organizama iz uzgoja na svjetskom tržištu sve veća. Radi velikog postotka bjelančevina i polisaharida glikogena te znatne količine minerala i vitamina školjkaši predstavljaju sve omiljeniju hranu ne samo priobalnog stanovništva (1). Od ukupno 9,1 milijuna tona školjkaša kojima se prema podacima Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) trgovalo 2000. godine, 82% je kontrolirano uzgojeno (2).

Uzgoj školjkaša predstavlja jedan od najranijih oblika marikulture, kojeg spominju Aristotel 350. godine prije Krista i Plinije oko 100. godine prije Krista . Zbog sesilnog načina života i niske trofičke razine mogu se razmjerno jednostavno i jeftino uzgajati.

Školjkaši se hrane filtrirajući raspršenu organsku tvar i sitni plankton iz okolne vode. U ovom procesu najznačajniju ulogu imaju škrge koje razvrstavaju i odabiru čestice povoljne za prehranu. Budući da pri uzgoju školjkaša nema prihranjivanja, najčešći je i najpovoljniji uzgoj u prirodnom staništu iz kojega se može prikupljati mlađ. Ovakav tradicionalni uzgoj poznat je od antičkog doba, a u našim krajevima je zadržan do danas (3). Uz istočnojadransku obalu poznato je 30-tak područja u kojima su se uzgajali ili se još uvijek uzgajaju školjkaši, ponajprije cijenjena europska plosnata kamenica Ostrea edulis (Linnaeus, 1758) i mediteranska dagnja Mytilus galloprovincialis (Lamarck, 1819) (4, 5). Osim toga, na hrvatskom se tržištu pojavljuje još 16 jestivih vrsta školjkaša, a 66 vrsta lokalno stanovništvo upotrebljava za prehranu (6). Usprkos dugoj tradiciji, ukupna proizvodnja školjkaša u Hrvatskoj nije prelazila 5000 tona godišnje (Slika 1), a 90-tak % proizvodnje potječe iz Malostonskog zaljeva.

888

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

1993

.19

94.19

95.19

96.19

97.19

98.19

99.20

00.20

01.20

02.20

03.20

04.20

05.20

06.

godina

masa (t)

Slika 1. Hrvatska proizvodnja školjkaša od 1993.-2006. godine (prema 7 i 8).

Prirodne značajke Malostonskog zaljeva Kao i svi živi organizmi, školjkaši u uzgoju dio su ekosustava kojem pripadaju

i u međudjelovanju su sa živim i neživim čimbenicima tog sustava. Zemljopisni položaj i ekološke značajke Malostonskog zaljeva čine ga od davnina povoljnim za život različitih vrsta ovih organizama. Malostonske kamenice pronađene su u iskopinama u Vidu (rimsko naselje Narona) i u Ošljemu, mjestu ilirskog naselja u Dubrovačkom primorju (4).

Malostonski zaljev je izdužen i dobro razveden zaljev, smješten između sjeveroistočne obale poluotoka Pelješca i kopna od jugoistoka prema sjeverozapadu (Slika 2). Kao i okolno kopno, obale zaljeva su građene od vodopropusnih karbonatnih naslaga u kojima su sustavi sekundarnih podzemnih šupljina kroz koje se odvija gotovo sva cirkulacija podzemne vode. Zajedno s vodom iz slivnog sustava zaleđa, oborinska se voda nakon podzemnog toka ulijeva u zaljev u obliku podvodnih izvora slatke vode - vrulja (9, 10).

Vode iz podzemnih izvora značajno utječu na ekološke čimbenike u zaljevu, osobito na temperaturu i slanost morske vode (11). Utjecaj vrulja na morsku vodu izraženiji je u zimskom razdoblju , a u proljetnom razdoblju rijeka Neretva ima veći utjecaj uz sjeverne obale zaljeva (12, 13, 14). Zimi zbog stalnog pritjecanja slatke vode iz vrulja, površinski sloj slatke vode izlazi iz zaljeva, a nadomješta se ulaskom slane vode u dubljim slojevima. Za vrijeme jakih bura dolazi do promjene smjera strujanja i tada površinski sloj morske vode ulazi, a pridneni izlazi iz zaljeva. Ljeti su, zbog znatno manjeg dotoka slatke vode, strujanja u zaljevu uglavnom pod utjecajem vjetrova (12,13). Stalno kretanje vodenih masa u zaljevu omogućuje dobru prozračenost cijelog zaljeva (14,15,16).

Prema dosadašnjim istraživanjima, najniža zabilježena temperatura iznosila je 5,8ºC (17), a u površinskom sloju mora izmjereno je 2,2ºC (18). Dosad najviša temperatura iznosila je 26,8 ºC. Termalna stratifikacija vodenog stupca primjećuje se

889

u svibnju, a termoklina nastaje tijekom ljetnih mjeseci. U jesen je stratifikacija sve manje izražena i nastupa izotermija vodenog stupca koja traje sve do početka proljeća (19).

J A D R A N S K O M

O R E

Mali Ston

MALOSTONSKI ZALJEV

Bistrina

Kuta

Slika 2. Malostonski zaljev.

Vrijednosti slanosti u Malostonskom zaljevu niže su od otvorenog mora, a

osobito su promjenjive u površinskom sloju (14,20,21). Dotoci slatke vode stalno donose velike količine čestica koje se ispiru s kopna

i formiraju na dnu Malostonskog zaljeva mekani talog na kojemu se razvijaju životne zajednice obalnih terigenih muljeva (22). Osim toga obogaćuju vodu hranjivim solima nema znakova eutrofikacije (14). Prema Viličiću i Carić i suradnicima Malostonski zaljev je prirodno umjereno eutroficiran ekološki sustav (23, 16).

Visoka koncentracija hranjivih soli utječe na veliku primarnu produkciju fitoplanktona. Tako je zabilježena srednja dnevna proizvodnja koja je sedam puta viša od prosjeka za otvorene vode srednjeg Jadrana u istom vremenskom razdoblju. Velika raznolikost i pojava izrazito dominantnih vrsta samo u vrijeme «cvatnje» ukazuje na razmjernu čistoću voda u zaljevu (24,25,26). I zooplanktonska zajednica potvrđuje da je zaljev visoko produktivan, a tipične vrste indiciraju dobru kvalitetu vode u zaljevu (27,28,29,20).

U Malostonskom zaljevu zabilježeno je 8 životnih zajednica u kojima su određene 203 autotrofne vrste i 176 makrozoobentoskih vrsta, čiji broj opada od vanjskog prema unutrašnjem dijelu zaljeva (22) Rezultati istraživanja obraštajne zajednice u unutrašnjem dijelu zaljeva ne ukazuju na poremećaje ekosustava (18).

Visoka planktonska produkcija omogućuje obilnu ishranu organizmima koji se hrane filtriranjem zbog čega je ovo područje pogodno za uzgoj gospodarski važnih vrsta školjkaša, a u bentonskim zajednicama može se naći veliki broj različitih vrsta

890

(30, 31,32). Pri analizi organizama i njihovih čvrstih ostataka u sedimentu, zabilježeno je 89 vrsta školjkaša (32).

Zahvaljujući navedenim značajkama Malostonskog zaljeva, stanovništvo ovog područja stoljećima je nalazilo izvor hrane i prihoda u školjkašima te je brinulo o racionalnom gospodarenju ovim prostorom. Kako bi se područje zaštitilo od posljedica rastućeg broja stanovnika i promjena gospodarskih djelatnosti okolnog područja kojemu pripada i grad Neum u Bosni i Hercegovini, 1983. godine općine Dubrovnik i Metković proglasile su ovo područje zaštićenim, a Državna uprava za zaštitu prirode temeljem odredbi čl. 20 Zakona o zaštiti prirode SR Hrvatske (NN 54/76) potvrdila je kategoriju "Specijalni rezervat u moru". Godine 1998. status zaštite Malostonskog zaljeva je postrožen odlukom Skupštine Dubrovačko-neretvanske županije koja ga je proglasila strogim rezervatom, a svojom odlukom od 23. prosinca 2002. godine KLASA: 612-07/02-01/26 i URBROJ: 2117/1-04-02-4, Skupština Dubrovačko-neretvanske županije proglasila je ovo područje "Posebnim rezervatom u moru". Posebni rezervat u moru je područje od posebnog je značaja i namjene u kojem je izražen jedan ili više elemenata prirode. Iako je ovim odlukama cilj bio zaštita školjkaša i njihove proizvodnje, zbog razine zaštite došlo je do apsurdne situacije u kojoj je uzgoj kao gospodarska djelatnost postao ilegalan. Danas je međutim glavnina formalno-pravnih poteškoća riješena

Pregled uzgoja – povijest i sadašnje stanje U Malostonskom zaljevu se gotovo do današnjih dana održao tradicionalni

način prikupljanja mlađi kamenice snopovima grana hrasta crnike Quercus ilex i tršlje Pistacia lentiscus. Ličinke kamenice žive u planktonu 2-3 tjedna i za to im vrijeme raste ljušturica koja uzrokuje povećanje njihove mase. Kad se ličinka razvije u oblik spreman za naseljavanje podloge, nalazi se pri dnu vodenog stupca pa se kolektori za prikupljanje mlađi kamenica postavljaju u dublje slojeve vodenog stupca. Nekad su snopovi grana za prikupljanje mlađi polagani na morsko dno i nakon 3-5 godina se vadili s odraslim kamenicama. Kako bi se spriječili gubici snopova s kamenicama, s vremenom su se počele koristiti drvene instalacije na koje su se vezivali snopovi i zajedno su polagani na dno. Nakon tri godine ubirale su se kamenice konzumne veličine.

U novije se vrijeme za izradu kolektora za prikupljanje mlađi koriste plastične mreže. Postavljaju se na parkove što bliže morskom dnu u vrijeme intenzivnog mriješćena kamenice, uglavnom u proljeće i jesen. Nakon pet do šest mjeseci kolektori se prebacuju na uzgojne parkove, a kad mlađ dosegne veličinu od oko 30 mm vade se iz mora i prerađuju. Parkovi za uzgoj su do prije desetak godina uglavnom bili stacionarni i to drveni (Slika 3) i željezni, a danas prevladavaju plutajući (Slika 4 ).

Ako je mlađ prikupljena na snopovima, grane se sijeku i upliću u tzv. pergolare, a ako je mlađ na mrežama, razrjeđuje se i ostavlja u moru dok kamenica ne dostignu tržišnu veličinu. Mlade jedinke koje se namjerno odstrane ili otpadnu prilikom prerade, uglavnom se cementiraju na pergolare i to po dvije svakih 20-tak cm (Slika 5), a mogu se staviti i u plastične korpe. Najcjenjenija je kamenica s pergolara, jer raste slobodno u stupcu morske vode pa je pravilnog oblika i visokog indeksa kondicije. Cijeli uzgojni ciklus kamenice u Malostonskom zaljevu, od postavljanja kolektora do postizanja konzumne veličine traje 18 do 20 mjeseci.

891

Slika 3. Drveni stacionarni parkovi,

Slika 4. Plutajući „linijski“ parkovi. Za prikupljanje mlađi dagnji koriste se deblji konopi rastegnuti na samoj

površini mora. Oni se postavljaju u more početkom zime. Nakon otprilike šest mjeseci

892

.

Slika 5. Pergolar sa cementiranim kamenicama.

mlađ dagnje skida se s kolektora i puni u mrežaste pletenice - pergolare koji se vješaju na parkove. Nakon sljedećih šest mjeseci slijedi prerada i premještanje u pergolare većeg oka (Slika 6) u kojima raste dok ne dostigne tržišnu veličinu. U jednom mrežastom pergolaru dužine 2 m može se uzgojiti 8-15 kg dagnje, a uzgojni ciklus traje 1,5-2 godine (1).

Na ovaj je način u Malostonskom zaljevu 2007. godine 90 obrtnika i 8 trgovačkih društava. na 4 000 000 m2 površine koja obuhvaća 400 uzgojnih jedinica proizvelo 1,5 milijun komada kamenice i 1500 tona dagnje (33) što je prodano uglavnom na lokalnom tržištu.

Prvi pisani dokumenti o trgovini kamenicom potječu iz šesnaestog stoljeća, a zapis iz 1667. godine navodi postojanje uzgajališta kamenice na kojem se koriste drvene konstrukcije za uzgoj. „Prvo dalmatinsko racionalno gojilište kamenica i klapavica“ utemeljeno je 1889. godine i radilo je do prvog svjetskog rata (4).

Na Svjetskoj izložbi 1936. godine u Londonu, stonska kamenica je dobitnik Grand Prixa i zlatne medalje za kakvoću.

Tijekom desetljeća prije drugog svjetskog rata, proizvodnja školjkaša u Malostonskom zaljevu je iznosila ukupno 58 tona, od čega 53 tone kamenice i 5 tona dagnje. Tako je, npr. 1941. godine, devet uzgajivača uzgojilo su 770.000 komada kamenice od kojih je prodano 740.000 (34). Nakon rata, koji je gotovo potpuno uništio proizvodnju, pristupilo se obnovi uzgajališta, a 60-ih godina su se osim

893

kamenice počelo uzgajati i dagnju. Ukupna proizvodnja 70-tih godina iznosila je 209 tona, 50 tona kamenice i 159 tona dagnje (4). Tijekom 80-tih, pogon poduzeća "Dalmacijabilje" i 129 registriranih uzgajivača dostižu proizvodnju od 3000 tona dagnje i oko 1,5 milijuna komada kamenice godišnje (5). Poduzeće „Dalmacijabilje" pri tom proizvodi i preko 80% od ukupne količine školjkaša (34)

Slika 6. Punjenje pergolara dagnjama

Početkom 90-tih, područje Malostonskog zaljeva je ugroženo ratom, a neko

vrijeme i okupirano, a većina uzgajališta uništena. U bivšem društvenom poduzeću "Dalmacijabilje" gotovo i nema proizvodnje, a u privatnome osamdesetak koncesionara zajedno uzgoji oko 300.000 komada kamenice (34). Obnova je tekla sporo uz mnoštvo poteškoća. Osim nedostatka sredstava i neriješenog statusa uzgajivača i cijelog zaljeva, nedostajalo je i mlađi iz prirodnih populacija. Ova pojava je rezultat smanjivanja brojnosti matičnog stoka i prodaje kamenice prije optimalne starosti za razmnožavanje, a ponekad i prije prvog mriješćenja. Na brojnost odraslih jedinki veliki utjecaj ima uklanjanje kamenice autonomnim ronjenjem sa stupova mosta na Bistrini i prelazak s nepomičnih na plutajuće parkove za uzgoj. Osim toga, radi poremećaja vodenih tokova u zaleđu, došlo je do promjene ekoloških značajki u zaljevu .

Iako se Nacionalnom strategijom razvoja marikulture predviđao se rast proizvodnje školjkaša do 20 000 tona u prvih deset godina 21. stoljeća (35), u prvoj polovici tog razdoblja količina uzgojenih školjkaša jedva da je dostizala četvrtinu. Tako je u Malostonskom zaljevu npr. 2003. godine na 80 dodijeljenih koncesija i izvan njih između 120 i 130 uzgajivača proizvelo oko 600 000 komada kamenice i manje od 2000 tona dagnje. Od toga je svega bilo 50 registriranih obrta ili trgovačkih društava za uzgoj (36).

894

Dubrovački laboratoriji Instituta za oceanografiju i ribarstvo, današnji Institut za more i priobalje izradio je 2003. godine „Studiju utjecaja na okoliš za zahvat marikulture na području akvatorija Malostonskog zaljeva i Malog mora“ prema kojoj dozvoljeni kapacitet ovog područja do 2010. godine iznosi oko 8500 t školjkaša i 1280 t ribe godišnje, a nakon 2010. godine 28200 t školjkaša godišnje, dok se dozvoljena količina proizvedene ribe ne bi povećavala. Povećanje proizvodnje školjkaša trebalo bi biti postupno i u skladu s rezultatima monitoringa predviđenog studijom. Područje Zaljeva je prema Studiji podijeljeno u tri zone, od koji se u prvoj, unutrašnjoj ne bi dozvoljavalo povećanje uzgoja, a najveća je mogućnost povećanja proizvodnje u trećoj zoni koja se nalazi sjeverozapadno od tjesnaca Usko i rta Nedjelja (36).

Što u budućnosti? Kako bi se dostigle predviđene količine uzgojenih školjkaša potrebno je

ukloniti mnoge dugogodišnje poteškoće. Otežavajuća okolnost za povećavanje proizvodnje je složen proces dobivanja dozvola za uzgoj jer se u zaštićenom području Malostonskog zaljeva isprepliću nadležnosti različitih ministarstava usporavajući povećavanje kapaciteta postojećih uzgajivača i novih investitora. Količina proizvedene dagnje je u opadanju radi produljenog biološkog ciklusa, smanjenog indeksa kondicije i prirodnih neprijatelja – predatora komarče Sparus aurata i obraštaja na ljušturi koji je i kompetitivan i povećava stopu smrtnosti. Također, uzgojni ciklus dagnje u Malostonskom zaljevu nešto je dulji od uzgojnog ciklusa u drugim područjima, što je, zajedno s navedenim poteškoćama, čini nekompetitivnom na tržištu. Perspektiva leži u visokocijenjenoj kamenici čija su organoleptička svojstva jedinstvena i čine je traženom.

Za status proizvoda na tržištu, osobito europskom, nužna je njegova stalna nazočnost u odgovarajućim količinama. Današnja proizvodnja kamenice ni u kojem pogledu ne zadovoljava te uvjete. Uzgojena količina brzo se konzumira na lokalnom tržištu pa je očigledan prostor za povećanje proizvodnje. Razvojno-istraživački centar za marikulturu Sveučilišta u Dubrovniku uspostavio je 2004. godine javni matični stok što je djelomično ublažilo poteškoće s nedovoljnom količinom mlađi iz prirodnih populacija radi sve manjeg broja spolno zrelih jedinki. Osim toga, u vrijeme razmnožavanja kamenica prati se brojnost ličinki u vodenom stupcu pa je moguće sugerirati koje je vrijeme najpovoljnije za polaganje kolektora. Time se, međutim, nije riješio problem nepredvidivosti prirodnog ciklusa mriješćenja.

Stalna i sigurna opskrba mlađi može se uspostaviti samo proizvodnjom u mrjestilištu u kojemu su manji rizici vezani uz čimbenike okoliša o kojima ovisi razmnožavanje i prihvaćanje prirodnih populacija školjkaša. Mlađ iz mrjestilišta je kontroliranog zdravstvenog statusa, a premješta se u prirodni okoliš nakon što stekne otpornost na moguće bolesti. Pri tome treba voditi računa da se ne ugrozi genetička raznolikost matičnog stoka. Osim sigurne opskrbe lokalnih uzgajivača, mlađ iz mrjestilišta je potencijalno dobar proizvod za šire tržište. Iz ovih je razloga Razvojno-istraživački centar za marikulturu, pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i tehnologije pokrenuo tehnološki projekt Uzgoj mlađi školjkaša. U okviru projekta je razvijena i testirana tehnologija proizvodnje mlađi kamenice. Uspostavljeno je pokazno mrjestilište u uvali Bistrina, kapaciteta 5 milijuna metamorfoziranjih ličinki, tj. 1 milijuna komada mlađi, u kojem je moguće dobiti informacije i teoretska i

895

praktična znanja potrebna za uspostavu mrjestilišta te detaljan priručnik Također se pristupilo kontroliranom mriješćenju alternativnih vrsta školjkaša (37).

Poteškoće s preživljavanjem u kasnijim fazama uzgoja zahtijevaju detaljno praćenje ekoloških uvjeta u zaljevu. S osobitom pozornošću bi trebalo istražiti dinamiku voda radi promjena u okolnom području. Osobitu važnost treba posvetiti promjenama u slivovima Trebišnjice i Neretve te utjecaju iskorištavanja pijeska na skretanje vode iz Neretve prema Malostonskom zaljevu.

Znatan utjecaj na naseljavanje, rast i preživljavanje školjkaša imaju organizmi koji se naseljavaju na ljušture školjkaša. Kako bi se umanjio negativan utjecaj obraštaja na biološku i tržišnu vrijednost školjkaša, potrebno ga je suzbijati. Pojedini uzgajivači izlažu pergolare zraku i suncu u razdoblju od 24-48 sati kako bi usmrtili tek naseljene obraštajne organizama (38).

Naše tržište školjkaša je neorganizirano, nema objekata za otkup i promet niti kontrolnih mehanizama, a uzgajivači se čine zadovoljni postojećim stanjem i ne pokazuju inicijativu. Prije izlaska na europsko tržište potrebno je donošenje nacionalne strategije te usklađivanje proizvodnje i prometa s europskim propisima i pravilima.

Prema europskim standardima uzgojna se područja dijele na A i B zonu. Parametri u zoni A moraju zadovoljavati stroge higijensko–sanitarne standarde da bi se mogle proglasiti mikrobiološki i kemijski »zdravim« i kao takvim pogodnim za uzgoj školjkaša koji se mogu izravno ili preko otpremnih centara otpremati na tržište. Uzgojne B zone sadrže više mikroorganizama i kemijskih tvari nego što dopušta Direktiva 91/492/ECC pa je školjkaše nužno pročistiti da bi razina nepoželjnih tvari bila unutar propisima dopuštenih granica, te da bi se zadovoljili zahtjevi tržišta. To se postiže u purifikacijskim centrima koje priznaje Europska Unija. Malostonski zaljev pripada kategoriji "A", ali treba uzeti u obzir moguće promjene u budućnosti i u sklopu projekata za otpremne centre, koji su nužni za organizirani izlazak proizvoda na tržište, predvidjeti i centre za purifikaciju.

Osim toga, za dobivanje izvoznih dozvola u EU, nužno je provoditi sanitarno-higijenske i ekološke standarde kontrole. Kamenica Ostrea edulis, koja je na europskom tržištu gotovo nestala zbog epidemija na uzgajalištima uzrokovanih praživotinjama vrsta Bonamia ostreae i Marteilia refrigens. Ove bolesti zasad nisu zabilježene kod kamenica na hrvatskim uzgajalištima. Jedna od prepreka dobivanju dozvola je pronalazak dagnji Mytilus galloprovincialis napadnutih parazitskom vrstom Marteilia maurini u sjevernom Jadranu i Malostonskom zaljevu. (39,40) pa je nužno poduzimanje mjera kako bi se uklonila. U Hrvatskoj su bolesti školjkaša i njihovo suzbijanje predmet Zakona o veterinarstvu (N.N., 70/97). Regulirane su pretrage nužne za stavljanje ovih životinja u promet (N. N., 46/94; N.N., 142/97), a postoji i Pravilnik o načinu obavljanja nadzora kakvoće određenih proizvoda pri uvozu i izvozu (N.N., 108/97). Na temelju Pravilnika o veterinarsko zdravstvenim uvjetima za izlov, uzgoj, pročišćavanje i stavljanje u promet živih školjaka (N.N. 129/99; N.N. 16/2000), Uprava za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede i šumarstva propisuje godišnji plan praćenja kvalitete najznačajnijih hrvatskih uzgajališta školjkaša. Plan obuhvaća kontrolu morske vode i mesa školjkaša u svrhu provjere mikrobiološke kvalitete školjkaša, kao i postojanja biotoksina i štetnih kemijskih tvari u tkivu. Također se provjerava postojanje toksičnih fitoplanktonskih vrsta u području uzgoja (N.N. 49/07; MPŠ, 2003).

Duga tradicija i dobri preduvjeti za razvoj i širenje uzgoja školjkaša u Malostonskom zaljevu predstavljaju dobar temelj. Pitanje je stvarne zainteresiranosti uzgajivača, lokalne i šire zajednice za ovu djelatnost. Naime, postojeća proizvodnja i

896

razmjerno visoke cijene čini se, zadovoljavaju uzgajivače od kojih je mnogima ovo samo dodatni izvor prihoda. Prema Zakonu o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu (N.N. 29/99) registrirani uzgajivači imaju pravo na novčane poticaje po kilogramu dagnje i komadu kamenice, što bi možda trebalo preusmjeriti na infrastrukturu .

Područje Malostonskog zaljeva je jedno od rijetkih malo izgrađenih priobalnih područja pa je u današnjim uvjetima pritisak za izgradnjom kuća, vikendica ili turističkih objekata velik. Prostorni planovi Dubrovačko – neretvanske županije ne ukazuju na prioritet djelatnosti marikulture. Iako je školjkarstvo često isticano kao perjanica lokalnog turizma, nedostaje integralno planiranje i usklađivanje ostalih djelatnosti na svim razinama.

Udruživanje uzgajivača i veća angažiranost postojećih zadruga i udruga, organiziran nastup na tržištu i razvijanje robne marke pridonijeli bi uspješnijoj proizvodnji i plasmanu školjkaša. Razvojno-istraživački centar za marikulturu i druge institucije obavljaju ispitivanja kako bi se poboljšali uvjeti, kontrolirao zdravstveni status i kvaliteta vode, primijenile nove tehnologije i predvidjele i otklonile poteškoće što predstavlja važan međukorak između tradicionalne, ekstenzivne proizvodnje i razvijanja suvremenog proizvoda za hrvatsko i europsko tržište 21. stoljeća.

Izvori 1) Hrs-Brenko, M.: Školjkaši kao prehrambeni artikli iz prirodne

populacije školjaka na Jadranu. Prehrambeno-tehnološka revija, 17(3)125-130, 1979. 2) Lovatelli, A.: Situation of the markets in Europe and in the

Mediterranean countries and promotion schemes. Product species diversification and related market opportunities. Options Méditerranéennes: Série A. Séminaires Méditerranéens. n. 55. Basurco B, Zaragoza, Spain, 2002.

3) Zavodnik, D., Hrs-Brenko, M.: Allevamento di organismi marini attraverso i secoli sulle sponde dell’Adriatico orientale. Atti Mus civ Stor nat Trieste, 40(1):25-53, 1987.

4) Basioli, J.: Ribarstvo na Jadranu. Nakladni zavod Znanje, Zagreb,1984. 5) Benović, A.: The history, present condition, and future of the

molluscan fisheries of Croatia. U.S. Department of Commerce, NOAA/NMFS Technical Report, 129: 217 – 226, 1997.

6) Zavodnik, D.: Nekonvencionalni izvori hrane iz mora na tržištu istočnog Jadrana. Tisuću godina prvog spomena ribarstva u Hrvata. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1997.

7) Crkvenčić-Bojić, J.: Statistički ljetopis Republike Hrvatske. Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2003

8) Crkvenčić-Bojić, J.: Statistički ljetopis Republike Hrvatske. Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2007.

9) Bahun, S.: Pregledni prikaz hidrogeoloških odnosa područja Malostonskog zaljeva. Zbornik radova savjetovanja Malostonski zaljev prirodna podloga i društveno valoriziranje. JAZU, Znanstveni savjet za zaštitu prirode, Dubrovnik, 1981.

10) Lučić, D., Prtoljan, B.: Geološki odnosi u području Stona. Dubrovnik 11(1/2): 181-191, 2000.

897

11) Meštrov, M., Požar-Domac, A.: Bitna svojstva ekosistema Malostonskog zaljeva i zaštita. Zbornik radova savjetovanja Malostonski zaljev prirodna podloga i društveno valoriziranje. JAZU, Znanstveni savjet za zaštitu prirode, Dubrovnik, 1981.

12) Balenović, R.: Hidrografske prilike u Malostonskom zaljevu i Malom moru. Zbornik radova savjetovanja Malostonski zaljev prirodna podloga i društveno valoriziranje. JAZU, Znanstveni savjet za zaštitu prirode, Dubrovnik, 1981.

13) Vučak, Z., Gačić, M., Dadić, V.: Značajke strujnog polja Malostonskog zaljeva. Zbornik radova savjetovanja Malostonski zaljev prirodna podloga i društveno valoriziranje. JAZU, Znanstveni savjet za zaštitu prirode, Dubrovnik, 1981.

14) Vukadin, I.: Hidrografska svojstva Malostonskog zaljeva u susjednog mora u periodu 1980-1981. godine. Zbornik radova savjetovanja Malostonski zaljev prirodna podloga i društveno valoriziranje. JAZU, Znanstveni savjet za zaštitu prirode, Dubrovnik, 1981.

15) Vukadin, I.: The ecosystem of the bay of Mali Ston natural and anthropogenic influence. Toxicol Environ Chem 20(1): 209-215, 1989.

16) Carić, M., Jasprica, N., Viličić, D.: Nutrient and chlorophyl a cncentrations in Gruž and Mali Ston Bays (Southern Adriatic). Rapp Comm int Mer Médit 33: 367, 1992.

17) Buljan, M., Hure, J., Pucher-Petković, T.: Hidrografske i produkcijske prilike u Malostonskom zaljevu. Acta Adriat 15(2): 1-60, 1973.

18) Bratoš, A.: Obraštajna zajednica na uzgajalištu školjkaša u Malostonskom zaljevu. Magistarski rad. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2004.

19) Lučić, D., Kršinić, F. Annual variability of mesozooplankton assemblages in Mali Ston Bay (Southern Adriatic). Period Biol 100(1): 43-52, 1998.

20) Vukanić, D.: Prilog poznavanju hidrografije i zooplanktona Malostonskog zaljeva. Zbornik radova savjetovanja Malostonski zaljev prirodna podloga i društveno valoriziranje. JAZU, Znanstveni savjet za zaštitu prirode, Dubrovnik, 1981.

21) Lučić, D.: Dano-noćni mezozooplankton i makrozooplankton u Malostonskom zaljevu. Magistarski rad. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 1985.

22) Špan, A., Šimunović, A.: Životne zajednice morskog dna. Ekološka studija Malostonskog zaljeva i susjednog mora. Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split, 1981.

23) Viličić, D.: Phytoplankton population density and volume as indicators of eutrophication in the eastern part of the Adriatic sea. Hydrobiologia 174(2): 117-132, 1989.

24) Marasović, I., Pucher-Petković, T. Promjene redukcijskih prilika u malostonskom zaljevu nakon 17-godišnjeg perioda. Zbornik radova savjetovanja Malostonski zaljev prirodna podloga i društveno valoriziranje. JAZU, Znanstveni savjet za zaštitu prirode, Dubrovnik, 1981.

25) Viličić, D.: Fitoplankton Malostonskog zaljeva i Malog mora. Zbornik radova savjetovanja Malostonski zaljev prirodna podloga i društveno valoriziranje. JAZU, Znanstveni savjet za zaštitu prirode, Dubrovnik, 1981.

26) Jasprica, N. Procjena i ekološki značaj biomase fitoplanktona izražene kao količina organskog ugljika u obalnom području južnog Jadrana. Magistarski rad. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1989.

898

899

27) Benović, A., Onofri, V.: Mrežni zooplankton Malostonskog zaljeva i Malog mora. Zbornik radova savjetovanja Malostonski zaljev prirodna podloga i društveno valoriziranje. JAZU, Znanstveni savjet za zaštitu prirode, Dubrovnik, 1981.

28) Regner, D.: Istraživanje sastava i gustoće skupine kopepoda na širem području malostonskog zaljeva. Zbornik radova savjetovanja Malostonski zaljev prirodna podloga i društveno valoriziranje. JAZU, Znanstveni savjet za zaštitu prirode, Dubrovnik, 1981.

29) Lučić, D., Onofri, V. Seasonal variation of neritic zooplankton in Mali Ston Bay (Southern Adriatic). Acta Adriat 31(1/2): 117-137, 1990.

30) Šimunović, A. Biološko-ekološka istraživanja jestivih školjaka Malostonskog zaljeva. Zbornik radova savjetovanja Malostonski zaljev prirodna podloga i društveno valoriziranje. JAZU, Znanstveni savjet za zaštitu prirode, Dubrovnik, 1981.

31) Bolotin, J.: Ekološki i genetski aspekti prirodnih i uzgajanih populacija dagnji (Mytilus spp.) na istočnoj obali Jadrana. Doktorska disertacija. Prirodoslovno– matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 1998.

32) Peharda-Uljević, M.: Rasprostranjenost i sastav prirodnih populacija školjkaša (Mollusca, Bivalvia) u Malostonskom zaljevu. Doktorska disertacija. Prirodoslovno– matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 2003.

33) Pavlović, A.: Usmeno priopćenje, 2008. 34) Šimunović, A.: Malostonski zaljev- biser Jadrana. Naše more 51(1-2),

2004. 35) Katavić, I., Božanić, T., Cetinić, P., Dujmušić, A., Filić, Ž., Kučić, Lj.,

Vodopija, T., Vrgoč, N. Morsko ribarstvo. Hrvatska u 21. stoljeću. Strategija razvitka republike Hrvatske. Prehrana. II. Ribarstvo, 2001.

36) Benović, A., Skaramuca, B., Bolotin, J., Kožul, V., Lučić, D., Carić, M., Jasprica, N., Onofri, V., Tutman, P., Glavić, N.: Studija utjecaja na okoliš za zahvat marikulture na području akvatorija Malostonskog zaljeva i Malog Mora (Strateška procjena utjecaja na okoliš). Institut za oceanografiju i ribarstvo, Dubrovnik, 2003.

37) Jug-Dujaković J.: usmeno priopćenje, 2008. 38) Bratoš Cetinić, A., Bolotin, J., Peharda, M.: Problematika obraštaja na

uzgajalištu školjkaša u Malostonskom zaljevu. Zbornik 43. Hrvatski i 3. međunarodni agronomski kongres. Zagreb, 2008.

39) Zrnčić, S., Le Roux, F., Oraić, D., Šoštarić, B., Berthe, F.J.C.: First record of Marteilia sp. in mussels Mytilus galloprovincialis in Croatia. Diseases of Aquatic Organisms 44(2): 143-148, 2001.

40) Zrnčić, S., Oraić, D., Humski, A., Postružnik-Sapunar, J., Bažulić, D.: Zdravstvena ispravnost i epizootiološki status školjaka iz Malostonskog zaljeva. Simpozij "Flat oyster- Croatian challenge for European market" Mali Ston 19-20. ožujka 2003.