V Kapitanovic

VICKO KAPITANOVI, etiri bosanika natpisa...

VICKO KAPITANOVI

ETIRI BOSANIKA NATPISA

UDK: 930.271 : 003.349 (497.5 Dalmacija)

Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 1. 7. 2007.

Prihvaeno: 5. 7. 2007

Vicko Kapitanovi Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu

HR-21000 Split Zrinsko-frankopanska 19

[email protected]

Autor analizira bosanike natpise iz Krkovia, Morpolae, Kljaka i Drnikoga Graca i na temelju oblika slova datira jedan natpis u Xl/. stoljee, a ostale potkraj srednjega vijeka. Tri su natpisa nadgrobni spomenici, ajedan obiljeava vrelo pitke vode. Nastali u razliitim prilikama, vaan su prilog upoznavanju shvaanja rodoljublja, odnosa prema pokojnima i skrbi za javno dobro. Osim vanosti za lokalnu povijest posebno su zanimljivi za povijest hrvatske pismenosti.

Kljune rijei : Krkovi, Morpolaa, Kljaci, Drniki Gradac, bosanica (bosanica, hrvatska irilica), natpisi.

Bosaniki natpisi nisu u Hrvatskoj sustavno obraivani, kao to su obraeni stariji latinski i glagoljski natpisi. I I dok je kurzivna bosanica u hrvatskoj sustavno obraena,2 slina studija o lapidarnoj bosanici nedostaje, pa su u odgonetavanju natpisa hrvatskih kamenih spomenika pisanih bosanicom epigrafiari i danas prisiljeni tragati za oblicima slova i reprodukcijama natpisa objavljenih u razliitim izdanjima.

U ovom broju Starohrvatske prosvjete posveenom utemeljitelju starohrvatske arheologije fra Luji Marunu, objavljuju se etiri srednjovjekovna bosanika natpisa. Marun je pripadao zajednici koja je tijekom stoljea njegovala takvo pismo. Zaokupljen spomenicima iz starijega razdoblja, Marun nije imao ni vremena ni sredstava baviti se sustavno istraivanjem spomenika iz kasnijega razdoblja premda se za njih zanimao.3 Njegov neto stariji subrat, fra Stipan Zlatovi, koji ga je uputio u prouavanje povijesti, nazivao je to pismo bosanicom. Uz sveenike glagoljae koji esto osim hrvatskoga nisu ni poznavali latinski ili neki strani jezik, franjevci su se sluili njime usporedno s latinskim i talijanskim, koje su nauili za vrijeme kolovanja. Upravo je zanimljivo vidjeti koliko njihovi bosaniki spisi sadrajno slie latinskima i talijanskima iste vrste. Ponekad se na talijanskom dokumentu, pisanom za predstavnike vlasti koji nisu razumjeli hrvatski, pronau potpisi seoskih glavara pisanih bosanicom. U radovima

Kolendia, Stoia i Zeli-Buan mogu se nai poimenino brojne upe u kojima je tijekom XVII. i XVIII. st. rabljeno to pismo.4

Usp. Delonga 1996; Fui 1982.

Zeli-Buan 1961.

Za natpis na akroteriju sarkofaga u Drnikom Gracu Marun jednostavno biljei da je pisan "slavljanskim pismom". Stari

narski dnevnik A, str. 5 i 19. Za podatak zahvaljujem muzejskom savjetniku Mati Zekanu.

Usp. upuk 1957, str. 7; Zeli-Buan 1961, str. 16-20.

andi1Typewritten Text337

andi1Typewritten Text





Starohrvatska prosvjeta /lI/34 (2007) - ------------------------

Franjevci su to pismo zatekli u uporabi u razvijenom srednjem vijeku kada su se kao misionari proirili po hrvatskim krajevima. Sredite njihova misionarskog rada bila je dodue srednjovjekovna Bosna, no djelokrug njihove evangelizacije prelazio je njezine politike granice i prema ovlastima pape Eugena IV. obuhvaao podruje "od Jadranskog mora do Tatarske" (Ugarske i Transilvanije).5 Zbog pokretljivosti redovnika uvjetovane njihovim zakonodavstvom i injenice da su se na tako prostranom podruju morali sluiti narodnim jezikom, bilo je naravno da usvoje to pismo kao veliku pomo u evangelizaciji.6 Vjerojatno su ponekad sudjelovali i u sastavljanju bosanikih dravnih isprava u Bosni, no njihova je vea vanost u povezivanju razliitih kulturnih sredita i pisama, dok su upnici iz redova svjetovnoga sveenstva, u pravilu

nepomini, razvijali znaajke pisma pojedinih administrativnih sredita (npr. Poljica). Natpisi na kamenu iz razliitih sredina u kojima dosad nisu zabiljeeni bosaniki pisani

tekstovi zasluuju posebnu pozornost i zbog toga to su najee plod dviju ili triju osoba: sastavljaa teksta, koji je ujedno mogao biti i pisar (epitajista), i klesara (lapicida), koji je natpis urezivao (moda i, nepismen, precrtavao) u kamen. Kao to e se vidjeti u daljnjem izlaganju, natpisi koji se ovdje objavljuju raznoliki su po oblicima grafije. ini se da se na raznolikost slova barem donekle odraava utjecaj razliitih sredita u kojima su kolavani epitafisti, a na daljnju su raznolikost utjecali klesari.

Dopis koji su franjevci godine 1377. uputili papi Grguru XI. da bi im dao ovlast odrjeivati sluajeve rezervirane za biskupe ne samo po Slavoniji, Srijemu, Bosni ve i u Vrlici Cetini, Klisu i okolnim mjestima,7 te Papin odgovor uz jo dva dokumenta izdana na isti dan pokazuju da su franjevci djelovali i u bliskom zaleu dobro ureenih biskupija. Evangelizacijsko djelovanje franjevaca u kasnom srednjem vijeku meu pukom u zaleu gradova u kojima su se nalazile biskupije zbog unitenja isprava nije dovoljno poznato, no injenica da su im moni hrvatski plemii podizali samostane i ukapali se u njihovim crkvama, namee pomisao da su mogli pridonijeti i pisanju bosanikih isprava. Da su krajem srednjeg vijeka franjevci obavljali vjerske

ine i u dijelu Splitske nadbiskupije i Trogirske biskupije, svjedoi isprava pisana upravo bosanicom (alphabeto illiriaco seu sclavonico), koju je godine 1441. srebreniko-visoki biskup fra Toma Matin (Mattei, Mati?) izdao trogirskom sveeniku Jakovu iz Zmine, kapelanu Radoia u Trogirskoj zagori. A zbog takvoga pisma je ueni Farlati drao da je rije o pravoslavnom episkopu.8

Ponekad su, kao to je razvidno iz navedenoga sluaja, franjevci u svom apostolatu tom pismu davali i prednost, znajui da ih obini puk jedino tako moe razumjeti. Tim pismom pisani su, do novijeg vremena, franjevaki ljetopisi, potom su njime tiskane i knjige. A onda je pred nadiruom latinicom, koju su prihvatili "napredni" krugovi, to pismo padalo u zaborav, moda i zbog toga to su ga i neki franjevci u Bosni nazivali irilicom i srpskim pismom. Franjevci u Dalmaciji zvali su ga "harvatskim" i ilirikim, uvjereni, ini se, da je preudeeno iz grkoga, kao to je u XVIII. stoljeu tvrdio Vinjali. 9 Je li u naputanju pisma ulogu igrala i okolnost to bi to bilo i pismo "raskolnika" , o tome nisu poznati nikakvi pisani tragovi. No, ni odredba definitorija Provincije iz l749. kojom se zaprijetio da mladii koji ne naue pisati materinjim jezikom nee biti priputeni na oblaenje i reenje, kao ni obnovljena odredba iz 1775. nije uspjela zaustaviti opadanje zanimanja za to pismo. JO

BF NS 1929 str. 496, n. 1006. "[ ... ] a mari Adriatico usque ad confines Tartariae [ ... J". Wading 1932, str. 300 [ad an. 1446.

n XII].

Dokaz je tomu i poznata ibenska molitva.

BF 1904. str. 591. "[ ... ] Vertricha [Verhrika] et Citina atque Cliscia et omnibus villis circa partes praedictas [ ...J". U mje

stima gdje je u blizini stolovao biskup, upueni su da trae ovlatenje od biskupa.

Farlati 1769, str. 408. U toj ispravi biskup fra Toma naziva se (nepoznato je kojom ovlasti) i upraviteljem dijela Splitske

nadbiskupije.

Slaveni to pismo nazivaju urilicom, pie Gapar Vinjali, "ali to je zapravo grko pismo. U to sam se uvjerio. Dadoh jednu

od spomenutih knjiga gosp. Demetriju Tanou, grke narodnosti koji nije znao ni jednu slavensku rije da je proita. Pro

itao ju je tonije nego su to inili Talijani sa slavenskim knjigama koje su tiskane latinskim pismom. I rijei je izgovarao

potpuno tono, kao da zna slavenski". Vinjali, ad an. 1640. Arhiv franjevakoga samostana u Visovcu, rkp. str. 469.


VICKO KAPITANOVI, etiri bosanika natpisa ...

Bilo je potrebno navesti ove podatke da bi se shvatila sva raznolikost bosanike grafije na koju su u unutranjosti Dalmacije mogla imati utjecaj razliita sredita. Uz rijetke bosanike kamene natpise, iji su autori bili sveenici, ini se da su autori do sada poznatih kamenih natpisa bili esto manje kolovani ljudi; upisivali su ih ponekad pismu nevjeti klesari koji su ih zapravo precrtavali, a spomenici na kojima su uklesani najee su skromni, pa im epigrafiari nisu poklanjali veu pozornost. Ipak su ti skromni natpisi vrlo znaajni za poznavanje prolosti.

Dva natpisa koja ovdje objavljujem pripadaju podruju Kotara. To su nadgrobni spomenici iz Krkovia u upi Piramatovci i Morpolae u upi ista Velika. Druga su dva s rubnih podruja Petrova polja, iz Kljaka i Drnikoga Graca. Natpis iz Graca takoer je nadgrobni natpis, zanimljiv po grafiji i morfologiji, a natpis iz Kljaka svjedoi o ureenju vrela pitke vode koja je uvijek znaila ivot. I jedno i drugo podruje obuhvaaju plodne ravnice i bogati su povijesnim spomenicima. Nisu, meutim, spominjani kao mjesta u kojima se rabila bosanica," sve dok na poziv upnika Kljaka, fra Frane Belamaria, fra Karlo Jurii nije o kljakakom natpisu obavijestio javnost u obiteljskom glasniku Kana. 12

Samo je jedan od etiri spomenika datiran, to mu u prouavanju oblika pisma daje posebnu vanost, a i taj je datiran na pomalo neuobiajen nain. Drugi nisu datirani, ali prema obliku slova, koliko dosad poznajemo bosaniku epigrafiju, pripadaju srednjemu vijeku. Ovaj lanak donosi njihove fotografije, precrte, prijepise bosanicom i preslovljavanje latinikim pismom. Kako je za preslovljavanje bosanice na latinicu ponueno nekoliko rjeenja,I3 inilo se naj prak

tinijim tekstove prepisati bosanicom, a latinika slova u preslovljavanju prilagoditi glasovnom izgovoru kakav je u opoj uporabi. Oni koji se bave povijeu hrvatskoga jezika, moi e tekst itati rekonsturiran prema izvornom pismu, a onima koji bosanicu ne poznaju, ovakav e nain vjerojatno biti shvatljiviji.

Natpis iz Krkovia Nedaleko od Krkovia u drapnju postojala je neko ranokranska bazilika, a zatim neda

leko od nje starohrvatska crkva sv. Martina i groblje. Od starohrvatske crkve sauvao se dio natpisa s imenom hrvatskoga kneza Branimira. Na njezinim temeljima izgraena je poslije crkvica koja je nekoliko puta ruena i obnavljana, pa i poslije Domovinskog rata. Nedaleko od te crkvice postoji crkva Svih svetih u Krkoviu, koja je ujedno i upna crkva upe Piramatovci. Crkva je izgraena na breuljku koji je oito ve u starini imao sakralni karakter. Iona je u Domovinskom ratu sruena te nakon njega obnovljena.

Uz spomenuto starohrvatsko groblje u drapnju koje je tek djelomino istraivao fra Lujo Marun, na podruju od drapnja do Morpolae nalazi se jo nekoliko groblja. Jedno je poznato kao Bilo.'4 Nekoliko stotina metara podalje od crkve Svih svetih u Krkoviu, na lijevoj strani puta prema aviu, uz put to se odvaja prema Cicvarama, nalazi se omanje groblje na kojem su neko, ini se, vrena skromnija istraivanja. Dalje prema aviu s lijeve strane puta nalazi se vea, istraivana, nekropola Vrbica. Jedno je groblje uz crkvu sv. Petra u Morpolai i jo jedno u Morpolakom polju. l5

Strastveni ljubitelj starina fra Milan Ujevi, koji je dulje vrijeme bio upnik u Kotarima, upozorio me prije vie godina na jedan natpis i zamolio da ga oditam. Nadgrobna ploa koju mi je pokazao stajala je neko na grobu u starom, davno naputenom groblju zapadno od crkve Svih svetih, oko 200 m preko ceste na podnoju breuljka Durbin. Odatle je prenesena u zbirku 10 Odredba se odnosi na pisanje materinjim jezikom (nell'idioma materno) pa bi se mogla odnositi i na pravila pisanja hrvat

skoga latinicom. Prema obnovljenoj odredbi iz godine 1775. ini se ipak da je treba tumaiti kao pisanje bosanicom. Usp. Zali-Buan 2000, str. 19; Izvorni tekst odredaba: Brkan 1984, str. 18. b. 36 i 37.

II Usp. upuk 1957, str. 7; Zeli-Buan, str. 16-23. 12 Jurii 1970, str. 23. 13 Vidi o tome Zeli-Buan, str. 51-57. 14 Jelovina 1976, str. 61. 15 Usp. Jelovina 1976, str. 55-56 i 61.


Starohrvatska prosvjeta III/34.(2007) ----------------------

Franjevakoga samostana na Visovcu, kojemu je tijekom stoljea pripadala spomenuta upa. Poslije su na tom tlu obavljana iskopavanja tijekom kojih je otkriven bunar.

Ploa koju sam razgledao i snimio 22. kolovoza 1999. ima nepravilan oblik, najvea joj je duina 93 cm, irina izmeu 23,5 i 28 cm i debljina 10 cm. Bila je po svoj prilici okomito ukopana uz glavu pokojnika. Kod pronalaska njezin se gornji dio izdizao koso iznad razine zemlje u duini od 20 do 50 cm, to se razabire na samom kamenu. Drugi je njezin dio 40 - 60 cm prekrivala zemlja. Na ploi je uklesan veliki latinski kri koji je najveim dijelom bio iznad zemlje, dok je natpis, osim jednog malog okrajka s lijeve strane kria, bio sav pod zemljom, to je pomoglo njegovu ouvanju.

Natpis je ispod grede kria, a stup kria ga razdvaja na dva dijela. Zapravo se radi o dva slina natpisa. Gornji je dio natpisa s lijeve (gledateljeve) strane stupa kria, koji je dugo bio izloen atmosferskim neprilikama, oteen, pa se ne moe sa sigurnou utvrditi je li pritom nestalo i neko slovo. Donji lijevi dio i itava desna strana, odnosno desni natpis, izvrsno su ouvani. Nije ipak potpuno jasno kako treba itati zavretak na lijevoj strani natpisa, dok je desna strana potpuno jasna.

Prijepis lijeve strane Prijepis desne strane

tl CE A Of. H

aEE MHXOVH [M] HXtf.Hb IOPHi\ Vtl AE-E>pi\ MPH TO r(OCnO~.NIiE) T(=3 OO) Hi\b CEAM

THC


se, treba itati kao a (a). Premda je u bosanskoj irilici slovo A ({ katkada sliilo latinikom velikom slovu A,17 ovdje takvu mogunost itanja treba odbaciti, jer na desnoj strani stupa to slovo ima izrazito uglaste noge.

U drugom retku s druge strane vjerojatno nedostaje slovo M. Slovo X (h) je jae svinuto u gornjem dijelu desne haste. Takvi se zavijutci nalaze na kamenim spomenicima iz XII. st.,18 a u brzopisu se susreu i do Xv. stoljea. Na slovu D (v) okomiti potezi premauju vodoravne haste, dok je s desne strane stupa uporabljeno grko uncijalno slovo B (beta), odnosno oblik istone

irilice, s time da se potezi preklapaju jedan preko drugoga, pa slovo slii na dva preklopljena trokutia.

Slovo E (e) uncijalnog je oblika. Slovo .N (n) je kurzivno i druga hasta mu se sputa sve do donje osnovne linije. Takav se

znak u brzopisu upotrebljavao od XVI. do XVIII. st., osobito u muslimanskim dokumentima, no ovdje je zacijelo mnogo stariji.

Slovo D (jat) u rijei [MH] X[O]BHIJ treba itati kao ja, tj. Mihovija. Benedikta Zeli-Buan istie da je nala samo jedan primjer u kojem je slog ja ispisan slovom b (jat). 19 To je isprava Mladena ubia iz 1336., odnosno njezin prijepis iz 1410., u kojoj se spominje ime Jurja (E>PIJ)

Biseria. U toj ulozi b (jat) je u XlV. st. uporabljeno i u rijei Gospoja u natpisu iz Vranjeva Sela kod Neuma. 20

Dvoglasju takoer je razliit u oba natpisa. Prvi (E je oblik bio uobiajen u Dalmaciji dok u natpisu na desnoj strani (10) odgovara vie obliku koji se rabio u Bosni i Dubrovniku, no ini se da je do Xv. stoljea bio u uporabi i u Splitu i Poljicima.

Slovo )( pisano je uncijalom kakvu nalazimo na spomenicima u Bosni Obrnuti poluglas (b), ubiljeen na ovom spomeniku, nestao je u kasnijoj kurzivnoj bos anici

pa ga ne navode ni Beri ni Zeli-Buan. No onje postojao na ranijim kamenim spomenicima. Tako je napisan na steku iz Bujakovine kod Foe, to se pripisuje XlV. ili xv. stoljeu.2l

U sporedi li se natpis s jedne i druge strane stupa, upada u oi isto ime i prezime pokojnika. Premda su neka slova razliitih oblika, ini se da ih je pisala ista ruka. Na prvi mah bi se moglo pomisliti da je umjesto e (s) pogreno napisano E (e) pa bi i jednu i drugu stranu trebalo itati a eE (a se). Tako bi se moglo doi do zakljuka da je pisar natpisa (kojega ovdje nazivamo

uobiajenim imenom klesar) nakon to je napisao poteze slova e (s), prerano u sredinu dodao vodoravnu hastu (-) i tako napisao E (e). Tim bi potezom napravio pogreku, pa je itav natpis preradio s desne strane stupa kria. Kako je reenica s lijeve strane stupa kria krnja, ini mi se pravilnijim itanje prvih rijei a [e] E E (A se je).

U novoj preradi ispisan je razumljiviji tekst, ali su izmijenjena slova: ff. sa B i E> sa 10 i sve je neobino datirano. Nedoumicu stvara ve slovo f (g), s crticom iznad, to se moe itati kao skraenica i kao brojka. itajui je kao brojku, moglo bi se zbrajati godine 2+300 sedam tisunoga ljeta. Takva brojka navodi nas u prvi mah na pomisao datiranja erom od postanka svijeta. Poetak bizantske ere, odnosno ere od postanka svijeta, rauna se 5508. godine prije Kristova roenja. Upotrebljavala se u brojenju godina u Istonoj crkvi. Ako broju godina navedenom u natpisu (7302) odbijemo (5508), dobivamo vrijeme prema dananjem kalendarskom raunanju. Uzmemo li pritom u obzir da je bizantska godina poinjala 1. rujna, pretjeui etiri mjeseca poetak dananje kalendarske godine, to bi prema dananjem raunanju odgovaralo vremenu od poetka rujna 1794. do konca kolovoza 1795. godine.

Oblik slova ne doputa tako kasno datiranje, pa slovo r (g) zacijelo treba itati kao skraenicu G(ospodnje). Va leto Gospodnje uobiajen je izraz, koji se rabio u razliitim jezicima, a zapravo je prijevod latinskoga: anno Domini. To bi ujedno bio znak da se godine broje od Kristova 17 Vego 1962, str. 37, sl. 17; str. 40, sl. 21; str. 52, sl. 33; str. 58, sl. 37; str. 60, sl. 40 itd. 18 Vego 1962, str. 38, sl. 19. 19 Zeli-Buan 2000, str. 33. 20 Usp. Vego, 1962, str. 45, sl. 25.


Starohrvatska prosvjeta Ill/34 (2007) ----------------------

roenja pa bi datum izraen u suvremenom hrvatskom jeziku glasio "godine Gospodnje 1307". R~dni broj tisuno podsjea na oblik brojke tridesetno iz spomenute isprave Mladena ubia pa bi to bila jo jedna potvrda za datiranje tog spomenika u XlV. stoljee.

Slova B i 10 s desne strane stupa kria prema starijim paleografima odavala bi istoni tip irilice. Neki ih navode i kao stariji oblik koji se rabio u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kako je tekst pisala, gotovo se moe rei sa sigurnou, ista ruka, ovaj natpis pokazuje da su oblici tih slova postojali paralelno kod Hrvata. Ime i prezime pokojnika odaju naime pripadnost latinskom obredu, odnosno Katolikoj crkvi. Zbog toga spomenik, premda skroman, ima vanost u prouavanju meusobnog utjecaja na oblike pisma i kulture.

Natpis iz Morpolae Crkvica sv. Petra u Morpolai je iz srednjeg vijeka s karakteristinim zvonikom kulom na proelju. Pripada katolikoj upi ista. Ve je spomenuto da u Morpolai postoje dva stara groblja, u polju i kod spomenute ranoromanike crkve. Natpis koji objavljujemo najvjerojatnije

potjee iz groblja kod crkve sv. Petra. Takvu pretpostavku opravdava injenica to je spomenik poslije bio rabljen u crkvi, a lake bi bilo preurediti neki spomenik iz groblja uz crkvu, kojih je bilo mnogo, nego donositi spomenik iz nekoga udaljenog groblja.

Spomenik ima omjer 67 x 30 x 22118 cm. U gornjem dijelu spomenika uklesan je kri u obliku etiri grka slova r, tetragamaton, poznat i kao svastika, koji se u ranokransko doba esto upotrebljavao. Naruitelj i klesar su takve krieve po ruevinama starokranskih crkava vjerojatno u to doba jo mogli vidjeti. Natpisno polje obuhvaa 26 x 22121 cm. Spomenik je poslije preupotrijebljen i sluio je kao nosa za kamenicu s blagoslovljenom vodom koja se nalazila s desne strane na ulazu u Crkvu.

Onamo je moda prispio nakon oslobaanja od Turaka u vrijeme Morejskoga rata, u kojemu su crkve temeljito opljakane. Mletaka vlast je tada crkvi ustupila neto obradivoga zemljita tako da su u crkvi mogli biti izvedeni najnuniji radovi. U svojoj vizitaciji u nedalekoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Banjevcima biskup Matej Ivanievi naao je jo 1717. bukaru za blagoslovljenu vodu.22 etiri godine kasnije crkva sv. Petra bila je dobro zatvorena, imala je u zvoniku zvono, i biskup je naloio samo da se nabavi misno ruho,23 to vjerojatno znai da je kamenica za blagoslovljenu vodu bila ve postavljena. Nosa je bio obukan tako da se natpis nije vidio. U nekoj obnovi crkve spomenik je izgubio dotadanju ulogu, a kako se na njem pokazao natpis, ostao je i nadalje u crkvi. Iz crkve ga je u upnu kuu u Liane prenio upnik fra Mirko Klari.

U vrijeme Domovinskog rata pobunjeni su Srbi do temelja unitili upnu crkvu u Lianima i spalili upnu kuu, a, zaudo, ovaj je stari spomenik bio tek samo malo oteen i ostao je svjedoiti o ivotnim mijenama na podruju Kotara. U vrijeme obnove upne kue i crkve prenio ga je u Split fra Branko Peria, koji mi je ljubazno ustupio njegovu fotografiju.

Natpis je objavio Stanko Bai i proitao ga, ne ulazei u analizu teksta, na sljedei nain: Ovo je Fi/lip Kalar / Resica ohra/dieo (?) u ri / Mater sa/voeu (svoju) . 24

precrt prijepis preslovljavanje OIJO HE" "H 000 HE nH OVO JE Pl/I HIT (( qIlg F fE efl je( ()~ P1 Q/-j 0 6'PI! Lu

AHn KaMP(E) PECH.Na oxpa

9HE:> 't?PHWb

LIP KALAR(e) RESINAOHRA

DIJE URI [i] V'r:JT7T F~ cf ~OGo cC! MaTEP ca

DOE>'t?

MATER[i] SA

VOJEJU




Pismo je kurzivno, urezano u plou. Upotrijebljena su sljedea slova bukvice pravilnoga oblika.

tl, D , 9, E, H, K, fl, M,.N, 0, TI, p, C, T, V, x, W, E> Neobino je meutim pisanje slova X, koje Beri u kurzivnom obliku biljei u Bosni slino latinikom kapitalnom H, ali je na ovom natpisu poloeno.:c:. Prema Truhelki, tako su ponekad muslimani pisali slovo i u Hercegovini.

U drugome retku, ini se da iza niza slova Kalar ima jo jedno E (e). U treemu retku peto je slovo vjerojatno N (n). Slovo na kraju toga retka pisano je kao brzopisno tl (a), pa ga tako vjerojatno treba i itati. Nije ipak u potpunosti iskljuena ni mogunost da se radi o obrnuto pisanom b (poluglasu) sI1nom onome na oblinjem natpisu iz Krkovia. Tada bi se rije trebala

itati Vriti]. Sadanje itanje u suvremenom jeziku bi znailo: Ovo je Pilip Kalar( e) Resina sagradio

Vri(i) majci svojoj. Ime Uria dodue malo je neobino i podsjea na Uru (Urulu). Natpis nije datiran, no po karakteristikama slova ini se da bi ga se moglo datirati najkasnije do pod konac Xv. stoljea.

Natpis iz Kljaka Kljaci su u arheolokoj znanosti poznati po ostacima starohrvatske oltarne pregrade koji se

danas uvaju u MHAS-u.25 Natpis koji se ovdje opisuje nalazi se na izvoru Loevac nedaleko od Mikelia kua. Zapaen je ve krajem XIX. stoljea i njegov tekst objavio latinicom bez objanjenja B. Grgi. Pisan je elegantnom poluuncijalom. Po sebi je zanimljiv jer nije sluio kao nadgrobni natpis, nego je postavljen u zahvalu za ureenje vrela. Natpis je, koliko je poznato, prvi i jedini objavio fra Karlo Jurii. On gaje proitao ovako: BOE S(ve)MOGUI (i) MILOSTIVI TEBI SE MOLU)U ZA GRINU RABU VUKOTU KI (sa)GRADI OVU VODU ZA MILOS(T).26 Kako je natpis objavljen u obiteljskoj reviji za iroke slojeve, na jednoj stranici, fra Karlu je bilo vano oditati natpis ne ulazei dublje u njegovu analizu, a samo je itanje vjerojatno u znanstvenim krugovima, posebno u dravnim ustanovama, s obzirom da je tiskano u vjerskoj reviji, bilo jedva zapaeno. ini se zbog toga opravdanim objaviti ga ponovno, ovaj put s analizom njegova teksta.

precrt prijepis preslovljavanje OlO)(E C[OE] Mor-

BOE S[ve]MOG:Tl oH.

Starohrvatska prosvjeta /ll/34 (2007) ------------------------

Sva su slova pisana zapadnim tipom kurzivne bosanice, a slova 'tf (u) i"A () pisana su obrnuto, kao ((lJ i Y-), to je u pisanju neuobiajeno. Takav obrnuti znak slova Y- uporabljen je ponekad kao znak za pisanje glasa . U toj ulozi koristio ga je i splitski kaptol u prijepisu spominjane isprave Mladena III. ubia brai Biseriima.27 Nalazimo ga u istoj ulozi i u natpisu iz Opliia u Hercegovini iz xv. stoljea . 28 na Kljakakoj ploi znak treba itati , a ne , jer je i slovo (lJ ispred njega pisano obrnuto.

Druga okomita hasta slova r (g) sputena je veoma nisko tako da slovo dobiva oblik slova TT (p). Takav je oblik zabiljeila Benedikta Zeli-Buan u kurzivnoj bosanici u Splitu od XVI.

stoljea,29 a moe se nai i u muslimanskim dokumentima. Treba meutim upozoriti daje takav oblik rabljen i mnogo ranije. Natpis iz oblinjega Graca, koji je mnogo stariji, ima produen drugi okomiti potez. Proporcionalno slovu, druga je okomita hasta poneto produena i na Humakoj ploi.

Oblik slova) (zelo) u petom i desetom retku natpisa malo je neobian i nije zabiljeen na tablinim pregledima.30 Njemu je ponekad slino slovo est iz kurzivne glagoljice. Zanimljivo je odmah pridodati da je glagoljsko slovo est imalo vrijednost broja 6. Slovo 2 (zelo) kojemu bi trebalo odgovarati u ovom natpisu, ponajee je slino latinikom Z ili obrnutom slovu s. No upravo je zelo u bosanici, kao i u svom prototipu grkom digamma, imalo brojanu vrijednost 6. Osim toga, i grki digamma je vrlo slian ovome znaku samo je obrnut. Nije stoga iskljueno da je taj znak iste brojane vrijednosti rabljen kao znak glasovne vrijednosti. Ako je precrt toan, znak potpuno odgovara znaku na natpisu kneza Pavla Komlinovia u Visoici kod itluka u Hercegovini, iz vremena vojvode Sandalja Hrania.3' Slian znak, samo vei izaobljeniji, nalazi se u ulozi istoga glasa u oblinjem Drnikom Gracu. Znak je slian i u prijepisu isprave Mladena III. ubia iz 1410. godine.32 Prema tome treba ga itati kao z. Jurii ga u petom retku tako i ita, pa nije jasno zato ga u desetom retku ita kao s.

U novom itanju natpis bi dakle glasio: Boe s[vejmogui milostivi Tebi se mol[jju Za grinb[uj rabu Vukotu ki gradi ovu j vodu za mloz[i].

U vrijeme u kojem se vodi borba za ist okoli i nezagaenu vodu, ovaj hrvatski spomenik moe nam biti pokazatelj davne skrbi za okoli i osjeaja solidarnosti. Tko je bila slubenica Boja Vukota i kada je dala urediti vrelo, nije poznato. Sudei po ikavici u rijei grian, Jurii pravilno zakljuuje da je bila "naroda hrvatskoga". S obzirom na nain pisanja, ne bi se moglo rei da je njezin pisar i klesar bio nevjea. Usprkos slovima koja su pisana obrnuto, natpis je visoke kaligrafske kvalitete.

S obzirom na vrijeme pisanja, natpis grafijom upuuje najvjerojatnije na Xv. stoljee. S obzirom na uporabu slova zelo, moda bi ga se moglo datirati i prvom polovicom toga stoljea. No, zasigurno je pisan prije turskih osvajanja. Oblik slova r s produenom drugom okomitom hastom koja se prema Zeli-Buan u kurzivnoj bosanici pojavljuje tek od XVI. stoljea, ne bi trebao dovesti u pitanje raniju dataciju. Druga duga okomita hasta toga slova, kao to je ve reeno, nalazi se i na mnogo starijim spomenicima.

Natpis iz Graca Na rubu Petrova polja u Drnikom Gracu postojala je crkva ve u ranokransko doba, iji

su temelji sada vidljivi u crkvenom muzeju ispod poda dananje crkve. Na temeljima starokranske crkve izgraena je poslije starohrvatska crkva sv. Petra po kojoj su moda itavo polje

26 Grgi 1887, str. 171., Jurii 1970. str. 23, Grgi ita "KOI GRADI", a Jurii "KI (sa)GRADI" 27 Zeli-Buan, 2000, str. 60, prilog br. l. 28 Vego 1962A, str. 54-55, sl. 34. 29 Zeli-Buan, 2000, str. 30-31 i [36a] tablica l. JO Ber i 1863 , str. 70-71 ; Zeli-Buan 2000, tablica l. JI Vego 1962, str. 24. sl. ll. n Zeli-Buan 2000, str. 30, prilog br. 1.



i brdo Mose dobili nazive Petrovo polje i Petrova gora. 33 Natpis je stajao u groblju nedaleko od crkve koju su poruili pobunjeni Srbi u Domovinskom ratu. Pri obnovi crkve, kada je veliki poklopac rimskoga sarkofaga (210 x 116 cm) s natpisom postavljen je na betonsko postolje na desnu stranu ulaza u crkvu.

Natpis je pisan bosanicom na akroteriju sarkofaga. Natpisno polje slijedi plohu akroterija tako da se redci produuju prema zaobljenosti akroterija. Prvi je redak duine 34 cm, drugi 38, trei 41, dok su u etvrtom retku duine 7 cm upisana samo tri znaka, od kojih su dva polu glasa. Ukupna visina svih redaka je 16 cm, a velik dio plohe akroterija ostao je neispisan.

precrt prijepis preslovljavanje Bb HMA OlorA bA ~ Vb IMA BOGA JAZ

8bHMAbOr~i5AO DH pt1AOCAOBb VI RADOSLOV

O H P' ~ AO(l\oBb( N"b8 ili C(H).Nb BO UJ

S(I)N VObKOBb Bb .NO)Ub;~BoBbN~ bOirpH~

bKOVb Vb NOb OUGRINOrrpH.N

bebbYb

Natpis je pokriven debelim slojem kamenca koji se nakupio slijevanjem vode niz plohu akroterija. Slova na natpisu su uncijalnoga i kurzivnog oblika. Natpis ima 17 razliitih znakova.

A je pisano prema grkom majuskuInom slovu alfa. CAODO Dl (b) u rijei Boga pisano je okomito (5) sa zaobljenim linijama u obliku arapske

brojke 6. Beri navodi oblik kao karakteristian za Bosnu i Dubrovnik. U lapidamoj bosanici on se u Bosni i Hercegovini prema Truhelki pie u XlV. i xv. stoljeu. 34 Rabi ga i splitski kaptol u prijepisu isprave brai Biseri poetkom Xv. st., a Zeli-Buan navodi oblik kao karakteristi

an za xv. stoljee u kurziv noj bosanici u Splitu i Poljicima.35 Taj je znak u kasnijim lapidarnim natpisima redovito pisan uglatije, a ovdje je potpuno zaobljen. Ako je precrt vjeran, takvo slovo napisano je na velikom kriu u zaseoku Arapima u Slipiima nedaleko od Mostara koji se datira u prvu polovicu xv. stoljea. 36

Slovo B (v) je preuzeto slovo beta iz grke uncijale. Sastavljeno je od dva polukruga koji su jedan iznad drugoga i veinom se dodiruju, a povezani su okomitom hastom. Na poetnom slovu polukrugovi se ne dotiu i spojeni su samo vertikalnom hastom. Slovo donekle ima oblik inaice koja se rabila u Bosni i Dubrovniku, ali u ranije vrijeme i u Dalmaciji. Nedoumicu stvara kvadrati na poetku drugoga retka. Takav znak je tipino slovo D (v) zapadnog tipa. No zato bi autor ili klesar natpisa uporabio drukiji oblik od 5 ostalih znakova kojima oznaava spomenuti glas. Dodue, na natpisu iz Krkovia su oba znaka, no tamo su zapravo dva slina natpisa.

CAODO r (g) je uncijalno kao grko gama i njegova se druga hasta u rijei 50N (Boga) sputa veoma nisko. U kurzivnoj bosanici prema prouavanju Benedikte Zeli-Buan hasta se sputa tako nisko tek u novomu vijeku. Ona je meutim dosta nisko i na spomenutoj Humakoj ploi, koju datiraju u X. ili XI. stoljee.

A (d) je stariji oblik slova koji se rabio i u Dalmaciji. Nalazimo ga na Humakoj ploi. 37 Beri ga ne biljei. Rabio se meutim u Splitu i Poljicima u XIV i xv. stoljeu,38 a i u Bosni i Hercegovini.39

33 Ovdje je moda korisno upozoriti da i danas naselje Mose pripada istoj upi, a poneki upljani su trebali pjeaiti preko planine i etiri sata da bi doli do crkve uz koju su se i ukapa1i.

34 Usp. takoer, Vego 1962, str. 36, sl. 18. 35 Usp. Zeli-Buan, 2000, [str. 36a], tablica 1 i str. 60, prilog br. 1. 36 Vego 1962, str. 28. sl. 13d. 37 Vego 1962, str. 30, sl. 14.




Starohrvatska prosvjeta Il//34 (2007) -----------------------

P (r) je uncijalno, izrazitije oblo negoli na povaljskom nadvratniku, a isto se moe rei i za slovo c (S).40

OY (u) pisano je dvostrukim znakom u kojemu je raljasti dio ipsilona veoma otar za razliku od slova Lj (c) u istoj rijei.

Slovo Y (c) je slino grkom uncijalnom ipsilonu, odnosno slovu Y koji se kasnije rabio u knjigama pisanim bosanicom, ali je gornji dio zaokrueniji od ipsilona u prethodnoj rijei.

Kamenac koji se nataloio na plohi akroterija stvara potekoe pri itanju. No, nedoumica ima i ondje gdje su slova itljiva. Umjesto vb ime kako bismo oekivali i kako redovito pie na natpisima, klesar je urezao V ima. U rijei Boga upisana su sva slova pa nije jasno zato je klesar iznad slova 5 (b) stavio titlu (znak skraivanja) kad je rije ispisana itava. Upravo to odaje kako je natpis iz starijega razdoblja. Zanimljivo je usporediti te oblike s takozvanom Prespanskom ploom ili Samuilovim irilikim natpisom pronaenim 1888. u selu Germanu u Donjoj Prespi (Grka), iz godine 993., koji se smatra jednim od prvih spomenika pisanih irilicom. Tu je takoer umjesto Bb HME (v ime) uporabljen oblik Bb HM4 (V ima), a imena OTLj4 i CbHN4 (Otca i Sina), premda nisu skraena, imaju titI u (ligaturu) iznad slova T i N. Invokacija Bb HM4 50r4 upisana je na gradakom natpisu skraeno ne samo zbog tednje prostora, umjesto duega oblika U ime Gospodina Boga, koji se ee rabio u kasnijim stoljeima,41 ve je mogao biti izravno preuzet iz latinskoga In Dei nomine. Takvu pretpostavku potkrepljuje donekle injenica to je klesaru preostalo korisnoga prostora za pisanje. U svakom sluaju, oblik Bb HM4 je zanimljiv i za povijest jezika, jer bi trebalo pretpostaviti da se u vrijeme pisanja spomenika jo izgovaralo Vb imja. Iza rijei 43 oekivalo bi se da bude upisan poluglas, no upisan je kvadrati kojega je teko poistovjetiti s grafemom D (v), jer je taj grafem na ostalih pet mjesta pisan kao

grki uncijalni betha (B). itamo li ta dva slova na poetku drugoga retka kao DH (vi), onda bi to trebao biti nominativ ili stariji akuzativ line zamjenice, pa se reenica ini neobinom. Iza slova p (r) nemogue je tono odgonetati o kojem se slovu radi. ini se da to nije poluglas. Onako kako se natpis vidi sada, bez uklanjanja naslaga kamenca, moe se samo pretpostaviti daje bilo pisano slovo o, vrlo malih dimenzija, pa bi prema tome trebalo itati Rodoslov. Starost natpisa pokazuje takoer i pisanje glasa V (u) sa dva znaka Oy (u) prema grkom nainu pisanja.

Premda je zaista presmiono pretpostaviti da je klesar upisao etvrtasto slovo o (o), jer su mu sva druga slova okruglastoga oblika, u nemogunosti smislenog itanja navodim i tu pretpostavku, iako za nju nema grafikog opravdanja. U tom bi sluaju natpis, koliko god kombinacija bila nevjerojatna, dobio neki smisao a glasio bi Bb HM4 50r4 I b43 OH[Mb] (?) peO) AOCAOB I C(H)N Bow/bKOBb Bb NO)(b ovrpHN/bYb (U ime Bogaja vojnik (?) R(o)doslov sei) n Bokov u no Ugrinc(u).

Zbog boljega razumijevanja ovoga natpisa ini mi se korisnim spomenuti da je prije nekoliko godina u istom groblju pronaen staroslavenski natpis. Taj natpis sam po obliku pisma datirao potkraj dvanaestoga ili poetkom trinaestoga stoljea, to je recenzent Fui ocijenio korektnim. Nakon otkria ovoga drugog natpisa pomalo sam sklon vjerovati da su mogli nastati u isto vrijeme u drugoj polovici XII. stoljea. Tada naime politike prilike odgovaraju sadraju obaju natpisa. Da bi se to shvatilo, ini mi se korisnim navesti i taj natpis.

precrt pnJeplS preslovljavanje 'ii'3 [IlH'ii'm lillIImv IilhDbmOIl'b8WJ SE PISA IVANIi RADAVIIi

'l9 rf'

VICKO KAPITANOVI, etiri bosanika natpisa.. .

Oba natpisa u iju se vremensku bliskost ne moe sumnjati, ini se da opisuju isto vrijeme kada je vrijedilo imati sreu i kada su radili noevi. to se tie prvoga natpisa, to bi moglo biti i vrijeme tatarskih provala.43 No to se tie natpisa bosanicom, on ne odgovara tom razdoblju. Njemu vie odgovaraju prilike u drugoj polovici dvanaestoga stoljea. Tada je bizantski car Manuel Komnen odluio uvesti red na Balkanskom poluotoku i poslao je Teodora Padiata da umiri Stevana Nemanju koji je, pie Honiat, nakanio zauzeti Hrvatsku i Kotor.44 Godine 1664. Komnen je zaratio s Ugarskom i povjerio vojvodi Ivanu da podvrgne Dalmaciju Bizantskom Carstvu. Ovaj je u carevo ime poslao Necefora Halufa da je podvrgne milom ili silom. Tada su, pie bizantski ljetopisac Kinnam, potpali pod romejsku vlast Trogir i ibenik, a uz njih Split i narod Kaia, potom veoma slavni grad Duklja, koji je osnovao Dioklecijan, Skradin, Ostrovica, Solin i svi drugi gradovi u Dalmaciji, ukupno 57 gradova.45 Kinnarn pripovijeda da su Ugri potom ponovno pokuali zauzeti Dalmaciju te su u nju poslali nove postrojbe i ljude koji se u dostojanstvu nazivaju upanima, a to kod toga naroda, objanjava Kinnam, oznaava ovlasti bliske kralju. No u tom ratu nisu postigli nita osim to su uhitili Nicefora Halufa, bizantskoga vojskovou poznatog i iz kriarskih ratova. Kinnam pripovijeda i kako se to dogodilo. Kad je Halufo saznao da u pokrajinu dolazi ugarska vojska, iziao je iz Splita; putem su ga ostavljale ete koje su ga slijedile, a oni koji su ga opkolili, odveli su ga u zarobljenitvo.46

Splitski arhiakon Toma dopunjuje Kinnama. Prema njemu, Spliani su pristali uz Bizant, ali njihov nadbiskup Girard nije htio otputovati u Carigrad kako bi poloio vazaisku zakletvu, zbog ega je napustio Split. Po nalogu ugarsko-hrvatskoga kralja Stjepana III. suprotstavili su se bizantskoj vojsci ban Ampudije i hrvatski vojvoda "Reles", kako ga naziva Toma Arhiakon. Toma opisuje kako je hrvatski vojvoda zaprijetio Splianima koji su ostali vjerni Manuelu Komnenu da im ne e u polju ostati ni trs loze koji bi donio urod vina dovoljan za jednu misu. Kada su ga Spliani ipak pobijedili, izloili su njegovu glavu na zidine Pisture, neka se zna tko je pobjednik.47 Kakav je bio odnos izmeu vojvode Relesa i Radoslava, u ovom je trenutku istraivanja jo nemogue znati. ini se da je gradaki natpis upravo na tragu krvavim bitkama toga vremena.

* * * Sva etiri natpisa vrijedan su prilog hrvatskoj spomenikoj batini. Nastali u razliito vri

jeme i u razliitim prilikama, izvjeuju o shvaanju rodoljublja, o odnosu prema pokojnima i

40 Usp. Ostoji, 1934. st. 61, slika i opis str. 65 .

41 Nemajui odgovarajue literature o Samuilovu natpisu, posluio sam se preslikom Haarman 199 I , str. 449, sl. 311.

42 Usp. Ispravu iz samostana sv. Lovre, upuk 1957, sl. br. 10.

43 Opirnije o tomu Kapitanovi, 1999, str, 169-175.

44 Acominatus V, 4, (Acominatus 1894, col 504) 'HKTJK6El yap wc; 6 LWlJ 2:EPPWlJ oa1pa1TTJC; (~lJ bE 1cm 6 NEE~lJ 1:1E

Starohrvatska prosvjeta 1I//34 (2007) -----------------------

skrbi zajavno dobro. Usporede li se meusobno, mogu se zapaziti razlike u grafiji i nainu izraavanja, ali ujedno slue kao upozorenje da se u datiranju takvih spomenika ne smije osloniti samo na neke znaajke ve valja promotriti sva obiljeja pisma u cjelini. Pojedina karakteristina obiljeja mogu biti razliita od natpisa do natpisa, prema sreditima koja su vrila utjecaj. Razliiti oblici slova na natpisima bjelodano pokazuju koliko su se kulturni utjecaji iz razliitih sredita meusobno proimali. Natpisi ujedno opovrgavaju Berievu tvrdnju o razlikama bosanice i irilice u znakovima (01, D, 9). Ta tvrdnja vrijedi samo za novije razdoblje. Oblici slova odaju, to su epigrafiari i paleografiari ve od Truhelke zapazili, da su se i meu katolicima u starijem razdoblju rabili znakovi 5, B, A, od kojih su dva posljednja preuzeta izravno iz grkog alfabeta.



TABUNI PREGLED BOSAN1KlH SLOVA NA KAMENIM SPOMENICIMA

t~ - - - 4 dA D H H E ( - 5 e~ f f e ..o.. )( - }-{ ~ I I 2 - - - 6 z) K K *' J :?; - - - - - 7 z

.\. 1\ H 8 i H t-1H H ~ H H -;.. - - tf Nt If ~

K - - . Cc . CC . K 20 k 3 oj

L

o oII - 30 l1\ II 1\ f\ "rt l i

M jV1 ~ ,:~ M M 40 ill P P .N - - N 50 nrl r e e o - O O 70 oO O T T TT - - \\ 1\ - - 80 P Y4Y

100 rP P f P ~ P P 4>'*" e - ( 200 s xe e ( " \J'"

- - TT m- m III 300 t

u W - * Ipsilon je pisan II dvoglasll 0'\

349

Starohrvatska prosvjeta III/34 (2007) --------------------------

Vrela:

Rukopisna vrela AB SB Arhiv ibenske biskupije, Skradinska biskupija MHAS L. Marun, Starinske biljeke, Starinarski dnevnikA, str. 5 i 19.

Tiskana vrela BF 1904 Bularium Franciscanum, VII, [ed. C. Eubel], Romae, 1904. BF NS 1929 Bullarium Franciscanum, NS, I, [ed. U. Hiintemann], Ad Claras Aquas (Quarachi), 1929. Cinnamus 1864 I. Cinnamus (Iwavvc.; KLvva,uo,;) Epitome rerum ab Joanne et Alexio Comnenis gestarum (Historiae) Patrologia

Graeca [ed. J.-P. Migne] vol. 133, Paris, 1864.

Acominatus 1894

N. Acominatus (Choniatis, NLKlrra.; XWVLar1)';) De rebus gestis Manuelis Comneni, V, 4, Patrologia Graeca [ed.

J.-P. Migne] vol. 139, Paris, 1894.

Farlati 1769

D. Farlati, Illyricum sacrum, tom. IV, Venetiis, 1769.

Toma Arhiakon, 2003

Toma Arhiakon, Historia Salonitana, Split, 2003.

Vego 1962

M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, I, Sarajevo, 1962.

Vego 1964A

M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo, 1964.

Vego 1964B

Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, III, Sarajevo, 1964.

Vego 1970

Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1970.

Wading 1932

L. Wading, Annales (tom XI, [ed. III, J. M. Fonseca] Quaracchi, 1932.

Literatura: Bai 1991. S. Bai, Visovaki franjevci u skradinskoj biskupiji, Split, 1991.

Beri 1863

I. Beri, Bukvar staroslavenskogajezika glagolskimi pismeni za itanje crkvenih knjig, Prag1862. [i.e. Zadar,

1863].

Brkan 1984

1. Brkan, kolovanje sveeniko redovnikih kandidata Provincije Presvetog Otkupitelja u XVIII. stoljeu, Kai,

16 (1984), 7-58.

Delonga 1996.

V. Delonga, Latinski epigrajiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996.

Fui B. Fui, Glagoljski natpisi, [Zagreb], 1982

Gabri, 1971 N. Gabri, Nalaz starohrvatske crkve uKljacima dod Drnia, Kai, 4 (1971), 59-70. Grgi 1887 B. Grgi, [Nadpisi iz hrvatske dobe] Kljake, Bullettino di archeologia e storia dalmata, 10 (1887), 11,171.






Haannan 1998 H. Haannan, Universalgeschichte der Schrift, Frankfurt/New York [1991 ., Koln, 1998]. Jelovina 1976 D. Jelovina, Starohrvatske nekropole na podruju izmeu rijeka Zrmanje i Cetine, Split, 1976.

Jurii 1970 K. Jurii, "Grina raba Boja" Vukota, Kana, Kranska obiteljska revija, l (1970), br. 4, str. 23.

Kapitanovi 1999

V. Kapitanovi, Gradaki glagoljski grafit, Slovo, asopis staroslavenskoga instituta, 47-49 (1997.-1999.), str.

169-175.

Klai 1972

V. Klai, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea, I, Zagreb, 1972. Moin 1955 V. Moin , irilski rukopisi Jugoslavenske akademije, J, Zagreb, 1955.

Ostoji 1934. I. Ostoji , Benediktinska opatija u Povljimna na otoku Brau, Split, 1934.

Petricioli 1987

L Petricioli, Spomenici romanike i gotike arhitekture u benkovakom kraju, Benkovaki kraj kroz vjekove, I,

(ur. 1. Medini), Benkovac, 1987., str. 113-120.

Raukar 1967

T. Raukar, O nekim problemima razvitka iriiske minuskule ("bosance"), Historijski zbornik 19-20 (1966.-67.)

str. 485-499.

ii 1925

ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925.

upuk 1957

A. upuk, ibenski glagoljski spomenici, Zagreb, 1957.

Truhelka 1889

. Truhelka, Bosanica, prinos bosanskoj paleografiji, Glasnik Zemaljskog muzeja (Sarajevo), 1/4 (1889.) str.

65-83

Zeli-Buan 2000

B. Zeli-Buan, Bosanica ili hrvatska irilica u srednjoj Dalmaciji, Split, 2000. Zeli-Buan 1994

Truhelkin rad na pismu i spomenicima bosanice, iro Truhelka, zbornik, Zagreb, 1994.

351

Starohrvatska prosvjeta 11l!34 (2007) -------------------------

SUMMARY Four Bosanica Inscription Key words: Krkovi, MO/polaa, Kljaci, Drniki Gradac, bosanica (bosanica, Croatian Cyrillic) inscriptions.

The author analyses Bosnian inscriptions from Krkovi, Morpolaa, KJjaci and Drniki Gradac and on the basis of the shape of the letters attempts to determine the period in which they originated. One inscription is on the subject of organisation of sources of drinking water and the other three are grave monuments. They originated at different times and occasions and are a valuable contribution to our knowledge of the understanding of patriotism, relationships to the dead and care for the public good. Other than their importance to local history they are particularly interesting for the knowledge of Croatian literacy. By their ethnographic analysis they confirm what epigraphists and paleographists from Truhelka have noticed, that the forms of the letters 5 B A, of which the two last were directly taken from the Greek alphabet, were also used by Catholics in times gone by.

Translation: Nicholas Philip Saywell

352


5. Zemljovid Piramatovaca i iste. Strelice pokazuju mjesta na kojima su pronaeni natpisi

Krkovi, mjesto pronalaska epitafa Milan Ujevi s epitafom iz Krkovia

Crkva u Gracu s poklopcima sarkofaga

353

Starohrvatska prosvjeta 11//34 (2007) - - -------------

Alorpo!aa, crkva sv. Petra


Documents

V Kapitanovic