Nakladnik

Udruga općina u Republici HrvatskojHrgovići 5910000 Zagrebhttp://www.udruga-opcina.hr/hrv/novosti/

Autor

dr.sc. Snježana Vasiljević

Urednik

Mladen Ivanović

Redaktura i lektura

Vesna Fabris

Oblikovanje i prijelom

Katarina Zlatec

Zagreb, srpanj 2013.

ISBN 978-953-55612-9-3

UVOD

RAZVOJ EUROPSKOG GRAĐANSTVA

Što je europsko građanstvo?

Razlika između pojma građanin i državljanin

Tko je europski građanin i koja su njegova temeljna prava?

Defi nicija i sadržaj europskog građanstva

(Ne)diskriminacija europskih građana

EUROPA GRAĐANA

Program ‘Europa za građane’

Europska građanska inicijativa

REGIONALNA POLITIKA I LOKALNA ZAJEDNICA

ŠTO HRVATSKI GRAĐANI DOBIVAJU ULASKOM U EU?

Sloboda kretnja ljudi

Jedinstveno europsko tržište

Politika obrazovanja i zapošljavanja

Zdravstveno i mirovinsko osiguranje

Zaštita potrošača

ZAKLJUČAK

5

7

7

7

8

9

13

15

16

16

17

19

19

21

22

24

25

27

5

Ugovorom iz Maastrichta (koji je potpisan 1992., a stupio je na snagu 1993.) Europska unija (EU) uspostavljena je kao struktura koja počiva na tri stupa: prvi stup je Ekonomska zajednica, drugi stup je Zajednička vanjska i sigurnosna politika, a treći stup Pravosuđe i unutarnji poslovi. Treći stup obuhvaća devet područja od zajedničkog interesa država članica: azil, vanjske granice, imigracije, borbu protiv droga, suzbijanje međunarodnih prijevara, pravosudnu suradnju u građanskim stvarima, pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima, carinsku i policijsku suradnju. Među ostalim, u okviru trećeg stupa po prvi je puta promoviran i institut europskog građanstva.

Europsko građanstvo institut je koji na najbolji mogući način podupire načelo slobodnog kretanja ljudi kao jedno od temeljnih načela na kojima počiva eu. Jednakost svih građana Europe te korištenje određenih prava na čitavom području eu-a, bez obzira na državljansku pripadnost, gradi osjećaj zajedništva i dodatno jača strukturu eu-a. Stoga su institucije eu-a nakon ugovora iz Maastrichta investirale značajne resurse u cilju promocije europskog građanstva.

U hrvatskoj javnosti pitanje europskog građanstva nije bilo značajno zastupljeno tijekom pretpristupnih pregovora. Osim sporadičnih informacija u hrvatskim medijima, hrvatskim građanima tijekom godina nije sustavno pojašnjeno što je europsko građanstvo i kakav je njegov sadržaj. Možda jedini pokušaj informiranja široke javnosti o institutu europskog građanstva učinjen je uoči referenduma o pristupanju Hrvatske EU koji je održan 22. siječnja 2012. Hrvatska je od 2007. korisnik europskog programa

„Europa za građane“ kojemu je svrha poticanje aktivnog europskog građanstva. Međutim iako su se lokalne zajednice i organizacije civilnoga društva u korištenju ovoga programa pokazale prilično zainteresiranima i uspješnima, pitanje pojašnjenja instituta europskog građanstva u pravilu nije činilo sadržaj njihovih aktivnosti. Sporadične i kratke informacije o sadržaju europskog građanstva istaknute na pojedinim internetskim stranicama pojedinih udruga ili inicijativa ne daju potpunu informaciju o europskom građanstvu niti dosežu do značajnog dijela hrvatske opće javnosti.

Nadalje informacije o institutu europskog građanstva do danas nisu u značajnom opsegu doprle niti do lokalnih dužnosnika i službenika. Ova je činjenica osobito važna zbog toga što lokalna samouprava,u okviru svojih redovitih nadležnosti, nakon hrvatskog pristupanja u članstvo eu-a mora poduzimati praktične mjere u cilju implementacije europskog državljanstva prema državljanima drugih država članica eu-a koji zakonito borave u Hrvatskoj (npr. prava prilikom održavanja lokalnih izbora i sl.).

Slijedom navedenog važno je uložiti dodatni napor kako bi se lokalnim dužnosnicima i službenicima, osobito u malim lokalnim zajednicama i ruralnim sredinama, pojasnio sadržaj instituta europskog građanstva te sva prava i obveze koje iz tog instituta proizlaze. Na taj način hrvatski građani i hrvatska lokalna samouprava spremnije dočekuju pristupanje u članstvo eu-a i mogu aktivno pridonositi daljnjem razvitku instituta europskog građanstva.

UVOD

7

Što je europsko građanstvo?

Građanstvo Europske unije, odnosno europsko građanstvo, ustanovljeno je Ugovorom o Europskoj uniji (tzv. Maastrichtskim ugovorom) koji je potpisan 7. veljače 1992., a na snazi je od 1. studenoga 1993. Pojam „građanstvo“ (citizenship) ovdje je upotrijebljen kao komplementarni pojam državljanstvu koje svi građani Europske unije stječu u svojim matičnim državama. Jasno je da se iz semantičkih razloga nije mogao upotrijebiti pojam

„državljanstvo“, jer Europska unija nije naddržava niti ima klasične atribute države, već je to osebujna nadnacionalna politička zajednica. Tradicionalni, klasični vokabular građanstva vokabular je države, naroda. Europsko građanstvo s toga gledišta za narod je ono što je Europska monetarna unija za valute.

U političkom vokabularu zapadnoeuropskih zemalja pojam građanstvo (engl. citizenship, franc. citoyenneté, tal. cittadinanza) zamijenio je prethodno rabljen pojam nationality što je značilo pripadnost naciji odnosno državljanstvo.

Razlika između pojma građanin i pojma državljaninPojam građanin označava pojedinca koji po cijenu svoje privrženosti državi od nje dobiva zaštitu, ali i jamstvo poštovanja ljudskih prava i prava na sudjelovanje u odlučivanju o javnim poslovima. Pojam građanin nije i ne može biti jednak pojmu državljanin. Državljanin je pripadnik države, onaj koji ima prava i obveze u državi kojoj pripada; građanin je, u skladu s tradicijom političkog mišljenja, državljanin republike koji ne samo da uživa prava i obveze državljanina već je i konstitutivni čimbenik države u čijem upravljanju aktivno sudjeluje. Nažalost, kod nas se još uvijek pojam građanstvo eu-a prevodi pogrešno, kao „državljanstvo Unije“.

I Ustav RH poznaje razliku između državljanina i građanina, ali u specifi čnom nakaradnom izdanju gdje se pojam građanin, za razliku od pojma državljanin, rabi samo u slučaju kada se „građanima jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu“; u ostalim slučajevima riječ je o „državljanima“ ili pak o

„drugim građanima“ kad je riječ o hrvatskom narodu i građanima drugih narodnosti.

RAZVOJ EUROPSKOG GRAĐANSTVA

8

Tko je europski građanin i koja su njegova temeljna pravaDodjeljivanje jednakih prava svim ljudima koji borave na teritoriju eu-a, bez obzira na državljanstvo, znači prepoznavanje njihova zakonitog boravka i sudjelovanja u kulturnome, društvenom, radnom i političkom životu eu-a. To je način zaštite onih koji žele živjeti u demokraciji i braniti nedjeljive i univerzalne vrijednosti ljudskog dostojanstva, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti na kojima je utemeljen eu. Građanstvo Unije dopunjuje nacionalno državljanstvo, ali ga ne zamjenjuje. Ono nije ništa drugo nego rezultat državljanstva jedne od država članica. Građanstvo se uvijek dodaje državljanstvu države članice.

Europski sud pravde objasnio je da države članice, i isključivo one, mogu dodijeliti i oduzeti državljanstvo (Predmet C-369/90, Micheletti v. Delegación del Gobierno en Cantabria, [1992] ecr i-4239). Ipak, one ne mogu postavljati ograničenja ako je druga država članica već dodijelila državljanstvo.

Građanstvo Unije znači niz prava sadržanih u osnivačkim ugovorima eu-a, kao i niz prava osim onih koja proizlaze iz nacionalnog državljanstva. U konkretnom smislu ono državljanima država članica daje sljedeća prava:

− pravo da se slobodno kreću i borave na teritoriju eu-a,

− pravo da biraju i budu izabrani kao kandidati na lokalnim izborima i izborima za Europski parlament bez obzira na to u kojoj državi članici imaju prebivalište,

− pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu u drugoj državi izvan eu-a,

− pravo na slanje predstavki Europskom parlamentu i slanje pritužbi Europskom pravobranitelju,

− pravo na postavljanje pitanja i dobivanje odgovora od institucija eu-a na jednome od dvadeset i četiri službena jezika,

− pravo pristupa dokumentima Parlamenta, Komisije i Vijeća u određenim uvjetima,

− pravo da ne budu diskriminirani na temelju nacionalnosti u sklopu prava Zajednice,

− jamstvo temeljnih prava koja su sadržana u Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i u Povelji o temeljnim pravima u eu-u,

− zaštita od diskriminacije utemeljene na spolu, rasnom ili etničkom podrijetlu, religiji ili uvjerenju, invaliditetu, dobi ili spolnoj orijentaciji,

− jednak pristup državnim tijelima Zajednice.

9

Jedinstvena europska putovnica

Sloboda kretanja ljudi unutar Europske zajednice predstavlja embrij europskog građanstva, a u simboličkom smislu to je građanstvo najavljeno postizanjem konsenzusa o uvođenju jedinstvene europske putovnice 1981. godine. Iako za to nisu postojale formalne pretpostavke (legalne pretpostavke, utvrđene osnivačkim ugovorom), zajedničkom odlukom predstavnika država članica i Vijeća Europske unije uvedena je 1981. jedinstvena europska putovnica, standardizirana po podacima, formatu, izgledu i boji korica – burgundski crvenoj. S jedne strane uvođenje europske putovnice olakšalo je formalnu primjenu slobode kretanja ljudi, a s druge strane simbolički je najavilo proces prijelaza europske integracije iz faze ekonomske u fazu političke integracije.

Defi nicija i sadržaj europskog građanstva

Ugovorom iz Maastrichta 1992. utemeljeno je europsko građanstvo: članak 17. ustanovio je europsko građanstvo defi nirajući ga kako slijedi:

„Svaka osoba koja je državljanin države članice bit će građanin Unije. Građanstvo Unije bit će komplementarno i neće biti zamjena za nacionalno državljanstvo“. Na taj način pravo ekonomski aktivnih osoba na slobodno kretanje unutar Europske unije dopunjeno je pravima za ekonomski ne–aktivne osobe – dakle svi državljani država članica eu-a stekli su pravo slobodnog kretanja ne samo kao pravo izvedeno iz kompleksa četiriju tržišnih sloboda koje predstavljaju temelj europskog neoliberalnog gospodarskog sustava (ljudi, roba, usluga i kapitala) već i kao posebno pravo koje je prošireno i pravom nastana (stalnog boravka) i pravom poslovnog nastana za državljane država članica eu-a. Tako je uvedeno europsko građanstvo, čime je onda i smisao preliminarnog koraka – uvođenja europske putovnice 1981. – dobio svoju potvrdu.

10

Tako su Ugovorom iz Maastrichta utvrđena sljedeća obilježja europskog građanstva, odnosno građanstva Europske unije:

Sloboda kretanja i nastana kao i poslovnog nastana na teritoriju Europske unije, uključujući i pravo na zapošljavanje u državi nastana, što podrazumijeva i zapošljavanje u državnoj upravi bez diskriminacije na temelju neposjedovanja državljanstva zemlje nastana (naravno, s izuzetkom onih službi koje uključuju posebne ovlasti od općeg interesa za državu ili lokalne vlasti, iako članak 21. Ugovora o funkcioniranju eu-a ne defi nira koje su to službe);

Sloboda kretanja ljudi jedno je od vitalnih područja djelatnosti Europske unije, usmjereno na ostvarenje unutarnjeg tržišta te jedan od najvažnijih oblika izražavanja građanstva eu-a. Iako je sloboda kretanja ljudi prvotno uvedena zbog ekonomskih razloga, u današnjoj Europskoj uniji ona obuhvaća sve kategorije građana Unije, uključujući i ekonomski neaktivne građane, uz uvjet da imaju dovoljno fi nancijskih sredstava za život.

Brak sklopljen bilo gdje na području eu-a automatski se priznaje u svim državama eu-a, osim istospolnih brakova koji se trenutačno priznaju u šest država eu-a: Belgiji, Danskoj, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj, Švedskoj i Francuskoj.

Sloboda kretanja ljudi u eu-u danas je nužan uvjet ne samo funkcioniranja unutarnjeg tržišta, već i provedbe temeljnih prava građana Unije i njihovih obitelji. Njezinu važnost u praksi najbolje pokazuje činjenica da su pravo na slobodno kretanje do sada iskoristili milijuni pojedinaca. Ovakva široka prava na slobodno kretanje odnose se isključivo na državljane država članica eu-a, koji ujedno imaju status građana eu-a. Načelo zabrane diskriminacije primjenjuje se na njihovo pravo kretanja iz jedne države članice u drugu državu članicu bilo radi zapošljavanja (kao radnici, samozaposlene osobe i pružatelji usluga), bilo kao osobe koje ne obavljaju nikakvu ekonomsku aktivnost.

Dodjeljivanje jednakih prava svim ljudima koji borave na teritoriju eu-a bez obzira na državljanstvo, znači prepoznavanje njihova zakonitog boravka i sudjelovanja u kulturnome, društvenom, radnom i političkom životu eu-a. To je način zaštite onih koji žele živjeti u demokraciji i braniti nedjeljive i univerzalne vrijednosti ljudskog dostojanstva, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti na kojima je utemeljen eu.

Prema načelu jednakih mogućnosti, svaki građanin Europske unije ima pravo raditi pod jednakim uvjetima u bilo kojoj državi članici kao i državljani te iste države, bez potrebe traženja radne dozvole. Nikakve restrikcije, kvantitativne ili diskriminatorne, ne smiju se primjenjivati pri zapošljavanju osoba različitih nacionalnosti u drugim državama eu-a. Iznimke se odnose na poznavanje jezika, ali samo ako je to nužan uvjet za posao i ako ne postoje prethodno dogovorena prijelazna razdoblja za radnike iz novih država članica.

Kao građanin eu-a svatko ima pravo kretati se i prebivati slobodno unutar eu-a. Ovo je pravo vezano uz određene uvjete. Primjerice, prilikom ulaska u drugu zemlju eu-a od osobe mogu biti zatraženi osobni dokumenti. Nadalje da bi se u nekoj drugoj zemlji eu-a živjelo dulje od tri mjeseca treba zadovoljavati određene uvjete, ovisno o tome radi li osoba, studira ili sl. Minimalni rok od tri mjeseca predviđa Direktiva Vijeća 68/360/EEZ o uklanjanju prepreka boravku unutar Zajednice za radnike iz država članica i njihove obitelji. Naravno, države članice mogu staviti i duži rok ako za to postoje opravdani razlozi. To je i potvrdio Sud eu-a u predmetu Antonissen, C-292/89 iz 1991. godine, zaključivši da „nije protivno odredbama prava Zajednice o slobodi kretanja radnika da zakonodavstvo države članice predviđa da se državljanina druge države članice, koji je ušao u prvu državu kako bi tražio zaposlenje, može tražiti da napusti teritorij te države (uz mogućnost žalbe) ako on nije pronašao zaposlenje nakon šest mjeseci, osim ako osoba o kojoj se radi ne pruži dokaze da nastavlja tražiti zaposlenje i da ima istinske šanse zaposliti se“.

11

Sloboda glasovanja kao aktivno pravo i sloboda izbora kao pasivno pravo na lokalnim izborima, tj. izborima za lokalnu i područnu samoupravu u zemlji nastana, kao i pravo sudjelovanja u europskim izborima, tj. izborima za Europski parlament pod istim uvjetima kao i državljani države nastana (članak 22.). Tako građanin eu-a u zemlji nastana stječe značajno pravo izbora, aktivno i pasivno, koje je ograničeno samo u slučaju izbora za nacionalni parlament zemlje koja je izabrana za stalni boravak. To je učinjeno zato da se izborom za nacionalni parlament zemlje nastana ne naruši zatečena politička ravnoteža koja bi u slučajevima većih migracija mogla utjecati na ishod političkih preferencija glasača (npr. u slučaju izbora mjesta boravka nakon umirovljenja, iz klimatskih i zdravstvenih razloga, kao što se dogodilo u slučaju znatnog broja britanskih umirovljenika koji su se nastanili u Španjolskoj);

Kad živite u drugoj zemlji eu-a, kao građanin eu-a imate pravo glasovati i kandidirati se na lokalnim i europskim izborima koji se održavaju u toj zemlji uz iste uvjete koji vrijede za njezine državljane.

Pravo na zaštitu diplomatskih i konzularnih vlasti u slučaju da se građanin Europske unije, državljanin jedne od država članica eu-a, nađe u trećoj zemlji u kojoj nema diplomatsko–konzularnog predstavništva njegove zemlje (članak 23.). To znači da diplomatsko–konzularna predstavništva onih zemalja koje imaju razgranatu diplomatsko–konzularnu mrežu (velike države članice eu-a) moraju u slučaju potrebe pružiti svu pomoć „građanima eu-a“, u ovom slučaju državljanima država članica koje imaju manje razgranatu diplomatsko–konzularnu mrežu, i u svemu ih tretirati kao svoje vlastite građane;

Osoba koja se nađe u zemlji izvan eu-a i zatreba pomoć, kao građanin eu-a ima pravo na konzularnu zaštitu veleposlanstva ili konzulata bilo koje druge zemlje EU-a, pod istim uvjetima kao i državljani te zemlje, ako u dotičnoj državi zemlja nema službenog predstavništva. Pomoć može biti pružena u slučaju smrti, nezgode ili bolesti, uhićenja ili pritvaranja, nasilnog zločina i repatrijacije. Možete biti uhićeni i izručeni drugoj državi eu-a temeljem europskog uhidbenog naloga. To je omogućeno promjenom članka 9. Ustava RH koja je obavljena 2009., a stupa na snagu danom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

Pravo obraćanja Europskom parlamentu, odnosno pravo podnošenja peticije Parlamentu i pravo obraćanja Ombudsmanu – europskom „pučkom pravobranitelju“ s ciljem ulaganja žalbe, tužbe ili pak, jednostavno, upozorenja na slučajeve „loše uprave“ (maladministration), tj. nefunkcioniranja administracije institucija eu-a i njezinih tijela (članak 24.).

Za pritužbe koje se tiču „lošeg upravljanja“ od strane institucija ili tijela eu-a, osoba se može žaliti europskom pravobranitelju (engl. European Ombudsman). Institucije i savjetodavna tijela eu-a mogu se kontaktirati i izravno i zahtijevati odgovor na bilo kojem od službenih jezika eu-a.

12

Pravo na pristup službenim dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije (tj. Vijeća ministara) i Europske komisije, što pretpostavlja da su te institucije i tijela otvoreni za javnost i dužni informirati građane Europske unije o svojem djelovanju, postupcima i odlukama, a na zahtjev moraju objelodaniti i zapisnike o svojem radu (članak 15.). To se pravo donekle kosilo s praksom glavne institucije – zakonodavca eu-a, Vijeća ministara, koje je svoja zasjedanja održavalo iza zatvorenih vrata. Lisabonskim ugovorom i zasjedanja Vijeća ministara postaju javna te predstavnici javnosti mogu neposredno pratiti rasprave i postupke odlučivanja, što je izuzetak u odnosu na praksu vlada država članica.

Pravo na obraćanje institucijama Europske unije na jednom od službenih jezika te pravo da se dobije odgovor na tom istom jeziku (članak 24.), što nije bio slučaj do 1993. kad su institucije Europske zajednice radile isključivo na „radnim jezicima“ ez-a, podrazumijevajući da su ti radni jezici engleski, francuski i/ili njemački.

Pravo podnošenja zahtjeva omogućava da svoje bojazni ili pritužbe uputite Europskom parlamentu. Možete zamoliti Parlament da se pozabavi bilo vašom osobnom potrebom ili pritužbom, bilo nečim od javnog interesa. Predmet mora biti iz djelokruga eu-a i mora se ticati izravno vas. Hrvatski jezik postaje 24. službeni jezik Unije, što znači da se institucijama eu-a možete pismeno obraćati na hrvatskom jeziku.

Od posebnih prava koje uživaju europski građani važna su:

− temeljna prava, − ostala prekogranična prava, − pristup socijalnom osiguranju, − zdravstvena skrb u inozemstvu, − studiranje u inozemstvu, − kupovina posredstvom Interneta, − prava putnika, − jeftiniji razgovori mobitelom, − sigurna, bezopasna i povoljna energija.

Hrvatski jezik postao je 24. službeni jezik

O svim pravima europskih građana možete se detaljno upoznati na 24 službena jezikaUnije na internetskoj stranici: http://europa.eu/citizens-2013/en/about/your-eu-rights

13

(Ne)diskriminacija europskih građanaU okviru spomenutih građanskih prava osobito je važno i pravo nediskriminacije na temelju državljanstva u svim drugim slučajevima primjene Ugovora o funkcioniranju eu-a (članak 18.), no to se pravo već podrazumijeva na temelju prethodnih, konkretnih prava i ima očito samo deklaratorni karakter.

Tako je Ugovor iz Amsterdama, koji je stupio na snagu 1. svibnja 1999., proširio katalog građanskih prava i obveza uvođenjem klauzule koja omogućuje institucijama eu-a da poduzmu mjere protiv diskriminacije europskih građana na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, religije ili vjerovanja, invalidnosti, životne dobi ili spolne orijentacije.

U Ugovoru iz Nice, koji je stupio na snagu 1. veljače 2003. i koji je pripremio teren za peto proširenje eu-a, pojačane su odredbe o slobodnom kretanju i o stalnom nastanu (boravku) uvođenjem kvalifi cirane većine za odlučivanje iz te materije u Vijeću ministara.

Osnovna prava građana Europske unije kodifi cirana su pak u tekstu Povelje o osnovnim pravima, koju su na zajedničkom zasjedanju u Nici 11. prosinca 2000. proglasili Europski parlament, Europska komisija i Vijeće ministara eu-a. Povelja je nakon toga inkorporirana u Ugovor kojim se ustanovljuje Ustav za Europu, potpisan 29. listopada 2004., a koji je odbačen referendumima u Francuskoj 29. svibnja i u Nizozemskoj 2. lipnja 2005.

U međuvremenu Europski je sud pravde u siječnju 2002. priznao Povelju o osnovnim pravima kao pravno obvezujuću za sve države članice Unije, davši joj istovremeno značaj izražavanja ustavne tradicije zajedničke državama članicama, spomenute u članku 6., stavku 2 Ugovora o Europskoj uniji. Nakon neuspjeha s Europskim ustavom, Europski parlament ponovno je proglasio Povelju o osnovnim pravima 12. prosinca 2007., u inačici koju je usvojila međuvladina konferencija 2004., a Lisabonski ugovor je, naposljetku, toj Povelji dao jednaku pravnu važnost kao i osnivačkim ugovorima. Ona je značajna zato što obuhvaća cjelinu građanskih, političkih, socijalnih i ekonomskih prava koja su zajamčena građanima Europske unije. Pored toga što je preuzela prava pobrojana u članku 20. Ugovora o funkcioniranju eu-a, ona je tim pravima dodala dva prava od kojih je jedno već bilo spomenuto, deklarativno, u Ugovoru o Europskoj uniji, a to je pravo pristupa svim dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća ministara i Europske komisije, dok je drugo, novouvedeno pravo značajno obogatilo registar građanskih prava Unije, a riječ je o pravu na dobru upravu.

Povelja je u odnosu na građanstvo eu-a i njegov odnos prema državljanstvu države članice unijela jednu korekciju. Naime dok je u Ugovoru o Europskoj uniji građanstvo Europske unije bilo proglašeno komplementarnim državljanstvu države članice eu-a, sad je taj atribut „komplementarno“ zamijenjen atributom „dodatno“, čime je jače podcrtana namjera da se nacionalno državljanstvo ne nadomjesti europskim građanstvom.

15

EUROPA GRAĐANA

Rasprava o izravnom predstavništvu građana u Europskom parlamentu otvorena je 1976., nakon odluke Vijeća eu-a od 20. rujna iste godine, kad je donesen Akt o uvođenju općih neposrednih izbora za zastupnike u Parlamentu. Rasprava koja je uslijedila održala se pod geslom „Europa građana“, čime se htjelo naglasiti da projekt europske integracije nije samo projekt europskih elita i nacionalnih političkih klasa, već zajednički projekt u kojem sudjeluju i građani – državljani država članica Europske zajednice. Cilj takve rasprave odnosno projekta istog imena bio je da se ekonomski i pravni položaj pripadnika Europske zajednice detaljno dopuni političkim pravima na europskoj razini.

Izravni izbori za Europski parlament

Do 1979. u Europskoj zajednici bio je na snazi „defi cit naroda“ jer predstavnici političkog naroda nisu bili izravno, nego tek posredno zastupljeni u institucijama i tijelima tadašnje Europske zajednice.

No projekt „Europe građana“ počeo je, ustvari, dvije godine ranije, kad je na Europskom samitu, sastanku šefova država ili vlada u Parizu 1974. godine jednoj radnoj skupini povjeren zadatak da istraži pod kojim uvjetima mogu biti priznata posebna, politička prava državljanima država članica kao građanima Europske zajednice. Rezultat tog izvješća bio je odluka da se započne, u prvoj fazi, s realizacijom političkih prava, i to uglavnom aktivnim i pasivnim biračkim pravom kao i pravom na pristup javnim dužnostima unutar Zajednice.

Izvješće je dovelo do uvođenja neposrednih izbora za Europski parlament, ali ne i do ostvarenja daljnjih političkih prava državljana država članica koje se htjelo promovirati u „europske građane“.

16

Program ‘Europa za građane’Danas Program „Europa za građane“ angažira značajna sredstva eu-a s ciljem prevladavanja jaza između Europske unije i njezinih građana da bi se time stvorile izravne veze između građana i institucija i tijela eu-a koja se u javnom mnijenju doživljavaju kao tvorbe s „birokratskim sufi citom“. U razdoblju 2007–2013., Program je obuhvaćao četiri područja akcije: Akcija I. pod nazivom „Aktivni građani za Europu“ nudi fi nanciranje projekata s ciljem promicanja dijaloga i konfrontacije o europskim pitanjima; Akcija II. pod nazivom „Aktivno civilno društvo za Europu“ nudi projekte kojima se potiču djelovanje i razvoj organizacija civilnog društva na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini; Akcija III. pod nazivom „Zajedno za Europu“ namijenjena je značajnim događajima i manifestacijama koje utječu na javno mnijenje, istraživanjima javnog mnijenja i sredstvima informiranja; Akcija IV. pod nazivom „Aktivna europska memorija“ namijenjena je održavanju kolektivnog sjećanja na žrtve progona, masakra i masovnih deportacija koje su se dogodile na europskom kontinentu u bližoj povijesti.

Europska građanska inicijativaEuropska građanska inicijativa (engl. European Citizenship Initiative, ECI) omogućava građanima, uz potporu najmanje milijun potpisa u najmanje sedam država članica, zatražiti od Europske komisije predlaganje zakona u područjima u kojima ima ovlasti to učiniti (npr. okoliš, unutarnje tržište, javno zdravstvo). Nikada u povijesti nije postojao alat za promicanje transnacionalne participativne demokracije (institut sličan referendumu) poput eci-ja.

Kako bi poticao napredak eci odbor mora se sastojati od građana koji žive u najmanje sedam različitih država članica koje zadovoljavaju zakonsku dob za aktivno i pasivno biračko pravo, spremnih za upravljanje inicijativom tijekom cijelog procesa. Organizirati eci nije lako: potrebno je skupiti dovoljan broj glasova za potporu kao i voditi računa o kompleksnosti zahtjeva koje nameću europski pravni akti.

Godina europskog građanstva – 2013., važan je korak u:

− podizanju svijesti građana o njihovim pravima unutar Unije, a osobito o pravu na slobodu kretanja i boravka,

− podizanju svijesti građana o tome kakve sve koristi mogu imati od prava i politike eu-a,

− poticanju aktivnog sudjelovanja građana u izradi politika eu-a,

− poticanju široke rasprave o utjecaju i potencijalu europskog prava, osobito prava na slobodu kretanja ljudi, europskog građanstva i razvoja eu-a u cjelini.

17

Stjecanjem statusa zemlje kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji u lipnju 2004. godine Republici Hrvatskoj otvorila se mogućnost korištenja pretpristupnih fondova phare, ispa i sapard. Osim glavnih instrumenata kohezijske politike Europske unije koje čine Strukturni fondovi i Kohezijski fond, Europska unija je u fi nancijskom razdoblju 2007. – 2013. uvela i tzv. inicijative jaspers, jasmine, jeremie i jessica, koje se u žargonu nazivaju još i J–inicijative, sve s namjerom olakšanja pristupa fi nanciranju projekata za razvoj europskih regija, osobito za male i srednje poduzetnike. Te inicijative podržavaju ciljeve Lisabonske agende rasta i zapošljavanja koja, uz ostalo, poziva da se u razdoblju 2007. – 2013. sredstva strukturnih fondova maksimalno usmjeravaju prema poboljšanju pristupa fi nanciranju europskih malih i srednjih poduzeća.

U lipnju 2006. godine Europska komisija prihvatila je prijedlog podjele Hrvatske na 3 nuts 2 regije koje čine Sjeverozapadna (Zagrebačka, Krapinsko–zagorska, Varaždinska, Koprivničko–križevačka i Međimurska županija te Grad Zagreb), Panonska (Bjelovarsko–bilogorska, Virovitičko–podravska, Požeško–slavonska, Brodsko–posavska, Osječko–baranjska, Vukovarsko–srijemska, Karlovačka i Sisačko–moslavačka županija) i Jadranska Hrvatska (Primorsko–goranska, Ličko–senjska, Zadarska, Šibensko–kninska, Splitsko–dalmatinska, Istarska i Dubrovačko–neretvanska županija).

Podjela na 3 nuts 2 regije podloga je za provođenje kohezijske politike. Stotine tisuća uspješnih projekata fi nancirano je do danas u zemljama eu-a kroz Strukturne fondove i Kohezijski fond. Kohezijska politika imala je veliki učinak na gospodarstvo, okoliš, transportnu infrastrukturu, istraživanje i razvoj te u konačnici osigurala bolji standard i kvalitetu života građana eu-a.

Osnovna je svrha kohezijske politike smanjiti značajne gospodarske, socijalne i teritorijalne razlike koje postoje između regija eu-a, ali također i jačati globalnu konkurentnost europskog gospodarstva. Novcem iz europskih fondova zemlje članice unaprijedile su svoje ceste i pruge, gradski prijevoz, sustave vodoopskrbe i odvodnje, zaštite okoliša, malo i srednje poduzetništvo. Najviše novca iz fondova eu-a povukla je Poljska, no najučinkovitije su u tome bile Latvija i Litva.

„Regio–stars“ priznanja su najboljim projektima za jačanje regionalnog razvoja koji su fi nancirani sredstvima strukturnih instrumenata. Već sada mogu u natjecanju mogu sudjelovati i korisnici IPA projekata iz Hrvatske. Na stranicama Europske komisije – Opće uprave za regionalnu politiku i Opće uprave za zapošljavanje, socijalna pitanja i jednake mogućnosti može se pronaći baza podataka u kojoj se nalaze detaljni opisi projekata fi nanciranih kroz Europski regionalni razvojni fond, Europski socijalni fond i Kohezijski fond u svim zemljama članicama Europske unije.

REGIONALNA POLITIKA I LOKALNA ZAJEDNICA

18

Prekogranični, međunacionalni i međuregionalni projekti eu-a trebali bi smanjiti razlike u razvoju između regija ili socijalnih grupa u eu-u. Priča o regionalnom identitetu priča je o tome da je regija sama po sebi brand i kao takva prepoznatljiva i izvan okvira zemlje ili političke i gospodarske zajednice kojoj pripada. Zakoni na nacionalnoj i europskoj razini štite regionalno porijeklo proizvoda, ali i zahtijevaju od njih poštivanje dogovorenih standarda na razini eu-a. Na tržištu bi države trebale biti konkurentne prema onome u čemu su najbolje.

U primjeru Hrvatske proizvodnja vrhunskog vina mogla bi biti jednim od najjačih „izvoznih brandova“. Komparativna prednost Hrvatske je što je dio „starog“ vinskog svijeta u kojem postoji tradicija vinarstva i što je, uz Francusku, jedina zemlja koja ima veliku raznovrsnost klimatskih zona, no mana joj je što nije brandirana kao „vinska zemlja“.

19

ŠTO HRVATSKI GRAĐANI DOBIVAJU ULASKOM U EU?Slobodakretanja ljudiNeovisno o tome što mi mislimo o Europskoj uniji, tj. koliko je ona dobra ili loša, činjenica je da, uz ostalo, funkcionira kao jedinstveno tržište unutar kojeg ravnopravno funkcioniraju četiri tržišne slobode (kretanja ljudi, roba, kapitala i usluga). Jedna od prednosti svakako je veća konkurentnost koja bi trebala imati utjecaja na domaće tržište širokog spektra proizvoda. Budući da od 1. srpnja 2013. više neće postojati carina prema zemljama članicama eu-a, logično je očekivati povećanu trgovinu velikog broja roba i usluga. Međutim, povećat će se i sloboda kretanja ljudi.

Hrvatski građani moći će slobodno putovati unutar eu-a, ali će i dalje trebati putovnicu. Putovnica će biti potrebna iz razloga što Hrvatska neće odmah nakon ulaska u eu postati dijelom Schengenskog područja. Schengenski sporazum postao je simbolom otvorenih granica još prije 20 godina izbrisavši granice između država članica na kopnu, moru i u zračnim lukama. Da bi se ostvarila ideja Schengenskog sporazuma potrebno je osigurati ukidanje unutarnjih granica između država članica, uvođenje jedinstvene vizne politike za državljane trećih država i njihov maksimalno tromjesečni boravak na području država članica, borbu protiv ilegalnih migracija, uvođenje zajedničke vanjske granice država članica, uvođenje komplementarnih mjera koje bi trebale nadoknaditi pravnu prazninu ukidanjem unutarnjih granica država članica.

Hrvatska još nije ispunila navedene uvjete.

Potpisnice Schengenskog sporazuma su Austrija, Belgija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Island, Italija, Grčka, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Španjolska, Švedska, Češka, Poljska, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Slovačka i Slovenija. Sve ove zemlje, osim Norveške i Islanda, članice su Europske unije. Irska i Engleska, iako članice eu-a, nisu potpisnice Schengenskog sporazuma.

Za ulazak u eu i dalje će biti potrebne putovnice. One „obične“ trebale bi zamijeniti biometrijske putovnice koje sadrže poseban čip sa svim podacima o vlasniku. Ovakva se putovnica u Hrvatskoj može dobiti još od 30. lipnja 2009. Postojeće osobne iskaznice također će se zamijeniti novim, jedinstvenim osobnim iskaznicama. Počinju se izdavati nove vozačke dozvole koje izgledom i veličinom podsjećaju na osobnu iskaznicu. Stare vozačke vrijede do isteka roka valjanosti, a najdulje do 2033. godine. Počinju se izdavati i nove registarske oznake.

20

Građani Hrvatske imat će puno veća prava na kompenzaciju u slučaju kašnjenja vlaka ili zrakoplova, kao i u slučaju gubitka prtljage: avioprijevoznik će nadoknaditi do 1223 eura po komadu prijavljene prtljage, a željeznica do 330 eura po komadu ako ne možete dokazati vrijednost, a do 1300 eura po komadu ako možete dokazati vrijednost izgubljene prtljage (slikom, računima i sličnim dokazima).

Hrvatska od 1. srpnja 2013. sudjeluje u oblikovanju europskih politika. Hrvatski predsjednik i premijer sudjelovat će na sastancima Europskog vijeća koje na europskim summitima okuplja šefove država i vlada država članica eu-a i postavlja dugoročne političke prioritete razvoja eu-a, poput primjerice uvođenja zajedničke europske monete. Hrvatski resorni ministri sastajat će se s europskim kolegama na sastancima Vijeća Europske unije (koje ne treba miješati sa spomenutim Europskim vijećem, a još manje s Vijećem Europe koje nije institucija Unije) u kojem nacionalni predstavnici zastupaju interese svojih vlada.

U Europskoj komisiji Hrvatska će imati jednog povjerenika, u Europskom parlamentu 12 zastupnika (nakon 2014. možda 11), u Vijeću ministara sedam glasova te po devetero predstavnika u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Odbor regija savjetodavno je tijelo, a sudjelovanje u njegovom radu zastupaju se lokalni i regionalni interesi.

Nakon ulaska u eu 1. srpnja 2013., do kraja te godine Hrvatskoj je na raspolaganju 687,5 milijuna eura iz fondova i programa eu-a namijenjenih državama članicama. Od 2014. počinje novo sedmogodišnje proračunsko razdoblje, a prema prijedlogu kojeg je usvojilo Europsko vijeće (i koji još treba odobriti Europski parlament) Hrvatska od 2014. do 2020. ima na raspolaganju 11,7 milijardi eura. Od toga 8 milijardi eura odlazi na kohezijsku politiku, 3,5 milijardi eura na poljoprivredu, a 203 milijuna eura na projekte osiguravanja vanjske granice eu-a. Te brojke predstavljaju maksimalne iznose koje Hrvatska može povući iz proračuna eu-a, ali koliko će stvarno novca povući ovisi o kvaliteti i broju projekata koje osmišljava, predlaže i provodi. Osim navedenih iznosa Hrvatska može dobiti dodatni novac iz programa za koje se natječu sve države članice, kao što je primjerice program pomoći u borbi protiv nezaposlenosti mladih. U regijama u kojima je nezaposlenost mladih veća od europskog prosjeka, eu je obećao davati po 1300 eura pomnoženih s brojem mladih nezaposlenih koji izlaze iz prosjeka. Taj novac ne ide nezaposlenoj osobi, već u programe koji joj mogu pomoći da nađe posao. Ukupno do 2020. Hrvatska može maksimalno povući oko 12,4 milijarde eura, što je tek nešto manje od jednog godišnjeg državnog proračuna.

21

Jedinstveno europsko tržišteHrvatska postaje dijelom tržišta koje je najveći svjetski izvoznik i uvoznik roba i usluga i koje proizvodi 25% ukupnog svjetskog bdp-a. Ukidanjem granične kontrole prema eu-u ukidaju se troškovi kontrole, špedicije i carinjenja, što pojeftinjuje protok roba. Hrvatska je, čak i s potpisanim ugovorima, imala status „treće zemlje“, što je usporavalo trgovinu s članicama eu-a. Otvaranje nacionalne ekonomije i ukidanje trgovinskih barijera stvara mogućnost povećavanja ukupnog dohotka građana.

Možete kupiti automobil gdje god želite u eu-u i na njega nećete platiti carinu. pdv ćete platiti ako kupujete novi automobil ili rabljeni od ovlaštenog prodavača, no ako kupujete od privatne osobe nema pdv-a. Platit ćete trošarinu.

Temelji jedinstvenog tržišta četiri su vrste slobode kretanja – ljudi, roba, usluga i kapitala. One su zajamčene Ugovorom o ez-u i čine osnovu okvira jedinstvenog tržišta. U praksi ova prava najvećim dijelom obuhvaćaju pojedince (odnose se na pravo na život, rad, studij ili odlazak u mirovinu u drugoj zemlji članici), potrošače (pojačana konkurencija dovodi do niže cijene, šireg izbora robe i više razine zaštite prava potrošača) te poduzeća (otvaraju mogućnosti da puno lakše i jeftinije pokrenu posao preko granica).

Hrvatski proizvodi postaju „made in eu“ što utječe na plasman proizvoda unutar i izvan eu-a. Ulazi se u sustav tzv. kumulacije pravila o podrijetlu roba. Time dijelove i komponente tehnološki naprednih proizvoda iz eu-a možemo ugrađivati u svoje proizvode i prodavati kao izvozne proizvode, što će potaknuti konkurentnost.

Certifi kati izdani u Hrvatskoj vrijede u čitavoj Uniji čime se smanjuju troškovi dosadašnje obveze dvostrukog testiranja. Hrvatske tvrtke postaju europske i stoga mogu tražiti pomoć europskih institucija u slučaju prepreka izvoza svoje robe izvan eu-a. Zajedničkim tržištem profi tirat će i građani: zbog pojačane konkurencije očekuju ih niže cijene, veći izbor i bolja kvaliteta proizvoda i usluga. Konkurentnost potiče modernizaciju nužnu u uvjetima globalizacije, no za pojedine djelatnosti to znači visoke troškove prilagodbe koja uključuje : nužnost rekonstrukcije, niže cijene, veću kvalitetu, izvoz na nova tržišta, a sve to zahtijeva dodatna ulaganja.

22

Politika obrazovanja i zapošljavanjaUnatoč statusu Hrvatske kao punopravne članice eu-a, građani Hrvatske neće odmah i automatski steći pravo na rad u zemljama Unije. Kako bi zaštitile svoje tržište rada, stare zemlje članice ograničenje uvode najprije na dvije godine, a mogu ga produžiti za još tri. Nakon tog razdoblja ograničenje se može još jednom produžiti za još dvije godine. Ipak, kad se za sedam godina nađemo na ogromnom tržištu radne snage bit će nam važno i to što to tržište teži i konceptu fl eksisigurnosti kojim se promiče veća fl eksibilnost tržišta rada uz istovremeno povećanje socijalne sigurnosti za nezaposlene. Visoke naknade za nezaposlene povezane su s aktivnim traženjem zaposlenja, u što je uključeno i stjecanje novih vještina.

Gdje se sve možemo zaposliti nakon 1. srpnja 2013.? Ovo je jedno od pitanja o kojemu još nije odlučeno. Zemlje članice eu-a mogle su do 1. srpnja donijeti propise kojima privremeno (na dvije, pet ili maksimalno sedam godina) uvode moratorij na slobodno kretanje radnika iz Hrvatske. Pravo na slobodno kretanje radnika jedno je od prava koja imaju svi građani eu-a, ali stare članice mogu odlučiti privremeno ne primjenjivati to pravo na državljane novih članica. Zasad je jedino Njemačka službeno najavila da će uvesti dvogodišnje ograničenje za Hrvate, što znači da će vam za zapošljavanje u Njemačkoj i nakon 1. srpnja trebati radna dozvola. Velika Britanija također je, tijekom parlamentarne ratifi kacije hrvatskog pristupnog ugovora, pokazala da će najvjerojatnije tražiti maksimalnu, sedmogodišnju odgodu slobodnog zapošljavanja Hrvata, ali službenu odluku još nije donijela. Druge zemlje također još nisu službeno najavile kako će postupiti, no diplomati iz osam zemalja eu neslužbeno otkrivaju da njihove zemlje nisu sklone ograničavati zapošljavanje Hrvatima. To su Finska, Švedska, Litva, Latvija, Portugal, Rumunjska i Slovačka.

Načelo jednakih mogućnosti proklamira jednaku plaću za jednak rad, odnosno rad iste vrijednosti za žene i muškarce. Zbog usklađivanja s eu-om, majkama je već prije pristupanja Hrvatske u punopravno članstvo zakonom zajamčen povratak na isto radno mjesto nakon rodiljnog dopusta.

Europske direktive o radnom vremenu ograničavaju tjedno radno vrijeme na maksimalno 48 sati uključujući i prekovremeni rad.

EU priznaje strane kvalifi kacije automatski, na temelju radnog iskustva i kroz opći sustav priznanja. Automatsko priznavanje stručnih kvalifi kacija postoji za sedam profesija u Europskoj uniji: arhitekte, doktore medicine, doktore dentalne medicine (bivše stomatologe), primalje, medicinske sestre, magistre farmacije i veterinare. Priznavanje na temelju radnoga ili stručnog iskustva moguće je u područjima koje defi nira svaka pojedina država članica. U tim slučajevima osoba može dobiti odobrenje za rad u profesiji bez dodatnih uvjeta, kao i u slučaju gornjih sedam profesija. Posljednji, treći sustav priznavanja je opće priznavanje. U ovom slučaju radi se o potpunom postupku priznavanja u kojem se mora dokazati odgovarajuće obrazovanje i postojanje dodatnih znanja i vještina, radno iskustvo, a ponekad postoje i dodatni uvjeti pojedinih država u nekim profesijama kao što je znanje jezika.

Imate pravo studirati u bilo kojoj zemlji eu-a pod istim uvjetima kao i državljani te zemlje. Ako ta zemlja naplaćuje školarinu, naplaćuje istu cijenu svima. Ako ne naplaćuje školarinu, ne naplaćuje je ni vama.Primjer socijalnih potpora u Danskoj: Svi redoviti studenti studij mogu pohađati potpuno besplatno i

23

primati stipendiju koja mjesečno iznosi i više od 800 eura. Studenti koji redovito studiraju mogu živjeti u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici i imati djecu, a iako nemaju posao izdržavanje obitelji im je omogućeno zahvaljujući potporama danske vlade. Studenti–roditelji primaju novčanu naknadu koja im služi kao pomoć u uzdržavanju, a njihova djeca pohađaju vrtić koji se nalazi u kampusu. Redovnim studentima vlada daje petogodišnju potporu, a studenti–roditelji mogu dobiti dodatnu potporu od vlade u razdoblju od 12 mjeseci i to 6 mjeseci majka i 6 mjeseci otac. Ovakvim sustavom potpora potiče se ne samo obrazovanje nego i natalitet.

Sustav socijalne brige i sigurnosti u Danskoj, kao i u drugim zemljama Europske unije, obuhvaća besplatnu zdravstvenu skrb, potporu za dugoročnu nezaposlenost, brigu za trudnice i povlastice za brigu o djeci.Danski državljani koji žive u zemlji imaju različite kategorije mirovina, a nakon 67 godina svi imaju pravo na starosnu mirovinu. Dodatne mirovine ostvaruju oni koji rade najmanje 9 sati tjedno. Poseban sustav dodatnih mirovina namijenjen je za mirovine udovica/udovaca i djece umrlih osiguranika. Tim sustavom upravlja središnje tijelo vezano uz Ministarstvo rada. Osim toga, postoji još nekoliko mirovinskih fondova utemeljenih kolektivnim ugovorima.

Zdravstvena zaštita pokriva cijelu populaciju, a njome upravljaju i fi nanciraju je regionalni i lokalni organi. Zdravstveno osiguranje u nadležnosti je Ministarstva zdravstva, a fondovima novčanih naknada za bolest i materinstvo također upravljaju lokalni organi. Opći obiteljski dodaci i ostale obiteljske naknade također su u nadležnosti lokalnih organa, a na središnjoj razini ove naknade nadzire Ministarstvo poreza i taksi i Ministarstvo socijalnih djelatnosti. Osiguranje nezaposlenosti je

dobrovoljno, fondovi tog osiguranja raspodijeljeni su po različitim granama, a središnji je fond u nadležnosti Ministarstva rada. Doprinose za osiguranje u slučaju nezaposlenosti plaćaju zaposlenici i poslodavci.

Jeste li znali da Europska unija potiče i razvoj poduzetništva i poduzetniče klime? Ako ste poduzetnik ili to tek namjeravate postati od koristi će vam biti Mreža Europskih poduzetnika (Enterprise Europe Network) čiji je cilj olakšavanje dobivanja svih relevantnih informacija za poslovanje kako bi se na jednom mjestu, što brže i učinkovitije, došlo do potrebnih odgovora. Mreža pruža mogućnost razmjene informacija u 17 različitih sektora poslovanja. Hrvatski poduzetnici moći će nastaviti koristiti ovu mrežu, ali će dobiti i mogućnost korištenja Your Europe Bussiness Portal. Velika prednost portala sastoji se u tome što nudi pomoć u stvarnim situacijama kada primjerice određeni poduzetnik iz jedne države članice širi svoje poslovanje u drugu državu članicu otvaranjem podružnice, odnosno prijenosom sjedišta svog poduzeća.

24

Zdravstveno i mirovinsko osiguranjeSvaka zemlja članica slobodna je odlučiti o karakteru svog mirovinskog sustava u skladu s vlastitim specifi čnostima te za njega snosi odgovornost. Prema načelu jednakih mogućnosti izjednačena je dob za umirovljenje za muškarce i žene, ali visina dobi varira od države do države. S obzirom na trenutnu gospodarsku situaciju u eu-u, za očekivati je da će se minimalna dob za odlazak u mirovinu povećavati.

Ako radite ili boravite kao umirovljenik u nekoj drugoj zemlji eu-a dulje od pet godina u kontinuitetu, automatski imate pravo na stalno boravište.

Politika eu-a na području zdravstva zamišljena je kao nadopuna nacionalnim politikama, uz dodatne vrijednosti koje je moguće ostvariti samo na nadnacionalnoj, europskoj razini.

Hrvatski će državljani, ako kao osigurane osobe hzzo-a privremeno borave u nekoj od članica eu-a te se iznenada razbole, ozlijede ili dožive nesreću, imati pravo na zdravstvenu zaštitu koja se ne može odgoditi do planiranog povratka na Hrvatsku, a na teret hzzo-a. Pravo na takvu zdravstvenu zaštitu koristit će na temelju europske zdravstvene iskaznice. Preduvjet za njezino izdavanje je da osoba ima uredan status u obveznom zdravstvenom osiguranju u Hrvatskoj u područnom uredu hzzo-a prema mjestu prebivališta. Europska zdravstvena iskaznica izdaje se na zahtjev osiguranika, potpuno besplatno. Ta iskaznica ne zamjenjuje zdravstvenu iskaznicu koju inače koristite za ostvarivanje zdravstvenih usluga u Hrvatskoj.

Europska zdravstvena iskaznica pomoći će vam da dobijete zdravstvene usluge u drugim zemljama eu-a. U slučaju primjerice iznenadne potrebe za operacijom za vrijeme boravka u drugoj zemlji Unije europska zdravstvena iskaznica pokrit će vam sve troškove. U slučaju da je riječ o operaciji koja je bila predviđena i mogla se obaviti u Hrvatskoj, hzzo treba odobriti nadoknadu troškova. Ako odobri, vi plaćate samo razliku u cijeni bolničkog liječenja u Hrvatskoj i ondje gdje ste ga obavili. Ulaskom u Europsku uniju hrvatski će građani uz predočenje europske zdravstvene iskaznice dobivati zdravstvene usluge koje se pružaju na razini hitne medicinske pomoći, hitnih bolničkih prijema i domova zdravlja. Europske zdravstvene iskaznice besplatne su u cijeloj Europskoj uniji tako da svi oni koji putuju na europske destinacije više neće morati sklapati posebne ugovore s osiguravajućim kućama za ostvarivanje zdravstvenih usluga u inozemstvu.

25

Zaštita potrošačaPolitika zaštite potrošača u eu-u jedno je od važnih područja razvoja i zaštite prava pojedinaca. Članstvo Hrvatske u eu-u donijet će unaprjeđenje zaštite potrošača kako bi se osiguralo da potrošači kupuju ono što žele i gdje žele – diljem eu-a. Pritom nije potrebno plaćati dodatne carine na povratku u svoju državu.

Ako na bankomatima u nekoj državi eu-a podižete eure, naknada za tu uslugu ne smije biti veća od one koju bi platio domicilni građanin te države.

Ako kupite neispravan proizvod omogućen je njegov povrat kako bi se popravio, zamijenio drugim, ili kako bi se dobio povrat novca koji je za proizvod plaćen. Osim toga nastoje se osigurati visoki standardi kvalitete hrane i ostalih proizvoda. Razvoj zaštite potrošača omogućava detaljne informacije o tomu što sadrže prehrambeni proizvodi. Primjerice svaki prehrambeni proizvod morat će pružiti sve potrebne informacije o samom sadržaju, sastavu, kalorijskoj vrijednosti i sl. Tako oznake na prehrambenim proizvodima na vidljiv i čitljiv način informiraju potrošače o nutritivnom sadržaju proizvoda, podrijetlu, alergenima, udjelu ulja i masnoća odnosno kofeina te roku trajanja. Duboko zamrznute namirnice također nose oznaku, a na ovitku suhomesnatih proizvoda obvezna je naznaka da ovitak nije jestiv. Sigurnosni standardi eu-a u području igračaka, elektroničke opreme, kozmetike itd. prilično su strogi. Tako primjerice ako proizvođač utvrdi da njegov proizvod može štetiti potrošačima, dužan je o tomu izvijestiti nadležna tijela države članice, ali i povući ga s tržišta ako stvara značajnu prijetnju za sigurnost potrošača.

Osigurava se i sklapanje ugovora koji nisu nepošteni prema potrošačima (naprimjer ugovori u kojima su sitno tiskanim slovima određeni nepošteni uvjeti

– ako u ugovoru stoji odredba da plaćeni depozit neće biti vraćen potrošaču ili u slučaju da ponuditelj proizvoda ne ispuni svoje obveze iz ugovora te ne isporuči proizvod po dogovorenim uvjetima).

Ako primjerice na ulici sklopite ugovor sa školom za strane jezike o učenju stranog jezika, možete se u roku od sedam dana predomisliti i raskinuti ugovor. Pored toga osigurana je i mogućnost da se potrošač predomisli u vezi s kupnjom određenog proizvoda. U slučaju prodaje od vrata do vrata odnosno trgovine na daljinu (kupnja putem Interneta, telemarketinga i sl.) dana je mogućnost da se potrošač također predomisli i raskine ugovor u roku od sedam dana. Osigurava se mogućnost usporedbe cijena proizvoda i usluga pa se traži isticanje cijena proizvoda u odnosu na mjernu jedinicu proizvoda (npr. cijena po litri tj. kilogramu proizvoda). Zabranjena je praksa trgovaca kojom se potrošači na bilo koji način dovode u zabludu i nastoji se osigurati njihova zaštita za vrijeme blagdana. Primjerice ako turistički aranžman ne odgovara opisu ponuđenome u turističkoj brošuri za rezervaciju tog aranžmana, ponuditelj usluge dužan je osigurati naknadu. Konačno, načelo učinkovitog rješavanja potrošačkih sporova omogućava potrošačima brzo rješavanje sporova. Kod tog veliku ulogu igra Mreža europskih potrošačkih centara (engl. European Consumer Centres Network, ECC-Net) koja promiče pojednostavljeno i brzo rješavanje sporova potrošača koji sudjeluju u prekograničnoj trgovini.

Tarife za pozive u roamingu unutar eu-a od 1. srpnja 2013. iznose najviše 0,24 eura po minuti odlaznog poziva, 0,07 eura po minuti dolaznog poziva, 0,08 eura po sms-u te 0,45 eura po megabajtu za prijenos podataka (bez pdv-a).

27

Europska unija jedinstvena je međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Danas je to zajednica koja broji 27 država članica, prostire se na 4.325.675 km², trenutno broji oko 502 milijuna stanovnika, a od 1. srpnja 2013. Hrvatska postaje njezinom 28. članicom.

Od početka nove demokratske ere hrvatskog društva početkom novog stoljeća, jedan od glavnih ciljeva vanjske politike Republike Hrvatske bio je punopravno članstvo u Europskoj uniji. Hrvatska je podnijela zahtjev za punopravno članstvo 21. veljače 2003. godine, a službeni status kandidata za članstvo u eu-u dobila je 18. lipnja 2004. Pristupni pregovori koji su trebali započeti u ožujku 2005. odgođeni su, a kao uvjet za početak pregovora istaknuta je potpuna suradnja s Haškim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Pregovori su službeno otvoreni 3. listopada 2005. godine, nakon što je glavna haška tužiteljica potvrdila potpunu suradnju Hrvatske s Haškim sudom.

Nakon više od osam godina od podnošenja zahtjeva za članstvo te gotovo šest godina pregovaranja, 10. lipnja 2011. José Manuel Barosso je u ime Europske komisije predložio zatvaranje pristupnih pregovora s Hrvatskom, što je i učinjeno u lipnju 2011. godine. Potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji u Bruxellesu 9. prosinca 2011. godine, Hrvatska je ušla u fi nale procesa pridruživanja kojeg će obilježiti ratifi ciranje Ugovora u parlamentima svih država članica. Njegovo stupanje na snagu označava novu eru u političkom i društvenom životu Hrvatske. Hrvatski građani postaju europski građani koji će moći aktivno sudjelovati u procesu odlučivanja u situacijama kada velike države nastoje preuzimati vodeću ulogu u politici.

Hrvatski građani postaju dijelom povijesnog procesa koji utječe na novu europsku demografsku strukturu, na razvoj multikulturalnosti, procese funkcioniranja zajedničkog tržišta i zajedničke politike. Moći ćemo se slobodno kretati unutar granica Unije, studirati, tražiti zaposlenje, kupovati jeftiniju robu i usluge, ali i nuditi svoju robu i usluge na europskom tržištu, prije svega sve ono po čemu smo i dosad bili prepoznatljivi i uspješni.

ZAKLJUČAK