VATRA U PREŽIVLJAVANJU ČOVJEKA U PRIRODI

8/13/2019 VATRA U PREIVLJAVANJU OVJEKA U PRIRODI

1/7

21. ljetna kola kineziologa republike hrvatske

409

Draen Harasin

Mladen Pulji

Vatra u preiVljaVanju oVjeka u prirodi

1. uVod

Koritenje vatre prvo je ovjekovo gospodarenje energijom s ciljem preivljavanja.

Prvi su se ljudi plaili vatre kao to i danas ovjek ima strah od nekih oblika energije

koje ne razumije i kojima nije u potpunosti ovladao. Tehnologija koritenja vatre se

s obzirom na nain potpale, koritenja i uvanja postupno razvijala. Isprva je ovjek

primijetio da vatra daje toplinu i svjetlost pa ju je koristio za grijanje i osvjetljavanje,kao to je vjerojatno uoio da mu moe posluiti i kao zatita od opasnih predatora.

Ta prva upotreba vatre svodila se na uvanje i prijenos one vatre koja je nastala u

prirodi udarom munje ili je ovjek iznosio ar iz vulkana. S vremenom ovjek je bolje

razumio vatru i poeo ju koristiti za pripremu hrane (peenje i kuhanje) i obradu i

oblikovanje materijala (kaljenje drveta, oblikovanje drveta sagorijevanjem, peenje

gline). Ovo potpunije razumijevanje vatre bilo je od velike vanosti za evoluciju

ovjeka jer je s termiki obraenom hranom u sebe unosio veu koliinu hranjivih

tvari i manje je svoje tjelesne energije morao koristiti za zadovoljenje ove primarne

bioloke potrebe. Osim to mu se organizam poeo bre razvijati i postao snaniji, ovoje pridonijelo udobnosti i viem obliku socijalizacije meu ljudima, jer lov s drvenim

kopljima koja imaju tvre kaljene vrhove je bio efikasniji pa je morao manje vremena

provoditi u potrazi za hranom, a mogao vie u artikuliranom razgovoru u skupinama

okupljenima oko vatre. U ovoj fazi ovladavanja tehnologijom koritenja vatre bilo

je teko doi do vatre, pa je glavni zadatak bio njeno odravanje i prenoenje. U

sljedeoj fazi ovladavanja ovom energijom ovjek je nauio sam proizvesti vatru,

trljanjem suharka o suharak ili izbijanjem iskre s pomou kremena i kresiva. Oni

koji su poznavali ovu vjetinu, koji su na taj nain vladali vatrom, vjerojatno su

bili jako cijenjeni u svojim skupinama i vjerojatno voe prvih skupina ljudi. Luk i

svrdlo kojima je ovjek sam mogao potpaliti vatru zasigurno su smatrani velikim

izumom. Vatru ni tada nije bilo lako potpaliti pa ju je i dalje trebalo uvati i odravati

da se ne ugasi. Ovo je dovelo do toga da se ovjek manje seli i da bira mjesto gdje

e se nastaniti u odnosu na bitne elemente ivota (hrana, voda, drvo), tako da je

gospodarenje vatrom, kao jednim od bitnih elemenata preivljavanja, uz uvanje

hrane i kasnije na osnovi toga zemljoradnju, vjerojatno imalo utjecaja i na pojavu

prvih naselja. Kasnije je ovjek vatru poeo koristiti i za izradu predmeta (lonarstvo)

i za signalizaciju (komunikaciju) izmeu pojedinih skupina ljudi naseljenih na

udaljenim mjestima. Ovaj poetak ovjekovog gospodarenja vatrom omoguuje i


2/7

struni radovi izvan teme

410

bolje razumijevanje upotrebe vatre i danas u preivljavanju u prirodi, jer i danas se

u situacijama planiranog ili neplaniranog boravljenja u prirodi vatra koristi iz istih

razloga: grijanje kada je vanjska temperatura u odnosu na normalnu temperaturu

tijela ovjeka preniska, za termiku obradu hrane, osvjetljavanje tijekom noi, zaizradu predmeta (kaljenje drveta, oblikovanje drveta sagorijevanjem), vatra prua

sigurnost od napada opasnih ivotinja i za signalizaciju kada u situaciji preivljavanja

potrebno skrenuti pozornost na sebe i tako drugog ovjeka pozvati u pomo.

2. uloga Vatre u preiVljaVanju oVjeka u prirodi

Vatra je oblik sagorijevanja tijekom kojeg gorivo emitira gorui plin u obliku

plamena. Ovaj brz i samoodriv oblik sagorijevanja prati oslobaanje topline i

svjetlosti. Vatra je i izvor topline koji se koristi za grijanje kada je hladno, termiku

obradu hrane i dezinfekciju vode, termiku obradu materijala prilikom izrade

predmeta i u tom je obiljeju vatre (izvor topline) njena bitna znaajka u preivljavanju

ovjeka u prirodi. Plamen je vidljivi dio vatre i u prirodi se koristi kao izvor svjetlosti

tijekom noi, odnosno u signalizaciji i komunikaciji, i u tome je drugo vano znaenje

vatre u preivljavanju ovjeka prirodi. Vatra u prirodi moe imati i bitnu ulogu u

sigurnosti u zatiti od opasnih ivotinja. Na slici 1. grafiki je prikazana uloga vatre

u preivljavanju ovjeka u prirodi.

Slika 1. Uloga vatre u preivljavanju ovjeka u prirodi


3/7


411

Za nastanak vatre potrebna su tri osnovna elementa: gorivo, temperatura i kisik.

U vatri izgaraju pare koje nastaju od goriva, pa je vana struktura goriva koje se

koristi. Gorivo koje lake prelazi u plinovito stanje se lake zapali, tako se tekua

goriva lake zapale od krutih goriva. U prirodi se u preivljavanju najee koristekruta goriva (drvo).

2.1. V v s

Prosjena normalna temperatura tjelesne jezgre ovjeka mjerena u ustima je

izmeu 36,5C i 37C. Koa izdaje toplinu u okolinu i njena temperatura mijenja se

ovisno o temperaturi okoline. Tijelo ovjeka izdaje toplinu zraenjem (radijacijom),

voenjem (kondukcijom) i isparavanjem (evaporacijom). Ako je tjelesna temperatura

via od temperature okoline iz tijela e zraiti vie topline nego to e ju tijelo primiti.

Neodjevena osoba zraenjem moe izgubiti i 60% svoje topline (Guyton i Hall, 2006).

Ako je okolina hladnija, tijelo ovjeka gubi toplinu i voenjem i to izravno na vrste

predmete (na primjer leaj, prostirka) oko 3% i voenjem u zrak oko 15%. Kada je

uslijed hladne okoline gubitak tjelesne topline velik smanjuje se tjelesna temperatura.

Ako se ovjek izloi ekstremno niskim temperaturama tjelesna temperatura moe se

sniziti i do vrijednosti nie od 35C (Guyton i Hall, 2006). Vatra kao izvor topline

u situaciji preivljavanja moe pomoi ouvanju tjelesne temperature ovjeka. U

tu svrhu se u odnosu na specifinost potrebe grade razliiti tipovi vatrita. Ako je

zbog niske temperature okoline i zbog slabe odjevenosti potreba za toplinom vea,

konstruira se reflektirajue vatrite koje nasuprotno od poloaja ovjeka (na drugoj

strani vatre u odnosu na ovjeka) ima zid od oblica ili veeg kamena koji toplinu

vatre usmjerava prema ovjeku. Reflektirajue vatrite je mogue konstruirati i pored

stijene koja kao prirodna barijera toplinu proizvedenu vatrom u veoj mjeri usmjerava

prema ovjeku. Ako je potreba toplina za odmaranje u leeem poloaju i/ili spavanje,

konstruira se balvanska vatra (engl. long log fire), tako da se suhi balvan zapali na

vie mjesta pa toplina vatre ravnomjerno dolazi do cijelog tijela ovjeka u leeem

poloaju. Ako je zbog iznimno niske temperature okoline ili vlanosti potreba za

toplinom vea mogue je konstruirati vatrite tako da se ovjek smjesti izmeu dva

ovako zapaljena balvana, uz koje je mogue konstruirati i zid tako da vea koliina

topline bude usmjerena prema ovjeku. Ako je potrebno manje topline kroz dulje

vremensko razdoblje gradi se zvjezdasta vatra.

2.2. V s h v

Osnovna iva jedinica svakog ivog bia je stanica. U svim stanicama tijela

ovjeka, koje kao nakupine ine organe koji imaju razliite za ovjeka vane funkcije,

kisik reagira s hranjivim tvarima (bjelanevinama, ugljikohidratima i mastima) i tako


4/7


412

se oslobaa energija potrebna za njihovo funkcioniranje. Oko 60% tijela ovjeka ini

voda, vei dio se nalazi u stanicama, a dio koji se nalazi izvan stanica (unutranji

okoli) giba se cijelim tijelom i tako omoguuje izmjenu tvari. Da bi ostao iv, ovjek

osim to se mora brinuti za svoju tjelesnu toplinu, mora se brinuti i za dostatnukoliinu hranjivih tvari i vode. Na zadovoljenje ovih primarnih biolokih potreba

tjeraju ga glad i e. Najkvalitetnija hrana koja se nalazi u prirodi nije za ovjeka

probavljiva ukoliko se termiki ne obradi. U situaciji preivljavanja, ovjek je ponekad

prisiljen koristiti i ustajalu barsku vodu, koja se esto puna parazita i drugih ovjeku

tetnih organizama pa ju je mogue uiniti pitkom toplinskim tretmanom u kojem

se nakon filtracije prokuhava ime se ubijaju svi tetni mikroorganizmi. Hrana koja

dolazi u prirodi najee dolazi periodino (jedna vrsta u veim koliinama) pa ju

nije mogue svu konzumirati. Da bi se sprijeilo propadanje hranjivih namirnica u

prirodi i osigurala kontinuirana prehrana u duljem razdoblju hrana se esto konzerviradehidracijom, dimljenjem, pasterizacijom i sterilizacijom, to je takoer nemogue

napraviti bez vatre.

3. primitiVne metode potpale Vatre

Ljudska ingenioznost i inventivnost kroz povijest su iznjedrile razliite metode

paljenja vatre koristei iskljuivo dostupne materijale iz prirode. Dok se u dananje

vrijeme paljenje vatre uz ibice i upaljae ini gotovo banalan proces koji je vrlo

jednostavan, brz i uinkovit, primitivni naini paljenja vatre zahtijevaju odreenu

razinu poznavanja relevantnih svojstava prirodnih materijala koji e se koristiti,

njihovo prikupljanje, pripremu za koritenje te primjenu odreene tehnike koja esto

podrazumijeva visoki tjelesni napor. Usvajanje neke od tih tehnika na vrlo visokoj

razini omoguit e dolazak do vatre u uvjetima kada je nemogue koristiti neku

od suvremenih metoda paljenja, to ponekad moe biti presudno za preivljavanje

ovjeka.

3.1. m vh h

Trenje se definira kao otpor koji se javlja izmeu povrina nalijeganja dvaju tijelai suprotstavlja se njihovom meusobnom gibanju, kao rezultat tog otpora, kinetika

energija se pretvara u toplinu. Kod ove metode paljenja vatre, jedno drveno tijelo uvijek

miruje, dok je drugo tijelo pokretno na nain da se pokree svrdlanjem (krunim

kretanjem oko svoje uzdune osi) ili struganjem (translacijom uzduno i popreno

u odnosu na statino tijelo). Dakle, osnovni princip je ljudskim gibanjem proizvesti

to vee trenje te kao rezultat toga visoku temperaturu meu drvenim plohama, koje

e kao nusprodukt proizvesti sitnu pougljenjenu drvenu strugotinu. Na odreenoj

temperaturi strugotina e se zapaliti i poeti tinjati stvarajui ar. Prenoenjem ara


5/7


413

na vrlo zapaljiv materijal poput suhe trave dobit e se vatra. Najuinkovitiji nain

paljenja vatre, koristei trenje drvenih ploha, zasigurno je metoda svrdla i luka

(eng. Bow drill). Ova metoda razlikuje se od ostalih to pokretno drveno tijelo ne

pokreu direktno ruke kao kod ostalih tehnika, nego luk ija se tetiva omota okopokretnog tijela tj. svrdla te se pokretanjem luka naprijed i natrag paralelno sa tlom

proizvodi kretanje svrdla znatno veom brzinom nego je to mogue koristei direktno

pokretanje rukama. Da bi se uspjeno koristila ova metoda, potrebno je izraditi set sa

svim pripadajuim elementima. Svrdlo i baza (nepokretno tijelo) izrauju se najee

od iste vrste drveta koje treba biti potpuno suho, ne smije sadravati smolu i treba

biti mekano, odnosno male gustoe. Na prostorima nae zemlje dobar primjer su vrba

(420 kg/m3), topola (410 kg/m3) ili brljan (530 kg/m3). Baza ima oblik ploice debljine

oko 0.5-1 cm, irine 4 cm te duljine oko 30 cm. Svrdlo je promjera oko 2 do 2.5 cm te

duljine oko 20 cm. Ostale potrebne komponente su luk duine oko 50-60 cm, tetivakoja moe biti obini komad ueta oko 50-60 cm, uzica iz cipela ili ue ispleteno u

prirodi od vlaknastih biljaka, primjerice koprive, korijena bora ili kore nekih vrsta

drveta. Dra svrdla napravljen je od komada drveta, kosti, roga ili kamena s utorom

za gornji kraj svrdla. Bit e potrebna i podloga na koju e padati drvena strugotina,

a za to e posluiti list ili komadi kore. Za zapaljivi materijal u koji se stavlja ar,

najee se koristi suha trava, lie ili slian materijal koji se treba oblikovati u oblik

gnijezda, veliine otprilike kao rukometna lopta. Na bazi e biti potrebno izdubiti

utor za donji kraj svrdla te napraviti usjek kroz koji e propadati strugotina. Usjek

treba biti u obliku slova V koji e zauzimati oko 10-15% prostora utora. Ispod usjekapostavlja se podloga na koju e padati strugotina. Sama tehnika paljenja izgleda tako

da se svrdlo omota oko tetive luka, zatim se donji i iri dio svrdla stavlja u utor na

bazi, a na gornji i zailjeni dio svrdla se postavlja dra svrdla u iji je utor prethodno

stavljen svjei samljeveni list ili trava koja slui kao lubrikant za smanjenje trenja.

Osoba je u kleeem poloaju. Stopalo prednje noge pritie bazu te tako osigurava

da se ne mie tijekom rada. Dominantnom rukom dri se jedan kraj luka, a drugom

rukom dra svrdla ijim se pritiskom regulira jaina trenja svrdla i baze. Guranjem

luka naprijed i natrag svrdlo e se poeti okretati, nakon otprilike 10-20 sekundi

pojavit e se mala koliina dima, a usjek u utoru e se poeti puniti strugotinom. Tadaje potrebno poveati frekvenciju rada do otprilike submaksimalne razine. Kada se

usjek potpuno napuni strugotinom i pone se stvarati velika koliina dima potrebno

je napraviti jo 10-15 maksimalno brzih pokreta lukom uz smanjeni pritisak draa

na svrdlo da bi se strugotina zapalila. Nakon prestanka rada, ako dim nastavi izlaziti

iz strugotine, to je znak da je uspjeno stvorena ar. Tada ju je potrebno prebaciti u

gnijezdo te laganim puhanjem ili mahanjem kroz zrak zbog boljeg podravanja

gorenja saekati dok se ne dobije plamen.


6/7


414

3.2. m s

U svom najprimitivnijem obliku, ova metoda se koristila na nain da se

komadom pirita (sulfidni mineral eljeza, FeS2 ) udaralo o otri rub tvrdog kamena

poput kremena ili kvarcita to bi rezultiralo otkidanjem komadia eljeza sa pirita istvaranjem iskri. Postavljanjem komadia odreene vrste osuene gljive (na primjer

Fomes fomentarius) na kamen, iskra koja bi pala na nju zapalila bi gljivu te bi ona

poela tinjati stvarajui ar. Tada je samo bilo potrebno staviti ar u gnijezdo od

suhe trave te raspiriti ar dok se ne zapali vatra. Sve do prije nekoliko stoljea ovakav

nain paljenja vatre sa neto drukijim materijalima je bio sasvim uobiajen. Umjesto

pirita koristilo se kresivo tj. komadi iskovanog elika, a umjesto gljive mogao se

koristiti pougljenjeni pamuk, lan, juta ili trulo porozno drvo. Sve ostalo je bilo isto.

Primjenjivost ove metode u preivljavanju u prirodi je vrlo velika. Primjerice ako

osoba posjeduje samo jednu ibicu i ima mogunost samo jedanput upaliti vatru,tada e iskoristiti upaljenu vatru za pougljenjivanje nekog od prirodnih materijala te

e uz no ili sjekiru od visokougljinog elika i komada kamena imati vrlo pouzdan

nain za budue paljenje vatre. Ova metoda ima dvije mogue tehnike paljenja. U

sluaju posjedovanja kresiva, ono e se drati dominantnom rukom te e se njime

udarati o otri rub kamena koji se mirno dri u drugoj ruci. Na ovaj nain iskre idu

u suprotnom smjeru od smjera udaranja tj. prema gore, zbog toga se pougljenjeni

materijal postavlja na gornju povrinu kamena uz sami rub o koji se udara kresivom.

Drugi nain je kada se umjesto kresiva koristi sjekira ili no od visokougljinog

elika, tada e se kamenom u dominantnoj ruci udarati u lea noa ili glavu sjekirekoji e se mirno drati u suprotnoj ruci. Ovakvim nainom iskre idu u smjeru udaranja

kamena u elik tj. prema dolje, zbog toga e se pougljenjeni materijal postaviti na tlo

ili u metalnu kutijicu, a prilikom udaranja e biti potrebno usmjeriti iskrenje prema

pougljenjenom materijalu i na taj nain ga upaliti i dobiti ar. Kao i kod metode trenja

drveta, potrebno je imati pripremljeno gnijezdo od suhe trave, lia i sl. u koje e

se staviti ar te ju raspiriti do stvaranja plamena.

4. Zakljuak

Kao to je tijekom vremena vatra imala vanu ulogu u preivljavanju i evoluciji

ovjeka i danas se u situacijama planiranog ili neplaniranog boravljenja u prirodi

vatra koristi iz istih razloga: radi grijanja kada je vanjska temperatura u odnosu na

normalnu temperaturu tijela ovjeka preniska, za termiku obradu hrane, za toplinski

tretman vode radi pitkosti, za osvjetljavanje tijekom noi, za izradu predmeta (kaljenje

drveta, oblikovanje drveta sagorijevanjem), vatra prua sigurnost od mogueg napada

opasnih ivotinja i za signalizaciju kada u situaciji preivljavanja potrebno skrenuti

pozornost na sebe i tako drugog ovjeka pozvati u pomo. Veu vjerojatnost za


7/7


415

preivljavanje imati e onaj koji razumije ulogu vatre u ivotu ovjeka i koji ju zna

potpaliti nekom od primitivnih metoda potpale.

5. literatura1. Guyton, A.C., Hall, J.H. (2006). Medicinska fiziologija. Medicinska naklada,

Zagreb.

2. Kochanski, M. (1988). Bushcraft: Outdoor Skills and Wilderness Survival,

Lone Pine Publishing, Canada.

3. Mears, R. (2001). Outdoor Survival Handbook: A Guide To The Resources And

Materials Available In The Wild And How To Use Them For Food, Shelter,

Warmth And Navigation, Ebury Press, London.

4. Wiseman, J. (2003). SAS Survival Handbook, Collins, London.

Documents

VATRA U PREŽIVLJAVANJU ČOVJEKA U PRIRODI