Vatroslav Jagić o suodnosima usmene i pisane književnosti

Vatroslav Jagić o suodnosima usmene i pisane književnosti

Dr. sc. Estela Banov, izv. prof Filozofski fakultet u Rijeci

14.10.2005Estela Banov: Vatroslav Jagić o suodnosima usmene i pisane književnosti 2

Vatroslav Jagić

Varaždin, 6. srpnja 1838. – Beč, 5. kolovoza 1923.


Razdoblja u Jagićevu životu

Zagreb: 29.9.1860. – 7.6.1870. srednjoškolski nastavnik, 24.10.1870. – 10.10.1871. uz Daničića drugi tajnik JAZU

od 1871. – 1874. komparatista i sanskrtista u Odesi za što se prethodno pripremio u Berlinu

1874. – 1880. slavistika na pruskom sveučilištu u Berlinu – 1875. osniva Archiv für slavische Philologie (AsP)

1880. – 1886. katedra I. I. Sreznjevskog na sveučilištu i u Imperatorskoj akademiji u Petrogradu

1886. – 1908. naslijedio Miklošiča na bečkoj slavističkoj katedri gdje ostaje i nakon umirovljenja 1908. do smrti 3.8.1923.

(Skok: Jagić u Hrvatskoj, 5 – 6)


Historizam - daje duhovno uporište u staroj narodnoj tradiciji iz bliže i dalje prošlostiOduševljenje za narodnu poeziju - budi vjeru u narodnu samoniklost u umjetnostiObje tendencije očitovale su se u prvoj Gajevoj generaciji u nekritičkom poetskom oduševljenju, a u drugoj Jagićevoj u znanstvenoj akribiji.

Temeljne odrednice romantike kod slavenskih naroda Srednje Europe


Područje interesa folkloristike


Pabirci po cvieću našega narodnog pjesničtva (1861.)

Jagić je započeo znanstveni rad u dva Programa zagrebačke gimnazije

Ističe vrijednost jezične kulture za školu Poredba stihova iz Homerovih epova s našom

narodnom pjesmom; paralele za Homerovu Nausikaju u našim narodnim pjesmama

Raspravljanje o stilu narodne pjesme, potanko razrađuje naročito epitete narodne pjesme, upoređujući ih s Homerovim. Taj dio njegova rada još ni danas nije zastario, jer daje čitav riječnik naših narodnih epiteta, a studira i njihovu tvorbu kao i složenice i izvedenice, i etimologičku figuru. (Skok, 37)

Jagić promatra kompozite među epitetima prema diobi indijskih gramatičara (Ibid., 38)


Kratak pregled hrvatsko-srpske književnosti od posljednje dvije tri godine (1866.)

Istina je cijela, da u nas mnogi ljudi, i književni i neknjiževni, niti ne dokučuju, kamo će to neprestano skupljanje narodnih pjesama, pripoviedaka, poslovica itd. Takvih će nevjernika bez dvojbe sve više nastajati, kad im mogbudemo oči otvoriti s više onakvih krasnih djela, kao što je jedno upravo koncu privedeno, Bogišićevo: “O narodnim pravnim običajima”, koje je, kako će čitatelj našeg časopisa uvidjeti, na samih narodnih običajih, poslovicah i riečih sagradjeno, a opet čini epoku u slovjenskoj pravoslovnoj nauci.


Poticaj za usmenim uzorima umjetničke književnosti:

Hoćemo li da nam umjetno pjesničtvo procvate, podgajimo ga što ovim blagom narodnim, o kojem je upravo govor bio, što onom našom starijom knjigom koja već pred nekoliko vieka življaše po južnih krajevih hrvatskoga i srbskoga naroda. Nu kako nismo još narodne imovine skupili ni priugotovili, onako nam čami u tamnilu i velik diel stare književnosti, osobito pjesnika. Mi zbilja još i neznamo za sve, što imamo. (Jagić, 171.)


Tiskani Jagićevi prilozi o suodnosima usmene i pisane književnosti u srednjem vijeku

O paralelah i izvorih naših narodnih pjesama i pripovijedaka, predavanje u JAZU, Rad JAZU I, Zagreb 1867.

Historija književnosti naroda hrvatskog i srpskoga, knjiga prva, Staro doba. Zagreb 1867.

Prilozi k historiji književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Kukuljevićev Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. IX i X., Zagreb 1868.


Prvo Jagićevo znanstveno predavanje u Akademiji

Održano 5. lipnja 1867. na sastanku filologičko-historijskog razreda – ulomak iz Historije književnosti naroda hrvatskog i srpskog Jagić je istraživao izvore naših narodnih priča i pjesama iz X. i XI. stoljeća u apokrifnoj književnosti bogumila. Tražio je paralelu folklornoj književnosti kod istočnih naroda, i to preko knjiga i usmenog pripovijedanja. Rad je dopuna znanstvenim istraživanjima Njemca Theodora Benfeya (1809. – 1881.), utemeljitelja migracione teorije u folkloristici koji je izdanjem Pančatantre započeo komparativno izučavanju folklorne književnosti.


Prvi akademijin tajnik Đuro Daničić u svome izvještaju o radu Akademijinu u g. 1867. kazao je da je Jagić tim svojim radom udario

prvi temelj sravnjivanju naših narodnih pjesama i pripovjedaka s pjesmama i pripovjetkama ostalih europskih i azijskih naroda, a tim i pravom poznavanju i dostojnom ocjenjivanju naše narodne poezije. To je učinjeno učenošću i dubokom i prostranom tako, da ovaj trud gospodina Jagića podiže našu književnost u svojoj struci na visinu europskih književnosti.

Rad JAZU I, 57 - 58


Metodologija Jagićeva rada na povijesti književnosti

Komparativna – kulturološko i poredbeno situiranje tekstova

Historijsko-genetička – društveni razlozi za genološke pjave u književnosti (problem epske pjesme kod zapadnoslavenskih naroda)

Filološko-kritički izvori Znanstveni lingvistički duh – metodološki

slijedi svog učitelja Miklošića – osobita pozornost posvećena pojmovnom određenju


Folklorni elementi u Ranjininu zborniku i njihov europski kontekst: Trubaduri i najstariji hrvatski lirici,

Rad JAZU IX, Zagreb, 1869. Pjesme Šiška Menčetića Vlahovića i

Gjore Držića. Stari pisci hrvatski. Na sviet izdaje JAZU, Knjiga druga. U Zagrebu 1870. – u izdanje uključuje i pjesme kojima nisu poznati autori

Termin pjesme “na narodnu”


Građa za slovinsku narodnu poeziju (1876.)

Poredbeni pristup različitim korpusima slavenskog usmenog pjesništva

Funkcija – hieratska; kontekstualno promatranje usmenih tvorevina u obrednom kontekstu

Traganje za etnografskim izvješćima u crkvenim dokumentima, crkveni sabori kao izvor građe o narodnoj kulturi

Pregled zapisa i etnografskih izvješća očuvanih u djelima hrvatskih književnika


Poimanje prijelaznog područja

Teza o polunarodnom pjesništvu male šljahte u Poljskoj i usporedba s urastanjem Kačićevih stihova u pučki optjecaj u Dalmaciji (62 str.)

Kačićeva pjesmarica, ako i nije čisto narodna, ima u historiji narodne poezije Hrvata i Srba veliko značenje. Od to doba znalo se, ne samo da ima u njih narodnih pjesama, nego bar od prilike dobio se i pojam o tim pjesmama, pojam dakako ne vjeran, pošto Kačićeve kompozicije po neporazumljenju kad i kad pomiešaše sa čisto narodnim (133 str.)


Teorijski okvir Jagićevih pogleda na suodnose usmene i pisane književnosti

Terminološki problem – semantiziranje pojma “narodna književnost” (dihotomija: nacionalna / usmena književnost)

Značenje Herderova termina Narodne pjesme – Volkslieder

Uočavanje utjecaja kulture obrazovanijih društvenih krugova na kulturu puka


Pravac kretanja utjecaja u Jagićevim analizama:

Jagić kao preteča teorije o utonulim kulturnim dobrima (Theorie vom gesunkenen Kulturgut) koju je dvadesetih godina 20. st. postavio Hans Naumann (1886. – 1951.)

Naglasak na uočavanju tekstualnih sastavnica poznatih iz pisanih spomenika u usmenim tekstovima

Jagićeva neobjavljena rukopisna ostavština (Povijest poljske književnosti) također analizira folkloristički aspekt te veze s običajem ivanjskih kresova u Poljskoj


Archiv für slavische Philologie

Utmeljen 1875. i izdavan na njemačkom jeziku

Promocija slavistike na zapadu Tek nakon 1. sv. rata Česi osnivaju časopis

Slavia s člancima na svim slavenskim jezicima Prilozi u časopisu često su se bavili usmenom

književnošću: analize novoobjavljenih zbirki i folklorističkih studija, poredbene rasprave, folklor kao izvor građe za rekonstrukciju slavenske mitologije


Važnije Jagićeve rasprave iz Archiva koje problematiziraju usmenu književnost

Kršćansko-mitologijski sloj u ruskoj narodnoj epici (1876.)

Dunav-Dunaj u slavenskom narodnom pjesništvu (1876.)

Južnoslavenske narodne priče o grabancijašu dijaku i njihovo objašnjenje (1877.)

Južnoslavenska narodna epika u prošlosti (1880.)


Enciklopedija slavenske filologije

Nacrt: Jezik Književnost Narodni život Običaji ili vjera i pravo ArheologijaSuodnosi se promatraju s

filološkog i etnološkog gledišta


Shematski prikaz povijesnog suodnosa usmene i pisane hrvatske književnosti

AGRAFIJSKORAZDOBLJE

RAZDOBLJE SUPOSTOJANJE USMENE I

PISANE KNJIŽEVNOSTI

__________ USMENA KNJ.

____________________________

PODRUČJE INTERFERENCIJE USMENE I PISANE KNJIŽEVNOSTI

PISANA KNJ.

9. 10. 15. 18. 19. st.


Problematika suodnosa usmene i pisane književnosti u Jagićevu opusu

Jagićev pristup suodnosima usmene i pisane književnosti polazi iz internacionalne i međuslavenske perspektive slavističke znanosti

Poredbeno proučavanje iz sedamdesetih godina 19. st. s diferencijacijom znanstvenih disciplina postepeno prerasta u interdisciplinarni pristup specifičnim kulturnim fenomenima

Jagićeve rasprave temelj su za bolje razumijevanje usmenih tekstova i njihovu adekvatnu valorizaciju u književnopovjesnom kontekstu

Documents

Vatroslav Jagić o suodnosima usmene i pisane književnosti