If you can't read please download the document
Upload
negica-lambrovic-karim
View
2.092
Download
267
Embed Size (px)
Citation preview
AJN REND
IZVOR
Original title:
Ayn Rand
The Fountainhead
Prevod:
Franku O'Connoru
PREDGOVOR
literaturi najbolje opisuje izjava Victora Hugoa: "Ako kao autor moram
Postoje pisci, kojima pripadam i s
napisani kako bi nestali za mjesec ili godinu. Ipak, mnogima se to
dogodi
naturalizma
kraju slijepe ulice.
- iva osobina -
-
romantizma. Ovo nije mjesto za raspravu o prirodi romantizma, ali
dopustite mi izjavu -
se ne bavi trivijalnostima trenutka, nego izvanvremenskim, temeljnim,
univerzalnim problemima i vrijednostima
- -
kakve bi mogle i morale biti.
nije bila potrebnija projekcija onoga kakve bi stvari morale biti.
Ne impliciram ovime kako sam znala, u doba pis
u kakvom vremenskom okviru. Znala sam samo kako je to knjiga koja
bi trebala
Ali, to sam znala i prije dvadeset pet godina, znala sam to i u doba
to
to zbog drugih pisaca
da -
usprkos svemu.
, ali
bilo bi mi nezamislivo govoriti o njemu, ili bilo kojem dijelu njegove
-
mojega supruga Franka O'Connora.
U drami Ideal, koju sam napisala u ranim tridesetim, glavna
realnu a mojih dana, onu
suprotnome, kakva je korist od svijesti o njezinu postojanju, od rada, od
onog osj - i
zbilja
"stvarne" dijaloge, onda je to istina samo u odnosu na Franka. Na
nalazi se
islite o meni?" Roark odgovara: "Ali, ja o vama ne mislim." Ta
e na Roarkovu
dogodi, ne traje dulje od jutra. Ipak,
pisanja
indignaciju prema stvarima "kakv
e prezire. Prije nego
obeshrabrenost je nestala
Uvijek sam bila proti sam kako je
, jer ga je on spasio. I
O'Connoru.
Pitaju me jesam li se promijenila u posljednjih dvadeset pet godina.
Ne, ista sam - samo intenzivnija. Moja osnovna uvjerenja, moj pogled
moj
? Ponosna sam na njega isto koliko
Je li pisan s namjerom predstavljanja moje
filozofije? Ovdje bih citirala dio predavanja Cilj mojega pisanja koje
sam o Lewis & Clark Collegeu 1. listopada 1963: "Motiv i
smisao mojega pisanja je . Portret moralnog
ovom romanu, samo su
sredstva."
Dopustite mi istaknuti: moja namjera nije filozofsko prosv
Howarda Roarka (ili junaka Pobunjenog Atlasa) kao cilj sam po sebi...
- m -
li su
je moja namj
zato je trebalo odrediti i predstaviti one vrste vrijednosti i one polazne
sustav u kojemu ideal -
najbolje u svakome
laissez faire kapitalizam.
"Ipak, ni politika ni etika ni filozofija nisu same po sebi cilj, ni u
-
?
Ne, i zato tekst ostavljam nedirnutim. Neka ostane onakav kakav je
napisan. Postoji jedn
na sudu, gdj
oslanjanje na
Webster's
Daily Use Dictionary, 1933.
e termine).
jeka
i da ih nit
mozga, a ne natprirodnih sila.
Ipak, problem ovakve vrste ne bi trebalo ostavljati otvorenim za
pretpostavke. Moja izjava nije se o
etiku -
koda
ljudske vrijednosti, ali ih je religija uzela pod svoje.
r
nesporazume:
."
"Istina je", odgovorio je Roark.
predanosti idealu na koji se odnosi Stoddardov komentar (pogledati
ta sakralnog objekta). Gradnja Stoddardova
objasniti uzrok njegove dugotrajne popularnosti.
moral protiv
iskustva odanosti
dalje.
Ali ovi pojmovi imenuju stvarne emocije, u njima ne postoji nikakva
aspekta koji je uvela religija, ostalo je bez identiteta, bez koncepta,
jezika i priznanja.
-
U tom smislu, s ist
kao
To je emocija koju malo, vrlo malo njih -
ljudi je iskuse u rijetkim, svijetlim trenucima koj
najiracionalnijim elementima religije.
P modernog kolektivizma
nje religiozno-
realnost nedefinirani tijek ko nepredvidljiv hir - ne
sekularni mrzitelji ljudi jednako kako su to bili i
takozvani
nikada nisu sreli nijedan primjerak vrijedan toga.
su koji u
ij otkrije suprotno. Ovdje
samo jedna izravna, introspektivna
- ona koju svatko posjeduje o sebi.
potpunoj svetosti njegove
problema.
ivota
predstavljenog u romanu , citat koji je stajao na
ga upotrijebiti.
Izbacila sam taj citat zbog svojega dubokog neslaganja s filozofskim
postulatima njegova autora Friedricha Nietzschea. U filozofskom
smislu, Nietzsche je iracionalni mistik. Njegova metafizika temeljena je
zumu;
njegova epistemologija pod
(ne uvijek) projicira briljantan osj
emotivnim, ne intelektualnim terminima.
Ovo je poseb
ranjive teze o
osti. Ali ako se shvati kao poetska projekcija
emocionalnog iskustva (i ako se u intelektualnom smislu zamijeni
konc
"fundamentalne sigurnosti"), ovaj citat komunicira s unutarnjim stanjem
daje racionalnu i filozofsku osnovu.
"Nisu postupci nego uvjerenja
stvari - staru religioznu formulu s novim i
- to je neka fundamentalna sigurnost koju plemenita
vjerojatno, ni izgubiti. - - "
(Friedrich Nietzsche, S onu stranu dobra i zla)
- u
- najbolji
bola i . To je os j
ispred nas.
njanjem
izgubili. Svi oni zatim nestaju u
beskrajnoj u
odustajanju
odolij
i realnost. I kakva god bila njihova
Vrlo je malo znakova na tom putu jedan je od
njih.
Ovo je jedan od osnovnih razloga njegove dugotrajne popularnosti:
Nije va no
nekolicina je uvijek bila cilj mojega pisanja. Ostali nisu moja briga oni
, ve
Ayn Rand
New York, svibnja 1968.
Napisano u povodu dvadeset petog jubilarnog izdanja
PETER KEATING
1
HOWARD ROARK SE NASMIJAO.
Stajao je gol na rubu stijene. U dubini ispod njega prostiralo se
Kamen je posjedovao mir onoga kratkog trenutka prije bitke, prije
sudara sila, u kojem
od pokreta. Stijena je sijala, mokra od sunca.
koji pluta prazninom, usidren
spu
kako o tome mora
smijati.
Nije se smijao kada mu je pogled zaustavila svijest o tlu koje ga je
neosporivo,
stisnutih, usana krvnika ili sveca.
Gledao je granit. Razrezati, pomislio je, i izgraditi zidove. Pogledao
izrasti u nebo.
Ove su stijene, mis
sebe.
anton, ovo je bio njegov
jedini odmor: dolazio bi ovamo opustiti se, plivati i postojati sam sa
stijena do staze koja je niz zelenu padinu vodila do puta
Massachusettsa
Institutu koji se uzdizao na brdu u pozadini.
monumentu pokr
. Iza
stisnutih ispod golemih, kosih krovova. Bijele zavjese lebdjele su na
prozorskim oknima. Otvorene, pretrpane ka
Ljudi su se okretali za Howardom Roarkom. Poneki bi nastavljali
bio je to
nije vidio nikoga. Za njega, ulice su bile prazne. Mogao je tuda hodati
gol, i ne primijetiti.
izlozima trgovina.
U svima su stajali plakati iste poruke: " , GENERACIJO
22!" "
instituta u Stantonu toga poslijepodneva
diploma.
Roark je skrenuo u pokrajnju ulicu u kojoj je, na kraju dugog
jemu. Hranila je par kanarinaca u
pokazati nap
"Gospodine Roark!"
"Da?"
Stajao je i gledao u nju. Bez odgovora.
"Oh, gospodine Roark!", uzviknula je.
"Da?"
"Jutros vas je nazvao dekan."
bio jednak
"Da?", upitao je.
odnosno njegova tajnica."
"I?"
se
vratite."
"Hvala."
sada
"Ne znam."
svejedno."
Gledala ga je u nevjerici.
diplomirati."
"Danas? O, da."
"Ovo je velik dan za mene. Kad pomislim koliko sam se odricala i
zglobove i prste.
druge jednostavno nemaju. Svatko od nas je
Amerika imati, ja bih
kretao kroz hladnu urednost njezina predvorja. Uz
kineske vaze, uramljene slike. Nijedanput nije pokazao ni najmanju
Roark se popeo stubama do svoje sobe. Bila je to velika, prazna
stavila, nije dodao nijedan detalj. Bila je to soba bez slika i ukrasa, bez
jednome k
Bili su to nacrti zgrada kakve nikada nisu postojale na ovome
Konstrukcije su izgledale strogo i jednostavno, sve do trenutka u
koj
misaonog naprezanja potrebno da bi se dostigla takva jednostavnost.
samo Howard
Roark.
zglobova.
je kucanje na vratima.
"Oh", rekao je Roark. "Oh, da. Zaboravio sam."
"Vi ste zaboravili..!?"
"Go
ovakvi?"
Pomislila je, u potpunoj nevjerici, kako je ovo izgovorio kao sretan
t u Stantonu nalazio se na uzvisini, opasan
srednjovjekovnoj utvrdi, s gotskom katedralom pripojenom na boku.
debele zidove od cigle i nekoliko procjepa dovoljno prostranih da bi se u
ovi. Iznad
dvaju ljutih neprijatelja svjetla i zraka.
prozor, ulazilo jezero pospanog svjetla. Sumrak je plovio kroz od
izvitoperenih
zrake sunca padale su na groteskne likove zmajeva, priljubljene na
svakoj strani nikada upaljenog kamina. Na sredini slike Partenona,
og svjetla.
dostojanstvo.
"Ah, da, Roark", rekao je osmje
uslijediti
"Posve nepotrebno", rekao je Roark.
am glasovao protiv vas. Bio sam
matematike.
eni. Vi, svakako,
morate biti svjesni da ste za profesora Peterkina bili prava provokacija."
"Svakako", odgovorio je Roark.
arhitektonskom oblikovanju. Vi tome nikada niste posvetili dovoljnu
inspirativnim aspektima profesije, i usmjeriti
sada raspravljati o mojim izborima."
"Bio sam."
nervoznim. Roark je gledao u njega s pristojnim izrazom lica. Sve je u
"Svaki problem koji vam je postavljen", nastavio je "svaki projekt
koji ste trebali oblikovati ,
ju
moderni
"Kad su vam dali zadatke u kojima ste mogli birati vlastiti stil, vi ste
Ali,
misla - kako biste vi
drugim predmetima. Ali, kada ste predali ovo...", dekan je tresnuo
ra ispred sebe, "ovo,
uglat potpis: Howard Roark.
ovoga?"
sam ovaj put. Nis
"Evo,
osobno sam riskirao razbjesniti predsjednika kada sam mu to spomenuo,
ri stoje: sad kad
povjerenju, ovo je zaista presed
iznimne rezultate, postoji vrlo velika vjerojatnost."
to jednostavan, lak osmijeh, osmijeh zabave.
"Mislim kako me niste razumjeli," rekao je. "
"Molim?"
"Nisam vas razumio", jedva je izgovorio dekan.
objasniti?"
tom stilu grade se svakoga dana."
eme koje
u strukturalnom smislu
Sam
biti toliko pribran i normalan u ovakvim okolnostima.
, kad i,
ako postanete arhitekt?"
"Da."
obavio dug i iskren razgovor... Znam, znam, nemojte me prekidati,
sve
Ne, pomislio je dekan, on nije re
"Ali, to se samo po sebi razumije!", ustrajao je dekan.
prozoru. "Vidite li studentsko naselje i grad? Vidite li koliko ljudi ondje
pradjedovi?"
"Za
ovo prihvatim kao veliku
arhitekturu?" Pokazao je sliku Partenona.
"To", rekao je dekan, "je Partenon."
"Da."
"Zaista nemam vremena za glupa pitanja".
"To je Partenon!", ponovio je dekan.
"Da, za ime Boga, to jest Partenon!"
Ravnalo je dodirnulo staklo na slici.
"Pogledajte", obja
kad
me
tori i napravili gipsane kopije kopija od
mramora, koje su prekopirane od drvenih. I sada, evo nas koji radimo
"Pravila", rekao je Roark. "Evo
niti lijepo,
hu kao koliba koja mu
Mora postojati
razlog. Ja ga ne znam. Nikada ga nisam znao. A volio bih razumjeti."
bolje. Da li bi vas smetalo da spustite to ravnalo? Hvala... A sada me
anoniman, ko
na
"Koliko je vama godina?", pitao je dekan.
"Dvadeset dvije", odgovorio je Roark.
prerasti." Osmjehnuo se. "Stara mjerila na sna
nitko ih nije prevladao. Tko ste vi, modernisti? Prolazni trend,
danas? Sretan je ako jedanput
dobij i pijanac koji..."
"Nije, ali vidio sam njegove zgrade."
"I mislite da su..."
poput v
ovog studenta
."
niti drugo.
osti. Otac mu je bio
vice na neboderu koji se
oni umjesto u metal zabiti ravno u njegovo lice.
strana karijere arhitekta o kojoj morate
misliti. Arhitekt nije sam sebi dostatan. On je samo malen dio ukupne
Kooperacija
"Jesam", odgovorio je Roark.
o bih mogao graditi."
"A kako im to mislite nametnuti svoje ideje?"
"Znate
"To je istina", odgovorio je Roark. "Meni je potpuno svejedno
"Ne."
"Ali, to je... monstruozno!"
"Da? Vjerojatno. Ne bih znao."
"Umirio mi je savjest. Vidim, kako su to mnogi jutros izjavili, da
odlukom
"Za koga?", pitao je Roark.
stube, do travnjaka is
dekanu, koje nikada nije razumio. Znao je samo kako postoji neka
temom
itao se
I onda stao. Ugledao je svjetlo kasnog poslijepodneva na sivim
kamenim rubovima prozora koji su se protezali cijelom d
Po
zidovi od sivoga kamena s dugim, staklenim trakama, kroz koje nebeski
HOWARD ROARK.
2
"... ARHITEKTURA, DRAGI PRIJATELJI, VELIKA JE UMJETNOST
Ljepote. Istina prema ljudima
ah, ljepota, ta neodoljiva boginja svih
Da...
icije... Hm... Da... Zato, krenite u svijet,
ju originalnost,
vama mnoge plodonosne, aktivne godine, i neka iza vas, kad odete s
ovoga svijeta, ostane trag u pijesku vremena!"
nu ruku na
pozdrav svima; neformalno, pokretom lake, prirodne arogancije koju je
tvrtke Francon & Heyer; potpredsjednik Udru
umjetnosti; tajnik Lige za umjetnost i primijenjenu umjetnost u New
-a; Guy
Francon, vitez francuske
projektant poznate zgrade Frink nacionalne banke u New Yorku na
Hadrijanova mauzoleja, gorjela baklja od napuhana stakla, napunjena
debljanju. Nitko mu, znao je to, ne bi pogodio godine bila mu je
pedeset jedna. Imao je lice bez bora, i bez ravnih crta; bilo je poput
kompozicije od kugli, krugova, lukova i elipsi, s koje su treptale male,
Dvorana u kojoj se nalazim, pomislio je, primjer je divne arhitekture,
problema ventilac
divljenje. Sve ovo je tako dirljivo, mislio je Guy Francon; prije dvadeset
godina upravo sam ja dogradio ovaj aneks i evo me opet u njemu.
prsa i trbuha. Jedno od lica,
blijedo, prelijepo lice uokvireno tamnom kosom, pripadalo je Peteru
Keatingu.
kako ga mnogi promatraju. Nije se osvrtao, ali ga svijest o pogledima
i prirodni valovi crnih uvojaka oko fino udubljenih sljepo
razumljivo, ne mogu. On je bio Peter
Keating, zvijezda Stantona, predsjednik studenske organizacije, kapetan
najpopularnijim
studentom fakulteta.
jegovi
pobjedu. Ovdje, sada, nije imao suparnika. Iznenada je osjetio kao da se
prazno, poput nekakve crne kugle koja se kotrljala prema dolje
on zaista toliko velik
izgled
dobar razlog za to.
zanesena i lagana ponio na podij ispred s
arhitektonsko -a prvu nagradu Prix de Paris
Ecole des Beaux Arts.
jna
zgradu u stilu Elisabeth Palmer..."
projektu Petera Keninga
dobili diploma Ecole des Beaux Arts
vrlo svejedno, bio bih jako sretan
kada biste
iznad njih.
Tada se, posve nenadano, sjetio Howarda Roarka. Zaprepastilo ga je
prije nego se sjetio razloga. Zatim je misao postala jasna: Howard
nakon toga se svjesno potr
bojao Roarka
godinu iza njega. Ako je ikada i sumnjao u posebnosti njihovih talenata,
nije li to ovaj dan
kad god bi bio
povukao uzicu i plan se jednostavno rastvorio...
Kada su ga pozvali za govornicu, ustao je, siguran u sebe. Nije smio
je, visoko uzdignute glave, svima dorastao, uz samo malu dozu
skromnosti, kako se nijedno ugledno ime u publici ne bi osjetilo
: "Arhitektura je velika
umjetnost...
Istina, Ljubav i Ljepota..."
kao da je
ji." I, napokon,
jedno,
Keatinga starijeg. Louisa Keating os
hotelima ili po
e
za crtanje. "Arhitektura", rekla je. "To je cijenjeno zvanje. Uostalom, tu
ju briljantne karijere. Kada su
staroga pijanca s uredom izgubljenim negdje u luci. Zadrhtao je i ubrzao
korak.
pitao se, promatraju li ga ljudi. Gledao je osvijetljene
etati za mnom.
Bilo
ema
dod
rekao je Roark.
rekla?"
"Jest."
"Nije bilo potrebno."
Roark je zabacio glavu i pogledao ravno u njega.
"Zaboravi", rekao je.
tvoj savjet. Mogu li sjesti?"
Keating se spustio na stubu pokraj njega. U prisutnosti Roarka nije
bilo uloge koju bi mogao glumiti. Uostalom, u ovom trenutku, nije ni
mislim o arhitektu
"I?"
erojatnije slijediti njegovo, ali tvoje mi je puno
govorim."
Roarka da je Keating
Bostonu.
pitati?"
"Radi se o mojoj stipendiji. Nagradi koju sam dobio."
"Da?"
Guy Francon mi je nedavno ponudio posao. Danas je ponovio kako je
lupkao po drvenom podu.
"Zanemari komplimente."
"Ali, gledaj, ja nisam siguran, Howarde, nikada nisam siguran u
uvijek tako siguran, pa ja..."
moje.
Stajala je na vratima u svojoj najboljoj haljini od tafta tamnocrvene
boje, sretna i ljutita.
"Ali, majko
njima.
haljinom.
"Da zaboravim stipendiju i prihvatim ponudu za posao, ili da pustim
Ecole des Beaux Arts i sam
"Ne znam", rekao je Roark.
"Oh, do vraga, poznate su mi tvoje sulude ideje, ali ja govorim realno
mojem
je sigurno kako..."
"Kako
Ali, Keating nikada nije mogao ostati isti kad je publika bila
je pobjesnio.
"Ja se baviti arhitekturom", poviknuo je, "ne razgovarati o
posao kod Francona posao koji nudi Guy Francon osobno!"
Roark je okrenuo glavu u stranu.
Francona & Heyera!"
je kako
"Majko, ka
glasu.
ovisilo o tebi."
"P
"Dobro", odgovorila je. "Idi u Pariz. To je divno mjesto. Cijeli ocean
ancon
"Ne mnogo, mislim. Samo to kako je najbolji student onaj koji se
"Ne!", zagrcnuo se, napola izbezumljen. "Ne, Shlinkera!"
"Da", rekla je slatkim glasom. "Shlinkera."
"Ali..."
zadovoljan."
Pitao se voli li zaista svoju majku. Ali, ona jest bila njegova majka, a
pretpostavljalo se kako je to iznad razuma.
"Da, svakako, majko... Ali... Da, jasno mi je, ali... Howarde?"
Roark ga je pogledao i rekao:
beri
Ecole des Beaux Arts
pokvarenjak i budala, ali ti
u njega kao da
ti."
"Ja?"
ima dobre namjere, ali me dovodi do ludila... Uostalom, k vragu sve to.
"Idem u New York."
"U... u arhitekturi?"
"U arhitekturi, Peter."
."
"Howarde, ne!"
"Da."
"Ne mnogo. Samo kako graditi."
"Jesam."
veze..."
"Tko?"
"Cameron."
"Nikad ga nisam upoznao."
pojurio preod
"Petey!"
Francon & Heyer!"
je glavom, zbunjena, puna prijekora, i sretna.
pomislio na brzojav koji je morao poslati u New York. Toga se nije
ra:
Peter"
jurio prema
tama. Bio je slobodan. Bio je spreman. Za nekoliko godina, za vrlo malo
vremena, vremena koje je zbog brzine automobila prestalo postojati,
dostignute u... u... k vragu, u arhitekturi.
3
PETER KEATING GLEDAO JE OKO SEBE ULICAMA NEW YORKA,
Zaustavio se na trenutak ispred zgrade na Petoj aveniji, gdje su ga
ljude koji su prolazili
vratima. Bila su poput minijatu
centimetar umanjen u omjerima koje su zadali umjetnici odjeveni u
ukrasnim slovima pisalo:
FRANCON & HEYER, ARHITEKTI
Prijamna soba ureda Francon & Heyer bila je nalik blistavoj plesnoj
dvorani u vili kolonijalnog stila. Srebrnobijeli zidovi bili su pokriveni
ko bi se napravilo
o ispod njegovih nogu
Vodila ga je pokraj recepcionara koji je sjedio uz telefonsku centralu,
svjetiljke, nepreglednu arhivu originalnih nacrta, papire, limene kutije,
ih tvrtki,
od posla. Pokazao je palcem prema garderobi, bradom prema vratima
Francon je insistirao na tom odijelu. Pokretna traka zaustavila se ispred
trebalo
-djelo,
koje on nije bio u stanju ni osp
zanimanjem, onda sa zadovolj
posljednje, Peter Keating je ponovno postao siguran u sebe i osjetio
takv
Kad je ponovno pogledao nacrt remek-djela, propusti su postali
vidljivi. Bilo je to prizemlje privatne rezidencije kroz koje su vijugali
se padao ispit na prvoj godini. Nakon toga je nastavio raditi, brzo, lako,
i sretno.
razumijevanjem, bez nekog osobitog razloga. Koristio bi svaki odlazak
a, u zraku kao da je
njegova ramena, ugledao je lovorove vijence upletene oko stupova
visoka tri kata.
"Vrlo dobro za starca", s divljenjem je rekao Keating.
"Pa, Francona", objasnio je Keating.
radnog
shvatio da je u svoj ured na katu iznad, upravo stigao Guy Francon. Pola
za o
Bio je niskoga rasta, a ruke su mu sezale do koljena; mahao je
rukavima dugi
prazna stakla. Zatim se osmjehnuo i ljubazno rekao:
"Da, gospodine."
stube
zastavu i dva lava sa svake strane ulaza. U kutu je urednim, rukom
Ured Guyja F
kako ga prate kroz sobu, na chippendale ormarima, na jakobinskim
primijetiti izvornu rimsku statuu u kutu i sepijaste fotografije
Partenona, katedrale u Rheimsu, Versaillesa i zgrade Frink nacionalne
U odsjaju blistavog, masivnog stola od mahagonija, ugledao je kako
"Bojim se, gospodine, kako sam
ruku
mal de tete.
i, gospodine?"
Entre nous taj je njihov
Vougeot
"Gospodin Stengel, gospodine."
"Oh, Stengel." Ton kojim je ime izgovoreno odjeknuo je kao alarm u
Keatingovoj glavi; bio je to
velik projektant, najbolji projektant u New Yorku, ali je u posljednje
,
koji se pamte."
"Da gospodine, na primjer: "Izaberite graditelja svojeg doma jednako
K
"Keating, naravno! Ali, naravno, Keating", ponavljao je Francon uz
ljudi. Kako si to rekao? Izaberite graditelja...
bezbroj nijansi, s vrhovima tankim poput igala za izradu goblena,
spremnih i neupotrijebljenih.
Zatim je odmaknuo papir u stranu, uzdahnuo, pogladio mekane
valove svoje kose i umornim glasom rekao:
"Dobro, u redu, mislim kako ovo moram pogledati."
kom i pogledao ga. Zatvorio je
okrene naopako. Ali, Francon ga je samo
.
Francon ga je pr
otvoren, bez prepreka.
prstiju. "Hm... da..."
Okrenuo se Keatingu.
"N
je:
Mislim da bi
ali pogledaj, ne bi li to umanjilo ostakljenost?"
"Da", odgovorio je Keating, s blagim tonom skromnosti preko glasa
kojim je govorio na fakultetskim raspravama. "Ali, prozori su od
sam
je sve tako uredno nacrtao."
savjetujete."
Franconov se pogled u trenutku susreo s Keatingovim. Zatim je
spustio pogled i s rukava maknuo lanenu nit.
kakvog ga gospodin Stengel projektira."
tek kad je prepoznao pobjedu.
Gledali su jedan u drugoga preko s
razumjeti.
vidjeti."
lo
topline i veselja:
bez uvrede, ali tamnocrvena kravata puno bi se bolje od plave uklapala
vidjeti."
od nerca i vidjelo se da je klijentica.
Gospodin se nije klanjao do poda, nije odmotavao crveni tepih, nije
gospodin sve to radi.
Zgrada Frink nacionalne banke uzdizala se iznad donjega
Manhattana i njezina se duga sjena kretala, dok je sunce putovalo
stambenih zgrada, od Aquariuma do mosta Manhattan. Kad bi nestalo
sunca, buktinja Hadrijanova mauzoleja rasplamsavala se na svojem
kilometrima uokolo, na zgradama dovoljno visokim da je odraze.
nilo kako nije napravljena od bijeloga mramora nego je istisnuta
iz tube za tijesto. Bila je, ipak, napravljena od bijeloga mramora. Nitko
to nije znao, osim vlasnika koji ga je platio. Mramor je sada bio
nego najgorim
nijansama i jedne i druge, bojama polaganog truljenja, bojama dima,
golem uspjeh. Uspjeh je bio toliki da
nije projektirao: njezin ugled oslobodio ga je svakoga daljnjeg napora.
jednost
prozora koji su kao rijeke leda tekle od krova do
nastala ova vizija. Ali, takvi su posjetitelji bili rijetki. Stanari zgrade
govorili su kako
planetu; oni su cijenili svjetlost, prostor, sjajnu logiku nacrta hodnika i
radnih prostorija. Stanari Dane nisu bili mnogobrojni: nijedna ugledna
Dana zgradu je projektirao Henry Cameron.
natjecali su se za drugo mjesto u svojoj profesiji. Nitko se nije borio za
dobiti Camerona. Bio je rasprodan dvije godine unaprijed, osobno je
to prepoznavali i kada nisu, jer su to bile zgrade koje je potpisivao
"Henry Cameron".
Bio je jedan od prvih i malobrojnih koji su prihvatili istinu kako visoka
smi
prijevaru oduzeti visinu, smanjiti ga na tradicionalne dimenzije, prikriti
i starinskim Henry Cameron
je projektirao nebodere u ravnim, okomitim potezima, s ponosom
kako nijedan objekt ne smije biti kopija drugoga.
Imao je tada trideset devet godina. Niskoga rasta, zdepast i
sku,
vatri strasti koju nitko, ni oni, niti on, ni
1882. godina.
pojedinostima svakog stila koji ga je naslijedio. Bio je to grad snova,
prepun stupova, trijumfalnih lukova, plavih laguna, kristalnih fontana i
starijeg izvora t Novog
brzinom.
i odnosili sa sobom u gradove
li. Sjeme je proklijalo u korov, u
oko sebe.
He
tintarnicu u lice uglednog bankara koji je od nje
dao oblik istini za kojom je tragao, pred njim se podignuo zid. Mlada
mjesto, niti svrhu.
fotografirati: arhitekt s najbolje opremljenom arhivom bio je najbolji
arhitekt. Imitatori su kopirali imitacije. Odobrenje je davala Kultura:
razglednica Europe u svakom obiteljskom albumu.
aviti. Rekao je samo kako oblik
njezine ljepote, kako nove metode konstrukcije zahtijevaju nove oblike i
i samo iz tog razloga. No, u
jeku rasprave o Vitruviju, Michelangelu i Ser Christopheru Wrenu,
io. Ako i jest, nije dopustio
je, koji se, u danima slave, mirno nosio s olujnim
ti s ljudima. Nisu mu bili
bojao.
Dopustil
eo je
smuk. Zato je bez posla." Morao je iseliti iz ureda koji je zapremao tri
periferiji, zatim u tri sobe u blizini Batteryja, koje gledaju u ventilacijski
otvor. Izabrao je te tri sobe jer bi, kad prisloni lice na prozor, preko vrha
zida od cigli, mogao vidjeti Dana zgradu.
lave
U tamnome kutku malog predvorja Cameronova ureda, stajao je stol
pitanja.
"Zbog posla."
"Kakvog posla?"
sebe i nestao.
Kroz napola otvorena vra
s
im
stolovima i na zelenim pretincima nalik kristalnom paperju nanesenom
pribijeno na vrhu. Cameron j
ne u
ili da gle
Roark se okrenuo prema njemu.
"Oboje", odgovorio je.
da su stvarni; Cameron je iznenada shvatio kako nikada nije bio
svjesniji sebe nego u ovome trenutku, dok su ga gled
ravo
"Nikoga drugoga nisam ni pitao."
sam
ja?"
"Da. I zato sam ovdje."
"Tko te poslao?"
"Nitko."
"Mislim da znate."
st,
otvaram vrata? 'Stari Cameron', rekao si sebi, 'on je pijanac...', priznaj,
to si rekao!... pijani propalitet koja ne bira! Je li tako?... Hajde,
"Nije potrebno."
"Gdje si radio prije?"
"Bio sam tri godine na Stantonu."
Cameron je pogledao prvi, zatim drugi, zatim svaki, do posljednjeg
list. Onda je Cameron podignuo glavu.
"Sjedni."
prstima po gomili papira.
si? Guy Francon, neka ti Bog pomogne!... Pogledaj ovu
"Da, i zato sam ovdje."
"A pogledaj ovo! Volio bih da sam u tvojim godinama ja to
temelje..."
nijednu skicu koja bi ga zadovoljila. Ali, Roark je primijetio kako o
svim zgradama govori kao da se upravo grade.
"Kad mi je bilo deset godina."
"Da li?"
arhitekt?"
posti."
"Za koga?"
"Za sebe."
"Koliko ti je godina?"
"Dvadeset dvije."
"Ljudi s dvadeset dvije ne govore tako. Ti nisi normalan."
"Vjerojatno."
"Nisam to rekao kao kompliment."
"Nisam tako ni shvatio."
"Ne."
"Da."
"Sedamnaest dolara i trideset centi."
"Kad si stigao u New York?"
"Proklet bio!", zaurlao je najedanput ma naprijed. "Ja
za crtanje! Nemam dovoljno posla ni da sebe i svoje ljude spasim od
sebe, i
devet."
"Da."
"Howard Roark."
"Da."
"Ostavi to!", proderao se Cameron. "A sada, van!"
4
"TOOHEY", REKAO JE GUY FRANCON. "ELLSWORTH TOOHEY. OVO JE
"
Novih granica. Nove granice imale su bijele korice s
primjeraka
Ellswortha Tooheyja.
j metropoli.
Skrenuli bismo pozornost poznavateljima na novo zdanje pod imenom
Melton, koje su potpisali Francon & Heyer. Ono stoji u dostojanstvu
je kao kohezivni faktor u
svakog prolaznika. Ovdje nema nastranog ekshibicionizma, perverznog
ustrajanja na novitetima, nema orgija neobuzdanog egotizma. Njezin
tvorac, Guy Francon, znao
koje generacije majstora prije njega nisu oskvrnule te istodobno iskazati
usput vrijedno spomenuti kako je disciplinirana prilagodba
temeljnim zasadama osnovni uvjet istinske originalnosti...
je zadivljen spoznajom da se vodoravni kameni ispusti ponavljaju s
o to su linije jednakosti. One strukturu tornja spu
im linijama bratstva i
jednakosti..."
Francon se sretno osmjehnuo.
je
bio sam na primanju kada je
Toohey rekao", Francon nije skrivao zadovoljstvo. 'Ako gospodin
Durkin boluje od iluzije kako je arhitekt, netko bi mu morao spomenuti
zanimanje.' Zamisli, to je izgovorio javno!"
no zbog
umjetniku samom. Gospodin Toohey jednostavno je istaknuo skriveno
"Hm", promrmljao je Franc
Peter."
dosadnom poslu."
Francon
vidjeti.
otelji. Njegov prvi mjesec na
uredu se stvorio dojam kako Guy Francon osobito voli kad mu, svejedno
ljudi koji ga razumiju.
Ecole des Beaux
Arts
granita u Connecticutu; da stanuje u prekra
da are
je
odgovorio. "Da, zaista...", Keating je privremeno odustao od
neugodna.
Keating je upoznao Luciusa N. Heyera, Franconova partnera, i
primijetio kako on u ured dolazi dva puta u tri tjedna, ali nije uspio
blijedih, ispup
radi,
zadovoljavalo sve zainteresirane.
kao da je s njima odavno; uvijek je znao postati dijelom svakog prostora
ali kako mu
ao ravno u Keatinga. Francon je
pred sobom vidio dva oka i u njima potpuno odobravanje, i dvije male
ugode. Ugoda je proistekla iz prezira. Odobravanje, zajedno s tim
"K
ga najboljeg prijatelja,
oduvijek znao, da j
njegovoj ljubavi prema Elaine Duffy, iako od svega ne bi zapamtio
prijateljski nagnuo preko Davisova ramena. Ovaj je ispljunuo cigaretu i
spred sebe.
radim?"
staviti ove nacrte i ovaj posao! Svega mi je dosta!"
be."
nju. "Ali, ako otkriju,
Keatinga za svojim stolom.
Nagnut ispod osamljene zelene svjetiljke, Keating je letimice
p
sobe. Upoznao je mnogo ljudi u New Yorku, mnogo ljudi, mnogo
vidjeti. I tada se sjetio Catherine Halsey.
ju je
posve zaboravio. Najedanput na sam zvuk njezina
prvi autobus za Greenwich Village, popeo se na praznu platformu i,
upalilo crveno svjetlo. Uvijek je bilo tako kad je Catherine bila u
svojom majkom udovicom. Na prvome sastanku ustanovio je kako je
Catherine jednostavn
tijekom studija, ona je bila jedina s kojom je sve ostalo na nekoliko
poljubaca. Mogao je imati svaku djevojku koju bi sreo i bio je svjestan
djevojke s kojima je tada iz
ne bi dva puta za njom okrenuo. Ipak, nikada ne bi bio sretniji nego kad
bi
pisama Keating je odgovarao istoga trena, na druga mjesecima poslije.
Ona je u
dijelio autobus ili telefon, posve zaboravio njezino postojanje.
Otvorila mu je vrata na posljednjem katu oronule, ali pretenciozne
rastali.
su joj bile sive, krupne i kratkovidne, usne blistale
"Zdravo, Katie", rekao je.
ti kako je
Primijetio je kako je dnevni boravak skroman, ali na
policama od poda do stropa bili su naslagane skupocjene knjige,
ljan, otkriven vjerojatno u
poslom bavi njezin ujak, ali nije pitao.
bilo kako, osim kao dar.
se nije ni sjetio.
stoji,
"To samo po sebi i nije kompliment."
zgledati s
moglo biti laskanje. O
nesumnjive da ih nije bilo potrebno isticati.
to
kao da ne zna da su bili razdvojeni.
On
"Jesi li dobila moj brzojav?"
"O, da. Hvala ti."
"Zar te ne zanima kako se snalazim u gradu?"
"Tebe kao da to ne zanima."
"Ovo je zaista slatko od tebe."
"Ja?"
"Jednostavno ti, ovdje. Ili u gradu. Ili bilo gdje drugdje na svijetu. Ne
znam. Samo to."
potpuno luda za njim."
"Ali, ja jesam."
tebe."
"Ali, tebi jest, zar ne?"
od tebe."
kosu. "Zar ne?"
Ali,
"Zaista me zanima, Peter."
"Pa
Tko je tko u arhitekturi. Tamo o
njima
samome vrhu."
"Budi sigurna da jes
put
i..."
Zaustavio se otvorenih usta, zagledan u nju. Nije to namjeravao
izgovoriti. Nikada sebi nije dopustio to ni pomisliti.
Gledala ga je ozbiljno.
"Da?", pitala je. "I...?"
govori
"Naravno", tiho je rekla. "Ti si ambiciozan, Peter."
"Da, t
tvrtka, najbolja u gradu. Ja zaista radim, Francon je sa mnom vrlo
rtki
o sam posao
"U redu je, dragi. Razumijem te."
da prestanem."
Ja te volim, Peter."
"Znam to."
"To
"Ne, nemoj se brinuti, nikada se nemoj brinuti zbog toga... Katie...
"Znam i to."
to
njega u tome trenutku postojalo, bilo je gr
svojem ujaku.
radnu sobu i sada
"Naravno, volio bih ga sresti."
'
samoga sebe, zar ne? Mislim da djeca ne trebaju raditi.' Nije li to na neki
lijepo od njega."
tonu knjiga o arhitekturi. A kad je ovdje, pretipkavam njegova
"Oh
predaje povijest umjetnosti, on je neka vrsta profesora."
mu kako sam to oduvijek planirala
d
"Ne dopusti da te zaustavi."
na za
dovoljno vremena za odluku."
taj tvoj ujak..."
m
srela nikoga nalik njemu. On je toliko drag, toliko pun razumijevanja. I
se smatra ozbiljnim prestaje to biti u njegovoj prisutnosti, a opet, on je
n satima razgovara sa mnom, nikada za
prijatelj rekao mi je kako bi ujak mogao biti vrlo bogat, jer je toliko
"To nije u ljudskoj prirodi."
sam mu o tebi. On te zove Romeo T-ravnala."
"O, da?"
"Koga?"
"Mojeg ujaka."
"Reci mi", hrapavim glasom upitao je Keating. "Kako se tvoj ujak
zove?"
Ruke su mu mlitavo pale. Buljio je u nju.
glasom, izgovorio:
Nikada. Nemoj mi dopustiti. Ne ti."
"Is
nekoliko godina biti, pitaj Francona, stara olupina to
sreo Francona, ali ne ovdje, ne preko
Ostani izvan, Katie!"
"Ne znam!"
"U r
mogu pripremiti."
nesnosno daleko. Ona je ostala na vratima, s rukom na kvaki koju je on
vidjeti u svojem uredu."
"Da", odgovorio je Roark.
u je u posljednjih mjesec dana uputio
Roarku.
Roark je svakoga jutra dolazio na posao i radio, ali
na
nije potreban, i odlazio iz sobe. Roark bi nastavljao crtati.
selidbu iz trokatnog
uostalom,
vrijedne su, samo ljudima kao da nije bilo stalo to otkrivati. On je bio
hladna, neugodna prisutnost u sobi; njegovo je postojanje imalo posebnu
njega ima, ali nema njih.
dolara na tjedan dobio
niz prozora na dva zida, neke ostakljene, neke pokrivene kartonima kroz
koje se, k
druge na grad.
njegovu ure
preko svojega stola i krenuo u Cameronov ured. Njegovi nacrti
na
r
i sebi. Beskorisno je, Roark. Bolje prije nego
poslije."
Idi nekome drugom."
ti rekao da
Pogledao ga je i iznenada se i sam nasmijao. Bilo je to najbolniji
prizor koji je Roark ikada vidio.
Stvarn
tobom. Nisam siguran da znam kako. Izgubio sam sposobnost razgovora
je
zumjeti?"
"Ja razumijem. Mislim da gubite vrijeme."
"Da. Oprostite. Nisam htio biti grub."
a sam posljednji kojemu si trebao
Nisam siguran da mogu i sada. Zato ne raspravljaj sa mnom i nestani.
"Mogu li? Ne mislite li da je prekasno za obojicu? Za mene je bilo
ene kad god im
za mene. Mislim da sam ga otpustio, ali to sada nije bitno. Idi k njemu.
gomili i nakon svega naplatiti ulaznice za vlastitu predstavu. Da ti to
ga, neka ti Bog pomogne. I u tome je prokletstvo. To je znak na tvojemu
oark, svakome od njih."
ispred se
Roark se podignuo, i stajao na rubu svjetla stolne svjetiljke.
ste vi danas,
"Sjedni", zagrmio je Cameron. "Mrzim predstave!"
shvatio da je ustao. Rekao je: "Oprostite, nisam znao da stojim."
vlastito tijelo koje je izd
jer je zvuk koji bi ti proizveo, u toj sobi prestao biti jezik; ali kad bi i
htio progovoriti, ne bi ti dali, jer si maknut s pozornice, jer im o gradnji
a.
"Nije dovoljno?", pitao je Cameron. "U redu. Onda, jednoga dana, na
pak jeo, i kuhao, i
nisi platio
iz
"Da", odgovorio je Roark.
la je polagano, u dugim, odvojenim pokretima, i onda stala.
"Hvala", rekao je Roark.
5
NAKON GODINU DANA U TVRTKI FRANCON & HEYER O KEATINGU SE
Poz
koji je
prepoznavanja. Jednog sumornog poslijepodneva u studenome, Keating
je s njime proveo nekoliko sati u razgovoru o starom porculanu. Bio je
o tome. Heyer je bio
o,
kako se ono zove, Keating."
"Da, zaista", odgovorio je s osmjehom Francon. "Da, zaista."
U sobi za crtanje Keating se potpuno posvetio Timu Davisu. Rad i
Davis je bio njihov pravi
Keatingove karijere.
to
obznanio pod maskom naivnog povjeravanja kojim se podrazumijevalo
-ravnala,
e Davis prenosio Keatingu upute; zatim je glavni
m
u prolazu Keatingu: "Ti si dobar sa starim, Pete, ubaci tu i tamo koju
znate kakvi su mladenci, nemojte biti prestrogi prema njemu." Ili: "Opet
stanju skoncentrirati se na posao!"
. Nije mogao to razumjeti. Stisnuo je usta
svojega poznanika, i dogovorio novi posao za Tima Davisa.
Kad god bi poslije toga pomislio na Davisa, Keating bi osjetio toplo
jednog
oduvijek bojao te tajnovite biti svjesnoga u drugima, kad je on i taj oblik
i taj um iskrivio i oblikovao prema vlastitoj volji. Prema jednoglasnoj
odluci Francona, Heyera i glavnog projektanta, Timov stol, mjesto i
i puno opasniji.
Peter Keat ja sam
mu osigurao posao."
Pisao je svojoj majci o tome i ona je svojim prijateljima rekla: "Petey
i
je rekao i mrzio
svojeg ujaka. Nakon toga vi ili dva puta
nije
govorio.
mu nije uspio. Dva puta ga je zvao telefonom. Popeo se, nezadovoljan,
ao kakva mu je potvrda
poslu i pitao Roarka, s iskrenim zanimanjem, o njegovu radu kod
pitanja, ali se Keating svejedno
odma
"Dobro", rekao je Keating,
Francona.
Kroz
"To je jednako dobro. Zar ti nije jasno?"
"Ne."
olovo!"
sitne
"Svakako", odgovorio je, dok mu je g
Stengela, Franconova projektanta. Nije htio misliti o njemu, ali su misli,
azu
njegove karijere.
ponoviti, osim kao citat. Stengel je to
ona i
ao, kao ni sada dok je sjedio na
podu Franconove sobe.
stima
zvanje."
arhitekturi.
stare prosjakinje koja je bosonoga stajala na uglu ulice. "Ovdje
k
zna ovo cijeniti."
"Da, hrabrost, rijetka je to osobina.
mjetniku u
projektirao novi arhitekt..."
"Je li vam poznato, gospodine Keating, da moj suprug i ja planiramo
povjeravate takvu stvar. Vi ste toliko mladi, ako dopustite da primijetim.
arhitekta?"
smetala opasnost.
"Gospodin Francon je veliki arhitekt."
"Pa, da."
e radi?"
"Svakako."
koje je moja tvrtka izgradila, projektirao je gospodin Stengel."
"Tko?"
imao dovoljno hrabrosti da ga otkrije. On je taj koji radi, on je genij u
sjeni, iako je na svemu Franconov potpis i njemu se pripisuje sva slava.
Tako se to svugdje radi."
dobili pozn
"
Keatingom, izjavila:
"To je toliko ljubazno, zaista toliko ljubazno od vas. Jeste li sigurni
o je mnogo
Prije nego je Keating mogao
glavu, rekao:
"O, da, razumijem."
Nagnuo se prema njemu usana istanjenih od prezira:
Kad je Stengel napustio tvrtku Francon & Heyer, otvorio vlastiti ured
i preuzeo prvu naru
"Ali
Keating. "Ljudska priroda..."
el nije pokazao
arhitekt."
Time je Keating preuzeo mjesto glavnog projektanta tvrtke Francon
& Heyer.
Francon je organizirao proslavu, skromnu, u jednome od mirnijih i
skupljih restorana. "Za nekoliko godina...", neprestano je ponavljao, "za
daleko dogurati, Pete... za nekoliko godina..."
"Kravata vam je nakrivljena", suho je odgovorio Keating. "I
prolijevate konjak po prsluku..."
na Stengela, na sve k
prazan papir ispun
zemlji i u njemu samome, rupa u kojoj su se nalazili Davis i Stengel,
beskorisno b
natuknica projektantu kako bi ovaj dobio ideju koju je sam morao
vodoinstalacije. Mrzio je svaki komad kamena na
vi oni mogli.
bilo potrebno misliti, strahovati ili riskirati, sve su to drugi napravili
prije njega.
i mu
lo oslonac u radu. Nazvao je ured Henryja
s Roarkom.
gradu, i mislim da nije bio posve spreman dati otkaz, ali ja sam to
organizirao i dobio sam njegovo mjesto. To je od mene zahtijevalo punu
koncentraciju i..."
Roark se okrenuo i pogl
nacrtima.
gih ljudi.
stao.
"Oh, znam", piskutavim glasom odgovorio je Keating. "Znam kako ti
mislu, ne filozofskom, ne..."
"Da."
R
razdvojenih zabatima, s rimskim amblemima iznad prozora i
kraljevskim orlovima pokraj ulaza. Uzeo je planove, preko njih prebacio
komad paus-
boravak, raste zid s golemim prozorima prema vrtu, i prostrana kuhinja.
Promatrao je dugo vremena.
"A fasada?", pitao je kad je Roark spustio olovku.
bude dobra klasika. Nisu ti potrebna tri stupa tamo gdje je dovoljan
jedan. I
prema Roarkovim uputama, radio na novom, jednostavnijem planu i
napokon je, g
"Dakle", rekao je Fr zaista... Kakva
"Svaka
Francon se osmjehnuo. Keating je iznenada pomislio kako Francon u
to ne vjeruje i kako zna da ni on, Keating, u to ne vjeruje, ali ipak su
va, koje
razmatranja, mora odbiti njegov prijedlog nacrta objekta u kojemu
j
m naknadom, u iznosu koji nije bio dostatan ni za pokrivanje
tro kova izrade predlo enih nacrta.
nasuprot drugome, stisnutih prstiju. Bio je to samo malen komad papira,
ali on je sjedio skupljen, nepokretan, kao da je pred njim nadnaravni
ozlijediti.
koje su mu se rijetko ukazivale u posljednje dvije godine, nestajale su,
zatim nezadovoljno, na kraju otvoreno
grubo. Ipak, nikog u uredu to kao da nije smetalo, jednako kao ni stalni
ju. Podpredsjednik
uvjeravao
kao i ja. Ali, molim vas sudjelujete. Riskirajte, gospodine Cameron, ja
Cameron je preuzeo rizik. On i Roark radili su do iznemoglosti jer je
planove trebalo izraditi na vrijeme, prije vremena, prije ponude tvrtke
vatelj Julija Cezara i jedanput je, za posjeta Rimu, proveo sat i pol
Cameron i Roark s loncem crne kave provodili su dane u uredu, od
gorjelo
ugledao njegovo lice: izob
podu, u duboku snu. Na stolu su stajali gotovi nacrti.
je
ogao
U posljednje dvije godine Cameron bi nestajao iz ureda, Roark ga
dogodilo. Onda je Cameron prestao prikrivati agoniju i dolazio bi u ured
pijanstvo na jedinome mjestu na svijetu prema kojemu je imao
ga se bojao i nije insistirao. Peter Keating je sve to nekako doznao, kao
bi uvijek doznao
u Roarkovu hladnu,
rekao: "Znam, potrebno ti je, Howarde, znam da jest. Nemoj se sad
pogledao i uzeo novac: "Da, potrebno mi je. Hvala ti, Peter." Keating je
Roark je o tome mislio kad je
nego
Zastava
njegov pogled.
Roark je prelistao novine. Na naslovnoj stranici bila je fotografija
neudane majke debelih, sjaj
ljubavnika; fotografija je stajala iznad prvog nastavka njezine
horoskop, izvodi iz crkvenih propovijedi, recepti za mlade nevjeste,
je dokazivao
"To je odgovor, Howarde. To je odgovor i tebi i meni. Ove novine.
li? Nisu nam trebali poslati ovo
pismo. Trebali su nam poslati primjerak Wynandovih Zastava. Bilo bi i
on ima pravo."
Zatim je pogledao Howarda i dodao:
"Nemojte o tome govoriti."
. Ja ti mogu
koji radi nezanimljive stvari u stilu ranih jakobinaca ili kasnog
vidim!"
I vi to sad znate."
staklima.
, svima njima, Wynandovim novinama,
dana, z
6
KNJIGA ZAPISI U KAMENU ELLSWORTHA TOOHEYJA OBJAVLJENA JE U
jednostavna, srebrna slova i srebrna piramida u kutu. S podnaslovom
Arhitektura za svakoga, knji
je cjelokupnu povijest arhitekture, od blatnjavih koliba do nebodera, i
"arhitektura vrati onima kojima i pripada narodu". Nakon toga je
cima, potpornim lukovima i
jeli, kako su se prali, gdje su kupovali i kako su na njihovo postojanje
nekada, kao i danas, i kako nauka nema drugi cilj ili izraz, osim utjecati
civilizacije. Njegova znanstvena preciznost bila je besprijekorna,
i prorok.
graditelja,
roda, onako
duhovnu pronevjeru. Tada zaboravljamo vojsku umjetnika, nepoznatih i
neopjevanih, koji su mu prethodili u
vrijednostima njihova doba. Slavno zdanje nije osobni izum ovog ili
onog genija. Ono je samo kondenzacija ukupnog duha naroda."
Objasnio je kako je
a svako pozivan
za
kao i sve drugo, gospodarskim ustrojem razdoblja kojemu pripada.
, upozorio
izoliranih individua, nije uspostavio nikakav odnos sa spontanim
io je dolazak
bez
dojam kako je ruka koja
je ispisivala izvorni tekst drhtala od emocija. Pozvao je arhitekte neka
mali
masama. Arhitekti o, da, prijatelji moji, nije n
Reklame za knjigu Zapisi u kamenu
istinskog mislioca", "Obavezna lektira za svakoga tko pretendira na
naziv intelektualca."
bez napora mi
O, da, Ellsworth
Toohey."
Toohey u tekstu knjige
nije imenom naveo nijednog arhitekta
Imena su se pojavljivala samo u fusnotama. Nekoliko njih odnosilo se
na Guyja Francona, "koji ima sklonost pretjeranoj ornamentici
jeda
Vox populi vox dei".
govorio Roarku, iako su obojica toga bili svjesni i nastavljali raditi ne
prest
Cameronovo tijelo srozano
Roarkovi
Rekao je samo:
"Da", odgovorio je Roark.
Cameronova sestra pojavila se odnekud iz New Jerseyja. Bila je to
skromna, sitna starica sijede kose, ruku koje podrhtavaju i lica koje se
je
drugog nije imala na svijetu; zbog iznenadne obaveze, nije bila ni sretna
apisano te
na poznatog arhitekta; bila je to preporuka Roarku za posao. Roark ga je
na, ne svoje ruke, presavio ga, poderao,
mene."
Zatim je rekao:
lantna
kola su ih odvezla do trajekta. Na ulasku u brod, Cameron mu je rekao:
Roark se okrenuo i udaljio dok su Camerona nosili prema doku. Jutro
je bilo sivo i u zraku se osj
je na mokar, izbrazdan kamen.
eronove sobe i u nju ispraznio
buknula, prskavim, sjajnim, skakutavim plamenom.
S vremena na vrijeme, bijela pahulj
ognja. Gurnuo bi je natrag vrhom metalnog ravnala.
Bilo je tu slika Cameronovih slavnih zgrada i onih koje nikada nisu
bilo je ugovora s potpisima poznatih osoba i
povremeno bi, iz razbuktale vatre, bljesnuo sedmeroznamenkasti broj
isje
prijeklopu, kad ga je uzeo prstima. U intervjuu koji je Henry Cameron
dao 7. svibnja 1892. pisalo je: "Arhitektura nije posao i nije karijera, to
radosti koja opravdava postojanje na
Skupio je sve ostatke olovaka s Cameronova stola i zapalio ih.
Stajao je iznad vatre. Nije se micao, nije gledao dolje; pokret
buktinje bio je jedva primjetan drhtaj na rubu vidokruga. Gledao je
automobile.
malo dalje od Park avenije, skroman, ali monden, kupio je tri
skupocjena bakropisa kao i prvo izdanje klasika koje nakon toga nije ni
otvorio. Povremeno bi pratio klijente u operu Metropolitan. Jedanput je,
j rubrici. Bilo je to prvo
Zaboravio je svoju prvu zgradu, strah i sumnju u vezi s njezinim
o bi fasada bila dovoljno impozantna, ulaz
dovolj
lo da odbije.
svojim usponom u svijetu. Nije bila zadivljena. Pregledala je sobe,
Petey, privremeno."
s pred svima
znam... Pripazi se
sam na tvojemu mjestu. Ambiciozan je. Prepoznajem znakove..."
Zatim je pitala:
"Guy Francon, ima li on djece?"
"Nikad je nisam sreo."
"Zaista, Peter", nastavila je, "nije pristojno prema gospodinu
jednoga dana. Kasno je, sutra imam mnogo posla."
eg dana, mislio je o tome. Mislio je o tome
Zastavama
nije poznavao. Francon nikada nije govorio o njoj.
Francon.
"Zaista, Guy, volio bih je upoznati."
Francon ga je pogledao s izrazom dosade na licu:
si
"Peter, to je jedna od onih stvari, mislim, mislim da sam kao otac bio
rekla o novom
ve
Peter zaboraviti. Iako je o njoj rijetko govorio i nikada je nije doveo u
prebijene pare, a ulovile su briljantne m
provedenog u New Yorku ipak zapamtio samo njih.
Kad ga je uvela unutra, ugledao je na sredini dnevnog boravka
gomilu pisama na sagu, pisa
"Jadna ja."
ijehom
o joj je gotovo
dvadeset godina, ali je izgledala kao da ima sedamnaest.
Moram ih razvrstati, odgovoriti na njih, arhivirati ih, napisati pisma
retno smijala glave zagnjurene u
njegov predstavnik. Uostalom, ja sam tu zgradu i projektirao i... dobro,
"Ali, znam, Peter. Vidjela sam sve tvoje zgrade. Imam sliku svake od
njih. Izrezala sam ih iz novina. I za tebe radim album kao i za ujaka. Oh,
Peter, prekrasan je."
"Ujakov album, i pisma koja dobiva i..
liti. "Pomisli samo, sva ta
pisma iz svih dijelova zemlje, to su potpuni stranci, a opet, on im toliko
male stvari
"Da? On ti je to rekao?"
, ali pred njezinim treperavim osmjehom i
znati s Guyjem
"
"To sam rekao? Pa, nisam ga tada dobro poznavao. On je sjajan
radnika. Mogu raditi dok razgovaramo, ako te ne smeta."
"Jasno da me smeta! Do vr
ga neka se sam ispetlja. Ti ostani gdje jesi."
"Da
protiv, promijenio temu."
"
"O..."
"Jedanput
izgovorim?"
"Ne znam. Malo je glupo od
no.
kuvertu ispod stola.
nisi sasvim pri sebi."
pahulje, zaustavljene u pokretu, ispunjavale su miran zrak uskih ulica.
Hodali su zajedno, njezina ruka stisnuta uz njegovu, dok su im stopala
Sjeli su na ogradu Washington Squerea. Pokriven snijegom, trg se
lno bijele, zelene i prljavo crvene kotrljale su se
pokraj njih.
Sjedila mu je posve blizu. Keating je gledao grad. Uvijek ga se bojao
djevojku pokraj sebe.
..."
"Volim te, Peter..."
"Da"
potvrdila sumnju. Ali, znala je, dok je izgovarala DA, koliko je dugo
rilo.
e
tvojeg velikog, prokletog ujaka?"
Nasmijala s
nemoralno, ali uvijek govori kako je brak staromodno ekonomsko
njegovih m
najmanji trag ikakva interesa kakav bi mu se mogao pripisati, u...
s drugim ljudima.
Zabacio je glavu i pahulje su mu padale na usta. Zatim se okrenuo i
poljubio je. Dodir njezinih usana bio je mek i hladan od zime.
Kapa joj je skliznula
ruku s dlanom okrenutim prema gore i gledao u njega. Nosila je crne,
eta. Na
automobila u prolazu, u jednom trenutku, dala su im biserni sjaj.
7
S U JE
pod rubrikom "Razno", kratku informaciju o odlasku Henryja Camerona
u
arhitekturi, dok su nazivi dva
ter Keating je prekinuo njegovo
natezanje s p
nekada pripadala Madame de Pompadour. Francon je bio prisiljen platiti
"Onda Peter,
"Howarda Roarka."
"Tko je do vraga", pitao je Francon, "Howard Roark?"
njemu. Cameronov projektant."
"O, o, da, mislim da jesi. Pa idi i uzmi ga."
toga morao prekinuti?"
za nekoga drugoga."
ovamo
za mladog
"Hajde Guy, nije li?"
"Pa, dobro... dobro, ako govorimo strukturalno, ali ne estetski,
Cameron daje temeljitu podlogu i... Svakako, Cameron je u svoje
starom Cameronu, ako se gleda na tu stranu stvari. Samo naprijed. Uzmi
"Ne radi se o tome je li on meni potreban. Ali mi smo stari prijatelji,
a on je bez p
sobe,
nisam vidio."
"U redu. Koliko?"
"U redu".
"Hvala ti, Howarde."
ekte.
"Time se ne bi trebao hvaliti."
"Ali..."
"Ali ne, ja se nisam brinuo
"Ne... Ja..."
k se osmjehnuo, bez ljutnje, i bez
svejedno gdje radim. Ne postoji nijedan arhitekt u gradu za kojega bih
Francon
prema pravilima igre, privremeno."
za promjenu, kako izgleda pravi ured. Nakon Cameronove rupe..."
po
Neoprezno je rekao:
"
"Ali ja jesam."
cigaretu u ruci.
"Nisam na t
toliko ozbiljan, t
"Ne."
ljudima oko sebe."
tobom, jest."
"Oboje?"
iznenada, pitao:
"Ja te ne mrzim."
"Eto, o tome se radi. Uos
"Ja nisam ljubazan, Peter".
ponedjeljak."
Roark je stajao za stolom u projektnoj sobi tvrtke Francon & Heyer,
en u
propisanu bisernosivu odoru nalik zatvorskom odjelu.
grade na
okoriti i raditi prema uputama. Boljelo je do te
pomislio bi Pa,
Ali, bol bi ostajala
ga nije postao potpuna zbilja.
Nije imao prijatelja u sobi za projektiranje. Bio je nalik komadu
dva tjedna rekao
S vremena na vrijeme, Keating bi se zaustavio pokraj Roarkova stola
i r
ga prekinuo pitanjem:
baciti Keatingu ravno u lice i dati otkaz, jedna bi ga misao zaustavila:
misao kako se radi o zgradi i kako je on jednostavno mora spasiti, kao
Ponek
nova nada ameri
ene, i to odmah." U podne bi
vraga, vodoinstalaterske specifikacije za Dvanaestu ulicu? Howarde,
gotovo senzualno zadovoljstv
initi
samo dok se Roark ne razb
Roark je volio dane kad bi ga poslali na teren, nadzirati objekte koji
ima.
Zbilo
posao od
nekoliko napornih sati truda i strpljenja, u prostoru pretrpanom preko
polagano, s mukom, napreduje.
fascinantnim, ni staro ni mlohavo,
.
"Da?"
"Da."
"Naravno."
" "
"To nitko ne radi."
"Ja sam radio."
"Ti?"
"To se svuda radi."
"Ne i ovdje. I sigurno ne ja."
jerovati! Od kad to uredski crvi znaju
inilo se kao da plava sila koja
polagano grize metal ne dolazi iz vatre, nego iz ruke koja njome
upravlja.
mu ih. "Radi ovako od sada. I reci nadzorniku da sam ja to rekao."
Roark se osmjehnuo, zabavljen priznanjem pobjede. "Oh, bio sam i
"I uz to studirao?"
"Da."
Vidimo se."
"Vidimo se, Crveni."
mahnuo mu je izdaleka, pozvao ga i pitao za savjet koji mu nije bio
potreban. Rekao je kako se zove Mike i kako mu je Roark nedostajao
Crveni?",
kako je jedanput, kad je skela pod njim otkazala, pao s visine od pet
je govorio o
Strastveno
jednostavan: postoje sposobni i postoje nesposobni; drugi ga nisu
ivo. "Samo
znao kako se gradi. Radio sam za njega kada sam bio mlad kao ti."
"Tko je to bio?"
"Zvao se Henry Cameron. Mislim da je umro, negdje ovih godina."
Roark je dugo gledao u njega i zatim rekao: "Nije umro, Mike", i
dodao: "Radio sam za njega."
"Ti?"
"Gotovo tri godine."
prijateljstvu.
pot
"P
"Ne", odgovorio je.
8
P PETER KEATING JE OTPUTOVAO U WASHINGTON
kako bi nadgledao izgradnju muzeja koj
vlastite savjesti, gradu poklonio veliki filantrop. Muzejska zgrada,
p
"Sjedni."
nje neprijazno lice koje ipak
"Ti si onaj koji je radio za Camerona, zar ne?" upitao je.
"Da", odgovorio je Roark.
"Gospodin Keating mi je o tebi rekao zaista lijepe stvari", ponovno je
"Reci... kako ti je ime?"
"Roark."
vrlo
Nudi nam osam milijuna dolara za izgradnju poslovne zgrade, ali
izgleda ovako."
"Znate li koja je to zgrada?", upitao je Francon.
"Znam."
sam od Bennetta, Coopera i Williamsa da naprave nacrte, ali on ih je sve
gledao kao da
je dobio udarac u glavu.
"Ali naravno", nastavio je Francon, "to je golem skok za vas,
Samo napravite nacrte i dobru skicu. Morate imati
te li shvatili? A sad uzmite ovo sa
koji je Dana zgrada projektirana."
"Molim?"
"Jeste li vi poludjeli?"
osloncem, ali precizni: "Ja vas ne krivim zbog stvari koje radite. Ja
Ali ovaj
ga prevarili i ponudili mu
"Mislim da se vi zaboravljate", hladno je rekao Francon.
"Kakva je za vas razlika? Samo mi dopustite napraviti ovo na moj
uvredu o
mogao vidjeti Roarka. Ali Francon nije mogao prepoznati pobjedu koju
kritiz
"Da
bi Cameron mogao ovoga
standardima, a na va
tretmana fasade."
"Ja to ne mogu" rekao je Roark, posve mirno.
ne mogu?"
"Nisam rekao oprostite, gospodine Francon."
"Da ja to ne mogu."
djelu."
postati arhitekt, ili ne?"
"Ne ovako."
Roark je ustao.
on, "nikada nisam
Postoje stvari koje ja ne mogu raditi. Ostanimo na tome. Mogu li sada
"Da, gospodine Francon."
Te je
enih
zuba. Zatim je bijesno opsovao.
"Smiri se Mike."
"Dobro... i
"Netko drugi, od iste sorte, dok se ovo isto ne dogodi ponovno."
"H
konjak?"
"Evo...
lo u Washingtonu? Sve
u redu?", i
vidjeti njezine fotografije i njezine noge preko svih njegovih naslovnih
mogu protiv t
ovamo, svaki
crkva, jabukova stabla, svinjci i sve ostalo! Onda je s time prije dva
je tjedan priredio zabavu za nju, upravo tamo, u tom selu,
dolara!... Usput... Lucius je napravio pravu pometnju. Opet ta njegova
lopova. Znao je da kupuje ukradeno. Morao sam se zaista nagnjaviti da
tvojeg prijatelja, kako se ono zvao? Roark."
a onda upitao:
napokon uspio nacrtati i nagovor
pojednostavljeni dorski stil, ali tvoj je prijatelj jednostavno odbio to
u."
"Ne, naravno da ne."
Neprestano je odlagao. On sam postajao je sve
oslobodio.
Iza prozora u svojoj sobi Roark je gledao krovove, cisterne za vodu,
dimnjake
jali u neumoljivom,
bez ljutnje ili nade. Nije znao pov
Arhitekti koje je sretao razlikovali su se jedan od drugoga. Neki su
kao da njegova ambicija predstavlja osobnu uvredu. Neki su bili osorni,
daljnjeg insistiranja i
oni mislili da je bezvrijedan. Njima jednostavno nije bilo stalo otkriti
Ponekad bi otputovao do New Jerseyja u posjet Cameronu. Sjedili bi
jednome od tih kretena?" "Ne."
Zatim bi C
i bi zajedno,
na tren u ravnim stranama i vert
lovili sunce na zalasku...
Dok su mjeseci ljeta prolazili i Roarkova se lista privodila kraju, i
otkrio je kako je nekoliko stvari o njemu posta
sigurnosti u odluku koju su umjesto njih donijeli drugi.
Napravite mjesta za
Gordona Arhitektonskom
glasniku.
boljela od
bio napisan s iskrenim uvjerenjem. Dopustio je sebi da s prvom najavom
nade krene u njegov ured.
minuta. U srijedu,
lu
bilo potamnjelo od sunca, a kratka, plav
potpuno svjestan dojma koji ostavlja na druge.
odavno poznato.
i ih je
pogledao: "Ah, toliko mladih ljudi mi dolazi po savjet, toliko njih."
na dno. "Arhitektura je primarno uporabni pojam i problem je u elevaciji
ostalih. "Osobno nemam strpljenja za vizionare koji arhitekturu
publike i srce publike krajnji su
Izuzetnost je u
eksploataciji neizuzetnog
Ne i zrelo. Neusmjereno i nedisciplinirano. Adolescentno. Originalnost
koji nikada prije nije radio. Ako ste u stanju stvoriti
nevjerojatnom spoju s pojednostavljenom, istanjenom sjenom
Partenona.
"Ovo", rekao je Gordon L. Prescott, "ovo je originalnost, novo u
Arhit
mu se dogodilo u satima ovoga dana, koga je vidio, ni kakav su oblik
stalo, zatim
se
spajale u visini
dalje prema naprijed.
Ugledao je osvijetljeni betonski trokut zaustavljen u prostoru, stotinu
je vjerov
tim uredima s tim nepoznatim ljudima, bile su neka vrsta nadrealnog,
dotaknuti.
Skrenuo je u sporedne ulice koje su vodile do East Rivera.
su pognute nisko nad zemljom, pogrbljene
narasla je
9
ih jedan preko drugoga na vrh naslaganih papira, i rekao:
, zapanjeno je upitao Roark.
projektantsku sobu, posudite pribor od nekoga i napravite mi nacrt za
Francona?"
"Pa, ja se ne mogu razbacivati novcem kao veliki epikurejac Guy.
e se
bolje. Samo naprijed!"
projektantske sobe, uletio u nju, okrznuo se o radni stol, zaustavio ispred
Roark.
je moj
Nakon dvadeset minuta
ostavio ga je samog za stolom s papirima, olovkama, priborom,
mu podrhtava u ruci. Bacio je olovku, bijesan zbog vlastite slabosti,
John Erik Snyte imao je pedeset godina, podrugljiv, pronicljiv i
dijeli neku nepristojnu tajnu, koju nije potrebno imenovati jer je obojici
liberalniji, gradio je sve. Nije bio protivnik moderne arhitekture i rado je
gradio u tom stilu kad g
spi ,
osim kad bi ga nazivali eklektikom.
t mozgova", govorio bi, "bolji su od jednoga."
prostora, prozore, ventilacijski sustav i uz to vidio dodate korintske
kapitele, gotske kripte, razgranate kolonijalne lustere i neopisive zidne
velom svilenog papira. Nitko u sobi nije ga smio razgledavati, osim iz
sigurne udaljenosti, ruke su morale biti oprane, sve cigarete odstranjene.
arhitekture, samo zbog izvedbe ovakvih remek-djela.
ika",
"Renesansa" i "Razno". Trgnuo se kad su mu se obratili s "Hej,
Moderna".
izgradnju Noyes-
gradu. U tisku je spomenuto kako je hotel Noyes-Belmont projektirala
firma Francon & Heyer.
"Mi smo oduvijek zastupali", pisalo je u Wynandovim uvodnicima,
je javnosti
Francona i vrlo malog broja ljudi, kako je Gail Wynand vlasnik
korporacije, koja je vlasnik korporacije, koja je vlasnik hotela Noyes-
Belmont.
Ovo je u mnogome doprinijelo Franconovoj nervozi. Govorilo se
kako su Wynandovi
novinskog carstva. Bilo je to prvi put da Francon radi za Wynanda i
pohlepno je ugrabio priliku
otvoren
projekte: nije se zato moglo okriviti Francona, ali nikada se nije znalo
kako onih nekoliko arhitekata koje bi jedanput
nisu dobivali posao kod njega.
bijesa, bez ikakva vidljiva razloga, na jedinu osobu koja je uvijek
ivala imunitet, Petera Keatinga. Keating je samo slegnuo ramenima i
Luciusom N. Heyerom na ulaznim vratima, uzviknuo je: "Hej, gledaj
sumrak.
znao razlog svojem nemiru osim ako to nije bila iznenadna neaktivnost
koja ga je ostavila samoga. Nije podnosio da bude ostavljen sam.
Zgrabio je tele
doma."
Ellswortha?", "Da, do
Ellswortha!... Oprosti mi Katie... Oprosti draga, nisam htio biti grub, ali
e divno i tako dalje,
ponovno podsjetilo na dosadnu
Zapisima u
kamenu, Ellsworth Toohey je dobio kolumnu pod naslovom "Jedan mali
glas" u Zastavama
kritika da bi zatim prerasla u neformalnu tribinu s koje je Ellsworth
Toohey donosio presude o umjetnosti, literaturi, restoranima New
doveo
Wynanda, osim njega samog. Veliki, masovni susret simpati
jednom
kad se Wynand jednom okomi na tebe, nema ti spasa." Kako god bilo,
svega toga bilo mu je
zlo.
K koncentrirala se na dodavanje hrane u
njegov tanjur.
on dolazi, jednostavno ne bi mogla. U nevjerici se spustio niz stube, do
trenutak je zaboravio vlastitu adresu
luda! Glasno je rekao: "Do vraga s njom!",
prema mjes
bijelo-
ulaza, i nekoliko policajaca. Vrata su bila otvorena. Slabo osvijetljeno
predvorje bilo je prepuno ljudi koji nisu stali u pretrpanu dvoranu:
sjene na ulazu dijelile su prolaznicima propagandne letke. Jedna od njih
Catherine Halsey.
zagledan u
nju.
zadovoljno rekla:
to do vraga..."
"Ali ne mogu! Ja moram..."
predvorja.
a stolu u
"Ostavila si mi poruku? Unutra?"
mo odavde."
"Umuknite vi tamo!", poviknuo je netko iz gomile.
Austena Hellera, ali je o Helleru, najslavnijem kolumnistu Kronike,
izvrsnog,
publikacija, znao dovoljno. Heller je bio podrijetlom iz stare, ugledne
i javnih, na zemlji i na nebu. Heller, kojega su proklinjali propovjednici,
b
posljednjoj predstavi na Broadwayju, srednjovjekovnoj poeziji i
ecizan, sa slabim
tragom engleskog akcenta.
"... i mi moramo znati", Austen Heller govorio je bez emocija,
smo, na
jest imati ga
upanj
civiliziranosti u obrnutom su razmjeru
pod bilo kojim drugim uvjetima, osim onih koje je sam postavio. Ne
postoji nijedan pojmljiv zakon
ih ji prisiljava poslodavce prihvatiti ih.
Petroniusu ,
i zakona."
ima. Catherine je
.
lerova govora: glava ga
Stajao je naslonjen na zid.
ako
jasno:
Ellswortha Monktona Tooheyja!"
Pa, pomislio je Keating, Benett je dobio okladu u uredu. Nekoliko
od onoga koji
, prije nego li i da je
to
eksplodirati, a trajao j
klicali su. Catherine je stajala, otvorenih usta, i bio je potpuno siguran
dodao je glas, mekano, usputno, istodobno prepun emocija i isprike
ko
kao nov jezik, jezik koji se govori prvi put. Bio je
to glas diva.
slijedio taj glas.
"... i tako, prijatelji moji", nastavljao je, "lekcija koju je potrebno
obespravljenih
od svojih sitnih, malih nevolja, od vlastite koristi, od udobnosti, od
okove, u
Organizirajmo se. Organizirajmo se. Organizirajmo se."
Keating je gledao u Catherine. Nije bilo Catherine, postojalo je samo
volji drugoga ljudskog
"Hajdemo odavd
"Da, hajdemo odavde."
no, ali nastavljali
njih, jer je ona dokazivala kako su oboje svjesni istoga, i kako je to
"Da", rekla je Catherine. "Hajdemo, tako je hladno... Nije li to glupo
Bilo je dobro. Izgovorila je. Izgovorila je to posve prirodno, sa zdravom
se trgnulo
, nego zbog razloga
njezine ruke bila je topla.
grad. Govorilo se kako je dan nakon mitinga, Gail Wynand dao
Ellsworthu Tooheyju
sebi."
organizirao je malu proslavu za zaposlene kako bi zab
edi
povodom useljenja, na koji su Guy Francon i Peter Keating bili pozvani,
jer
ga je svaki kvadratn
osmijehom: "Ali ja sam bila sigurna kako ste vi partner gospodina
Fra
svakako to biti." Dani u uredu protjecali su ugodno, bez
a sve ide dobro.
Upravo zato Keating se iznenadio kada je jednog jutra, nedugo
nakon prijema kod Ainsworthovih, ugledao Francona kako krajnje
j sobi Keating je primijetio
Zastava New Yorka, koje su
koje je trebalo odobriti.
vim okolnostima, to
uke. N
bile ovali, nego dva duga, pravokutna reza obrubljena paralelnim
prezriv izraz usana. Njezino lice, njezina blijedo zlatna kosa, njezino
rubu prave boje, koj Keating je stajao
oti.
"Da, ali..." Svjetlo se zapalilo na telefonskoj centrali i recepcionarka
limnula glavom: "Da, gospodine Francon."
hladne svireposti.
"Tko je to?"
Slegnula je ramenima:
"Zamisli sretnika!", uzviknuo je Keating. "Nije mi je prijavio!"
Dominique Francon."
Zastave?"
."
Telefoni su zazvonili i ona se vratila poslu.
Zastava
popu
od zlatnoga mramora, pomislit
nego mramorne. Bla
bi b cija od gipsa,
Prozori na prednjoj strani veliki su i kroz njih ulazi puno svjetla zajedno
na obraze s rupicama, kad god se nagnete kroz prozor vidjeti pada li
-Pickering."
Pokupio je nasumce tri skice sa stola i krenuo Franconu po odobrenje
koje mu nije trebalo.
"...
bilo kakvu ideju o tome u
Okrenuo se
sno, kako bi bilo mnogo
bolje kad je ne bi sreo
10
RALSTON HOLCOMBE NIJE IMAO VIDLJIV VRAT, UMJESTO NJEGA,
mao
ovratniku sitnu, bijelu prhut.
Hodao je ulicama
bijeloga brokata s velikom, crnom leptir- la ispod
b
njezinim dosadnim ruhom, ali je oval brade i trbuha plovio prema
Sve mu je je on bio
prema vlastitim
eklekticizam. U svakom povijesnom razdoblju, izjavio je, arhitekti su
li
preklinjao je arhitekte neka budu moderni i stvaraju u skladu s
renesansa.
Nije imao strpljenja za one malobrojne koji su o suvremenoj
raskinuti sa svime
iznenadnim napadima inspiracije dodao bi golemu kupolu na ravan krov
on je Umjetnik. Njegov je ugled bio ogroman.
umanjivala, znatno.
nama", govorila bi prijateljima. "I pametnije im je da ne izostanu!",
dodavala bi.
iako nerado odvezao do rezidencije Holcombovih, kopije firentinskog
palazza
dosad
zgrade koju je sagradio Ralston Holcombe.
Cije
rom
kroz prozore.
Dnevno svjetlo zamutilo j obojile
ila j
sobe,
Gospodin Ralston Holcombe predsjedao je . Svaki bi
dva mala gutljaja, nestajao u smjeru bara. Dva otmjena batlera skupljala
bila je "mala, ali intelektualna". Njezin sitan stas bio je njezina skrivena
haljinama malog broja i kupovini u trgovinama za mlade. Ljeti se
ti i poniznosti pred
njihovim po
zanimanja za nj lije smrti, teoriju relativnosti,
prijatelja i isticala je taj podatak. Kad bi netko od njih uspio popraviti
danom. Mrzila je
osobita. Arhitekturu je smatrala privatnim posjedom. Krsno ime joj je
bilo Constance, ali je ustanovila kako je vrlo duhovito biti poznata kao
esete, prisiljavala prijatelje da je tako zovu.
Osmjehivala mu se napadno, namigivala na svaku njegovu primjedbu i
pamet ni
Keating je izrazio divljenje novom kapitolu i nestao u smjeru
m
pogledavao prema maketi, ali nikada nije propustio vidjeti tko je gleda,
ostati, da bi ostavio dojam pristojnosti. I naglo stao.
Dominique Francon.
Naslonila se na stup s koktelom u ruci. Nosila je odijelo od crnoga
stvarnosti, zaustavljaju i zrake koje su strujale iz tkiva njezinih ruku,
njezina vrata i lica. Bijela iskra plamena sijala je kao hladan, metalni
"Hej, Pete
, manhattan
"Ne", odbio je Keaiting. "Hvala."
"Entre nous",
"Ovo je kraljevska katastrofa."
"Da",
koju mu je pripremio.
"Ali, plan! Plan! Jesi li vidio na drugome katu... oh", Frankon je stao,
Pogledao je Keatinga, zatim sobu, pa opet Keatinga.
"Dobro", napokon je rekao. "Nemoj poslije kriviti mene. Sam si to
io. Hajde."
je dopustio nepristojnu prodornost, dok se Francon klanjao s
neuvjerljivim veseljem:
"Dominique, draga moja! Da te upoznam... Ovo je Peter Keating,
moja desna ruka. Peter,
"Drago mi je", rekao je Keating blago.
Dominique se naklonila.
udro."
predstavi, ali ja to nisam smjela primijetiti. Svejedno, u redu je, ako smo
to oboje priznali. Sjednite."
e. Na
"Da. Otac vas je morao upozoriti."
"Jest."
vrlo oprezni kad je on u pitanju.
Upoznala sam toliko njegovih desnih ruku da sam postala vrlo
a. Ali vi ste prva koja traje. I izgleda kao da
estitam."
toliko..." Stao je. Znao je kako to nije smio spomenuti, i najgore od
svega, znao je kako nije smio zastati.
"S toliko...?", upitala je meko.
na tome i ostane.
Nemojte ovo shv
kritike. Ali zaista, ovaj Holcombeov kapitol puno je gori, prema svim
hvalili? Ili ste morali?"
"Nemojte mi laskati. Naravno da nisam morala. Mislite li da itko u
"Zato
predstavljao antiklimaks. Pomislila sam kako bi bilo zabavno uzdizati je
u nebesa. I bilo je."
"Vi tako vidite stvari?"
dopustiti preure
"Zato da
stvari koje bih mogla raditi. I zabavnije."
"Ali molim vas, to nije dobar razlog."
"Ja nikad nemam dobar razlog."
"Znate
da vam pomognem. Da ste upravo upoznali mojeg oca i da on radi za
ne vrijede dvije pare."
"Vi to o njima mislite?"
oni misle da ja mislim."
er ja nikada nisam
sin."
"Ali, mislio sam", dodao je, "kako izgleda u prirodi?"
"Ne znam. Nikada ga nisam susrela."
"Niste?"
"Ne."
"Poznajete li Tooheyja?"
"O", rekla je. U njezini
vidio i nije mu se dopao ton slatkoga veselja njezina glasa: "O,
zato
"Vrlo pametno od vas", rekla je. "Prva pametna stvar koju ste
izgovorili."
Ellsworthu Toohey."
idealist, potpuno nepodmitljiv i..."
mi
izvijenih zglavaka, isprepletenih prstiju, dlanova okrenutih prema gore, i
veselo se nasmijala.
Kiki je u pravu. Ona mrzi i
samu pomisao na mene, ali me ipak ponekad mora pozvati. A ja ne
mi povjerovao. Samo
"Ali, zar niste?"
"Nisam. Ne danas. Prema vama sam bila posve nepristojna. Pa, u
to popravim
vas to
ocu da posve odobravam njegovu desnu ruku, i eto, vidite, ne morate se
Nasmijala se.
"Ako to razum
bude i istina."
"Zdravo, Gordon", odgovorila je. Rekla je to sasvim korektno, bez
traga bilo kakve uvredljivosti u mirnoj pristojnosti glasa, ali je nakon
"Sedmi put", rekla je.
"Molim?"
"Ti jednos
ozbiljna."
"Oh, da, Gordone. Upravo sam vodila vrlo ozbiljan razgovor s mojim
prijateljem Peterom Keatingom."
sa svojim prijateljem Peterom Keatingom.
govorili, gospodine Keaiting?", a zatim se s pretjeranim zanimanjem
whiskyem.
"Oh, tu je Eugene Pettingill. Moj omiljeni lik. Moram mu se javiti."
Ustala je i krenula kroz sobu, tijela nagnutog unatrag, prema
iju prisutnih sedamdeseto
Nevoljko se vratio u plesn
grupi gostiju i razgovara s njima. Promatrao je Dominique dok se
nijednom nije pogledala u njegovu smjeru. Nije znao da je li pobijedio
ili je n
Kad je odlazila, uspio se pojaviti na vratima.
pocrvenio.
Na ramenu je osjetio mekani dodir ruke. Iza njega je stajao Francon.
ubu."
li
sami u ugodnoj tami Franconove limuzine.
"Onda?", zloslutno je upitao Francon.
vidio."
nevolja."
."
prema njoj."
Puna iskre
rebao
onako nestati."
"Ja ne znam kako razgovarati s njom", uzdahnuo je Francon. "Nikada
ikad."
ikoga drugoga nema da je preuzme."
"Da."
, ti bi
Zatim se naslonio na sjedalo, kao da ga je umor svladao, kao
Dajte
sve od sebe."
Njegovih pet dizajnera sjedilo je u polukrugu oko njega. "Gotici" je
bilo dosadno, "Razno" je izgledalo obeshrabreno unaprijed, "Renesansa"
je pogledom pratila muhu na stropu. Roark je upitao:
Snyte je slegnuo ramenima i pogledao u njega kao da se zabavlja,
kao da on i Roark dijele neku sramnu tajnu
nije potrebno spominjati.
r
ne bih ni prihvatio izradu tih nacrta da nije u pitanju Austen Heller.
Hellera.
e je utrpao svojih pet projektanata u
vlak za Connecticut kako bi pogledali teren koji je Heller izabrao za
gradnju. Stajali su na usamljenoj, stjenovitoj obali, pet kilometara izvan
e s
nagibom nad morem, nalik uspravnom, kamenom koplju nasuprot
dugome, blijedome obzoru vode.
"Evo", rekao je Snyte, "To je to." Lijeno je vrtio olovku u ruci.
"Prokletstvo, zar ne?" I uzdah
lokaciju, ali nije reagirao pa sam dignuo ruke." Igrao se olovkom.
ostav
kraju olovke. "Pomislite samo na razbijanje i ravnanje ovog vrha."
rag.
"Eto, to je to... Obratite pozornost na nagib stijene i vrstu kamena.
vlak?"
Time je pet
teren.
htio.
prije nego su bili gotovi.
satima, s glavom
naslonjenom na jednu ruku, dok mu je druga visjela niz tijelo, a krv se
umor i prazninu.
stupnjev
mase, h u besprijekornoj harmoniji. Zidovi, od istog
granita kao i stijena, produljivali su njezino okomito kretanje,
valova, ravno naprijed, prema horizontu.
sjedio za stolom. Zatim su njegovi nacrti poslani u Snyteov ured.
Austenu Helleru, verzija koju je odabrao i preuredio John Eric Snyte, a
prozori svedeni na konvencionalnu dimenziju i zatvoreni zelenim
vjetrokaz.
boja.
je... Da, vrlo
Symington je bila nametljiva udovica koja se upravo uselila u
ti kako je strop u
ona nije u stanju boriti se s time. Snyte je pozvao svojega glavnog
Hellera.
u
borama oko
pomaknuo u stranu. Stol do njegova pripadao je Roarku. On je stajao,
Svi zaposleni znali su kako je nedopustivo uznemirivati Snytea kada u
sobu dovodi klijenta.
Snyte je vrhovima prstiju podignuo prozirni papir, kao da nevjesti
Heller se nagnuo naprijed i
htio prekinuti.
e Heller.
Znam da mi, na primjer, ovaj ulaz ne odgovara, to je lijep ulaz, ali
"Ali, dopustite da istaknem nekoliko detalja koje biste morali uzeti u
pojedinosti. Arhitektonski gledano, to je posve ispravno."
"Bez sumnje", rekao je Heller umornim glasom. "Znam. Sigurno ste
u pravu. Samo..." U njegovu glasu postojala je energija koju nije
Roark se okrenuo. Bio je s druge strane stola. Dohvatio je skicu, ruka
ko
iznad mora.
Sve je bilo got
Roark je samo jedanput podignuo glav
pogledao Hellera s druge strane stola. Bilo je to dovoljno za
upoznavanje, bilo je kao stisak ruku. Roark je radio dalje i kad je
u pravilnom redoslijedu crnih poteza. Izvedba nije trajala dulje od pet
minuta.
"Mi smo obojic
razgovarati s vama."
karton i stavio ga
"Ali gospodine Heller", zamuckivao je Snyte, "dopustite da vam
Ispod diskretnog svjetla lampi najskupljega restorana u kojem je
rekao:
sam
nadgledati izgradnju?"
"Da", odgovorio je Roark.
"Oko osam mjeseci."
"Da."
"Istu takvu."
"Gledaj, ja nemam pojma kako se rade ugovori s arhitektom, ali ti to
mojem advokatu na uvid?"
"Da."
ruku koja j
samoga sebe.
"Koliko ti je godina", upitao je Heler, "tko god da si?"
"Howard Roark."
je na stolu i uzeo svoje
nalivpero.
, gl
: "Howard Roark, arhitekt."
11
Howard Roark otvorio je vlastiti ured.
isoko iznad krovova New Yorka. U daljini je mogao vidjeti
obalu rijeke Hudson i obrise malih brodova koji su, pod njegovim
prstima pritisnutim na staklu, plovili rijekom. Imao je radni stol, dva
Howard
bacio ga natrag, pokretom kakvim se sidro baca u more.
tobom."
izgovorio:
"Gledaj prijatel
malo sam izgu , nego zbog
i.
Nadam se da se nisi uvrijedio?"
"Ne", rekao je Roark. "Nisam."
odmah vratiti na posao."
"Ma nemoj? Pa to
"Oprostite, gospodine Snyte."
stalan posao i polagano se pripremati za neovisnost, ako je to tvoj
"Da."
"Ne."
Sad za
potpuno apsurdno!"
komentara, bez prigovora, bez odgovora.
natrag kad se
Hellera. Ipak, odus
Hellera.
Prvi posjetitelj Roarkova ureda bio je Peter Keating.
sveobuhvatnom gestom i rekao:
ji put vidio Roarka.
"Zdravo, Peter", rekao je Roark.
najbolje."
"Vidim, lijepo si se smjestio. Puno svjetla i prostora. Pomalo
neizvjesna, zar ne Howarde?"
"Posve."
"Preuzeo si velik rizik."
"Vjerojatno."
"Tako izgleda, zar ne?"
"Nisam."
"Ne."
siguran i da je spreman odstupi
o,
da, Roark je otvorio svoj ured. Nervozno bi samome sebi odgovorio
iskustva i pu
"Ne, ti ne bi."
nitko
nikada to ne bi pomislio...
"Hvala ti, Peter."
"Jesi li?"
"Nisam o tome mislio."
"Nisi o tome mislio?"
"Onda nisi siguran, Howarde? Nisi?"
.
"Ali rekao si..."
"Posve sam siguran u sve, Peter."
registraciji firme?"
"Predao sam zahtjev."
"Vjerojatno."
me n
kandidat."
"Vjerojatno."
"Reci im neka ne gube vrijeme."
azgovor vodili prije sedam godina
ter, bilo kada."
"U poslu arhitekta."
"Da."
"Znam."
Prva osoba kojoj je Howard javio novosti bio je Henry Cameron.
Hellerom. Zatekao je Camerona u vrtu mokrom od
na tlu ispod svojih nogu. Povremeno
brijeg. Posjetio ga je prije nepunih tjedan dana; ovi susreti bili su
"Mislim da nije."
"Onda?"
"Otvaram svoj ured. Upravo sam potpisao ugovor za svoju prvu
zgradu."
vom, u ritmu pokreta
I dodao: "Pomozi mi da sjednem." Bio je to prvi put da je Cameron
n
ao u prelomljeni
Samo je, kad je Roark odlazio, iznenada rekao:
Zatim je s izrazom krivnje na licu spustio glavu, pogledao u stranu i
promrmljao: "Postajem senilan. Zaboravi."
Vratio se tri dana kasnije. "Postao si prava napast", rekao je
Ispustio je ostale, dugo vremena zagledan u sliku ulaza.
"Pa", napokon je izgovorio. "Ipak sam to do
Pustio je neka mu slika sklizne iz ruke.
se."
Podignuo je sliku.
"Howarde", rekao je. "Pogledaj ovo."
natpisima koje su ljudi klesali iznad ulaza u zamkove i umirali za njih.
ovoga svijeta sva bol dolazi
i
Bo djeti
terasa lebdjele su iznad
Gledao je kvadrate plavetnila obrubljene tankim linijama greda i
stupova, prazne kvadre prostora koje je otrgnuo nebu. Nesvjesno je
reski, kratki zvuci.
ko razmaknutih stopala, kao da se oslanja o
daskama.
,
"Mike", rekao je zapanjeno.
ili je Roark barem tako mislio.
"Mike, ali kako si...?"
"Mike, otkuda ti? Otkud ovakav pad?" Nije mogao vjerovati da bi se
Mike bavio tako malim poslovima poput ovoga.
jest. A
precizan, nepristran, zaustaviti se i davati upute kao da ovo nije njegova
cijevi, ali ne i svoje vlastito.
govorili
odbilo je posao. "Mi se ne bavimo takvim stvarima." "Ne, ne bismo se
tim
Mi radimo konstrukcije koje jesu konstrukci
gospodine da to tvrdite?"
preuz
vu
i mu s
razumijevanjem. Jedanput je rekao:
toliko sretan!"
ivu traku ceste koja je krivudala uz obalu. Pokraj njega je
i
la promukle zvukove i
dovikivala: "Hej!" Ovi su l