Veljko Kadijevic - Moje Vidjenje Raspada (Latinica)

5/22/2018 Veljko Kadijevic - Moje Vidjenje Raspada (Latinica)

1/133


2/133

Veljko Kadijevi- Moje vienje raspada____________________________________________________________________________________________

VELJKO KADIJEVI

MOJE VIENJERASPADA

VOJSKA BEZ DRAVE

POLITIKA

izdavaka delatnost

Beograd, 1993.

2


3/133


UVOD

Osnovna namjena ovoga rada jeste da doprinese to potpunijem iobjektivnijem sagledavanju i ocjenjivanju mjesta i uloge Oruanih snagaJugoslavije, posebno JNA, u procesima koji su doveli do raspada SFRJ i stvaranjaSRJ. Specifian poloaj JNA u jugoslovenskom drutvu koji se kretao od izuzetnoznaajne uloge koju je ona imala kako u pobjedi u oslobodilakom ratu i time u

stvaranju nove, odnosno druge Jugoslavije, zatim stvaranju i odravanjubezbjednosnih uslova za cjelokupni posleratni ivot zemlje ukljuujui i njenaunutranja politika i druga previranja i kretanja, pa do stanja u kome je JNA,najprije ustavno-pravno Ustavom iz 1974. godine i odgovarajuim zakonima, azatim i stvarno postala vojska bez svoje drave, zahtjeva da se znatno vie ue i uDruge nevojne sfere ukupnih drutvenih, posebno dravnih zbivanja, kao i umeunarodne okolnosti od bitnog znaaja za sudbinu Jugoslavije. Smatram da ciljuovoga rada i vremenu njegova objavljivanja vie odgovara nain saete analize iocjenjivanja dogaaja, nego njihova istorijska rekonstrukcija. Mnoga znaajna

pitanja su samo dotaknuta. Njih e trebati posebno i na neto drukiji nainobraditi.

Svjedok sam ili uesnik mnogih krupnih dogaaja koji su bitno uticali na sveto se zbilo, a sigurno e znaajno uticati i na nau bliu i dalju budunost. Nekesam dogaaje posmatrao iz drugog ili treeg plana, a u nekima sam direktnouestvovao, posebno od 15. maja 1988. godine pa do 6. januara 1992. godine kadasam bio na dunosti Saveznog sekretara za narodnu odbranu, istovremeno naelnik

taba Vrhovne komande oruanih snaga SFRJ. Za to vrijeme tab Vrhovnekomande Oruanih snaga SFRJ redovno je pratio i procenjivao sve faktore spoljnje i unutranje od kojih je zavisila bezbjednost zemlje, a sve krupne odluke,od razvojnih do planova upotrebe, koje su iz tih procjena proizlazile, predlagaoPredsjednitvu SFRJ kao Vrhovnom komandantu Oruanih snaga. To je tabVrhovne komande, dok sam ja bio naelnik taba, inio stalno bez obzira da li jePredsednitvo SFRJ radilo u punom ili, po raznim osnovama, smanjenom sastavu.

3


4/133


Da bi se vedanas, a sutra pogotovo, to objektivnije ocjenjivala vrijednosttadanjih naih ocjena i predloga kao i preduzetih mjera, a preko toga mjesto iuloga Oruanih snaga, posebno JNA, taba Vrhovne komande, pa i mene lino,iznijeu bitne injenice o najvanijim dogaajima, nae procjene, donete odluke,

preduzete mjere, praktine rezultate i konano, moju sadanju ocjenu tih zbivanja.Izmeu ostaloga, posebno u obraditi odnos taba Vrhovne komande iPredsjednitva SFRJ kao Vrhovnog komandanta, jer taj odnos bitno osvjetljavamjesto, ulogu i ponaanje JNA i posebno taba Vrhovne komande u

jugoslovenskoj krizi. Izuzetnu panju zasluuju i pokuaji uticaja zapadnihmirotvoraca na te odnose. Ti pokuaji, moda vie nego bilo koji drugi, pokazujunjihovu neprincipijelnost i bezonu pragmatinost u prilazima razreenja, odnosnozamrenja jugoslovenske krize.

Uticaj meunarodnog faktora kao bezbjednosni aspekt svakako je, po naojobavezi, bio predmst posebnih procjena i zato u ga potpunije obraditi. Ali vesada hou da saoptim ono to u u daljem tekstu, siguran sam, nepobitno dokazati

da su sve bitne odluke koje su glavni akteri novog meunarodnog poretka politika SAD Buove administracije i Nemaka donosili, imale za cilj da razbijuJugoslaviju, te da one nisu posljedica greaka u dobroj namjeri kako to nekidanas tvrde, ve dobro smiljeni; u nekim sluajevima i jedini naini ostvarenjatoga cilja. To se posebno odnosi na graanski rat kao najefikasniji nain razbijanja

Jugoslavije, koji e to razbijanje najblie i najbre dovesti ba onakvome ciljukakvoga su postavili. Razumije se, da razbijanje Jugoslavije nije samo sebi svrha,vesredstvo u funkciji ostvarenja glavnoga cilja gospodarenja Balkanom. urilisu i gurali sve, od Slovenije preko Hrvatske i Bosne i Hercegovine do sadanjih

pozivanja i guranja u rat Albanaca i Muslimana u Srbiji i Crnoj Gori. Istovremeno,brutalno su upotrebili neogranienu mo nad demokratskim medijima daprethodno dobro pripreme sve svoje odluke, a potom da rtvu njihove agresijeproglase agresorom. Do sada im je skoro sve uspjevalo, ali dokle e tako?

U momentu kada ovo piem pokazuje se da ve uviaju kako nisu bili ustanju predvidjeti i sve negativne posljedice takve odluke po novi meunarodni

poredak, da im mnogi dogaaji u Jugoslaviji izmiu kontroli, ba kako smo ihupozoravali da e se dogoditi. Zato, sada pokuavaju da cilj ostvare potpuno darazbiju ne samo bivu ve i svaku Jugoslaviju a da negativne posljedice te

politike po ukupnu meunarodnu zajednicu maksimalno neutraliu. To opet ine u

4


5/133


skladu sa svojom poetnom odlukom, a to znai na pogrean nain, koji, na alost,najvie plaaju narodi Jugoslavije, ali, svakako, plaa i jo vie e platiti direktnoi indirektno i meunarodna zajednica.

5


6/133


MEUNARODNE OKOLNOSTI I NJIHOVUTICAJ NA RASPAD SFRJ

Uticaj meunarodnih odnosa i njihovih kretanja na zbivanja u Jugoslavijiuvjek je bio izuzetno znaajan, esto i presudan, od njenoga stvaranja pa dorazbijanja SFRJ i stvaranja SRJ. Taj uticaj je opredeljen stepenom optemeuzavisnosti savremenih drutvenih kretanja i posebno specifinim geo-strategijskim i politikim poloajem Jugoslavije u svijetu, kao i neprocjenjivim

balastom jugoslovenskog istorijskoga nasljea po osnovu uticaja razliitih religija,ideologija, razliitosti formiranja i razumijevanja nacija, i osobito dravnih interesamnogih stranih veih i manjih zemalja. Svestrana i dokumentovana analiza i ocjena

tih uticaja po svim oblastima ivota i po vremenu, osobito skoncentrisanih uzavrnoj fazi razbijanja SFRJ, zahtjeva mnogo prostora. Ja u se, s toga, u skladusa izloenim ciljem ovoga rada, ograniiti po sadraju teino na politiku i vojno

politiku oblast uticaja, a po vremenu preteno na poslednjih nekoliko godina.Pri tome, nastojau da odgovorim na tri kljuna pitanja: 1) ta se bitno novodogaalo ili vedogodilo u meunarodnim odnosima; 2) Zato i kako se dogodilo;3) Uticaj tih dogaaja na zbivanja u naoj zemlji. Odgovori na prva dva pitanja,stepen i nann njihove obrade, bie preteno u funkciji valjanog odgovora na tree

pitanje.

Odgovor na prvo pitanje ta se bitno novo dogaalo ili vedogodilo umeunarodnim odnosima

sada je skoro potpuno jasan. Na prvom mjestu treba istai i najvanijidogaaj raspad bipolarne strukture svijeta koju su decenijama odravale dvijesupersile. Sovjetski Savez se raspao, a SAD su ostale jedina supersila i za sada se

ponaa kao stvarni gospodar svijeta. Balans odposa snaga kao jedna od zakonitosti

drutvenih stanja i kretanja za sada je potpuno nestao. To je veotvorilo mnogapitanja, a otvorie ih jo vie i u oblicima koje sada niko nije u stanju pouzdano

predvidjeti, ukljuujui krize, sukobe pa i ratove. Ono, meutim, to je ve sadapotpuno izvjesno, jeste da e se za upranjeno mjesto radi odravanja balansa usvijetu kandidovati druge velike drave. U ovom asu, Nemaka krupnim iagresivnim koracima nastupa da bi zauzela to mjesto. Ogromno joj pomae, zasada najvie, pronemaka struja u SAD koja je uvjek bila vrlo jaka, a u Buovoj

6


7/133


administraciji dominirala u spoljnoj politici SAD. Sigurno je da e za toupranjeno mjesto ili, moda, za vie mjesta svijetskog balansa odnosa snagakonkurisati i druge velike drave, a prije svih Kina (ako i nju iznutra ne razore kaoto su to vepar puta pokuali) i Japan. Nije, naravno, iskljuen ni povratak Rusije,

ak i bri nego to moe sada izgledati, Naprotiv. U svakom sluaju odravanje,naruavanje i ponovno uspostavljanje balansa odiosa snaga velikih sila jedna je odzakonitosti savremenih drutvenih kretanja. Taj proces e se i dalje nastaviti,moda ak i utoliko prije to su sada SAD toliko nadmone i to tako nemilosrdnodiktiraju pravila igre u meunarodnim odnosima pod formom novog svijetskog

poretka, kakva svijet do sada nije upoznao.

Narueni balans odnosa snaga u svijetu i posebno nain na koji je to

ostvareno, presudno je uticao na zbivanja u Jugoslaviji i to po nekoliko osnova.Strateki temelj jugoslovenske dugogodinje nezavisne, vanblokovske politike bioje balans odnosa snaga izmeu dva suprotstavljena vojno politika bloka Zapadnog i Istonog i geo-strategijski poloaj Jugoslavije za koga su oba bloka

bila strategijski zainteresovana. Vojniki reeno, Jugoslavija nije bila zatienakiobranom vojne moi ni jednoga bloka, ali jeste bila zatiena kiobranom

balansa odnosa snaga meu blokovima, zato to su njihovi strategijski interesi bilidirektno suprotstavljeni na naem prostoru.

Raspadom Varavskog ugovora i SSSR-a, ak i prije nego je toformalizovano, bitno se promjenio, bar privremeno, strategijski znaaj

jugoslovenskog prostora. Prvenstveni interes Zapada i posebno SAD, naravno, ne ijedini, u odnosu na Jugoslaviju, bio je da se ne dozvoli SSSR-u da prekoJugoslavije kopnenim putem izae na Sredozemno more. Tome interesu jeodgovarala kompaktna, vrsta i od SSSR-a nezavisna Jugoslavija, makar i sakomunistima na vlasti. To je ujedno bio razlog to nije moglo doi u tim uslovimado nagodbe SSSR-a i SAD na raun Jugoslavije. im je opasnosti od SSSR-a

nestalo, i priroda interesa SAD prema Jugoslaviji se promjenila. Na alost, tapromjena je uglavnom negativna po Jugoslaviju, ali, uvjeren sam, i po dugoroneinterese SAD.

Razumije se da je Jugoslavija uvijek bila samo jedan manji segmentglobalne politike SAD. Zato su glavni ciljevi globalne politike SAD, strategija itaktika njihovoga ostvarivanja, sutinski opredeljivali politiku SAD prema

7


8/133


Jugoslaviji. Iz viegodinjega rada sa raznim institucijama i pojedinimfunkcionerima nekoliko administracija SAD, imao sam prilike na mnogo primjerauvjeriti se da su poznavanja stanja u Jugoslaviji, ili nekih konkretnih pitanja kojasu bila predmet rasprave, zauzimanja stavova i odluivanja, bila kriva, povrna i

svakako u neskladu sa vanou odluka koje su donoene. Na alost, to se dogodiloi u vrijeme najvee krize u Jugoslaviji, a dogaa se i danas.

Globalni ciljevi SAD i politika njihovog ostvarenja su poznati. Zarazumjevanje dogaaja koji su se zbili u posljednjih nekoliko godina i uloge SADu njima moda je najbolje podsjetiti kako je Buova Administracija pri stupanju navlast formulisala prioritete radi postizanja globalnih nacionalnih interesa i ciljevaSAD. Poetkom 1989. godine u dokumentu upuenom Kongresu SAD kojim se

utvruje vojni bu

et za 1990/91. godinu i program odbrane do 1994. godine,izmeu ostaloga stoji da, uprkos promjenama koje se dogaaju u Sovjetskom

Savezu i komunistikim zemljama, obezbjeenje amerikih nacionalnih interesazahtjeva da se i dalje zadri ranije utvreni red prioriteta i to: 1) poraz komunizma;2) postizanje vojne premoi nad SSSR; 3) mogunost intervencija irom svijeta; 4)

borba protiv terorizma; 5) sposobnost reagovanja na poveane opasnosti odregionalnih sukoba. Zatim se podvlai da je kljuostvarenja amerikih nacioialnihciljeva snaga. Vojna snaga i dalje, dakle, ostaje osnova amerike bezbjednosne ispoljne politike.

Zbog svega toga SAD ostaju pri stavu da se do 1994. godine realno jaanjena vojna mo. Ostaju kod tzv. strategije takmienja koja zapravo i trebanajvie ekonomski da iscrpi Sovjetski Savsz. Ostaju kod svih bitnijih programakoji kvalitativno jaaju vojnu moSAD i njenih saveznika. Istovremeno trae daSSSR mjenja svoju ofanzivnu vojnu doktrinu i u skladu sa tim da bitno smanjujutzv. ofanzivno naoruanje. Kako su ti prioriteti ostvarivani i kako su ostvareni,

poznato je. Istakao bih samo najbitnije injenice.

Strategija i taktika su bile vrlo kompleksne. Kombinovanim udarima iznutrai pritiscima, odnosno pohvalama i obeanjima davanja pomoi spolja, postii cilj uostvarenju prvog prioriteta poraz komunizma. Glavni pravci napada usmjereni suna stvarno najslabije take tzv. realsocijalizma ekonomsku neefikasnost,demokratiju, prava ovjeka, odnos nacionalnog i klasnog, religiju. Svugdje sunosioci udara na sistem bili iz samoga vrha komunistikih partija, odnosno partija

8


9/133


na vlasti, od kojih su neki pripremani na dugu stazu, tako da je izgledalo daprocese ruenja sistema, pod vidom reformi, vode unutranje snage partija. Ono,meutim, to je najvie ukazivalo da se cijela operacija vodi iz jednoga centraspolja, jeste da su svi ti domai reformatori od Sofije, Beograda, Berlina, do

Moskve i Lenjingrada, imali po jedinstvenoj emi napravljene zahtjeveformulisane u deset, jedanaest ili dvanaest taaka. Oigledna je namjera da sekomunistikoj ideji ne dozvoli vrijeme i mogunost da sama eventualno ispravisvoje zablude i greke, kao to je to inio i ini kapitalizam prebroavajui mnogekrize, poraze, revolucije, ratove, ve da se prva ozbiljna i sveobuhvatna krizakomunizma iskoristi za njegov potpuni i definitivni poraz. Zasluuje posebnu

panju teza lansirana u SAD krajem sedamdesetih godina da nacionalno imaprimat nad klasnim i da, prije svega, na toj platformi treba tui komunizam. Ta se

teza, za sada, pokazala tanom. Ostaje, me

utim, da se vidi kakve

e negativneposljedice po svijet imati rasplamsavanje nacionalnih strasti po svaku cijenu. Neke

zemlje, meu njima i Jugoslavija i Sovjetski Savez pa i ehoslovaka, to su veskupo platile. Izvjesno je, meutim, da se to nee zavriti na dosadanjem, ne samokada je rije o bivoj Jugoslaviji i bivem SSSR-u, ve kada je rije i o nekimdrugim zemljama. Na pomolu su i novi procesi dezintegracije u nekim drugimzemljama manje ili vie, za sada, izraeni. Potpuno je izvjesno da ovi dogaajinee ostati bez bitnih uticaja u blioj ili daljoj budunosti na stanje uvienacionalnim dravama irom svijeta. Skupa cijena e se plaati za ovakvu

politiku.

Ostvarenjem prvoga prioriteta amerike globalne politike ruenjemkomunistikog sistema u samom Sovjetskom Savezu dolo je i do raspadasovjetske drave, a samim tim i do bitnog slabljenja sovjetske vojne moi. Tako je,na relativno lak, reklo bi se i neoekivani nain, ostvaren i drugi prioritet amerikeglobalne politike postizanje vojne premoi nad Sovjetskim Savezom. Postignuto

je zapravo mnogo vie nego to je javno bilo formulisano. Razbijena je i nestala

Sovjetska drava, jedina supersila koja je najozbiljnije i, moglo bi se rei, jedina usvijetu stajala na putu nesmetanom ostvarenju amerikih globalnih ciljeva. Poznato

je da su mnogi ameriki stratezi politiki, vojni i drugi perspektivno i s pravomnajvie zazirali od mogue velike ekonomske, pa sledstveno tome i vojne moisovjetske drave, ako bi ona postala ekonomski efikasna i moderna i poela na

pravi nain koristiti ogromne ekonomske resurse koji su do sada spavali kao neki

9


10/133


veliki usnuli ekonomski din. Tako su dva prioriteta amerike globalne politikeostvarena lako, brzo, i bez gubitaka.

U okviru realizacije utvrenih globalnih prioriteta, posebno prvoga i

drugoga, kretao se i stav SAD prema Jugoslaviji.

to se tie prvog prioriteta, ruenja komunistikih sistema, tu je premaJugoslaviji bio u sutini isti stav kao i prema drugim socijalistikim zemljama, bezobzira na specifinost i jugoslovenskog sistema Neke male razlike u amerikimstavovima prema jugoslovenskom socijalizmu vie su posljedica drugih.specifinihokolnosti meunarodnog poloaja i ugleda Jugoslavije u svijetu, nego to suAmerikanci uviali i uvaavali razlike izmeu politikog sistema u Jugoslaviji i

sistema u drugim zemljama real socijalizma. Zato je odnos SAD prema politikomsnstemu u Jugoslaviji ostao od poetka jugoslovenske krize, a i ranije, uglavnom,

nepromjenjen.

Realizacija drugog amerikog globalnog prioriteta razbijanja sovjetskedrave1 drukije se odraava na Jugoslaviju, nego realizacija prvog prioriteta. Usutini postoje dvije faze i dva stava zvanino proklamovane amerike politike.

Prva fazaodgovara vremenu dok je jo postojao SSSR i dok nisu otpoeli

vidni procesi njegovoga pucanja, a potom i raspada. U toj fazi politika SAD premaJugoslaviji mogla bi se formulisati u dvije bitne postavke. Sauvati i jaati

jugoslovensku dravu, njenu nezavisnost od SSSR-a, prije svega, kao branusovjetskim ambicijama prodora na Jadran i Sredozemlje, a i kao bitan faktorukupne stabilnosti na Balkanu; mijenjati komunistiki reim u Jugoslaviji, ali takoda ne ugrozi stabilnost jugoslovenske drave radi ostvarenja prethodno iznetogstava.

____________1 U cijelom ovom radu ja taj prioritst nazivam drugim, zato to je tako formulisan uzvaninom dokumentu Pentagona o kome sam prethodno govorio. Inae, smatram, da suAmerikanci stvarno uvijek primat davali Sovjetskoj dravi i njenoj moi pred sistemom, te da jeu skladu sa tim uvijek i bio prvi prioritet razbijanje Sovjetske drave. Mnogo je ozbiljnihstudija i nekonvencionalnih istupanja poznatih amerikih analitiara, politiara i vojnika kojiupuuju na takav zakljuak.

10


11/133


Zato taj zadatak promjene reima u Jugoslaviji ako se moe ostvariti brzo,dobro je, a ako ne moe, prihvatljivo je to postii i na duu stazu. Pri tome, mnogo

je vanije imati posluan reim, nego kakav e to reim stvarno biti i kako e sezvati.

Druga faza javno i formalno nastupa nakon definitivnog raspada sovjetskedrave, a stvarno poinje znatno ranije i, kao to sam ve rekao, poklapa se sa

poetkom procesa njenog raspada. To dovodi do promjene stavova o znaaju geo-strategijskog prostora Jugoslavije za Zapad, posebno za SAD. Mislim da je tovelika greka, u procjeni SAD posmatrano sa stanovita njihovih dugoronihintsresa, o emu u docnije potpunije govoriti. Ta promjena i neke druge okolnostikoje su poslije toga slijedile, a prije svega ujedinjenje Nemake i raspad sistema u

svim istonoevropskim zemljama, dovode i do promjene zvani

no proklamovanepolitike SAD prema Jugoslaviji. U ovoj fazi politika SAD prema Jugoslaviji u prvi

plan stavlja promjenu reima vlasti, a potpuno zanemaruje znaaj geostratekogprostora Jugoslavije za tekue, a reklo bi se, i dugorone globalne interese SAD.Tu okolnost najvie koristi Nemaka. Za razliku od dotadanjeg djelovanja premaJugoslaviji iz drugoga plana, Nemaka poinje da nastupa otvoreno, agresivno iarogantno ne samo prema Jugoslaviji, nego i prema svojim partnerima u Evropskojzajednici nameui im iskljuivo svoje stavove. Cjelovitu sliku i ocjenu djelovanjai uticaja Nemake na zbivanja u Jugoslaviji iznijeu docnije. Ovdje sam je samo

spomenuo u.funkciji objanjenja politike SAD prema Jugoslaviji. Preplitanjeameriko-nemake politike prema Jugoslaviji, pored iznijetog, ima jo nekolikoznaajnih segmenata.

I u prvom dijelu druge faze dok je zvanina politika SAD javno zastupalastav o jedinstvu i cjelovitosti jugoslovenske drave, praktino ponaanje realizatorate politike na tlu Jugoslavije, prije svih ambasadora SAD u Jugoslaviji gospodinaCimermana, bilo je iskljuivo u funkciji razbijanja Jugoslavije. Izgledalo je udno

da amerika politika nije nita prakti

no u

inila da oja

a jediistvo i integritetJugoslavije. Naprotiv. Davala je verbalnu podrku vladi Ante Markovia, kao vladi

Jugoslavije, ali je praktino pomagala samo one poteze te vlade koji su vodilirazbijanju Jugoslavije, kao to su napadi na Srbiju, podrka albanskomseparatizmu, uzmicanje pred agresivnim slovenakim i hrvatskim separatizmom itako dalje, a nije pruila niti direktnu, niti indirektnu nomonpr. preko MMF ili

11


12/133


drugih meunarodnnh ipstitucija, iako js Ante Markovibio vrlo posluan izvrilacsvih naloga gospodina Cimermana.

Zato je tako bilo u to vrijeme moglo se razliito tumaiti, mada js nama u

vojsci i tada ovo bilo potpuno jasno, to potvruju sva naa istupanja nasjednicama Predsjednitva SFRJ i na sjednicama SIV-a, na kojima je dolo domoga potpunoga razlaza sa Antom Markoviem i njegovim najrevnosnijim

pomagaima u toj vladi. Meutim, docniji razvoj dogaaja dao je nedvosmislenodgovor na taj ameriki nesklad izmeu rijei i dijela u politici prema Jugoslaviji.Pokazalo se, naime, da je u spoljnoj politici Buove administracije dominantna

pronemaka struja 2, iji je glavni protagonista gospodin Iglberger, sudei ponjegovim javnim istupanjima, a na tlu Jugoslavije gospodin Cimerman efikasan

realizator. Ameriko zatezanje da ne priznaju Hrvatsku i Slovennju u isto vrijemekada js to uinila Evropska zajednica, po nemakom diktatu, ubrzo se pokazalo

samo kao nevjet manevar. Trebalo je da proe samo nekolnko mjeseci, pa da iSAD priziaju faktiko stanje kako su to objanjavali. Pored toga ili su i korakdalje, pa su javno i formalno preuzeli od Nemake vodeu ulogu u daljemrazbijanju Jugoslavije. To js Nemakoj veoma odgovaralo da drugi rade posao zanju, pogotovo kada to ine SAD. Dok je gospodin Vens vodei akciju Ujedinjenihnacija na zaustavljanju rata u Hrvatskoj meni objanjavao razliitu poziciju SADod pozicije Nemake, odnosno Evropske zajednice prema Jugoslaviji, dotle je

gospodin Cimerman po jednom povratku iz SAD saoptio sasvim drugo, odnosnoono to e se stvarno i dogoditi da e SAD priznati Sloveniju i Hrvatsku idefinitivno dii ruke od cjelovitosti Jugoslavije. Time je kratka farsa o tobonoj

promjeni politike SAD prema cjelovitosti Jugoslavije pod pritiskom faktinogstanja u Jugoslaviji prestala, a zvanina politika SAD se formalno i sutinskiuskladila sa njenim nepromjenjenim praktinim djelovanjem na tlu Jugoslavije

posljednjih nekoliko godina, odnosno za cjeli period druge faze.

____________2 Pronemaka struja u spoljnoj politici SAD ne znai da takva politika stavlja iiterese

nemake ispred interesa SAD, (mada, kada su pojedinci u pitanju ni to nije sasvim iskljueno),ve sutinski znai opredjeljenje da globalnim interesima SAD odgovara favorizovanjenemakih, a ne neijih drugih interesa u Evropi u cjelini ili u pojedinim njenim djelovima kao toje, na primjer, Balkan.

12


13/133


Kada se to dogodilo, ja sam veoma otvoreno izloio gospodinu Vensu ta otome mislim. Dio tih stavova vidjet e se i iz kratke prepiske koju sam imao sgospodinom Vensom i koju u docnije djelimino izneti u dijelu o aktivnostimagospodina Vensa i gospodina lorda Karingtona.

Kada je Nemaka gurnula Izetbegovia u rat za unitarnu bosansko -hercegovaku dravu i time u prvi plan izbacila muslimansko pitanje, nastupio jedodatni bitni faktor i u amerikoj politici muslimanski faktor u svijetu i naftazbog koje je Amerika i vodila rat protiv Iraka. To je jo vie usmerilo ameriku

politiku protiv srpskog naroda, a time i protiv svake Jugoslavije. Ta okolnost odkoje e u krajnjoj liniji najvie koristi imati Nemci, daje im mogunost da se

ponovo jo vie formalno povuku kao nosioci politike razbijanja Jugoslavije i time

manje plae ostali svijet, pa i svoje partnere u Evropskoj zajednici.

Nasuprot takvoj amsrikoj politici prema Jugoslaviji, osobito njenojpraktinoj aplikaciji na tlu Jugoslavije koju je agresivno i nadmeno sprovodiogospodin Cimerman, stav naeg armijskog rukovodstva, koga sam ja stalno iznosioi gospodinu Cimermanu, bio js sledei.

Razbijanje jugoslovenske drave, i pored raspada SSSR-a ne moe bitistrateki interes SAD, pogotovo ne dugoroni.Jugoslavija, nezavisna, samostalna i

jaka drava, uvijek bi bila brana svim aspiracijama gospodarenja Balkanom, biloda ona dolaze sa Istoka kao do sada, ili bi se ponovo mogle pojaviti sutra, bilo dadolaze od Nemake kao to je to bilo u prolosti, odnosno kako je to danas. Poredtoga, stabilna Jugoslavija mnogo doprinosi ukupnoj stabilnosti balkanskogaregiona. Oba ova faktora su u interesu SAD. Nisu, naravno, u interesu Nemakekoja upravo hoe da bude gospodar Balkana, a da bi to bila mora prethodno

potpuno razbiti Jugoslaviju i kroz razliite vidove pokoriti njene razjedinjenedrave. To e najuspjenije uiniti kroz guranje u rat jedne protiv drugih. Zato

SAD grijee, gledano i sa stanovita sopstvenih stratekih interesa, to sudbinu obudunosti Jugoslavije preputaju formalno Evropskoj zajednici, sutinski i stvarnoNemakoj.

Imajui u vidu svu sloenost jugoslovenske situacije, naroitomeunacionalne odnose, promjena postojeeg drutvenog sistema u pravcuizgradnje pluralistikog demokratskog drutva mora se odvijati tako da ne ugrozi

13


14/133


opstanak jugoslovenske drave. Ovo utoliko prije to razgradnja jugoslovenskedrave u realnim uslovima unutranjeg stanja i jakih negativnih spoljnih uticajanee ii bez krvavoga graanskoga rata. To se moe postii ako reforma dravekao i reforma cjelokupnog jugoslovenskog drutva ide organizovano, a ne stihijno,

ako promjene ponu od savezne drave i saveznog ustava, a ne obratno, ako budumirne, a ne nasilne. Dakle, potpuno suprotno od procesa kakvi su se u praksi zaistai dogodili. Svakom normalnom ovjeku koji voli svoju zemlju i svoj narod, suoensa opasnou raspada zemlje putem graanskog rata, moraju ideoloka i politikauvjerenja biti u drugom planu.

Ovakva stanovita armijsko rukovodstvo zastupalo je i u komunikaciji saostalim meunarodnim partnerima, kao i u zemlji, javno i naroito argumentovano

u instsitucijama sistema, posebno Predsednitpu SFRJ i SIV-u.

Istakao sam gospodinu Cimermanu da njegov praktian rad u Jugoslaviji uime amerike vlade, ne uvaava dva prethodna stava, da njegovo djelovanje

pomae razbijanju Jugoslavije i to putem graanskoga rata, da to nije i ne moe bitiinteres SAD, ali jeste interes novih pretendenata na gospodarenje Balkanom, uovom sluaju postojee nemake politike. U naim poetnim razgovorima vrlootvoreno sam iznosio nae stavove, dok sam razloge njegovoga ponaanja,

pokuao vezivati za nedovoljno poznavanje jugoslovenskih prilika, osobito istorije

jugoslovenskih naroda. Meutim, kako su se stvari dalje odvijale, postojalo je sveoiglednije da djelovanje gospodina Cimermana nije prevashodno uzrokovanonedovoljnim poznavanjem svih bitnih faktora unutranje jugoslovenske situacije,vepolitikom administracije SAD u ijem je stvaranju i sam uestvovao. Vrlo jekarakteristino da se gospodin Cimerman potrudio da meni dok sam bio saveznisekretar za narodnu odbranu potpuno onemogui svaki kontakt sa istaknutimlinostima amerike administracije, posebno sa sekretarom za odbranugospodinom ejnom. Tako je gospodin Cimerman, svakako preko Stejt

Departmenta, onemoguio ve

utvr

enu posjetu gospodina

ejna Jugoslavnji injenim oruanim snagama. Naime, bilo je dogovoreno da se ta posjeta realizuje 5

8. jula 1990. godine. U kontaktu sa gospodinom ejnom, preko vojnog izaslanstvaSAD u Beogradu, utvren je i, kako me je vojni izaslanik u Beogradu obavjestio,od strane gospodiia ejna prihvaen program posjete. Sve se to odigravalo zavrijeme odsutnosti gosnodina Cimermana iz Beograda. Kada se gospodinCimerman vratio u Beograd na tri ili etiri dana prije poetka posjete, posjeta je

14


15/133


stornirana bez ikakvog pravog obrazloenja. Njegovo obeanje da e do posjetedoi neto kasnije, u oktobru iste godine, naravno, nikada nije ostvareno.

U ljeto 1991. godine tri puta je bio dogovoren moj susret sa ministrom

odbrane Italije i sva tri puta sa italijanske strane u zadnji as otkazivan. Poznato je,meutim, da je sve aktivnosti zapadnih ambasada u Beogradu koordiniraogospodin Cimerman.

Konano, kada sam se zbog bolesti povukao sa dunosti saveznog sekretara ikada su mi strunjaci VMA, nakon nekoliko uzastopnih pretraivanja, predloilida, zbog specifinosti malaza i prije eventualne operacije, obavim pregled u Vojnoj

bolnici Wolter Reed u Vaingtonu, zbilo se neto slino prethodnim

dogaanjima. Zahtjev za taj pregled pokrenut je i preko ambasade SAD uBeogradu. To se dogodilo kada je gospodin Cimerman bio van Jugoslavije. Vojno

izaslanstvo SAD u Beogradu je vrlo pozitivno reagovalo i izrazilo zadovoljstvo damoe pomoi. Po povratku gospodina Cimermana u Beograd, situacija se potpunoizmjenila. Prvo mi je ponueno da preglede obavim u Amerikoj vojnoj bolnici uFrankfurtu, pa kada ja to, po sugestiji ljekara VMA, nisam prihvatio, onda samubrzo dobio odgovor da po odluci Vlade SAD ne mogu biti pregledan u nijednojvojnoj bolnici na teritoriji SAD. Dakle, mogu u vojnoj bolnici SAD u Frankfurtu, ane mogu na teritoriji SAD. To je bilo u februaru 1992. godine. Zato takav stav?

Oigledno zbog istih onih razloga radi kojih je stornirana posjeta gospodina ejnaJugoslaviji. Trebalo je onemoguiti svaki moj kontakt sa onim kljunim linostimaamerike administracije koji nisu bili potpuno uvjereni da je politika SAD premaJugoslaviji, posebno ona koju sprovodi gospodnn Cimerman u samoj Jugoslaviji,ispravna i u interesu SAD. Gospodin Cimerman se oigledno trudio da kodamerike administracije sliku o Jugoslaviji stvara samo on svojim informacijama,koje su najee bile naruivane, pa i spremane dobrim dijelom van Jugoslavije.

Gospodin Cimsrmane ostati zapam

en kao veoma zasluan

ovjek zarazbijanje Jugoslavnje i veoma odgovoran za mnogu prolivenu krv u Jugoslaviji. Ja

sam sa njim zvanino imao pet sastanaka, uvjek u mojoj kancelariji i uvjek uzprisustvo njegovih i mojih saradnika.

Na svim sastancima su voene stenografske beleke. Uvjek su ti susreti bilisa mnogo meusobnoga suprotstavljanja. Jedan, meutim, od njih, kada sam vrlo

15


16/133


otvoreno rekao gospodinu Cimermanu kuda Jugoslaviju vodi njegovo djelovanje,zavrio se naglim prekidom razgovora i njegovim naputanjem moje kancelarije.Svi koji poblie znaju stvarni rad gospodina Cimermana u Jugoslaviji neka gauporede sa stavom koga je iznio u razgovoru sa mnom 3. jula 1990. godine, ...mi

smo uvijek bili i mi smo sada i biemo za jedinstvenu Jugoslaviju (izstenografskih beleaka). Taj stav je i na tom sastanku uporno obrazlagao, valjda,utoliko vie to je i sam znao kako je i meni poznato da su sve njegove praktineaktivnosti suprotne tome stavu. O linosti gospodina Cimermana, neka posvjedoii pismo koje mi je 06.03.1991. godine svojeruno napisao.

Ambasada SADPetak, 6. mart

Dragi gospodine sekretare,Sekretar Vens mi je rekao da se sastao sa Vama i da se oporavljate nakon

operacije. Hteo bih da mu se pridruim u eljama za vae brzo ozdravljenje. Houda naglasim nakon saznanja o vaem penzionisanju, takoe, da mi je bilo posebnozadovoljstvo uspostaviti liii odnos i saradnju sa Vama. esto se seam upozorenja

koja ste mi blagovremeno davali u vezi sa jugoslovenskom krizom. Ova kao imnoga druga Vaa opaanja, su mi mnogo pomogla u sagledavanju i razumjevanju

jugoslovenske situacije.

S potovanjemWarren Zimmerman

16


17/133


Jasno je kako je gospodin Cimerman moja blagovremena upozorenja iopaanja i u koju svrhu koristio.

Veje i dosadanji tok dogaaja na drastian nain pokazao kakvu je tetuJugoslaviji nanela takva politika meunarodne zajednice diktirana od strane

pronjemake struje u spoljnoj politici Buove administracije. Uvjeren sam da e sevrlo brzo pokazati kakvu e ogromnu tetu ta politika nanijeti i iroj meunarodnojZajednici, pogotovo ako i administracija predsjednika Klintona nastavi istimsmjerom.

17


18/133


Ujedinjenje Njemake, zajedno sa dogaajima koji su to ujedinjenjeprvenstveno omoguili raspad SSSR-a i Varavskog ugovora, slom reimarealsoiijalizma u istonoevropskim dravama ve su bitno uticali na ukupnazbivanja u Evropi, sudbinski su djelovali na zbivanja u Jugoslaviji.

Nemaka, nakon ujedinjenja, u prvi plan otvoreno stavlja svoje nacionalneinterese. Ona se ve danas ponaa kao evropska supersila, a nevjeto skrivaambicije da sutra postane i svjetska supersila. Njen uticaj u svijetu sve vie jaa,dok uticaj drugih evropskih velikih sila sve vie slabi. Dokle e ii jaanje togauticaja i kojim putevima e ii, to je za sada velika nepoznanica. Ono, meutim,to je ve sada izvjesno jeste da niko u Zapadnoj Evropi raznovrsnom irenjunemakoga uticaja nee moi efikasno stati na put. Kakve e to imati posledice po

ukupnu bezbjednost svijeta ostaje da se vidi. Ako se po jutru dan poznaje, ondaje Nemaka na primjeru odnosa prema Jugoslaviji pokazala i svijetu i svojimpartnerima u Evropskoj zajednici kako e se u budue ponaati i u drugim krupnimpitanjima diktirae pravila po kojima e se morati svi upravljati, a partnerima eostaviti da biraju ko e pokazati veu poslunost u sprovoenju tih pravila u ivot.Kako, npr, alosno izgledaju neki politiari Velike Britanijs i Francuske koji seupinju da budu nosioci sprovoenja nemake politike prema Jugoslavnji, misleida e time zavarati i svoj narod i ostali svijet da su toboe oni kreatori te politike.U jednom razgovoru sa gospodinom lordom Karingtonom, nakon to je Evropska

zajednica po grubom diktatu Nemake priznala Hrvatsku i Sloveniju, otvoreno sammu rekao ta mislim i pitao ga zato je njegova zemlja prihvatila diktat Nemake,da li vidi da se tim inom ponavlja Minhen i ehoslovaka i da e oni konanomorati skupo plaati raune takve politike. Lord Karington mi je tada rekao da jeon ratovao sa Nemcima est godina, da ne bi elio da njegovi unuci opet ratuju sa

Nemcima, da je to zasjedanje Evropske zajednice, na kome je i on bio, jedan odnajmunijih dogaaja u njegovoj politikoj karijeri i da je on taj sastanak napustio

prije njegovog zavretka.

Nemaka je na primjeru odnosa prema Jugoslaviji pred cijelim svijstomdemonstrirala da njena tekua prlitika, pored realnih nacionalnih interesa kako ihona vidi, apsolutno uraunava jaku i neskrivenu dozu revanizma za poraze u

prethodna dva svjetska rata, osobito za poraz u drugom svijetskom ratu. To seneskriveno ispoljava u odnosu prema srpskom narodu. Svako grei ako misli da serevanizam ograniava samo na neke narode i drave. Valjda je prirodno da je

18


19/133


revanizam usmjeren najvie prema glavnim protivnicima. A glavni protivnici kojisu porazili Nemaku u II svjetskom ratu, kao to se zna, bili su SSSR, SAD iVelika Britanija. SSSR se raspao, Velika Britanija ve sada se povlai predagresivnim nastupima Nsmake. Kakav e biti ponovni susret Nemake sutra kao

svjetske supersile sa SAD i kakav e ishod toga susreta biti ostaje da se vidi.Moda na taj odgovor nee se toliko dugo skati koliko to sada izgleda. Naravno,istorija se ne ponavlja, pa se ni drutvo ne kree u formi zatvorenoga kruga, ali sekree u formi uzlazne ili silazne spirale.

I ranije nam je bilo poznato negativno usmereno djelovanje ZapadneNemake na zbivanja u Jugoslaviji. To su njeni diplomatski predstavnici uBeogradu, ambasadori i vojni izaslanici, naroito krajem osamdesetih godina,

dosta arogantno ispoljavali. Tako je npr. vojni izaslanik Nemake u Beogradu znaoda u komunikaciji sa svojim kolegama iz zapadnih zemalja upotrebljava i ovakve

izraze: Jugoslavija ne postoji... srpske svinje... najbolji Srbin je mrtav Srbin... nemogu oima da vidim ni jednog Srbina... JNA je najpokvarenija i najlaovskijavojska svih vremena, ona ima svoje ciljeve, mi znamo ta je u pitanju.... Ali,

prava agresija Nemake na Jugoslaviju nastupa, kako sam ranije istakao, kadaSAD formalno preputaju Jugoslaviju Evropskoj zajednici. Od tada Nemakanastupa otvoreno na svim frontovima politikom, ekonomskom i vojnom. Njencilj je vrlo jasan. Na adekvatan nain, a to znai ekonomski, politiki i

kombinovano, a docnije ako bude trebalo i vojno, ovladati Balkanom i kaoprostorom direktne nemake ekspanzije i izbijanja na Sredozemno more i kaovitalnom strategijskom meukontinentalnom raskrsnicom. Radi toga neophodno jerazbiti Jugoslaviju na male drave, pri emu ne dozvoliti ne samo nikakvu suenuJugoslaviju, ve se ne sme dozvoliti stvaranje jedinstvene srpske drave koja biobuhvatala cio srpski narod sa prostora Jugoslavije, jer bi i takva drava naBalkanu bila nepremostiva smetnja njenim globalnim imperijalnim ciljevima.Pored toga, to Jugoslaviju treba razbiti, njene drave treba i meusobno tako

posvaati da nikakav sporazum me

u njima ne bude mogu

sada i u budu

nosti.Zato ih treba gurati u meusobni graanski rat oko buduih granica. U tu svrhu

Nemaka forsira da se secesija odvija nasilno, putem rata, a priznavanjemotcjepljenih drava prije nego su razreena bitna politika pitanja i sporovi, ijeadministrativne granice su u svakom pogledu pod znakom pitanja, samo dajedodatne injekcije za ratnu opciju. Ona prvo forsira Sloveniju i Hrvatsku prekosvojih ljudi u vrhovima vlasti ovih republika, od kojih su neki klasini agenti

19


20/133


nemake obavetajne slube, upravlja cjelokupnom njihovom politikom. Politikikurs nezavisne unitarne bosanskohercegovake drave, koji je doveo dograanskog rata u Bosni i Hsrcegovini, Alija Izetbegovi poinje vrsto isamouvereno sprovoditi tek nakon posete Bonu u jesen 1991. godine i zadae koju

je u tom pogledu dobio od gospodina Genera. Na istoj liniji je i stav Nemake(kraj 1992. godine i poetak 1993. godine) da se meunarodno prizna Makedonijauprkos energinom protivljenju Grke, koja je kao i Nemaka lanica Evropskezajednice i lanica NATO pakta. Oigledno je da je Nemakoj stalo da neutralieeventualnu osovinu Jugoslavija, odnosno Srbija Grka, jer to bi bila velika

prepreka realizaciji. nemakih planova prema Balkanu.

Nemci dobro znaju nau istoriju. Znali su slabe i jake take jugoslovenske

ideje, odnosno jugoslovenske drave. Znali su koju ulogu igraju religije, tradicije iosobito meunacionalni odnosi. Zato su uspjeno birali slabe take u koje suudarali klinove razdora. Jedan nemaki obavetajac, radei due vreme uJugoslaviji i pripremajui teren za ono to se zbilo i jo se zbiva na njenom tlu,imao je, meu razliitim pitanjima koja su traila odgovore, i jedno ovakvo: Nije

jasno zato su se jugoslovenski komunisti, koji su u II svjetskom ratu pobjedili sajugoslovenskom idejom, odrekli te ideje za raun nacionalnih ideologija.

Radi ostvarenja postavljenog cilja slue se svim sredstvima. Pri tome se i ne

trude mnogo da to sakriju. U sklopu takvoga ponaanja za vrijeme rata uHrvatskoj, nakon to sam ja u javnom istupanju otvoreno optuio Nemaku kaonosioca razbijanja Jugoslavije putem graanskog rata, mene je gospodin Gener

pozvao na telefon da sa miom razgovara. Ja sam odbio taj razgovor.

Nae ocjene o ulozi Nemake u zbivanjima u Jugoslaviji, zasnovane na tadaaktuelnim podacima sa kojima smo raspolagali, iznosio sam gospodinu lorduKaringtonu i osobito potpunije gospodinu Vensu, i molio ih da, osloncem na

zsmlje iz kojih dolaze, izvre uticaj na Nemaku. Tako jednom prilikom, dok je biou pripremi tzv. Vensov plan, goslodin Vens mi je rekao da iz Beograda ide u

Zagreb na razgovore sa Tumanom, a potom u Bon na razgovor sa Generom. Jasam na to primjetio da bi bilo bolje da prvo ide u Bon kod gospodina Genera, a dau Zagreb ak i ne mora ii, jer e Zagreb uraditi doslovno ono to Gener naloi.

20


21/133


I u najnovije vrijeme zahvaljujui podrci koju je Nemaka imala, u Buovojadministraciji, pripremi javnog mnjenja prsko medijskog rata koji se

beskrupulozno vodi protiv Jugoslavije, a posebno protiv Srbije i srpskog narodavan Srbije, vjeto je napravljen i sinhronizovano se izvodi kombinovani manevar

udara na SRJ radi konanog postizanja nemakog cilja. Spoljnja kljeta toga udarasadre sva do sada poznata sredstva doktrine niskog intenziteta od medijskog ratakoji propagandno priprema i podrava sve druge aktiviosti i koji rtvu agresijeoptuuje kao agresora, preko politikih ucjena i pritisaka ukljuujui i postavljanjedirektnih zahtjeva koju vlast narod mora da bira, obavjetajnih i subverzivnihaktiviosti, ekonomskih, kulturnih, sportskih i svih drugih sankcija, do prijetnjevojnom silom i postepenom eskalacijom njene upotrebe. Unutranja kljeta togaudara su takoe veoma raznovrsna, ali im je osnovna karakteristika da najvee

rezultate trae na bazi unutranjeg razdora poevi od najirih makro-cjelina, pa dogrupa i pojedinaca. Sve su iskoristili da jugoslovenske narode okrenu jedne protiv

drugih: religije jedne protiv drugih, ideoloki revanizam, uli su i u pojedinedravne institucije, politike partije itd. Naravno, stanje u naoj zemlji im je toomoguilo. Ali su zato oni to znalaki i maksimalno iskoristili. Zato smjenodjeluju oni analitiari ili politiari koji govore o grekama meunarodne zajednice

prema Jugoslaviji. Tu je sitaucija potpuno ista. Postoji nekoliko kategorijazemalja. Glavni kreatori politike tano znaju da je razbijanje Jugoslavije putemgraaiskog rata najefikasniji, a moda i jedini put postizanja njihovih vlastitih

ciljeva. Zato nema ni govora o nekakvim grekama, vejs rjeo dobro smiljenoj,pripremljenoj i izvedenoj namjeri. Ima zemalja koje sve to dobro znaju i vide ali sens suprotstavljaju toj politici, ili ne naroito snano, zbog sopstvenih iiteresa pa istraha da ne bi i sami doli pod neku vrstu udara novog svjetskog poretka. Ima,svakako, zemalja kojima sigurno nisu prave i potpune informacije dostupne, pa suim i stavovi nedovoljno odreeni. Ali, nema nikakve sumnje, da kod ogromneveine zemalja, bez obzira na stepen dostupnosti tanih i potpunih informacija iefekte medijskoga rata, vlada osjeanje da se nad jednom malom zemljom vri

skoro nezapameno nasilje, diktat, pa i neskriveni bijes, kako se taj mali usu

ujesuprotstaviti volji svemonih sadanjih gospodara svijeta.

Promjene u SSSR-u i istonoevropskim zemljama, uzroci koji su do njihdoveli kao i naini na koje su izvrene, zasluuju posebnu panju, jer su direktno iindirektno vrlo bitno uticale i na razvoj dogaaja u Jugoslaviji. Temeljita i potpunaanaliza uzroka sloma SSSR-a, njegovog sistema i drave, nisu i ne mogu biti

21


22/133


predmet ovoga rada. Ja u se, zato, ograniiti da ukaem samo na neke oigledne imanje vie neosporne injenice i to uglavnom u mjeri koja zahtjeva razumjevanjenjihovoga uticaja na zbivanja u Jugoslaviji.

Uzroci sloma sistema realsocijalizma, raspada Varavskoga ugovora iraspada SSSR-a kao drave, primarno lee u krupnim promaajima, kako sistemarealsocijalizma, tako i u meudravnim odnosima zasnovanim na lagerskim

principima. Unutranje snage u Sovjetskom Savezu koje su uviale te slabostioigledno nisu nale prava rjeenja kako promaaje otkloniti, pa, ako treba, i ciosistem promjeniti, ali Sovjetski Savez kao dravu sauvati. Put kojim je iaoGorbaov doveo je do raspada i sistema, i SSSR-a kao drave. Bilo je vidljivo, venakon prve godins vlasti Gorbaova, da on nema jasan, a pogotopo ne

operacionalizovan koncept reformi. Lutao je i veoma se povodio za laskanjimaZapada koji je tjerao vodu na svoju vodenicu. Istovremeno, Zapad je vrloorganizovano i vjeto koristio kako stvarne promaaje realsocijalizma, dravnogureenja u SSSR-u i meudravnih odnosa unutar Varavskog ugovora, tako inesposobnost unutranjih snaga, prije spega u SSSR-u, da nau prava rjeenja.Tako je nametao svoja rjeenja na razne naine, a najvie preko svojih ljudi,odnosno hvalei i podstiui one koji formalno i nisu bili njihovi ali su objektivnoradili za njihov raun. Taj veliki rat koji se zove hladni rat, Zapad je temeljito isvestrano pripremao i vodio na dugu stazu, a maksimalno intenzivirao u zavrnim

operacijama ruenja, sa teitem na petoj koloni unutar SSSR-a i istonoevropskihzemalja. Zato proces raspada SSSR-a u poetku za mnoge nije bio lako uoljiv.Vjeto se kamuflirao u oblandu reformi Perestrojke. Kamuflaa je bila utoliko

jednostavnija i efikasnija to su promjene zaista bile neophodne. Izgledalo je da seprocesom reformi rukovodi iz Sovjetskog Saveza od strane dravnog rukovodstva,a ne spolja kako js zaista bilo, naroito u zavrnoj fazi.

Procesi promjena jo nisu zavreni ali su neki bitni rszultati ve stvarnost.

Raspao se sistem real-socijalizma, raspao se i Istoni blok simbolizovan uVaravskom ugovoru, raspala se sovjetska drava, nestala je svjetska ravnotea

odnosa snaga. Teko je rei koji e od tih rezultata imati vei znaaj za dalji razvojodnosa u svijetu. Mislim, ipak, da e to biti raspad sovjetske drave.

Veliki ruski narod, koji je inio kimu sovjetske drave, za sada je vrlo loeproao. Mnogo ga je ostalo van ruske drave. Ona sama suoena je sa velikim

22


23/133


unutranjim problemima od ekonomskih i politikih do sopstvenog teritorijalnogintegriteta, jer, poznato je, da se procesi dezintsgracije, kada jednom krenu, nezadravaju samo na makro-planu, ve idu do kraja i do dna po svim osnovama.Tako zahuktale procese nije mogue lako zadrati, pogotovo to ne mogu unniti

oni isti ljudi i one iste politike koje su te procese poveli ba na makro-planu. Nameunarodnoj areni skoro nikada uloga Rusije nije bila na nioj taci. Kada setakvo stanje uporedi sa zaista ogromnim potencijalom koga ima ruski narod u svimoblastima drutvenoga stvaranja, pre svega veliki broj visokoobrazovanih ljudi,ogromne prirodne ekonomske resurse i velike snage nuklearnog oruja, onda jesasvim izvjesno da e vrlo brzo, moda mnogo bre nego to sada izgleda, ruskinarod i ruska drava zauzeti svoje mjesto u svjetskoj zajednici koja joj zaista i

pripada. Na koji nain e se to dogoditi to je danas teko predvideti. No, nema

sumnje, dae taj povratak imati zna

ajnoga uticaja na ukupna svjetska kretanja,posebno na kretanja u Evropi i, razumije se, na Balkanu.

Ve sam govorio kako je i zato Nemaka preuzela vodeu ulogu urazbijanju Jugoslavije. Ona je to mogla, u prvom redu, zbog toga to se raspaoSovjetski Savez. Sve dotle dok je postojala mogunost da se zaustavi raspad SSSR-a, Nemaka je i prema Jugoslavnji nastupala oprezno, a u otvorenu agresijukrenula je kada je bilo posve jasno da se Sovjetski Savsz definitivno i nepovratnoraspada. Tako je ishod borbe za jugoslovensku dravu, odnosno borbe protiv nje,

dnrektno zavisio i od sudbine sovjetske drave. Potpuno je izvjesno da bi se mogaoodigrati i suprotan tok dogaaja, naravno u sasvim izmjenjenim uslovima, sadrugaijim dimenzijama i drugaijim sadrajima. Povratak jake ruske drave nasvjetsku scenu sigurno bi uticao na promjenu stava, prije svih Nemake, a prekonje i Zapada u cijelini, prema SR Jugoslaviji. To bi bio ivotni interes i SRJugoslavije i Rusije.

Poto je Zapad jugoslovensko politiko ureenje tretirao kao komunistiki

reim, u sutini isto kao i komunistiki reim u SSSR-u, to je ruenje reima uJugoslaviji samo segment jedinstvenog plana ruenja svih komunistikih reima

u svijetu, a prije svega u Sovjetskom Savezu. Zato je Jugoslavija i po toj osnovibila izloena istim ili slinim udarima sa Zapada kakvima je bio izloen i SovjetkiSavez. Ovo naroito dolazi do izraaja od kada politika jugoslovenske nezavisnostiod Istonoga bloka po Zapad vie nema raniji znaaj. Slinost zbivanja u

23


24/133


Jugoslaviji i zbivanja u SSSR-u je i u tome to promjenom politikog sistemadolazi istovremeno do raspada drava - SSSR-a i SFRJ.

Iz susreta sa predstavnicima Oruanih snaga SSSR-a (prije svega posjeta

ministra odbrane SSSR-a marala Jazova Jugoslaviji i moje dvije posjete SSSR-u)iznijeu i nke znaajnije utiske, ne usuujem se rei ocjene, o ponaanju Oruanihsnaga SSSR-a. Rukovodioci Oruanih snaga SSSR-a sa kojima sam ja razgovarao

podravali su politiku Perestrojke, naroito, u poetku, iako su izraavali rezerveprema nekim konkretnim potezima te politike. Formalno su podravali i primjenupolitike Perestrojke na oruane snage, ali su izraavali najpuniju rezervu, a potom idirektan otpor to se Perestrojka u oruanim siagama SSSR-a izvodi po diktatuZapada. To se posebno odnosi na nain kako se sprovodila politika promjene

doktrine odustajanje od ofanzivne doktrine i prelazak na takozvanu doktrinusamodovoljnosti. Na koncepcijskom i strategijskom nivou to se jo i dalorazumjeti, ali na operativnom i taktikom nivou to je zaista izazivalo formalno

podsmjeh, a sutinski nevjericu i duboko neslaganje visokih stareina Sovjetskihoruanih snaga sa takvom politikom. Prilikom posjete Generaltabnoj akademijiSSSR-a, na moja pitanja iz te sfere, esto sam dobijao odgovor da bi objanjenjemorao potraiti ne kod njih ve kod politiara ili, najee bi rekli, kodministarstva inostranih poslova. Direktno su bili protiv politike jednostranogsmanjenja i slabljenja oruanih snaga SSSR-a, dok istovrsmeno oruane snage

Zapada, posebno oruane snage SAD-a, jaaju, naroito kvalitativno, upornoostajui pri politici strategije takmienja. Kako se raspad SSSR-a sve vie

pribliavao i postajao opipljiviji i oigledniji, to je zbunjenost sovjetskog vojnogrukovodstva postajala sve vea No, uprkos tome, ja nisam imao prilike uti bilokakav stav nelojalnosti, jo manje neposlunosti, vojnih rukovodioca sa kojimasam se sretao prema zvaninoj dravnoj politici Gorbaova.

to se tie odnosa Gorbaova prema zbivanjima u Jugoslaviji i ulozi JNA u

tim zbivanjima, ja mogu samo posredno zakljuivati. Moda neto o tome govoripodatak da me prilikom moje prve posjete oruanim snagama SSSR-a u funkciji

saveznog sekretara u septembru 1990. godine, Gorbaov nije primio, iako suJazova, za vreme njegove posjete Jugoslaviji godinu dana ranije, primili

predsednik Predsednitva SFRJ i predsednik SIV-a. Obrazloenje je bilo da jezauzet pripremama referata za plenum CK o nacionalnom pitanju u SSSR-u. Bilo

je odreeno da me umjesto Gorbaova primi Jakovljev. Uzgred, ja sam neke

24


25/133


nesporazume oko termina prijema iskoristio da odbijem susret sa Jakovljevim zatoto sam sa podozrenjem gledao na njegovu ulogu u zbivanjima u SSSR-u. Parnedjelja kasnije u Moskvi je boravio Lonar, tadanji ministar inostranih poslovaSFRJ. Njega je Gorbaov primio na razgovor, za njega je imao vremena.

Vrlo znaajnu ulogu u zbivanjima u Jugoslaviji imao je i ima Vatikan. UticajVatikana je veoma raznolik, dobro organizovan, strpljivo pripreman na dugu stazui efikasno izvoen, potpuno sinhronizovano sa svim ostalim spoljnjim iunutranjim faktorima razbijanja Jugoslavije. U religioznoj sferi vjeto su razvijanei stalno aktuelnim dogaajima podgrejavane teze o superiornosti rimokatolikereligije nad pravoslavnom i nemogunosti koegzistiranja te dvije religije u jednojdravi zbog toga to katolika pripada razvijenoj civilizaciji, a pravoslavna

divljakom istoku. Sa omladinom se radilo naro

ito intenzivno. U Jugoslaviji jepoznata jedna direktiva Vatikana upuena katolikom svetenstvu da sa

omladinom treba dobro raditi do njene 17. godine starosti, a posle se moeprepustiti bilo kome. To su zaista dosljedno sprovodili u ivot.

Katolika crkva je bez ikakvih, ak i formalnih, ustezanja direktnoangaovana u svim politikim aktivnostima, naroito predizbornim. Ovo posebiovrijedi za Hrvatsku.

Sve svoje aktivnosti na tlu bive Jugoslavije Vatikan je i finansijskipodravao. Naroito je njegov doprinos veliki u obezbeenju srsdstava zanaoruavanje hrvatske vojske od prvih dana njenog stvaranja.

U Turskoj i Austriji pojavili su se stari imperijalni prohtjevi premajugoslovenskim prostorima kojima su nekada gospodarili, pa su i njihovaangaovanja u jugoslovenskim dogaajima bila u skladu sa tim. Austrija je ipakdjelovala vie kao isturena ruka Nemake, posebno u prvoj fazi kada se Nemaka

drala u pozadini scene. U sadanjim uslovima Austrija i ne moe biti nita drugonego pion u nemakim rukama, pa stoga i na jugoslovenskom prostoru moe samou tom svojstvu djelovati, bez obzira na njene ambicije.

Italija je esto mjenjala svoj stav prema Jugoslaviji. Uglavnom je nastojalada slijedi zvaninu politiku SAD. Interesi Italije u odnosu na Jugoslaviju suraznovrsni i protivurjeni. Italija ima pretenzija na djelove jugoslovenske teritorije,

25


26/133


ali ona takoe zna da njene pretenzije na Balkanu u konkurenciji sa Nemakomnemaju nikakvih izgleda na uspjeh. Jasno je takoe da ne moe biti dugoronistrateki interes Italije da Nemaka na irokom prostoru izie na Sredozemnomore. Pored toga, procesi dezintegracije u susjednoj Jugoslaviji ne mogu ostati bez

uticaja na iste procese koji latentno postoje u Italiji. Sve je to uticalo da stavoviItalije prema Jugoslaviji do sada nisu bili ekstremni.

Odnos Albanije prema Jugoslaviji opredeljen je neskrivenim ciljem dadijelove jugoslovenske teritorije sa veinskim albanskim stanovnitvom pripojisebi. To se jednako odnosi na zapadnu Makedoniju kao i na Kosovo i Metohiju.

Nain na koji se to hoe postii ima nekoliko opcija i primjenjuje se ona za koju seocijeni da js najprikladnija unutranjem stanju u Jugoslaviji i meunarodnom

okruenju u datom vremenu.

Maarska je igrala dvolinu ulogu. Javno, uglavnom, podravala je jedinstvoJugoslavije, a stvarno podravala politiku razbijanja Jugoslavije ukljuujui iilegalno naoruavanje vojski secesionistikih republika Hrvatske i Slovenije.

Rumunija je stalno odravala korektne odnose.

Bugarska je imala promenljive stavove na koji su, pored drugih faktora,

uvijek bitno uticali odnos i pretenzije prema Makedoniji.

Stav Grke prema Jugoslaviji zasluuje posebnu panju. Taj stav je dosledanodraz istorijskog saznanja da su sudbina Grke i Jugoslavije usko povezane. Svi

pretendenti na vladanje Balkanom, bilo sa Istoka ili sa Zapada, uvijek su na isti ilislian nain ugroavali nezavisnost Grke i Jugoslavije, posebno Srbije u okviruJugoslavije. Zato su, Grka i Srbija, odnosno Jugoslavija, uvijek bili usaveznikim, a nikada u neprijateljskim odnosima. Tako je, u stvari, i sada, bez

obzira na nove uslove i nova formalna saveznitva. Nemake pretenzije vladanjaBalkanom, koja se pri tome koristi raznim saveznicima sa takoe aspiracijama

prema Balkanu, ili njegovim pojedinim dijelovima, jednako ugroavaju Grku injene dravne i nacionalne interese, kao to ugroavaju Jugoslaviju, posebnoSrbiju. Zato je stav Grke prema Jugoslaviji, odnosno Srbiji, uvijek bio krajnjekorektan i prijateljski.

26


27/133


Prema procjenama taba Vrhovne komande krajem 1989. godine,upravljanje zbivanjima u Jugoslaviji dominantno preuzima strani faktor. Punedvije godine prije toga, tab Vrhovne komande ukazivao je da se to vrijemevelikom brzinom pribliava. Dokazivali smo da je, ako se ne krene drugim putem

koji smo predlagali, o emu u docnije podrobnije govoriti, raspad Jugoslavijeneminovan, kao i to da taj raspad, u ovakvim unutranjim i meunarodnimokolnostima, moe biti samo putem krvavoga graaiskoga rata, ije dimenzije i

posljedice niko nije u stanju predvidjeti. Nas su razbijai Jugoslavije uutkivalitvrdnjama da mi plaei narod graanskim ratom, zapravo hoemo da uvedemovojnu diktaturu. Na alost, ni mnogi drugi, koji nisu bili svijesni razbijaiJugoslavije, nisu suvie ozbiljno uzimali ta upozorenja. ak smo poeli bivati idosadni za mnogu finu gospodu, plaei i toboe uznemirujui narod bez razloga

prijetnjom gra

anskim ratom. Uprkos tome, mi smo, ipak, uporno i bez prekidaupozoravali na opasnost, koju samo politiki i vojni sljepci nisu videli, i predlagalivrlo konkretne mjere kako tome stati na put. Kompletnu, bitnu argumentaciju otome iznijeu u narednom poglavlju. Ovdje samo hou da ukaem, u okviruizlaganja o uticaju stranog faktora na zbivanja u Jugoslaviji, u koje vreme je tabVrhovne komande ocijenio da strani faktor objektivno preuzima odluujuu uloguu upravljanju jugoslovenskom krizom. I danas, sa ove distance, ova ocjena nijedovedena u pitanje.

To je, dakle, bilo znatno ranije nego to su pojedine meunarodne institucijei formalno, uz legalnu saglasnost, pa i poziv odgovarajuih jugoslovenskihinstitucija, preuzele poslove razreenja, tanije rei pravog zamrenja

jugoslovenskog vora. elim podvui da je vojno rukovodstvo uvijek stajalo nastanovitu da se ne smije prihvatiti nikakvo legalno posredovanje, odnosnomijeanje meunarodnih institucija u unutranje stvari nae zemlje. Na alost, tajna stav nije prihvaen niti na proirenoj sjednici Predsjsdnitva SFRJ, na kojoj suuestvovali i, predsjednici republika, odnosno predsjednici predsjednitava

republika kao i jedan broj funkcionera i federacije, niti na sjednici SIV-a, nakojima je ta tema bila na dnevnom redu.

Hronologiju aktivnosti meunarodnih institucija - Evropske zajednice,Konferencije o Jugoslaviji, - Ujedinjenih nacija i njihovih grupnih ili pojedinanih

predstavnika i njihov efekat na zbivanja u Jugoslaviji neu iznositi, jer je touglavnom poznato. Iznijeu, prije svega, aktivnosti vojske i njenih predstavnika u

27


28/133


tim zbivanjima kao i moju ocijenu angaovanja meunarodnih institucija uJugoslaviji sa : stanovita koristi, odnosno tete po Jugoslaviju i njene narode.

Odnos predstavnika Evropske zajednice prema vojsci imao je nekoliko faza.

Prvu fazu ine aktivnosti na dovoenju Mesia na dunost predsednikaPredsednitva SFRJ sa ciljem da se, pored ostalog, ostvari i takva kontrola nadvojskom koja e onemoguiti bilo kakvu upotrebu vojske za raun srpskih intsresa,ili neku samostalnu ulogu vojske. U toj fazi predstavnici Evropske zajednice, kojisu boravili u Jugoslaviji po raznim osnovama, nisu ni pokuavali da ukljue

predstavnike JNA u bilo kakve razgovore. Ta faza, meutim, brzo je zavrena, jersu se oni kao i Mesi, na vrlo drastian nain, uvjerili da ne mogu ostvariti nikavuticaj na vojsku. To nije bilo moguno iz dva razloga. Mesinije mogao ostvariti

nikakav lini uticaj kao predsjednik-Predsjednitva, izme

u ostaloga i zbog toga,jer se ve dovoljno javno kompromitovao kao razbija Jugoslavije. Svi njegovi

pokuaji na tom planu su ispadali ak i smijeni. Poznato je njegovo izdavanjenaredbi vojsci Preko sredstava javnog informisanja koje smo mi u tabu Vrhovnekomande jednostavno ignorisali, odnosei se prema njima kao da i ne postoje. Sastanovita Ustava, Zakona o narodnoj odbrani i Pravilnnka o radu PredsednitvaSFRJ, te Naredbe vojsci koje je Mesisam izdavao zapravo nisu ni bile naredbe.Mesiu Predsednitvu. nije mogao donijeti nikakvu odluku koju je eleo, jer je uto vrijeme odnos snaga bio etiri prema etiri. Iz takvog odnosa snaga,

Predsednitvo, na alost, nije moglo donijetn ni druge odluke koje je tab Vrhovnekomande predlagao, a koje su bile u korist odbrane Jugoslavije.

Druga faza odnosa Evropske zajednice prema JNA sastoji se u njihovomepokuaju da ostvare kontrolu i komandovanje Vojskom preko SIV-a, tanije prekoAnte Markovia. To su oni pokuali ostvariti uz zdunu podrku Ante Markovia injegovih pristalica u. SIV-u. Mi smo na sjednicama SIV-a, kao i u svim drugim

prilikama, te pokuaje odbili i to na takav nain da stav Vojske o tome pitanju nije

ostavljao nikakve nade da se moe bilo ta postii. Ovo je nama bilo utoliko lakeuiniti to je taj njihov pokuaj bio potpuno neustavan. I u ovoj fazi, predstavnici

Evropske zajednice nisu imali nikakve direktne kontakte sa JNA.

Trea faza je nastupila kada su Predsednitvo SFRJ napustili Mesi,Drnovek, Tupurkovski i Bogievi. Tada su predstavnici Evropske zajedniceodluili da sa vojskom direktno komuniciraju, zato to nisu eljeli da priznaju,

28


29/133


kako su oni zvali, krnje ili srpsko Predsjednitvo. Tako je nastupilo vrijeme kadaje Zapad gurao JNA na samostalno djelovanje, dok nas je prije toga optuivao zasamostalno djelovanje i neposlunost prema civilnim vlastima. Stav taba Vrhovnekomande neprekidno je bio isti. Niti smo ranije djelovali samostalno kada su nas za

to optuivali, niti smo htijeli prihvatiti samostalnu ulogu kada su nas na to gurali.Razlozi za takav na stav proizlazili su iz naih procijena i dubokih uvjerenja da jeto jedino ispravno stanovite o prvom fundamentalnom pitanju odnosa politike ivojske, odnosno drave i vojske, bez obzira na svu komplikovanost i specifinost

jugoslovenske situacije, pa, ako hoete, jo vie zbog te specifine, viestranokomplikovane situacije i bez obzira to smo trpjeli protivurjene kritike jednom,da moramo uzeti sve u svoje ruke, preuzeti vlast, drugi put, od tih istih ili nekihdrugih kritiara, svejedno, kako se suvie mjeamo u politiku. to se faktografije

dogaaja ti

e nisu bili u pravu ni jedni ni drugi, a to se ocjene ispravnostipostupaka i naih temeljnih opredjeljenja tie, danas jo vre nego u to vrijeme,

smatram da su bila jedino ispravna i da bi svako drugo ponaanje bilo gore pozemlju, a neuporedivo gore, po vojsku. No, potpuniju obradu odnosa vojske premadravnim institucijama i posebno prema Predsednitvu SFRJ kao vrhovnomkomandantu probleme, dileme, alternative i rjeenja izloiu u drugom dijeluovoga rada, jer to je svakako jedno od centralnih pitanja od koga zavisi istorijskaocjena o ulozi oruaiih snaga, posebno JNA, i njenoga rukovodstva u

jugoslovenskoj krizi. Ovdje se samo dotiem ovoga pitanja u mjeri potrebnoj da se

razumiju uslovi u kojima se JNA angaovala u.komuniciranju sa pojediniminstitucijama i pojedincima iz Evropske zajednice i Ujedinjenih nacija.

Po odobrenju Predsjednitva SFRJ dijela koji je tada bio u funkciji tabVrhovne komande je prihvatio direktno komuniciranje najpre sa predstavnicimaEvropske zajednice, zatim konferencije o Jugoslaviji i konano Ujedinjenih nacija.U procesu rada i po predlozima taba Vrhovne komande, Predsjednitvo SFRJ jeutvrdilo sljedee bitne okvire i principe toga komuniciranja.

Prvi principjeste da JNA ne prihvata ulogu samostalnog politikog faktora urazgovorima sa meunarodnim institucijama, ve e se ograniiti na ona pitanjavojske koja su po Ustavu SFRJ i Zakonu o narodnoj odbrani u nadlenosti SSNO.O pitanjima koja budu pokretana izvan toga, traie stav Predsednitva SFRJ.

29


30/133


Drugi principjeste da sve odluke o upotrebi ili bilo kojoj ulozi JNA, a kojasu u iskljuivoj nadlenosti Predsednitva SFRJ, samo ih Predsednitvo, moedonijeti. U primjeni ovoga principa karakteristina su dva primjera. Na jednomsastanku sa gospodinom Vensom i njegovim saradnicima u SSNO-u3, jasno; sam

mu rekao da je izlino pokuavati sa pritiscima na nas da SSNO preuzme uloguPredsednitava SFRJ, odnosno Vrhovnog komandanta, poto mi to zbog naihfundamentalnih opredeljenja neemo uiniti, da emo potovati odlukePredsednitva SFRJ, bez obzira da li ono radilo u punom ili smanjenom sastavu.Pri tome sam mu rekao, izmeu ostaloga: Vi se potrudite da privolite i ostalelanove Predsednitva SFRJ da uestvuju u njegovom radu, utoliko prije to Vi tovjerovatno moete. Valja rei da je posle toga u Hagu odrana sjednicaPredsjednitva SFRJ u punom sastavu (to je valjda i posljednja sjednica

Predsjednitva u punom sastavu) i da su na toj sjednici donijete odluke koje smomi predloili i koje su bile na liniji zaustavljanja rata u Hrvatskoj i okretanja kamirnim procesima rjeenja krize.

Drugi primjer je vezan za razgovore u enevi, kada su utvrivani osnovniprincipi Vensovog plana. Satankom je rukovodio gospodin Vens uz povremenouee gospode lorda Karingtona i Marka Goldinga. Iz Jugoslavije sastanku su

prisustvovali Miloevi, Tuman i ja. Poetni predlog Goldinga bio je da se u zonepod zatitom snaga Ujedinjenih nacija ne ukljui Kninski region. Ovo jeproizlazilo iz njihovoga poetnoga opredjeljenja da se snage Ujedinjenih nacijaangauju samo tamo gdje su jo sukobi u toku, a oni su ocjenjivali da su JNA isrpska vlast u Kninu obezbjedili mir tako da tamo nema potrebe za snagamaUjedinjenih nacija. Oni, oigledno, u ovoj fazi jo nisu sasvim razumjeli sloenost

problema. Takvom stavu se Tuman suprotstavio, to su Vens i Golding, neodmah, venaknadno, uvaili. Tada su Vens i Golding traili da se utvrde granice

zona kojee biti pod zatitom snaga Ujedinjenih nacija. Tu

man je rekao da tegranice najbolje zna JNA, jer da je ona to vesve zaposjela.

____________3Na svim ovim sastancima su voene stenografske beleke.

30


31/133


Ja sam tom prilikom, a i docnije u daljoj elaboraciji Vensovoga plana, vrstostajao i ostao na stanovitu da je utvrivanje granica stvar politike, a ne vojske, da iu ovom sluaju vojska nee utvrivati granice, da to moraju uiniti predstavnicihrvatske vlasti sa predstavnicima legalnih vlasti srpskog naroda u Krajini, uz

uee predstavnika Ujedinjenih nacija. Sve dok sam bio na dunosti saveznogsekretara, svi predstavnici JNA koji su po ma kojoj osnovi uestvovali u razradiVensovog plana, morali su potivati te stavove. Taj stav se odnosio i na sve drugemogue sluajeve o utvrivanju granica, pa i na Prevlaku.

Poto je oko Prevlake bilo, a vjerovatno e jo biti rasprava i raznihpekulacija, ba je ovdje prilika da kaem sve bitne injenice o tretmanu Prevlake.Dok sam ja bio savezni sekretar za narodnu odbranu, Prevlaka je uvjek tretirana

kao dio Bokokotorskog zaliva, a to znai kao dio Crne Gore odnosno Jugoslavije.Iz toga su proizlazili i svi konkretni potezi i to: 1) kada su hrvatska vojska i policija

izvrile invaziju dijela Prevlake koji nije bio u okviru garnizona JNA, JNA ih jeprotjerala i Prevlaku potpuno oslobodila; 2) zbog takvoga naega stava u tovrijeme nije ni moglo biti rijei o traenju specijalnog statusa za Prevlaku, pashodno tome nikada, u mome prisustvu, u Predsjednitvu SFRJ nije odlueno da seza Prevlaku trai specijalni status. Sve pekulacije koje su lansirane kako sam ja ilineko drugi (valjda se misli na Miloevia) navodno imao zaduenje odPredsjednitva da traim specijalni status za Prevlaku su, oigledno, naknadno

konstruisana neistina kakvih inae ima napretek. Kada bi ak Predsjednitvo takoneto i zakljuilo, ja to ne bih mogao prihvatiti iz razloga odnosa vojske prema

politikim pitanjima kakvo je i pitanje meurepublikih granica; 3) konano,razgranienje meu republikama nije predmet Vensovog plana.

Kada je verijeo poetnom dokumentu Vensovog plana koji je pripremljenna sastanku o kome je rije, Vens je predloio da taj dokument potpiemoMiloevi, Tuman i ja. Ja sam tom prilikom stavio opasku da u potpisati

dokumenat prihvatajui samo obaveze JNA koje iz njega proizlaze, jer te obavezenisu izlazile iz okvira ve donijetih odluka Predsjednitva SFRJ o angaovanju

JNA u Hrvatskoj. Zatim sam predloio da, pored nas trojice, dokumenat potpiugospoda Vens i lord Karington. Vens je predlog prihvatio i dokumenat potpisao, alord Karington nije, jer je prije zavretka sastanka napustio enevu.

31


32/133


Trei princip jeste da e Predsjednitvo SFRJ uvjek, kada za to imamogunosti, prethodno zauzimati stavove pred uee predstavnika JNA urazgovorima sa predstavnicima meunarodnih institucija. Ovo je rijetko

praktikovano samo zato to su sastanci sa predstavnicima meunarodnih institucijazakazivani i pripremani sa njihove strane tako da se tek po dolasku na te sastankeznalo tano ta je predmet sastanka i ta se konkretno trai ili predlae. Brzo samshvatio da su tako radili sasvim svjesno. Naime, oni su eljeli nametati svojestavove koje bi unapred pripremali, a nama ne bi ostavljali vrijeme da te stavove

prouimo kako valja i u njima vidimo sve mogue zamke kakvih je uvjek bilo.Zbog takvog ponaanja, naroito predstavnika Evropske zajednice, pa i

predsedavajueg konferencije o Jugoslaviji lorda Karingtona, ja sam jednom odbioda se odazovem njegovom pozivu na sastanak, a drugi put sam odbio susret koji mi

je htio namjestiti u Hagu sa Tusom i drugim predstavnicima hrvatske strane.

32


33/133


Da bi upotpunio sliku o ulozi lorda Karingtona kao predsedavajuegkonferencije o Jugoslaviji, pored onoga to sam verekao, citirau i kratko pismokoje mi je uputio 4. februara 1992. godine, dakle nepunih mjesec dana nakon moga

povlaenja sa dunosti saveznog sekretara.

Dragi generale,Bio mi je veoma ao kada sam prolog mjeseca saznao za Vau ostavku na

dunost saveznog sekretara za narodnu odbranu zbog zdravstvenih razloga. Iakosmo povremeno ispoljavali razliita gledita, po mome miljenju nema sumnje dasmo obadvojica iskreno tragali za mirnim reenjem pravednim za sve. Ja veoma

uvaavam Va integritet i profesionalnost. Znam da vam je Sajrus Vens posebnozahvalan za podrku u izradi mirovne operacije, kao i da bez vae podrkesarajevski dogovor. od 2. januara zaista ne bi bio materijalizovan. Mi smo joudaljeni od dolaska snaga Ujedinjeiih nacija na teren, ali se ja nadam da e moja

poseta regionu 57. fsbruara (za vreme koje u sresti generala Aia) pomoiubrzavanju procesa. elim Vam dug ivot i zadovoljstvo u penziji.

Iskreno P. Karington.

33


34/133


34


35/133


35


36/133


etvrti princip jeste da se nakon svakoga sastanka podnose izvetajiPredsednitvu SFRJ o rezultatima, eventualnim preuzetim obavezama.Predsjednitvo je zauzimalo stavove na bazi tih izvetaja, pa je o tome, kao to je

poznato, skoro redovno izdavalo i javna saoptenja. Saoptenja su imala za cilj da

inostranim faktorima jasno stave do znanja kako oni, barem to se vojske tie nemogu spreiti Predsednitvo SFRJ da obavlja svoju ustavnu funkciju Vrhovnogkomandanta.

Peti principjeste da, u procesu elaboracije i realizacije Vensovoga mirovnogplana, vojska nee supstituirati ostale dravne organe SFRJ, to je, takoe, bila inamjera inostranih pregovaraa, vee raditi samo svoj dio posla. Na tome sam jaosobito insistirao i unutar zemlje i prema inostranim pregovaraima, posebno

prema Vensu. To je urodilo plodom, jer su Vens i njegov tim konano prihvatilisaradnju sa Dravnim komitetom koga je formiralo Predsednitvo SFRJ i na ijem

elu je bio Borisav Jovi. Time su oni faktiki priznali i Predsednitvo SFRJ.

Koja su osnovna iskustva i pouke iz ukupnog armijskoga i moga linogangaovanja sa meunarodnim faktorima u jugoslovenskoj krizi?

Najvanija pouka jeste da u traenju rjeenja meunarodni faktori polazeiskljuivo od sopstvenih interesa, odnosno, jo tanije, od interesa onih koji

dominiraju meu njima. U naem sluaju to su Nemaka i SAD u mjeriispreplitanja njihovih politika na nain i iz razloga koje sam prethodno izloio.Samo je to saznanje bilo dovoljno da se uvjerim koliko je armijsko rukovodstvo

bilo u pravu kada smo se protivili legalizaciji uplitanja stranoga faktora u naukrizu.

Iz takvog njihovog polaznog stanovita proizlazili su i konkretni operativnipostupci. Oni su uvjek dolazili sa gotovim rjeenjima, umjesto da trae, zajedno sa

Jugoslovenima, rjeenja kojae proizlaziti iz realnog stanja u Jugoslaviji i izopredeljenja da se trai pravedno, mirno ali i dugotrajno rjeenje koje nee ve

sutra izazvati sukobe. Poto su rjeenja sa kojima su dolazili skoro uvjek bila usutini protiv jedinstva Jugoslavije i obavezno protiv iiteresa srpskog naroda, saizuzetkom Vensovog plana, to, logino, od strane stvarnih branilaca jedinstvaJugoslavije i interesa srpskog naroda, nisu mogla biti prihvaena. Sledilo, je

potom, nasilno nametanje rjeenja koje je neminovno vodilo, pored ostaloga, i u

36


37/133


krvavi graanski rat. Potpuno je izvjesno da su donosioci tih odluka dobro znali daone vode u graanski rat. Njima je upravo takav rat trebao da bi, pored postizanjaosnovnog cilja o kome sam vegovorio, lake opravdali svoju politiku diktata, da

bi, istovremeko, tako utrli put politici novih diktata. Zaista je cinino to su

najgrlatiji u pozivu na kanjavanje glavnih krivaca za graanski rat u Jugoslavijiupravo oni ljudi i njihove politike koji su zaista pravi uzronici i araneri toga rata.Pored toga, to nisu politiki nepismeni ljudi da ne bi tano znali o emu se radi,zbog ega je njihova lina odgovornost utoliko vea.

Ja sam se uvjek na svim sastancima sa tim raznim predstavnicimameunarodnih institucija osjeao ponien, utoliko prije to je veliki broj njihdemonstrirao vrlo malo poznavanje stvarnog stanja u Jugoslaviji, ne pokazujui ni

elju da ga upotpuni, a istovremeno su se ponaali krajnje arogantno. U tome jeposebno prednjaio tadanji ministar inostranih poslova Holandije Van Der Bruk,koji je u isto vrijeme bio najdosljedniji realizator nemake politike na tluJugoslavije, ovjek koji se najvie trudio da to dublje i svestranije upozna realnostanje i prodre u sutinu sloenosti jugoslovenske krize i koji je, barem dok sam ja

bio na dunosti saveznog sekretara i sa kime radio, pokazivao najvei stepenobjektivnosti, jeste gospodin Vens. Potpunijem razumjevanju njegove uloge i mojeocjene te uloge mogu doprinjeti i kratki izvodi iz prepiske koju smo vodili u

januaru i februaru 1992. godine nakon moga povlaenja sa dunosti saveznog

sekretara.

U svom pismu od 15. januara 1992. godine, S. Vens izmeu ostalog, pie:

Zadovoljan sam da se prekid neprijateljstava - sada ve dvanaesti dan -nastavlja i uvruje u skladu sa sarajevskim dogovorom. Dolazak vojne grupeoficira za vezu Ujedinjenih nacija e, uveren sam, biti od stvarne pomoi obemastranama u obezbeivanju definitivnog prekida neprijateljstava.

Ne treba posebno naglaavati da je Vaa lina uloga u mirovnom procesubila sutinska. U koliko ovaj tragini konflikt bude doveden do mirnoga razreenja

na dobrobit naih naroda, a ja se nadam i molim da to bude, Vi ete imati punorazloga da budete ponosni na Vae djelovanje. elim vam dobro zdravlje i sreu po

povlaenju sa dunosti i radovau se ponovnom susretu sa Vama kada opet doemu Beograd.

Ponovo sam, 14.02.1992. godine, primio pismo od gospodina Vensa,

37


38/133


Dragi generale Kadijeviu,

Siguran sam da Vam je poznato da je generalni sekretar upravo odluio da

preporui Savetu bezbjednosti, ustanovljenje mirovne operacije Ujedinjenih nacijana osnovu koncepta i plana opisanih u Aneksu III njegovog izvetaja Savetu od11.12.1991. godine. elim da Vam dam na znanje koliko sam uvaavao Vau

podrku i saradnju kroz nekoliko mjeseci iscrpljujueg rada koji je rezultirao ovompreporukom.

Iako je pri tom, naravno, ponekad bilo pitanja oko kojih smo imali razliitamiljenja, ja sam uvjek imao koristi od naih iskrenih i iscrpnih razgovora.Vjerujem da Vam se zdravlje popravilo i da ste u mogunosti da se relaksirate

nakon odlaska sa odgovorne dunosti.S najboljim eljama i u oekivanju da Vas uskoro vidim.IskrenoS. Vens

Lini izaslanik generalnog sekretara UN

Na to pismo sam odgovorio 17.02.1992.godine. Citirau izvode iz njega izkojih e se vidjeti moja ocjena uloge Vensa i moje upozorenje njemu ta se sve

moe dogoditi u Jugoslaviji.

Dragi gospodine Vens,Posebno se radujem odluci generalnog sekretara da preporui Savjetu

bezbjednosti da poalje Mirovne snage Ujedinjenih nacija u Jugoslaviju. Znam daje Vaa uloga u tome kljuna. Vi ste bolje nego mnogi drugi razumjeli svusloenost jugoslovenske situacije. Istovremeno ste uvaili da je mirno i pravedno

rjeenje jugoslovenske krize u najveem interesu svih jugovenskih naroda. ali imeunarodne zajednice. Raduje me da ste se Vi kao i lord Karington uvjerili da

sam ja maksimalno i stalno bio opredjeljen i radio na mirnom demokratskomrazrjeenju jugoslovenske krize. Moram Vam rei da sam jo uvjek veoma zabrinutza konani ishod, jer su snage u Jugoslaviji koje suprotno ele veoma jake i uiniesve da Va plan ne uspije. Ja te snage vrlo dobro znam. Njih se mora uzeti vrloozbiljno da bi ih se onemoguilo...

38


39/133


Pokazalo se, na alost, da je moja opreznost bila opravdana i da su snagekoje su se opredjelile za razbijanje Jugoslavije radi ostvarenja vlastitih ciljeva, bile

jae i na meunarodnoj i na naoj domaoj sceni od snaga koje su se borile zaouvanje Jugoslavije, odnosno za miran put razreenja jugoslovenske krize.

Diplomatski predstavnici veine zemalja Evropske Zajednice u Jugoslavijipod rukovodstvom gospodina Cimermana, stalno su vrile raznovrstankombinovani pritisak na JNA, angaujui snage spolja i mnoge snage unutarzemlje. Cilj je bio da se JNA potpuno neutralie, ili maksimalno otupi njenaefikasnost. Stalno smo bili obasuti pismenim i usmenim upozorenjima,neprekidnim zahtjevima za prijemom i traenjem objanjenja ta to Armija radi;upozorenjima kao npr. zato JNA u borbi upotrebljava aijaciju kada avijaciju nema

druga strana (sada su u Bosni i Hercegovini otili znatno dalje, pa su izdejstvovalizabranu upotrebe avijacije Vojske Republike Srpske, a potom preduzeli i drugevojne mere, uz stalnu pretnju vojnom intervencijom), zato upotrebljavamo u borbiteko naoruanje, zato blokiramo luke na Jadranu, dok im u isto vrijsme nijesmetalo to su blokirani neki garnizoni JNA u Hrvatskoj itd. Uporno su lamsiralila o neslaganjima u vojnom rukovodstvu. Posebno su se potrudili da osloncem nadomae pomagae i politikante onemogue mobilizaciju, jer su znali da je to klju

brzog i uspjenog rjeenja rata u Hrvatskoj. U poetku su pokuavali da u odnosuna JNA igraju ulogu dobronamjernih i objektivnih posmatraa. Kako su sukobi

postajali sve vei, to su i njihove maske, objektivnih i neutralnih, sve bre padale.

* * *

Kao to sam ve naveo, uticaji meunarodnih faktora na zbivanja uJugoslaviji bili su vrlo raznovrsni i protivurjeni, vie negativni nego pozitivni.Djelovali su na dugu stazu faktiki od vremena nastanka prve Jugoslavije da bi

u zavrnoj fazi razbijanja SFRJ preuzeli dominantnu ulogu, upravljajuijugoslovenskom krizom i nameui svoja rjeenja.

Uz sve protivurjene interese stranih faktora u odnosu na Jugoslaviju, i tointerese po raznim osnovama, u odluujuem momentu preovladao je nemaki, pa

je taj interes, uz podrku Buove administracije, odigrao presudnu ulogu urazbijanju SFRJ kao drave kao i u izboru naina toga razbijanja.

39


40/133


Sprovoenje odluke o razbijanju Jugoslavije bazirano je na etiri osnovneideje: 1) Osloncem na nacionalne i religiozne protivurjenosti i sukobe iz istorije

jugoslovenskih naroda, maksimalno dalje rasplamsati nacionalistike strasti i na tojosnovi okrenuti sve narode Jugoslavije jedne protiv drugih u raznim

kombinacijama privremenog saveznitva.

Graanskim ratom u Jugoslaviji najlake se postie cilj razbijanjajugoslovenske drave i ujedno uspjeno maskira potreba stavljanja tihnecivilizovanih balkanaca pod kontrolu ak i putem primjene vojne sile kada seoni prethodno dobro iscrpe u meusobnim borbama; 2) Jugoslavensku dravurazbiti metodom domino teorije, tj. im ode jedna republika ona za sobomautomatski povlai ostale. Zato u poetku treba odabrati onu koja ima najvie

uslova da se odcjepi i od nje poeti proces razbijanja a to je Slovenija; 3) Podvidom borbe protiv komunizma i njegovih ostataka, koristei pri tome i stvarne

promaaje sistema, rasplamsati ideoloki revanizam, pokoriti neposlune i time,opet, pred svijetom maskirati upotrebu svih sredstava, ukljuujui i vojna; 4)Maksimalno koristiti svoje ljude u vrhovima vlasti Federacije i republika, poeviod klasinih agenata kakvih je bilo naroito u Sloveniji, Hrvatskoj i Federaciji, pado karijerista i prevrtljivaca, tako da se razbijanje Jugoslavije izvodi i po formi kaonjena unutranja stvar, a ne kao diktat i usmjerenje spolja.

U sutini spoljni faktor djeluje na nain da ve postojee krize i sukoberasplamsava, inicira i nove, a potom se pojavljuje kao spasitelj, sanator situacije. Usvim ovim aktivnostima razbijanja SFRJ ispoljen je vrlo visok stepen koordinacijesvih snaga koje su u tome uestvovale. Kada se ima u vidu da su te snage imale iimaju veoma protivurjene interese, onda je jasno koliko je, pored vjetinevoenja, bio neophodan i autoritet naredbodavca da bi sve snage skladno i u

jednom pravcu djelovale.

Nama je u tabu Vrhovne komande uvjek bilo vrlo jasno s kim imamo poslai ko nam je stvarni neprijatelj. Utoliko prije, to je samo takav neprijatelj mogao usvim domenima dravnim, politikim, vojnim brzo i kompetentno reagovati nasve nae predloge, odluke i mjere. Takav protivnik, u meunarodnim okolnostimakakve su stvorene mimo moi uticaja SFRJ, da bi mu se uspjeno suprotstavili,zahtijevao je neto sasvim drugo od onoga to je SFRJ predstavljala vedugi niz

40


41/133


godina, a naroito u posljednjoj deceniji svoga postojanja. O tome u narednompoglavlju.

41


42/133


GLAVNI PROBLEMI U ZEMLJI I NJIHOVUTICAJ NA RASPAD SFRJ

Teite ovoga dijela rada bie na obradi prevashodno onih drutvenihsegmenata, stanja, problema i naih specifinih jugoslovenskih rjeenja, na kojimasu kreatori politike razbijanja Jugoslavije zasnivali svoju strategiju i taktiku. Satoga stanovnita posebnu panju zasluuju tri krupna segmenta sistemsocijalistikog samoupravljanja, organizacija drave na federalnom nivou i oruanesnage. Sva tri segmenta obradiu posebno kao i u interakciji kroz najvanijedogaaje u Jugoslaviji poslednjih nekoliko godina.

SISTEM SOCIJALISTIKOGSAMOUPRAVLJANJA U FUNKCIJI

RAZBIJANJA SFRJ

Jugoslavenski sistem socijalistikog samoupravljanja pruao je priliku da on,a preko njega i jugoslovenska drava, budu napadnuti po dvije osnove. Prva, poosnovi optih slabosti i nedostataka socijalizma kao sistema koje je ispoljio u

praktinoj primjeii i u konkurenciji sa razvijenim kapitalizmom, a koje

samoupravljanje nije otklonilo i, druga, po osnovni njegovih dodatnih specifinihkrupnih promaaja

Vrlo je karakteristino da su najvei zagovornici nepromjenljivosti osnovnihprincipa socijalistikog samoupravljanja bili upravo glavni razbijai jugoslovenskedrave. Oni su, kao to je poznato, dozvo

Documents

Veljko Kadijevic - Moje Vidjenje Raspada (Latinica)