KOMPONENTE (strane) VASPITANJA I NJIHOVA MEĐUZAVISNOST

Podjela vaspitanja na područja, oblasti, komponente ili djelove moguća je samo u teorijskim razmatranjima, u cilju sagledavanja mogućnosti ostvarivanja cjeline vaspitanja. U svojoj suštini vaspitanje je jedinstveni proces.

Savremeno vaspitanje, odnosno ostvarivanje naprijed formulisanog cilja vaspitanja, obuhvata sledeće bitne komponente (vrste ili strane) vaspitanja: intelektualno, radno, moralno, estetsko i fizičko vaspitanje.

Njihov redosled ne predstavlja nikakvu hijerarhiju, jer svaka komponenta obrazovanja i vaspitanja ima svoj specifičan značaj i ulogu u cjelovitom razvoju i formiranju ličnosti.

INTELEKTUALNO VASPITANJE

•Područje vaspitanja koje posebnu pažnju poklanja njegovanju intelektualnih potencijala čovjeka, jeste intelektualno ili umno vaspitanje.

•Napredak nauke i tehnike dovodi do neprestanog proširivanja obima znanja neophodnog u svim domenima rada, te tradicionalni sistem obrazovanja, koji se formirao do pojave naučne revolucije, više ne odgovara zahtjevima i potrebama savremenog društva i obrazovanja.

•Savremena civilizacija se oslanja na nauku, pa je nužno da i čovjek izgrađuje stil života u skladu sa zahtjevima nauke.

•Vaspitni značaj ima ono što podstiče saznanje, intelektualne potrebe, težnju da se upozna stvarnost i provjere postojeća znanja. Proširivanje i produbljivanje intelektualnog vaspitanja posredstvom nauke, predstavlja glavni pravac u mijenjanju tradicionalnog intelektualnog vaspitanja i postaje osnova vaspitanja u svakoj drugoj oblasti (druge komponente).

Proces saznavanja nije ograničen samo na saznavanje objektivne stvarnosti samo u cilju njenog opisivanja i objašnjavanja, već u njemu obrazovan čovjek prodire u zakone prirode, ljudskog društva i mišljenja, neprestano mijenja i unapređuje taj svijet i tu se izražava smisao intelektualnog vaspitanja.

Za razvoj intelektualne strane čovjekove ličnosti, njegovo postojanje i napredak od izuzetne važnosti je svjesna djelatnost čovjeka i njegov rad.

Intelektualna djelatnost čovjeka je sastavni i neodvojivi dio njegove radne aktivnosti zasnovana na bogaćenju novim vrijednostima.

Razvoj nauke i tehnike, kao i mnogih tehnoloških procesa u savremenim društvenim odnosima sve brže i očiglednije briše neke ranije postavljene granice između intelektualnog i fizičkog rada, stavljajući ih u jednu novu organsku vezu. Učenje postaje stalan proces, a znanje permanentna potreba.

•Sve manje se insistira na enciklopedijskom karakteru znanja (to čine npr. kompjuteri) ili zapamćivanju;

• Ono danas mora obuhvatati i razumijevanje, identifikovanje informacija i njihovo transformisanje u generalizacije, pojmove, principe, zakone.

•U savremenom društvu i vaspitanju sposobnost apstrahovanja je veoma bitna.

Od najranijih godina treba organizovano i sistemski razvijati smisao za analizu i sintezu, induktivno i deduktivno zaključivanje, preciznu i logički doslednu argumentaciju, razlikovanje bitnog od sporednog, itd.

• Američki psiholog i didaktičar Džerom Bruner ističe da nije toliko bitan obim znanja koliko razvijena snaga razuma i svjesna sposobnost ponašanja.

Umjesto čistog memorisanja - logičko pamćenje.

Sadržaj obrazovanja treba shvatiti ne samo kao određenu sumu gotovih znanja, već kao instrument traženja i istraživanja, tj. podsticanja samostalnog mišljenja učenika (da pronalaze rešavaju, pokušavaju, provjeravaju, budu aktivni).

•Tako Đovani Bertin ističe važnost svestranosti intelektualnog vaspitanja sa komponentama: istorijskog, naučnog, književnog, umjetničkog i filozofskog znanja.

Manje se insistira na specifičnim količinama znanja, a više na razvijanju univerzalno primjenljivih intel. sposobnosti.

Intelektualno vaspitanje podrazumijeva: izbor, preradu i usvajanje vrijednosti u formi sistema znanja, navika, umijenja i sposobnosti, koje omogućuju i usmjeravaju intelektualni razvoj.

Ono obuhvata 2 dimenzije: informativnu (kvant. i kval. informacija koje treba usvojiti) i formativnu (uspjeh usvajanja informacija, razvoj sposobnosti i drugih intel. svojstava ličnosti).

Intelektualno vaspitanje predstavlja suštinu i osnovu vaspitnog procesa, ali je i njegova specifična dimenzija.

Bez usvajanja naučnih znanja i razvitka intelekta nema pravog vaspitanja i obrazovanja, niti se mogu ostvariti zadaci bilo kojeg vaspitanja (vrsti ili strana).

Između intelektualnog i drugih vidova vaspitanja postoje čvrste veze i uzajamne uslovljenosti. S druge strane, u procesu ostvarivanja zadataka ostalih vidova vaspitanja dijelom se ostvaruju i zadaci intelektualnog vaspitanja.

Osnovni zadaci intelektualnog vaspitanja:

1. usvajanje naučnih znanja, umijenja i navika i formiranje osnove za pogled na svijet ;

- Podrazumijeva sticanje bitnih znanja o razvoju prirode, društva i ljudskog mišljenja. To znači ne znanje svega, već razvoj sposobnosti da se uspješno dolazi do neophodnih znanja. Mora se voditi računa o ekonomiji znanja. Upoznavajući svijet i njegove zakonitosti istovremeno se formiraju i stavovi prema svijetu i promjenama koje se u njemu događaju. Pritom, pogled na svijet, pored naučnih znanja, sadrži i stavove, vjerovanja, ubjeđenja i vrednosna opredjeljenja. Zbog toga, svaki čovjek izgrađuje svoj pogled na svijet.

- Cjelovito obrazovanje predstavlja sistematsko usvajanje osnova nauka, tehnike, tehnologije, ideologije, kulture i umjetnosti, teorije i prakse rada. Ovakvo obrazovanje je uvijek usmjereno prema jedinstvu ličnosti. Obrazovanje posmatrano na ovaj način, nije usmjereno prema mnoštvu, već prema cjelini i ne samo prema saznanju svijeta, već i prema njegovom mijenjanju.

2. razvijanje intelektualnih sposobnosti (stvaralačko, apstraktno, kritičko mišljenje);

- To je uži i neposredni zadatak intelektualnog vaspitanja. Intelektualne sposobnosti se razvijaju postepeno, a svaki uzrast ima svoje osobenosti. Učenike treba osposobljavati i naučiti da misle usmjeravajući ih i podstičići ka stvaralačkom mišljenju i aktivnostima. Razvoj mišljenja završava se najvišim oblikom – apstraktnim mišljenjem. Njegov razvoj podrazumeva razvoj kritičkog i stvaralačkog mišljenja. Proces koji vodi ka apstraktnom mišljenju podrazumijeva složene umne operacije (analizu, sintezu, upoređivanje, uopštavanje, i dr.) kao i sposobnosti da se razlikuje bitno od nebitnog, izvaja ono što je zajedničko za čitav niz predmeta, i pojava i, na taj način, se formiraju apstraktni pojmovi.

- Razvoj kritičkog mišljenja predstavlja neophodnu komponentu, bez koje nije moguće formirati precizne pojmove, niti diferencijacije ili klasifikacije. Kritičko mišljenje čini pojedinca samostalnim i slobodnim u analizi i donošenju zaključaka.

Iako je kritičko mišljenje vezano za formiranje apstraktnog mišljenja ono čini posebnu komponentu u razvoju intelektualnih sposobnosti.

Razvoj pojedinca ne bi bio potpun ako ne bi sadržavao i stvaralaštvo kao komponentu ne samo intelektualnog već i ukupnog razvoja. Neki autori, čak, smatraju da je jedini cilj vaspitanja podsticanje kreativnosti, želeći time da podvuku značaj stvaralaštva u životu pojedinca. Po Gilfordu stvaralaštvo podrazumijeva niz svojstava kao što su: osjećajnost, spretnost, gipkost, različitost, redefinisanje, analizu i dr.

Kreativnost se, ustvari, odnosi na sposobnost da se pronađu nova rješenja, sagledaju problemi iz novog ugla, stvore nove ideje, što se prihvata kao nešto što ima socijalnu, duhovnu, estetsku, naučnu ili tehnološku vrijednost. Naglašava se novina i originalnost u stvaranju novih kombinacija već poznatih oblika u poeziji, muzici ili reorganizovanje pojmova ili teorija u naukama.

3. razvijanje motivacije za učenje;

- Osobe koje imaju povećani nivo kreativnosti, istovremeno su motivisane radoznalošću i željom da stvaraju nešto posebno. Kod učenika je neophodno razvijati motivisanost za samostalno ovladavanje različitim znanjima, navikama i vještinama, pa je potrebno uvoditi ih u metode i tehnike racionalnog učenja, u planiranje vremena i organizacije rada.

4. osposobljavaje učenika za samostalno sticanje znanja, za samobrazovanje i razvijanje kultura i tehnika intelektualnog i drugog rada.

- Samostalni rad pretpostavlja i razvijanje nekih posebnih svojstava kao što su: sposobnost za usresređen rad, upornost u savlađivanju teškoća, nastojanje da se pronađu najbolja rešenja i dr.

- Škola treba da omogući učenicima usvajanje određenih znanja i umenja, koja će im omogućiti i olakšati samostalan i efikasan rad, pritom i korišćenje udžbenika, rečnika, i sl., da samostalno uče strane jezike, rad na računaru, i sl.

Čovjek je radno, aktivno i stvaralačko biće. Rad je uslov njegovog opstanka i fizičkog i duhovnog razvoja (ne samo vještine i navike).

Pestaloci ističe da harmonijski razvoj čovjeka podrazumijeva razvoj uma, srca i ruke, tj. jedinstvo intelektualnog, moralnog i radnog vaspitanja.

Ruso preporučuje da svaki mladi čovjek izuči barem jedan zanat bez obzira čime će se kasnije u životu baviti.

Keršenštajner je cjelokupnu organizaciju osnovne škole pokušao da utemelji na radnim aktivnostima manuelnog tipa.

Djui se zalaže za školu povezanu sa životom i raznovrsnim iskustvima djece (crzanje, modelovanje, bojenje, vajanje, istraživanja, rad sa raznim materijalima) i time djeca zadovoljavaju svoje potrebe za radoznalošću, aktivnošću, pronalaženjem i stvaranjem.

RADNO VASPITANJE

Definicija: Radno vaspitanje je planski, sistematski i cjelishodno organizovan proces razvoja kulture mladih koji je usmjeren na sticanje znanja, vještina i navika i razvijanje sposobnosti neophodnih svakom čovjeku kao radnom, produktivnom i stvaralačkom biću.

Ono povezuje teoriju i praksu i prevazilazi formalizam u znanjima učenika.

Pedagoški pravilno odabrani i realizovani sadržaji radnog vaspitanja treba da doprinesu ostvarivanju sljedećih zadataka radnog vaspitanja:

1. razvijanje radne i tehničke kulture,

2. usvajanje odgovarajućih znanja o principima savremene organizacije rada i pretpostavkama racionalnog, ekonomičnog i visokoproduktivnog rada,

3. ovladavanju radnim vještinama i navikama,

4. buđenju i razvijanju interesovanja, potreba i sposobnosti,

5. profesionalnom informisanju i usmjeravanju učenika, i

6. razvijanju pozitivnih moralnih osobina ličnosti (odgovornost, marljivost i slično).

U ostvarivanju ovih zadataka značajnu ulogu imaju:

porodica,

predškolske ustanove,

škole.,

radne organizacije,

mas-mediji.

U ostvarivanju zadataka radnog vaspitanja neophodno je dosljedno poštovanje sljedećih principa:

praktične svrsishodnosti,

mnogostranosti,

individualizacije,

racionalnosti

jedinstva teorije i prakse.

Ono je uvijek i društveno vaspitanje, jer priprema pojedinca za zajednički život u zajednici.

Moral obuhvata principe, norme, pravila i zahtjeve koji određuju i regulišu ponašanje ljudi u svim oblastima društvenog i ličnog života, odnose prema stvarima i pojavama realnog svijeta i uzajamne odnose u ispunjavanju obaveza prema društvu, određenoj socijalnoj grupi, drugim ljudima i samom sebi.

Vaspitna funkcija morala je zasnovana na organizovanom i usmjerenom radu da se kod onih koje vaspitavamo formiraju poželji moralni kvaliteti. Spoljašnji moralni društveni zahtjevi treba da postanu subjektivne norme ponašanja ličnosti.

Treba imati u vidu da iako se pod moralom podrazumijeva skup opšteobavezujućih normi i obrazaca ponašanja, a odnose se na postupke koji se mogu razmatrati kao dobri ili rđavi, da mnoge norme i oblici ponašanja nemaju ničeg zajedničkog sa moralom (obavezujući propisi ponašanja stanara, pješaka, vozača, itd. )

MORALNO VASPITANJE

Proces moralnog razvoja i vaspitanja se ostvaruje usvajanjem određenih znanja na osnovu kojih se formira sistem moralnih vrijednosti, razvijaju moralna osjećanja i stvara moralno iskustvo.

Ovaj proces je individualizovan i personalizovan, jer se odvija u pojedinoj ličnosti. Individua bi trebalo da te vrijednosti i ideje prihvati kao svoje i da ih ne samo poznaje već i postupa po njima kao svojim.

Moralnost ne zavisi samo od moralnog sadržaja već i od intelektualne sposobnosti pojedinca, od snage njegove volje, koja se pokazuje na planu saznanja i na planu aktivnosti, kao i od njegovih namjera

U moralnom vaspitanju zadaci obuhvataju:

- usvajanje odgovarajućih etičkih znanja, vrijednosti, normi i principa opštedruštvenog morala,

- razvijanje moralne volje,

- slobodu moralnog izbora,

- odgovorno ponašanje, i

- formiranje moralnog lika pojedinca kao člana društvene zajednice putem prakse moralnog ponašanja.

Sistem principa moralnog vaspitanja čine:

- kompleksni prilaz vaspitanju (zahvata cjelovit vaspitni proces i zahtijeva usklađivanje vaspitnih ciljeva ukupnog razvoja ličnosti; pretpostavlja usklađenost cilja, zadataka, različitih metoda i postupaka vaspitnog djelovanja),

- aktivni karakter moralnog vaspitanja (neophodna je jasna povezanost između životne aktivnosti i formiranja moralnih stavova. Proces moralnog vaspitanja mora biti organizovan tako da podstiče učenike na pozitivna djelovanja, tj. da vrednuje životno iskustvo djeteta i omogući da se ono proširuje u različitim praktičnim djelatnostima: u radu, učenju, igri, sportu, domaćim obavezama, i sl. Najefikasniji put prihvatanja moralnih normi je konkretna aktivnost koja sadrži pogodne mogućnosti za vježbanje ponašanja, formiranje navika, umijenja i pozitivnih crta karaktera),

- vaspitanje u kolektivu (kolektiv učenika predstavlja društveni okvir za ostvarivanje moralnog vaspitanja, ali istovremeno i faktor tog vaspitanja. Ovaj princip zahtijeva organizaciju zajedničke djelatnosti i zajedničkih napora učenika u rješavanju opštih zadataka koji se postavljaju školi, razredu, i sl.),

- oslanjanje na pozitivno (suština ovog principa proizilazi iz prihvatanja da postoje komponente u strukturi svake ličnosti, određena svojstva, crte ili pozitivne osobine, te da je neophodno oslanjati se na na ono što je kod učenika pozitivno, prihvatljivo ili dobro, a ne prevashodno na negativne pojave i ispravljanje uočenih slabosti i nedostataka),

- uvažavanje individualnih i uzrasnih osobenosti (obezbjeđivanje usklađenosti između sadržaja, metoda i postupaka i profila psihološkog uzrasta i pojedinaca),

- jedinstvo zahtjeva i poštovanje ličnosti učenika (visoki zahtjevi prema učenicima najčešće se spajaju sa poštovanjem i povjerenjem u njihove mogućnosti).

-Čovjek je biće sa izrazitim smislom za sklad, harmoniju i ljepotu. Područje vaspitanja u čijem centru pažnje je njegovanje estetskih sklonosti i sposobnosti, jeste estetsko vaspitanje.

-U procesu estetskog vaspitanja planski i sistematski se razvijaju sposobnosti uočavanja, doživljavanja, vrednovanja i stvaranja lijepog u umjetnosti, prirodi, životu i radu.

-Samo je čovjeku data mogućnost da stvaralački oblikuje svijet umjetnosti i ljepote, a zatim da taj isti svijet, kao i ljepotu u prirodi i životu estetski doživljava, osjeća i procjenjuje.

-Čovjek uz čula, imaginaciju i osećanja stvara lijepo.

ESTETSKO VASPITANJE

-Potreba za lijepim je jedna od osnovnih potreba i vrijednosti čovjeka, poput istine i dobrote. Svoj doživljaj svijeta, želje, osjećanja i ideale čovjek izražava bojom, riječima, zvukom, pokretom i njihovim kombinovanjem.

-Estetsko vaspitanje nije namijenjeno samo talentovanim osobama, niti je samo umjetnost, već je dio opšte kulture čovjeka.

-Estetsko vaspitanje ima šire značenje od umjetničkog vaspitanja, jer je usmjereno na razvoj svestrane ličnosti, lijepo i u prirodi, životu, međuljudskim odnosima, radu i proizvodima. Tu se odvijaju čulni, psihički i intelektualni procesi. Povezano je sa svim komponentama vaspitanja.

Osnovni zadaci e.v.:

1. razvijanje sposobnosti uočavanja lijepog; ono je osnovna pretpostavka svakog estetskog odnosa.

Od punoće i jasnoće estetskog opažanja zavisi snaga estetskih doživljaja, formiranje estetskog ukusa, kriterijuma i ideala. Estetsko opažanje ispoljava se u sposobnosti čovjeka da u pojavama i predmetima raščlanjuje i sintetizuje svojstva koja pobuđuju estetska osjećanja.

Zato se u procesu estetskog vaspitanja razvijaju sposobnosti razlikovanja formi, boja, ritma, kompozicija, pokreta, stila, tonaliteta, i sl. Ista estetska pojava može čovjeka ostaviti ravnodušnim ili u njemu izazvati snažna osjećanja, misli i pobude zavisno od stepena razvijenosti sposobnosti uočavanja lijepog. Zapažanje estetskih kvaliteta ne svodi se samo na čulnu percepciju, već i razumijevanje i osmišljavanje čulno doživljenih utisaka, spaja se osjećajno sa intelektualnim, te se tako estetske pojave snažnije doživljavaju i bolje razumiju.

2. formiranje sposobnosti doživljavanja lijepog; sa opažanjem su nerazdvojno povezani emotivni elementi. Opažanje lijepog pobuđuje raznovrsne emocije kao dio ukupnog estetskog reagovanja, a intenzitet estetskih osjećanja može da varira od dopadanja do snažnog uzbuđenja. Snažna osjećanja bogate emotivni život, podstiču na razmišljanje i stvaralačku djelatnost.

3. sposobnost vrednovanja lijepog; podrazumijeva razvoj estetskog saznanja i odnosa prema stvarnosti i umetnosti. Njegovanje sposobnosti estetskog vrednovanja osposobljavamo učenike da zapažaju i vrednuju ono što ima istinske kvalitete lepog, harmoničnog, skladnog, uzvišenog, ljupkog, i sl.

4. razvijanje stvaralačkih estetskih sposobnosti ostvaruje se neposrednim angažovanjem djece u različitim oblicima, likovnog, muzičkog, literarnog, dramskog, filmskog, radio-tehničkog i fizičkog izražavanja i stvaralaštva. U ovim područjima ljudske djelatnosti razvijaju se vještine i navike estetskog izražavanja i sposobnosti estetskog oblikovanja.

U ostvarivanju zadataka e.v. najčešće se koriste:

- metoda posmatranja; omogućuje neposredni kontakt učenika sa estetskim pojavama, kvalitetima i svojstvima u umjetnosti, prirodi, životu i produktima ljudskog stvaralaštva. Pritom, neophodna je čulna percepcija, ali i intelektualni procesi i osećanja. Učenicima treba omogućiti posmatranje estetski vrijednih sadržaja. Posmatrati ne znači naprosto gledati i vidjeti, već zapažati, razumijevati, uočavati lijepo, a to je osnova estetskog doživljavanja.

- metoda slobodnog izražavanja je usmjerena na podsticanje i usavršavanje stvaralačkih sposobnosti učenika. Primjena ove metode podstiče učenike da izraze svoja osjećanja, viđenja svijeta, fantaziju, zamisli i stremljenja. To mogu da čine kroz oblike govornog, likovnog, muzičkog, scenskog, i sl. Izražavanja.

- metoda estetske analize omogućava dublje i cjelovitije upoznavanje, doživljavanje i vrednovanje estetskih fenomena. Estetska analiza neke estetske pojave, događaja ili umjetničkog djela podrazumijeva studioznu analizu strukture, međusobnih odnosa djelova i cjeline, kompozicije, ritma, stila, odnosa forme i sadržaja, boja, zvuka, pokreta i drugih estetskih dimenzija i elemenata, pri čemu je nužno analizirati i etičke, psihološke, društvene aspekte pojave ili djela.

Uspješno ostvarivanje zadataka estetskog vaspitanja u velikoj mjeri zavisi od doslednosti uvažavanja opštih principa vaspitanja, didaktičkih principa i principa estetskog vaspitanja.

Za e.v. posebno su značajni principi:

- princip kvalitetnosti estetskih sadržaja i sredstava upućuje na potrebu izbora estetskih sadržaja i sredstava estetskog vaspitanja izraženih estetskih kvaliteta,

- princip uvažavanja interesovanja učenika podrazumijeva dosledno poštovanje učeničkih uzrasnih i individualnih estetskoh interesovanja i potreba,

- princip individualizacije je opšti vaspitni princip i obavezuje na uvažavanje individualnih razlika, obezbjeđivanje mogućnosti da svaki učenik, u skladu sa svojim interesovanjima, potrebama i sposobnostima može da bira estetske sadržaje, zadovoljava svoja estetska interesovanja i potrebe;

- princip aktivnosti je opšti princip vaspitanja koji obavezuje na neposredno angažovanje učenika u procesu e.v., odnosno aktiviranja čulnih organa, percepcije, emotivnih, voljno-djelatnih i intelektualnih dimenzija ličnosti.

Pravilan tjelesni razvoj i zdravlje čine pretpostavku i prirodnu osnovu cjelovitog i svestranog razvoja ličnosti.

Ističući zahtev za fizičko vaspitanje Lok je Juvenalovoj izreci (U zdravom tijelu zdrav duh) dao novi smisao: Zdrav duh i stvaralačke djelatnosti moguće je razvijati samo u zdravom tijelu. Osnov za vaspitanje je njegovanje zdravog organizma.

Posebno osmišljenim sistemom sadržaja, metoda, sredstva i oblika fizičko vaspitanje podstiče tjelesni razvoj mladih, usavršava njihovu motoriku, razvija svijest o značaju bavljenja fizičkom kulturom i potrebi unapređivanja sopstvenog zdravlja i telesnog razvoja.

FIZIČKO-ZDRAVSTVENO VASPITANJE

Naravno da je povezano i sa drugim vrstama vaspitanja.

Zdravi roditelji rađaju po pravilu zdravu djecu. Potreba za različitim vidovima fizičkih aktivnosti spada u red osnovnih ljudskih potreba. Ono je značajan činilac preventivne medicine, socijalizacije i moralnog razvoja mladih.

Značajnu ulogu u realizaciji f.v. imaju porodica, predškolske ustanove, škole, organizacije za fizičku kulturu, sportska društva, klubovi i organizacije i sredstva masovnih komunikacija.

Najznačajnije mesto u ostvarivanju zadataka fizičkog vaspitanja u školi pripada nastavi fizičkog vaspitanja. Ona se ostvaruje prema utvrđenom nastavnom planu i programu. U školama se organizuju raznovrsne sportske sekcije, sportska takmičenja, sportske priredbe, kursevi i druge aktivnosti kojima se realizuju zadaci fizičkog vaspitanja, razvija fizička kultura i pružaju mogućnosti da učenici zadovolje sportsko-rekreativna interesovanja i potrebe.

Zadaci fizičkog i zdravstvenog vaspitanja:

1. zdravstveno-higijenski (podsticanje tjelesnog rasta i razvoja, poboljšanje funkcija organizma, očuvanje i unapređivanje zdravlja).

To podrazumijeva objezbjeđivanje optimalnih zdravstveno-higijenskih uslova: pravilnu ishranu, fizičke vježbe, igru i sport, kontrolu zdravlja, korišćenje prirodnih faktora razvoja (sunce, voda, vazduh), ritam učenja, rada, odmora i rekreacije, razvijanje fizičko-zdravstvene kulture i svijesti o štetnosti alkohola, droge, i itd.

Na planu objezbjeđivanja uslova za pravilan rast, razvoj i očuvanje zdravlja djece mora biti ostvarena puna saradnja između škole, porodice, domova zdravlja, organizacija za fizičku kulturu, sportskih klubova i sredstava masovnih komunikacija.

F.v. mora se ostvarivati u higijenski povoljnim uslovima (čista i uređena igrališta, sale, plivališta, klizališta, izletišta,; odeća i obuća koju učenici koriste, ispravne sprave i rekviziti, itd.)

2. obrazovni (usvajanje znanja, vještina i navika iz oblasti fizičkog vježbanja, sporta, rekreacije i razvoj psiho-motoričkih sposobnosti).

Neophodno je usvajanje znanja koja obuhvataju sadržaje: iz higijene, anatomije ljudskog tijela i fiziologije; o značaju fizičke kulture u životu i razvoju pojedinca i društva; o potrebi i načinu vođenja zdravog života; o tome kako se izvode pojedine vrste vježbi, itd.

Vještine i navike u f.v. se formiraju odgovarajućim vježbanjima. Najvažnije su one koje doprinose usavršavanju prirodnih oblika kretanja i koje imaju praktičnu primjenu u životu: hodanje, trčanje, skakanje, hvatanje, penjanje, bacanje, gađanje, plivanje, i dr. , a osnove su za gimnastiku, atletiku, itd.

Psiho-motoričke sposobnosti imaju sve veću važnost u čovjekovom životu: sposobnosti brzine, snage, izdržljivosti, koordinacije, preciznosti, ravnoteže, gipkosti, i dr.

3. vaspitni (razvijanje skladnosti između fizičkog i duhovnog razvoja ličnosti i jedinstva fizičkih, voljno-djelatnih, intelektualnih i estetskih područja ličnosti).

Usmjereni su na potpuni, harmonijski, svestrani i stvaralački razvoj ličnosti.

U procesu f.v. razvija se niz moralnih svojstava, tj. pozitivnih crta ličnosti: samostalnost, upornost, kooperativnost, inicijativnost, poštenje, odlučnost, izdržljivost, samodisciplina, odgovornost, itd., a uči se poštovanju pravila i uvažavanju dostojanstva protivnika, razvijaju odnosi prijateljstva, saradnje i solidarnosti.

Estetske vrijednosti se razvijaju negovanjem smisla za harmoničnost, lepotu, prirodnost i gracioznost tijela i pokreta.

Bogaćenje emotivnog života ima veliki vaspitni značaj, a u procesu f.v. snažno se bude prijatna osjećanja: radost, zadovoljstvo, oduševljenje, vedrina, i sl.

4. rekreativni (razvijanje rekreativnih potreba i interesovanja).

Sadržani su u mogućnostima da svakodnevno fizičko vježbanje, igre i sport postanu značajan faktor aktivnog odmora, zdrave i korisne razonode savremenog čovjeka. Bavljenje ovim aktivnostima doprinosi relaksaciji organizma, obnavljanju i povećavanju čovjekove životne energije i optimizma.

Boravak na čistom vazduhu, šetnje, planinarenje, logorovanje, ljetovanja, igre i sportovi pozitivno utiču na održavanje fizičke kondicije, mentalnu svežinu, radnu sposobnost i poboljšanje funkcija organizma u celini.

U rekreativnim aktivnostima intenziviraju se procesi socijalizacije, stiču nova prijateljstva, proširuju interesovanja i potrebe čovjeka ne samo za oblast fizičke kulture. Rekreacija doprinosi snaženju organizma i osjećanju životne radosti.

Hvala na pažnji