BU&CW

1

Victoria Laurie

ABBY COOPER, VIDOVNJAKINJA

BU&CW

2

Mojoj sestri, Sandy Upham Morrill.

Ti si moja stijena i moja duga.

Tako sam neizmjerno sretna to te poznajem

- moja si najbolja prijateljica!

BU&CW

3

PROLOG

Policajac Shawn Bennington pozvan je 28. svibnja ove godine, oko esnaest sati, u Meadowlawn 1865 zbog hitnog poziva. Sljedee reenice su dio njegovih zabiljeki:

rtva je dvadesetogodinja bjelkinja usmrena jednim hitcem u lijevu sljepoonicu. rtva je otkrivena u polufetalnom poloaju na krevetu u vlastitoj sobi. Susjed s adrese Meadowlawn 1863 prijavio je da je uo 'glasan udarac oko 15:00 sati. rtva je otkrivena oko 16:20, kad je do nje stigao zarunik kako bi saznao to se dogaa jer rtvu nikako nije mogao dobiti na telefon. Nazvali su policiju iste minute nakon otkria trupla.

Pitolj je bio dvadeset pet kalibarski Smith&Wesson, registriran na rtvu. Otisci pronaeni na pitolju bili su rtvini. Oprotajna poruka pronaena je na toaletnom stoliu (vidi prilog u dosjeu), a takoer je pronaena i raskidana vjenanica baena pokraj kreveta.

Znakove depresije nedavno je uoila rtvma sestra, koja je otkrila da je njezina sestra zadnjih nekoliko dana bila napeta i ivana i alila se na umor. U zadnje vrijeme otkriveno je da je rtva dugo spavala tijekom poslijepodneva. rtvina sestra nije bila prisutna za vrijeme pucnjave.

Dosje je provizorno oznaen sa 'Samoubojstvo'. ekaju se jo kompletni forenzini dokazi o tragovima baruta, otiscima prstiju i autentinosti rukopisa.

S. Bennington

BU&CW

4

POGLAVLJE JEDAN

Moja temeljna filozofija je jednostavna: ljudi su poput sladoleda. Uzmite mene, na primjer. ovjek bi mislio da bih ja samo zbog svojeg zvanja - profesionalna vidovnjakinja - trebala biti luda za okusom kokosa, ali zapravo vie volim vaniliju - gustu, pomalo bljutavu, bez ikakvog preljeva.

Iznimka je, naravno, moja rijetka sposobnost predvianja budunosti. U redu, kad se to uzme u obzir, moda sam u najmanju ruku podoban kandidat za francusku vaniliju.

Ali ipak, cjelokupni moj ivot je naalost toliko dosadan. Sama sam, bez izgleda za napredak. Rijetko izlazim, plaam raune na vrijeme, imam tek nekolicinu poroka i dvije bliske prijateljice.

Shvaate to elim rei? Vanilija.

Mislim, ne govorim sad da mi je ivot posve lo. Barem sam upoznata sa sonim detaljima ivota svojih klijenata. Uzmite, na primjer, slatkicu koja sjedi ispred mene. Sharon je lijepa mlada ena u srednjim tridesetima, s kratkom plavom kosom, previe minke, nedavnom operacijom grudi i bez trunke pameti u glavi. Na lijevoj ruci joj bljeti ogromni dijamantni vjenani prsten i tijekom zadnjih dvadeset minuta mogla sam samo saalijevati jadnika koji joj ga je poklonio.

- Dobro, dobivam osjeaj da ovdje postoji trokut... kao da u tvoj brak ulazi netko drugi - rekla sam.

- Da.

- A taj netko je osoba za koju si ti romantino zainteresirana.

- Da.

- I govore mi kako misli da je to prava ljubav...

- Da, ali, oh, Abigail? Tko su to 'oni'? - pitala je, nervozno pogledavajui oko sebe.

Stalno mi upuuju to pitanje i ovjek hi pomislio da bih ve nauila pripremiti svoje klijente prije poetka, ali promjena mi nikad nije bila jaa strana. - O, oprosti. 'Oni' su moja ekipa ili bolje reeno, moji duhovni vode. Vjerujem da razgovaraju s tvojim duhovnim vodama i nakon toga prenesu sve meni.

- Stvarno? Mogu li ti rei svoja imena? - proaptala je, jo uvijek irom otvorenih oiju pogledavajui oko sebe.

Odlazimo s puta. Bojei se da u uskoro izgubiti misli koje mi filtriraju kroz mozak, vratila sam nas na pravi smjer. -O, ne Sharon, ja inae ne dobivam imena, samo slike i misli. I kao to sam govorila, razgovarale smo o ljubavnom trokutu, je li tako?

- Da - odgovorila je, naginjui se naprijed kako bi bolje ula svaku moju rije.

- Dobro, jednostavno u ti rei onako kako su oni meni rekli... Dali su mi osjeaj da taj drugi tip govori samo prave stvari, da moda govori kako je zainteresiran za tebe i da eli biti s tobom, ali neto ti preuuje. Sharonine inae irom otvorene oi sada su se suzile dok me kritiki promatrala.

BU&CW

5

- U redu, ima li taj drugi tip plavu kosu? - Ima.

- I obavlja neku vrstu nonog posla, kao da radi preko noi... Je li konobar?

- O, mili Boe... da, tako je!

- A tvoj mu, on ima tamno smeu kosu i bradu, je li tako?

Sharon je iznenaeno zadrala dah i potom odgovorila:

- Da, ima kozju bradicu.

- I tvoj mu radi neto u vezi s raunalima, kao da ih izrauje ili tako neto.

- On je raunalni inenjer...

- U redu, Sharon, govore mi da je plavi laov i da moda ne misli kako je tvoj mu gospodin Don Juan, ali on te voli.

Govore mi da nee biti povratka ako ostavi mua zbog ovog plavog tipa. Nee moi nita popraviti ako se izda. A mislim da e pogrijeiti i brzo e te uloviti ako nastavi vrljati okolo. Ako misli da nije iako, onda se zavarava. Govore mi da ve postoji jedna ena, mislim da je starija od tebe, s crvenom kosom, koja je vrlo znatieljna i ve neto sumnja i nee se puno dvoumiti treba li te izdati muu. Mislim da ti je ona susjeda ili tako neto...

- Mili Boe! Moja susjeda, gospoa O'Connor ima crvenu kosu i ona bi definitivno rekla mom muu!

- Vidi? Ona je ve vrlo sumnjiava i imam osjeaj da bi mogla zavriti razvedena i posve sama ako ponovno ne razmisli o svemu. Taj konobar nee oeniti razvedenu enu s dvoje djece. Ima ih dvoje, zar ne? Djeaka i djevojicu?

- Da, ali...-vrisnuh je.

- Ne - rekla sam odrjeito.

- Nema ali. Mora dobro razmisliti jer nee biti prilike za povratak, a ako nastavi ovim putem, u tvom ivotu ne vidim nita osim strane glavobolje. Nee znati to si imala dok to ne izgubi.

U tom trenutku zaula sam blaeni zvuk zvonjave svog sata i kaseta se u kasetofonu iskljuila. Odjednom sam osjetila olakanje. Ova ena ne shvaa to joj pokuavam rei i to me strano frustrira. Ustala sam i rekla joj njeno, ali ipak odrjeito:

- I to bi bilo sve za danas, nemamo vie vremena. Otvorila sam kasetofon i izvadila kasetu. Stavila sam ju u plastini omot i predala joj ga zajedno s rupiem. Sharon je ustala sa mnom. Pognute glave i s usiljenim smijekom hodala je pored mene do vrata.

Zahvalila mi je i pitala me kad ponovno moe doi, a ja sam joj rekla:

- Zapravo, Sharon, radije bih da se narui kod moje prijateljice.

Vratila sam se do radnog stola i uzela jednu posjetnicu.

- Zove se Lori Sellers. Ona je psihoterapeutkinja. Ima ured na Eleven Mileu. Vrlo je dobra i mislim da bi za tebe bilo veoma korisno razgovarati s njom o odlukama koje su pred tobom.

Stavila sam joj posjetnicu u ispruenu ruku.

BU&CW

6

- Ako se eli vratiti kod mene, doputam samo dva posjeta u godini dana, a to je pravilo kojeg se oduvijek pridravam. ovjek se ne smije navui na itae sudbine. Zapamti da su svi odgovori u tebi. Sve to mora uiniti jest vjerovati sebi i sluati.

Sharon nije djelovala uvjereno i zato sam poloila dlan na njezinu ruku i njeno je otpratila do vrata.

- elim da sad ode kui, premota kasetu i jo jednom razmisli o svemu to sam rekla. Ima mo slobodne volje, a to je moan izvor. Ako eli, moe promijeniti i vlastitu sudbinu. Samo budi oprezna, dobro? Mislim, udana si ve... koliko? Deset godina?

Zauo se jo jedan uzdah iznenaenja.

- Da. Kako to zna?

Nasmijeila sam se i rairila ruke u 'aha' znak. - Ja sam vidovnjakinja.

Dok sam promatrala Sharon kako odlazi, nisam si mogla pomoi, morala sam po ne znam koji put razmiljati o tome kako mi rije 'vidovnjakinja' jo uvijek zapinje u grlu. Zvualo mi je kao da nisam normalna, kao da sam luakinja. Tipino, kad bi me netko pitao ime se bavim, ja bih uporno traila 'meke' rijei poput 'intuitivna vidovnjakinja', kako bih dodala mrvicu zakonitosti. ak sam napravila i posjetnice na kojima je pisalo: ABIGAIL COOPER, I.V., i siunim malim slovima ispisano u zagradi INTUITIVNA VIDOVNJAKINJA. Veina ljudi misli kako pokuavam ispasti pametna. Istina je zapravo ta da sam prava kukavica.

Nikad nisam eljela biti vidovnjakinja, u profesionalnom ili bilo kojem drugom smislu. To je neto to mi je manje -vie nametnuto i zapravo se nikad nisam osjeala ugodno zbog toga. Ne radi se o tome da nisam ponosna na ono to radim. Radi se samo o tome da sam oduvijek svjesna injenice da sam drugaija.

Na primjer, postoji mnotvo ljudi koji e me ukljuiti u uobiajene svakodnevne razgovore i moda me ak smatrati i zabavnom dok ne saznaju ime se bavim... A potom se povlae poput oseke s plae i ja na kraju ostajem sama u pijesku, osjeajui se kao da na elu imam veliki crveni X. Ve sam etiri godine profesionalna vidovnjakinja i jo uvijek ekam dolazak plime na plau.

Upravo sam namjeravala zatvoriti vrata za Sharon, kad sam u hodniku ugledala jednu redovitu klijenticu, Candice Fusco. U ruci je nosila veliku kovertu.

- Hej, Candice - povikala sam i ugledala me.

- Bok, Abby. Stigla sam na vrijeme, zar ne? - pogledala je svoj runi sat i produljila korak.

- Aha. Upravo sam ispratila posljednju klijenticu.

Zakoraila sam u stranu, pridravajui otvorena vrata kako bi mogla ui. Candice je od mene via samo za nekoliko centimetara, ali zbog visokih potpetica u kojima je dola, doimala se visokom poput stabla. Bila je ona elegantna ena, sa sklonou za skupocjenim kostimima. Danas na sebi ima be svileni koji se zbog pokreta njezina tijela lagano vijorio oko nje, naglaavajui boju njene koe i svijetlo plavu kosu. Njezina naglaena

BU&CW

7

enstvenost obino me ini pomalo iskompleksiranom, ali ve nakon minutu-dvije, osjetim olakanje, mislim zbog njezine iskrene prirode. ovjek po Candiceinom odijevanju i manirama nikad ne bi pogodio da je privatna istraiteljica i to vraki dobra - iako su njezini posljednji uspjesi uvelike potpomognuti mojim vjetinama.

- eli li sjesti ovdje ili u mom uredu? - pitala sam, zatvarajui vrata iza Candice.

- Ovdje je sasvim u redu, Abby. Ne bismo se trebale dugo zadrati - odgovorila je, skidajui torbicu s ramena.

- I, kako je Kalamazoo ovih dana? - pitala sam, pokazujui rukom prema dva stolca u ekaonici na koja emo sjesti.

- Jo uvijek postoji - rekla je sjedajui.

- Kunem se da ove vonje svaki put traju sve due.

- Nainom na koji ti vozi? Sumnjam. Koliko ti je danas trebalo?

- Sat i etrdeset pet minuta. - Novi rekord?

- Ma ne. Prije sam znala stii za sat i trideset pet minuta. Jasno, cijelo vrijeme sam stiskala gas, ali otkad si me upozorila, malo sam usporila.

- Da, nije pametno ignorirati takvo upozorenje kad ga dobije.

Proli put kad smo se vidjele rekla sam Candice da malo makne nogu s gasa jer bi u suprotnom mogla dobiti poveu kaznu za prekomjernu brzinu.

- Znai, ovdje su? - rekla sam pokazujui prstom prema velikoj koverti.

- Da, ovdje su tri zaposlenika na koja smo suzili izbor -rekla je Candice, pruajui mi kovertu. Uzela sam ju i otvorila, izvadivi iz nje tri fotografije - dvije ene i jedan mukarac. Brzo sam prelazila s jedne fotografije na drugu pa na treu, zatim se polako vraala na prvu, dajui si dovoljno vremena kako bi mi se intuicija otvorila prema svakoj osobi. Candice me sino nazvala i rekla mi za novi sluaj na kojem trenutno radi. Velika kompanija koja vodi zajednike fondove otkrila je nestanak nekoliko tisua dolara s rauna svojih klijenata. Kompanija jo uvijek nije iznijela u javnost nestanak novca, potraivi najprije Candiceinu pomo u pronalaenju pravog pronevjeritelja.

- Dobro, ovo dvoje? - rekla sam, drei fotografiju mukarca u srednjim etrdesetima, s mlohavom eljusti i poutjelim zubima, te fotografiju ene u srednjim ili kasnim dvadesetima, sa ikama visoko podignutim na glavi i trepavicama natopljenim maskarom.

- Izmeu njih se neto dogaa. Imam osjeaj da njih dvoje imaju neku vrstu romantine veze.

- Ovaj tip - pokazala sam fotografiju mukarca - nikako nije dobar. Imam osjeaj da je podao i to ne samo zbog toga to petlja okolo s jo jednom zaposlenicom. Ovdje postoji neto grenije. Je li nedavno kupio novi brod?

- Nedavno je obavio poveu kupovinu, to je jedan od razloga zbog kojeg ga kompanija sumnjii. I da, izmeu ostaloga kupio je i brod.

- Dobro, ovo je va tip. Iako, postoji neto u vezi s tim brodom. Imam osjeaj da je prilino dobro skrio svoje tragove, ali na brodu postoji skriveni dokaz. Na tvom bih ga mjestu poela pretraivati i vidjet e to e iskrsnuti.

BU&CW

8

- A to je s treom fotografijom? - pitala je Candice.

Pogledala sam i treu fotografiju, na njoj je bila starija ena u kasnim pedesetima ili ranim ezdesetima, s ispranom sijedom kosom, izraenim nosom i mutnim oima. Drala sam fotografiju i ukljuila svoj radar.

- Imam osjeaj da ova ena nema pojma o tome to se dogaa ini mi se da je iskoritena kao pijun ili tako neto. Ovaj tip je moda iskoritava da bi prikrio svoje tragove. Namjeta joj igru kako bi bila okrivljena za njegova zlodjela.

- To itekako ima smisla - rekla je Candice.

- Trenutno veina dokaza upuuje na nju, ali ona je gotovo trideset godina jedna od najboljih zaposlenica kompanije. Uskoro treba otii u mirovinu i nikako nismo mogli shvatiti zato bi, nakon toliko vremena, sad poela krasti od kompanije.

- Da, slaem se s vaim instiktima. Stvarno mi se ini da joj podmeu. Pretrai brod, Candice. Postoji, neto ,,, njemu.

Candice mi se iroko osmjehnula dok sam vraala fotografije u kovertu.

- Hvala ti, Abby. Ovime si mi vjerojatno utedjela kilometre i kilometre hodanja.

- Nema problema, Candice. Usput, to je s Irskom? Candice se zaueno nasmijeila.

- Boe! Moe li tebi neto promaknuti? Sljedeeg mjeseca odlazim ondje na estotjedni odmor.

- Opa- rekla sam zavidno.

- Pa, odlino e se provesti, ali morat e ponijeti topliju odjeu nego to misli.

- Hvala. Pobrinut u se za to. Vraam se u rujnu i sigurna sam da u te ponovno trebati zbog novog sluaja na kojem u raditi.

- Nema problema - rekla sam, ustajui se dok mi je pruala ek. Pole smo prema vratima.

- Usput - rekla je Candice, namjetajui svoju torbu i aktovku - neku veer sam gledala jedan dokumentarac na Discovery Channelu o vidovnjacima koji surauju s policijom kako bi im pomogli rijeiti neke od najteih sluajeva. Dok sam to gledala, odmah sam se sjetila tebe. Zna, mislim da bi bila sjajna policijska vidovnjakinja.

irom sam otvorila oi na taj njezin prijedlog. Sigurno se ali.

- Nema anse! - smijala sam se kao da je rekla najsmjeniju alu koju sam ikad ula.

- Zato ne? Pomogla si mi pronai razne tragove u rjeavanju mnogih zloina. Zato svoj talent ne bi posudila i iroj zajednici?

Dugo sam promatrala Candice, pokuavajui se dosjetiti dovoljno dobrog razloga zbog kojeg se ne elim pribliiti policiji kad su mi instinkti iznenada podivljali i kroz um su mi proli prizori. Vizija je bila tako stvarna da sam se naglo povukla korak unatrag, umalo izgubivi ravnoteu kad je Candice brzo ispruila ruku kako bi me uhvatila. - Abby?-pitala je uzbueno.

- Abby, jesi li dobro?

BU&CW

9

Zapanjena zbog transa, podigla sam glavu i brzo se oporavila.

- Jesam, samo sam doivjela stvarno udan deja vu - rekla sam, tresui glavom kako bih je razbistrila. Pokuavajui je razuvjeriti, rekla sam: - Sluaj, oprezno se vozi kui, dobro? I nazovi me kad sljedei put stigne u grad da odemo na ruak ili tako neto.

Candice je jo uvijek izgledala zabrinuto, ali budui da je tako talentirana istraiteljica, odmah je shvatila da ne elim razgovarati o ovome to se upravo dogodilo.

- Zvui odlino. Pazi se, Abby - rekla je, stiui mi rame.

Zatvorila sam vrata iza Candice i duboko uzdahnula, trljajui sljepoonice. Bilo je ovo dugako jutro. Pogledala sam u rokovnik u koji biljeim dogovorene sastanke kako bih provjerila ostatak radnog dana. Sastanak dogovoren u jedanaest sati je otkazan i sljedei klijent mi stie tek u trinaest sati. Podigla sam ruke u znak radosti. Uzimajui u obzir ovaj otkazani sastanak, sad pred sobom imam dva sata za ruak ili togod.

Ne elei protratiti niti jednu minutu slobodnog vremena, ugasila sam svijee koje sam ranije upalila, uzela torbicu i zakljuala vrata. Kad sam ula u hodnik zgrade, hladnoa centralne klimatizacije me preplavila i pomladila.

Jedna od potekoa mog posla jest esto mijenjanje temperature zraka kad imam seansu s klijentom. Hladne prostorije postanu toplije, tople prostorije postanu vrue, a ponekad mi strano zuji u uima. Tijekom zadnjih par godina nauila sam ignorirati veinu toga, ali usred srpnja bila je to puno tea borba. Moj ured je smjeten u jednoj od starijih zgrada u gradu, a centralna kimatizacija, dok je u glavnom hodniku sjajna i uvijek dobrodola, ini se da u moj ured krto pue.

Kad sam stigla do stepenica, naglo sam se nagnula naprijed, gurnuvi bokove ispred, preskaui nekoliko stepenica odjednom. to rei? Uvijek sam zadnja dolazila u razred s odmora.

Udarajui u pod s glasnom lupom, jedan trenutak sam samo ostala stajati na mramornom podu, upijajui hladan zrak prije nego se hrabro suoim s vrelinom i hrpom ljudi za koju znam da me ekaju vani.

ivim i radim u predgrau Detroita. Zove se Royal Oak. Za njega kau da je jedan od posljednjih velianstvenih bastiona srednjeg stalea koji ograuje Detroit od mnogo bogatijih predgraa na sjevernoj strani. Takoer i titi podruje od potpune politike vladavine bogataa.

Royal Oak je grad koji puca po avovima, skuen izmeu Ten Milea i Fourteen Mile Roada. U jugoistonom Michiganu, ceste se oznaavaju prema udaljenosti od Detroita - to je lokacija sjevernije, to je vei broj ceste i drugaija cijena nekretnina. Jedna jedina milja znai razliku koja see i do etvrt milijuna, a nekad i vie.

U zadnjih nekoliko godina, Royal Oak se iz grada kojega treba izbjegavati pretvorio u grad kojega treba posjetiti. Ovih dana mnogi njegovi stanovnici provode dosta vremena u gradskom centru, hodajui ulicama ili sjedei na klupama, ne radei nita osim eznutljivog promatranja. Tamo ima svakakvih nacionalnosti i svi su dobrodoli: mukarci i ene, homoseksualci, heteroseksualci, vinopije, ljudi srednjih godina, pametnjakovii i bezveznjaci. Mjesto se moe zvati i Ujedinjeni narodi.

BU&CW

10

Moj ured je smjeten u Washington Sqare Buildingu, koji stoji na sjevernom kraju centra, odmah ispred Eleven Milea. etverosobni apartman dijelim s najboljom prijateljicom, Theresom. Ona je medij. Odabrale smo upravo ovu lokaciju ne samo zato to je ova zgrada najvia u Royal Oaku, ve je i najneobinija.

Po svemu sudei, zgrada je bila prava divota arhitektonske neodlunosti. Njeno proelje je mjeavina cigle i buke blijedo smee boje. Kockasti odjeljci u velikom su kontrastu s otro uglatim krilima, a prozori su rasporeeni i u obliku luka i pod otrim kutovima, ovisi u koji kat gleda. Ogroman neonski znak koji reklamira lokalne novine prekriva ukrasni zidni vijenac od tukature poput ogrlice i vidi se kilometrima daleko, olakavajui Theresi i meni objanjavanje nae tone lokacije.

Tu se nalaze mali duani, galerije i restorani i ine centar srednjeg stalea, dok profesionalni uglednici zauzimaju gornje katove. Theresa i ja smo stisnute u sredini, izmeu raunovodstvene firme i one za raunalnu grafiku u sjevernom dijelu zgrade. Najamnina je razumna, zgrada dobro odravana i jo se nitko iz okolnih ureda nije poalio na naa liberalna koritenja svijea i mirisa. Ve etiri godine radimo na ovom mjestu.

Nakon dovoljno upijanja hladnog zraka iz predvorja, hrabro sam zakoraila u suncem okupan srpanjski dan. Krenula sam desno prema samom sreditu i izvadila mobitel iz torbice. Otvarajui ga, utipkala sam brojeve za presluavanje govornih poruka i pozorno sluala, hodajui niz Washington i potom se udaljila tri ulice juno do Pic-A-Deli restorana na sendvi od tunjevine s ljutom paprikom. Imala sam jednu poruku, od Therese.

Theresa i ja smo se upoznale prije etiri i pol godine pod vrlo neobinim okolnostima i jo se i dan danas divim veliini njezinog dara koji ju je doveo k meni.

Tada sam radila u banci, dajui sve od sebe kako bi se uklopila u svijet koji me nikad zapravo nije prihvaao. Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno mnogim neobinim dogaajima koji su, tijekom nekoliko godina koliko su trajali, za mene i moju obitelj bili dosta jednostavni za ignoriranje: moje najavljivanje poara u podrumu tjedan dana prije nego to nas je iz sna probudio dimni alarm; moj predosjeaj za djedovu smrt deset minuta prije nego to je stigao tetin telefonski poziv; i konano, na alost mojih roditelja koji su se penjali po drutvenoj ljestvici, predvianje da e oevo radno mjesto direktora propasti.

Roditeljima koji nisu vjerovali u nita metafiziko, to je znailo kao da sam ja tjerala te stvari da se dogode i da sam jednostavno utjela o tome, mogli smo izbjei takve nedae. Vrlo brzo sam nauila zadravati predvianja samo za sebe.

Kako sam rasla, moje 'epizode', kako sam ih znala nazivati, dogaale su se uestalije i bile su sve snanije. Jednog dana dok sam bila na fakultetu, preplavio me osjeaj koji me natjerao da pristupim profesoru statistike netom prije poetka predavanja. Poskakivala sam iza njega, nadajui se da u mu uhvatiti pozornost, a kad se konano okrenuo i pogledao me, ja sam k'o iz vedra neba ispalila kako odmah treba posjetiti lijenika jer sam 'vidjela' problem s njegovim srcem.

BU&CW

11

Jedan trenutak me udno gledao prije nego to me zamolio da sjednem kako bi mogao poeti s predavanjem. Tjedan dana kasnije, predavanje je odgoeno zbog profesorove smrti. Pretpostavljate - srani udar.

Taj dogaaj me uvjerio puno vie nego nagaanja mojih roditelja da sam ja nekako uzrok tih uasnih stvari. Osjeala sam da sam zbog prianja naglas i priznavanja onoga to osjeam zapravo prouzroila profesorovu smrt. Tada jo nisam nita znala o intuiciji, kako ona djeluje i kakav je osjeaj. Samo sam znala ono to se stalno ponavljalo: u glavi sam 'vidjela' stvari, izrekla ih naglas, one su se dogodile... jer sam ih ja uzrokovala.

Ostatak svog obrazovanja i rada u banci odbijala sam priati naglas o stvarima koje sam i dalje 'vidjela' samo ja u svojoj glavi. Ako bi mi se u glavi pojavio nekakav prizor, brzo bih se koncentrirala na neto drugo i poela pjevuiti. Kad sam navrila dvadeset est godina, inilo se da neprestano pjevuim.

Potom sam jednog jutra, radei za pultom u lokalnoj banci, dobila udan osjeaj da me netko gleda. Pogledavajui uokolo ugledala sam mladu enu na drugoj strani predvorja s kovravom smeom kosom i velikim smeim oima kako zuri u mene na udan, gotovo prazan nain. Nasmijeila sam joj se, pitajui se poznajem li je odnekud. I ona se meni nasmijeila i nastavila me gledati. Lagano sam slegnula ramenima u znak pitanja. Ona je to isto uinila prema meni i potom izala iz banke. ak i dok sam se udila njezinom ponaanju, nisam se mogla otresti osjeaja da u je opet vidjeti.

Sljedeeg dana, nakon to sam upravo izala iz skladita s punim rukama letaka i fascikala, zamijetila sam istu enu kako sjedi za mojim stolom. Odloila sam stvari iz ruku i pourila prema njoj, jedva ekajui da saznam odakle se poznajemo.

- Dobar dan - rekla sam sjedajui na stolac.

- Mogu li vam pomoi?

Jedan trenutak me samo gledala, kao da gleda kroz mene. -Ti si Abigail, je li tako?

- Da? - rekla sam, gurajui prema njoj ploicu na stolu sa svojim imenom.

- Ja sam Theresa i znam da e ti ovo zvuati nestvarno, ali ja sam medij i imam poruku za tebe.

Uvjerena sam da se izraz mog lica u jednom trenutku promijenio iz ljubazne zainteresiranosti u oprezan. Nisam znala to znai 'medij', pa sam se pripremila za nekakvo tumaenje Biblije za koje sam bila uvjerena da e zavriti mojim pozivanjem zatitara.

Kako nita nisam rekla, Theresa je nastavila.

- Poznaje li nekog Carla? - pitala je. Usta su mi se lagano otvorila.

- Moj djed se zvao Carl. Bili smo veoma bliski. Umro je kad sam navrila dvanaest.

A tko je Sun,... Summer? pitala je, trudei se ispravno izgovoriti ime.

- Sumner - ispravila sam ju.

- On mi je bio drugi djed.

BU&CW

12

U tom trenutku sam postala svjesna da sam iznenada prestala disati, kao da e ju zvuk mog disanja omesti u nastavku.

- A Margaret?

Neeljene suze navrle su mi na oi. Nitko od ljudi s kojima sam se druila nije znao imena mojih djedova ni baka.

- Moja baka... bila je udana za Carla i umrla je kad sam imala est godina.

- Dobro, pa tvoji baka i djed mi se obraaju ve dva dana i imaju poruku za tebe koju bih ti ja trebala prenijeti. ele da zna kako oni znaju da moe 'vidjeti' dogaaje. Znaju da ima dar i ele ti pomoi da ga razvije. Trebala bi koristiti svoj dar, a ne ovo - mahnula je rukom pokazujui moj radni stol.

Jedan dugi trenutak samo smo zurile jedna u drugu. Theresa je izgledala onoliko nesigurno u vezi poruke koju mi je upravo dala ba kao to se i sama osjeala. Razmatrala sam mogunosti da je ovo neka ala. Da je neki bolesni gad ovo smatrao duhovitim i platio glumici da mi to kae. Ili je moda ova ena luda i samo je imala sree i pogodila imena mojih djedova. Ali nikako nisam mogla zanemariti injenicu da je upravo naglas rekla ono to znam cijeli ivot: da sam ja, zapravo, 'nadarena'.

Sve do tada, nisam to osjeala kao dar, ali kad sam shvatila kakve se sve emocije mogu pobuditi ovakvim razgovorom, poela sam taj termin smatrati prikladnim.

Voljela bih da vam mogu rei kako sam proivjela Jerry Maguire trenutak, da sam poskoila sa stolca i svima prisutnima objavila kako dajem otkaz na dosadnom poslu u banci i bacam se u profesionalne psihoanalitiare, ali istina je zapravo ta da mi je trebalo dosta vremena da se uope zagrijem za tu ideju.

Theresa mi je ostavila svoju posjetnicu - tada je itala iz dlanova u malom kafiu i rekla mi da je nazovem kad odluim sluati vlastitu i nunciju i krenem putem koji mi je namijenjen.

Puna tri mjeseca sam razmiljala o tome, nespremna donijeti bilo kakvu odluku. Zatim se sudbina umijeala i odluila umjesto mene. Vei magnat je kupio banku u kojoj sam radila i dobila sam otkaz. Naavi se bez posla i lagano u depresiji, potraila sam Theresu, koja mi je otada mentor, najbolja prijateljica i partnerica.

Zajedno smo stvorile biznis u kojem dolaze do izraaja oba naa talenta. Ona spaja ljude s njihovim voljenima i preminulima, a ja ih spajam sa svjesnou. Odlian je to spoj, budui da se uope meusobno ne natjeemo i esto znamo usporeivati biljeke. Da, radimo to - mi intuitivni ljudi volimo meusobno razgovarati o raznim porukama koje primamo. To nam pomae u korigiranju vjetina i razumijevanju mehanike onoga to se dogodilo.

Ljudi misle da mi u svojim glavama moemo uti ta magina bia ili da dobivamo prizore u boji nekog dogaaja i tako predviamo budunost. Zapravo, stvarnost nije uope tako glamurozna.

Ustvari se dogaa to da mi u glavu iznenada uskoi misao ili prizor poput memorije i to je vezano sa estokom potrebom da izgovorim ono to mi se trenutno nalazi u glavi. Neto jako neobino i ini se da rijei izlaze iz

BU&CW

13

mojih usta bez prethodnog razmiljanja o njima i nekako su to uvijek informacije koje su najtonije.

Najbolji nain za to je usporedba s igrom Clue. U podsvijesti mogu vidjeti pauna, bilijarski stol i neke svijee. Kad vidim te slike, dobit u jaku potrebu rei neto poput: 'Tko je igra bilijara koji na sebi nosi paunovo perje i voli igrati pod svjetlosti svijea?', to moe biti nain na koji moj logiki um prevodi ono to vidim. Potom je na klijentu da sastavi tragove i shvati to gospodin Paun radi kod bilijara sa svijeama. Moja itanja na taj nain znaju biti veoma interaktivna i to klijent vie surauje, to su na kraju rezultati bolji.

Hodajui do restorana, nasmijeila sam se oslukujui Theresin glas kako pjeva preko snimke glasovne pote. Trenutno se nalazi u Kaliforniji, gdje se posljednja tri tjedna sastaje s producentima i drugim holivudskim likovima, pregovarajui o moguoj televizijskoj pilot seriji usredotoenoj na njezinu mogunost spajanja ljudi s njihovim preminulim dragim osobama. Budui da je medij, Theresin fokus nije kao moj, jer ja koristim svoje talente kako bih predvidjela budunost ljudi. Njezina sposobnost poiva gotovo jedino na premoivanju prostora izmeu ivih i mrtvih, a Theresa ne samo da je dobra u tome to radi, ve je zapanjujua. Njezine seanse su najmonije u velikim grupama, s mnogo suza i razjapljenih usta jer uspijeva baratati s nevjerojatno tonim imenima, mjestima i datumima povezanim iskljuivo s ljudima koji su preli na drugi svijet, dajui svima oko sebe vrst dokaz da je ivot vjean.

Promatrati je na poslu zaista je neto neopisivo, zbog ega je Hollywood jednog dana i pokucao na njezina vrata i pozvao je na razgovor. U dananje vrijeme, ako se eli proslaviti zbog posjedovanja estog ula, mora moi razgovarati s mrtvima. Kako ja ne volim preveliku panju, sretna sam to ne posjedujem i taj talent. Osim toga, Theresa je mnogo prikladnija za svu tu pompu. Od nas dvije, ona je puno sigurnijeg nastupa i bez obzira to je nekoliko godina mlaa od mene, ona je zapravo ta koja je odrasla i zrela.

Poruka joj je bila kratka i uzbuena.

- Hej, curo! Imam nove vijesti! Nazovi me!

Odmah sam pritisnula tipku za brzo biranje njezinog mobitela i ekala zvuk njezina glasa. Javila se nakon etvrtog zvona.

- Hej, to ima?

- O, bok! Namjeravala sam te ponovno nazvati. Nemam puno vremena... upravo zovu na ukrcavanje u avion... ali morala sam ti rei da smo jutros potpisali!

- Rekla sam ti da hoe - rekla sam, smijeei se. Nema boljeg osjeaja nego kad sam u pravu. itala sam Theresi budunost prije puta za Kaliforniju i ovo je bila glazba za moje ui jer ujem ono to sam predvidjela.

- I za kuu si bila u pravu. Pronali smo u Santa Monici predivnu kuicu s tri spavae sobe i upravo smo se sada dogovorili s vlasnicom da emo je unajmiti s prvim u mjesecu!

Bila sam prokleto sretna, ali jedan dio mene se navikao na druenje s Theresom i Brettom, njezinim muem, i osjeala sam se tunom i naputenom.

BU&CW

14

- Znai, stvarno me naputa, ha?

- Bojim se da je tako, prijateljice moja. Ali vraam se danas i imamo ostatak ovog mjeseca za druenje, a izmeu Detroita i L.A. ima ono kao milijardu letova dnevno. Moe i ti doi ovamo... ja mogu k tebi... stvarno, sve e biti u redu.

Dola sam do Pic-A-Delia, ali apetit mi je nestao. Svejedno sam ula unutra i stala u red, mrtei se poput trogodinjakinje. Oduvijek sam znala da e ovaj dan doi, ali to nije pomoglo... ipak sam se osjeala loe. Dok sam sluala uzbuenu Theresu kako pria o svojoj novoj televizijskoj karijeri, hinila sam zanimanje i natjerala vlastiti glas na kretanje od uzbuenja. Iako ne mislim da sam bila dobra glumica jer mi je ona potom rekla:

- Hej, veeras se kasnije vraam... nazvat u te i onda emo moi razgovarati o tome. Zna, i ti se uvijek moe preseliti u L.A.

Budui da je intuicija aktivnost desne strane mozga, mentalno sam postavila pitanje s desne strane glave - tom tehnikom sam se sluila kad bih trebala odgovor s da ili ne. Trebam li se preseliti u Kaliforniju? Razlika izmeu 'da' ili 'ne' jest ta da se 'da' doima laganim i prozranim na desnoj tirani mojeg tijela, a 'ne' predstavlja zaguljivost i teinu na lijevoj strani. Ponovno glumljenim tonom, rekla sam:

- Jasno, nazovi me veeras, Theresa. Onda emo vie razgovarati.

Ja sam bila sljedea na redu, Theresin avion je uskoro polijetao i zato smo prekinule razgovor. Marirajui do pulta, nasmijeila sam se zdepastom mukarcu s prorijeenom sijedom kosom i prisilila se na osmijeh za koji uope nisam bila raspoloena.

- Abigail! I danas uobiajeno?

- Naravno, Mike, ali s vie ljute paprike. Osjeam se nemirno.

Mike mi se nasmijeio i klimnnuo glavom. Kad je posegnuo za noem kojim ree kruh, misao mi je proletjela kroz glavu. Veina ljudi misli da su vidovnjaci stalno 'ukljueni', kao da hodamo ulicama i moemo razdvojiti dobre ljude od loih i u trenutku saznati sve to se ima za znati o potpunim strancima. Istina je da smo 'ukljueni' samo onda kad to elimo biti. Drugim rijeima, to vam je slino telefonskoj zvonjavi u daljini. Uvijek zvoni, ponekad glasno, ponekad ne. Ako se javimo, znamo da emo dobiti neke informacije, ali ako se ne javimo, neemo dobiti nita. Kad je Mike poeo rezati kruh, moj 'intuitivni' telefon je poeo glasno zvoniti. Iivcirana, javila sam se i dobila kratki prizor i osjeaj. Pogledala sam Mikea. On zna ime se bavim. Ustvari, dopustio mi je da stavim svoju posjetnicu na njegovu oglasnu plou i nije se doimao nervoznim zbog toga i zato sam odluila izgovoriti misao koja mi sada tutnji glavom.

- Ovaj, Mike?

- Da, Abby?

- Vozi srebrni auto? - Aha! Kako zna?

Nasmijeila sam se i prstom pokazala sljepoonicu, urotniki mu namignuvi.

- Mislim da ti auto isputa tekuinu. Ulje ili antifriz ili tako neto. Moda bi ga kasnije trebao pregledati.

BU&CW

15

Mike je jedan dugi trenutak samo gledao u mene bez treptanja, usta su mu se lagano otvorila i licem mu se razlio veliki osmijeh.

- Abby, dobra si! Jutros sam na podu garae zamijetio malu mrlju i mislio sam ga ovaj vikend odvesti u radionicu. Hej, moe li mi rei dobitne brojeve lota?

Da sam dobila novi od svake osobe koja mi je postavila to pitanje, vie ne bih morala raditi. Odmarala bih se i bila jako, jako, jako bogata!

- Kompa, da ih znam, sama bih ih odigrala! - rekla sam mu dok mi je pakirao ruak i preko pulta mi ga predao. Platila sam sendvi, uzevi jo sok i ips i vraala se u svoj ured.

Dok sam se polako penjala stepenicama do apartmana, zamijetila sam enu koja je nestrpljivo ekala pred zakljuanim vratima. Osjetila sam traak panike i opet pogledala na runi sat. Tek je prolo deset i trideset. Zar sam krivo proitala popis sastanaka ili moda pogledala drugi dan? Jesam li zaboravila upisati neiji termin?

Da budem iskrena, nisam se najbolje snalazila u administraciji ovog posla. Obino sam to smatrala najgorim dijelom posla i ponekad mi je trebalo malo vie vremena da se javim ljudima nego to je to pristojno, a ponekad bih promaila sastanak ili ak i dva.

Sada posve crvena u licu, urno sam pola prema eni i nasmijeila joj se najljubaznije to sam mogla.

- Dobar dan - rekla sam.

- Ispriavam se... ne sjeam se da smo za danas dogovorile sastanak. Jesam li se prevarila?

ena je bila visoka i vitka sa smeom kosom do ramena, naoalama i krupnim smeim oima koje su istovremeno izgledale iscrpljeno i nestrpljivo.

- Vi ste Abigail? - pitala je njenim glasom poput Minnie Mouse.

-Jesam.

- O, hvala Bogu. Zovem se Allison Pierce. Moja prijateljica Connie je otkazala sastanak kod vas u jedanaest sati, pa sam pomislila da biste moda umjesto nje mogli primiti mene?

Jo jednom sam pogledala runi sat i potom vreicu s rukom. Moja prvotna reakcija bila bi ne, ja ne radim. Molim-vas-molim-vas-molim-vas-draesno-moljakanje-samo-me-ubacite-u-ovaj-slobodan-termin itanja.

Iskustvo me nauilo da onog trenutka kad napravi iznimku zapravo stvara novo pravilo.

Neto u njezinom nestrpljivom licu i nemirnim rukama me ipak povuklo. Uzdahnula sam i provjerila stvar sa 'svojom ekipom', nadajui se da e me oni poduprijeti. Umjesto toga sam primila veoma vrsto 'da'! Sranje.

Pa, ionako vie nisam bila posebno gladna.

- Dobro - rekla sam - imam neto vremena prije sljedeeg sastanka. Uite.

Otkljuala sam ured, obje smo ule, stavila sam ruak u mali hladnjak u ekaonici, otkljuala prednja vrata i pourivala Allison u sobu za 'itanja'.

BU&CW

16

Na ured se nalazi na katu u obliku slova T. U ekaonici se nalaze dva stolca okrenuta prema vratima i stoli s nekolicinom asopisa. Odmah iza te prostorije je na administrativni ured s malim stolom u sredini na kojem su telefon i raunalo. Tu su jo i dva velika ormara za fascikle, gdje odlaemo obrasce naih klijenata. Dvije preostale prostorije se takoer otvaraju prema ekaonici: Theresina soba je s desne strane, a moja s lijeve.

Prostor u kojem 'itam' ljudima budunost najomiljenije mi je mjesto na svijetu. Soba je prilino mala, ali meni je ona savrene veliine. Oliila sam zidove u aurno plavu boju koja me uvijek podsjea na jedan od onih putnikih kalendara koje sam vidjela, s fotografijom grkog otoka i mora koje ga okruuje. Prostorija ima i obrub u boji maslaca kako bi obogatila aurno plavu boju mora. Svjetlo ulazi kroz dva dugaka, horizontalna prozora koji se proteu gotovo itavom duinom prostorije. U staklenoj vazi duginih boja je sedam visokih stabljika bambusa. Ona stoji na ormariu smjetenom pored prozora.

Na svakoj raspoloivoj povrini su hrpe kristala i njene mirisne svijee. U sredini prostorije nalaze se dvije mekane fotelje be boje okrenute jedna prema drugoj, a izmeu njih stoji mali stoli na kojem je diktafon. Na zidove sam objesila omiljenu sliku Havaja i prelijepo zrcalo s okvirom od raznobojnog staklenog mozaika. Smjetena u sami kut, divovska linearna fontana davala je ritam svemu u prostoriji.

Pokazala sam prema jednoj fotelji i kad se Allison smjestila, brzo sam prela prostorijom s upaljaem u ruci, palei nekoliko svijea. Konano sam dola do svoje fotelje i izvadila praznu kasetu iz ormaria. Ubacila sam kasetu, namjestila sat i udobno se smjestila.

Za veinu ljudi je intuicija tek neto malo vie od apata, trepet u bijelim zvukovima koji su navikli ignorirati. Za mene ona predstavlja stvarni fiziki osjeaj koji ukljuuje bljeskove slika, pritisak promjena, zvonjavu u uima i trenju tijela. Ponekad se zna dogoditi da nekome neto toliko arko moram rei da se ne mogu usredotoiti na nita drugo dok to ne uinim. Nekad ak imam i faze kad dobivam neku vrstu tunelskih vizija, svijet se odmie od moje periferijske vizije dok se poruka koju trebam predati stalno iznova premotava u mojoj glavi.

Tijekom godina sam nauila kako kontroliran zvijer, da tako kaem, i shvatila da je najbolje da prije svakog novog sastanka s klijentom napravim sljedee: zatvorim oi i u podsvijesti zamiljam kako mene i prostoriju ovija bijela svjetlost. I potom pozivam svoju ekipu.

Moja 'ekipa' se sastoji od pet duhovnih voda i od svakog pojedinano mogu 'osjetiti' energiju dok ulazi u prostoriju i staje s moje desne strane. Zamislite to kao da zatvorite oi i osjetite da netko ulazi u sobu. Iz njih gotovo da isijava neto to moete osjetiti bez da zapravo shvaate zbog ega je to tako. Takav osjeaj imam kad pozovem svoje vode da mi se pridrue.

Kad oni konano udu, tek tada pitam klijenta puno ime i prezime i datum roenja. To mi znai neto poput sredine na meti. Kad saznam puno ime i prezime te datum roenja, usmjeravam intuiciju izravno prema klijentu, poput strelice na meti. Kad osjetim povezanost s njihovom energijom, znam da je dolo vrijeme da progovorim.

BU&CW

17

Nakon nekoliko minuta provedenih pokraj Allison osjetila sam jaku povezanost s njezinom energijom i odmah dobila nekoliko vizija.

- Dobro, prva stvar koju vidim su lonanice. Pokazuju mi onu scenu iz Duha, zna, gdje Demi Moore izrauje predmete od gline?

Allison je iznenaeno odgovorila:

- Ja predajem lonarstvo na Umjetnikom institutu.

- Cool! Dobro, daju mi osjeaj da si u zadnje vrijeme veoma tuna. Osjeam da ti je netko vrlo blizak, neka ena, ostavila sliku i da si zbog nje postala vrlo deprimirana. Tvoje lonarstvo pati, ili ti kao rezultat toga zanemaruje svoje predavanje.

- Da - rekla je.

Tjeraju me da osjeam kako si nekad bila osoba koja voli prirodu, kako si uivala sadei cvijee ili njegujui vrt. Sada si cijelo vrijeme u zatvorenom s navuenim zastorima. - Da.

- Tvoje vode mi govore da mora nastaviti sa svojim ivotom, da ova tuga mora proi i da postoji golemi svijet otkria samo ako odlui ui u njega.

Tiina.

Rijetko kad za vrijeme itanja pogledam u svoje klijente jer sam otkrila da me njihovi izrazi lica znaju omesti. Inae svoj pogled usmjerim prema praznom kutu ureda ili ih jednostavno zatvorim. U klijenta u pogledati samo onda kad ne potvrde ono to sam rekla. Allison mi jo nije odgovorila i zato sam, mislei da ovo zadnje nisam rekla tono, pogledala u nju kako bih vidjela njezinu fiziku reakciju. Primijetila sam da su joj se usne razvukle u tunu, tanku liniju i ruke su joj hvatale rukohvate fotelje tako snano da su joj zglobovi postajali bijeli.

Pomalo zbunjena njezinom reakcijom, jo jednom sam provjerila s ekipom izreeno kako bih se uvjerila da sam na dobrom putu. I opet su ponovili sve ono to sam upravo izgovorila, bio je to znak da sam posve u pravu. Opet sam se usredotoila na Allison i iznenada zamijetila malu promjenu u njezinoj energiji. Zatvarala se. Iskustvo me nauilo da to moe znaiti samo dvije stvari: ili sam potpuno pogrijeila ili sam pogodila direktno u ivac. U sebi sam zatraila ekipu za drugu temu.

- Dobro, sad mi pokazuju znak ZA PRODAJU... Prodaje li kuu?

- Da.

- Dobro, kau da nastavi s tim. Osjeam da je ovo jako dobra stvar koju radi, kao da su jako sretni to to ini. Imam osjeaj da je ovdje puno toga iz prolosti i da selidbom odbacuje stvari koje su te sputavale.

Opet tiina... Nisam vie eljela gledati u Allison, odluivi drati oi zatvorene. Njezine reakcije su me poele izluivati, a ja sam se samo htjela koncentrirati na ono to primam. Mogla sam osjetiti da njezina energija ujedno i prihvaa ono to govorim i odbija. Ta proturjenost me natjerala da se u mislima poeem po glavi. Osjeajui laganu frustraciju, ponovno sam od ekipe zatraila drugu temu.

- Dobro, kau da se oko tebe nalazi tamnokosi mukarac i upozoravaju te na njega. Kau da ne smije imati nita s njim. Imam osjeaj da je taj tip povezan s tobom na neki mutan nain, kao da je lan obitelji, ali nije ti brat

BU&CW

18

ili tako neto, netko s kim si izgubila kontakt i tako bi trebalo i ostati. On jednostavno donosi loe stvari. Takoer ga povezuju s onim tvojim osjeajem gubitka, kao da je on bio razlog zbog kojeg je ona ena s kojom si bila bliska otila i sad ga eli okriviti, a oni kau da je u redu da ga krivi, ali ne izravno u lice. Kao da je on stvarno napravio ono to misli da jest, ali mora biti veoma oprezna. Stalno govore Ostavi to na miru i imam osjeaj da gura nos tamo gdje mu nije mjesto, da je to neto puno vee nego to si mislila da je. Mogla bi se dovesti u probleme s tim tamnokosim mukarcem. Kau da zaista nita ne moe uiniti i da je najbolje maknuti se.

Tiina.

Ponekad, ali samo u rijetkim situacijama, znam dobiti uistinu 'odvratan' predosjeaj povezan s nekim buduim dogaajem. Taj odvratan predosjeaj u vezi profesora i njegovog srca natjerao me da ga upozorim onog dana na predavanju.

Poinjala sam dobivati isti takav odvratan predosjeaj u vezi Allison i tog tamnokosog mukarca. Budui da nisam ula nikakvu potvrdu o upravo izgovorenom, naposljetku sam otvorila oi i pogledala je. Jako je problijedjela i ukipila se, a oi su joj se napunile suzama. Bila je na rubu plaa.

Upozorenje se nastavilo vrtjeti po mojoj glavi. Oslobodila sam ga se govorei joj:

Allison, kaem ci, jasno mi daju do znanja da se treba kloniti tog ovjeka, tko god on bio. Ima mo promijeniti svoju sudbinu. Zove se slobodna volja. Moe ignorirati ovaj savjet i sama sebi odrediti budunost ili ga moe posluati i kloniti se nevolje. Jesi li me razumjela?

- Da - proaptala je i kimnula glavom.

Gledajui unatrag, valjda sam eljela vjerovati da sam prodrla do nje. eljela sam vjerovati da je posluala upozorenje i prihvatila moj savjet. Zato nisam kopala malo dublje kad sam imala priliku, nikad neu znati. Ali sjeam se da se nisam mogla otarasiti onog odvratnog predosjeaja. Svejedno sam zatraila drugu temu i ostatak 'itanja' je uglavnom bio nezanimljiv. Osim poetnog upozorenja iz mene nije iskoilo nita vie. Otada sam razmiljala o tome mnogo puta, stalno se pitajui jesam li mogla na neki nain promijeniti sudbinu. Da sam moda malo vie inzistirala, upotrijebila svoj dar da udem malo dublje, moda sam na kraju i mogla spasiti Allisonin ivot i time sprijeiti serijskog ubojicu da se koncentrira na mene.

Najudnija stvar u odvratnom predosjeaju jest ta da je sve u tajmingu.

BU&CW

19

POGLAVLJE DVA

- Theresa?! - povikala sam uz stube.

- Da? - doviknula je, a iz njezine spavae sobe se uo zvuk ukanja papira.

- Gotova sam s dnevnim boravkom. eli li da nastavim u kuhinji ili radnoj sobi?

- Mmm, u kuhinji, mislim. Brett mi je obeao pomoi srediti radnu sobu, pa mu je ostavi. Odmah stiem dolje u pomo. Skoro sam zavrila ovdje.

- Dobro - rekla sam, kreui se prema kuhinji i usput pogladivi njezinu maku Mystery.

Lice mi je stalno smrknuto. U zadnje vrijeme sam toliko puno puta duboko uzdahnula da sam dvaput hiperventilirala. Dan nakon to su se Theresa i Brett vratili, poeli su s pakiranjem stvari, uinivi protekli tjedan vrtlogom aktivnosti. Pomagala sam im koliko sam mogla nakon posla. I sada, kad sam poela raditi na kuhinjskom stolu za kojim smo Theresa i ja provele mnoge kasno none sate razgovarajui i pojele onolike nebrojene pizze, osjetila sam da mi se vid muti i grlo stie - ponovno.

S uzdahom, zalijepila sam kartonsku kutiju, donijela papir za umotavanje iz druge prostorije i poela raiavati kuhinjske ormarie. Theresa mi se pridruila za otprilike desetak minuta. Svoju kovravu smeu kosu zavezala je u konjski rep, a krupne smee oi bile su jo krupnije jer je iz njih isijavala energija. Dugo vremena nismo razgovarale. Potom je, prekidajui tiinu, pogledala u mene malo iskosa i upitala:

- Abby? Taji li mi neto?

- Oprosti, to? - pitala sam, iznenaena pitanjem. Sad me pogledala izravnije i rekla:

- Duo, tvoja energija je sva u nekom ljubavnom zanosu. Jesi li upoznala nekoga?

Kad smo se Theresa i ja upoznalo, ona je tek poela izlaziti s Breitom, s ljubavi svog ivota (a sada muem). Ja sam pak s druge sirane, bila na pola puta do zavretka jedne veze. Zaljubila sam se u Bena Newmana onog trenutka kad sam ga upoznala i pune tri godine bili smo nerazdvojni. Onda smo jednog dana poeli priati o braku i ja sam se zaletjela i u svega petnaest minuta uspjela isplanirati cijelo vjenanje. Sjeam se njegovog bolnog izraza lica i tijekom narednih nekoliko tjedana sve se vie udaljavao, kao to se ljeto pretvara polako, neprimjetno u jesen i konano sam shvatila poruku. Dobro, trebao mi je rei: Ne elim te oeniti, i dati mi neko vrijeme da to konano prihvatim.

Od tada su prole skoro etiri godine i sve to vrijeme nisam izala ni s kim. Prije est mjeseci konano sam bila spremna vratiti se u sedlo, sigurna da me Ben nee jednostavno nazvati i rei da se opametio i moliti me za oprost. Poela sam se malo po malo oporavljati, gledati atraktivne mukarce i nositi donje rublje sa ianim pojaanjima. Zatim sam jednog poslijepodneva, hodajui trgovakog centrom u potrazi za jo vie ianih pojaanja, opazila Bena kako stoji ispred jednog duana, drei u rukama

BU&CW

20

vreice. Srce mi je poskoilo. Pogledala sam u oblinje ogledalo i zahvalila ovozemaljskim silama to sam si popravila frizuru i naminkala se.

- Budi cool - promrmljala sam samoj sebi, polako mu prilazei.

- Budi svjea i bezbrina.

Kad sam mu se pribliila za nekoliko koraka, ugledala sam enu s kolicima i djetetom kako izlaze iz tog duana. Stala je pred Bena. Pozdravio ju je s poljupcem te neke od vreica odloio u kolica i zajedno su se nasmijali neemu to je ena rekla. Tada me ulovila kako zurim u njih razrogaenih oiju. Skrenula je Benu pozornost na mene. Jedan trenutak je samo gledao u mene, pokuavajui smjestiti moje lice u vrijeme i mjesto i upravo u trenutku kad je shvatio tko sam, brzo sam se udaljila i odmah izala IZ trgovakog centra.

Plakala sam tjedan dana - dobro, moda i etiri, ali nakon toga sam odluila. Nema vie mukaraca! Theresa mi je ublaila bol zbog slomljenog srca svojim strpljivim sluanjem, paketiima papirnatih maramica i velikim koliinama sladoleda. Jedna od stvari koje sam najvie voljela u vezi nje bila je ta sposobnost sluanja, bez osudivanja ili neeljenih savjeta. Pustila me da plaem i bjesnim i da se saalijevam. Budui da je ona tako pametna ena, znala je da u, ako me samo pusti da prebolim, jednom konano izai iz te krizne situacije.

I zato sam se, onog dana kad sam ula da ona i Brett odlaze u Kaliforniju, uspaniila, smatrajui uasnom injenicu da svaki vikend provodim u samoi. Nakon to sam neko vrijeme razmiljala o tome, odluila sam prestati ivjeti poput iste vanilije i poeti traiti neki preljev - ili barem okoladne mrvice. I tako sam se prije tri dana iz istog oaja ulanila u Heart2heart.com, internetsku agenciju za spajanje parova.

Jedna od mnogih mana mog posla jest i ta da ne privlai poeljne neenje. Uglavnom mi dolaze klijentice. Mukarci kojima 'itam' su homoseksualci ili su u problematinim vezama. Ovo i nije ba savrena profesija za upoznavanje princa.

Nisam Theresi rekla za ulanjenje u agenciju, uglavnom zato jer sam eljela da se sve dogodi samo od sebe. Barem jednom u ivotu nisam eljela znati to e se dogoditi. eljela sam da to bude iznenaenje. Takoer sam iz istog razloga uporno izbjegavala pozvati svoju ekipu da mi se pridrui na stranici. Kad si vidovnjakinja problem je u tome to stalno prima savjete. Strogo sam im naredila da se ne petljaju dok ih ne budem spremna pitati. Dosad su me sluali i nisu mi poslali nikakav predosjeaj, ali to nije znailo da nisu mogli Theresi poslati neki nagovjetaj. Namrtila sam se na podlost svoje ekipe, ali s druge strane, ipak sam ja jako tvrdoglava suradnica.

- Pa? - pitala je-, ruko vrsto oslonivi o bokove. Kolutajui oima, priznala sam.

- Nemoj misliti da se dogodilo ne znam to posebno. Samo sam poslala profil na internetsku agenciju za spajanje parova da vidim to e biti.

- I...?

Uzdahnula sam. Oito je da se neu uspjeti izvui s jednostavnim odgovorom.

- I sutra imam sudar s tipom koji na fotografiji pristojno izgleda.

BU&CW

21

Theresa je vrisnula i udarila me po ruci, zbog ega sam toliko snano zakolutala oima da sam bila u stanju vidjeti stranji dio vlastite lubanje.

- Nemoj raditi od muhe slona. To je samo sudar.

- I, kako se zove? - pitala je, traei detalje koje nisam eljela dati. Samo nisam eljela stvarati pritisak oko toga. Borila sam se s vlastitom nesigurnou to sam sama i zato sam smatrala da je bolje ako za to zna to manje ljudi i ali me.

Opet sam uzdahnula i pogledala ju onim pogledom koji je preklinjao da me ostavi na miru. Ona se pobjedniki nasmijala i zadirkujue zatreptala. Nema anse da me ostavi na miru. I ona ponekad zna biti veoma tvrdoglava.

- Zove se Dutch.

- Dutch? - Aha.

Ako Theresa nastavi traiti detalje, saznat e da joj nemam puno toga za ponuditi.

- Hmm, zanimljivo ime. Je li mu to nadimak?

- Nisam sigurna. Svoje mailove potpisuje samo s Dutch, pa moe biti da je.

- ime se bavi?

- Nisam sigurna. U njegovom profilu pie neto o osiguravanju ili osiguranju. Mogao bi biti meetar ili tako neto.

- Aha... i?

Opet sam uzdahnula koliko sam glasnije mogla, poeljevi viknuti i jedva sam uspjela uvui rogove.

- I to? U srednjim tridesetima je, ima valovitu plavu kosu, visok je preko metar osamdeset osam i razveden je, nema djece. Nepua je, ponekad popije u drutvu, roen u Michiganu i trenutno ivi u Royal Oaku. Vjerojatno je hodajui kliej i ja u se vjerojatno uasno provesti i otii kui, uvjerena da se nikad neu udati i da bih trebala ponovno razmisliti o onoj ideji da uzgajam make.

Theresa se nasmijala i pogladila me po ruci.

- Opa! Moram priznati da sam jako ponosna to si tako liberalna u vezi svega ovoga.

Sljedei dan je bila nedjelja i trebala je biti napeta. Vikendom bih ugovarala najvie 'itanja', od est do osam dnevno, to mi je doputalo da ponedjeljak i utorak uzmem slobodno. Tijekom tjedna ne uzimam vie od etiri do est dnevno. Za sve preko toga budem preumorna i ne mogu dobro obaviti posao. Odlian je to posao ako si uspjean i osjeam se veoma sretnom osobom to od njega mogu pristojno ivjeti.

Alarm se oglasio u sedam - prvo itanje imam u devet. Jo snena, skupila sam svoju svijetlo smeu kosu do struka u konjski rep, navukla traperice i laganu bluzu bez rukava. Malo sam se naminkala, zahvalna to mi se Bog puti smilovao i nije mi preko noi nagrdio lice. Veeras izlazim s Dutchom i ve sam dovoljno nervozna.

BU&CW

22

U trideset prvoj se smatram prilino sretnom. Niti izgledam niti se ponaam u skladu s godinama. Uvijek prolazim za tri do pet godina mlau ensku nego to jesam.

Visoka sam metar i sedamdeset i nasreu sam jedna od onih nekoliko blagoslovljenih dua s brzim metabolizmom, te stoga uz samo malo truda konstantno teim pedeset est kilograma. Zapravo sam oduvijek bila zadovoljna svojim izgledom. Nisam ni seks bomba niti neugledna djevojka, uvijek sam negdje izmeu. Izgled mi dozvoljava neprimjetno kretanje meu masama kad nemam make up i kad se lampavo odjenem. Ili se ljudi okreu za mnom kad mi je potrebno pothranjivanje ega i kad prethodno zbog toga provedem sat vremena u kupaonici uredujui se.

Tijekom dvadesetih bila sam zaluena fitnesom i redovito, svakodnevno vjebanje u teretani bio je moj obvezni ritual. Ipak, danas me vie zanima joga, smatram je jednako dobrom za odravanje tijela, a i mnogo je njenija. ini mi se da se jednostavno bolje uklapa u taj moj intuitivni imid - mislim, tko eli 'itanje' od Buffy - ubojice vampira?

Nakon to sam se dotjerala, sila sam dolje i pozdravila svog vrlo razmaenog, neodoljivog psa, Eggyja. Eggy je etverogodinji okoladno smei jazavar kojeg sam kupila ubrzo nakon prekida s Benom. Vrlo brzo sam zakljuila da sam zapravo ja ta koje je bolje prola. Eggy nikad ne grli daljinski upravlja, ne ostavlja dasku zahodske koljke podignutu i dovoljno je pristojan da zna kako treba izai iz prostorije kad prdi. To su samo neke pojedinosti koje Ben nikako nije mogao svladati.

Eggy je dobio ime po svojoj bezuvjetnoj ljubavi prema jajima. Sve do dananjeg dana njegov je doruak ukljuivao jedno peeno jaje koje uvijek nekako uspije odmah slistiti ak i ako mu ga stavim u zdjelu s ostatkom psee hrane.

Kad sam Eggyju donijela zdjelu s dorukom, zaula sam poznati zvuk motora na prilazu. Probijajui se kroz raznorazni alat, razbacane komade drvenog pokustva koji su mi stajali po podu dnevnog boravka, otvorila sam ulazna vrata kako bih pozdravila najdraeg gosta, Davea - majstora.

Dave je ljubitelj ezdesetih i izgleda kao netko tko bi uivao u vonji autocestom u potrazi za pustolovinama. Ima vrlo dugu plavu kosu koja polako poinje sijedjeti i skupljena je u konjski rep koji mu se sputa niz lea poput zmije i zavrava na samom kraju kraljenice. Prilino je krupan tip, otprilike metar devedeset, u ranim pedesetima i iznimno leeran. Takoer i vrlo talentiran. I jesam li spomenula da radi za triavih petnaest dolara po satu?

Prije otprilike est mjeseci dola sam do zakljuka da se konano moram ponaati kao odrasla osoba i uroniti u svijet zrelosti, to podrazumijeva kupnju nekretnine. Otila sam ravno agentici za nekretnine koja mi je iznijela gole, surove injenice. Sudei prema mojim primanjima, kreditnoj prolosti i injenici da sam inzistirala na stanovanju blizu ureda - a to je zaista vrlo skupocjeno susjedstvo - najbolje emu sam se mogla nadati jest jedan sjajan majstor.

Mom naivnom umu to je zvualo prilino dobro. Mislim, znala sam ja biti sama svoj majstor. S obzirom na to da sam bila ponosna vlasnica ekia i odvijaa, nije mi bi bilo teko ohrabriti se i baciti upozorenje u zaborav.

BU&CW

23

- Moe - rekla sam samouvjereno svojoj agentici.

Gledajui unatrag, vjerojatno sam trebala obratiti malo vie pozornosti na njezinu reakciju, koja je ukljuivala neke udne zvukove i klimanje glavom, ali bila sam previe uzbuena da bih bila razumna i pomno pregledala ponudu nekretnina, ekajui da se pojavi moj dom iz snova.

Nakon tromjesene potranje, konano se na tritu pojavila kua koja mi je savreno odgovarala. Lokacija je bila sjajna, kao i cijena i kao to mi je agentica uporno ponavljala, imala je pravi 'potencijal'. Kad sam potpisala hipoteku, jedva sam ekala baciti se na radove.

Osvijestila sam se nakon otprilike dva dana, stojei usred razrovanih zidova, trone kuhinje, nedostatka podnih obloga i mirisa koji su dolazili s kata, iji uzrok nisam ak ni eljela pogaati. Jedini popravci koji su se vrili na toj kui u zadnjih etrdeset godina bili su postavljanje novog krova i ventilacije, a sve ostalo je bilo u raspadajuem stanju.

Davea mi je preporuila jedna klijentica, a njegov dolazak smatrala sam Bojim darom. Iako je bio jeftin, ubrzo sam otkrila da popravci nisu i sva uteevina, koju sam spremala na sigurno kako bih kupila novi namjetaj, brzo je isparila kad se Dave bacio na posao.

Shvatila sam da poinjem ugovarati sve vie i vie 'itanja', pokuavajui drati korak sa svim tim popravcima. U prizemlju nije bilo drugog namjetaja osim malog stola za raunalo i stolca u drugoj spavaoj sobi. Moja kuhinja, smjetena u stranjem dijelu kue iza dnevnog boravka, imala je samo sklopivi stol i dva stolca, to nije nimalo pridonijelo toplini koja bi se ovdje trebala osjeati.

Gledala sam Davea dok je u kuu unosio torbu s alatom i raznorazne builice, klijeta, kablicu i produne kablove i jo jednom sam pomislila koliko imam sree to sam ga pronala. Samoj sam sebi obeala da ga nikako neu pourivati ili se doimati nestrpljivom. On je inae bio spor i precizan, a posao bi obavio savreno. Dosad je postavio novi drveni pod na katu, popravio stubite, polijepio ploice u kupaonici, ugradio nova ulazna vrata i prepravio stranji trijem. Sada je radio na ugradnji novih ormaria i rasvjeti u kuhinji. Sljedei je na redu bio drveni pod u dnevnom boravku/blagovaonici, zajedno s novim prozorima. Godine rada u banci, gdje mi je plaa graniila sa siromatvom, nauile su me da budem oprezna kad se radi o zaduivanju.

- Dobro jutro, srce! - rekao je Dave radosno dok sam mu drala otvorena vrata.

- Hej, Dave. Kak' stoje stvari?

- Nisko i malo ulijevo, ako ba eli znati - rekao je cerekajui se i sagnuo se kako bi ga Eggy vlanim jezikom polizao po cijelom licu. Poela sam vjerovati da Eggy odjednom vie voli Davea nego mene.

- Ide na posao?

- Aha, danas mi je cijeli dan popunjen. Na anku sam ostavila ek za potrebne stvari za cijeli tjedan i jo jedan za tvoj prolotjedni rad. Trebala bih se vratiti do pola est. Javi mi ako u trebati stati u Depotu na povratku kui da kupim jo neto.

- U redu. elim ti ugodan dan!

BU&CW

24

Dok sam se vozila prema uredu, razmiljala sam o izlasku. Opet sam prola kroz garderobu i ugrizla se za donju usnu, zabrinjavajui se koja u od dva najbolja mogua izbora odjenuti. vrsto sam odluila prekriti donji dio tijela, odluivi se za crne pamune hlae niskog struka koje su mi se pripijale na bedra i pri dnu se lagano irile u trapez. Imala sam otvorene sandale s remeniima i svjee nalakirane nokte i zato sam bila prilino samouvjerena u dobar odabir.

Dilemu je stvaralo ono to u odjenuti na te hlae. Dogovorili smo se nai u restoranu nedaleko mog ureda u centru Royal Oaka, to mi je dvostruko odgovaralo. Kao prvo, ve sam bila u tom restoranu i ugodno sam se osjeala u tamonjoj atmosferi i znala sam koja je prikladna odjea. I drugo, ako se frajer pokae totalnom katastrofom, nee biti one oajne etnje do mojih ulaznih vrata jer trebam samo ui u auto i odvesti se ravno doma.

Jutros sam razmiljala trebam li ii na njeni seksipil ili njenu konzervativu. Suzila sam izbor na dva gornja dijela: prvi je bio crni topi s ugraenim grudnjakom i naramenicama koje se veu oko vrata i tako mi ostavljaju ramena otvorena. Imam lijepa ramena i nadala sam se da e ona uspjeti odvui pozornost s mojih omanjih grudi.

Alternativa je bila svilena seljaka bluza s V izrezom i dugim rukavima koji se otvaraju malo ispod laktova zbog ega rukavi slobodno vise kad se podignu ruke. Nije to ba najseksi komad odjee, ali mi ipak omoguava da odjenem push up grudnjak i moje male koarice pretvara u neto poput

Imam cice i znam kako ih koristiti'. To razmiljanje me pratilo i u uredu i u pauzama izmeu 'itanja'.

Dola sam kui tono u sedamnaest i trideset i vidjela Davea kako pakira stvari i zavrava s radom za danas.

- Bok - rekla sam.

- Kakav ti je bio dan, srce?

injenica da me Dave zove 'srce' nikad mi ni najmanje nije zasmetala. Znala sam da je savreno odan svojoj 'staroj' i svaku enu koja mu se sviala zvao je 'srce'. Ustvari sam uivala u tome, ali da mi je to rekao bilo tko drugi, strano bih se nervirala.

- Bio je dobar, plaa raune, zna... kao obino. Spremna sam za tuiranje i au vina.

- To je znak da trebam otii - rekao je Dave, namignuvi mi kad je podragao Eggyja i krenuo prema vratima.

Ostavi ponovno sama, pogledala sam iza ugla u neto to se polako, ali sigurno pretvaralo u kuhinju i opet sam se nasmijeila svojoj srei jer sam pronala Davea. Nahranila sam Eggyja i dok je on sretno vakao, pola sam ravno na kat na toliko potrebno tuiranje i pripremu za veeranji sudar.

Kad sam bila mala djevojica, moja mama je odluila kako u odlino izgledati s frizurom Dorothy Hamill, poznate klizaice. Rekla je da joj je dosta muenja s mojom dugom, esto zamrenom kosom i da tu frizuru nosi svaka lijepa djevojica. Zapravo je time moja majka svoju osmogodinju kerku pretvorila u sina. Zbog mog okruglog lica, pjegavih obraza i strasti za penjanjem na drvee, svaki stranac je mislio da sam deko, zbog ega sam za itav ivot zamrzila tu gospoicu-sjajnu-klizaicu. Saga se godinama

BU&CW

25

nastavljala. Mama je uvijek inzistirala na mojoj kratkoj kosi, govorei kako je duga kosa previe komplicirana za odravanje. Kad sam bila u dvadesetima, nosila sam kosu dugu do ramena. Posao u konzervativnoj banci zabranjivao je dugaku kosu, otvorene bluze, kratke suknje i osobnost. I dan danas mi nije jasno kako sam samo uspjela izdrati ondje toliko.

Uglavnom, zadnje etiri godine iam samo vrhove svaka dva mjeseca, putajui je da raste koliko god eli. Sada se protee sve do struka i oboavam je. Uokviruje mi lice i dopunjuje ga. Kad mi se rasipa po leima osjeam se zaista enstveno. Veeras sam je osuila suilom, potom je namotala na vrue uvijae kako bi dobila punou i njene kovre koje e tijekom veeri lagano poskakivati. Odjenuvi dobro iznoen flanelski ogrta, doetala sam do ormara i promatrala svoj izbor garderobe. Izvadila sam hlae i prvo crni top, drei ga ispred sebe i gledajui se u veliko zrcalo. Napravila sam nekoliko namrgoenih grimasa i savila koljena, radei poze koje su u asopisima opisivali poeljnima. Kritiki gledajui u zrcalo, mislila sam da jednostavno izgledam glupavo.

Prebacila sam se na seljaku bluzu, ali nakon to sam se dobro pogledala u zrcalo, vratila sam se prvom izboru, crnom topu. Nisam pojma imala to taj frajer voli i zato sam se odluila za ono to ja volim, a ja vie volim gola ramena od cica u push up grudnjaku.

Dok sam se spremala, ukljuila sam TV kako ne bih oslukivala samo tiinu i uhvatila glavnu lokalnu vijest. Rastresena mlada ena okruena mnotvom mikrofona stajala je i plakala gledajui u kameru i molei da joj vrate sina.

Kamera se ponovno vratila na reportera, koji je objasnio da je etverogodinji Nathaniel Davies otet u Oakland trgovakog centru kad mu je majka na sekundu okrenula lea, pogledavi u jedan izlog. Na ekranu se pojavila vrlo nejasna i zamagljena snimka sigurnosnih kamera koje su uhvatile mutnu siluetu krupnog mukarca s bejzbolskom kapom, dugakim rukavima i irokim trapericama kako hvata malenog djeaka za ruku i urno ga poguruje prema izlaznim vratima trgovakog centra. Policija nije mogla identificirati poinitelja i javnost je zamoljena da javi bilo koju informaciju o Nathanielu.

Tada su preko itavog ekrana prikazali fotografiju nasmijeenog malenog djeaka koji dri loptu, a moje srce je preskoilo otkucaj.

Jedan od mojih neobinih talenata je i taj da odmah mogu vidjeti je li osoba na fotografiji iva ili mrtva. Ne mogu objasniti kako znam, mogu vam samo rei da, onog trenutka kad vidim fotografije osoba koje su jo ive, vidim ih gotovo trodimenzionalno. Ljudi koji su mrtvi doimaju mi se spljoteni i plastini. Maleni Nathaniel je naalost bio onaj potonji dok mi se smijeio s TV ekrana i odmah sam u sebi izrekla molitvu da ga dobro uvaju gdje god se trenutno nalazi.

Kamere su se ponovno vratile na Nathanielovu majku i dok je jecala kroz glavu su mi prolazile rijei: Lae, lae, oi mi mae. Usredotoivi se na intuiciju, poslala sam pitanje:

- Majka lae?

BU&CW

26

Da. Moja desna strana bila je lagana i prozrana. - Ali to je sa snimkom?

Lae, lae, oi mi mae... i onda sam znala. Znala sam da je snimka nekako namjetena i da je osoba koja se nalazila u trgovakog centru znala da se sve snima i da je Nathaniel ve mrtav. U glavi mi se pojavila rije brat i potom sam dobila viziju stare, naputene kue i ljiljana. Dola je jo jedna vizija i vidjela sam trag plave tkanine koja izviruje iz krhotine kamena. Ne samo da je Nathaniel mrtav, ve je zakopan ispod nekog kamenja kod naputene kue i, ili je u blizini bilo ljiljana ili je ljiljan imao neke veze s lokacijom.

Otila sam do TV-a i ugasila ga. Mrzila sam vijesti i uporno ih odbijala gledati jer mi se esto znalo dogoditi, kao na primjer veeras, da dobijem puno vie informacija - puno, puno vie - nego to elim. Bila sam toliko frustrirana jer sam znala da su ljudi prestravljeni i uasnuti injenicom da se ono to se dogodilo Nathanielu moe dogoditi jednog dana i njihovom djetetu. Osim toga, strano me ljutila spoznaja jer sam bila uvjerena da jo uvijek postoje ljudi koji se brinu za Nathaniela i jo uvijek se nadaju da je iv i brinu se to je sam i uplaen. Najvie me muila injenica da je Nathanielova majka ubojica djeteta i najvjerojatnije e se izvui. Borila sam se s milju da trebam otii na policiju i rei im za svoje sumnje, ali ubrzo sam se sjetila prie Monice Madden.

Monica Madden je bila veoma nadarena, premda nerazvijena vidovnjakinja koja je ivjela u malom gradiu u Coloradu i jednog dana je dobila snanu viziju silovane i ubijene ene koja je potom ostavljena u brdima koja okruuju grad. Otila je na policiju i ispriala im svoju viziju, a oni su joj se samo nasmijali u lice. Bila je toliko izmodena tom vizijom, koja ju je nastavila muiti, da su ona i njezina kerka otile u brda traiti truplo. Nakon dva dana potrage, vodeni Monicinom intuicijom, pronale su truplo nestalo prije nekoliko tjedana. Njih dvije su pobjegle s mjesta pronalaska i nazvale policiju.

Kad je policija stigla, bili su skeptini u vezi Monicine prie i zadrali su je na ispitivanju. Bili su uvjereni da je imala neto s ubojstvom, budui da je ona bila jedina koja je znala gdje se truplo nalazi i najsitnije detalje o tome kako se ubojstvo dogodilo. Na koncu je ak bila i optuena za ubojstvo i nekoliko mjeseci je provela u zatvoru uvjeravajui ih u svoju nevinost dok je njezina sedamnaestogodinja kerka ostavljena da se sama brine za sebe sve dok pravi ubojica konano nije ulovljen i doveden pred lice pravde.

Prisjeajui se ove stare prie, dola sam do istog zakljuka kao i ranije - taj svijet nije spreman intuitivnost shvatiti ozbiljno i nipoto ne elim biti optuena za neto s ime nemam nikakve veze. Pomolila sam se da policija brzo pronae Nathanielovo truplo i privede njegovu majku pravdi. I potom sam se, iako teka srca, vratila ureivanju za izlazak.

U devetnaest sati sam se posljednji put pogledala u zrcalo i trgnula se, ugledavi svoj odraz.

- A, to, prava si, lutko! - izgovarala sam to i uz pomo palca i kaiprsta napravila pitolj.

BU&CW

27

- Bum! - rekla sam, a potom se ponovno trgnula. Upravo je tada zazvonio telefon i da sam zaista imala pravi pitolj, pucala bih u sebe. Nervozno se smjekajui, podigla sam slualicu i zaula sestrin glas s druge strane linije.

Catherine se moe opisati jedino kao sila prirode. Razlikuje se od mene jednako kao no od dana. Malena i graciozna, krhka i plava, veoma otroumna, ona je sama od sebe napravila milijunaicu. ivi u golemoj, potpuno namjetenoj kui u vrlo monom predgrau Bostona. Posjeduje vrlo uspjenu multinacionalnu kompaniju, sretno je udana, majka je dvoje djece i uz sve to ima ak i poslunog psa koji zna etrnaest trikova. Okruena je hrpom ljudi koji joj se slubeno obraaju s 'Da, gospoo.'

Organizirana je do toke fanatizma, iskoritava svaku sekundu i postie vie toga do est sati ujutro nego cijela amerika vojska. Ona je za razliku od mene, koja sam obina vanilija, dupli banana-split.

Ah, da, Catherine se uvijek ponaa u skladu sa svojim godinama.

udno, uzimajui u obzir tolike razlike meu nama, nikad nam ne dosadi meusobno razgovarati. U zadnjih deset godina ne mogu se sjetiti niti jednog dana da nismo razgovarale barem jednom. Ona mi je najvea potpora, najblia osoba i moja stijena.

- Pa koji si top izabrala?

- Crni s naramenicama.

- Kako izgleda?

- Sviaaaa mi seee, jakoooo! - pjevuila sam, smjekajui se u telefonsku slualicu.

- Sjajno. Samo sam te nazvala da ti poelim sreu i da ti kaem da bude oprezna. I naravno, sutra u te rano nazvati kako bih se uvjerila da nee spavati s njim.

- Cat! - moja sestra je policajka poude.

- O, i proitala sam u asopisu da mu ne bi trebala dati kompliment za odjeu ili izgled openito, ve za restoran u koji e vas odvesti. I zato, ako ti se bude svidio, pohvali njegov izbor restorana i hrane.

- Aha, dobro, shvatila sam, Cat. Moram ii!

- Dobro, volim te i ujemo se ujutro.

- I ja tebe volim. Laku no.

Spustila sam slualicu, po zadnji put pustila Eggyja van, potom krenula prema izlaznim vratima, usput zastajkujui kako bih provjerila sadraj torbice i vidjela sadri li tri najvanije stvari: novac, kljueve, osobnu iskaznicu. Zakljuala sam vrata, potom ula u svoju Mazdu i zakopala sigurnosni pojas prije nego to sam upalila motor. Ovaj auto imam ve dvije godine i jednostavno ga oboavam. injenica da je otplaen tjerala me da ga volim jo vie.

Stigla sam u restoran, parkirala auto i otila do ulaza. Dutch i ja smo se dogovorili nai u devetnaest i petnaest i ja sam dola tono na vrijeme. Ula sam u predvorje i doekao me domain restorana, mladi s raskutranom plavom kosom, naunicom i stavom. Rekla sam mu da sam se dola sastati s gospodinom koji se zove Dutch i da ne znam je li ve stigao. Mladi je pogledao u raspored sjedenja i rekao mi kako je moj partner upravo smjeten

BU&CW

28

za stol i da e za sekundu poslati nekoga po mene da me odvede do njegovog stola. Potom se okrenuo prema jednoj manje vanoj hostesi i zamolio ju da me otprati do stola dvadeset devet.

Zbilja sam se trudila ne smijati se naglas, jer je bilo oito da je moja ekipa neto poduzimala. Dvadeset devet je moj broj. Roena sam dvadeset devetog u mjesecu i jo otkad sam bila mala djevojica tom broju sam bila posebno naklonjena.

Radilo se tu o jo neemu osim o mom roendanu. Broj dvadeset devet takoer je bio nain na koji su mi moji vodii slali poruku da odobravaju ono to radim ili o emu razmiljam. Na primjer, uzmimo onaj dan kad sam se odluila ulaniti u onu internetsku agenciju za pronalaenje partnera. Dok sam ispunjavala profil, oko mi je odlutalo na sat na dnu kompjutera i u tom trenutku kad sam ga pogledala, prolo je dvadeset devet minuta od punog sata. Bio je to njihov nain na koji su mi davali svoje odobrenje.

Hostesa me otpratila prema drugom dijelu restorana. U separeu kojem smo prile, sjedio je najatraktivniji mukarac kojega sam u ivotu vidjela i umalo sam se upikila od olakanja. Osvojio je dodatne bodove jer se ustao kad sam prila stolu.

Hostesa nas je ostavila i dok smo se ljupko smijeili jedno drugome rukujui se, moram priznati da se moja ruka iznenada oznojila. Sjela sam to sam gracioznije mogla, uzimajui u obzir moje potpetice i uznemirene leptirie u trbuhu.

- Opa! - izjavio je Dutch kad me pomnije pogledao. - Ti si vrlo lijepa ena, Abby.

- A ti ima izvrstan ukus! - rekla sam mrtva-hladna. Godinama sam ekala trenutak kad u moi izgovoriti tu reenicu.

Dutch je zabacio glavu i nasmijao se, bio je to zvuk u kojega sam mislila da u se zaljubiti. Glas mu je bio dubok i grlen, poput dima koji prolazi kroz barun. Crte lica su mu se razvedrile kad se nasmijao, poput kue osvijetljene u vrijeme Boia. Usporedila sam ga s fotografijom koja mi je prvotno privukla pozornost na raunalu i morala priznati da uivo izgleda mnogo bolje. Jedva sam odoljela potrebi da se rashladim jelovnikom.

Zahvaljujui njegovim staromodnim manirama, uspjela sam provjeriti njegovu visinu. ovjek definitivno nije lagao da je visok metar devedeset. Imao je iroka ramena koja su se nazirala ispod be uske koulje i lijepo oblikovane bicepse koji su se lagano nadimali kad bi se nalaktio. Kosa mu je bila svijetlo plava, a put fino crvenkasta, kao da je dosta vremena proveo na suncu. Uglavnom, najprivlanije na njemu su bile oi. Bile su ponono plave i gledale su me toplinom koja je mogla otopiti sladoled. Imao je uzak nos i istaknutu i etvrtastu eljust. Jako me podsjeao na mladog Eda Harrisa, u kojega sam, eto sluajno, nekada bila ludo zaljubljena. Imao je zarazni, savreno bijel osmijeh, pune, izazovne usne i divno je mirisao. K vragu s time - podigla sam jelovnik i poela se hladiti.

- Uf, danas je vrlo vrue, ha? - o, Boe, zar sam to stvarno rekla?

Nasmijeio se i ljubazno nastavio s teorijom o temperaturi zraka.

- Da, ne sjeam se da je lani u ovo doba godine bilo tako toplo. Mogu li te poastiti piem?

BU&CW

29

- Da! To bi bilo lijepo. ula sam da ovdje imaju sjajne margarite. Usput, odlian izbor restorana. Oboavam meksiku kuhinju.

Dutch i ja smo sljedeih pola sata neobavezno avrljali i konano naruili kad nas je konobarica posjetila po esti put, pitajui nas jesmo li spremni. Oboje bismo zaboravili pogledati jelovnik svakog puta kad bi se ona odmakla od nas. Ja sam naruila piletinu Santa Fe, a Dutch odrezak s paprom i oboje smo dodali po jo jednu margaritu. Kad je otila naa konobarica, poeli smo grickati ips sa salsom i bacili se na posao poblieg upoznavanja.

Dutch je bio armantan to se odraavalo i na njegovom vanjskom izgledu i ja sam se pitala zato je morao preko interneta traiti nekoga tko bi izaao s njim. To sam ga i pitala, a on mi je uzvratio protupitanjem.

- Pa, nikad nisam bila tip osobe koja moe nekoga pokupiti u baru, a u mojoj profesiji ne susreem puno podobnih mukaraca - rekla sam.

Dutch jo naglo napravio grimasu i posegnuo za svojom kopom remena, izvlaei mali mobitel koji je stajao prikvaen na njemu i usmjerio je svu svoju pozornost na mali ekran.

- Zaista mi je ao, Abby, ne elim te prekidati, ali stvarno se moram javiti na ovaj poziv. Odmah se vraam - rekao je, ispruivi ruku preko stola i stisnuvi moju, za koju sam mislila da e se otopiti na stolu poput voska svijee. Potom mi je pustio ruku, izaao iz separea i okrenuo se u smjeru toaleta na samom kraju restorana, pruajui mi savren pogled na njegovu stranjicu. Poeljela sam ustati i zapljeskati, ali zadovoljila sam se i s mirnim sjedenjem s otvorenim ustima poput ladice, promatrajui dvije vrste polutke kako poskakuju jedna pokraj druge. Iznenada su polutke zastale i okrenule se i shvatila sam da gleda prema meni. Zbunjeno sam podigla pogled i zatvorila usta dok se on smijao, pokazujui prstom u mom smjeru. Slijedila sam njegov prst i shvatila da je zid ispred njega bio prekriven golemim zrcalom. Vidio je kako promatram njegovu stranjicu!!!

Poprimila sam uasnut izraz lica i brzo spustila pogled, potpuno posramljena. Prolo je nekoliko minuta i ja sam jo uvijek gledala dolje, ali mogla sam osjetiti njegovu prisutnost. Vratio se u separe.

- Oprosti to sam se ovoliko zadrao. Kad sam ve bio tamo, otiao sam na toalet. I, to kae za ovakvo ureenje interijera? - pitao je ozbiljnim glasom.

Uasnuta, podigla sam pogled i uhvatila ga kako mi namiguje sa zaigranim osmijehom.

- Dutch, zaista se ispriavam zbog svog ponaanja. Inae sam puno zrelija... - Lae, lae, oi mi mae...

- Znai li to da ja tebe ne smijem gledati kako hoda kad bude ila prema toaletu?

Poigrava se sa mnom i lice mi je poprimilo tamno crvenu boju. Ba me briga ako budem morala na toalet, neka unitim i bubrege, nema teorije da veeras idem.

Upravo kad je konobarica prola pored nas, ja sam je pozvala kako bih naruila jo jednu margaritu jer mi je druga magino nestala dok je Dutch bio u toaletu. Dutch se nasmijeio i sam zatraio jednu za sebe i nekoliko minuta kasnije, konobarica je donijela pia i naruenu hranu.

BU&CW

30

Zahvalna na injenici da u imati to raditi osim prtljati po ubrusu, veui ga u vor pokuala sam odrezati piletinu, ali iz nekog sam razloga imala problema s dranjem vilice i noa. Ustvari, uplaeno sam shvatila da imam problema s rukama. Shvatila sam da mi se ruke tako ponaaju jer me alkohol uhvatio vie nego to sam se nadala da hoe. Uspaniila sam se. Konano sam uspjela odrezati komadi mesa i staviti ga u usta - dobro, pao je nekoliko puta nazad na moj tanjur, ali na kraju sam uspjela u namjeri. Nekoliko minuta smo jeli u tiini. Ja sam gledala dolje u svoj tanjur, a Dutch je gledao mene s razigranim osmijehom na licu. Shvatila sam da me zadirkuje i tada sam odluila da se vie neu zamarati s injenicom da me ulovio kako mu promatram guzu. Pogled je bio lijep, a ovo je ipak slobodna zemlja.

- I, Abigail - rekao je, prekidajui tiinu - rekla si da nisi upoznala nijednog podobnog mukarca u svom radnom okruenju. Znam da si u profilu navela da se bavi savjetovanjem, ali to tono radi?

Iznenada osjetivi hrabrost ili moda zahvalnost zbog promjene teme, rekla sam:

- Ne bi mi vjerovao da ti kaem.

- Probaj.

- Ja sam vidovnjakinja.

- to? - rekao je, izgledajui zbunjeno.

- Vidovnjakinja.

- Stvarno?

Ili je bio vrlo dobar u zatakavanju pravih osjeaja ili je zapravo bio veoma otvorenih pogleda jer prema pogledu na njegova tri lica, djelovao je prilino zainteresirano.

- Da - rekla sam, klimajui glavom Dutchovom srednjem licu. - itam ljudima budunost.

- Od toga ivi?-pitao je.

- Da, i to prilino dobro.

- Pa, to radi? Gleda u kristalnu kuglu ili tako neto? Oduvijek me udila zajednika muka teorija o vidovnjacima. Svi smo mi cirkusanti. Sporadina zabava. Otkaenjaci.

- Ne, samo se ukljuim i krenem.

- Kako?

- Pa, sjednem ispred nekoga i usredotoim se na njegovu energiju. Tada mi se sve prikae i ja to samo trebam izrei.

Odlaui vilicu i no na tanjur i gledajui direktno u mene, Dutch je rekao:

- Pokai mi.

Inae ne radim takve stvari. Ja nisam cirkusantica i ono to radim ima svoju vrijednost. Mnogi ljudi su me molili da im dam besplatno 'itanje' kao demonstraciju svog talenta. ivcira me kad ljudi smatraju da im moram dokazati svoju sposobnost, ali veeras se moja obrana oito otopila zajedno s ledom iz druge margarite.

BU&CW

31

- Dobro - rekla sam, zatvarajui oi i odloivi pribor za jelo.

- Reci mi svoje ime i prezime te datum roenja.

- Roland Dutch Rivers, osmi svibnja... moram li rei i godinu?

Napola sam otvorila jedno oko i rekla:

- Roland? - Aha - nacerio se.

- Moja majka je bila ena slobodna duha.

Ponovno sam zamirila i oajniki se trudila zatomiti grohotan smijeh. Dutch mi je rekao godinu roenja i brzo sam izraunala, shvaajui da su mu trideset tri godine, i potom se koncentrirala na njegovu energiju.

Razlog zbog kojeg ne konzumiram esto alkohol jest taj to me ini posebno hrabrom i otvorenom. To je jako loe na prvom sudaru s frajerom, ali vrlo, vrlo dobro za sjajno 'itanje'. Kad popijem jedno ili dva pia nemam apsolutno nimalo straha od loeg 'itanja', i zato kaem sve to mi padne na pamet. Nema nikakvog filtriranja.

- Dobro, kao prvo, svuda oko tebe vidim znaku i zato bi trebao, ako u zadnje vrijeme juri automobilom, usporiti jer e vjerojatno u protivnom dobiti veliku kaznu. Tvoji vodii mi uporno pokazuju policijsku znaku ili tako neto i zato mislim da bi trebao malo maknuti nogu s papuice gasa. Kao drugo, vidim da si ili upravo dobio ili e uskoro dobiti promaknue... usput, estitam... na poslu, ali stalno radi, danju i nou. Kau da previe radi.

- Potom vidim partnerstvo sa enom... ima smeu kosu i ini se da je svugdje, i zato moda ima neurednu kosu ili tako neto. Govore mi da je to partnerstvo dobro, ali da se vas dvoje borite kako bi se razumjeli. Kao da ste oboje u pravu, ali problemu prilazite na dva razliita naina. Morate nauiti kako bolje meusobno komunicirati i prihvatiti miljenje onoga drugoga.

- Takoer vidim povezanost tebe i New Yorka. I postoji neto izmeu tebe i vojske... kao ili da si ti bio u vojsci ili moda lan tvoje obitelji, na primjer brat. Takoer vidim i maka, velikog sivog maka koji misli da te posjeduje i ima problem s uriniranjem po itavoj tvojoj kui ili tako neto. Govore mi kako on to ini zato to kua pored tvoje takoer ima maka i on na taj nain oznaava svoj teritorij. Ti treba po cijeloj kui rasporediti kutije s pijeskom i pustiti ga da neko vrijeme tamo obavlja nudu. Potom ih sve ukloni osim jedne. Nee ni primijetiti kako e se brzo vratiti u normalu.

- Sada vidim skijanje. Skijanje po snijegu i neto u Utahu ili na zapadu. Kao da si otiao tamo na skijanje. Takoer vidim i enu koja se vraa iz tvoje prolosti. Plava je i lijepa i ti jednostavno ne zna to raditi s njom. Morat e donijeti odluku, ali to nee biti ono emu se ona nadala. Mora slijediti svoje instinkte kad se radi o njoj jer osjeam da izmeu vas postoji napetost, neto poput nerijeenog posla i ti bi volio kad bi ona samo otila. Ali ako joj ne kae u lice upravo te rijei, ona sama nee shvatiti.

U blizini naeg stola na pod je pala zdjelica zbog ega se svugdje razletjelo razbijeno staklo. Trgnula sam se na taj tresak, naglo otvorila oi i pogledala Dutcha. Gledao ravno u mene sa okiranim izrazom na licu.

- Kako si to uinila? - pitao je.

BU&CW

32

- Rekla sam ti, ja sam vidovnjakinja. Time se bavim. Opijenost je polako odlazila i odjednom sam shvatila da sam moda malo pretjerala na prvom izlasku. Pogledala sam dolje u stolnjak, osjeajui nelagodu.

- Hej - ula sam ga kako mi govori nakon jednog trenutka - to kae da ovu hranu ponesemo van i malo se proeemo? Mislim da bi nam godio svje zrak.

Uzvratila sam mu osmijeh i zaklimala glavom. Dutch je pozvao konobaricu koja nam je donijela raun i Styrofoam kutijice za hranu. Kad smo spakirali jelo, ostavio je na stolu novac, zgrabio me za ruku i izali smo iz restorana.

Jo malo smo etali gradom, oputeno razgovarajui o mjestima na kojima smo odrastali. Ispostavilo se da je Dutch odrastao u New Yorku, a njegov otac, brat i on su nekada bili marinci. To mi je Dutch spomenuo na kraju, istodobno mi otkrivi da posjeduje kuu koja se nalazi tri ulice dalje kao i to da ima stan u Utahu u koji odlazi nekoliko puta godinje skijati.

- Pa reci mi jo neto u tome. Moe li mi itati misli?

Otili smo u mali kafi na drugom katu stare zidane zgrade i pronali prazan stol vani na balkonu koji je pruao pogled dolje na ulicu i prolaznike. Bilo je skoro pola deset i nebo se konano poelo smraivati. Moja opijenost je gotovo potpuno iezla, a preda mnom je stajala aa vina koju sam jedva taknula.

- Ne, ne stvarno. Ne, ne mogu nastaviti razgovor s tobom tako to u ti itati misli, ali ako se dovoljno koncentriram na tvoje trenutne emocije ili osjeaje, obino priblino znam o emu je rije. Uglavnom se fokusiram na dogaaje, prilike i zapreke koji su sastavni dio tvog ivota i priam o moguim rezultatima povezanim s njima. Zamijetila sam kako je Dutch nonalantno privukao svoj stolac prema meni. Polako se njegov dlan spustio na moju ruku i jednim prstom se poeo sputati s ramena prema malom krugu kod zapea, a potom se polako poeo vraati prema ramenu. Osjeaj je bio fenomenalan i po ne znam koji put te veeri, estitala sam si na izabiru tog crnog topia. Nakon to sam jo nekoliko puta prekriila noge i ispravila ih, nastavila sam.

- Ja u biti dobijem bljesak prizora u glavi i onda saznam sve o dogaajima iz tih prizora. Na primjer, veeras sam gledala vijesti i jedna ena je govorila kako je izgubila svog djeaka, Nathaniela, u trgovakog centru, ali dok sam je gledala, znala sam da lae.

Prst mu je stao gotovo na polovici moje ruke, a potom je nastavio svojim smjerom prema gore kad me Dutch pitao:

- Kako to zna?

- To je ono to mislim. Nisam sigurna. Stalno ujem u glavi Lae, lae, oi mi mae. Ta reenica mi odzvanja u glavi i onda kad su prikazali Nathanielovu fotografiju na ekranu, znala sam da je mrtav. I mislim da je pokopan negdje u nekoj naputenoj zgradi u blizini ljiljana ili blizu neega na emu su nacrtani ljiljani. On se nalazi u prizemlju, pod opekom. Majka je to uinila, ali imala je pomo nekog roaka i mislim da je on na snimci. Mislim da na onoj fotografiji uope nije ni bio Nathaniel. Mislim da je sve to

BU&CW

33

namjetaljka kako bi se obmanula policija i kako bi se majka izvukla s ubojstvom.

Dutchov prst je zasuo kod mog zapea i zagledao se u prazan prostor negdje u blizini naslona mog stolca.

- Oprosti - rekla sam.

- Nisam te eljela prestraiti, ali takav je moj ivot. Ponekad jednostavno znam neke stvari.

Opreznim tonom je rekao:

- Jesi li razmislila o tome da ode na policiju s tom informacijom?

Pogled mi je i dalje stajao na njegovom prstu, koji je bio lagan poput pera na mom pulsu. Oito sam ga prestravila sa svim tim vidovnjakim stvarima.

- Ne, nisam. Ne volim policiju. Mislim, sve je dobro i u redu to su vani i brane nas od anarhije i svega ostaloga, ali veina policajaca koje sam upoznala sumnjiavi su prema svemu i svima. Svaka, pa i najmanja sitnica morala je imati motiv njima razumljiv. I zato ih u pravilu smatram analitinim, vrlo jedan-plus-jedan-jednako-su-dva tipovima. Nema anse da bi ovim mojim rijeima povjerovao ijedan policajac. Mislim, jednostavno se mogu zamisliti kako ulazim u policijsku postaju i na prijemu govorim: Hej, imam neke informacije u vezi ubojstva. Ja sam vidovnjakinja i zato vas molim da me shvatite ozbiljno. Nasmijali bi mi se u lice dok bi me zatvarali u ludnicu. Zastala sam, ali kako Dutch nita nije rekao, odluila sam nastaviti. U ovom trenutku sam odluila staviti sve karte na stol.

- A to ako sam u pravu? to ako im pomogne informacija koju bi im dala? Moe se kladiti da bi, umjesto da moj dar shvate ozbiljno, pomislili kako sam na neki nain povezana sa zloinom. Ne, ne elim sudjelovati u tome. Nema anse da im mogu dokazati kako sam dola do te informacije, a policija arko eli dokaze. eljet e dokaze o tome kako znam pojedine detalje. Pa, u mojoj profesiji se teko dolazi do dokaza. ivim u neshvatljivom svijetu. Ne znam zato znam neke stvari, jednostavno ih znam, a to ne izgleda dobro u svijetu prosjenog predstavnika zakona. Zna to mislim?

Dutch je podigao pogled i susreo moj, kritiki me promatrajui i na trenutak mu se lice promijenilo na nain koji me nagnao da poalim to sam mu uope rekla ime se zapravo bavim u ivotu. Sada su u mene zurile hladne, proraunate oi, a izraz lica mu je bio toliko prazan da je bio zastraujui. Lagano sam se odmaknula, zapanjena tom iznenadnom promjenom i potom je sve nestalo. Trepnuo je i vratio se mukarac s kojim sam veerala.

- I, Abby, kakvu vrstu glazbe voli? - pitao je, oito mijenjajui temu.

Sat vremena kasnije, Dutch me otpratio do auta. Drao mi je ruku i gladio prste i ponadala sam se da mu je u redu sve ono to sam mu otkrila. Osjeala sam se malo ranjivo i on je to sigurno osjetio jer se trudio oraspoloiti me. Kad smo stigli do mog auta, okrenuo me prema sebi i podigao mi bradu. Licem je priao mome, zadrao pogled jedan trenutak i zatim me poljubio. Osjetila sam grenje nonih prstiju, trbuh mi je zatreperio, udovi su mi se oduzeli, a usne su osjetile pravi raj. Ovaj mukarac zna kako se ljubi! Jednom rukom mi je milovao obraz, a s drugom me drei oko struka privukao k sebi. Tako sam se unijela u taj poljubac da

BU&CW

34

sam pomislila kako se mogu jedino prikvaiti za njegovu koulju. Nekoliko minuta smo se ljubili na parkiralitu sve dok on konano nije maknuo svoje usne. Nastavio me drati vrsto uz sebe, elom je stajao naslonjen na moje, njeno me ljuljajui naprijed-natrag. Potom me pustio i povukao se za korak unatrag.

- Dobro e stii kui?

- Naravno. Osim toga, ti si taj s policijom za vratom. Ti mora biti oprezan, u redu?

Dutch me na jedan trenutak udno gledao, prije nego to je prasnuo u smijeh i namignuo mi.

- Laku no - proaptao je i opet se nagnuo prema meni kako bi me jo jednom strastveno poljubio.

- Mmm - rekla sam kad su nam se usne napokon razdvojile, potom sam ula u auto i mahnula mu odlazei s parkiralit