VIII. TRASIRANJE I OBLIKOVANJE CESTA

1

Trasa ceste je prostorna konstrukcija s tri osnovne dimenzije i projekcije:

- horizontalnom projekcijom (tlocrt – situacija ceste)- vertikalnom projekcijom kroz os ceste (uzdužni profil ceste)- vertikalnom projekcijom okomito na os ceste ( poprečni presjek ceste)

Trasiranje – je zahtjevan zadatak usklađivanja triju projekcija s dinamičkom komponentom (Vp i Vr ) pri čemu dolazi do izražaja vještina , iskustvo i kreativnost projektanta trase.

Uspješno položena trasa osim što udovoljava prometno-ekonomskim zahtjevima ima još i sljedeće kvalitete:

- uporabno je funkcionalna (udovoljava prometnim zahtjevima)- građevinski je stabilna- estetski je oblikovana- kvalitetno je uklopljena u okoliš

2

1 Osnovna načela vođenja trase

zasnivaju se kroz:- odnos trase prema naseljima i- odnos trase prema prirodnoj sredini i okolišu

1.1 Odnos trase prema naseljima

Lokalne ceste (LC) - služe za povezivanje manjih naselja te predstavljaju osnovne izvore i ciljeve putovanja (povezuju sjedište grada/općine s naseljima)

Županijske ceste (ŽC) -omogućuju gospodarski i radni promet većega dosega; takve ceste obilaze seoska naselja, dodiruju veća naselja i prolaze kroz gradove s više od 20.000 stanovnika (povezuju sjedišta županija s gradovima i općinskim sjedištima, međusobno povezuju sjedišta gradova i općina)

Komentar: u zagradi navedeno mjerilo razvrstavanja prema Uredbi o mjerilima za razvrstavanje javnih cesta (NN 57/07)

3

Odnos trase prema naseljima

Državne ceste (DC) - predstavljaju osnovu cestovne mreže s pretežitim daljinskim prometom. Zbog takve svoje funkcije trebaju obilaziti naselja do 20.000 stanovnika, tangirati gradove s 20.000-50.000 stanovnika te izravno prolaziti kroz regionalna ili veća središta s preko 50.000 stanovnika (međusobno povezuju sjedišta županija; povezuju sjedišta županija s većim regionalnim sjedištima susjednih država)

Autoceste (AC) i brze ceste (BC) - kao najviša tehnička kategorija javnih cesta dodiruju gradove do 500.000 stanovnika, a opravdanje za eventualni prolaz kroz tkivo najvećih gradova može se potvrditi za slučajeve s 70-80 % ciljnih putovanja (obično se taj promet distribuira s pomoću više ulaza s obilazne autoceste).

4

1.2 Odnos trase prema prirodnoj sredini

Načela:

- izbjegavati narušavanje postojećih ambijentalnih cjelina (povijesni lokaliteti, šumski kompleksi, vinogradi, izvori vode…)

- izbjegavati neprimjereno visoke nasipe i usjeke te druge neprimjerene građevine

- u osjetljivim područjima (Gorski kotar, kraški tereni) što manje devastirati teren, preporuka trasu upustiti ili izdići iznad terena

5

6

1.3 Inženjersko-tehnička načela

Konfiguracija terena jedan je od najvažnijih čimbenika koji utječe na troškove gradnje i održavanja ceste.

Nizinska trasa - položena je u dolini rijeke, odnosno na mjestu dodira doline i padine terena

- razlikuju se tri vrste dolina: široke, uske (krivudave) i tijesne s visokim stijenama

- mogu se pojaviti teškoće s obzirom na donji ustroj ceste ako je zemljište močvarno i muljevito.

Padinska trasa - položena na poprečno nagnutom terenu. - najteža i najskuplja trasa, a tipičan oblik njezina zemljanog trupa je zasjek

7

Inženjersko-tehnička načela

Razvodna (vododjelnička) trasa -položena po najvišim dijelovima terena koji razdvaja dvije doline

- proteže se pretežito zdravim terenom i na njoj nema opasnosti od podzemnih voda

Poprečna trasa - polaže se u smjeru nagiba terena.- izvodi se kad iz jedne doline preko razvođa treba prijeći u

drugu dolinu- na takvoj trasi su nagibi razvođa (vododjelnice) mnogo veći od maksimalnih nagiba kojima se smije voditi trasa

8

2 Provedba trasiranja

• Postupak trasiranja se povezuje s izradbom idejnog projekta cesta, premda se osnovne naznake i elementi provode na studijskoj razini.

• Zbog složenosti i raznolikosti utjecaja, trasiranje se provodi u koracima i ovisno o fazi projektiranja, značenju ceste i mjerilu podloge.

• Programski uvjeti trasiranja proizlaze iz studije, a definiraju se preko parametara:

- razred ceste (značaj ceste AC/BC, DC, ŽC, LC)- mjerodavno prometno opterećenje (količinsko) Qmjer

- prometni uvjeti (struktura prometnog toka, neravnomjernosti prometnog toka, fns, fvs …)

- Vr po dionicama i njene granične vrijednosti (najmanja i najveća)

- razmještaj raskrižja - izbor kolničke konstrukcije- konfiguracija terena

9

2.1 Prostorno vođenje linije

Pod vođenjem linije razumijeva se određivanje trase u tlocrtu i određivanje visinskog toka ceste.

Pravila:

• situaciju i uzdužni presjek treba rješavati zajednički, vodeći računa o međusobnom usklađivanju elemenata trase

• najpovoljnija je ona linija koja zahtijeva najmanje troškove građenja, održavanja i eksploatacije, a udovoljava i zahtjevima zaštite okoliša

• pri vođenju linije i odabiru projektnih elemenata treba voditi računa o značenju ceste (DC, ŽC, LC), prometnom opterećenju (AC, razred) i strukturi prometa (motorni, mješoviti) te konfiguraciji terena

•trasu važnije ceste treba voditi izvan naselja, a veza s naseljem ostvaruje se priključnim cestama

10

Prostorno vođenje linije

Pravila, nastavak:

• uzdužni nagib treba biti po mogućnosti stalan i bez protunagiba ako nisu uvjetovani posebnim razlozima

• križanja državnih i županijskih cesta sa željezničkim prugama treba izvesti izvan razine (na ostalim cestama takva izvedba ovisi o gustoći željezničkog ili cestovnog prometa)

• trasu treba nastojati voditi terenom na kojemu će se dobiti dobar materijal za građenje te izbjegavati nepotrebno uništavanje šuma, obradivih zemljišta i njihovo parceliranje na male površine nepovoljne za obradu

11

3 Skladnost i harmonizacija trase

Razvitak trasiranja prolazio je u povijesti cestogradnje različite faze, što je ponajviše povezano s razvitkom motorizacije i s povećanjem brzina na cestama.

12

Skladnost i harmonizacija trase

Smjernice kod oblikovanja

- izbjegavati primjenu minimalnih horizontalnih elemenata (Rmin, uvjetno Lmin) - izbjegavati primjenu graničnih vertikalnih elemenata ( smax , minimalnih

konveksnih i konkavnih zaobljenja…)- smišljenom kombinacijom elemenata horizontalnog i vertikalnog vođenja

linije postići optimalno prostorno vođenje linije- trasu prilagoditi terenu, postojećoj vegetaciji i postojećoj izgradnji- pažljivo oblikovati kosine usjeka i nasipa, kao i građevine na trasi i uz trasu- temeljno načelo prostornog vođenja linije jest stalnost elemenata odnosno

postupan prijelaz s većih elemenata na manje ili obratno

13

14

Primjeri trasiranja

15

Nepovoljna rješenja trasiranja

16

Provedba trasiranja na primjeru zaokretnica (serpentine)

- izvode se u brdovitom i planinskom terenu gdje je teško polagati trasu u granicama dopuštenog uzdužnog nagiba

- grade se na mjestima gdje cesta mijenja smjer za više od 1800 te je pri razvijanju trase potrebno svladati velike visinske razlike

- polumjer kružnog luka zaokretnice ovisi o terenskim prilikama, a mora biti najmanje 1,5 puta veći od najmanjeg polumjera koji uvjetuje konstrukcija mjerodavnog vozila (autobus, teretno vozilo s prikolicom)

- za ceste 1. i 2. razreda polumjer zaokretnice ne smije biti manji od 20 m, a za ostale 12,5m (najmanji polumjer unutarnjeg ruba kolnika R= 5,30m)

- polumjeri priključnih (susjednih) kružnih lukova moraju biti dva do četiri puta veći od polumjera glavnog luka

- uzdužni nagib kolnika u glavnom luku zaokretnice iznosi:3% na cestama 1. i 2. razreda 5% na cestama 3, 4. i 5. razreda

- proširenje kolnika u zaokretnici određuje se iz uvjeta provoznosti mjerodavnog vozila i izvodi s vanjske strane

17

18

19