Embed Size (px)
DESCRIPTION
"Koji glupi smisao" - rekao je Mali Princ i bio u pravu, ali na svome putu traženja smisla nije susreo autora ove knjige. Ako netko živi svoj životni smisao i u najtežim životnim uvijetima, što nam svjedoči sam autor vlastitim iskustvom, onda zacijelo taj smisao i postoji!Koji su to najteži životni uvijeti? Mnogo je teških sudbina povijest čovječanstva do danas ispisala, međutim boravak u koncentracionom logoru mogli bismo okarakterizirati kao zadnje mjesto u kojem bi čovjek želio ostvarivati svoju egzistenciju. Mnogo je knjiga napisano o (ne)ljudskim patnjama u takvim logorima, a i sam autor prilično ilustrativno, u kratkim crtama opisuje dio tih strahota. Međutim, u središtu priče nisu puke činjenice o torturi kroz koju su logoraši prolazili, već je logor poslužio kao izvrstan model kojim autor dokazuje bezuvijetnost smisla ljudskog života, koji se može ostvarivati i u takvim okolnostima kakve su vladale u koncentracionom logoru. Duhovna sloboda, koja se čovjeku ne može oduzeti, pruža mu do posljednjeg daha mogućnost da svoj život osmisli.Smisao zalutao u logor? Čovjekovo je svojstvo da može egzistirati jedino u vidu budućnosti, nekako sub specie aeternitatis (u vidu vječnosti). K tome se, u svojim teškim trenutcima, u vidu budućnosti uvijek utječe. Prema tome, pokazalo se da su nadu za preživljavanjem mogli imati samo oni koji su uspjeli, unatoč bijedi svoga sadašnjeg trenutka, pronaći u budućnosti neki oslonac koji bi im ulijevao vjeru da se ipak valja boriti, da ipak vrijedi živjeti. Jer onaj tko zna "zašto" živjeti moći će podnijeti svakojako "kako" živjeti. Tko, naprotiv, ne može više vjerovati u budućnost, u svoju budućnost, taj je u logoru bio izgubljen. S gubitkom vjere u budućnost izgubio je svoj duhovni oslonac i prepustio se tjelesnom i duševnom propadanju.Ova teza može se preslikati i na naš svakodnevni život, u većoj ili manjoj mjeri. Zar nisu životne teškoće poput nekog zamagljenja našim pogledima prema budućnosti? Koliko današnji neuspjeh u nama umanjuje vjeru u sutrašnji uspjeh?! I upravo je zadaća logoterapije (liječenje smislom), čije nam glavne pojmove autor ukratko iznosi na kraju knjige, da čovjeka ponovno učini svjesnim njegova životnog smisla, koji je jedincat i neponovljiv, kojega samo on može ostvariti i nitko drugi. Živimo u vremenu kada ljudi sve više i više pate zbog osjećaja besmislenosti i životne praznine - koji se sve više širi i već je zadobio svjetske razmjere. A kao lijek protiv te "masovne neuroze" autor ove knjige predlaže psihoterapiju koja se usredotočuje baš na smisao - što je logoterapija.I na kraju oni koji se nadaju da će im ova knjiga kazati što je to smisao života, ostat će razočarani sve dok ne shvate i prihvate zadatak traženja vlastitog smisla. Jer knjiga ponajprije svjedoči kako se smisao živi, a na čitatelju je da smisao otkrije u vlastitim prilikama i aktualnom životnom okruženju, te samo još jedno - da ga živi!O AUTORU:VICTOR E. FRANKL (1905.-1999.) bio je profesor neurologije i psihijatrije na Bečkom sveučilištu i profesor logoterapije na američkom međunarodnom sveučilištu u San Diegu, Kalifornija, a predavao je također na harvardskom sveučilištu te na sveučilištima u Dallasu i Pittsburghu. Razvio je posebnu psihoterapijsku metodu, logoterapiju. Njegove su knjige objavljene na 25 jezika. Samo njegova knjiga na američkom "Man's Search for Meaning" (hrv. izd. "Život uvijek ima smisla") prodana je u preko 3 milijuna primjeraka.Djela na hrvatskom jeziku: "Život uvijek ima smisla. Uvod u logoterapiju" i Bog podsvijesti. Psihoterapija i religija" (Zagreb, Oko 3 ujutro); "Liječnik i duša" (Zagreb, Kršćanska sadašnjost); "Nečujan vapaj za smislom" (Zagreb, Naprijed); "Patnja zbog besmislena života. Psihoterapija za današnje vrijeme" (Đakovo, UPT).
Citation preview
