448
Filo^ofska biblioteka filozofski.rs

Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Skenirana i isčitana knjiga.

Citation preview

Page 1: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Filo^ofska biblioteka

filozofski.rs

Page 2: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Naslov originala

Wilhelm Dilthey

Der Aufbau der geschichtlichen Welt in den Geisteswissenschaften 6., unveranderte Auflage

Gesammelte Schriften, VII. Band

B. G. Teubner Verlagsgesellschaft Stuttgart Vandenhoeck & Ruprecht in Gottingen

1973

filozofski.rs

Page 3: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Velika filozofska biblioteka Osnivač

VUKO PAVICEVIC

Redakcioni odbor VELJKO KORAĆ

BRANKO PAVLOVIC PETAR 2IVADINOVIĆ

DIMITRIJE TASTC

Urednik DIMITRIJE TASIC

filozofski.rs

Page 4: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

VILHELM DILTAJ

IZGRADNJA ISTORIJSKOG SVETA

U DUHOVNIM NAUKAMA

Predgovor napisao IVAN URBANČIĆ

Prevela DUŠICA GUTEŠA

Redakcija DANILO BASTA

BEOGRADSKI IZDAVACKO-GRAFICKI ZAVOD BEOGRAD 1980.

filozofski.rs

Page 5: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

UTEMELJENJE DUHOVNIH NAUKA — FILOZOFIJA ŽIVOTA

Ovaj tekst donosi promišljanje Diltajeve filozofije polazeći od pitanja koja, izričito ili ne, pripadaju samoj toj filozofiji. Tekst je napisan kao popratna studija uz prevod VII sveske Diltajevih Sabranih dela. Autor ovog teksta iscrpno je razmatrao Diltajevu filozofiju u knjizi Temelji metode moći, objavljene u ediciji »Ideje«, NIP »Mladost«, Beograd 1976. godine. Ovaj tekst nije rezime tematike pomenute knjige.

1.

1.1. U školskim priručnicima za filozofiju Diltaj je svrs-tan u filozofe zivota. I sam je svoju filozofiju nazvao fi-lozofijonTzivota. Poznato je, takođe, da je Diltaj znatan deo svog teoretskog lada posvetio utemeljivanju posebne grupe nauka različitih od prirodnih nauka. Tu posebnu grupu nauka obično je nazivao duhovnim naukama. Problemom utemeljenja duhovnih nauka Diltaj se bavio bezmalo triđeset godina, to jest od pisanja Uvoda u duhovne nauke (objavljenog 1883)1. Tom problemu pri-stupao je na razlićite načine, različitim putevima, poku-šavajući da nađe odgovarajuće rešenje. Sve te razlike u pristupu, na izgled tako velike, delovi su jedne celine i dopunjavaju se.

1 Vidi: I svesku Diltajevih Sabranih dela. Citate iz Diltaje-vih spisa navodim pod rimskim brojem sveske, a pod arapskim brojem strane.

filozofski.rs

Page 6: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Diltajeva filozofska misao, ona koja utemeljuje du-hovne nauks, načelno, ne kreće se i ne može se kretati u ravni ma koje od tih empirijskih duhovnih nauka, jer njen zadatak je ispostavljanje i utvrđivanje osnova od-npsno tla na kojem svaka od tih nauka tek može stvarno da se: razvija i-usp_eva. T^aj nyjc n* ^ o n?ki pptpimi-jvrggl^ ^rhihnvnin nnnVa« .Sapnp jh ie primerice neko^ nggTpomenuo: ^istoriografiju, nacionalnjj^ ekonnmijur pravne nau^e^Jiauke o državi^nauku j^Jreli^iji^iLauku o knjitevno^tri pnesiji, n lifhfttn^H i jrrtu3ucir_ri_fi]n7nf-

'sHm-^gJeo fIma--iia-svet-4-^ozofskirp si\stemirraiT-.p£iho--_]ngjjli itd. MP treba posebno naglašavati da je duhovne

nauke smatrao empirijskim u posebnom smislu, kao što su i same te nauke posebne. Doista, ne treba znati za sve već postojeće i moguće »duhovne« nauks, ako je reč o njihovom principu, naime ako smo pred zadatkom načelnog utemeljenja tih nauka, koji je zadatak razvoja njihove strukturne mogućnosti. Tek na temelju takvog principa moguće je uopšte pouzdano utvrditi koje su nauke zapravo »duhovne«MNaime, svaka nauka koja se^ bavi ljudskim stvarima nije već zbog toga duhovna.

^Uopšte se čini da, na primer, psihologija zasigurno spa-jda u duhovne nauke. Ali, da li je fiziologija čoveka du--hovna nauka? Jasno je da fiziologija, u modernom smi-; slu reči, spada pre u prirodne (biološke) nauke. I Diltaj,1

je uvršćuje u poslednje, jer se fiziologija ne bavi sa du-' hovnim. Duhovne nauke su one nauke koje_se Jbave du-1

hom i duhovnim stvarima. Duhovne nauke l ičeviđho 9S zovu se »duhovne«~zB6g toga što su uopšte rezultat delo-vanja mislećeg duha, a to važi i za prirodne nauke. I za prirodne nauke može se reći da su rezultat mislećeg duha. Pošto Diltaj »duhovne« nauke upravo utemeljuje nasuprot »prirodnim« naukama, ta analogija u razgra-ničenju dveju grupa nauka ukazuje i na to da je odnos »duha« prema duhovnim naukama analogan odnosu »prirode« prema prirodnim naukama. Kao što je »priro- da« nrgdm.pt prirorirrih nauka^takeHe-»duh« predmet dmhgvnih^jiaukcU. Suštinu »duha« i »duhovnosti« nasu-prot prirodi i prirodnom treba da pokaže utemeljenje posebnosti »duhovnih« nauka. To je zadatak utemeljenja duhovnih nauka.

Jtodm&-j^fi iri js^^ JMltaju, upravo je povesni svet. Diltaj govori u naslovu svojih stu-

6 filozofski.rs

Page 7: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

dija o »izgradnji povesnog sveta u duhovnim naukama«. JmaTu li. prema tome, duhovii&jaauko možda rlvnstmfri . prejVnef »rJnh« j povesni svetMli mnzda sn »Hnh« i po-vesni jvet-isto?—U tom slučaju postavlja se pitanje u

~kojem smislu je ovde mišljen taj »duh« i u kojem smislu je mišljen »povesni svet«, nisu li i jedan i drugi isto, to jest jedinstveni predmet duhovnih nauka?

Diltaj govori o »izgradnji povesnog sveta u duhov-nim naukama«. Reč »izgradnja« (der Aufbau) može da ima dvostruko značenje. Najpre, proces građenja nečeg faktičkog. Tako se govori, na primer,, o izgradnji neke kuće. Ali »izgradnja« može biti i zgrada u smislu ustroj-stva ili strukture nečega. U kojem smislu treba razumeti reč »Aufbau«, u Diltajevom naslovu? Iggrađuju li du-hovne nauke povegnj sv^t? T1*, pak. zgra<ifl pnvftsnng -sveia mora bui^unapred »rfatfl« Hnhnvnini naukama?

[ Misao da duhovne nauke izgrađuju sainpovesni svet, čini ^elieprilTvatljivim, mislimo bar da haiike svoj već

"poštojeći predmefsamo en^irijskriša:^^ me, 1 osnovna zgrada samog povesnog sveta ne bi bila delo duhovnih naiilca.]|f.ini <SP Ha sam povesni svet i nje-gnya 7.grafiailiustrojstvo, odnosnostruKtura, moraju '3a postoje^Ha^bl se duhovne nauke mogle odnositi ha /flTe^|Uj:om slućaju postavljjLse pitanje šta je to što ^gagS^OIiEJrjfslce dtlhovne fta'uke^^ rnitaj ^Znr}

o »lZ^adnjTpovesiiOg sveijj_ H tl|il7nvnim jiaukama« ?J3e-latnost emplrijskih naukarkažemoT^^ste^empinjsko is-^ ' traživanje radi saznanja. Duhqvne_ nauke^ prema . tpme, nHjg^^ empirljško* saznanje ili neku s/tAiTTfa^jckogL^ppvgsnog"švej&pčije bi i^'poslgjar nje izgrada (=ustrojstvo, s t raktu^b i lTunMrea^ = PŽ^octom toga postavlja se pitanje: "blKuHal^lSKo __ su duhovnim naukama unapred »dati« postojanje i te-~ meljna zgrada ili ustrojstvo povesnog sveta da bLone^ sa svoje strane, mogle da empirrjski izgrade nekelg/tžgj faktičkog povesnog sveta, pri čemu bi te slike morale1

odgovarati ustrojstvu samog povesnog sveta? Nije li upravo utemeljenje duhovnih nauka ono što mora ovima »dati« kako. postojanj'e, tako i osnovno ustrojstvo ili ukratko zgradu povesnog sveta?llUtemelienieni »data« zgrada sada nam znači postojanje i ustrojstvo^jfcosnov' nu stirikturujpov&^ Sa ovaj svet jeste VŠia~jeste^\ ' '" * • — - - ~

filozofski.rs

Page 8: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

pfako bi zadatak utemeljenja duhovnih nauka bilo jj ispostavljanje i utvrđivanje u navedenom smislu shvaće- j ne zgrade povesnog sveta, odnosno ispostavljanje »duha« \ o kojem smo rekli da mora da bude isto^ sto~i~pbvesnii

_svet] UtemHjenje~^lakle, duhovnim naukama pruža i da- , jeunapred »datu« i utvrđenu zgradu povesnog sveta, ; odnosno »duha«; zgrada, koja je omogućujuća moguć- i nost ma koje i svih duhovnih nauka. To je onp što prvo i neodlozno spada u zadatak utemeljenja duhovnih na-uka. Jer bez ispostavljene i duhovnim naukama unapred date zgrade povesnog sveta, odnosno »duha«, te nauke! ne bi imale područje svojih izgrađivanja, tj. empirijskog saznajnog istraživanje posebnih empirijskih fakata kao delova ili elemenata za izgradnju svojih jsklopoval po- i vesnog sveta.j Zgrada povesnog sveta (odnosno onaj auh), koji duhovnim naukama unapred daje (otyara,j;asklapa) utemeljenje, obuhvata u sebi, kao strukturna mogučnost, šve i upravo šve empirijškefakte svake i'švih vec_pb-stojecSjh T mojgučih~3ufiovnih nauka.fj ^radappoypnog[ sveta fonaF"3uK) sama^^"""i^Kr"j^ll^niwyyiiTn nOKesn^ ganosno^duhovnn pnfttojećeg. tj. univer7urn svjVnjjcl^ jneta m o g u ć e g ^ f m p ^ ^ j ^ c iffkmtvn (7- sr^nanja) n pn-sebnom smislu emnjnjsVih rhjhpvnih nai^n ^

— - Drugi deoupravo navedeo^--xečenice zvuč ikantov-ski. fcarit Iti u l&iticTcistog^uma ispostavio prlrotln J_.ao ^lolaiPBoSrt-svah-^^ jskustvnj tj. emjvi rijskog prirodnonaučnog saznanja^ To da da i šta pri-roda jeste, odnosno temeljna zg/2Zftrrprirode ispostavlja čisti transcendentalni kritički um, pružajući i utvrđujući prirodoslovnim naukama njihov njima unapred »dati« osnov, naime prirodu kao prirodu. Zadatak Kantove kritike čistog uma, odnosno njegove transcendentalne fi-lozofije jeste, dakle, istovremeno utemeljenje prirodnih nauka, odnosno utvrđivanje mogućnosti prirodnih nauka.

SajnJOiltaLje, zad&^jiLcmeLiatja. duhovnih nauka shvaJjaXxiazvao-fc^ umaJiveć u Uvodu u duhovne nauke). Citav Diltajev teoretsko-filozofski rad moguće je nazvati kritikom istorijskog uma. Njen prvi zadatak je-da utemelji duhovne nauke^ispostav l ia iućn pružajućLduHovnim nautamaoinapred.»datu« zgraduj>o-vcs£pg^_sveta,. odnosno -Eduia__A kao celoT^pnoITTir uhl-verzum svOi mogućih. predmeta mogućeg - iskustva ili

8 filozofski.rs

Page 9: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

9

empirijskog saznanja u svim mogućim-duhovnim.. nau^. kama. ' Iz rečenog približno vidimo u kojem se bitnom prostoru ili horizontu uspostavlja već pomenuta analo-gija utemeljenja posebne grupe međusobno povezanih duhovnih nauka, nasuprot grupi prirodnih nauka. Pri tom se postavlja pitanje, jta je i—^tViHa ,se odre-đuje sušting nma koji se, za razliku pd^J^antovog-

-rnctng transrp ndpnta]nogimTa. nazivailsZaHTsfcfm umom^. ^ d e je izvor istorijskog uma? Da li je istorijski um samo aopuna Kantovog čistognrrrra, samo njegov sastavni deo pa, prema tome, izvire iz istog izvora kao i čisti um? D a J L J e istorijskijomjnnžda sasvim gvojfivrRtanjnpza-visaiTod Ćisjc^g irma7p?\ hi.gmo morglj^lgderLJD^aj^va^

jjlaganja. prihvatiti dva sasvim svojevrsna. podjednako "vrpdna^ isfnvrenannn pnr.tojorn lima? Tllr pak r istnrijslci um, kako ga razvija Diltaj, treba čak potpuno da pre-okrene i razgradi kantovski čisti um, tako što će ga pokazati samo kao momenat sebe samog, naime istorij-skog uma? Dalje — s obzirom na analogiju s Kantovom kritikom — postavlja se pitanje treba li istorijski um, po svom za sada još nejasnom izvoru, shvatiti transcen-dentalnim? Da li je i istorijski um možda transcenden-talan i, ako jeste, a kojem posebnom smislu?1

1.2. Ako je prvi i neodložni momenat zadatka utemelje-nja duhovnih nauka ispostavljanje i utvrđivanje zgrade povesnog sveta, kako te nauke svojim utemeljenjem pri-maju od tako utvrđene zgrade sebi unapred ciati univer-zum svih predmeta svog empirijski saznajnog iskustva i empirijski izgrađuju sliku faktičkog povesnog sveta; po-stavlja se pitanje otkuda dolazi sama zgrada povesnog sveta, ko ili šta je izgrađuje? Jer zgrada povesnog sveta,, naime to da taj svet jeste i šta jeste, postojanje i ustroj-stvo tog sveta, nipošto nije nešto što već stvoreno pada s neba i svakome biva jasno čemu sada jednostavno pri-stupaju neke nauke koje se, ko zna zašto, zovu duhovne i, ni pet ni šest, počinju da proučavaju taj svet. Kad bi

1 Od odgovora na gorenavedena pitanja zavisi prosuđivanje prikladnosti ili neprikladnosti razvrstavanja Diltajeve filozofije u tokove neokantijanstva. Sve takve oznake same po sebi već su sumnjive.

9

filozofski.rs

Page 10: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

bilo tako, ne bi bilo potrebno neko posebno utemeljenje duhovnih nauka, koje postojanje i ustrojstvo, odnosno sklop povesnog sveta, »duha«„ mora s najvećim naporom tek da ispostavi i tako utvrđenog unapred »da« duhov-nim naukama koje tek tim »darom« postaju ono što jesu, naime utemeljene upravo duhovne nauke. Potrebna je naporna »kritika istorijskog uma«, potreban je napor za izgradnju temelja, rešenja zadatka utemeljivanja, da bi postojanje i ustrojstvo — dakle zgrada — povesnog sveta (»duha«) bila ntvrđena i da bi time bile načelno moguće, odnosno utemeljene i duhovne nauke.

Pitanje je zato, ko ili šta izgrađuje samu zgradu povesnog sveta, utvrđeni temelj duhovnih nauka? Jer zgrada povesnog sveta, koja utemeljujeduhovne nauke i koja im je unaprcd data, mora~tek^a~bude~Ezgraffgnq flHvrđena, pošto njeno_postoianie i ustroistvo PQ sve-mu_ oceviidnpjoijjsujdarjnjgba. Pomefiuli šrno ~3iT~sarhc duhovne naulce — ni pojedinačno ni sve zajedno — ne mogu izgraditi zgradu samog povesnog sveta, jer ona mora da im bude unapred data kako bi uopšte bile mo-guće kao takve, i da bi na tom temelju utvrdile svoj mogući predmet za vlastita empirijska istraživanja i em-pirijsko saznanje.

Odgovor na pitanje ko izgrađuje samu zgradu po-vesnog sveta, ukazuje na ono što Diltaj naziva »kritikom istorijskog uma«. Očevidno, i5jfqr(/£&f.jwm_saru_je_^gradi-telj__zgrade povesnog sveta odnosno »duha«^j)redmetnog podjručj]__^uhovnih pitanje suštine i izvora istorijskog uma ostavili otvorenim. Suština i izyor Diltajevog istorijskog uma zasad nam nisu jasni. Uprkos tome, upravo istorijski um pokazuje se gradite-ljem same zgrade povesnog sveta i time je pravi uteme-ljivač duhovnih nauka. Ipak, čini nam se čudnim da bi istorijski um mogao izgrađivati samu zgradu povesnog sveta; i to izgrađivati — gledano sa aspekta uvek empi-rijskih duhovnih nauka — pre svakog empirijskog is-kustva ma koje od tih nauka, tako reći a priori.

Naša tvrdnja o apriornosti Diltajevog istorijskog uma mogla bi se, sa stanovišta mnogih Diltajevih teza i izlaganja, osporavati. Zar nije upravo Diltaj izričito od-bijao spekulaciju i njen apriorizam u dotadašnjoj novo-vekovnoj filozofiji, na primer kod Kanta i, pre svega, u sistemima nemačkog klasičnog idealizma? Nije li Diltaj

10 filozofski.rs

Page 11: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

napisao sledeću rečenicu koja očevidno protivureči našoj pređašnjoj tvrdnji:

»Žilama saznajnog subjekta. koea su konstniisali JLokrHjum i Jiant, ne teče prava krv, već razređerj, ^oJc^urna kao ćisto misaune aktlvnosti.« (1, Vorrede XVIIL)

Kantovski čisti um za Diltaja je nestvaran, i kao takav »čista misaona aktivnost«. A, »čista misaona ak-tivnost«^za~Di1taja je upravo apriorna spekulacija. Cisti um upf3čvo~]e~oS"swega sfvarnog Tf^fvavog«; odvojeni um, koji isključivo sam iz sebe ispreda svoje u vazduhu nestyarnejkule_bez težine. Otuda j^fazumljivb šta Diltaj oHegelovom oBjeRivnom duhu kaže:

»Pojam objektivnog duha ima, dakle, kod Hegela svoje mesto u ideelnoj konstrukciji razvoja duha koja,, istina, svoju istorijsku stvarnost i u njoj vladajuće od-nose ima za svoju realnu podlogu, pokušavajući da je učini spekulativno pojmljivom, mada upravo zato za sobom ostavlja vremenske, empirijske, istorijske odno-se.« (VII, 149.) To Diltaj kaže kada razmišlja o razlika-ma između svog i Hegelovog pojma duha.

Jasno je, dakle, da naša tvrdnja o apriornosti isto-rijskog uma u izgradnji zgrade povesnog sveta, unapred datog temelja duhovnih nauka, ne odgovara Diltajevom izričitom odbacivanju apriorizma i spekulacije. Ako pri-medbu prihvatimo, otkuda će duhovne nauke da prime zgradu povesnog svelaTTcoja mora"unapred 13a inf bude data; pošto ne mogu da imaju temelj, one su beztemelj-ne, dakfenrerireguce. lsto takoTu ovom šlučaju riije^ja-srror*\Tcemu bi~še zapravo sastojao posjio utemeljenia duhovnih nauka. " ~"

Ovde treba upozoriti na mogući nesporazum. Istina je, naime, da su vcć za vreme Diltajevog života, a i ra-nije, faktički postojale neke od tih nauka koje Diltaj ubraja u duhovne, pokušavajući da ih načelno utemelji. Kako smo rekli da utemeljiti znači isto što i isgpstaviti njihavu^naželno oinogućujuću mogućnost, iz toga bi sle-dilo da J3ez takvog, uternel^ teJ3S!j5jtp nauRe^ne bi bfle moguće," jer bilel3i bestemeljne. Kakosu faktički po?tojale i pre pokušaja^akv6g~ufemeljenja, čini se da je u našem izlaganju očevidno nešto pogreš-no. Čini se da takozvane duhovne nauke upraTO'TfTčgu postojati same za sebe bez ikakvog filozofskog utemelje-

11 filozofski.rs

Page 12: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nja, odnosno bez utemeljenja kakvo razvija Diltaj. Čini se da tim načinom, takvim utemeljenjem te nauke ne dobijaju ništa što im je potrebno za postojanje i razvoj, jer im bez takvog utemeljenja ništa ne nedostaje, ako već mogu bez njega i pre njega da postoje. Dakle, jedno-stavno nije taćno da zgradu, odnosno postojanje i ustroj-stvo povesnog sveta, unapred im datog, te nauke mogu da steknu takvim utemeljenjem; nije tačno_da_jm_ga unapred_ izgrađuje i „daje neki istonjškTum. Cini se, s njihovogaspekta, samorazumljivim đa~je povesni svet ipak jednostavno »dat*, da ie^tu, a ne da ga tek mora izgraditi nekakav_. um. Zato utemeljivSnJe, *u~~sfriišlu ut-vrđivanja povesnog sveta, tim naukama zapravo nije potrebno. Takvo utemeljivanj^,^kojga_neko_i, preduzme, pokažuje se j^^tako gledano — nepotrebnim i zato n§-obaveznim. Može bifi — talco se čihi — da điltajevske utemeljivačke teorije mogu da pokažu i por^^ozaniip-ljivo i korisno. Ipak, potpuno je promasena ambicija tih teorija, ambicija da tek one izgrade i duhovnim na-ukama unapred daju zgradu — postojanje i osnovno ustrojstvo — povesnog sveta, utvrđujući im tako njihov temelj.

Šta ako opisana predstava počiva na prividnostima? Šta ako se toj predstavi ne otkriva suštinsko? Dozvoli-mo, nasuprot toj predstavi, pomisao da je možda na svakom koraku svake takve nauke, u njenom samora-zumljivom istrazivanju svog predmeta, njoj samoj skri-ven na delu upravo istorijski um, o čijem delanju, izvoru, ciljevima i svrsi sama ta nauka nema ni najmanju slutnju, a kao empirijska nauka o tome nikada ništa i ne može znati. Kad bi bilo tako, empirijske duhovne nauke, ute-meljivanjem kakvo im daje Diltaj, doduše ne bi ništa suštinsko dobile za svoj postupak, ali bi se, polazeći sa-mo od razmišljanja o utemeljivanju i utvrđenog teme-lja ovih nauka, moglo nešto saznati o onome o čemu duhovne nauke ne mogu ništa naslućivati, a kamoli znati. Iz pomenute sumnje ne prihvatamo malopre iz-nete samorazumljive prividnosti predstava njihove vlas-tite površnosti, jtr ni u čemu ne dosežu ravan na kojoj se utemeljenje nauka događaja i odvija. Ono se događa i odvija pre empirijskog istraživanja i saznanja duhovnih nauka, pre svakog njihovog iskustva, dakle a priori. Tok tog događaja skriven je duhovnim naukama, a

12 filozofski.rs

Page 13: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ipak je svaki njihov korak utemeljujuće i omogućujuće delovanje istorijskog uma u njima samima. Filozofsko utemeljivanj_e duhovnih n^ka^^aiiiS^je eksphkacija skri-venog prethodnog^ delovanja istorijskog^uma" u samjm ffirPnaukama, u tom smislu ong"je kritika istorijskog umaT^ZT ^ ~ " *- *4

K Moguće je, međutim, da nam se prigovor na speci-• fičnu apriornost Diltajevog istorijskog uma nameće i zbog toga što još nismo razmislili o njegovoj suštini i izvoru, što nam istorijski um po svojoj suštini i izvoru jpš nije jasan. U navedenoj Diltajevoj rečenici postoji nagoveštaj koji, možda, ukazuje na neki put ka izvoru lstorijskog^^uma. N a o s n o v u te rečenice zaključujemo, najpre, daTDiltajev~Tstorijski um nije »čista misaona aktivnost^ZaHpiltaja'um•nije..samodoyoIjaq/jjLp3^ga izvan sebe-mviSian^ai iOI^ satma~alCCwfrosf« uriia je ža Dfltaja oiđvojenost Jog miš-ljenja~iTTuma od svega ne-urnn^TstVampgi_.sto jejzvan " misljenja; to je^poTai^ iza 111.Pieko^zHTIj-slćih stvari. Prodiranje iza ili preko ili s oHn~štržrnu jstvlv rriog odvojeno od njega, po Diltajujjeste uprayo^koreo_ čltayg 1AQ.tgj3a5nje ~ m e tafizike Tčoju on, lcao^rnctafiziku, izričito odbacuje.TJiltaj kaže:

~»Ter, težnja da se stigne iza života samog, onog da-tog, i iza onoga što je u njemu analitički sadržano, koja dopunom toga želi da dođe do nečeg što uopšte nije dato, čiste racionalne povezanosti — to j'e upravo ko-ren čitave metafizike,, koja rastvara povezanost sveta u znanje.« (V, 83.)

Upravo to poslednje presudno je za Diltajevo shva-tanje metafizike, da, naime, metafizika stvarni svet ukida čistim znanjem. To »znanje« Diltaj razume, prc svega, s obzirom na Hegelov sistem. Metafizika, i s njom njen čisti um, za njega je spekulacija koja prodire iza (preko) žive stvarnosti tako što se živa stvarnost rastvara u zna-nje, u čistu umnost, odnosno u »čistu misaonu aktiv-nost«. ^.

Ako, dakle„ Diltajev istorijski um nije takva speku-lacija ili takva čista misaona aktivnost, onda negativna karakteristika istorijskog uma nipošto nije dovoljna, ali ipak ukazuje da se Diltajev istorijski um odnosi na nešto što~ se-nalazL izvan. njega, na nešto č e m i ^ a j u m pripada i čemu mora da se pokorava da ne bi ponovo

13 filozofski.rs

Page 14: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

zapao u »čistu misaonu aktivnost«. I sama zgrada po-vesnog sveta, koju istorijski um izgrađuje za unapred (tj. a priori) dat temelj duhovnim naukama, ne bi bila izgrađena »čistonfmisaonom aktivhoŠču« samodovoljriog imra^~Ist^^ da fzgradi zgradu JP2Y^Z no^ sveia, prema. tome, samo iz ižvora^jz^Rojeg" 1 sam izvire i kojem pripada.\ Znači, lzvor istorijskpg,jjma moze biti ono isto otkuda fSj~um dobija i uzima ele-nicirte za^gradriju zgrade powsriog^svetaJ

Malopre smo rekli da je istorrjski um graditelj zgra-de povesnog sveta i ona bi trebalo da bude unapred (a priori) data duhovnim naukama od toga uma. Sada vidimo da je istorijski um doduše graditelj te zgrade, ali nije njen tvorac. Istorijski um, naim^, prima nalog i gradnju_ otuda otkuda je sam pozvan i prizvan takav kakav je Ju~ svoju suštinii) i gd^_grem§L.i?me'. L , ? ^ ^O02LBez izvora, dakle, koJT istorijsEi ufn 'teX^požlva u njegovu suštinu, istorijskog uma nejbi ni bilo, Istorij-sHum, jednom rečju, nije^nešto što se već^ko zna gde i kako nalazi, već jeste samo likb gajjoziva i traži nje-g<ovTzvW~r^ratemeIj~žgrade povesnogjsvet^; jeste samo u~frq^ je izvor fstorij-slćbg uma i same njegbve zgrade povesnog sveta a time i praizvor i pratemelj samih duhovnih nauka i univer-zuma svih mogućih empirijskih predmeta njihovog spe-cifičnog empirijskog saznanja, odnosno duhovno-naučne izgradnje slika faktičko-empirijskog povesnog sveta?

Tako ujedno postavljamo i pitanje otkuda Diltajeva filozofska misao prima zadatak da zasnuje duhovne nau-ke? Da li je taj zadatak, u običnom smislu te reči, iz-mislio sam Diltaj ili je ta njegova misao sama bila pozvana da preuzme taj' zadatak i tek po toj pozvanosti i iz nje postala ono što jeste? I šta je Diltaj'eva misao? Po vlastitoj Diltajevoj oznaci, njegova teorijska ili filo-zofska misao je kritika istorijskog uma; um Diltajeve filozofije jeste kritički istorijski um. Kritika ovde nije puko kritikovanje, već odgovara filozofskom značenju te reči kod Kanta. Pitanje, otkuda je Diltaju bio naložen taj zadatak, samo je drukčije postavljeno pitanje gde je izvor i otkuda se određuje suština kritičkog istorij-skog uma. Postavlja se i pitanje. Sta. sye_spada u zadatak utemeljenja duhovnlh nauka? " "

14 ^" ' filozofski.rs

Page 15: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

1.3. Dosadašnjim izlaganjem istakli smo da je prvi i neodložni momenat zadatka utemeljenja duhovnih na-uka ispostavljanje i utvrđivanje zgrade — odnosno po-stojanja i ustrojstva — povesnog sveta, kako bi duhov-ne nauke primile i imale unapred dat, utvrđen temelj, a time i univerzum svih mogućih predmeta empirij-skog istraživanja i saznanja u svim mogućim empirij-skim duhovnim naukama. Drugim rečima, treba prvo pokazati obično skriveno delanje istorijskog uma u du-hovnim naukama.

Ovim, ipak, zadatak utemeljenja duhovnih nauka nije iscrpen. Još odlučnije treba da se pokaže sam tzvo/LJsj&rijskog uma. I po njemu izgrađene zgrade po-vesnog^SYeta,^^j^raizvor i pratemelj duhovnih jiauka. Orib što poziva i priziva istonjsTuum i rijegovo obično skriveno delanje i suštinu, ono što istorijskom umu daje građu za zgradu povesnog sveta, ono što poziva i priziva i Diltajevu kritiku ( = uspostavljajuća eksplikacija) isto-rijskog uma, jeste praizvor i poslednji temelj svega. I taj temelj mora biti utvrđen utemeljenjem. Jer, ako um nije samodovoljan i ako, dakle, rie može sam iz sebe isplesti zgradu povesnog sveta, utemeljenje duhovnih nauka mora dosegnuti upravo do temelja koji tek priziva istorijski um u njegovu suštinu i koji daje građu za njegovu zgradu povesnog sveta. Taj praizvor i pratemelj nipošto nije nešto samorazumljivo, i, po svoj prilici, ne nešto što zavisi od Diltajeve samovolje, ako je tačno da je iz tog praizvora čak i sama Diltajeva misao bila po-zvana da preuzme svoj zadatak.

;J I time zadatak utemeljenja duhovnih nauka nije is-crpen. Jer, ako je ta grupa nauka po svom osnovu po-sebna,, s obzirom na prirodne nauke, onda i njihov pri-stup predmetu, odnosno predmetima njihovog istraživa-nja i saznanja, mora biti osoben; takođe, mora biti po-seban i način obrade njihovog svagdašnjeg predmeta. Naime, nije reč o nekim pojedinačnim postupcima u ovoj ili onoj duhovnoj nauci, reč je o načelnom pri-stupu vlastitom predmetu, bez kojeg duhovne nauke ne mogu postojati onako kao što to jesu. Ukratko, reč je o suštinskoj vlastitoj metodi duhovnih nauka kao takvih. Ta metoda je suštinska za duhovne nauke, bez

15 filozofski.rs

Page 16: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nje duhovne nauke ne mogu postojati. Ona je tako svoj-stvena duhovnim naukama i tako je srasla s njihovom suštinom da pojedine duhovne nauke katkada i ne znaju eksplicite za nju, ona je za njih nevidljiva svetlost koja osvetljava sve što stoji naspram njih kao nijhov pred-

K met. ' ^ U zadatak utemeljenja duhovnih nauka, dakle, spada

isto tako neodložno eksplikacija i razvoj osnovne meto-de za sve duhovne nauke bez izuzetka. Tu metodu,, opet, duljovnim naukama unapred ispostavlja i utvrđuje kri-tički istorijski um. Moglo bi se čak pokazati da je isto-rijskl um zapravo već sama ta metoda, i da je kritika istorijskog uma uglavnom samoeksplikacija istprijskog uma. Ipak, ta metoda ne može biti njegova čista izmiš-ljotina, mora da bude nužno primerena samoj zgradi povesnog sveta, kao i pomenutom praizvoru i prateme-lju te zgrade; mora, dakle, da bude izvedena iz same zgrade i njenog praizvora i pratemelja. Ta metoda, ukratko, nužno mora da dovede duhovne nauke do njiho-vog predmeta i taj predmet mora — povesni svet, od-nosno »duh« — učiniti dostupnim duhovnim naukama. Taj momenat zadatka utemeljenja duhovnih nauka mora da im, kao subjektu duhovnonaučnog saznanja, ispostavi i utvrdi mogući odnos prema vlastitom pred-metu. Pri tome je odlučujuće da suština metode mora biti izvedena iz same zgrade povesnog sveta i mora — kao sama zgrada — imati svoj poslednji izvor i temelj u izvoru i temelju same zgrade. Samo u takvoj s-rodnosti metode i zgrade povesnog sveta,, koja izvire iz obema zajedničkog praizvora i pratemelja, metoda je utemelje-na i utvrđena duhovnim naukama, omogućujući im pri-stup njihovom predmetu. Jer, kad to ne bi bilo tako, duhovne nauke nikada ne bi mogle da dosegnu povesni svet, ne bi ih, dakle, bilo jer bi bile nemoguće. To što su moguće, govori da je njima samima nevidljiv istorij-ski um koji u njima dela i unapred im daje metodu. Kritika istorijskog uma zato mora da ispostavi i utvrdi i njegovo delanje.

Metoda o kojoj govorimo, s obzironi^ na celokupno ] utemeljenje duhovnih nauka, zove ^^rmeneuti£h. Ta j iz celine utemeljenja duhovnih nauka mišljena herme-neutika, međutim,, nipošto nije više samo neka, u poseb-nim pravilima sadržana, veština razumevanja i tumače-

16 filozofski.rs

Page 17: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nja, kako su je do Diltaja shvatali (na primer, Flacius, zatim Hugo Volf, F. Ast, a naročito Šlajermaher, najzna-čajniji teoretičar hermeneutike do Diltaja). Hermeneuti-kasada, naime u sklopu celine utemeljenja^duhovnih nauka, nije više samo nekakvo razvijanje pravila veštme razumevanja i tumačenja tekstova i govpra. S Diltajem herrneneutika dobija prvorazredan filozofski rang i tiče se. univerzuma svih stvarnih i mogućih predmeta _svih mogućih duhovnih nauka. Obuhvata i prožima čitavu sfeni istorijskog uma, čiji nam opseg, izvor i suština, još nisu jasni (pitanje njegovog odnosa prema kantov-skom čistom umu ostavili smo otvorenim). Hermeneuti-ka je, tako reći, sada vezni elemenat čitave zgrade — postojanja i ustrojstva — povesnog sveta i zato osnovna metoda svih duhovnih nauka. Uprkos tome, hermeneu-tika je sada još teorija razumevanja i tumačenja, u smislu da ispostavlja i daje principijelno utemeljenje i time utvrdenost mogućnosti razumevanja i tumačenja; naime, razumevanje i tumačenje koji se suštinski sada tiču univerzuma svih stvarnih i mogućih predmeta svih mogućih duhovnih nauka, a ne samo nekog ograničenog područja unutar povesnog sveta. Kao principijelno ute-meljenje i utvrđenost mogućnosti razumevanja i tumače-nja, razvoj ove hermeneutike je neodložni prvorazredni momenat zadatka utemeljenja duhovnih nauka i nikako se ne može zaobići.

Princip hermeneutike, njeno počelo (arche) koje ovladava čitavom zgradom povesnog sveta, leži u pra-izvoru i pratemelju, gde svoj izvor i počelo imaju takođe istorijski um, kritika istorijskog uma, a otkuda dolazi i zadatak utemeljenja duhovnih nauka, otkuda istorijski um prima poziv i građu za svoju zgradu duhovnog sveta, gde je počelo ili arche i svih mogućih predmeta svih mogućih empirijskih duhovnih nauka.

1.4. U dosadašnjem izlaganju pomenuli smo dajduhovne nauke mogu tek na osnovi unapred im date i utvrđene zgrade povesnog sveta, i načinom pristupa tom svetu, a empirijski istražujući, saznavati svaka svoje duhovno--predmetno područje. Na taj način, duhovne nauke mogu da izgrađuju elemente međusobno povezanih slika

17 filozofski.rs

Page 18: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

empirijsko-faktičkog povesnog sveta. Povodom toga po-stavlja se pitanje: kakav je mogući odnos između njima unapred date i utvrđene jedinstvene zgrade povesnog sveta i onih, iz njihovog empirijskog istraživanja sagra-đenih, empirijskih slika ( = saznanja) povesnog sveta, odnosno »duha«.

Takvih saznajnih slika stvarnog povesnog sveta, ka-ko ih izgrađuju duhovne nauke„ može biti više i mogu se međusobno razlikovati s obzirom na različite aspekte sa kojih su one izgrađene od duhovnih nauka. Nosioci tih nauka sigurno su uvek konkretni ljudi, vezani za određeno istorijsko vreme, prostor i okolnosti; oni su ti koji stoje na tim različitim gledištima i imaju određene potrebe i interese koje ispunjavaju, između ostalog i što se posvećuju duhovnim naukama, tj. što preuzimaju zadatke koje im postavljaju i od njih zahtevaju duhovne nauke. Zastupajući nauke oni zadovoljavaju svoje potre-be i interese. Ali, da li tim samim, odnosno tim svojim naukama, oni znaju i uopšte da li mogu da znaju šta se zapravo događa, koje sile ih gone na takvu aktivnost i kuda ih to vodi? Da li na taj način znaju, ko i šta su sami kao primaoci i nosioci zastupništva nauke? Da li iz svojih nauka uopšte mogu saznati, ko ili šta im šalje zastupništvo koje preuzimaju i ispunjavaju?

Ako empirijsko-saznajnih slika o stvarnom poves-nom svetu može da bude višei, postavlja se i više pitanja: šta ili ko određuje izbor predmeta unutar užeg predmet-nog područja u svakom istraživanju pojedine duhovne nauke? Dalje, šta konstituiše njene, za nju, za njene ci-ljeve relevantne povesne ( = »duhovne«) fakte? Otkuda istraživanje prima svagdašnje zadatke i probleme? Šta ili ko je to što određuje ciljeve i svrhu svakog istraživa-nja svake pojedine duhovne nauke? Da li je duhovno-naučno istraživanje neizostavno potrebno zbog nečega, služi li čemu ili kome i kako, odnosno da li bi bar na-čelno moglo služiti? Kako to da se načelna potreba za tim naukama, ako pretpostavimo da ona uopšte postoji, javlja tek u moderno doba?

Na takva pitanja, koja se tiču duhovnih nauka i njihovog faktičkog delanja, očevidno ne može dati zado-voljavajući odgovor nijedna sama ta nauka, takva pita-nja nisu predmet ma koje duhovne nauke. Sa aspekta tih nauka, doduš^, moguće je reći da je svaka od njih

18 filozofski.rs

Page 19: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

korisna zbog ovoga ili onoga. Tako, na primer, nauka nacionalna ekonomija otvara mogućnosti rešavanja prob-lema nastalih u nekoj nacionalnoj privredi, trgovini, ban-karstvu itd. Nauka o religiji, na primer, razjašnjava na-stanak, širenje i odumiranje religioznih nazora i utvrđi-vanjem zakonitosti u tom događanju omogućava primere-no rešavanje religioznih problema u nekoj relativno zaokruženoj društvenoj celini. Empirijska psihologija, saznanjem zakonitosti psihičkih procesa, otvara moguć-nost, na primer,, rešavanja mnogih čovekovih individual-nih psihičkih problema koji se u različitim životnim do-bima javljaju kod ljudi; isto tako, omogućava rešavanje čitavog niza problema raznovrsnih međuljudskih odnosa. Nemoguće je prevideti znatan i koristan posao koji su obavljale i obavljaju filološke nauke, na primer. Ukrat-ko, duhovne nauke stvaraju mogućnosti razvoja i koriš-ćenja određenih individualnih i društvenih tehnika us-meravanja, nadziranja, upravljanja i menjanja svih sta-nja i procesa na svim područjima ljudskog individual-nog i društvenog života. O tome gotovo da ne može biti spora.

Pa ipak, da li su ovakvi odgovori zadovoljavajući? Da li su naša pređašnja pitanja ciljala na takve odgo-vore? Da li se opisanim korisnim radom iscrpljuje zna-čaj i smisao duhovnih nauka? Ne čine li sve duhovne nauke;, po svom jedinstvenom (pra-)izvoru i (pra-)teme-lju, ispostavljenim njihovim utemeljenjem, neku celinu? Ne izgrađuju li, po Diltaju, duhovne nauke u svakom trenutku sliku stvarnog povesnog sveta?

Kome ili čemu je potrebna takva slika, ko ili šta je zahteva? Šta je suština takvih slika? Zna li svaka poje-dina duhovna nauka, kao takva nauka, za pitanje o ce-lini i o temelju koji se tiče nje same? Mi smatramo, sle-deći Diltaja, da ne zna! Pa i sami nosioci tih nauka, na osnovu njih, to ne znaju. Navešćemo Diltajevu misao iz koje može da se zaključi ono što smo malopre rekli:

£)»Društvo je slično velikom mašinskom postrojenju kojeg u kretanju održavaju službe nebrojenih osoba: onaj koji u tom društvu ovladava izolovanom tehnikom pojedinačnog poziva, jeste — ma kako izvrsno da vlada tom tehnikom — u situaciji radnika koji je čitav život zaposlen u jednoj jedinoj tački tog postrojenja, radnika koji ne poznaje sile pokretače tog postrojenja, koji čak

2* 1 9

filozofski.rs

Page 20: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nema nikakve predstave o ostalim delovima tog postro-jenja i o njihovom delovanju u svrhu celine.« (I, 3).

Kao što pojedine duhovne nauke i naučnici koji se bave njima ne znaju već zbog toga za celinu i za iz te celine i njenog temelja potekle sile koje ih pokreću na delovanje;, tako i prirodne nauke i naučnici koji se bave njima to ne znaju. Uvid u tu celinu, u te sile i u taj temelj je, međutim, neizbežan, ako čitavo »mašin-sko postrojenje« društva treba pravilno i skladno da radi. Uvid zato mora i da odgovori na pitanje kada ce-lina skladno i pravilno radi? Uvidi potrebni za rešenje toga zadatka sežu, po Diltaju, do istina koje se nalaze u osnovi čitavog saznanja uopšte, ».. .kako saznanja pri-rode, tako i društveno povesnog sveta«. Mogućnost tak-vog uvida otvara Diltaj svojom kritikom istorijskog uma,, po kojoj istorijski um postaje sebi samom očevi-dan. Tako shvaćen zadatak, za Diltaja zadatak utemelje-nja duhovnih nauka, zasniva se po Diltaju na potreba-ma praktičnog života i otuda tiče se samog problema čiste teorije. Zato:

»Saznanje sila koje vladaju u društvu, uzroka koji su proizveli njegove potrese, sredstava zdravog napretka prisutnih u tom društvu, sve to postalo je životno pita-nje naše civilizacije. (...) Ovaj rad preuzima celinu na-uka koje za predmet imaju istorijsko-društvenu stvar-nost, a zovu se duhovne nauke.« (I, 4.)

Iz navedenog teksta vidi se značaj zadatka celine duhovnih nauka, dok se nabrojani korisni poslovi poje-dinih duhovnih nauka ukazuju beznačajnim i usko sitni-čavim. Takvim, sa aspekta svake pojedine duhovne na-uke, datim, vlastitim osmišljavanjima sopstvenog nauč-nog postupka nedostaje, ukratko, širina svetsko-poves-nog zamaha, koju daje tek dubok pogled na celinu, od-nosno na zgradu povesnog sveta. A takav pogled dubok je samo ako doseže do temelja toga sklopa, pratemelja svega.

Dakle, odgovore na postavljena pitanja o delovanju duhovnih nauka može dati opet samo kritički istorijski um, crpeći ih iz izvora iz kojeg sam izvire, otkuda je sam pozvan u svoju suštinu i otkuda prima kakp građu za a priori utvrđenu zgradu poyesnog sveta, takb^ i uputstva za utvrđivanje ošnovrie metode švffi đuHovnih nauka.

20 filozofski.rs

Page 21: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

r Šta je, prema tome, tajanstveni praizvor i pratemelj svega? To pitanje više se ne može zaobići.

2.

2.1. U našem dosadašnjem promišljanju odgovor na to pitanje nekoliko puta neprimetno se ukazao. Do sada toliko puta pomenut praizvor i pratemelj svega Diltaj naziva zivotom} I samo~STo"sm6' to "culi, čitava stvar

^riariTse učinila jasnom kao beli jlan,,i.svojjiašeokleva-nje da označimo taj diltajervsKi pratemelj čini se uglav-nom nepotrebna igra žmurki ili, u najboljem slucaju, retorički trik za veštačko podizanje napetosti iščekiva-nja. Sada, kada je ta stvar dobila ime, dosadašnje išče-kivanje gotovo da prelazi u razočaranje. Stvar je ipak jasna: Diltaj je filozof života; u njegovoj filozofiji, dakle, život, iiria glavnu ulogu. I, naravrio, pbšto jejifemelienje đuhbvnihjiauka^~ne^)dvoj ivi elemeriat Diltajeve filozofije,

^ ži^^^ujjtemeljivanju takođe" rriTa""glavnu ulpgu( Svako, mfeđufimTzna šta^je živof. Svako ko živi'zria šta znači živeti. Čemu, dakle, dizati prašinu oko toga i zamaglji-vati jasne stvari?

Ipak, nije li filozofija uvek komplikovala sve stva-ri, a ponajviše samorazumljive? Filozofija je samora-zumljive, jasne i lake stvari uvek činila komplikovanim, zamagljenim i teškim. Možda je jedino filozofsko mišlje-nje uvek dopuštalo stvarima njihovu pravu težinu jer ih je činilo teškim. Zašto bi upravo Diltajeva filozofija u tome bila izuzetak? Kao što je tačno da svako ko živi zna šta znači život, isto tako je tačno da se odjednom nađemo u neprilici kada treba reći na šta zapravo mi-slimo kada kažemo zivot. $ta znači ziveti? Šta zapravo mislimo s tim t>zivetU? — Ono što nam se upravo uči- ' nilo jasnim i samorazumljivim i lakim, odjednom je postalo nejasno, nečuveno i teško. I kada pomislimo da je Diltaj čak praizvor i pratemelj svega imenovao životom, to nas u našoj sve većoj zabuni mora samo više smesti. Neizostavno se moramo upitati da li je moguće praizvor i pratemelj svecra, o čemu smo do sada govo-rili, imenovati životom? Otkuda uopšte mišljenju pravo na tako nešto? I ijpravo ovde, u toj sumnji svoje korene ima naše oklevanjc da-prihvatimo, nešto što^se-^samo po sebi razume, da^živo^mora biti i da jeste praltemelj -

21 filozofski.rs

Page 22: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

svega. Zašto drugi filozofi ne pripisuju životu takvu važnost? Diltaju se život ukazao kao takav. Pitanje je, otkuda? S kakvim pravom je Diltaj to postavio? To pi-tanje dobija težinu kad uzmemo u obzir i dopustimo da Diltaj tu svoju misao nije samovoljno izmislio, već je u nju bio pozvan. I tom pitanju moramo ostaviti svu njegovu težinu, ne smemo ga učiniti lakšim prividnosti-ma i samorazumljivošću.1 Ponajviše nam moraju biti sumnjiva školska filozofsko-istorijska tumačenja, po ko-jima se sve filozofije čine savršeno jasnim, dakako, sa-morazumljivim, da gotovo nema šta više da se pita. Ako je Diltaj filozof života, život je samorazumljivo temelj njegove filozofije. Pošto je temelj njegove filozofije ži-vot, Diltaj je samorazumljivo filozof života. Šta još ima da se pita? Očevidno ništa. Ipak, da li je uopšte nešto razjašnjeno?

Sada,, u našem promišljanju nećemo da raspredamo neke svoje misli o životu. Naš je zadatak da pokažemo kako u Diltajevom utemeljenju duhovnih nauka.živpt, kao pratemelj, utemeljuje istorijski um, njegovu du-hovnim naukama unapred datu zgradu povesnog sveta, same duhovne nauke i čitavi univerzum svih mogućih predmeta tih nauka. Konačno, da pokažemo u kakvom je izvornom odnosu život, kao pratemelj, sa samim čo-vekom, tačnije — sa suštinom čoveka. Jer čovek sam, pre svega i najpre, pripada zgradi povesnog sveta i, pre-ma tome;, temelj te zgrade mora biti čvrsto povezan sa čovekom, čak mora nositi i njegovu suštinu. Zadatak utemeljenja duhovnih nauka sadrži zato, pored pred-stavljanja temelja, i to da principijelno izvorno odredi sustinu^čpveka. Zaista, mnoge Diltajeve studije i skice govore o njegovom poimanju suštine čoveka. Dotadašnja filozofska shvatanja čoveka Djltaj jegdbacio, jer su čoveka "pretvarale u čisti intelekt^^u c^toJ^ejajnarZk

- njega ta sFvatanja^ bila su intelektualistička i neživotna. \ l o Sta Te^ovek^ma^igurno, opet,_svaki ćovek, a ipak

Je jzričito znanje ojtome Italno pitanje i težak problem^ ' koji njjedLaa^diihj^^ ne samo_da-ne,JOQLQŽfi da

1 U ovom našem promišljanju nije reč o tome da odgovo-rimo na sva pitanja, već da ih otvorimo za one koji će misleći prelistavati prevod ove Diltajeve knjige i, razume se, druge nje-gove knjige koje ovu suštinski dopunjavaju.

22 filozofski.rs

Page 23: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

reši već nikada ni ne rešava,, jer pretpostavlja da je rešeno. U našem slučaju, naime kod Diltaja, nailazimo na sledeći odgovor: su|tina^čoveka je u životu. Prilično ne-obično! OcLtoga ISta p^razumevamp, pod životom zavisi i poimanje„ suitine-^veka. «

"TTakcTše žadatak načelnog utemeljenja duhovnih na-uka, koji se na početku činio parcijalnim samostalnim problemom, neizbežno širi i dobija ogromne dimenzije. U čitavoj dotadašnjoj filozofiji nema teorije o ma čemu, koja bi se mogla samo uključiti u celinu utemeljenja duhovnih nauka. Svaku stvar tih teorija utemeljenje duhovnih nauka mora iznova da prikaže i taj prikaz da razvije vlastitim jgrincipOTpi vlastitim počdoiiLJli-Jz pratemelja/'^H^jg, BvotaMTo još ne znači da su sve dotadašnje filofcOfske teorije o ma čemu pogrešne. Ne znači ni da one sada moraj'u biti apsolutno drakčrje, niti su misliocu neizbežno uporište u nj'egovom vlastitom promišlj'anju; ne znači ni da su sada stvari mišljenja potpuno druge. Naprotiv, pre će biti da su stvari miš-lj'enja uvek iste, mada ne jednake. Znači, treba ih, kod Diltaja, načelno ponovo izvesti, izvesti iz vlastitog pra-počela — života. Zadatak utemeljenja duhovnih nauka, ako je principijelno postavljen, nužno prerasta u zada-tak razvoja čitave filozofije iz njenog sopstvenog prin-cipa. ^Znači, principij'elno novo predstavljanje svega što jeste, naime postojećih stvari kao takvih i u celini; to jest, ponovo^ izgraditi ^radu syeta.\""Kao" iitemeljitelj duhovnth""hauka Diltaj Hiora ^aT>u3e..filpzQf .žbiotau A kao filozof života mora da utemelji duhovne nauke. Na taj zadatak Diltaj je bio pozvan kao mislilac, ako dopus-timo da je odista bio pozvan da ga obavi i ne mislimo da ga j*e sam samovoljno izmislio, zato što nije imao druga posla.

Ipak,, otkuda je Diltaj bio pozvan da preuzme svoj zadatak? Šta j*e pozvalo i prizvalo njegovu misao? Ot-kuda je Diltaj primio svoj poziv? Očevidno, Diltaj je mogao biti pozvan da izvrši to raz-laganj'e ( = ras-polo-ženje ili ras-polaganje) života samo od samog života. Ali kako i na koji način život može nekog tako da po-zove? Da li se život kao takav Diltaju razotkrio, pa je iz te razotkrivenosti shvatio i začuo poziv upućen njemu samome? Zar ne mora čoveku život da se nekako ra-zotkrije kako bi ga čovek sa svoje strane raz-ložio i do-

23

filozofski.rs

Page 24: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

pustio mu da bude? Ako život sam čoveku ne bi bio nekako očevidan u smislu, da jeste i šta jeste, kako bi ga čovek uopšte mogao raz-ložiti, tj. dopuštajući ga, po-ložiti u razotkrivenost njega samog? Dakle, Diltajeva mi-sao, odnosno njegova kritika istorijskog uma, mogla je samo iz tako razotkrivenog i očevidnog života, i nekog u njemu sadržanog zahteva za do-puštanjem sebe u takvu očevidnost i razotkrivenost svoje raz-loženosti, primiti svoj sveobuhvatni zadatak. Iz tog ne-mišljenog i ne-poj-mljenog zahteva života za dopuštanjem sebe u očevid-nost ili razotkrivenost ( = istinu) svoje raz-loženosti do-lazi zov pozvanosti Diltajevog mišljenja koje raz-laže i polaže život u razotkrivenost svoje obrazloženosti. Taj ne-pojmljeni i ne-mišljeni zahtev života,, naime zahtev (potreba koja se oglašava kao poziv) za dopuštanjem vlastite istine, kao razotkrivenost sebe, mora sada ostati u svojoj izmaknutosti, da bismo se okrenuli Diltajevom tumačenju života.

2.2. Diltaj, međutim, ne tumači život apstraktno i uop-šteno. TAvotJcao^takav. naimer čini se__kaonešto opšte. U takvoj čistoj opštostije^agstraktan.~orQe^agstrakciia AjgjraktaiT je jer a^tfahuje konkretno. Diltaj hoće da IšKvatTzivot ii njegovoj punbj konkretnosti On neće da žrTOtrgretočiu^fe rationisj, jer ap-strakcija je — po tada, i danas, oveštalim učenjima koje je prihvatao na svoj način i Diltaj — rezultat misaone operacije apstrahovanja. To važi i za život kao apstrak-ciju. Tome j$, po Diltaju, bio podložan intelektualizam dotadašnje novovekovne filozofije. Naprotiv, sada se rad: o tome da se život shvati, misli i rastumači u njegovoj punoj konkretnosti i iz njega samog. AJ^yoL-S£ji_punoj

( konkretnosti o č i t u j e j shvata u jivom i iz zivog. To^živo. jej jsvakom trenutku nešto_indjyidualno i odre3enof _ i uvekje stvarno^i-konkretno. Upravo zivo„ je. konkretno, ^.izvornom smislu te rečL Za Diltaja iivot je prevas-fiodno odreden međusobnim dclovanjem iivotnihjedini-caj i kao takvp delovanje uvek je živo doživljeno i qd-vija se ».. .kroz odnose impulsa i otpora pritiska, uoča-vahja pospešnosti, radosti zbog drugih ličnosti itd.«. (VII, 228.) Sta znače odnosi impulsa i otpora u odnosima

24 filozofski.rs

Page 25: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

jedinica živog, saznaćemo prilikom razmatranja Diltaje-vog poimanja realiteta. Ukratko, za Diltaja život\e, odr ređen međusobnim delovanjem životnih jedimca — iz ohog^živog. ^ a t o Tcaže:

»Ovaj život, uvek i svuda, određen je prostorno i vremenski — tako reći lokalizovan je u prostorno-vre-menski sled tokova u životnim jedinicama. Ako eksplici-ramo ono što se uvek zbiva u sferi ljudskog sveta i što kao takvo omogućuje prostorno i vremenski određeno zbivanje, ako to„ dakle, ekspliciramo, ne nekim apstraho-vanjem prostorno i vremenski određenog zbivanja, nego određenim opažajem (Anschauung) koji polazi od celine u svim njenim uvek i svuda istim osobinama, prema pro-storno i vremenski diferenciranim osobinama — onda nastaje pojam života, temelj svih pojedinačnih oblika i sistema koji na njemu nastaju, osnqv_našeg_doživljava-nja, razumevanja, izražavanja i EbmparativnogTposma-tranja života.« (VII, 229.)

Znači, ispostavljanje onoga »što se u sferi ljudskog sveta uvek zbiva i što kao takvo omogućuje prostorno i vremenski određeno zbivanje«, jeste ispostavljanje struk-turnih mogućnosti čitavog zbivanja u ljudskom svetu i, takođe, utemeljenja duhovnih nauka. To znači raz-ložiti život u njegovoj punoj konkrentnosti iz njega samog; a u tako punpj_kpnkretnosti _na!azimo život samo u_onom iivgm-

\ Tako je život u svojoj punoj konkretnosti »dat« sa-mo onomživom|'»Dat« znači sada: jestejgčevidan. razot-KivenJ"Sta bi moglo da bude živo,~"cemu život mora HTti tako »dat« u punoj konkretnosti, tj". ocevidno ijra-zffiknveno^ao ^ o ^ T ^ ^ ^ č o v ^ P U o s t a l o ' m , ono živo jeHTpaš i .uopste svaKa zivotinja. Samo, da li možemo reći da je životinji život »dat« i očevidan kao zivot?^ Kasnije, iz Diltajevog izlaganja videćemo da nije a "T zašto nije. Dakle, ostaje samo čovek kao tako obeleže-nc^zivgjNaravno, opet ne nekakav čovek uopšte, već pre svega individualno određeni konkretni čovek u svojifn

jgktičkim. vremensk^rol tomo^ ~6đređenim bdnosima prema_drugim liudima" i prema^gtvarimal Kohlčretan' č5yeTT^uvek je~ neka Ijpnosn "Diltai "poklahja znatnu pažnju tumačenju ličnosti. Ono živo može biti, dalje, nekim odnosima međusobno povezana konkretna grupa ili klasa itd. ljudi; takva grupa ili klasa takođe ima ka-

%•, , v . , . „ - . , > , . • •;- •:,«,;••• V : , i 2 5

filozofski.rs

Page 26: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

rakter konkretnosti i individualnosti. To živo može biti i neko određeno pleme i i ieki rod. Živojtnožebiti, na primer„ neki konkretan (žjrocE koji^innogostmklmJSd-nosima povezuje upravo određene, konkretne ljude ^in-dividue) u sro jo i^rz^i^i ima isto tako~karakter kon-lgcstaosti i individualnostL^Napokon, to živo je iU^dski

rfoprukoliko ga posmatramo kao neki sistemski totalitet, zbog čega je i taj rod konkretan i može imati neki svoj identitet i određenost. Takve individualnosti su, narav-no, veoma različite po rangu, mada je očevidno da indi-viduacija u opisanom smislu suštinski pripada konkret-nom i punom životu, jer je ono živo uvek individualno. Nema života bez individuacije.^ Individuacifa je zato velika tema Diltajeve filozofije. Ipak, u svemu tome odlučujuć^je.j la^je^život^ u svojojjunoj konkretnosti >>gat«7 i može biti »dafrTsamb takvim mdividualno-Tcon-kretnim jedinicama\ Tgkvp. j rttiTicK"T)f1fai n7j7iVa~7»ftff?-pUv^m^delovanm (Wirkungszusammenhange).\To jeje-đna^od glavnih ^fT)llT2rj^vg^filozofne i ima upravo ohYor61KTrang, ako se ovde sme upoirebitr ta rečj ZasFo i štaTijomemisli,j30kuš^ u daijeih tekstu. U našem promišljanju ne možemo ništa više nego da naznačimo — i to samo ono najvažnije.

Ako se upitamo po čemu je u svakom trenutku ono individualno živo,~Bež^obzira na stepen svoje individua-ciie. upravo određeno i konkretno^li styjLTnot_ gokazaće se da su to u svakonLJiiomentu.vremehsKIJ prpstprno određeni odnosi tog Jjvog: 1) prema samoni^sebi, 2) ^^5J5n^om^zwgm svih.mp^ćih_stepena (i, svakako, prvcTprema Ijudskom ali_i ne-ljudskpm) i 3) prema svim ostalim stvarima. takozvane »ne-žive« prirode. "

Kakvi su ti mnogostruki odnosi? Šta je za njih kon-stitutivno? Da li su odnosi živih nešto čisto misaono ili čisto mišljeno? Da li su oni statični ili su, pak, primarno dinamični? Odgovor moramo dati strogo se obazirući na Diltajevu čitavu misao.

Pomenuli smo da su odnosi živog, ukoliko su fak-tički i, dakle,, stvarni, uvek vremenski-prostorno odre-đeni, jer svako živo iz njih prima svoju faktičnost, odre-đenost, individualnost i konkretnost. Vremenski-prostor-no jodrgčfen,x)dnos^nečeg^stvarnQg^je^ ^međutimr-^iužno diriamičan, u^jg^muj^l^da. AinamikcL Šta su sada »dina-

26

filozofski.rs

Page 27: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

• > / • ' : ' l o - ' ^ -hi'<-oh '-''-1- -> l%i?S.'rJ-'A^C l'cL[< ć "At:

mika« i »dinamičnost«? »Dynamis« znači »sposobnost«. »moć«_. S pbzixQi^najmačenje reči,_ reč^^dinamika«, miš-ljenja iz Diitajeve MozofijelSvpta, imenuieffi^flfttM moć. isp^ia^ani^.moci: impuls m o ć i i oitppr kpji impulsu moč^ prii^jdrugo (bilo živo ili neživo). Konstitutivno šustinsko zagorepomenute odnose živih đelovanje jVu smislu ispoliavanj* rnoćij I poŠto ie stvarno, faktički određend, indiviđualno zivo uvek tcelina ili jedinicaj kako kaže Diltaj, svojih odnosa, tj. sada: đelbvarija Tčao ispoljavanja svojih moći, živo _se_sada po_ svojoj sušlinL ppkž_z__j__J^o||^ Samo jukoliko-su delovanja nToćTkofe se i rolj-tvžjiTT odnosi-živih..nisu neštO-čisto misaonpili jSisto mišljeno; nisu ni nešto statično, već su stalho. kretanjej ^uština zivataJtdko "sefc-živoza. pokazu-je ospbenimJ5__^^ smislu delovanja ili ispoljava-nja moćL_ Tako se život razotkriva iz živog (particip

~"»živeče« pr^odimo u tekstu sa »živo«), ako »particip« razumemo nominalno.

Kao jedinica delovanj'a, u smislu ispoljavanja moći, svako živo sjedinjuje u sebi, odnosno povezuje u sebi kao jedinici sve svoje mnogostruke moći koj'e se ispo-ljavaju. Diltaj .lzričito_govori_o_životnoj Jedinici kao psi-hofizjčko1_ jedinici.( Moći koje se ispoljavaju, đakle, u svbm delovanjiT međusobno su tako povezane da nisu samo neki snop ili gomila slučaj'no zajedno nabacanih <' i izvana skupa sabijenih elemenata, već obrazuju iznut-ra, pojvom međusobno zavisnom delovanju, neku inđi-vittuSlnur jedinicu (fflenffietj, Tćoja je upravo jedinica^ ZlVOg — lndividualnostj i;a. U takvn j'edinjrii iVnnira povezana delč&arija mo^kojas^ispiDl^^

ko zivo^lSlcav'Wirkurigszusammenhang. ZivoJcaoJKir-kanj^zusammerihang_m delpyanja_ — Wechselwirkung — s drugim Jživim kao šRJppovima deloyanja;~i iz tih j^ lcw^j^^ypg^5^£te^ sfivačenJžižpirTCao takva j ed in ica/ka ia ind iv iđuuml bez obzira na stepen svoje individuacije, živo je stvarni subjekat. iDiltaj više voli da kaže: das Selbst, da bi na-glasio načelnu različitost tog svog subjekta naspram sub-j'ekta dotadašnje novovekovne filozofije, pre svega Kan-ta i nemačkog klasičnog idealizma, koji mu se ukazuje neživotnim čistim bićem uma. Reč »subjekat«, za njega, opterećena je »intelektualizmom« dotadašnje filozofije,

27

filozofski.rs

Page 28: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

zato Diltaj pokušava da je izbegne. lUprkos tome, Diltaj misli sklop delovanja životno-principijelno kao izuzetni, pravi,, odnosno stvarni ( = delujući) subjekat i tim sub-jektom shvata i suštinu čoveka, o čemu će dalje u tekstu biti reči. Jr'lW'..\n,j; * ^Vj:rCj^c

—Ako se jedinica živog javlja kao sklop delovanja, ako su svi njegovi odnosi zapravo ispoljavanje mnogo-strukih moći, onda jCjpdngs kao moć koja se ispoljava uvek i nužnp »dvosmerno« delovanje.j Delatna jedinica živbg7 đok ispoljava neku svoju moć na nečemu izvan sebe, tom i takvom delatnom moći (ovde shvatanom, naravno, uvek u najširem smislu), nužno povratno iza-ziva svom delovanju odgovarajuće protivdelovanje koje na sebi sada trpi sama delatna jedinica živoga. Tako je živo, upravo u svom delatnom ili delujućem odnosu pre-ma spoljašnjem i po njemu, takođe suštiriskj trpno.\ Kao i samo delovanje, u smislu moći koje se^ispc^avaju^tako i trpljenje suštinskjL pripada_~zivorirTcao sklopu 4glgva-nja^kau ^iiS^cnost zivpg za prihvatarije offih, uHSjego-vbm delovanju nužno na njega povratno ~3eTuJucih moći i njihovih spoljašnjih nosilaca (bili ti nosioci neko dru-go živo ili, pak, ne-žive stvari). Delovanje i trpljenj'e su tu neodvojivi i kao takvi jezgro svakog žfvogr U _tpm suštinskom trpljenju živpga," TTap s_klppa_ đeljDvanja^kži princ_ipijeinallsa3a^_u jzivptu i iz Jivota samog usj^pstav^ ljena) mogućnost čitavog perceptivno-saznajnog ustroj-stva živo_^__osećaji i opažanja, pređstave, pojmovi J_mi-sljenje s pdgc«arajućim._telesnim organima). Ipak trp-ljenje protivdelovanja, u čemu živo uzima udela, deluju-ći prema spoljašnjem (na svaki svoj predmet), odnosno ispoljavajući svoje moći, ne treba razumeti samo grubo materijalno-telesno. I ponpvnp[„d^^^^^Ggj^_pnno^ri9

Geteovog_Fausta_ispoljavanje je pspbenih mpći. žjvpga, pn čemu spev_ Faust deluje povratno na živo, kojei^ada na sebLtrpi ddpvanje i_ njime. je 1 po. njemu samo,prp-meiueno.

Delovanie živog. kao sklopa delovania. nik—samo slepo oslobađanie i n o ć L o n o je uyfk svrhovito, nsmere-r^VI^^- Jl^o.m_cilju1,^za .ppstizanje cilja. bira primere-na šredstva itd. Živo.Jteluj&^^^ odnpsnp sra-cunato, s obzirom na_xitifiveJkoje hoće da postigne. Ci-llevi su oblici koiima živo uobličuje svoj delatni život.

28 filozofski.rs

Page 29: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Time sto dostize cilj lli obiik, zivo xealizuj e, po JGUltaju, nešto_Jiovor-čega._pre_tpga nije Jbilo. Takvu realizaciju, u kpjoj je-proizvedeno. neko realno, Diltaj naziva bbjek-tivacijom jivota. »Objektivacija« znači kako tok objek- \ tiviranja, tako i sam na taj način uspostavljeni i proiz-vedeni objekat ili predmet; objektivaciia znači_._kako proc.es proizvodnj e,Aako i njen proizvod\Švako delova-nje>, kao ispoljavanje moći jedinice zivog ili sklopa delo-vanja, u tom smislu se na neki način realizuje u neče-mu realnom; svako delovanje kao ispoljavanje moći ži-voga objektivira se, odnosno proizvodi u ma kakvom obliku neki realni proizvod kao objekat ili predmet. I upravo zbog toga što se ovde radi o proizvodnji, posre-di su svrhe i sredstva i oblici i ono delujuće samo, na-ime živo kao sklop delovanja. Očevidno je reč o nekom jedinstvenom »proizvodnom kauzalitetu« jedinstva četi-ri uzroka, koji podseća na Aristotelovu poietičku aitio-logiju njegovih četiri »uzroka«. Da bi ovakva svrhama određena proizvodnja bila moguća, svako živo, kao sklop delovanja, sadrži u sebLneko stnjfcturno "fezzro, koje sačinjavaju: D^l&manle^lv^^ postavlianTe t

\^g^-_-Lilivnia i 3) pr^u^cijiLdoJ^arA^k^ Dil- .• "<"*• jsuTTVlIf 154J Ovo posleđnje, naime produkcija »doba-ra«, samo je poseban način proizvodnje. Moramo uvideti da u proizvodnju, kao njen poseban način, spada i sa-znanje stvarnosti i postavljanje vrednosti i svrha. Svo troje, koji po Diltaju sačinj'avaju /ezgro živog kao sklo^ pa delovlainjaT^dittstVenrsunpo^^ koju Diltaj nazrva^ »realizacijbm« T.. »obj^jM£ii&Ms-I sama psihlcka stniKfiira' individualno živog (čoveka) svoje jezgro ima u povezanosti tri momenta,, koji odgo-varaju pomenutim trima elementima jedinstvenog jezgra svakog sklopa delovanja, a kod Diltaja nazvani su inte-ligenciiom,, osećaniima i voljomi

Neka mi bude dopušteno đa navedem odlomak, u kojem Diltaj sažima deo svog poimanja sklopa delovanja. O »I tu nastaje, u povezanosti sa kategorijama delo-vanja i trpljenje, kategorija moći. {(•;. 0] U duhovnim naukama, pojam moći je kategorijalni izraz za ono što je doživljivo. Taj pojam javlja se onda kada se okrene-mo prema budućnosti, što se zbiva na mnogo načina. (...) Sažmimo sada slobodno proširenje našeg postoja-nja u oštar vrh: usred niza mogućnosti, mi se odlučuje-

i\ r'! «' •> • i;r* 0.» »..!,'« i . /•• /' ' G "° •' •' " ^ ^

filozofski.rs

Page 30: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

mo za jednu od njih. Predstava svrhe, koja se sada po-javljuje, sadrži nešto novo, čega još nije bilo u krugu stvarnosti i što tek sada treba u nju da stupi: ono o čemu je ovde reč jeste — potpuno nezavisno od svake teorije o volji — izvestan napor, koji bi psiholog trebalo da interpretira fizički,, određeni pravac prema nekom cilju kao što je: nastajanje određene intencije za reali-zaciju nečega što stvarno još nije bilo, izbor mogućnosti i intencija realizacije određene predstave cilja, izbor sredstava za izvršenje i samo to izvršenje. Ukoliko život-na jedinica ovo izvršava, označavamo je kao"moe> Ođlii-čujućLjbjamužai duhovne-nauke!« (VII, 202—^

Ono što Diltaj sažima u oštar vrh, obuhvata i zah-vata čitavu »proširenost našeg bića«, odnosno čitavo de-lovanje živog; u tom vrhu sabrano je čitavo delovanje zivog a sam vrh nam se pokazuje kao proizvodnja. Diltaj ovu, s obzirom na njeno ishodište u živom i s obzirom na ispoljavanje samog živog u njoj, naziva objektivaci-jom života, shvatajući život uvek iz živog. Tako, kao uni-verzalni karakter svekolikog mnogostrukog delovanja živog, kao jedinice moći koje se ispoljavaju sklopom delovanja, javlja se upravo mnogostruka proizvodnja, čiju suštinu Diltaj shvata kao objektivaciju zivota i, u posebnom smislu, kao izrazavanje i izraz (Ausdruck) življenja živog.

Zbog čega treba delovanje, u smislu moći koje se ispoljavaju, i trpljenje koje počiva na moći, nužno pri-hvatiti suštinom živoga, naime zašto i kako se živo po-kazuje sklopom delovanja i jedinicom moći, sada još ne uviđamo, kao što nije ni razjašnjeno kako sve to što smo do sada rekli o živom, možemo uistinu i pouzdano znati, odnosno uviđati. Tako, još ne vidimo šta ovde zapravo treba shvatiti kao moć, koja zauzima središno mesto u živom. Otkuda nam načelna mogućnost uvida u suštinu živog i mogućnost znanja za tu suštinu? Kako nam je suština živog uopšte mogla biti pouzdano »data«? Otkuda sigurnost, kako u svemu tome nemamo neke zablude? Ne odnosi li se to pitanje na temeljni početak, na nenarušivi princip ili počelo (arche) istorijskog uma i nije li to pitanje kritičko pitanje Diltajeve kritike isto-rijskog uma?

30

filozofski.rs

Page 31: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

2.3. Pre nego što nagovestimo odgovor na postavljena pitanja, razmotrimo bliže živo kao sklop delovanja. Ako je živo shvaćeno kao sklop delovanja s obzirom na de-lovanje kao ispoljavanje moći, ako je, dalje, to delova-nje uvek i nužno vremenski-prostorno određeno, i tekj iz te određeriLOSti živosvakogJrenutfo tičku konkretnost i individualnost, postavfja se gitanje u kojem sil bđnosu 6y3e jono^u svakom trenutku_ži3ip i^^^'A^^i^^o'i^S^^1^ što\reme prvo daje živom njegp3/xf oSre&nQ$U IronkfetnbsT/^ Tcon i vlastiti identitet.ljtaKo vfe5ie može" đavatf tako nešto? Kako je ovde zapravo shvaceno vreme7"KakćTga "treba shvatiti? DiltaLkaže o živptu Jj&og: f »Život je u najtešnjem^dnosu s ispurijenošcu vrenien^Citavi ka-rakter 'zivota, odnos ^oruptlbiTnosti^ u njemu, 1 to šfo lštovremeno čini neku povezanosi i sadrži ižvesnu jedin-stvenost (sopstvo — das SelbsOTbdređeno je vremenom. U~vremenu je život prisutan kao odnps. delpya_prema celini, to jest u nekoj povezanosti života«. (VII, 229.)

Uopšte, čini nam seda vreme i život moraju nekako čvrsto pripadati iejdnojdnigopie^ s e čini cTa zivot protiče u vremenu.\lpak, da*Ti vremeTzivot doista moraju~""pffpadati jedno grugome na gorenavedeni na-čin? Međutim,, nije reč o odnosu života (onog »opšteg« i »apstraktnog«!) i vremena, vecT^apfavb o odnosu vre-mena i živog\ Kad Diltaj govori o »životu«, misli na

^zjvaf S obzirom na to živo, Diltaijnišljeno. vreme.ne sSvSia nekakvim č*sJi9n} apstrakcijpm^ vremena, u smislu čiste mogućnosti redo-siMiLJii~JSfeEPB ~ s^da) poj ava, nekakvim sistemom pd-nosa sukcesije, istovremenosti, trajanja itd.\ Diltajjppku-šava da i vreme misli kaoJcpnkre^ To Je zato što samo Iz konkretnog i stvarnog vremena mo-že živo, kao sklop delovanja, da dobije svoju stvarnost, konkretnost, odnosno određenost, individualnost, faktič-nost. Kako se, dakle, ovde shvata konkretno vreme? Konkretno vreme je, pp Diltaju, u neumornom napredo-vanju — poniranju sadašnjeg, pri čemu sada§nje"šfaIho_^ postaje prošlo a buduće postaje šadašnje. Diltaj to kaže na sledeći način: filozofski.rs

Page 32: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

1 »Sadašnjost je ispunjenost jednog momenta vreme-' na realitetom, doživljaj nasuprot sećanju na njega ili

želji, nadanju, iščekivanju, strahu pred onim što je do-življivo u budućnosti. Ta ispunjenost realitetetom je, međutim, ono što u vremenu koje odmiče kontinuirano i uvek ostajei, dok se ono što čini sadržinu doživljaja neprestano menja. To pokretno ispunjavanje realitetom u liniji vremena, što čini karakter sadašnjosti, za razli-ku od predstavljanja doživljenog ili doživljivog, to ne-prestano poniranje sadašnjeg u prošlo i postajanje-sa-dašnjeg od onoga što smo upravo iščekivali, hteli, čega smo se bojali, što je postojalo samo na području pred-stavljivog — to je karakter stvarnog vremena.« (VII, 72—3.)

Poslednja navedena rečenica govori šta je ovde ka-rakter konkretnog ili stvarnog vremena.JLtlaime, upravo ispunjenost realitetomsvakog sada, taj tok realnog, koji svako sada kontinuirano is^unjava realitetomTu stalnom ffrka vremena, jegte^ po Dlltaju, stvarno vreme^ Ta »ispu-rijendsTTfeatrfetom« "je ono, kaže~Diltaj, što l i vremenu koje kontinuirano odmiče uvek ostaje, dok se sadržina doživljaj'a neprestano menja. Sadržina doživljaja je, pak, uvek neko p o ^ a j u ć e - n e ^ j u ć e j ea/no. \Realitet stojL dak-le, u neposrednoj sadašnjosti onoga sada kaoHfijegova stalna kontinuirana ispunjenost, bez obzira na tok onih sada vremena; realitet sam stoji kao stalno i stojeće, dok se realno u svakom trenutku neprestano menja: po-staje i nestaje, pri-tiče i o-tiče.\lz tako sagledane^, stalno realitetom ispunjavane, neposredne sadašnjosti onog sada, u neprestanom pri-ticanj'u i o-ticanju realnog, Dil-taj shvata stvarno vreme. i.Vreme protiče i s njim teče kroz neposredno sada sadašnjosti ono realno, dok reali-tet realnog kontinuirano ispunjava svako sada sadaš-nj'osti i tako u njemu stoj'i. Koji karakter vremenitosti pripada samom realitetu koji je u svakom sada sadaš-njpstii kontinuirano ga ispunjava? Očevidno karakter

^ečnostb, jer stajanje u onom zsad\ sadašnjosti iejjrteLk^-nraReT'Večnosti'/ l\fa'koIOco da realiio taKo^postaje jun?" staje^ealitet sam večiTo^stoiL "~~ * *"

" ^ oornjim promišljanj'em nagovešteno j#e Diltajevo shvatanje stvarnog vremena iz živog. Da li je time vreme doista sagledano iz samog vremena? Ne. Diltaj je shvatao vreme iz neke kod njega sasvim ne-promišljene i

32 filozofski.rs

Page 33: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

• zato nesagledane razlike samog realiteta i realnog, ma-da je i jedno i drugo u toj nerazdvojenosti ili indiferen-ciji rastumačio svojim promišljanjem o realitetu. Reali-tet za Diltaja ostaje u indiferenciji, ne zbog neke zaos-talosti Diltajeve misli, već da bi njegova čitava filozofija uopšte bila moguća.

Iz navedenih rečenica jasno vidimo da je Diltaj kon-kretno vreme shvatio iz nekog zivog kao realnog. O tome nam govore reči: »doživljaj«, »sećanje«,, »želja«, »nada«, »strah«, »predstavljanje«, a najviše »što smo upravo očekivali«... itd. To živo smo mi, čovek, ljudsko. Svekategorije Hvota. po Diltaju, neposredno su poveza-ne s opisanim karakterom..konkretnog vremenaAstaviše, čak su i kategorije prirode izvedene^lz neposredne veze moći, koje se ispoljavaju, i konkrethog vremena.T"*(VJ 134J " ' " ™ " ~ - —

Naše pitanje glasilo je: kako ono živo, kao sklop delovanja, dobija i ima svoju faktičku određenost, in-dividualnost i konkretnost od vremena. Na njega bismo zadovoljavajuće odgovorili tek ako prvo razjasnimo te-matske stvari koje su u naše razmišljanje unele navedene Diltajeve postavke. To su realitet, dqžiyljav^j.e.ij3aQdiisi vremena: sadašnjost, prošlost, budućnpstj To su središni pojmoviTčoji prozimaju~čitavu Diltajevrrmisao utemelje-nja duhovnih nauka. Ipak je već sada moguće zapaziti da vreme, opisano kao konkretno vreme, ne određuje živo kao sklop delovanja na ma koji način izvana, kao da je vreme neka spoljašnja,, određujuća instanca koja se slu-čajno dotiče živog, naime prilazi mu tek spolja. Kon-kretno vremgjjzm^^a suštinslđ\pnp<i<fa sklopu delova-nj^odngsno^zivom, i u^njem^Lsj^^ stoTaj šklop ^ ćmT^sklopom 1 tako_ga^3^3^e, odposno_daj£u mu određenosr— konkfetnostT^taktičku jndividualnost. Samg^^ živo. kao skJop^d^vćflrfeT^ ie vremenito 1. time. u jDžfift-Tevom^smSlu, povesnoJ Živo. kao sklop delpvanja, samo stvara^svoju povest dak tffiujeV odnosiia^ dok ispolfava. ^Y2J5JpO&^ Žažo.živom nije primaranJsazhaini odnos pjremapovesti/već aelatni u smislu.što samo stvara svo-ju^;poyest^ i>a li je oncla ~živo kao sklop delovanja — mađa sflfce određenost i konkretnost tek od konkretnog vremena — samo zavisno od nekog, u odnosu na sebe, spoljašnjeg vremena? Očevidno ne, živo nosi samo svoje 3 33

filozofski.rs

Page 34: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

konkretno vreme i ne zavisi od nj'ega. O životu živog Diltaj izričito kaže: »Život sadrži vremenitost kao svoje prvojcategorijalno određenje, osnovno i za sva ostala«. (VIl71[92!) Vremenitost le~u suštini zivog. TstaknutTlnfio-dus vremena^^BSJmeTsfal^^ trenutka, koju stalno IspunfavaTi^ — IZ oiioga sto sada"jo^ne^pl3gtgji7l^jo^nije"delujuće — štupa u sada§njoStTSTSBSTSfo'Je sađaT5ađ['nonC=" delujuće) odlazi li ~pr^ošT.jfBrealifet, koji^stalrid ispunjava jsvako~sada u pri-tićanju^ 1 o^ič^hyur7eatnogy lždvaja šadašhjost is-predjostalih modušaTvremenaj A sad^npšržixrog^ispu-rijava upra^^elovanj^ilTlspolj^anj^ moći živog, po čemu JeJL jedino \ejamo zivo feaVf^tiSSae s£y?cn\o^K time i vremehitor Realno, odnosno delatno-štvafno, može biti samo ono što deluje u neposrednoj sadašnjosti i is-punjava taj trenutak (sada) svojom realnošću. Delujuće realno živo je delujuće u stalnom pokretu, toku. Po tom svom delovanju, ispoljavanj'u moći ono je realno. Po svom delatnom kretanju realno je u svakom trenutku drugo: ono što je živo u sadašnjem trenutku u sledećem je već prošlo, da bi postalo ono što zapravo još nije bilo. Živo kao realno teče zajedno sa onim tekućim sada kroz neposrednii šadaSnjost.j Ipak, tok živog-realnog svojim realftetom kdnfTfiuirano^ ispuiijava svako Šada svojef sadašhjosti, usled č e g a j e zivo stalno isto u svom realiteluXZivo je kad fealfio*"u svakom trenutku đrugo (tj. neprestano se menja), a po svom realitetu koji kon-tinuirano ispunjava njegovu sadašnj'ost j'e ipak isto (ima* dakle, u svom realitetu svoj identitet koji suštinski sa-određuje upravo vremenitost). Živo kao vremenito u neprestanom je menjanju i time u svakom trenutku dru-go, a istovremeno ima u tome stalnost svoj'e istosti. Zivo je realno pq svom delovanju, isjpunjava dakle svako sada svoje nebdšfednesadašnjosti realiteibm sebe ja-mog, uspostavtjajući tako^u svakom tfenutku svoju sa-dašnjostr^mje,"riafavno, uspostavlja 1 svoju budućnost (svoje delovanje u sledećem, budućem sada, koje pri-prema delovanjem u faktičkom sada) i%svoju prošlost (tj- svoje objektivirano delovanje koje u švakom faktič-kom sada opet ihože da povrati u tu svoju sađašnjost).

yw|8^ ^ a o sklop deldvarij'a, realno je u svom delbvanju (Ispoljavanju moći) i time \nezavisno od vremena; (ono vremenom ovladava svojomhflftfčf i u tom smistiršuštin-

34 filozofski.rs

Page 35: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ski je vremenitg^kao vremenito, odnosno vremenom od-recteno u svojoj kpnkretnosti i stvarnosti i individual-nosti^Jcgng^w7ier nijedna konkretnošt i individual-nost nije m o g u ć a o e z konačnosti. Ono živo nezavisno je od vremena po svojoj sušiini koju u celini nosi moć.

[^onkretno vreme njrim^pripa^samoT^suSfini živog i ^me^j6yli^vKJ^^i^c^ inocT I 'Virerrie, "spolja 3atoži-von^ j ^ f o t i j ^ vTsnost od vremena ovđeTne znači da zivo postoji izvan svakog vremena, u nekoj bezvremenosti, vec đaTjeTz vla^ite~T5iyštvujuće moći^ sambo^reSenp vremenom_J fatt' upfavo y naznačenom smislu shvaceni, vremenitost i realitet ovdeTsiT^ štine *cbveka.\

2.4. Kako Diltaj shvata realitet ili realno? Na to pitanje odgovorićemo ukratko zato da bismo razumeli Diltajevo poimanje živog kao sklopa delovanja. Mi, naime, još govorimo o sklopu delovanja kao nosećem stubu zgra-de povesnog sveta, koji je duhovnim naukama imapred dat kao temelj. Ne može se valjano razumeti zgrada povesnog sveta, ukoliko svestrano ne razmotrimo sklop delovanja, ukoliko ga ne promislimo u svoj njegovoj zna-čajnosti unutar utemeljenja duhovnih nauka. Zato ono što govorimo u drugom delu ove rasprave sve vreme odnosi se na zivo kao sklop delovanja.

Diltaj je poimanje realiteta razvio, pre svega, u stu-diji Beitrage zur Lbsung der Frage vom Ursprung unse-res Glaubens an die Realit'dt der Aussenwelt und sei-nem Recht. (V, 139—240.) Pažnju u ovom naslovu privla-či to što Diltaj govori o izvoru ili počelu (Ursprung) na-šeg verovanja u realitet spoljašnjeg sveta; što govori o opravdanosti (vciih Recht) tbg verbvarifa, ddnosho~6 nje-

jeTCTorlTT^a-Jpbčetak našeg verovanja u realitet. Ujed-no i na pitanje o opravdanosti, naime temelju tog verova-nja. Pitanje o realitetu usmereno je pferiia njegovom temelju, a upravo je to odlučujuća tema spomenute Dil-tajeve studije.^ Izvgr ili počelo (Ursprung) našeg verova-nja utemeljuje I jeste reme/^verovanja; naimei, temeTTu_ "smislu^što ga utemeljuje, opravdava, daje mu zapravo

35 filozofski.rs

Page 36: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

(das Recht). Po čemu se izvor ili počelo i tetnelj našeg verovanja u realitet razlikuje od s^mog^ređiteta^ Mogu li izvor ili počelo i temelj našeg verovanja u realitet biti nešto drugo nego sam realitet? Sada se čini da po-čelo i temelj našeg verovanja u realitet mora biti nešto drugo nego sam realitet, jer realitet za nas »jeste« samo po odnosu uspostavljenom između nas i realiteta. Bez odnosa prema njemu, naime, realitet ne bismo mogli ni da naslutimo, a kamoli da verujemo u njega. Dakle, po-čelo i temelj našeg verovanja u realitet je u odnosujz-među nas (zapravo č o y e k a ) i r e ^ i t ^ . Taj ~odnos HffrT je na fzvestan načiri počelo i temelj našeg verovanja u realitet. U čemu se taj odnos, kao počelo i temelj našeg verovanja u realitet, razlikuie_od samog verovanja? Oče-vidno, čovek je pre svakog svog tumačenja i razmišljanja o realitetu već u odnosu prema njemu; odnos prema re-alitetu je zato primamn.^lpak; ćovek tek raz-laganjem danosa/tlm^Std"ga'"d6^pušta i polaže u razotkrivenost njegove obrazloženosti, moze da" wv7đt~njegWu pfimaf-nost i iz tog iivida stekne verovanje. Ćovekovo verovanje u realitet, dakle7~razhkuje se od realiteta u tome što ga omogućava i donosi tek raz-laganje primarnog čoveko-vog odnosa prema realitetu; naime, raz-laganje kao do--puštanje i polaganje odnosa u razotkrivenost njegove takve obrazloženosti.j Pitanje je zato šta je osobeni od-nos između čoveka i realiteta, koji nam svojim obrazla-ganjem utemeljuje naše verorajye^j^aUtet3 Ovde tre-ba jasno sagledati: odnos sam po svojoj primarnosti utemeljuje\ realitet za nast \a \obrazlaganj& tog odnosa utemeljuje nase verovanje u taj reahtetr"Razmatrajući to, treba sve vreme imati u vidu da Diltaj realitet shva-ta uvek samo iz realnog, jer mu se u svakom trenutku samo realno pokazuj'e konkretnim, faktičkim, stvarnim u svakom pogledu određeno. Shvatati realitet čisto kao takav, za Diltaja znači podleći apstrakciji, j'er za nj'ega realitet sam kao takav je apstrakcija. Kad govori o re-alitetu, kod Diltaja je to uvek rečeno iz indiferencije re-aliteta i realnog.

Najpre, odnos čoveka i realiteta treba shvatiti, s obzirom na Diltajevu misao, preciznij'e, Jkaoj3dno§J&>Pg kao sklopa delovanja i reahteta.pjako Diltaj" shvata čo-veka iz živogTTcao liekcTzivo, ipak nije moguće prosto poistovetiti čoveka i živo," ukdliko Imamo u vidu već

36 filozofski.rs

Page 37: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

pomenute različite stepene živog. Ako kažemo da odnos živog prema realitetu utemeljuje \realitet za jivg ( = za nas!) postavlja se pitanje da li izvan odnosa prema ži-vom, dakle nezavisno od realiteta-za-živo, postoji i neki drugi realitet? Diltajev odgovor izričito glasi ne, koje se oslanja — kako on kaže — na najvišu postavku či-tave filozofije, postavku o fenomenalnosti svega datog, koja glasi: »najopštiii uslov svega što za mene ieste, jeste da je ono cinjenica moje svesti (77?Tpr^m&t, stvar postoji samo za neku svest«. (v, 90.)

Šta znači »sve, što jeste«? Da li je »sve, što jeste« takođe i »sve realno«? Jeste kentaur i jesie konj, jeste anđeo i Jesie čovek. Svako ma kojepo.stpjece^ešT^. Kako nagoveštava drugi deo navedene Diltajeve posfav-ke, postojeće mu se ispoljava kao predmet, stvar. Svako postojeće je uopštejneka stvarl I u novovekovnoj misa-onoj tradiciji, iz kojeTpo'tiče i uiltaj, postojeće ili stvar dopušteno je samo kao predmet, objekat. A najopštiji uslov tog jeste, naime na tQ^»jeste« odnoseć^ se juslov, Diltaj naziva Isvgjcid 'fezu kbja iskazuje tajuslov Diltaj nazTva tezom o fenomenalnosti svega što jeste, svega postojećeg, odnosno svih stvari ili predmeta; čak je smatra vrhovnom tezom čitave filozofije.

Po školsko-filozofskim učenjima do samorazumlji-vosti oveštalim, morali bismo da uzviknemo: »ha, uhva-tili smo ga, subj^tivniMd^ Po Diltaju ta teza je vrhovna teza čitave filozofije, i one koja smatra da ta teza sasvim sigurno ne važi za nju (ako takva uopšte zaslužuje ime »filozofija«?). Zato je preporučljivo manje dizati dreku, a više misliti. Diltai tezu o fenomenalnosli razlikuje od fenomenalizma koji, po njemu, leži u inte-lektualističkom tumačehj u teze o tenomenalnosli. lPo tom tumačenju »saznavanje nikada ne može prekoračiti horizont pojava, naime povezanost sastavnih elgmenata svesti«, kaže Diltaj. (V. 91.) Pojave su tu za Diftaja cisti sastavni elemenat svesti, samo stvari mišljenja. Feno-menalizam, po Diltaju, ostaje ogramcerTsamo na misa-o n e ^ t ^ r i ^ t v a i ^ m ^ e n j a . U tajj^problem šada" se ne možemo podrobnije upuštati.

37 filozofski.rs

Page 38: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

2.5, Vratimo se postavljenom pitanju: da li »sve, §to jeste«^i^L_i_>>sve-Fealno<<? Da li je svako postojeće

* (svakl predmet) već i neko realno? Smemo li reći za ken-taura, koji na neki način jeste, da je neko realno? Čini se da ne smemo, mada bi određen odgovor u Diltajevom smislu bio moguć kada se pokaže šta je za njega realno. Realno u skladu sa ranije navedenom tezom o fenome-nalnosti! Kao što smo rekli, odgovor dolazi iz tumačenja primarnog odnosa živog i realiteta, shvaćenog kao tota-litet realnog. Pretpostavka tog tumačenja je već doseg-nut uvid u suUJnsko^unutrašnje ustrofe dakle već neko tumačenje" unutrašnjeg ustrojstva živog, pri čemu unutrašnje ustrojstvo živog Diltaj razume i pred-stavlja strukturom duševnog životax duševnom struktu-rom zivog. Diltaj, naime, kaže da izvor ili počelo i temelj »riaseg« verovanja u realitet ne tumači iz čistog mišlje-nja,, već:

».. .iz povezanosti života, datog u nagonu, volji i osećanju (Gefiihl), a posredovanog u procesima ekviva-lentnim misaonim procesima. Mi u sebi opažamo mno-gostrukost unutrašnjih procesa, koji se u svesti među-sobno jasno razlikuju: osete, predstave, osećanja, nago-ne, htenja. Ti procesi međusobno su povezani u struktu-ri duševnog života, strukturi koja je kod svih animal-nih bića na zemlji ista i koja je osnovni zakon živih bića.« (V, 95). Da bi rešio tumačenje unutrašnjeg ustroj-stva ili psihičke strukture (psihičke strukturne poveza-nosti) živog, Diltaj uvodi posebnu deskriptivnu psiholo-giju razlikujući je od čitave savremene psihologijei, (Bd. V.) Mi ne možemo posebno da razmatramo tematiku deskriptivno-analitičke psihologije.

Pozabavimo se sada Diltajevim tumačenjem odnosa živog i realiteta. 2ivo posmatramo iznutra, u njegovoj duševnoj strukturi. U_duševnoj strukturi živog, za tu-mačenie realiteta, odlucuiuća fe~upravo volja, središte te_strukture. Volja jetmtf£rg£n/7 vokretač živog, čiii mo-tivjza pofcretanje (delanje) "proizilazi uvek iz čitave unu-trasnie strukture živog/naime iz strukture povezanosti oseta, predstava, misli, osećajiia>_nagona JLbtexxiaITffiuč tog tumačenja sledeća je postavka:

38 filozofski.rs

Page 39: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

m

»Shema mojih iskustava, u kojima moj subiekat (das Šelbst) od sebe razlikuje objekt, nalazi.se u odno-su svestf o svojevoljnom jTokretuj^^svesti. o otporujia* kojiiaj^M^jeLBaila^

Na drugom mestu Diltaj je određeniji: »Svest _p jvojevoljnom pokretu stupa u odnosjgrema iskustvu 6i-gpmTTakojaastale iž\žsiip7 macta još n^otpiino^* razli-kovanje sopjstvenosuživota od_nečeg 3mgpg/3.tp.je pd njegajiezavisno,«. (V, 101.)

.._- Dakle samo-voljni pokret i otpor koji taj pokret izaztva, nailazeći na P^P^^iJJ^^oL}^^01^' korisUtuv se odno£j^^T're^riog.^v\ tom"su pokrefačKi lmpufs volje i otpoFprema njemu dva istovremena stanja iste volje u istom odnosu, jer Diltaj izričito kaže:

»Sada ću pobliže odrediti tezu po kojoj jezgro is-kustva otpora, a samim tim i realnosti objekata, sači-njavaju svest o impulsu volje i intencije;, zatim svest o otporu intenciji, dakle dva stanja volje«. (V, 102.) ]_]Kada smo govorili o živom kao sklopu delovanja, pokazalo se da je živo iznutra povezana i međuzavisna jedinica svih svojih delpyair[a_kao..Isj^o^avarua^iafid/-To isto delovanje sada se — iznutira posmatrano — po-kazuje kao impulsi i ^ s t p i volja; yo1i)a-rri6c osnovna j e struktura živogj Kada smo^gavorili o živom Icao sklopu delovanja, pokazalo se da feivom) suštinski jednako^pfipada i delovanje i trp-Tjenjer aJ:o je nužna sposohnpst živpg da trpi sopstve-nun delovanjem '^^y^^jpiQ^3^m^^Sl^^it ppg_c> đenog delovairjem njegove moći.koja se isporjavaJ Šada se^trpljenje živog, iznutfa posmatrano, javljaKao na-por savlađivarrja otpofa kpieg na prepfieci izaziva đelu-jiićavvolja^moć; kao protiv-delovanje preprekeTt— pred-meta)~povratn6 na jedinicu delatno-ispoljavajuće volje--moći. I jedno i drugo, naime delovanje (ispoljavanje moći) i protiv-delovanje. kao i jnaporj otpor) pošto se javljaju unutar same delujuće volje^moci, Tconstituišu °4??2£--5^^~ -r——°S- Time je naznačenp tumačenje" fitadamenla^ odnosajsiSj^^ koji. istovremeno iispostavlja kako subjekat, takVl_ob-jeka^ Tumačenje ^bdriosa p o k a ^ e T S j e temelj samog fealiteta, realnog na opisan način, đelujuća vblja-nidć; odnos'zivdg fj-eafrrorg jeste delujuca volja-moć, a reali-fet je^upravo odnos živog i fealnogj Žhači, reairtet~ka6

39

filozofski.rs

Page 40: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

odnos nije zamenljiv realnim, onim što je u tom odno-su. Ipak, shvatajući realitet u njegovoj konkretnosti iz realnog i kao to realno, Diltaj ostavlja realitet sam u indiferenciji, meša jedno i drugo, zamenjuje i ostavlja u indiferenciji odnos realnog prema živom i realno sarno,, koje stoji u tom odnosu. Indiferencija realiteta nije neki nedostatak, već neizbežna mogućnost Diltajeve filozofije.

Fundamentalni odnos živog i realiteta (shvaćen in-diferentno) javlja se, iz iznetog tumačenja, kao dvosmer-no delovanje volje-moći koja se ispoljava jedinstvom impulsa volje-moći i napora uz otpor protiv-delovanja, koje njenoj intenciji daje prepreka a koja se u odnosu konstituiše kao objekat i neko realno. Dvosmerno delo-vanje volje-moći Diltaj naziva »dva stanjajvolje«. Re^li-tet realribg stavljen je u svoje stanje aktom volje-moći, ^ 0 J^/^^1?^^-J^°H deluje. Realitet »jeste« tek delova-njem _volJeriiioćii odnosom zivog ( = sklopa deloyanja i jedinice m o ć i J T l T T ^ ^ j ^ ^ K i . ' ^ ^ ^ ^ ^ J ^ S ^ ^ ^ ^ odnosom živog i realnog. <Realitgt»jeste« <dcnibS' i samo odnos živog i realnog; tačriije,r.realitet ispunjava odnos realnbg prema živbm_ i živog prema realnom, koje bho izaziva. Uvidom u taj odnos, realitet se podiže iz svoje iridiferencije s realnim. Štaviše, realitet treba već sa-gledati u njegovoj diferenciji s realnim, da bismo valja-no sagledali odnos. Pošto realitet za Diltaja ostaje u indiferenciji, a kako mu se realitet kao takav pokazuje samo praznom apstrakcijom, jer realitet kao konkretan i stvaran sagledava samo iz onog u svakom trenutku realnog, koje je konkretno stvarno i određeno, Diltaj opisani odnos nije mogao da shvati i sagleda, i zbog toga sam realitet nikada nije sagledao kao odnos. GOVQ_L_

jg__iL_X-realitetu, -.mislio^e^naurealno^ Znači, Diltaj svoju misao nije domislio, nije do kraja sledio zametak onoga što je njegovu misao zvalo i po čemu je i sam bio po-zvan u nju.

Sagledan iz realnog, realitet se nalazi u odnosu pre-ma živom i »jeste« samo taj odnos. Tumačenje odnosa p>okazalo je da ga konstituiše iz živog delujuća intencija volje-moći koja se ispoljava I trpljenje protiv-delovanja kao otpora preprek^, što su dva istovremena stanja de-lujuće volje-moći same; protiv-delovanje kao otpor na sebi trpi kao napor ono živo samo. Tek u tom odnosu realno jeste za ono živo. Taj odnos je uzajamno delova-

40 filozofski.rs

Page 41: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nje živog kao subjekta i realnog kao predmeta, po kome su tek oba uspostavljeni — proizvedeni jedno za drugo. Znač^Jspoljavanje vo l j^-mpći ,^.n je^^^lpva^e. j i ren ia spoIja_ objektivira j>e_ ilT^o^redmecuje^ u: objektu i u tdm jstom odnosu, napof pm pkbl ptpora .Lpjptiv-delova-nja predmeta, »menja« se i samo živo. u smislu što se" izgrađuie, postaje samim. sobpm_pdređenp j..konjoretno^ stvarno. To^ postajanie jeste.povest -živog* Kako se živo po stepenu svoje individuacije veoma razlikuje od po-jedinca, plemena,, grupe, naroda itd. do ljudskog roda uopšte, svako jfrvp kaoi_sk^ koja se prepliće s drugima i utkana je u svetsku ppvest kao povest ljudskog~" roda. Objektiviranje »psihičkih« (unutrašnjih) sadržina... živoga u sppljašhjem objektu (koji po Diltaju pptrebuje prirodnu podlogu) Diltaj.pri-kazujb kao Jzrdžavanje ili izraz, Ausdruck. Objekat ili predmet, s obzirom na duhovne nauke, time je određe-nije okarakterisan kao izraz. Izražavanje i izraz središrii su pojmovi Diltajeve heirogngutike. osnovne metode du-hovnih nauka. Izgradnju ili (sarno-)postajanje živog, kao sktopa^đelovanja, Diltaj obrađuje u teoriji individuacije i tipologije psihičkih struktura živog. Živo, kao sklop delovanja, u svojoj svagdašnjoj izgrađgnosti,, i njegove o5 jek t i vacij__ elementj.su za..fegrafeju zgrade povesnog sveta.^ SistenT"totalftetiT zivlK_i njl^dff"pBjekata_ ili iz-Fazai jeste zgrada jpcyvesnpg^.syeta T temelj dufiovriiKna-ukaj """" " "'"N "

Šta je sa realitetom koji se malopre, s obzirom na vreme, pokazao stalnom, kontinuiranom, stoj'ećom ispu-njenošću svakog trenutka ili svakog sada neposredne sadašnjosti vremena? Pokazalo se da realitet ispunjava odnos realnog prema živom, kao odnos živog prema re-alnom. Dakle, živo i realno mogu da se susretnu i jedino se mogu sresti samo u svakom sada neposredne sadaš-njosti, koga kontinuirano, stoj'eći u njemu, ispunjava re-alitet. Izvan toga sada neposredne sadašnjosti živo i realno nikada se ne susreću, jer izvan toga sada ne po-stoji realitet realnog, nema odnosa živog i realnog. U svakom pogledu, realitefj^ln^^ rieizbežnoj j^^rcSE^)nP^avT[^ je od delujuće yoj|e--riiocr^— pria^ je ^^^^^^temelhl Voljgmoc sama stoji u svakpm^.sadž riepo'sreane 'sadasnjosti Tispunjava^ ga realifetorii sebel Tako realitetu pripađa^karakter več-

41

filozofski.rs

Page 42: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nosti, iz večnosti njegovog temelja, naime večnosti same volje-moći.

Prikazano, po Diltaju osnovano, poimanje realiteta [L -Q realnog treba proširiti, s obzirom na razlike realnog.

Realno j e svako ono_Jtot u ma kojem oblikijjLna ma koji način, kao preprekaM neo^raničenpip. sirenju inten-cije impulsa'volie pruža otvor i taJco delujepovfatnonaT _, zivo, nosidća te volje.l Delovanje v o I j e ^ o č t T otpor pre-^T_e~sp3d&jti U I5tl odnos živog i realnog. Od specifič-nog načina (oblika i sadržine)^dovanja volje-mocr i Ot|TOr^pfepfeke'(qbje tom smislu~JčjQ^ mlsaono u svom izra-zu mpže T5Iti jre^iio, realnp na posebanjnačih, tj. spada u posebhu oblast realnog. Neka^priča o kehtauru ili o anđelu može na osoben način da deluje na živo, na oso-ben način pokrećući iznutra živo, u njegovoj psihičkoj strukturi, a to pokretanje opet počiva |na volj?. U tom smislu, sličan način realnosti pripada,, na primer, Gete-ovom Faustu. Realno, dakle, nije samo gradivno ili ma-terijalno, ni samo telesno, za živona svoj jaačin realnp je i duhovno, duševno, misapnp it.cj. Ošififtoga, snaga ili intefizifeF delovahja povfatno određuje stepen^realnosti ili stvarnosti nečega delujućeg živog. Ako„ na primer, Ge-teov~spev"F^^ većom snagom deluje na živo, nego ne-kakva pričica o anđelčiću, utoliko je realniji, njegova stvarnost je intenzivnija. Uobičajeno je da kažemo da Faust više »utiče«, da je teži, značajniji itd. Svako po^ stojeće, daklet realno ie na^Beki__gmLjiačin t mada_ie! svako postojeće r e ^ h o s l n ^ \ stvarno samo i^jada_jmvosrednqi sadašniosti; zatorev aJnoTTčao deluJuceTu svom stalnomtoku u onom sada, ispunjava t o s a đ a realitetom koji — po Diltaju — kon-tinuirano postojji. O specifičnom načinu realnog na na-čin priče o kentauru ili o Faustu itd., i mogućnosti postojanja takvog realnog u »spoljašnjem« svetu, i o mogućnosti i specifičnosti njegovog delovanja na živo kao sklop delovanja, tumačenje daje Diltajeva teorija o objektivacijama duhovnog, tj. o objektivnom duhu ili zgradi povesnog sveta.

Ipak, ako je realno samo ono što na opisan način deluje u neposrednoj sadašnjosti onog sada, nameće se pitanje šta je s onim što,jeste ^amb u predstavi doživ-ljenp, dakle prošlo i tek ddživljeno, i buduće. Da li je i

42 filozofski.rs

Page 43: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

to na osoben način realno ili mu realnost ne smemo pripisati? Č i s t o ^ p r o š l o i čisto buduće ne postoji u onom sada, ne deluje ni na jedan način i zatpne samo_da_aije realno već o njemu nijedno živo ni na jedan mogući na-čin ne može reći Wje te«J Samo sećano ili pred-viđeno ili na ma'koji drugrna(Ein uključeno nazad (ili napred) u živu sadašnjost realno živog, tj. u toj prisutnosti, prošlo i buduće može na osoben način da deluje u strukturi živog i zato se na njemu, na osoben način, može ispolja-vati specifična volja-moć živoga, usled čega je i prošlo i buduće na osoben način realno. Uključivanje prošlih objektivacija duha u svagdašnju živu sadašnjost živog jeste stvarnost ( = realnost) prošlih duhovnih tvorevina za živo, dok na njega tako deluje. Pretpostavka moguć-nosti takvog realnog je, naravno, realnost u onom sada sadašnjosti živog, koje po svojoj unutrašnjoj — psihičkoj — strukturi može da prošlo i buduće uključi u svoju živu sadašnjost, daje mu tako svoju životnost, i sada ono može da deluje u njoj i tako za njega jeste. Diltaj kaže: »Prošli doživljajLza najsi4?risutan je samo kao u sadašnjem dozivl jaj^'^ 230.) Odlučujuce je da i tb ria taj Mčir i^ajbo^ omogućava volja-moć živog, koja se jednim specincnim oblikom i sadržinom ispolja-va na njemu kao svojevrsnoj prepreci koja zaustavlja i pruža otpor njenoj intenciji, koja teži beskonačnom. Na opisanoj mogućnosti zasniva se pisanje autobiografije i biografije druge ličnosti i, razume s§, biografije neke šire žive jedinice, šireg sklopa delovanja, na primer ne-kog naroda.\I te bio-grafije, za Diltaja, metodološkog su karaktera, pripadaju osnovnoj metodi duhovnih nauka.

Sada možemo da odgovorimo i na već postavljeno pitanje: da li Diltajevo »sve, što jeste«, koje nas je po-godilo u njegovoj postavci o fenomenalnosti, znači i »sve realno«. Pomenuta Diltajeva rasprava »o realitetu već u naslovu govori o »realitetu spoljašnjeg sveta«. Pri tom Diltaj shvata (zbog toga što realitet ostavlja u indife-renciji) \sver^ totalitetom ili univerzumom svega realnog. »Svet« ovde znači ono »sve realno«, povezano najširom međuzavisnošću koja obuhvata sva realna živa i njihove realne objektivacije, i sve ne-živo kao realno. U tom smi-slu, mišljen svet, kao univerzum svega realnog, ima karakter međuzavisnosti u kojoj je sve realno povezano u neku celinu iz prikazanog pra-temelja svakog i svega

43 filozofski.rs

Page 44: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

realnog. Tako, na svoj način realno je kako materijalno, čisto prostiruće-telesno, na svoj način živo-telesno, na svoj način objektivirano-duhovno, na svoj način misaono i čisto mišljeno, na svoj način ideelno (matematičko, na primer), na svoj način sećano ili anticipirano, tako i ono od drugih ponovno doživljeno i shvaćeno. Svako to što je upravo pomenuto ukazuje na posebno područje real-nog. U osnovi svakog takvog realnog nalazi sei, po obliku i sadržini, osobena, iz neke žive jedinice delujuća volja--moć koja se na takvom realnom ispoljava, ušpostavlja-jući ga u njegovom regionalno osobenom realitetu. Sve .-na taj način realno pripada sklopii povesnog sveta,^koji

<£" hdsi univerzum svih mogućih pređmefa svih mogućih duhovnih naukaJ Unutar takb žasnovane Diltajeve misli treba, dakle, reći da se >>sve_realn6» podudara sa »svim, stojggteg.f" " "' ""' ^ ''"'"" ~""~

~Ako se »sve, što jeste«, podudara sa »svim realnim« u Diltajevom smislu, onda i kantijanski čisti um mora se pokazati podređenim momentom istorijskog uma. Da li je to doista moguće pokazati? Nije li i čisti imi kod Kanta podređen njegovom praktičnom umu? Ne čine li čisti um i praktični um kod Kanta tek celinu uma, gde je »praktična« strana odlučujuća? U kakvom od-nosu su sada tako uočeni kantijanski um i istorijski um, ako i kod Diltaja tek istorijski um utemeljuje teorijski prirodoslovni um prirodnih nauka? Očevidno, taj odnos nije lako objašnjiv, kao što se činilo. Pitanje je da li je, izuzev spoljašnje analogije, uopšte moguće pokazati neki odnos kantijanskog uma i diltajevskog uma, ako po-mislimo da i jedan i drugi nemaju zajednički izvor ili temelj. Jer, u čemu bi se sastojao taj odnos? Da li je taj odnos u nekom spoljašnjem uticaju? u nekom »raz-voju duha« od kantijanskog do diltajevskog uma? u razvoju temelja prvog u temelj drugog? Ako su to dve jedinstvene misli, od kojih svaka SVE misli iz svog principa, ma kakvo tumačenje odnosa među njima za-hteva treći princip koji bi uključio oba pređašnja. Pita-nje je, međutim, gde naći takav princip, ako odbacimo samovoljno izmišljanje.

2.6. Ako se pokazalo da delovanje kao u suštini živog izviruće ispoljavanje te suštine, koja je volja-moć, uspo-

44 filozofski.rs

Page 45: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

stavlja time realno, objektivirajući se u njemu (Diltaj govori o »objektivacijama života«), onda je taj tako de-latni odnos proizvodni odnos između živog i njegovog predmeta.\Proizvodnim odnospm proizveden. je kakore-alni predmet, tako i živo kao subjekat.jTa proizvodnja shvaćena je iz ispoljavanja iii delovanja volje-moći kao napor savlađivanja otpora realnog, odnosno predmeta proizvodnje. Tim uvidom smo naišli na nešto veoma neobično i za vladajuća mišljenja veoma čudno. Realitet sam (stvarnost ili biće, kako smo ga uočili u njegovoj nastajućoj diferenciji) pokazao se ranije kao odnos, koji se sada pokazuje kao proizvodnja. Prema tome, u sa-mom realitetu — stojećoj ispunjenosti onog sada ne-posredne sadašnjosti, i ispunjenosti odnosa živog i re-alnog — skriveno vlada proizvodnja; vidi se, da se samo u njoj mogu doista susresti u sadašnjosti živo i realno, dok ona do-pušta jedno drugome, proizvodeći ih. Iz rečenog se naslućuje epohalna »istina«,, da se su-stina ^vota^wog_nqlaii u nrpizvodniL S tog gledišia treBaTo."Bf^^„ponovg^piiomii^i^PiUajevjii jmisao. Taj. sacla. člotaknuti problem, tematski čak ne-promišljen od Dil-taja, mora i u našem razmišljanju ostati samo dotaknut.

Kada je reč o Diltajevom terminu realitet, treba reći da nije srećno izabran, jer ne iskazuje dovoljno jasno samu svoju stvar. Kako Diltaj realitet sagledava principijelno iz delovanja volje-moći kao suštine živog, on tu stvar naziva — takođe u slovenačkom jeziku pri-merenijim terminom dejanskost (stvarnost)1, jer dejan-skost (Wirklichkeit) nagoveštava delovanje (Wirken). Uostalom, i sam Diltai, u raspravi o realitetu, umesto reči »realitet« upotrebljava i reč »stvarnost« (Wirklich-keit) u istom smislu, kad kaže: »I tako je konačno u ovom momentu moguće rešiti problem opravdanosti na-žeg verovanja u spoljašnju^ stvarnost (Wirklichkeit). . . . fealitet se j^vrjaruv^ rieŠto onostrano (dasjenseiti-ge, transcendentno) za nju jFprazr iFreč«. (V, 133.)

1 Reč »dejanskost« (Wirklichkeit) prevodimo u tekstu sa »stvarnost«. Iz ovog termina gubi se »vvirken«, »delovanje«. Me-đutim, »stvarnost« je uobičajeni termin u srpskohrvatskom jezi-ku i nije jednoznačan. On iskazuje, između ostalog, i stvaranje, odnosno delovanje. — Prim. prev.

45 filozofski.rs

Page 46: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Međutim, i stvarnost (Wirklichkeit), primereno Dil-tajevoj misli, treEa shvjititLkonkretno i određeno (ne »apstraktno«, »intelektualistički, već »životno«) iz sva-kog stvarnog kao_određenpg_iJkpnkreinog. Ovde realitet, kao stvarnost, znači, s obzirom na njegov izvor i temelj,, odnosno delujuću volju-moć, prikazano biće bivstvuju-ćeg kao predmeta. Ako imamo u vidu taj (pra-)temelj, onda, unutar horizonta Diltajeve misli, termini realitet, stvarnost, objektivitet, predmetnost, biće>, iskazuju isto. Naravno, svaki taj termin, primereno Diltajevoj misli, treba shvatiti određeno i konkretno i uvek u indiferen-ciji prema realnom, stvarnom, objektivnom, predmet-nom, postojećem.

Dosad čitavo izloženo raz-laganje koje ovde shvata-mo do-puštanjem i polaganjem nečega u razotkrivenost sopstvene obrazloženosti (što je zapravo i način proiz-vodnjei, naime kritika istorijskog uma), ukazuje, kao što smo videli, da je živo po svojoj suštini ili volji-moći nezavisno od ma čega. Volja-moć nezavisna je od ma čega, jer sama u sebi nosi svoje vreme i određuje živo kao vremenito. Isto tako, i sam realitet-ima osnov u

i volji-moći. Realitet ili stvarnost, po svom izvoru prika-I zano biće svega što jeste, sam_se_ov4e Jemel^ l> •mocjLJL postavka je volje-mpći. Volja-moć. pokazuje se | pra-temeljem j time. pra-bićem (shvaćena iz indif^ren-L^iisL.-^-™ - ' -"

Seling je u svom istraživanju suštine ljudske slobo-de pokazao volju kao prabiće, zapisavši svoje čuvene teze:

»U poslednjoj i najvišoj instanci nema nijednog dru-gog bića do htenja (Wollen). Htenje je prabiće i samo se njemu pridaju svi predikati prabića: bestemeljnost, večnost, nezavisnost od vremena, samopotvrđivanje. Či-tava filozofija teži samo tome da nađe taj najviši izraz.«

Da li je Diltaj dovršio svoju misao do takvog »naj-višeg izraza«, do tematske promišljenosti volje-moći kao prabića? Nije„ mada se čitava njegova misao zasniva na tom — s njegove strane nepromišljenom — pratemelju koji je sam bestemeljan. Niče, koga takođe uvršćuju u filozofe života, gde ga je još Diltaj uvrstio, svoju misao je domislio, uprkos nedovršenosti svojih tekstova u tom smislu. Domislio je svoju najtežu,, najstrašniju misao. Da li je Diltaj izbegao stravičnost o kojoj govori Niče? Da

46 filozofski.rs

Page 47: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

li nas j'e danas pogodila ta stravičnost? Diltaj'eva misao — njegova filozofija — nezavršena je ne samo zato što ju je Diltaj ostavio u fragmentima već i zato što je ne-kako zaobišao taj svoj pratemelj, naime volju-moć kao prgbić&\ Jer — mada i sama njime ribšena"—~ umaETa je tbm svom metafizičkom prabiću; pošto se tako sama sebi prikrila kao metafizika, morala ]e ostati nedovrše-na, nedorađeria, u fragmentima. Pošto je Dilfaf izričito bdbacivao čitavu dotadašnju metafizičku filozofiju, po-stavlja se pitanje da li je njegova karakterizacija meta-fizike,, uvođenjem razlike »apstraktnog intelektuaUzma« i »konkretne zivotnosti«, doista riibgla đa pogbdi susti-riii metafizike.l Njegovo okfet^hj^konlcretriom^životu onog živog pre dovršava metafiziku, utvrđuje j*e u nje-noj dovršenosti. I to utoliko više ukoliko imamo u vidu moguću epohalnu »istinu« da unutar horizonta koncepta Diltajeve filozofije života suština života živog leži zapra-vo u proizvodnji. Pri tom, iz te proizvodnje izvire i njoj pripada i sistem duhovnih nauka, kako ga utemeljuje Diltaj. Te sistematično utemeljene duhovne nauke otva-raju mogućnosti razvijanja i korišćenja individualnih i društvenih tehnika nadziranja, upravljanja i planskog menjanja života onog živog, odnosno individualnog i društvenog čovekovog života u svemu i na svim plano-vima. Kakav je svetsko-povesni smisao planskog menja-nja? Otkuda dolazi i kuda vodi to duhovno naučno-teh-ničko usmeravanje i menjanje? Čitavo usmeravanje i menjanje, ma šta da učini i bilo na šta da se odnosi, vodi uvek odlučnijem nezadrživom i, oslobođenom svih pre-preka, produktivnom samoutemeljivanju čoveka na vlas-titom opisanom pratemelju, koji je sam bestemeljan. Čitavo usmeravanje i menjanje vodi samo prema dalj'em usmeravanj'u i menjanju iz istog u jednako. Da li čove-čanstvo, prema tome, samo sebe tera u bestemeljnost i da li je čovek u tome sam svoj vladalac i gospodar? Da li je čovečanstvo naterano u vrtlog bestemeljnog samo-utemeljenja, pa je čovek u tome neslobodan, rob? Nije li, možda, i jedno i drugo istovremeno? Ili j"e, pak, čovek već ranije osvojen za misij'u proizvodnog samoutemelj'i-vanja na bestemelju pa mu osvojenost potpuno izmiče, kako bi sam za sebe bio ono što jeste? Dolazi li i Dilta-jeva misao iz skrivene osvojenosti za vrtlog samoproiz-vodnje?

47 filozofski.rs

Page 48: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

3.

3.1. Da li je dosadašnjim tumačenjem odnosa živog i realnog dat zadovoljavajući odgovor na Diltajevo pita-nje o izvoru ili počelu i temelju našeg verovanja u realitet spoljašnjeg sveta? Spoljašnjim svetom (Aussen-welt) Diltaj misli ono »sve, što jeste«,, naime misli tota-litet, univerzum svih mdgućin predmeta (ili uopšte stva-ri) za subjekat, naime za živo kao sklop delovanja. Da li je do sada stvarno — bar u mogućnosti — tematski izričito pomenuto sve, što jeste? Tumačeći realitet te-matski smo govorili samo o onome što jeste, na ma koji mogući način, predmet i samo predmet, dakle samo na sve načine realno kao predmet. Ipak, ne spada li i svako zivo kao stvarno, faktički konkretno i određeno, isto ta-ko u spoljašnji svet? Da li srećemo živo u spoljašnjem svetu? Čovek, neko živo, čak samog sebe nalazi u spo-ljašnjem svetu, opažajući sebe izvana. Tako je čovek, odnosno živo, ne samo za drugo živo već za samo sebe neki predmet u spoljašnjem svetu. U tom smislu je i živo realno, po istom već ekspiciranom odnosu živog i realnog.

Međutim, čovek kao živo i kao sklop delovanja nije samo neki predmet, već se poima i kao subjekat. Šta je sada, u horizontu Diltajeve misli, sa realnošću subjek-ta? Kako živo, subjekat za sebe„ može biti neko realno? Šta je, prema tome, ono što konstituiše živo kao subje-kat nasuprot predmetu? U kojem smislu je živo subje-kat, ukoliko za živo uopšte možemo reći da je subjekat?

To pitanje sugeriše da je neophodnost da naznači-mo osnovni početak, nerazrušivi princip ili počelo (ar-che) istorijskog uma i odgovorimo na već postavljeno pitanje: kako i otkuda možemo o živom, kao sklopu de-lovanja, pouzdano znati ili uviđati sve što smo do sada govorili. Jer, očevidno je da u svemu tome dela istorij-ski um. Dakle, treba prvo odgovoriti na pitanje kako živo može biti pouzdano samo sebi »dato«;, što je iden-tično s pitanjem: kako živo može biti u odnosu prema sebi samom, kako može saznati svoje unutrašnje ustroj-stvo (psihičku strukturu) da bi se raz-laganjem odnosa prema sebi zasigurno uverilo u svoj realitet, a time i u realitet svega ostalog.

48 filozofski.rs

Page 49: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Ono što konstituiše istorijski um, javlja se iz raz--loženosti strukturnog sklopa doživljavanja, izrazavanja i razumevanja, što rezultira u tumačenje. Celovita eks-plikacija ili obrazloženje strukturnog sklopa naziva se kritikom istorijskog uma.

Osnovni princip ili počelo istorijskog uma jeste do-zivljavanje. Šta Diltaj razume pod doživljavanjem? Ka-ko je doživljavanje moguće? Po Diltaju, sve duhovne nauke utemeljene su u doživljavanju, u izrazima doživ-ljavanja i u razumevanju tih izraza. I ne samo te nauke već i njihovo utemeljenje, odnosno Diltajeva filozofija, moguća je samo na osnovi doživljavanja.

»Osnova svih sastavnih delova koji se javljaju u du-hovnim naukama jesu i ostaće doživljaji. (...) Duhovne nauke i njihovo logičko-saznajno-teorijsko utemeljenje pretpostavljaju uvek i svuda znanje o doživljajima. Us-lov toga je u samom doživljavanju.« (VII, 318.)

Diltaj doživljavanje naziva i unutrašnjim iskustvom i unutrašnjim čulom. Doživljavanje je neposredna »da-tost« živog sebi samom. 2ivo kao sklop delovanja u doživljavanju zna za sebe kao za ono što deluje i ujedno zna sebe kao ono koje tako zna. To su dve neodvojive i ujedno potpuno različite stvari,, naime biti delatan i ujedno onaj koji zna onog što deluje. Zato Diltaj kaže da je:

».. .prvi uslov mogućnosti duhovnih nauka u tome da sam ja sam povesno biće, da je onaj koji izučava po-vest upravo onaj koji povest stvara. (...) U doživljava-nju je totalitet našeg bića«. (VII, 278.)

Doživljavanje je, ukratko, u osnovnom unutrašnjem odnosu živog prema sebi samom, koji konstituiše živo kao subjekat čitave delatnosti, kako praktične tako i teorijske. Diltaj kaže:

»Subjekat znanja je tu identičan sa svojim predme-* 1 tom, a ovaj je na svim stepenima svoje objektivacije \ isti.« (VII, 191.) To Diltaj kaže i ovako: »Naime, onaj Ikoji životni tok razumeva identičan je sa onim koji gaj | je stvorio.« (VII, 200.) Pri tom, pak, važi da »razumeva-jnje pretpostavlja doživljavanje«. (VII, 141.) 1 Subjekat u odnosu prema samom sebi sam je svoj predmet. Konstitutivno suštinsko za subjekat je upravo taj odnos prema sebi. Tek po njemu je ono živo doista subjekat. I doživljavanje je momenat tog odnosa, koji

4 49 filozofski.rs

Page 50: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

je princip ili počelo istorijskog uma. Izvor istorijskog uma je, dakle, u totalnom odnosu živog prema samom sebi, u kojem živo ne samo da zna za sebe, štaviše, ostvaruje sebe i uspostavlja se kao stvarni subjekat. Da je Diltajev princip uma i čitavog znanja uopšte, dakle i princip ove filozofije, srodan Dekartovom principu i nenarušivom fundamentu čitave novovekovne filozofijs, koji Dekart formuliše načelom ego cogito ergo sum, i sam Diltaj zna kad kaže:

»Ako za čoveka treba da postoji neka opštevažeća istina, onda mišljenje mora, metodom koju je prvi upo-trebio Dekart, da utre put od činjenica svesti prema spoljašnjoj stvarnosti.« (V, 90.)

Kartezijansko načelo »mislim, dakle postojim« Dil-taj menja u »doživljavam^ dakle ^ ^ o j i m « . Ovde se ne možemo upuštati u podrobniju raspravu o kartezijan-skom »mislim« i Diltajevom »doživljavam«. Diltaj i sam nije tematski zaokruženo rastumačio šta zapravo treba shvatiti pod doživljavanjem, mada je doiivljavanje po-stavio u osnovu čitavog znanja. Zato i kad doživljava-nje naziva drugim imenima, na primer unutrašnje is-kustvo,, unutrašnje opažanje, unutrašnje čulo ili unutraš-nji opažaj, još nije razjašnjeno šta se svim tim zapravo misli, niti je jasno kako je tako nešto moguće. I kad govori o intelektualnosti unutrašnjeg čula, unutrašnjeg opažanja, opažaja, iskustva (vidi: V, 172), nije razjašnje-no doživljavanje. Izlaganje o intelektualnosti unutraš-njeg opažanja, koje »se odvija isto onako kao i spoljaš-nje, uz sudelovanje logičkih procesa«, jasno podseća na Šelingovo intelektualno zrenje kao jedini organ filozofi-je, mada samo unutrašnje opažanje ili doživljavanje time gotovo da nije ništa više razjašnjeno.

Diltaju je očevidno samo jedno,, naime da doživlja-vanje ima svoje mesto u svagdašnjem sada neposredne sadašnjosti. Diltaj kaže u već navedenoj tezi: »Sadaš-njost je ispunjavanje jednog vremenskog trenutka rea-litetorn — doživljajem — za razliku od sećanja na taj doživIjaJTTIi ža razliku od želje, nadanja, iščekivanja, straha od nečeg što se može doživeti u budućnosti«. (VII, 72.) Znači, doživljavanje nije ni u prošlosti ni u budućnosti, samo u sadašnjosti- Svako sada te sadaš-njosti, što znamo, kontinuirano ispunjava realitet ili stvarnost (biće), koji tako reći u njemu neprestano op-

50 filozofski.rs

Page 51: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

staje, dok realno ili stvarno samo tokom onih sada ne-prestano pri-tiče i o-tiče. Pošto realno ili stvarno može da deluje samo u neposrednoj sadašnjosti,, jer se samo u tom svakom sada neposredne sadašnjosti može na njemu ispoljavati volja-moć kao suština živog, živo može biti u živom neposrednom odnosu prema sebi samo u svagdašnjem sada neposredne sadašnjosti. Pošto je do-življavanje momenat odnosa prema sebi, mesto doživlja-vanja može biti samo u onom sada neposredne sadaš-njosti. 2ivo je u odnosu prema sebi kao realnom ili stvarnom. Pošto i samo živo kao neko realno u svakom trenutku pri-tiče i o-tiče, ono je u svakom trenutku drugo. Ipak, živo kao realno, koje se neprestano menja, ujedno kontinuirano ispunjava svaki svoj trenutak svo-jim realitetom i tako istovremeno kontinuirano postoji, dakle istovremeno ima svoj nepromenljivi identitet u svom stojećem realitetu. Zato živo po svom doživljava-nju, čije je mesto upravo u tom živom sada, učestvuje i u jednom i u drugom, naime kako u neprestanom pri--ticanju i o-ticanju sebe, tako i u svojoj trajnoj postoja-nosti u onom sada. Doživljavanje,, dakle, isto tako kao stojeći realitet saispunjava svako sada neposredne sa-dašnjosti i istovremeno sa-teče u stalnom pri- i o-ticanju živog kao realnog. Na taj način je, dakle, živo u doziv-Ijavanju samo sebi »dato« kako u svom neprestanom toku i menjanju, tako i u svom trajnom identitetu.

Pošto je doživljavanje momenat totalnog odnosa živog prema samom sebi i, kao takvo, uvek u neposred-noj sadašnjosti saispunjava svaki trenutak sadašnjosti, koga kontinuirano ispunjava realitet, a doživljavanje je osoben momenat tog samog realiteta. Pošto se pokazalo da u realitetu kao odnosu vlada proizvodnja, po kojoj se realno i živo stvarno mogu sresti, sada se i doživlja-vanje pokazuje svojevrsnom proizvodnjom. Doživljava-nje je tok proizvođenja živog, kao delatnog subjekta sebi samom. Tačnije i gledano iz tog ugla, doživljavanje se pokazuje osobenom proizvodnjom proizvodećeg sub-jekta sebi samom. Osobenost proizvodnje istupa kao re--produkcija, ili određenije: reprezentovanje proizvode-ćeg subjekta sebi samom, po kome subjekt tek jeste za sebe ono što jeste. Tako se doživljavanje sada poka-zuje svojevrsnom proizvodnjom ili fundamentalnim kon-stitutivnim načinom re-produkcije kao način reprezento-

51 filozofski.rs

Page 52: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

vanja proizvodećeg subjekta sebi samom. Time, pak, što se doživljavanje pokazalo na području proizvodnje, kao jedan njen način, nipošto ne znači da je njegova suština razjašnjena. Ostaje, naime, pitanje šta treba da shvati-mo pod proizvodnjom? Uviđamo samo da je živo u do-življavanju samo sebi »dato«, dok sebe sebi proizvodi reprezentovanjem. Tako čitava ta stvar bar sada izgleda.

3.2. Ostaje pitanje kako je unutar horizonta Diltajeve misli doživljavanje u naznačenom smislu uopšte mogu-će. Bliži-m razmatranjem prikazanog odnosa doživljava-nja javljaju se, naime, nepremostive teškoće, nepremos-tive s obzirom na sam Diltajev osnovni princip. Taj problem sada moramo razmotriti,, jer uvid u problem doživljavanja odlučujući je za shvatanje osnovnog ka-raktera saznanja svega unutar horizonta Diltajeve filo-zofije.

Svaki trenutak neposredne sadašnjosti Diltaj shva-ta u njegovoj neposrednosti, kao bezdimenzionalnu gra-nicu između prošlosti i budućnosti. Neposredni trenutak ili sada je, međutim, zbog svoje bezdimenzionalnosti neuhvatljiv i zato je život u svom neposrednom toku, za Diltaja, potpuno nedostupan saznanju; i sam realitet je nedostupan saznanju. U nezadrživom toku kroz bezdi-menzionalno sada neposredne sadašnjosti, svaki i naj-manji deo tog toka, po Diltaju, još uvek je tok. Zato se ni za šta u tom toku ne može reći da »jeste«. I kod Diltaja, uprkos njegovom obraćanju konkretnom stvarnom vremenu u već opisanom smislu, na osoben način i nezadrživo probija razumevanje vremena iz toka onih sada sadašnjosti, koje tako reći samorazumljivo prihvata čitava evropska filozofija. Ako više nije moguće reći »jeste«,, kako kaže Diltaj, onda na razumevanju vremena počiva nemogućnost da se iskaže biće, jer biće u tom toku svega »nije«, tj. biće nije »dato«, da bismo ga mogli iskazati.1 Ukoliko ga iskazujemo, onda samo

1 Biće je ovde pretpostavljeno u jednom određenom mada ne u iskazanom smislu, koji bi mogao da se pokaže u Diltajevim izlaganjima.

52 filozofski.rs

Page 53: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

tako što ga postavljamo i jer ga postavljamo kao svoju postavku. Postavljamo ga pred sebe, naime predstavlja-mo. Ne smemo, naime, izgubiti iz vida osnovnu »činje-nicu« da Diltaj misli realitet sam (biće) u potpunoj indi-ferenciji sa realnim, zbog čega ne izvodi niti uviđa da realitet sam, kao u onom sada stojeći (dakle, kao biće), nikada ne može biti »dat« živom,, budući da ispu-njava nešto bezdimenzionalno, naime trenutak nepo-sredne sadašnjosti. Da li je »ispunjenost bezdimenzional-nog« uopšte nešto što bi moglo biti »dato«? Nije li ono što ispunjava bezdimenzionalno (!), samo po sebi ni-štavno? Realitet ( = stvarnost, biće), prema tome, sam po sebi u svom »stajanju« je ništavan. Jer, ako je svaki trenutak neposredne sadašnjosti bezdimenzionalan, onda je bez »dimenzije« i, dakle, ništavno i ono što ga »ispu-njava«, naime, realitet i, razume se, s njim i neposredno doživljavanje koje ima svoje mesto samo u neposrednoj sadašnjosti, dakle u realitetu. Prema tome, i doživlja-vanje je sasvim neuhvatljivo, dakle nedostupno sazna-nju i ne »daje« ništa, uopšte je nemoguće. Kako je sam život za Diltaja uvek vremenski tok a pošto je tok i doživljavanje, zato saznanju nije dostupan ni sam ne-posredni život ni doživljavanje, ono ne postoji. Diltaj izričito kaže:

»Antinomije, koje mišljenje nalazi u doživljavanju vremena, izviru iz netransparentnosti vremena za sazna-nje. Najmanji deo pomeranja vremena uključuje i vre-menski tok. Sadašnjosti nikad nema (Gegemvart ist ni-emals); ono što doživljavamo kao sadašnjost, uvek uk-ljučuje i podsećanje na ono što je upravo bilo sadašnje.« (VII, 194.)

Poslednji deo teze blizu je nečega što Diltaj nikada ne pogađa i ne shvata. Taj deo teze, implicite nagoveš-tava da se sadašnjošću uvek daje prošlost; i analogno tomei, sadašnjošću se uvek daje i budućnost. Međutim, to davanje je takvo da je tek njime »data« i sadašnjost kao takva. Prošlost i budućnost daju se sadašnjošću samo utoliko ukoliko je tim njihovim »darom« data i sama sadašnjost kao sadašnjost. Sadašnjost, prošlost i budućnost uzajamno se jedna drugoj »daruju« i, jedna drugu noseći i darujući se, »stvaraju« jedinstvenost iz-vorne vremenitosti. Vjremenitost »prethodi« svakom »proticanju vremena« i njegovih »tekućih« sadržaja kao

53 filozofski.rs

Page 54: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

omogućujuće, pa se ne može izvoditi iz »po sebi kasni-jeg«? Znači, sadašnjost nije u svojoj suštini odgovara-juće prikazana, ukoliko se prikazuje iz neposrednog toka trenutaka ili onih sada. Vreme nije shvaćeno u nje-govoj sopstvenoj suštini, ukoliko ga posmatramo iz toka onih sada i s njim pri-ticanju i o-ticanja realnog. Da li je Diltaj ikada shvatio vreme u gore naznačenom smislu? Nikada. Jer prošlost za njega »jeste« subjektiv-na sposobnost pamćenja; za njega prošlo jeste ( = de-luje) u sadašnjem samo po aktu predstave pamćenja, koji uvek nosi volja-moć. Analogno tome, za njega i bu-dućnost jeste u sadašnjem samo po aktu anticipativne predstave, koji uvek nosi volja-moć. Štaviše, i samo neposredno sadašnje jeste samo po aktu predstave zna-čenja, koji uvek nosi volja-moć. Sve to, što jeste, jeste samo objektivacija u delovanju ispoljene volje-moći, kao suštine živog; jeste samo proizvod, predmet volje-moći. To »jeste« moramo sada, s obzirom na nemogućnost »jeste« samog po sebi (kath' hauto), misliti izričito kao postavljanje, tj. kao pred-stavu, koju nosi pred-stavno proizvodni akt volje-moći kao suštine živog. Sva-ko sadašnje koje jeste samo po aktu predstave značenja, nužno je postavka volje-moći i ima karakter objektiva-cije živog; ili, određenije: ima karakter izraza; i kao izraz je predmet. Dakle, i prošlo i buduće koje jeste ( = deluje) samo u sadašnjem, jeste po aktu predstave značenja, koji nosi volja-moć. I sve objektivacije ili izrazi ma čega i iz ma kojeg istorijskog doba i mesta ovde su ponovo uključene u živu sadašnjost samo aktom predstave značenja, koji nosi volja-moć. Povodom uklju-čivanja moglo bi se govoriti o društvenom pamćenju, uvek jedne određene jedinice kao sklopa delovanja. Zna-čenje je ovde, međutim, shvaćeno teleološki, s obzirom na svagdašnju celinu živog kao sklopa delovanja. Zna-čenje je ono što ujedinjuje, koje delovima toka doživ-Ijavanja daje karaktere doživljaja kao osnovnih eleme-nata za izgradnju zgrade povesnog sveta i njenog temelja. Doživljaji su jedinice značenja, predstavljene aktom stva-ralačke volje-moći. Iz njihove ograničenosti, po Diltaju,

1 Ove rečenice treba shvatiti u smislu Hajdegerovog sagle-davanja »bića« vremenitosti, izloženim u predavanju Zeit und Sein, 1962. godina.

54 filozofski.rs

Page 55: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

do objektivnog važenja uzdiže ih razumevanje. Zato sa--znanje u duhovnim naukama nije nikada neka pasivna kopija nekih prošlih po sebi postojećih fakata, već uvek »nova duhovna tvorevina«. (VII, 316.)

Prikazanu objektivaciju, kao izraz i o-značavanje, moramo sagledati kao svojevrsnu proizvodnju u njenoj osobenosti iz Diltajevog utemeljenja duhovnih nauka. S obzirom na utemeljivanje duhovnih nauka, Diltaj obj_ek-tivaciju života, u smislu proizvodnje i proizvocla,, ne shva-ta izričito u svim epohalno mogućim načinima, na pri-mer industrijsku proizvodnju itd., već misli samo one objektivacije života koje su izričito predmeti duhovnih nauka, tj. objektivacije života »duha«. Ipak je moguće i predmete, na primer industrijske i svake druge proiz-vodnje, shvatiti iz njihovog značenja. Dovršena filozo-fija života tom zadatku svakako ne bi mogla izbeći. Diltaj o tome nije izričito govorio, jer ga je problem utemeljenja duhovnih nauka odveo predmetima tih na-uka kao izrazima ili objektivacijama života »duha« koji se ispoljava u filozofijama, religijama,, umetnostima kao sastavnim elementima pogleda na svet, u pravnim sistemima, u društvenim oblicima, državnim tvorevina-ma, u literaturi itd. Takve objektivacije života duha za njega su izrazi. Takve izraze treba ponovnim doživljava-njem i razumevanjem uključiti nazad u živo sadašnje doživljavanje živog, gde sada mogu da počnu da žive životom tog živog. Izraz te ponovne doživljenosti i u tom doživljavanju omogućenog razumevanja, koje rezul-tira u tumačenje ili interpretaciju, jeste opet nova tvo-revina, nova objektivacija, nov proizvod »duha«; naims, upravo izraz koji se naziva tumačenjem ili interpretacU jom.

Opisano, mada po svojoj mogućnosti još nerazjaš-njeno, doživljavanje, u jedinstvu sa razumevanjem i iz-ražavanjem ( = objektivacijom), sačinjava suštinu isto-rijskog uma. Pošto Diltaj govori i o intelektualnosti unu-trašnjeg čula, dakle doživljavanja, i pod »intelektual-nošću« shvata celinu logičkih operacija i normi, po-znatih iz tradicionalne logike, doživljavanje zajedno s razumevanjem i izražavanjem uključuje u jedinstven sklop i logiku, u smislu zakonitosti ili postupaka logič-kog mišljenja. U sebi zaključena jedinstvenost doživlja-vanja, razumevanja, izražavanja i logike u opisanom

55 filozofski.rs

Page 56: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Diltajevom smislu jeste suština istorijskog uma, čiji os-novni princip ili počelo jeste i ostaje doživljavanje.

U kratkim bitnim crtama prikazani princip istorij-skog uma pokazuje kakav je i kakav mora biti karakter čitavog saznanja svih mogućih duhovnih nauka, i njiho-vog utemeljenja. Ako realitet ili biće ma čega sam po sebi i sobom ne može biti »dat«, jer se kao »ispunje-nost« svagdašnjeg i nezaustavljivog bezdimenzionalnog trenutka neposredne sadašnjosti gubi u sopstvenoj ni-štavnosti, onda sve što jeste ima to »jeste« samo od akta značenjske postavljenosti ili predstavljenosti, koji nosi volja-moć kao suština svagdašnjeg živog, ispoljavajući se u aktu na onom postavljenom ili objektivirajući se u njemu. »Dato«, dakle, ovde znači uvek i nužno samo postavljeno u smislu: pred-stavljeno na način objektiva-cije života živog, tj. volje-moći. Taj način proizvodnje vlada. I sve što jestei, saznato je samo kao »dato«, na-ime pred-stavljeno. Saznanje je akt značenjske predstav-ljenosti ili objektivacije, koji nosi tako ispoljavajuća se osobena volja-moć živoga, a koje se tako ispoljava kao produktivno. Značenje predstavljenosti ili objektivacije leži u jedinici svagdašnjeg živog kao sklopu delovanja; određuje i nosi ga suštinski interes te jedinice, da tako očuva svoj integritet, tj. da ga sačuva i još stepenuje svoju jedinstvenu delatnu sposobnost kao identitet mno-gostrukih moći, koje se ispoljavaju kao jedinice volje--moći. Tako prikazano značenje je teleološko. Njegov telos je volja-moć i njegovo ishodište je takođe volja--moć. Suština života živog je u proizvodnji; i duhovno--naučne objektivacije momenat su proizvodnje. U njima deluje — bez njihovog eksplicitnog znanja — istorijski um, čiji smo princip u kratkim crtama pokušali da na-značimo. |Istorijski um nosi i čitavo Diltajevo utemelje^ nje duhovnih riauka, 7)dnosno njegovu filozofiju života, koja unapred »daje« (postavlja, izgrađaje, kako kaže Diltaj) čitavu zgradu (postojanje i ustrojstvo) povesnog sveta.

Pomenuti interes, koji određuje i značenje svih zna-čenjskih predstava u duhovnim naukama, realizuje se u već naznačenom nadziranju, upravljanju i planskom me-njanju života živog u svemu i na svim planovima, što neminovno uvek vodi samo u dalje plansko menjanje istog u jednako.

56 filozofski.rs

Page 57: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Sada moramo odgovoriti na pitanje otkuda uteme-ljenje duhovnih nauka, odnosno otkuda Diltajeva filo-zofija pouzdano zna za svoje postavke. Sigurnost svojih postavki živo ima samo u svom sopstvenom aktu po-stavljanja ili predstavljanja. Samo ono što živo, kao sklop delovanja u aktu svog postavljanja značenja, po-stavi pred sebe u čvrsto stanje, samo ono što svoje »jeste« ili biće ima od svog akta značenjske predstavlje-nosti,, pouzdano stoji za to zivo; naime, stoji kao pred-met za subjekt. Opis veoma razgranatog načina značenj-skog pred-stavljanja zauzima u Diltajevim delima1 naj-više prostora i identičan je s eksplikacijom metode du-hovnihnauka_ — hermeneutike. Ne možemo se podrob-nije upuštati u to Diltajevo izlaganje.

Ako„ međutim, za živo, kao sklop delovanja i samo-uspostavljeni subjekt, pouzdano stoji samo to njime sa-mim pred-stavljeno, onda ono što tako postavi drugo živo ne stoji za njega pouzdano. Ovim istina saznanja, određena kao sigurnost stajanja ili bića predstavljenog za živo kao subjekt, dobija karakter perspektive. Pošto saznanje, u smislu opisanog pred-stavljanja, određuje pomenuti interes svagdašnjeg živog, istina sada ima ka-rakter delatne perspektive svagdašnjeg živog, kao sklo-pa delovanja. Takva delatna perspektiva sklopa delova-nja, kod Diltaja, u svom totalitetu naziva se pogled na svet, koji čine filozofija,, religija ili sistem verovanja i najviših vrednosti i umetnosti. Načelno, takvih delatnih perspektiva (= istina) ima upravo onoliko koliko sklo-pova delovanja. To što se nahodi u perspektivi drugog živog, načelno nipošto nije za svako živo nužno istinito. Iz toga nipošto ne sledi da svaki čovek nužno mora ima-ti svoju potpuno zasebnu »istinu«, i svoj zasebni po-gled na svet. S obzirom da živo po stepenu svoje indi-viduacije kao sklop delovanja može biti veoma različi-to, takav sklop delovanja mogao bi da bude npr. celina naroda, koja kao takva celina ima svoju delatnu per-spektivu (= istinu). Sve individue tog naroda, po speci-fičnim međusobnim odnosima, među sobom su povezane u celinu naroda i u tom odnosu nose zajedničku delatnu

1 Ovde, pre svega, mislimo n'a V i VII svesku Diltajevih Sa-branih dela, jer su u tom smislu najznačajnije.

57 filozofski.rs

Page 58: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

perspektivu celine naroda. To, međutim, ne znači da svaka individua tog naroda ne bi mogia da bude uklju-čena i u druge sklopove delovanja, pa da opet u tim odnosima nosi posebne delatne perspektive,, što ne znači da individue ne mogu da nose totalne delatne perspek-tive ili poglede na svet. Sve to zavisi od međusobnih odnosa u kojima se nalaze i koji ih u njihovom životu određuju. U savremenoj društvenoj nauci se, povodom toga, govori o sistemu uloga koje na sebe mogu preuzi-mati pojedinci ili grupe.

3.3. Pokušali smo da razmislimo o Diltajevoj filozofiji života i njenom utemeljenju duhovnih nauka u glavnim crtama. Naše promišljanje proizašlo je iz iskazanih ali i neiskazanih pitanja same Diltajeve filozofije. Promiš-ljanje u tim pitanjima ima svoje putokaze. Odgovore na većinu pitanja nametnutih tokom ovog razmišljanja je-dva da smo uspeli da samo naznačimo. I iz ovako po-stavljenog promišljanja vidi se da mnoge, na izgled raznorodne, teme Diltajevih dovršenih i nedovršenih filozofskih spisa proizilaze iz jedinstvenog koncepta fi-lozofije života. Najzad, da spomenemo i pitanje koje se tiče čitave Diltajeve filozofije.

^Diltaj je filozof života. On život ne shvata apstrakt-no. ^ n j e g a , život kao takav je nešto opšte i u takvoj opštbsti~čista apstrakcija,ukoliko ga ne bismo shvatili punom određeriošću živog. Apstrakcija je, jer apstrahuje sve konkretno, pojedinačno, određeno,, faktičko, stvar-no što uvek pripada živom. Apstrakcija je, po oveštalim učenjima, rezultat misaone operacije apstrahovanja. Za Diltaja misliti život,Jkao takav značilo bi isto što i >rrastvoriti život u čisto znanje«, u nešto čisto duhovno. Kako Diltaj hoće da shvati život u njegovoj p u n o j " f ć o n -kretnosti, određenosti i stvarnosti iz njega samog, on mora da misli život iz zivog. Samo u tom živom jeste pun život. Safno svagdasnje živo pokazuje se kao_indi-vidualrio" konkretno, faktičko, vremenski-prostorno od-ređeno.-Misleći na taj riačin život iz tako shvaćenog ži-vog, život se Diltaju pokazuje iz osobenog. kretanja kao delovanja konkretnog-živog. JTo delovanje ima karakter svojevrsne proizvodnje, koja počiva naJtep^ayanju_vo-

58 filozofski.rs

Page 59: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

lje-moci kao suštine živog, a voljajnoć unutrašnji je po-kretač živog. Misleći život u njegovoj~pimoj"koriKretnosti iz živog,~Diltaj život mora da misli iz volje-moći, jer volja-moć kao suština živog sama je životnost živog.

Ipak, da li je doista život kao takav čista apstrak-cija? Da li je život kao život, ne s obzirom na tako miš-ljeno živo, apstracija? Da li je život kao život nužno nešto čisto opšte; da li je opšte samo nešto što pripada mišlje-nju? Gde izvire učenje o apstrakcijama i o opštem?; Kakvu suštinu mišljenja pretpostavlja to učenje? Zaštol se živo u svojoj svagdašnjoj vremensko-prostornoj i dru-goj određenosti i, dakle, individualnosti pokazuje kon-kretno? Na šta zapravo mislimo kada za nešto kažemo , da je konkretno?

Ako prihvatimo tezu da ziveti znači za ono živo i biti, onda bismo, u tom smislu, umesto »život« mogli da kažemo i »postojanje« ili »biće«. Pri tom se za, malo-pr§, naznačeni način posmatranja ili mišljenja to biće pokazuje kao nešto opšte i apstraktno. I više. Biće kao takvo je u evropskoj misaonoj tradiciji obično prikazi-vano i iskazivano po obimu čak najšira i zato najopštija i zbog toga najpraznija apstrakcija. Čini se da život kao takav, mada je apstrakcija, nije najopštija i takođe ne najpraznija apstrakcija, jer obuhvata sve što je na ma koji način živo, dok biće očevidno obuhvata sve što jeste, dakle kako sve živo, tako i sve neživo. Nisu li i život iskazivali u tolikoj opštosti, obuhvatajući njime sve što je stvarno? Jer, ako život shvatimo kretanjem, a sve što je stvarno jeste pokretljivo, onda bi tako iska-zanom životu prividno pripadala upravo tolika opštost i time apstraktnost i ispraznost kao biću. Unutar hori-zonta Diltajeve misli, kao što smo već pokušali da po-kažemo,, biće, realitet, stvarnost znače jedno i isto. Re-alitet, sam kao takav i stvarnost kao takva javljaju se kao najopštija i najpraznija apstrakcija, ako ih ne ra-zumemo iz onog u svakom momentu realnog ili stvar-nog kao pojedinačnog, određenog i konkretnog. Naše pitanje je, gde je izvor tog već samorazumljivog načina iskazivanja i mišljenja života, bića, realiteta, stvarnosti itd.

Očevidno, taj način iskazivanja donosi preovlađu-j-ući pravac »razvoja« evropske logike, čiji je izvor u antičkoj grčkoj ontologiji. Ovde se ne možemo upuštati

59 filozofski.rs

Page 60: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

u razmatranje evropske logike i antičke ontologije. Ta pitanja ovde ostaju otvorena. Otvoreno ostaje i pitanje da li logika određuje svako mišljenje i iskazivanje.

Umesto da razmotrimo gore pomenuta pitanja, ukratko ćemo se pozabaviti živim u njegovoj konkret-nosti. To je primerenije s obzirom na tematiku našeg promišljanja, a i sam Diltaj shvata život u njegovoj pu-noj konkretnosti samo iz svagdašnjeg individualnog, vremensko-prostorno određenog konkretnog živog. Na-ravno, to za Diltaja ne znači da svako živo ne može biti poređeno s drugim, jer svakom živom pripadaju svima zajedničke delatne strukture. Pokušaćemo da odgovori-mo na pitanje zašto se živo prikazuje konkretnim i šta zapravo znači konkretnost. Pri tom stalno moramo imati u vidu Diltajev zahtev da je samo iz tako konkretnog živog moguće shvatiti život u njegovoj punoj konkret-nosti.

U svakom slučaju, živo samo u sebi nije jednoznač-no. Reč »živo« (živeče)1 spada gramatički u participe ili glagolske prideve, kako mi kažemo. Ta vrsta reči naziva se participom ili glagolskim pridevom zato što ima dva značenja, odnosno participira dva značenj'a koja su, me-đutim, uprkos različitosti, uvek u svakom participu čvrsto povezana. Svaki particip ili glagolski pridev, na-ime, može da ima nominalno i verbalno značenje. »Te-kuće« može značiti nešto tekuće, određeno,, poj'edinačno, npr. voda, ali i nesto u smislu svojstva tekućeg (tečno), npr. vode u tom njenom svojstvu. Tako rečeno »tekuće« rečeno je u nominalnom značenju. Ipak, »tekuće« može značiti i sam tok, u kojem nešto tekuće (kao šta) jeste. Tekuće jeste, dok teče; i to »tečenje« kazuje radnju ili način postojanja nečega. »Tekuće« sada ima glagolsko značenje. Glagol kazuje šta ko ili šta radi ili šta se s njim zbiva; kazuje, dakle;, kako nešto jeste a time i to da jeste. Svaki glagol kazuje o nečemu njegov na-čin bića, a time uvek i biće nečega. »Voda teče« impli-cite ujedno kazuje »voda jeste«. Prvo uvek mora biti šta, da bi bilo na neki način bića. Tekuće je ono koje teče, i tako jeste. Tako glagolski _ particip_nominaln^m

1 Particip »živcčc«, koji na slovenačkom znači živuće, što živi, prevodimo u tekstu rečju »živo«. — Prim. prev.

60 filozofski.rs

Page 61: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

značenjem iskazuje uvek STA,^^ver^Jnim_irvek jiačira_ biča, a timeJLJSS^^ ili glagolski pridev kao reč, dakle, odnosi na nešto što je u sebi sa-mom dvojako. I samo zbog toga što je ta njena »stvar« po sebi nerazdvojivo dvojaka, taj particip, kao reč, može da participira u dva značenja i može se nazvati partici-pom. Međutim, »stvar« nije dvojaka zbog dvoznačnosti participa kao reči. Promišljanje pokazuje da glagolski pridev iskazuje ŠTA u njegovoj određenosti, pojedinač-nosti, individualnosti i ujedno i biće tog ŠTA, obično u nekom od njegovih načina.

Reč »živo« (»živeče«) nominalnim značenjem iska-zuje nešto živo, npr. čovek; verbalnim značenjem,, me-đutim, kazuje način živog bića, naime »život« ili »žive-ti«; time »živeti« implicite iskazuje o živom i ono »biti«, odnosno biće. Ako sada ne mislimo samo na reč »živo« (»živeče«), već gledamo samu »stvar« koju ta reč iska-zuje, sama ta stvar javlja se sama po sebi dvojaka. Iako je dvojnost takva da se uvek pri pokazivanju jednog u tom dvojstvu ono drugo nekako gubi. Kad je iskazano živo (živeče) kao šta, gubi se biće, kad iskazujemo živo (živeče) kao biće, gubi se ono šta, a pri tom i jedno i drugo istovremeno samo tako pripadaju jedno drugome, nerazdvojni su. Stvar sama,, koju iskazuje taj »particip«, pokazuje se sada kao izvestan nabor1, odnosno dvostruki nabor. U naboru živog (živečeg), međutim, nekim čud-nim i ne-promišljenim »slučajem«, uvek se prevashod-no gubi život i s njim još pre biće.

Naše promišljanje, s obzirom na ono što smo malo-pre izložili, pokazuje nešto neobično i neočekivano. Kad god iskazujemo živo, u njegovoj individualnosti i punoj određenosti, implicite iskazujemo i život i biće. Da li je onda taj uvek i neizbežno tako, mada implicite, iskazan život samo nešto opšte„ i kao opšte apstrakcija, i kao apstrakcija rezultat nekakvog misaonog postupka? Me-đutim, kada iskazujemo živo (živeče) u njegovoj punoj određenosti, nikada ne koristimo neki postupak koji bi

1 Autor ovde upotrebCjava reč »guba«, čije je primarno zna-čenje u slov. jeziku bora, nabor. Reč »guba« dovodeći u vezu sa glagolom izgubiti (=izgubiti) i imenicom izguba (=gubitak, gub-Uenje), autor u tekstu ostvaruje svojevrsnu igru reči, koja se, na žalost, u prevodu gubi. — Prim. prev.

61 filozofski.rs

Page 62: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

rezultirao u apstrakciju »život«, mada uvek, ne obazi-rući se izričito na to, saiskazujemo život. Znači li, prema tome, »život« kao čisto opšte i kao apstrakcija isto što i »život« kao uvek već određenim živim (živečim) sais-kazan? Očevidno ne. Ali taj, iskazivanjem pune određe-nošti živog, implicite saiskazan život takvim iskaziva-njem živog izmiče se i izvlači, dok se ne izgubi u nabo-ru živog. I tek takva izmaknutost života, izgubljenog u naboru živog, dopušta »život« kao čisto opšte i apstrak-ciju, rezultirajući kao to čisto mišljeno iz nekog misao-nog postupka. Otuda, dakle, iz nabora gubitka dolazi onda i zahtev da život u njegovoj punoj konkretnosti treba shvatiti samo iz pune određenosti živog kao de-latnog, čija je suština volja-moć. Dakle, gubljenje živo-ta u naboru živog i time njegova izmaknutost su ono tlo na kojem tek može da se nalazi ili temelji temelj Diltajeve filozofije života. Tek izvorno gubljenje zivota kao života upućuje misao, koja se sprema na put da misli život, prema punoj određenosti zivog koje se sa-da, po svojoj suštini, mora prikazati jedinicom volje--moći.

Sada je moguće i odgovoriti na pitanje na šta uka-zuje konkretnostj kada je iskazujemo za živo u njego-voj punoj određenosti. Obično se konkretno kaže za ne-što što nije apstraktno, što je opipljivo i stvarno pri-sutno u spoljašnjem svetu i time dostupno čulima, a ne samo mišljeno ili mišljivo. Konkretno je ono što u svojoj određenosti stvarno jeste. Konkretnost se odno-si, dakle, na to da šta u opisanom smislu što jeste, pri čemu to »šta« i to »jeste« pripadaju jedno drugome. To, naime, da je šta stvarno, prisutno, čulima »dato« itd., znači upravo to da JESTE,, jer je šta neodvojivo od JESTE. Šta zapravo znači sama reč »konkretno«? La-tinska reč »concretus«, iz koje je nastala reč »konkret-no«, znači »tesno zajedno-srastao«. Konkretno kazuje tesnu zajedno-sraslost i neodvojivost onoga šta i jeste. Konkretno imenuje neodvojivu sraslost bivstvujućeg i bića1, ali ipak što u svakom trenutku bivstvujuće samo po sebi i samo sobom u svojoj punoj određenosti skri-

1 Nemačke termine »das Seiende und das Sein« prevodimo u tekstu sa bivstvujuće i biće. — Prim. prev.

62 filozofski.rs

Page 63: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

va svoje biće. U našem slučaju, konkretnost onog živog je u neodvojivoj sraslosti puno određenog živog (u no-minalnom značenju) i života koji taj individuum živi, pri čemu se TAJ život skriva iza tog puno određenog indi-vidualnog-živog. Tako se individualno ili puno određeno zivo, kao konkretno sada, pokazuje kao nabor u kome se gubi i skriva život sam. Konkretnost živog je neodvo-jiva sraslost živog [(živečeg) nominalno] i života, u ko-joj život zapada u indiferenciju.

U kojem značenju je particip »živo« (živeče) uvek, mada implicite mišljen i rečen, unutar horizonta Dilta-jeve misli? Videli smo da je živo uvek mišljeno u nomi-nalnom značenju,, uvek iskazuje ŠTA (ili KOGA), naime neku jedinicu moći, neki sklop delovanja itd. Živo (žive-če) u verbalnom smislu, tačnije: ono tim »verbom« re-čeno, ono što kazuje glagolska imenica »življenje« (ži-vot), kod Diltaja stalno izmiče, dok se ne izgubi u na-boru živog, naime u živom kao konkretumu, u izvor-nom značenju te reči. Diltaj odavde pa nadalje (znači od samog početka svoje misli), misli konkretno živo iz nesagledanog i nepromišljenog nabora (gubitka) živog [(živečeg) verbalno] i po njemu život (življenje) u in-diferenciji od živog (nominalno). Diltajeva filozofija misli život u indiferenciji zbog izmaknutosti »diferent-nog života koji se gubi u naboru živog (opet nominalno rečenog!). Naznačenim gubljenjem »diferentnog« života u naboru živog (nominalno) Diltajeva filozofija života, međutim, ni u čemu nije bila na gubitku, već je upravo gubljenjem u naboru dobila, odnosno primila tako reći sebe samu, postajući tek tako moguća onakva kakva je. Iz gubljenja »diferentnog« života u naboru živog, život kao život (ukoliko nije shvaćen iz pune određenosti kon-kretnog živog) prikazuje se Diltaju samo još kao opštost i apstrakcija i rezultat nekog misaonog postupka, o ko-me račun polaže logika. Mišljenju, koje misli život u takvoj indiferentnosti, zato potpuno izmiče mogućnost izvornijeg promišljanja »odnosa« onog »diferentnog« života i bića. Uostalom, za Diltaja je i biće (i realitet ili stvarnost) mišljeno u istoj indiferenciji kao život, znači da Diltaju »diferentno« bic5e izmiče, gubeći se u naboru postojećeg. »Indiferentno« biće kao takvo, medu-tim, prikazuje se sada samo još najopštijom, najprazni-jom apstrakcijom. Zato, gledajući i sa te stranei, Dilta-

63 filozofski.rs

Page 64: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

jevoj filozofiji života mora da izmakne mogućnost iz-vornijeg promišljanja »odnosa« »diferentnog« života i »diferentnog« bića. Međutim, tek tim izmicanjem ta fi-lozofija dobija sebe samu u svojoj takovosti, to izmica-nje je tlo njenog temelja.

Ovim se čitavo naše promišljanje sažima u jedno pitanje. To nije pitanje Diltajeve filozofije života, već pitanje koje se nama danas nameće kada promišljamo Diltajevu filozofiju života. Pitanje glasi: Da li mi već mislimo »diferentan« zivot iz njegovog »odnosa« prema »diferentnom« biću? Da li nas to pitanje doista pogađa? Zavisi li to samo od naše dobre volje, ili je to pitanje povesno značajno* kao što je povesno značajno i izmica-nje »diferentnog« života u naboru (gubitku) koji tek dopušta Diltajevu filozofiju života?

IVAN URBANČIČ

(Sa slovenačkog prevela Tatjana Detiček)

filozofski.rs

Page 65: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

UVODNA REČ PRIREĐIVAČA

Kada je Diltaj 1883. godine objavio Uvod u duhovne na-uke, u toj prvoj knjizi istovremeno je najavio i drugu, koja je trebalo da sadrži, pre svega, saznajnoteorijsko utemeljenje duhovndh nauka. Verovatno je mislio da će ta knjiga, čiji su bitni delovi već bili napisani za vreme objavljivanja prve knji-ge, ubrzo da usledi iza ove. Konačna verzija druge knjige nije dovršena. Međutim, postojali su pripremni radovi koji su tra-jali decenijama; moglo bi se reći da, gotovo, sve što je Diltaj posle toga napisao u osnovi predstavlja samo pripreme za na-stavak Uvoda u duhovne nauke, tako da bi se sve sveske tih Sabranih spisa mogle konačno da pojave pod zajedničkim na-slovom Uvod u duhovne nauke iM Kritika istorijskog uma, kako je Diltaj još u doba pisania prve knjige Uvoda u duhov-ne nauke označio svoj zadatak (uporedi: Spisi, knj. V, Uvodna reč priređivača,, str. XIII).

To Diltajevom delu daje unutrašnje jedinstvo. Sve se za-okružuje u veliku jedinstvenu celinu. Ma koliko da je najveći deo ostao fragmentaran, sve je nošeno velikom osnovnom miš-lju, jednim ciljem koji on neprdcidno sledi. A to nam istovre-meno omogućuje bolje razumevanje osobenog karaktera ra-sprava i članaka koje je Diltaj napisao posle objavljivanja prve knjige Uvoda u duhovne nauke. To su pripremni radovi, a ne završena dela. Tek je druga knjiga, koju je trebalo da pripreme razni prethodni radovi, trebalo da da konačnu ver-ziju ideja sadržandh u njima.

U kasnijim godinama Diltaj je odlučio da izda drugu knji-gu Uvoda u duhovne nauke i time dovrši svoje delo. Prvi put 1895. godine (uporedi: Spisi, fatij. V, Uvodna reč priređivača, 5 65

filozofski.rs

Page 66: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

str. LXVI). Žatim, ponovo 1907. godine. Diltaj tada predlaže priređivaču da zajednički obrade i objave drugu knjigu Uvoda u duhovne nauke. Članci i odlomci koji se ovde štampaju naj-većim delom su iz toga perioda (1907—1910). Iz mnogobrojnih razgovora i rasprava proisteklih iz višegodišnje saradnje ovde ćemo saopštiti ponešto što može da omogući da se razume celina.

Kada se Diltaj poduhvatio da traži pozitivno utemeljenje duhovnih nauka verovao je, pre svega, da će ga naći u egzakt-noj naučnoj psihologiji. Pri tom se morao zapitati hoće li se tu moći naprosto osloniti na već postojeće rezultate psihološkog istraživanja,, dli će se takva psihologija u suštini tek morati da stvara. Pokušao je i jedno i drugo. U početku lako mu se moglo učiniti da je dovoljno da prikupi ono što je u tom smislu već postojalo, pa da iz toga izvuče ono što bi poslužilo za utemeljenje duhovnih nauka. Ponekad je pravi zadatak video ne toliko u tome da zastupa nove i samostalne načine shvatanja koliko da razvije jedan opšti enciklopedijski sistem i obrazloženje, što je duhovnim naukama za razliku od pri-rodnih još nedostajalo. Što se više širilo polje psiholoških is-traživanja, činilo mu se sve sumnjivijim da li se uopšte mogu dati takvi osnovi psihologije koji bi bili samostalno čvrsto ute-meljenje duhovnih nauka, i da li je dotadašnja psihologija po-desna za takvo utemeljenje. Na kraju, shvatio je da se takva psihologija, fundamentalna za duhovne nauke, mora tek obra-diti u bitnim delovima i sa novih gledišta. Rešenje tog zadat-ka, međutim, nije se čindlo moguće u okviru jednog Uvoda u duhovne nauke. To je, najpre, bio jedan po sebi samostalan zadatak. Zatim,, nastala je i teškoća da se uopšte pođe od neke određene nauke koja bi sama za sebe bila dovoljno ute-meljena da bi bila osnova ostalim duhovnim naukama.

Diltaj je pošao od toga da će naučnik koji se bavi duhov-nim naukama takav čvrst temelj naći u psihologiji. Po njemu, postoji stvarnost u duhovnom životu, dato nam je nešto u šta se možemo neposredno da pouzdamo, nešto u šta ne mo-žemo da sumnjamo. Međutim, šta je sa sagledavanjem psihič-kih činjeničnih stanja? Da li su isto neposredno izvesni kao u doživljavanju? Naravno, da se to ne odnosi na jednu objašnja-

^vajuću (erklarende) psihologiju, što je Diltaj i izložio (uporedi: Spisi, knj. V). Međutim, da li se to odnosi i na opisnu i anali-tičku psihologiju? Da li naučnik koji se bavi sistematskim i onaj koji se bavi istorijskim duhovnim naukama uopšte pret-postavlja takvo poznavanje psihologije da bi se pouzdao u

66 filozofski.rs

Page 67: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

svoje rezultate? Zavisi li pouzdanost nauĆno utemeijene pO-stavke od opisivanja i analize psihičkih činjeničnih stanja na kojima je zasnovana? Mora li naučnik teorijski da zna šta je to osećati, hteti i tome slično, da bi u konkretnom slučaju mogao nešto da iskaže o duševnom životu određene ličnosti, jednog naroda,, jednoga doba? Neće li, naprotiv, svako umeta-nje neke pojmovne odredbe psihičkog procesa umesto prostog izraza za doživljaj lišiti njegove iskaze njihove neposredne iz-vesnosti? A kada bismo i dospeli do po sebi izvesnih pojmov-nih odredbi, kako bi se onda iz toga mogla da razume sva šaroHkost istorijskih pojava?

To su neka od pitanja koja su zaokupljala Diltaja u po-slednjim godinama njegova života. Iz njih možemo izdvojiti drugu vrstu problema čije je poreklo pojam razumevanja i unutrašnja struktura duhovmh nauka. Problem kod duhovnih nauka nije metodsko znanje o psihičkim procesima, već nak-nadno doživljavanje i razumevanje tih procesa. U tom smislu bi onda hermeneutika bila prava osnova duhovnih nauka. Me-đutim, ona nema samostalan predmet čije bi saznavanje bilo fundamentalno za shvatanje i ocenjivanje drugih predmeta, od toga zavisnih. Osnovni pojmovi hermeneutike mogu se prika-zati jedino na samđm duhovnim naukama; oni već pretpostav-ljaju celokupan duhovni svet. Njihova polazna tačka je tota-litet samog života, dok, s druge strane, opet vode ka razumeva-nju tog totaliteta. Dakle, nije više reč o nekoj izgradnji pola-zeći odozdo, da se tako izrazim,, o utemeljenju koje bi pola-zilo od određenih činjeničnih stanja, koja kao takva treba raščlaniti i opisati, nego je reč o postupku koji je od samog početka orijentisan na ukupnost duhovnih nauka i usmeren na to da načine postupanja koji konstituišu upravo taj celo-kupni sklop uzdigne na stepen metodičkog samoosvešćenja.

Na izvestan način, duhovne nauke bi se predstavile kao autonomna celina, pa bi zadatak bio da se prikaže njihova unutrašnja strufctura. Međutim, nastaju izvesni odnosi zavis-nosti, svojstveni upravo samoj strukturi duhovnih nauka. Os-novni odnos je, prema tome, odnos doživljavanja, izraza i ra-zumevanja. Naučnik koji proučava duhovne nauke zadržava se u okvirima tog sklopa. On ne prekoračuje njegove okvire da bi tražio obrazloženje vlsistitih rezultata u izvesnim činje-ničnim stanjima koja se utvrđuju kao takva, odvojeno od ce-lokupnog sklopa. Njegov stav je apsolutno hermeneutički; on ne napušta područje razumevanja. Zivot razume u raznovrs-nosti njegovih načina ispoljavanja^ a da pri tom, za njega,

5* 67 filozofski.rs

Page 68: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

sam život nikad ne bi postao predmet saznanja. »Život tu sa-gledava život«, kaže Diltaj; pri čemu se nikada ne mogu preko-račiti granice utvrđene u suštini samog naknadnog doživljava-nja koje razumeva.

Ta gledišta, da bih pojednostavio problem nazvaću ih psi-hološko i hermeneutičko, dolaze do izražaja u raspravama i odlomcima u ovoj knjizi. Prve dve Studije, koje smo stavili na početak Izgradnje istorijskog sveta u duhovnim naukama predstavljaju bitan doprinos Diltajevoj psihologiji. Zatim, do-neli smo i njegova izlaganja o psihologiji strukture, koja su uzeta iz štampanih tabaka ove rasprave; njih je Diltaj izbacio prilikom objavljivanja Izgradnje, i nose naslov »Logički sklop u duhovnim naukama«. Ovde su štampana u Dodatku. Treća studija (u trećoj verziji) je karakteristična za Diltajevu her-meneutičku usmerenost. Upadljiva je razlika Diltajevog stava u toj studiji sa stavom u prvim dvema studijama. Zbog toga se moraju uporediti dve prve verzije te treće studije, koje objav-ljujemo u Dodatku. One na izvestan način predstavljaju prelaz. Treća studija (u trećoj verziji) značajna je još i zbog toga što predstavlja prvobitan nacrt, koji je u štampanoj raspravi Izgradnja istorijskog sveta... znatno izmenjen; mi smo ga preuzeli i dali sa ostalim rukopisima pod naslovom Plan za nastavak studije o izgradnji.

Kada je reč o samoj Izgradnji istorijskog sveta... zna-čajna su,, pre svega, dva gledišta: o objektivnom duhu i o sklopu delovanja. U odnosu na psihološko stanovište ta dva gledišta predstavljaju nešto novo. Ona, međutim, odstupaju i od hermeneutičke sheme koja je sprovedena u pomenutoj trećoj studiji, a pre svega u Planu za nastavak Izgradnje. Iz-gradnja istorijskog sveta polazi od opažanja (Anschauung) sa-me istorije. Diltaj iznosi, na izvestan način, neposrednije nego što smo navikli u njegovim filozofskim izlaganjima o duhov-nim nauikama, bogat rezultat vlastitih istorijskih iskustava. Dalje izlaganje o mnogim pokušajima metodsko-sistematskog utemeljenja svoga stanovišta ostavlja za kasnije, za drugu knjigu Uvoda u duhovne nauke, koja je trebalo da obuhvati i Izgradnju, shodno novom rasporedu za koji postoje nacrti u rukopisima ovde objavljenim neposredno posle štampane ra-sprave. Kada je reč o njima, najpre, ovdq, u prvom delu Plana za nastavak Izgradnje istorijskog sveta dajemo dve rasprave i više priloga pod zajedniokim naslovom: Dozivljavanje, izraz i razumevanje, koji, doduše, samo privremeno prikazuju Dilta-jev hermeneutički način utemeljenja duhovnih nauka. Presud-

68 filozofski.rs

Page 69: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nu ulogu ima posebno pojam značenja. Diltaj je još u spisu Građa za jednu poetiku (Spisi, knj. VI) sagledao vrednost toga pojma. Ovde ta kategorija dolazi do izraza po svome karakte-ru, fundamentalnom za duhovne nauke. Ona je osnovni pojam sveukupne hermeneutike, a time i duhovnih nauka uopšte. Njoj se dalje priključuju kategorije zivota, u kojima se odvija razumevanje svakog životnog sklopa.

Najpre, to je trebalo pokazati na životu pojedinca. Znači, biografija bi bila polazna tačka za svako istorijsko prikaziva-nje uopšte. Diltaj je još u prvoj knjizi Uvoda u duhovne na-uke napisao da biografija »rundamentalnu istorijsku činjenicu predstavlja čisto i potpuno, onakvu kakva je u stvarnosti«. Značajna individua »nije samo osnovno telo istorije, nego u izvesnom smislu njena najveća realnost«; tu sagledavamo »stvarnost jedino u punom smislu, viđenu iznutra: ne viđenu nego doživljenu«. Na osnovu iskustava ljudskog života mogla bi se zamisliti jedna nauka koja bi ih u refleksiji prikazala kao njihov odraz, jedna antropologija, kako to Diltaj naziva. Nameravao je da skiciranjem jedne takve nauke završi prvi deo Utemeljenja duhovnih nauka. (Uporedi i »Shvatanje i ana-liza čoveka«, Spisi, knj. II, i izlaganja u prvoj knjizi Uvoda u duhovne nauke, koja se odnose na antropologiju.) Plan za nastavak Izgradnje, koji se nalazi pred nama, predviđa nepo-sredan prelaz sa biografije na univerzcdnu istoriju. »Čovek — činjenica koja prethodi istoriji i društvu — jeste jedna fikcija genetskog objašnjenja«, pisao je Diltaj još u prvoj knjizi Uvo-da u duhovne nauke. »Duh je istorijsko biće.« »Pojedinac do-življuje, misli i dela uvek u sferi zajedništva« koje je istorij-ski uslovljeno. Istorija, prema tome, za Diltaja »nije odvojena od života, nije razdvojena od sadašnjosti svojom vremenskom udaljenošću«. Svako od nas ima nečeg univerzalnoistorijskog, i zato je potrebno da se razume jedinstvo između onoga što je istorijsko i oblikovanja ljudskog života.

Opažanje pojedinačnog života dovodi nas tako do istorije. Ona je predmet drugog dela Nastavka izgradnje istorijskog sveta, čije smo dve verzije našli. Reč je još samo o skicama, većinom pisanim na odvojenim tabacima, o pokušajima koji uvek polaze od početka. Ali, ma koliko se činilo da te skice po svojoj spoljašnjoj formi ne predstavljaju nikakvu celinu, ipak se zapaža da između njih postoji neka povezanost, a nat-pisi koji gotovo nikad ne nedostaju, označavaju mesta u glo-balnom planu dela gde treba uvrstiti te nacrte. I pored potpu-no fragmentarnog karaktera poslednjih beležaka, ipak stiče-

69 filozofski.rs

Page 70: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

mo utisak o jednom delu koje je zamišljeno u velikim potezi-ma, čije su osnove za Diltaja utvrđene i koj'e je, prema njego-vom globalnom planu, trebalo metodski-fuozofsldm samoos-vešćenjem da prikaže rezultat njegovog univerzalnoistorijskog znanja.

Bernhard Grutisen

Berlin, leto 1926.

filozofski.rs

Page 71: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

I

I STUDIJE O UTEMELJENJU

DUHOVNIH NAUKA

filozofski.rs

Page 72: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Prva studija

PSIHICKI STRUKTURNI SKLOP

Duhovne nauke čine jedan saznajni sklop koji teži da dođe do predmetnog i objektivnog saznanja o spletu ljudskih doživljaja u svetu istorije ljudskog društva. U istoriji duhov-nih nauka nailazimo na neprekidnu borbu s teškoćama koje se postepeno, u izvesnim granicama, savlađuju i istraživanje sei, iako još daleko, bliži cilju, koji svakom pojedinom istraži-vaču neprestano lebdi pred očima. Ispitavanje mogućnosti tak-vog predmetnog i objektivnog saznanja čini osnovu duhov-nih nauka. U narednom izlaganju izneću nekoliko priloga ispi-tivanju tih mogućnosti.

Svet ljudske istorije koji susrećemo u duhovnim nauka-ma nije, da tako kažemo, prepis nekakve stvarnosti koja se nalazi izvan njih. Od takvog prepisa ne dobija se saznanje; ono jeste i ostaće vezano za vlastita sredstva opažanja, razu-mevanja i pojmovnog mišljenja. Duhovne nauke i ne žele da naprave takav prepis. U njima se, naprotiv, ono što se dogo-dilo i što se događa, to neponovljivo, slučajno i trenutno, idu-ći unazad povezuje s jednim sklopom ispunjenim vrednostima i smislom; razvijajući se, saznanje nastoji da u njega prodre što dublje; u sagledavanju postaje sve objektivnije; pa ipak, pri tom nikad ne može da potre svoju sopstvenu suštinu, koja se sastoji u tome što ono može da sazna što jeste uvek samo time što osećanja reprodukuje, rekonstruiše, spaja i razdvaja u apstraktnim sklopovima u jednom neksusu pojmova. Vide-ćemo i kako se istorijski prikaz onoga što se jednom dogodilo može približiti objektivnom sagledavanju svoga predmeta u granicama sredstava razumevanja i misaonog sagledavanja sa-mo na osnovu analitičkih nauka o pojedinačnim svrhovitim sklopovima.

73 filozofski.rs

Page 73: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Takvo saznanje samih procesa, kojima se izgrađuju du-hovne nauke, istovremeno je i uslov za razumevanje njihove istorije. Polazeći od nje upoznaje se odnos pojedinačnih du-hovnih nauka prema koegzistenciji i redosledu doživljava-nja, na kojima su zasnovane. Njihovim istovremenim delova-njem usmerenim prema zajedničkoj svrsi, njihovim totalite-tom pokušaćemo da učinimo razumljivim onaj vrednostima i smislom ispunjeni sklop koji leži u osnovi te koegzistencije i redosleda doživljavanja, i njime učinimo shvatljivim ono što je singularno. Istovremeno, polazeći od tih teorijskih osnova shvatamo da su položaj svesti i horizont jednoga vremena uvek pretpostavka za to da će to vreme istorijski svet sagledati na jedan određen način: mogućnosti različitih stanovišta istorij-skog viđenja prolaze„ da tako kažemo, kroz epohe duhovnih nauka. Na kraju i to postaje razumljivo. Razvoj duhovnih na-uka mora biti praćen njihovim logičkim i saznajnoteorij-skim samoosvešćenjem — naime, filozofskom svešću o načinu na koji se iz doživljavanja onoga što se dogodilo gradi opa-žajno-pojmovni sklop sveta istorije ljudskog društva. Nadamo se da će naredna razmatranja biti korisna za razumevanje tih i drugih zbivanja u istoriji duhovnih nauka.

I

ZADATAK, METODA I PLANSKI RASPORED UTEMELJENJA

1. ZADATAK

Za utemeljenje duhovnih nauka, naravno, nije mogućan nikakav drugi postupak do onaj koji treba primeniti na ute-meljenje znanja. Kada bi postojala neka opšte prihvaćena teorija znanja, bilo bi reči samo o njenoj primeni na duhov-ne nauke. Međutim, takva teorija je jedna od najmlađih među naučnim disciplinama. Kant je prvi sagledao problem te teo-rije u njegovoj opštosti, a Fihteov pokušaj da Kantova reše-nja sažme u celovitu teoriju bio je preuranjen, pa su poku-šaji u toj oblasti danas isto toliko međusobno nepomirljivi kao i u oblasti metafizike. Preostaje samo da se iz čitave ob-lasti filozofskog utemeljenja izdvoji jedan sklop stavova do-voljan za utvrđivanje osnove duhovnih nauka. Nijedan poku-šaj u tom razvojnom stadijumu teorije znanja ne može izbeći opasnost od jednostranosti. Međutim, toj opasnosti postupak

74 filozofski.rs

Page 74: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

će biti izložen utoliko manje ukoliko se opštije shvati zada-tak te teorije i ukoliko se potpunije koriste sva sredstva za njegovo rešenje.

Upravo to i zahteva osobena priroda duhovnih nauka. Nji-hovo utemeljenje mora da se odnosi na sve vrste znanja. Ono mora da obuhvati oblast saznanja stvarnosti, utvrđivanja vred-nosti, kao i odredivanja svrha i donošenja pravila. Pojedinač-ne duhovne nauke čine znanja o činjenicama, o važećim op-štim istinama, o vrednostima, svrhama i pravilima. A život istorije ljudskog društva u sebi samom stalno se razvija od shvatanja stvarnosti ka određivanjima vrednosti, a od njih ka utvrđivanju svrha i donošenju pravila.

Ako istorija predstavlja jedan istorijski razvoj, onda se to događa uvek izborom iz onoga što je sačuvano u izvorima, a izbor je uvek određen procenama vrednosti činjenica.

Taj odnos je još jasniji u naukama čiji su predmet poje-dinačni sistemi kulture. Zivot društva je raščlanjen na svrho-vite sklopove, a svrhoviti sklop se uvek ostvaruje u radnja-ma vezanim za pravila. Te sistematske duhovne nauke i isu samo teorije u kojima se kao činjenice društvene stvarnosti pojavljuju dobra, svrhe i pravila, nego je i sama teorija, po-nikla iz refleksije i sumnje u svojstva stvarnosti,, u vrednova-nje života, u najviše dobro, u nasleđena prava i dužnosti, isto-vremeno i prolazna tačka na putu ka cilju da se dođe do određivanja svrha i do normi za regulisanje života. Učenje o vrednosti je logička osnova političke ekonomije. Pravna na-uka mora da se probija od pojedinačnih pozitivnih pravnih stavova do opštih pravnih pravila i pravnih pojmova sadrža-nih u njima, kako bi najzad stigla do problema koji se odnose na odmeravanja vrednosti, donošenja pravila i saznanja stvar-nosti u toj oblasti. Da li isključivi pravni osnov pravnog po-retka treba tražiti u moći države da upotrebi prinudu? Ako opštevažeći principi treba da dobiju svoje mesto u pravu, da li je njihova osnova u nekom pravilu o obvezanosti volje koje joj je imanentno, ili u pridavanju vrednosti ili u umu? Ista pitanja se pojavljuju i u moralu, štaviše, pojam bezuslovno važeće obvezanosti volje, koju označavamo kao »trebanje« (Sollen), zapravo predstavlja glavno pitanje te nauke.

Zato utemeljenje duhovnih nauka zahteva da se obuhvate sve vrste znanja* isto onako kao što to treba zahtevati i za filozofsko utemeljenje uopšte. Jer ovo mora obuhvatiti svaku oblast u kojoj je svest stresla sa sebe ono što je autoritativno, i teži, polazeći sa stanovišta refleksije i sumnje, da dopre do

75 filozofski.rs

Page 75: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

važećeg znanja. Filozofsko utemeljenje mora, najpre, da op-ravda znanje u oblasti predmetnog shvatanja. Jer, naivna svest o nekoj predmetnoj stvarnosti i njenim svojstvima se prevazilazi, a naučno saznanje nastoji da iz onoga što je dato čulima izvede jedan zakonit predmetni poredak, i, najzad, zadatak je da se za metode saznanja stvarnosti i njihove re-zultate dokaže njihova objektivna nužnost. Ali, i naše znanje o vrednostima zahteva takvo utemeljenje. Jer se i životne vre-dnosti koje se pojavljuju u osećanju podvrgavaju naučnoj re-fleksiji, a iz nje proističe zadatak da se dođe do objektivnog nužnog znanja; ideal njegove upotpunjenosti dostigao bi se kad bi teorija, prema nekom utvrđenom merilu, odredila rang životnim vrednostima — to je staro, često razmatrano pitanje i najpre se pojavilo kao pitanje o najvišem dobru. Konačno, takvo filozofsko utemeljenje nije manje nužno ni u oblasti utvrdivanja svrha i donošenja pravila, nego što je u onim drugim dvema oblastima. Jer refleksija razlaže i svrhe koje htenje sebi postavlja, kao i pravila kojima se ono oseća veza-nim i koja čovek najpre dobija iz tradicije običaja (Sitte), religije i pozitivnog prava, pa duh i tu iz sebe sama mora da stvori važeće znanje. Život uvek vodi ka refleksijama o onome što je u njemu utvrđeno, a refleksija ka sumnji, pa ako život treba da se potvrdi nasuprot sumnji, mišljenje može da se završi tek u važećem znanju.

Na tome počiva uticaj mišljenja u svim načinima pona-šanja sadržanim u životu. Neprekidno suzbijan od živog ose-ćanja i genijalne intuicije., uticaj se pobedonosno probija; on izvire iz unutrašnje nužnosti kako bi se u nepostojanosti čul-nih opažaja, prohteva i osećanja, ustalilo nešto čvrsto, što će omogućiti postojano i jedinstveno vođenje života.

Taj se posao obavlja u svim oblicima nauonog razmiš-Ijanja. Konačno funkcija filozofije je da tu naučnu refleksiju o životu dovrši tako što će je sažeti, uopštiti i utemeljiti. Mi-šljenje time dobija određenu funkciju u odnosu na život. Svojim mirnim tokom život neprekidno stvara realnosti sva-ke vrste. Raznovrsnim datostima on zapljuskuje obale našeg malog Ja. Isto to smenjivanje omogućuje nam da u našem osećajnom ili nagonskom životu uživamo raznovrsne vredno-sti — čulno-životne, religiozne, umetnioke vrednosti. A u pro-menljivim odnosima potreba i sredstava za zadovoljenje na-staje proces postavljanja svrhe; stvaraju se svrhoviti sklopovi, koji prolaze kroz čitavo društvo i obuhvataju i određuju svaki njegov deo; zakoni, naredbe, verski propisi deluju kao

76 filozofski.rs

Page 76: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

pninudna sila i određuju pojedinca. Zadatak mišljenja je da stalno sagledava odnose tih realnosti života, koji postoje u svesti u njima i između njih, pa da od tog singularnog, slu-čajnog, zatečenog, koje je tako jasno i razgovetno dospelo u svest, ide dalje ka nužnom i opštem sklopu koji je u tome sadržan. Mišljenje može da poveća samo energiju osvešćenja u odnosu na realnosti života. Za ono što je doživljeno i što je dato ono je vezano unutrašnjom prinudom. A filozofija je samo najviša energija koja osvešćuje: ona je svest o svakoj svesti i znanje o svem znanju. Zato njen problem postaje vezanost mišljenja za forme i pravila, i, s druge strane, unu-trašnja prinuda koja vezuje mišljenje za ono što je dato. To je krajnji i najviši stupanj filozofskog samoosvešćenja.

Obuhvatimo li problem znanja tolikim obimom, onda njegovo rešenje u jednoj teoriji znanja treba da označimo kao filozofsko samoosvešćenje. To je na prvom mestu isklju-čivi zadatak onog dela filozofije koji postavlja temelje; iz tog utemeljenja niču enciklopedija nauka i učenje o pogledima na svet, a u njima se završava posao filozofskog samoosveš-ćenja.

2. ZADATAK TEORIJE ZNANJA

Zadatak teorije znanja filozofija rešava,, najpre, kao utemeljenje ili kao teorija znanja. Za nju datost predstavljaju svi misaoni procesi čija je svrha da stvore važeće znanje. Njen je zadatak konačno da odgovori na pitanje da li je i koliko je znanje moguće.

Kad postanem svestan šta razumem pod znanjem, onda se ono razlikuje od pukog predstavljanja, naslućivanja, pi-tanja ili pretpostavljanja koje obavlja svest sa kojom se pojavljuje neiki sadržaj; ovim je obuhvaćena objektivna nuž-nost kao najopštiji karakter znanja.

Pojam objektivne nužnosti sadrži dva momenta koji predstavljaju polazne tačke teorije znanja. Jedan od njih je evidentnost koja prati ispravno obavljene misaone procese, a drugi je sadržan u karakteru uočenosti (Innesein) stvar-nosti u doživljaju ili u karakteru datosti koja nas vezuje za neki spoljašnji opažaj.

77 filozofski.rs

Page 77: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

3. METODA UTEMELJENJA KOJA JE OVDE PRIMENJENA

Metoda za rešenje toga zadatka sastoji se u vraćanju od svrhovitog sklopa, usmerenog na stvaranje objektivno nužnog znanja u različitim oblastima, na uslove pod kojima se taj cilj postiže.

Takva analiza svrhovitog sklopa iz kojeg treba da pro-istekne znanje razlikuje se od one koja se obavlja u psiho-logiji. Psiholog proučava psihički sklop na osnovu kojeg se pojavljuju sudovi, iskazuje stvarnost i izriču opštevažeće is-tine. On želi da utvrdi kakav je to sklop. U toku analize mi-saonih procesa svoje mesto ima naravno i zabluda, baš kao i njeno otklanjanje; bez tih međučlanova zablude i njenog otklanjanja ne bi se mogao opisati proces saznavanja niti raz-jasniti njegovo nastajanje. Tako psiholog u izvesnom smislu posmatra stvar sa iste tačke sa koje to čini i istraživač pri-rode. Obojica samo žele da vide ono što jeste;, a ne upuštaju se u ono što treba da bude. Međutim, između prirodnjaka i psihologa ipak postoji bitna razlika, uslovljena svojstvima onoga što je njima dato. Psihički strukturni sklop je subjek-tivno imanentnog teleološkog karaktera. Time želim da kažem da je u strukturnom sklopu, čijim ćemo se pojmom opšir-nije pozabaviti, usađeno jedno stremljenje ka cilju. Time još ništa nije rečeno o objektivnoj svrsishodnosti. Taj subjektiv-no imanentni teleološki karakter zbivanja nepoznat je spoljaš-njoj prirodi, kao takvoj. Imanentna objektivna teleologija se samo kao način shvatanja unosi iz duševnog doživljaja u organski svet, kao fizički. Nasuprot tome, subjektivno ima-nentni teleološki karakter psihičkih načina ponašanja, kao i u njihovim strukturnim odnosima, dat je u okviru psihičkog sklopa. Sadržan je u neksusu samih zbivanja. U domenu pred-metnog shvatanja,, kao osnovnog psihičkog ponasanja, karak-ter duševnog života, po kome je u njegovu strukturu usađeno stremljenje ka cilju (moja rasprava o »Opisnoj psihologiji«, str. 60 i dalje, Sabrani spisi, knj. V, str. 207 i ddje), pojav-ljuje se u dva glavna oblika shvatanja, naime u obhku doživ-ljaja i spoljašnjih predmeta, kao i redosledu stupnjeva oblika reprezentacije. Oblici reprezentacije su stupnjevito povezani u jedan svrhoviti sklop, tako što u njima ono što je predmet-no dospeva do sve potpunijei, svesnije reprezentacije, koja sve više odgovara zahtevima predmetnog shvatanja i sve više omogućuje svrstavanje pojedinačnog predmeta u primarno dati skupni sklop (Gesamtzusammenhang). Tako već svaki

78 filozofski.rs

Page 78: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

doživljaj naŠeg predmetnog shvatanja sadrži tendenciju ka sagledavanju sveta zasnovanog u skupnom sklopu psihičkog života. Na taj način je već u psihičkom životu dato načelo izbora, po kome se reprezentacijama daje ili odbacuju prven-stvo. Sve to je zavisno od toga hoće li se one svrstati u ten-denciju ka sagledavanju predmeta u njegovoj povezanosti sa svetom, u kome svojstvu je on primarno dat u vidokrugu čulnog shvatanja. Tako je u psihičkoj strukturi već zasnovan teleološki sklop usmeren na sagledavanje predmetnoga. Taj se sklop, onda, teorijom znanja uzdiže na stupanj jasne sves-ti. Time se, međutim, teorija znanja ne zadovoljava. Ona po-stavlja pitanje da li načini ponašanja zasnovani u svesti za-ista postižu cilj. Njena merila za to su vrhovni stavovi, koji apstraktno izražavaju ponašanje za koje je mišljenje vezano ako doista treba da ostvari svoju svrhu.

4. POLAZNA TACKA ZA OPISIVANJE PROCESA U KOJIMA SE STVARA ZNANJE

Tako, zadatak učenja o nauci može se rešiti samo na os-novu opažanja psihološkog sklopa, u kojem empirijski zajed-ničkd deluju radnje za koje je vezano stvaranje znanja.

Iz toga proističe sledeći odnos između psihološkog opisi-vanja i teorije znanja. Apstrakcije teorije znanja se idući una-zad povezuju sa doživljajima« u kojima se znanje izgrađuje u dvojakom obliku prolazeći pri tom kroz različite stupnje-ve. Qne pretpostavljaju uvid u procese u kojima se na osno-vu opažaja daju nazivi, stvaraju pojmovi i sudovi, i u koji-ma mišljenje postepeno napreduje od pojedinačnog, slučaj-nog, subjektivnog, relativnog, i stoga pomešanog sa zabluda-ma, ka objektivno važećem. Prema tome, potrebno je pojedi-načno utvrditi koji se doživljaj zbiva i pojmovno označava kad govorimo o procesu opažanja, o predmetnosti, o nazivi-ma i značenju reči (Wortzeichen), o sudu i njegovoj očevid-nosti, kao i o naučnom sklopu. U tom smislu ja sam u svom prvom objavljenom delu o duhovnim naukama (XVII, XVIII Uvod u duhovne nauke, Sabrani spisi I, str. XVIII) i u ra-spravi Opisna psihologija (str. 8, Sabrani spisi, V, knj„ str. 146) istakao da je za teoriju znanja potrebno povezivanje sa doživljajima saznajnog procesa u kojima se stvara znanje (Ibid., str. 10, Sabrani spisi, knj. V, str. 147), i da su prethod-ni psihološki pojmovi samo opis i analiza onoga što je sadr-

79 filozofski.rs

Page 79: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

žano u doživljenim saznajnim procesima (str. 10). Zato mi se činilo da u opisnom i analitičkom prikazivanju procesa, u čijem okviru se stvara znanjet, leži naredni zadatak kao pred-uslov teorije znanja (na istom mestu). Od sličnih gledišta po-laze i izvrsna Huserlova istraživanja, koja su stvorila »stro-go deskriptivno utemeljenje« teorije znanja kao »fenomeno-logiju saznanja«, a time i novu filozofsku disciplinu.

Dalje, tvrdio sam da se zahtev po kome teorija znanja mora da ima striktnu važnost ne ukida zbog njenog odnosa s takvim opisima i takvim analizama. Jer, opisom se iskazu-je samo ono što je sadržano u procesu stvaranja znanja. Po-što se teorija uopšte ne može razumeti bez tog povezivanja, jer je apstrahovana iz doživljaja i njihovih međusobnih od-nosa, pošto pitanje o mogućnosti znanja pretpostavlja i reše-nje jednog drugog pitanja, na koji način se opažaji, nazivi, pojmovi i sudovi povezuju sa zadatkom da se sagleda pred-met; onda je ideal takve deskripcije, koja postavlja temelje, da zaista samo iskaže stanja stvari i pronađe reči koje će ih tačno označiti. Približavanje tom idealu zavisi od toga hoće li obuhvatiti i ispitivati samo one činjenice koje su sadržane u razvijenom duševnom životu istorijskog čoveka, onakvom kakav deskriptivni psiholog nalazi u sebi samom. Pogotovo je važno ići sve dalje u isključivanju pojmova o funkoijama duševnog života, koji su upravo ovde naročito opasni. Rad na ostvarenju tog zadatka je tek započeo. Samo se poste-peno može bliže prići tačnom izrazu za stanja, procese i sklo-pove o kojima je ovde reč. I tako se, naravno, već ovde vidi da se zadatak utemeljenja duhovnih nauka nikako još neće moci da reši na način koji će biti ubedljiv za sve one koji se time bave.

Bar jedan uslov za rešenje tog problema možemo već sada da zadovoljimo. Opisivanje procesa iz kojih proizilazi znanje u znatnoj meri zavisi od toga hoće li znanje biti obu-hvaćeno u svim njegovim oblastima. To je i uslov za koji je vezan uspeh jedne teorije znanja. I tako se za ovaj naš poku-šaj ideal nalazi u ravnomernom pogledu na različite sklopo-ve znanja. On će, međutim, biti moguć samo ukoliko se pro-učava posebna struktura velikih sklopova, uslovljenih razli-čitim naoinima ponašanja duševnog života. Onda, na tome možemo da zasnujemo uporednu metodu teorije znanja. Upo-redna metoda omogućuje da se analiza logičkih formi i za-kona mišljenja dovede do tačke na kojoj potpuno iščezava privid podrečfivanja iskustvene građe onome apriornom datih

80 filozofski.rs

Page 80: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

oblika i zakona mišljenja. Do toga se dolazi primenom slede-će metode. Misaone radnje, koje se obavljaju bez znakova ve-zanih za doživljaje i opažanja, mogu se prikazati elementar-nim operacijama kao što su upoređivanje, spajanje,, razdvaja-nje, dovođenje u vezu; njih treba, zbog njihove saznajne vrednosti, smatrati opažajima višeg stepena. Sada se oblici i zakoni diskurzivnog mišljenja mogu, prema svom legitimnom osnovu, razlagati na radnje elementarnih operacija, na funk-ciju znakova koja se može doživeti i na ono što je sadržano u doživljajima opažanja, osećanja, htenja, na čemu se teme-lje shvatanje stvarnosti,, pridavanje vrednosti, određivanje svrha i utvrđivanje pravila u njihovom zajedništvu, kao i u njihovim formalnim i kategorijalnim osobenostima. Takav postupak se u duhovnim naukama može u potpunosti da spro-vede, pa se tom metodom može da utemelji objektivno važe-nje znanja u toj oblasti.

To pak uslovljava da opisivanje mora da prekorači gra-nice onih doživljaja koji se prikazuju kao predmetno shvata-nje. Jer ako bi sledeća teorija htela ravnomerno da obuhvati znanje u saznanju stvamosti, odmeravanju vrednosti, postav-ljanju svrha i davanju pravila, onda mora da se vrati i na onaj sklop u kome su različite duševne radnje međusobno povezane. Osim toga, saznanjem stvarnosti rađa se i svest o normama, za koje je vezano i ispunjenje svrhe saznanja, i ona se sa saznajnim procesima povezuje u sebi svojstvenoj strukturi. Iz karaiktera datosti spoljašnjih objekata, među-tim, ne može se istovremeno odstraniti povezanost s voljnim ponašanjem; iz toga proizilazi, s druge strane,, još i zavisnost apstaktnog razvijanja teorije znanja od sklopa celokupnog duševnog života. Isti rezultat dobijamo i kod analize procesa, kojima razumemo druge individue i njihova dela; ti procesi čine temelj duhovnih nauka, dok se sami, međutim, temelje na ukupnosti našeg duševnog života (moja rasprava o herme-neutici u Raspravama posvećenim Zigvartu, 1900; Sabrani spisi, knj. V, str. 317). Posmatrajući sa te tačke, ranije sam stalno isticao da se apstraktno naučno mišljenje mora nužno shvatiti u njegovoj povezanosti sa totalitetom psihičkoga (Du-hovne nauke XVII, XVIII; Sabrani spisi, knj. I, str. XVIII).

5. MESTO TOG OPISIVANJA U SKLOPU UTEMELJENJA

Takvo opisivanje i analiziranje procesa, koji se pojav-ljuju u svrhovitom sklopu usmerenom na stvaranje važećeg

6 81 filozofski.rs

Page 81: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

žhanja, kreće se potpund u domenu pretpostavki empirijske svesti. U njoj je pretpostavljena realnost spoljašnjih pred-meta i tuđih ličnosti, a u njoj je sadržano i to da je empi-rijski subjekt određen sredinom u kojoj živi, i koji, opet, sa svoje strane, deluje na tu sredinu. Time što deskripcija opi-suje i analizira te odnose kao činjenice svesti sadržane u do-življajima, nije, naravno,, još ništa rečeno o realnosti spoljaš-njeg sveta i tuđih ličnosti, niti o objektivnosti relacija izme-đu delanja i trpljenja; teorija zasnovana na deskripciji mora-la bi, na prvom mestu, nastojati da presudi jesu li opravda-ne pretpostavke sadržane u empirijskoj svesti.

Onda je razumljivo što se doživljaji — koji se opisuju — i njihov sklop — koji se ovde izlaže — posmatraju samo sa stanovišta koje zahteva učenje o nauci. Od prvenstvenog interesa su međusobni odnosi radnji, u kojima te radnje za-vise od uslova svesti i raznih drugih datosti, i u kojima su, najzad, pojedinačna zbivanja koja se pojavljuju u procesu stvaranja znanja uslovljena tim sklopom. Jer subjektivni i imanentno teleološki karakter psihičkog sklopa, na osnovu kojeg u njemu procesi deluju zajednički kao radnj , pa u njemu postoji težnja ka cilju, predstavlja osnovu na kojoj se iz misaonog toka odabira važeće znanje o stvarnostima, vred-nostima ili svrhama.

Ukratko, izložićemo ishod naših razmatranja o mestu deskripcije u oblasti utemeljenja. Ona obrazlaže teoriju, a ova se ponovo vraća na nju. Da li će deskripcija saznajnih procesa i teorija znanja u pojedinačnim delovima teorije biti u uzajamnoj vezi, ili će čitava deskripcija prethoditi teoriji, pitanje je celishodnosti. Sama teorija prima od deskripcije znanja ona dva obeležja za koja je vezano važenje tog znanja. Svako znanje podređeno je normama mišljenja. Istovremeno, ono se shodno misaonim normama povezuje s nečim doživ-ljenim ili datim, a povezanost znanja s onim što je dato up-ravo znači njegovu vezanost za to dato. Prema rezultatu des-kripcije, svako znanje podređeno je vrhovnom pravilu po kome je ono shodno normama mišljenja zasnovano u doživ-ljenome ili opažajno datome. Na osnovu toga se razlučuju dva glavna problema utemeljenja duhovnih nauka. Ove stu-dije o utemeljenju duhovnih nauka koristiće se pri razmatra-nju tih problema i teorijom znanja, jer su oni od presudnog značaja za zasnivanje mogućnosti objektivnog saznanja. Bliža odredba tih dvaju problema može da se izvede tek na temelju deskripcije.

82 filozofski.rs

Page 82: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

«

PRETHODNI DESKRIPTIVNI POJMOVI*

1. PSIHIČKA STRUKTURA

Empirijski tok psihičkog života sastoji se od zbivanja; jer svako naše stanje započelo je u vremenu, menja se u njemu i u njemu će i iščeznuti. Taj tok života predstavlja razvoj; jer zajedničko delovanje duševnih pokreta je takve prirode da rađa težnju za stvaranjem sve određenijeg psihič-kog sklopa, koji će biti u skladu sa životnim uslovima — tako reći jednog oblika tog sklopa. I taj dobijeni sklop delu-je u svakom psihičkom zbivanju: on uslovljava pojavljivanje i usmeravanje pažnje, apercepcije zavise od njega, a njime je određena i reprodukcija predstava. Od tog sklopa zavisi i pojavljivanje osećanja ili žudnji, ili donošenje neke voljne odluke. Psihološka deskripcija bavi se samo onim što je u tim zbivanjima zasnovano na činjenicama; fiziološko ili psi-hološko objašnjavanje nastanka ili sadržine dobijenog psihič-kog sklopa je izvan njenog područja (Opisna psihologija, str. 39 i dalje; Spisi, knj. V, str. 177 i dalje).

Građu psihološkog istraživanja predstavlja pojedinačni, individualni duševni zivot9 a njegov prvi cilj, međutim, jeste

* Ovaj deskriptivni deo istraživanja zasniva se na stanovištu koje sam zauzeo u ranijim radovima. Oni su bili usmereni da obrazlo-že mogućnost objektivnog saznanja stvarnosti i u domenu tog sazna-nja, pre svega, na predmetno objektivno sagledavanje psihičke stvar-nosti. Suprotno idealističkom učenju o umu (Vernunftlehre) nisam se vratio na jedan apriori teorijski razum ili praktični um koji bi bio utemeljen u čistome Ja, nego na strukturne odnose sadržane u psihi-čkom sklopu koji se mogu pokazati. Tai strukturni sklop »čini po-dlogu procesa saznavanja« (Opisna psihologija, str. 13; Sabrani spisi, knj. V, str. 151). Prvi oblik te strukture našao sam u »unutrašnjoj povezanosti različitih vidova jednoga ponašanja« (Ibid., str. 66; Sa-brani spisi, knj. V, str. 204). Drugi oblik strukture jeste unutrašnja povezanost razdvojenih doživljaja u okviru jednog ponašanja; na pri-mer, opažaji, predstave sećanja i misaoni procesi vezani za jezik (Ibid., str. 66). Treći oblik je međusobna unutrašnja povezanost raznih načina ponašanja u psihičkom sklopu (Ibid., str. 67; Sabrani spisi, knj. V, str. 204). Sada, kada nastojim da dalje razradim to svoje utemeljenje re-alistički ili kritički objektivno usmerene teorije saznanja, moram za-svagda da kažem koliko dugujem Huserlovim Logičkim istrazivanjima (1900, 1901), koja su bila od epohalnog značaja za korišćenje deskrip-cije u teoriji saznanja.

* 83 filozofski.rs

Page 83: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

da utvrdi ono što je zdjedničko u tom duševnom životu poje-dinaca.

Ukazaćemo na jednu razliku. U duševnom životu postoje pravilnosti koje određuju redosled procesa. Pravilnosti se razlikuju pa ćemo ih razmatrati. Vrsta odnosa između pro-cesa ili između momenata jednog istog procesa, u jednom slučaju je karakterističan momenat samoga doživljaja; tako u duševnom sklopu nastaju utisci o zajedničkoj pripadnosti i o životnosti. Ostale pravilnosti u redosledu psihičkih procesa nisu okaraikterisane mogućnošću da se doživi način njiho-vog povezivanja. Momenat koji ih povezuje ne može se pro-naći u doživljaju. Uslovljenost tek treba otkrivati. Tu se, pre-ma tome, ponašamo slično kao prema spoljašnjoj prirodi. Otuda ti sklopovi imaju karakter nečeg neživog i nečeg spoljašnjeg. Pravilnosti te druge vrste nauka utvrđuje tako što iz neksusa zbivanja izdvaja pojedinačne procese i induk-cijom u njima otkriva pravilnosti. Takvi procesi su asocija-cija, reprodukcija, apercepcija. U njima utvrđena pravilnost sastoji se u jednoobraznostima koje odgovaraju zakonima promena u sferi spoljašnje prirode.

Raznovrsni činioci u postojećem stanju svesti mogu čak i onda usloviti naredno stanje svesti kada su kao međusobno nepovezani slojevi naslagani u duševnom stanju (status con-scientiae). Postojeće duševno stanje menja utisak koji spolja prodire kao nešto što je tome stanju potpuno tuđe. Slučaj, uporedno postojanje, slojevitost — su okolnosti koje se stal-no pojavljuju u stanju svesti datoga trenutka i kod nastupa-nja duševnih promena. A procesi kao što su reprodukcija i apercepcija mogu da budu uslovljeni svim tim momentima stanja svesti.

Od tih jednoobraznosti razlikuje se jedna druga vrsta pravilnosti, koju nazivam psihičkom strukturom. A pod psi-hičkom strukturom razumem raspored po kome su u razvi-jenom duševnom životu psihičke činjenice različite kakvoće pravilno međusobno povezane unutrašnjim odnosom koji se moze doziveti (Opisna psihologija, str. 66; Sabrani spisi, knj. V„ str. 204). Taj odnos može međusobno da povezuje delove jednog stanja svesti ili doživljaje koji se vremenski ne pokla-paju, pa i načine ponašanja sadržane u njima (Opisna psiho-togija, str. 66 i dalje; str. 68 i dalje; Sabrani spisi, knj. V, str. 204 i dalje; str. 207 i dalje). Pravilnosti se, dakle, razli-kuju od jednoobraznosti koje se mogu utvrditi kod promena psihičkog života. Jednoobraznosti su pravila koja se mogu

84 filozofski.rs

Page 84: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

pokazati na promenama; svaka promena je slučaj koji se prema jednoobraznosti nalazi u podređenom odnosu. Struk-tura je, naprotiv, planski raspored u kome su psihičke činje-nice međusobno povezane unutrašnjim odnosom; svaka od tako međusobno povezanih činjenica predstavlja deo struk-turnog sklopa; pravilnost je u povezanosti delova jedne ce-line. U prvom slučaju reč je o genetičkom odnosu, u kome psihioke promene zavise jedna od druge; u drugom,, napro-tiv, reč je o unutrašnjim odnosima koji se mogu zapaziti u razvijenom duševnom životu. Struktura je skup odnosa u ko-jima su, usred smene zbivanja, usred slučajnosti naporednog postojanja psihičkih komponenti i određenog vremenskog re-dosleda psihičkih doživljaja, međusobno povezani pojedini delovi psihičkog siklopa.

Šta treba razumeti pod tim odredbama, biće jasnije kada ukažemo kod kojih psihičkih činjenica nailazimo na te unu-trašnje odnose. Sastavni delovi onoga što je čulno predmet-no, što se predstavlja u duševnom životu, stalno se izmenjuju shodno uticajima spoljašnjeg sveta, od kojih zavisi razno-vrsnost,, data u pojedinačnom duševnom životu. Odnosi koji na taj način nastaju među njima jesu, na primer, skupnost, razdvojivost, razlika, sličnost, jednakost, celina i delovi. Na-suprot tome, u psihičkom doživljaju pojavljuje se unutraš-nji odnos, u kome se ta sadržina nalazi prema predmetnom shvatanju ili prema osećanjima ili prema nekoj težnji. Oče-vidno je da je u svakom od tih slučajeva unutrašnji odnos drukčiji. Odnos jednog opažaja prema nekom predmetu, bol zbog nekog događaja, težnja za nekim dobrom — ti doživlja-ji sadrže unutrašnje odnose koji se međusobno vidno razli-kuju. Svaka vrsta odnosa,, pored toga, konstituiše na svome području pravilne odnose među doživljajima koji se vremen-ski ne poklapaju. I najzad, između samih vrsta odnosa po-stoje pravilni odnosi posredstvom kojih obrazuju jedan psi-hički sklop. Te odnose nazivam unutrašnjim, jer su zasnovani u samom psihičkom ponašanju; vrsta odnosa i način pona-šanja odgovaraju jedno drugom. Takav unutrašnji odnos jeste onaj u kome se jedno ponašanje nalazi prema nekom datom sadržaju u predmetnom shvatanju. Ili, onaj u kome se u postavljanju svrhe jedno ponašanje nalazi prema nekom datom sadržaju kao prema predstavi o objektu postavljanja svrhe. A unutrašnji odnosi doživljaja, u okviru jednog načina ponašanja, jesu odnos između onoga što se reprezentuje i onoga ko reprezentuje, ili onoga koji zasniva prema onome

85 filozofski.rs

Page 85: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

što je zasnovano u predmetnom shvatanju, ili odnos između svrhe i sredstava, između odlučivanja i obvezanosti u voljnom ponašanju. Ta činjenica unutrašnjeg odnosa, kao i njoj nad-ređena činjenica jedinstva onoga što je raznovrsno, isključivo je svojstvena psihičkom životu. Ona se može samo iskusiti i demonstrirati, ali ne i definisati.

Teorija strukture bavi se tim unutrašnjim odnosima. Samo njima, a ne i pokušajima da duševni život razdeli prema funkcijama ili snagama ili sposobnostima. Ona niti tvrdi niti osporava da tako nešto postoji. Niti prejudicira pitanje da li se duševni život u čovečanstvu ili u individui razvija od nečeg jednostavnijeg ka obilju strukturnih odnosa. Takvi problemi su sasvim izvan njenog područja.

Ti odnosi povezuju psihičke procese u strukturni sklop, a strukturna priroda duševnog sklopa izaziva posledicu, kao što ćemo videti, da doživljaji zajednički deluju kao radnje usmerene na zajedničko dejstvo. Strukturni sklop, doduše, nije objektivno svrsishodan, ali postoji svrhovito delovanje usmereno na određena stanja svesti.

To su pojmovi kojima ćemo ovde, zasad, definisati šta treba razumeti pod psihičkom strukturom.

Učenje o strukturi je, po mome mišljenju, glavni deo opisne psihologije. Moglo bi da se izloži kao posebna, obu-hvatna celina. Ono je temelj duhovnih nauka. Jer unutrašnji odnosi, koje učenjem o strukturi treba razvijati, a koji kon-stituišu doživljaje, zatim postoje između članova niza doživ-ljaja u okviru jednog načina ponašanja i, najzad, sačinjava-ju strukturni sklop duševnog života, pa onda i odnos u kome pojedinačne radnje zajednički deluju u pravcu jednog subjektivno teleološkog sklopa, i konačno relacija između stvarnosti, vrednosti i svrha, kao i relacija između strukture i razvoja — sve to daje temelj za celokupnu izgradnju duhov-nih nauka. Ti odnosi predstavljaju i osnov za pojam duhov-nih nauka i za njihovo razgraničenje od prirodnih nauka. Jer, učenje o striikturi već pokazuje da se duhovne nauke bave jednom datošću koja u prirodnim naukama uopšte ne postoji. Sastavni delovi čulno predmetnoga, sa gledišta njiho-vog odnosa prema psihičkom sklopu, spadaju u proučavanje duševnog života; nasuprot tome,, čulni sadržaji, sa gledišta njihovog odnosa prema spoljašnjim predmetima,, konstituišu fizički svet. Fizički svet se ne sastoji od sadržaja; on je, na-protiv, predmet sa kojim mi u postupku shvatanja povezu-jemo čulne sadržaje. Ali, naši opažaji i pojmovi o fizičkom

86 filozofski.rs

Page 86: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

svetu izražavaju samo ono što je u sadržajima dato u vidu svojstva predmeta. Prirodne nauke nemaju nikakve veze sa ponašanjem predmetnog shvatanja, u kome se obrazuju. Unu-trašnji odnosi — u kojima se mogu nalaziti sadržaji u psi-hičkom doživljaju — čin, ponašanje, strukturni sklop, isklju-čivo su predmet duhovnih nauka. To je područje njihove vla-davine. Struktura i način na koji mi psihički sklop doživ-ljujemo u sebi i kod drugih razumemo — dovoljni su mo-menti da obrazlože posebnu prirodu logičkih metoda u du-hovnim naukama. Pri tome i ostaju; predmet i vrsta datosti određuju logičku metodu.

Koja nam sredstva, dakle, stoje na raspolaganju da do-đemo do jednog takvog shvatanja strukturnih odnosa, kome se neće moći da stavi nikakva zamerka?

2. SHVATANJE PSIHIČKE STRUKTURE

Drugačije je sa znanjem o strukturnom sklopu. U jeziku, razumevanju drugih lica,, u književnosti, kazivanjima pesnika ili istoričara, — svuda nailazimo na znanje o pravilnim unu-trašnjim odnosima. Brižan sam zbog nečega, raspoložen sam da nešto učinim, želim da neki događaj nastupi — ti i sto-tinu sličnih jezičkih obrta sadrže takve unutrašnje odnose. Tim rečima izražavam neko unutrašnje stanje ne razmišlja-jući o njemu. Uvek dolazi do izražaja uporavo taj imutrašnji odnos. Isto tako, kad meni neko nešto govori, ja odmah ra-zumem i šta se u njemu zbiva. I stihovi pesnika, pripovedanja istoričara, počev od najranijih nama dostupnih vremena, pre svake psihološke refleksije, ispunjeni su istim izrazima. Pitam se na čemu se zasniva to znanje. Ni predmetnost, ukoliko se sastoji od čulnih sadržaja, niti istovremenost ili vremenski redosled u njemu,, ni logički odnosi između tih sadržaja ne mogu biti osnov znanja te vrste. Ono, na neki način, mora da se zasnuje u doživljaju koji sadrži takvo ponašanje — radost zbog nečega, žudnju za nečim. Znanje postoji, ono je bez razmišljanja povezano sa doživljavanjem, i nikakvo nje-govo drugo poreklo niti osnov ne može da se pronađe izvan doživljavanja. U stvari, reč je o zaključivanju o prethodnom doživljaju na osnovu izraza, a ne o interpretaciji koja bi se naknadno unela. Nužnost da se neki određeni doživljaj po-veže s nekim odgovarajućim izrazom psihičkoga neposredno

87 filozofski.rs

Page 87: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

se doživljuje. Težina zadatka strukturne psihologije sastoji se u tome što treba da formuliše sudove koji će strukturne do-življaje identične s određenim doživljajima prikazati sa sveš-ću o adekvaciji. Neophodna osnova za to su izražajni oblici psihičkoga, izgrađivani i doterivani tokom hiljadugodišnjeg rada, koje ona treba dalje da izgrađuje i uopštava, provera-vajući, opet, sa svoje strane, na samim doživljajima adek-vaciju tih izražajnih oblika. Obratimo za trenutak pažnju na manifestacije opštenja u životu i u književnosti u čitavom njihovom obimu. Zamislimo veštinu izlaganja usmerenu na njihovo tumačenje; odmah će nam biti jasno da su upravo ti postojani strukturni odnosi, koji se redovno pojavljuju u svim duhovnim životnim manifestacijama, ono na čemu se zasniva hermeneutika sveg postojećeg duhovnog opštenja (moja rasprava o hermeneutici, Rasprave posvećene Zigvartu, 1900; (Sabrani spisi, knj. V, str. 317).

Koliko je sigurno da se znanje o tim strukturnim od-nosima vraća na naše doživljavanje i da ono, s druge strane, omogućuje našu interpretaciju svih duhovnih procesa — to-liko je tešiko utvrditi vezu između tog znanja i doživljavanja. Samo pod veoma ograničenim uslovima sam doživljaj ostaje prezentan unutrašnjem posmatranju. Na veoma različite na-čine dovodimo doživljaj do svesti koja jasno konstatuje, i to samo ovu ili onu njegovu karakterističnu crtu. Među uspo-menama pravimo razliku. Upoređivanjem izdvajamo pravilne unutrašnje odnose. U mašti vršimo neku vrstu psihičkih ogle-da. Iz neposrednog izraza doživljavanja, koji su pronašli vrhunski majstori u toj oblasti,, veliki pesnici i vernici, mo-žemo iscrpsti celu sadržinu doživljavanja. Kako bi siromaš-no i oskudno bilo naše psihološko znanje o osećanju bez ve-likih pesnika, koji su iskazali svu njegovu raznovrsnost i često na zadivljujući način istakli strukturne odnose u uni-verzumu osećanja! I tu je, opet, za takvu deskripciju sasvim nevažno hoću li ja iz svog subjekta izdvojiti svesku Geteovih pesama ili njegovu ličnost; deskripcija se bavi samo doživ-ljajem a ne ličnošću u kojoj se on zbiva.

Ako te probleme treba dalje pratiti, onda je za psihologa uvek važno da brižljivo razdvoji ono što se razume pod do-življavanjem, samoposmatranjem i refleksijom o doživljaji-ma, od onoga što je dato u tim različitim vrstama strukturnog sklopa. Ono što o tome treba reći za utemeljenje znanja biće jasno samo ako se razjasne pojedinačni načini ponašanja.

88 filozofski.rs

Page 88: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

3. STRUKTURNA JEDINSTVA

U svakom doživljaju postoji neki sadržaj. Pod sadržajem, ovde, mi ne razumemo delove sadržane

u nekoj obuhvatnijoj celini koji se mišljenjem mogu izlučiti iz te celine. Tako shvaćen sadržaj predstavljao bi ukupnost nečeg što se može izdvajati, a što bi u doživljaju bilo sadrža-no kao u nekoj zatvorenoj posudi. Ovdei, naprotiv, kao sa-držaj označavamo samo jedan deo onoga što se u doživljaju može izdvojiti.

Ima doživljaja u kojima se ništa ne može zapaziti, osim psihičko stanje. U osećanjima fizičkog bola može se od ose-ćanja razdvojiti ono što peče ili probada i vezano je za neko određeno mesto, ali u samom doživljaju oni se ne mogu raz-dvajati. Otuda među njima ne postoji nikakav unutrašnji odnos, a shvatanje doživljaja, koje bi osećanje tumačilo kao neraspoloženje zbog onoga što muči ili grize, značilo bi na-silje nad samim činjeničnim stanjem. U nagonskom životu se isto pojavljuju stanja u kojima sa težnjom nije vezana nikakva predstava o nekom objektu, pa tako ni u samom činjeničnom stanju ne postoji nikaikav unutrašnji odnos iz-među čina i predmeta. Zato se ne bi smela da isključi mo-gućnost doživljaja koji ne sadrže povezanost između čulnog sadržaja i čina u kome on za nas postoji, ili između njega i nekog predmeta, ili povezanost između nekog osećanja ili težnje i tog predmeta*. To se može tumačiti na razne načine. Može se reći da ti doživljaji čine donju granicu našeg du-ševnog života, da se iznad njih izgrađuju drugi doživljaji, koji u opažanju ili osećanju ili htenju sadrže neko ponašanje prema nekom sadržaju na koji se to ponašanje odnosi i iz kojeg se može izdvojiti. Za utvrđivanje strukturnog jedinstva u doživljajima,, koje ovde predstavlja naš predmet, dovoljno je da postoje mnogobrojni unutrašnji odnosi između čina — uzimajući ovu reč u širem smislu — i sadržaja u doživljaji-ma. A da takva stanja stvari postoje u najširem obimu, u to se ne može sumnjati. Tako je predmet u doživljaju spo-

*' Ovi stavovi žele samo da isključe krajnje teška pitanja koja se pojavljuju prilikom svrstavanja navedenih činjenica pod pojam ponašanja; jer pojam strukture, ovde izložen, ne zavisi od odgovora na ta pitanja. Pogotovo za saznajnoteorijsko utemeljenje čini mi se da nema značaja da li podrobnije deskriptivno psihološko istraživanje odbija takvo svrstavanje, ili ukoliko ga prihvata, kako onda zamišlja to stanje stvari.

89 filozofski.rs

Page 89: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ljašnjeg opažanja povezan sa čulnim sadržajem u kome je on meni dat. Ono zbog čega osećam neraspoloženje povezano je sa samim osećanjem neraspoloženja. Predstava o objektu u postavljanju svrhe povezana je s voljnim ponašanjem koje teži ka ostvarenju tog objekta. Tu vidnu sliku, harmoniju ili šum nazivamo sadržajem nekog doživljaja, a iz tog sadržaja je izdvojeno, a ipak povezano s njime ponašanje koje sadržaj naslućuje ili tvrdi, oseća ili želi ili hoće. Ja predstavljam, do-nosim sud, plašim se, mrzim, žudim; to su načini ponašanja, a uvek postoji jedno šta, na koje se oni odnose;, kao što i sva-ko šta, svaka pdređenost sadržaja u tim doživljajima postoji samo za jedno ponašanje.

Opažam jednu boju, sudim o njoj, ona mi pričinjava zadovoljstvo, žudim za njenim prisustvom; tim izrazima oz-načavam različite načine ponašanja, koji su svi povezani sa istim sadržajem u doživljaju. A to isto ponašanje suda, baš kao i na boju, može da se odnosi i na druge predmete. Pre-ma tome, niti načini ponašanja odlučuju o prisutnosti sadr-žaja, niti sadržaji o pojavi načina ponašanja. Otuda imamo pravo da ta dva sastavna dela jednog doživljaja razlučimo jedan od drugoga. Istovremeno, u doživljaju ih nalazimo po-vezane u strukturno jedinstvo. Jer između čina i sadržaja po-stoji odnos zasnovan u ponašanju, koji mi nazivamo unutraš-njim, zato što se može doživeti i što je zasnovan u pravilno-sti ponašanja.

I tako se doživljaji ispoljavaju kao strukturna jedinstva, a na osnovu njih se onda izgrađuje struktura duševnog života.

Sada se, međutim, pojavljuje još jedna tačka odnosa u doživljaju. Kao što doživljaj povezuje sadržaj s predmetima, čini se da on, s druge strane, mora biti u odnosu s jednim Ja koje je nosilac ponašanja. Ta druga tačka odnosa ni u kom slučaju nije po pravilu sadržana u doživljaju. Što više u shvatanju ili težnji preovlađuje okrenutost ka predmetnome, to se u doživljaju manje može primetiti neko Ja koje shvata,, pa čak ni ono koje teži. Dok Hamlet pati na sceni, za gledaoca je zbrisano njegovo Ja. U težnji da okončam neki rad, ja bukvalno zaboravljam sebe samog. Taj odnos uvek je pri-sutan u životnom osećanju, u kome se neki položaj prema sredini oseća u raspoloženju ili neraspoloženju, u mržnji ili ljubavi. I što se htenje, određujući vlastite svrhe, odlučnije suprotstavlja svetu, što se jače oseća njegova ograničenost, utoliko se odlučnije ističe povezanost njegovog ponašanja kako sa predmetima, tako i sa onim koje se ponaša, koje

90 filozofski.rs

Page 90: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

želi, žudi ili hoće. Međutim, uključivanje predstave o Ja u te procese može se psihološki različito tumačiti. Ako pak sa doživljavanja pređemo na stanovište refleksijej, onda se pona-šanje neizbežno mora da odnosi na ono koje se ponaša. Up-ravo to se na stanovištu refleksije i zahteva primenom pojma odnosa. Ako je u ponašanju sadržana neka vrsta odnosa, onda refleksija zahteva da se u mislima doda jedno Ja koje stoji u određenom odnosu prema raznovrsnim sadržajima, ili u raznovrsnim odnosima prema određenom sadržaju.

Tako se na stanovištu opredmećivanja doživljaja i re-fleksije o njemu novi doživljaj dovodi u odnos sa mojim znanjem o psihičkom sklopu, kome pored ostalih doživljaja pripada i taj koji se nalazi preda mnom. Unutrašnji struk-turni sastav, koji se tako stvara za refleksiju, jeste sastav psihičkog sklopa, pripadnosti novog doživljaja tom sklopu i, najzad, jednog ponašanja tog psihičkog sklopa, u tom kao i u svakom drugom doživljaju, prema jednom predmetnom svetu. Ako taj sklop nazovem svojim Ja ili svojim subjektom, onda se ovaj nalazi u određenim odnosima prema predmet-nom svetu: ja predmete vidim, od njih trpim ili želim da ih imam. Taj način izražavanja je za predmetno mišljenje is-pravan i onda kad u samom pojedinačnom doživljaju nema ni traga od nekakvog Ja.

4. STRUKTURNI SKLOP

Sada ćemo preći na razmatranje odnosa koji postoje iz-među strukturnih jedinstava shvaćenih u doživljajima. U od-ređenim doživljajima nalazimo unutrašnji odnos između čina i sadržaja. Karakter tog odnosa jeste ponašanje prema sa-držaju, i ono se tu prema sadržaju ne nalazi u nekom samo vremenskom ili logičkom odnosu. Niti različiti slojevi duhov-nih činjenica teku naporedo kao sadržaji i načini ponašanja, niti je reč samo o nekom logičkom odnosu koji se stvara u refleksiji o njima, između toga dvoga postoji unutrašnja veza, koju smo označili kao strukturno jedinstvo. Odnos mo-gućeg izavajanja u jednoj celini, koji sačinjava tu vezu, jeste nešto sui generis — pojavljuje se samo u psihiokom životu. To je najprostiji slučaj psihičke strukture (Opisna psiholo-gija, str. 66; Sabrani spisi, knj. V, str. 204).

Istovremeno, međutim, svi doživljaji sa istim ponaša-njem prema sadržaju nisu samo po tome međusobno srodni,

91 filozofski.rs

Page 91: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nego se i između njih pojavljuju oni odnosi koji su zasnovani u prirodi načina ponašanja.

I najzad, sami načini ponašanja stoje među sobom u ndrim unutrašnjim odnosima, pa tako saeinjavaju jednu slo-ženu celinu. Na taj način se stvara pojam strukturnog dušev-nog sklopa.

Sada se pojavljuje još jedna karakteristiena crta struk-ture. U njoj se opažanje, osećanje, htenje spliću u sklopove povezivanjem većeg broja unutrašnjih odnosa u celinu nekog zbivanja ili stanja. Saznanje je u istraživaču jedan svrhovni sklop; tu je odnos koji nazivamo htenjem s odnosom koji označavamo kao predmetno shvatanje povezan u strukturnu celinu jednog procesa, a u celom tom svrhovitom sklopu po-jedinačne radnje zajednički deluju na uspostavljanju stanja, koja u svesti, na neki način, imaju karakter vrednosti ili svrhe.

Ta struktura psihičkog sklopa pokazuje očevidne slično-sti s biološkom strakturom. Ali, prateći te sličnosti stiže se ipak samo do neodređenih i maglovitih analogija. Istina je da upravo u tim svojstvima duševnog života, po kojima on predstavlja strukturni sklop, leži razlika između onoga što nam je dato u doživljaju, kao i u refleksiji o njemu, i fizičkih predmeta koje mi konstruišemo na osnovu datih kompleksa osećaja.

5. VRSTE STRUKTURNIH ODNOSA

Raznovrsnost sadržaja je bezgranična. Iz njega se sastoji čitav predmetni svet, s kojim smo povezani svojim pona-šanjem. A i ono što označavamo kao ponašanje prema tim sadržajima istovremeno se po broju prikazuje kao nešto neodređeno. Pitati, smatrati, naslućivati, tvrditi, raspoloženje, odobravanje, dopadanje i njihove suprotnosti, želja, žudnja,, htenje jesu ta(kve modifikacije psihičkog ponašanja. Razlike u tom ponašanju ne mogu se izvesti zato što se menja sadr-žaj na koje se one odnose; jer i kad se sadržaj menja, isto ponašanje može i dalje postojati. Modifikacije ponašanja su srodne. Međutim, ako uporedimo te modifikacije, doći ćemo do odnosa kao što je onaj između predmetnog shvatanja i osećanja; to dvoje je srodno samo zato što predstavlja jedno ponašanje. Osim toga, vidi se da kod menjanja spoljašnjih uslova jedna modifikacija prelazi u neku drugu. Kad prestanu

92 filozofski.rs

Page 92: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

da postoje okolnosti od kojih zavisi ostvarenje neke žudnje, onda ona može da pređe u želju. A kada se povezivanje jed-nog kompleksa osećaja s nekim predmetom pokaže kao po-grešno, onda se iskaz o predmetu preobraća u sumnju ili u pitanje.

Princip koji unosi red u tu šarolikost ponašanja nalazi se samo u razdvajanju vrsta unutrašnjeg ili strukturnog od-nosa koje se u njemu zatiču. Prema tome, taj princip treba primeniti na data psihička činjenična stanja.

filozofski.rs

Page 93: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Druga studija

STRUKTURNI SKLOP ZNANJA

I PREDMETNO SHVATANJE

U psihičkom sklopu razlikuju se tri vrste unutrašnjih strukturnih odnosa koji su u njemu međusobno povezani. Svaka od tih vrsta predstavlja jedan sistem u kome su do-življaji spojeni u jednu celinu shodno vrsti strukturnih od-nosa. I svaka od njih ima neku funkciju u psihičkom sklopu. Ovde ću pokušati samo da međusobno razgraničim te oblike strukturnih odnosa i da opišem onaj koji dejstvuje u procesu saznanja. Podrobniju analizu osećanja i htenja izvršiću ondaj kada budem govorio o utemeljenju duhovnih nauka na opis-J noj psihologiji.

1. RAZGRANICENJE PREDMETNOG SHVATANJA

Predstave,, sudovi, osecanja, žudnje, voljni akti svuda se prepliću u psihičkom sklopu; to je empirijsko stanje dušev-nog života. Skladan spoj tonova izaziva osećanje zadovoljstva i dopadanja; onda se neki vidni opažaj uvlači u to spokojno estetsko uživanje, oživljuje sećanja, pa se tako rađa žudnja; ona se onda, na osnovu nekog suda, potiskuje iz straha od posledica njenog zadovoljenja; tako vidimo da je empirijsko stanje duševnog života protkano procesima koji pripadaju svim vrstama psihičkog ponašanja. Jednoobraznosti koje ut-vrđujemo u tom genetskom sklopu psihičkih procesa u vezi su sa zajedničkim delovanjem tih raznovrsnih činilaca, koji se u tom obliku međusobno prepliću u psihičkom sklopu. Znači da je reprodukcija naših predstava uslovljena isto to-liko zanimanjem i pažnjom sa kojima su utisci primljeni i

94 filozofski.rs

Page 94: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

njihove predstave reprodukovane, koliko i sastavom tih pred-stava i učestalošću njihovog ponavljanja.

Genetski sklop procesa u duševnom životu, koji se obra-zuje mnogostrukim pjeplitanjem raznih činilaca, prožet je raznim vrstama unutrašnjih veza, a za svaku od njih je ka-rakteristično što doživljaje koji joj pripadaju ta unutrašnja veza međusobno povezuje u jedan sistem. Veze, u okviru jednog takvog sistema, čine glavni deo utvrđenih osnovnih odnosa,, ili, da tako kažemo, anatomske strukture razvijenog duševnog sklopa, shodno njegovom utvrđenom i redovnom stanju. Jedna od tih unutrašnjih veza postoji među opažajima, predstavama sećanja, sudovima, neksusu sudova sve do sis-tematskog sklopa znanja. Bilo šta da je još sadržano u tim doživljajima, svaki od njih pokazuje određenu vrstu svesti o nekom sadržaju, koju mi označavamo kao predmetnost, a njihov sistem okarakterisan je jedinstvenošću strukturnih od-nosa konstituisanih tim načinima ponašanja.

Gete je ideal tog predmetnog ponašanja i usmerenost na objektivno shvatanje sveta, sadržanu u osnovnim odnosima tog ponašanja, izrazio s visokim stepenom jedne, da tako kažemo, transcendentalne svesnosti. Da se tu sadržaj ne nalazi samo u doživljaju nego, naprotiv,, u jednoj vrsti svesti, poka-zuju njegove modifikacije u kojima se razlikuju razni doživ-ljaji predmetnog karaktera. Takvi su datost, koju karakte-riše opažanje, ili prihvatanje nekog činjeničnog stanja, koje postoji u predstavi slikareve ili pesnikove mašte, ili utvrđi-vanje realnosti sudom. Ma kakve razlike postojale, psihološki posmatrano, između jedne predstave u mašti i jednog opažaja istog predmeta, na primer u vezi sa sadržajima, strukturno posmatrano, vrsta svesti se u odnosu na predmetno uopšte ne razlikuje. Jer„ predmeti mogu biti ne samo ono što je u čulima dato, nego isto tako i naši doživljaji ili delimični sadržaji tako datoga, ili sličnosti, veze. Svet je samo skup ili poredak onoga što je predmetno shvaćeno. Onda, s tim pred-metnim se povezuju i naša osećanja i naše htenje. Taj oblik svesti u kojoj postoji predmetno označavamo kao predmetno shvatanje.

2. VEZA IZMEĐU DOŽIVUAVANJA I PSIHIČKOG PREDMETA

Sve znanje o psihičkim predmetima utemeljeno je u do-življavanju. Doživljaj je u prvom redu strukturno jedinstvo načina ponašanja i sadržaja. Moje ponašanje kojim opažam

95 filozofski.rs

Page 95: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

i njegova veza s predmetom isto je toliko doživljaj koliko i moje osećanje povodom nečega rii moje htenje nečega. Do-življavanje je uvek svesno sebe. A pošto doživljavanje čini legitimni osnov za čitav sklop moga znanja o psihičkim predmetima, moram da analiziram doživljavanje zbog pouz-danosti sadržane u njemu. Sadržaji — na primer nešto cr-veno, plavo — i ponašanja — na primer shvatanje toga crve-noga i uživanje u njemu — za mene postoje. Postojanje-za--mene može da se označi kao postojanje-u-svesti ili kao doživljavanje — ukoliko se ta reč uzme manje u smislu sa-mog životnog procesa, a više u smislu načina na koji on po-stoji. Za mene postoji kako jedan čulni kvalitet koji se u predstavljanju pojavljuje kao osećanje bola ili kao težnja, tako i jedan matematički odnos kao moja svest o obvezanosti nekim ugovorom. Izraz postojati-za-mene je već jedna reflek-sija o postojećem činjeničnom stanju, jer se ono određuje kao nešto što pripada nekom Ja. Mogu, doduše, biti svestan povezanosti doživljaja s nekim Ja kome on pripada kao či-njeničnog stanja, isto koliko i povezanosti jednog čulnog kom-pleksa s nekim spoljašnjim predmetom,, ono, međutim, o čemu mi govorimo, nije ovo ili ono što je sadržano u doživ-ljaju, nego ono što je svima njima zajedničko, to što sam ih svestan, što za mene postoje. Svaki doživljaj ima taj vid. Kad se u doživljaju nekog sadržaja iskazuje postojanje jednog predmeta, onda je u njemu istovremeno sadržano i ono što mu je zajedničko sa svakim doživljajem — da je taj iskaz o predmetu i odredbama njegovog sadržaja svestan, i da kao svestan postoji. Šum koji neki bolesnik u groznici dovodi u vezu s nekim predmetom iza svojih leđa jeste jedan doživ-ljaj koji je u svim svojim delovima, u postojanju šuma kao i njegovom povezivanju s predmetom, realan. A sa realnošću te činjenice svesti nema nikakve veze to što je pretpostavka o postojanju nekog predmeta iza postelje pogrešna.

Taj opšti uslov, pod kojim se nalazi sve što za mene po-stoji, svest ili doživljavanje, mora da bude sadržan u načini-ma moga ponašanja, inače oni za mene ne bi postojali; ta svest i ponašanje, međutim, su dve različite stvari. Bol zbog nečega doživljen je ili postoji za mene kao ponašanje. Isto tako i žudnja za nečim. Svejedno je kako će to čovek sebi psihološki protumačiti; za izvesnost doživljaja nije potrebno nikakvo dalje posredovanje, pa se tako on može označiti kao neposredno izvestan.

96 filozofski.rs

Page 96: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Svaki iskaz o doživljenome je objektivno istinit ako je U njemu ostvarena adekvacija s doživljajem. Jer on ne objaš-njava povezanost doživljaja opažanja s predmetima time što sadržajno određuje njihovu objektivnost, nego jedino iska-zuje da se samo to opažajno ponašanje zbiva. To činjenično stanje svesti dato je meni kao realnost.

Tako se ovde ne može da pojavi čak ni pitanje da li či-njenično stanje svesti postoji. Jedno osećanje postoji uko-liko se oseća, a onakvo je kako se oseća; svest o njemu i njegova kakvoća, njegova datost i njegova realnost nisu razli-čite stvari. Da oni za nas postoje, da su nam dati, ili činje-nica da smo ih svesni — samo su različiti izrazi za isto činje-nično stanje, po kome shvatanje nije nešto odvojeno od ob-jekta, nego su shvatanje i činjenica koja je u njemu data isto. Ako to želim da označim kao uočavanje (Innewerden), onda to treba razumeti tako da veze čulnih sadržaja s nekim predmetom za mene postoje u jednom takvom uočavanju, isto kao i neko osećanje ili težnja; taj izraz ostaje neadekva-tan, jer je„ naprotiv, reč o nekoj uočenosti (Inne-sein), i nema se u vidu nikakva pretpostavka o nekom činu koji omogu-ćava to uočavanje.

Problemi koje je Kant izneo u učenju o unutrašnjem smislu ne odnose se uopšte na realnosti same činjenice sves-ti kao takve. Reč je o pitanju da li se ono što je tako dato može shvatiti kao neki proizvod i rastaviti na činioce. Naš život se sastoji od procesa koji se za svest pojavljuju u vre-menu, a ono što bi se možda nalazilo iza toga jeste nešto što se ne može doživeti, pa je prema tome nepotrebno za uteme-ljenje nauka čiju građu čine doživljaji s karakterom procesa ili događaja. Za realnost čulnih sadržaja bez značaja je jesu li u našoj svesti čulni sadržaji uvek povezani s nekim spo-ljašnjim predmetom, pa za nas postoje samo u toj poveza-nosti; ako su čulni sadržaji zajedno s tom činjenicom svesti realni, oni su to upravo kao delovi te činjenice svesti, pa i bez obzira na povezanost. Ako je doživljaj kao činjenica svesti realan, onda je realan i svaki deo koji je u njemu sadržan. I svaka reprezentacija označava nešto realno ukoliko je is-pravno obavljena. Tu se realnost pojedinačnog doživljaja uzdiže na stepen objektivno važećeg znanja u psihološkim pojmovima^ sudovima i sklopovima.

Stvaranje pojmova koje se odnosi na doživljavanje u svome istorijskom razvoju istovremeno je utemeljeno u ra-zumevanju, koje je opet, idući unazad, utemeljeno u doživ-

7 9 7

filozofski.rs

Page 97: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Ijavanju. Nastalu komplikaciju moramo sada da zanemarimo kako bismo razjasnili odnos između doživljavanja i shvata-nja psihičkog sklopa. U doživljaju su uočenost i sadržaj koji sam ja uočio isto.

Šta se događa kada obratim pažnju na taj doživljaj, i kada se zapitam šta je u njemu? Nailazimo na jedan drugi problem, važan za utemeljenje duhovnih nauka. Ležim budan noću, brižan sam jer ne znam da li ću u ovim svojim godina-ma uspeti da završim započete radove, i zbog te brige dubo-ko patim. Tu postoji jedan strukturni sklop svesti, čija je osnova predmetno shvatanje, a s njime se povezuje unutraš-nji odnos osećanja u vidu brige i patnje zbog predmetno shvaćenog činjeničnog stanja; sve to za mene postoji kao kompleks činjenica moje svesti. A uočavanje i ono što ja uočavam su isto. Sada mogu da se pozabavim činjeničnim stanjem. Započinje jedno imutrašnje posmatranje doživlja-ja ili sećanja na njega. On za mene postaje predmet. Ali ono što ja zapažam i čime sebi razjašnjavam sadržaj tog pred-meta, nalazi se u samom doživljaju ili mi ga reprezentuje predmet u vidu sećanja. Utoliko je predmet imanentan do-življaju. S druge strane, nastaje razlučivanje doživljaja od predmeta; on mu postaje delimično transcendentan. Sada je presudno to što je ta delimična transcendencija zasnovana u samom doživljaju,, i u odnosu između njega i shvatanja. Obraćajući pažnju na predmet, ja strukturne odnose koji po-stoje u emotivnom stanju dovodim do distinktivne svesti. Elementarnim logičkim operacijama izdvajam ih, izolujem, identifikujem strukturni odnos u sadašnjem doživljaju s onim ranijima. U pojedinim razdvojenim trenucima mogu, dok tako ležim, da izdvojim pojedinačne crte doživljaja, za koje su onda opet vezane neke druge. Dok tako povlačim razliku između odnosa imanentnih doživljaju, moje shvata-nje od samog doživljaja, na osnovu strukture sadržane u njemu, ide dalje ka doživljajima koji su s njime strukturno povezani i koji ga obrazlažu. Predstava o mojim rukopisima jeste osnova stvaranja mog doživljaja, i ja je pažljivo izdva-jam. Od osećanja u vezi s tim predmetnim kao osnovu iz-dvajam osećanje umora i na njemu zasnovano osećanje bri-ge, a nju mi stvara pitanje hoću li dovršiti rukopise. Disting-viranjem dovodim do svesti strukturne veze između tih sas-tavnih delova. Upravo zbog strukturne prirode tog jedinstva doživljaja,, shvatanje zahteva da se ide dalje ka ranijim, strukturno povezanim doživljajima. Umoran sam od radova,

98 filozofski.rs

Page 98: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

sadržinu svog ormara poznajem jer satri ga pregiečtao, z&-brinut sam zbog onoga što u njemu nije dovršeno, a ono od mene zahteva dalji rad, koji se još ne može proračunati. Sve to zbog, oko, nad — sve te veze između onoga što živi u sećanju i onoga što je doživljeno, ukratko te unutrašnje strukturne odnose moram shvatiti ja, koji sad shvatajući že-lim da iscrpem sve što je sadržano u doživljaju. I da bih ga iscrpao, ja se u strukturnom sastavu moram da vratim seća-njima na druge doživljaje.

Doživljaj koji živi u sećanju transcendentan je za svest koja živi u sadašnjem doživljaju. On predstavlja nešto što je s one strane toga doživljaja. Ne postavlja se kao transcenden-tan za svest uopšte, nego za sadašnji momenat te svesti ispu-njen doživljajem. Tu transcendenciju nazivam transcenden-cijom za svest koja doživljuje. Tako je tok vremena i sećanje koje ga sažima objektivni osnov za pojavu svesti o trans-cendenciji polazeći od doživljaja. Istovremeno, siguran sam u objektivnu realnost tog transcendentnoga,, na osnovu struk-turnog odnosa u kome se sećanje povezuje s doživljajem. I još nešto opažam u doživljaju. Vraćanje od doživljaja kroz strukturne odnose koji leže u njemu na psihički sklop poka-zuje mi, kao njegov uslov, tendenciju da nedokučivi doživljaj iscrpem i tako ostvarim podudarnost između iskaza o doživ-ljaju i njega samog. Ta psihološka činjenica ne može se dalje objašnjavati. Psihička energija, koja obavlja radnje potreb-ne za postizanje podudarnosti, sastoji se upravo samo u tome što to zakonito napredovanje shodno strukturnom kvalitetu suštine, u kojoj činjenično stanje doživljaja idući unazad zahteva sve nove i nove članove, izaziva osećanje zadovolje-nja ako se i ukoliko se zahtev ispuni. U tom zbivanju ne postoji nikakva druga vrsta vrednosti do ona povezana sa zadovoljenjem što ga pruža čin kojim se iscrpljuje doživljaj. U njemu nema ni volicije; on, naprotiv, sadrži jedino to što samo činjenično stanje vodi čoveka ka sve novim i novim članovima sklopa, kao i zadovoljenje koje on nalazi kada ga iscrpe.

Dopunjavanje doživljaja do psihičkog sklopa zasnovano je na zakonitosti napredovanja koje će prevazići sadržaj do-življaja sagledanog u datom trenutku; napredovanje je uslov-ljeno činjeničnim stanjem, i za svaki njegov korak vezano je neko zadovoljenje, koje se neprestano smenjuje s nedo-voljnošću koja proizilazi iz neiscrpljivosti doživljaja. A vide-ćemo i da, polazeći od činjeničnog stanja spoljašnjeg opaža-

7* 99 filozofski.rs

Page 99: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nja, činovi isto tako nužno idu dalje u pr&vču nekog tranš-cendentnog predmeta.

U tom procesu onda dolazi do opažanja psihičkog sklo-pa. Ono postaje predmet shvatanja. Sada je doživljaj pove-zan s psihičkim sklopom, čiji je on deo. Za svest, kojom je obuhvaćen, on je sada deo, među ostalim delovima koji sa-činjavaju jedan sklop. Ali, posebna priroda psihiokog pred-meta ne iscrpljuje se odnosom između pojedinačnog doživ-ljaja kao dela i psihičkog sklopa kao celine. Činjenično stanje strukture, strukturnog jedinstva doživljaja zasnovanog u od-ređenom ponašanju, strukturnih odnosa između samih doživ-ljaja i, najzad, strukturnih odnosa između raznih načina po-našanja — jeste temelj na kome se gradi opažanje psihičkog sklopa. Jer„ ako se zapitamo šta pod njim podrazumevamo, onda je to, za razliku od običnog zbira ili ukupnosti delova koji sačinjavaju neku celinu, jedno jedinstvo duševnog života izgrađeno na odnosima koji obuhvataju i povezuju sve nje-gove članove. Upravo onako kao što u pojmu subjekta ili jednog Ja ono što tek konstituiše taj pojam jeste ponašanje prema predmetnome, prema tome struikturni odnos u aktima doživljaja i njihov međusobni odnos. Psihički sklop je deli-mično transcendentan, utoliko što je u njemu uvek sadržan i doživljaj, a kao delimičan transcendentan je samo za svest koja doživljuje.

Do sada smo samo posredstvom apstrakcije, elementar-nim logičkim operacijama odvajali shvatanje doživljaja od či-nova diskurzivnog mišljenja. Jer u činovima koji teže da iscrpu doživljaj i koji dovode do konstituisanja psihičkog sklopa kao predmeta, sadržani su označavanje, stvaranje pojma i sud. Predmet će biti definitivno utvrđen tek kada se donese sud o njemu. Prema tome, drugu stranu procesa , u kome se psihički sklop sagledava kao predmet, čini dalje napredovanje prema shvatanjima doživljaja, koja ono što je u njemu sadržano izražavaju adekvatnije, pouzdanije, temelj-nije. I opet se pojavljuje dvostruki odnos adekvatne repre-zentacije doživljaja, a istovremeno i transcendencija nastala u shvatanju. Sud ima u vidu doživljaj. To je jedan reprezen-tativni sklop, uslovljen prirodom znakova i odnosi se na doživljaj. U njemu su uvek sadržani momenti koji izražavaju suštinske odredbe o psihičkome. Već sam iskaz o nekom do-življaju, na primer da je ta patnja nepodnošljiva, sadrži dve takve suštinske odredbe, koje prevazilaze okvire pojedinač-nog doživljaja i kao takve nalaze se preda mnom nezavisno

100 filozofski.rs

Page 100: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

od tog doživljaja. Ono što sud ima u vidu jestei, prema tome, činjenično stanje, koje je transcendentno doživljaju i u vrsti suštinske odredbe ili veze između suštinsikih odredbi ukazuje na jedan psihički sklop. Suštinske odredbe ne mogu se ade-kvacijom opet vratiti na doživljaje. One idu samo za tim da doživljaje iscrpe, da ih u svesti učine jasnim, da ih prikupe.

Predmet onog shvatanja koje je zasnovano u doživljaji-ma, duševni život ili subjekt, dovodi se raznim pravcima formiranja pojmova do reprezentacije. Svaki od tih pravaca utemeljen je u prirodi tog predmeta i načinu na koji je on dat. Zahtev za objektivno važećim znanjem i bezuslovno vrednim svrhama, sadržan u svesti, sokratovska škola svela je na uslov umnog subjekta imanentnog duševnom životu, kao ono jedino što omogućuje da se taj zahtev ispuni. Time je započeo razvoj transcendentalne psihologije. S druge stra-ne, oni koji se bave posmatranjem čoveka, pesnici i istori-čari,, formiraju ljudsko biće od stvaralačkih mogućnosti, koje predstavljaju kao pronicljivost, oštroumnost, vlastoljubivost, rodoljublje, egoizam, i od vrlina i poroka koji svi u izvesnim proporcijama zajednički deluju. U nameri da se psihički predmet objasni sastavom različitih snaga javlja se teorija o duševnim funkcijama, jer se teleološko zajedničko delovanje snaga, u pravcu ukupnosti radnji duševnog života, počinje da shvata kao novo činjenično stanje psihičkog sklopa. Taj psiho-loški način shvatanja razvio se u nemačkoj psihološkoj školi, a njegovi klasični predstavnici su Tetens i Kant. Ako se, s druge strane, izgradi misao o strogom uzročnom sklopu psihičkih procesa,, ako psihičke promene postanu razumljive na osno-vu jednoobraznosti psihičkog zbivanja, opet se stvara nov poredak psiholoških pojmova. Ili se, pak, što ovde pokuša-vamo, mogu pratiti strukturni odnosi u kojima su doživljaji individualnog duševnog života povezani u jedan unutrašnji teleološki sklop. Pored svih tih pokušaja da se psihički sklop pojmovno shvati, uvek deluje i religiozno samoosvešćenje, koje se, doduše, služi pojmovnim reprezentacijama, ali uvek traga za nekim tajanstvom u duševnom životu, u kome se ovaj nalazi u realnom odnosu prema božanskom. Unutrašnje iskustvo, opštenje s bogom, odvraćanje od egoiteta — doživ-ljaji su koji konstituišu to shvatanje životnog toka i to op-redmećivanje imutrašnjeg sveta. Svako opredmećivanje do-življaja obuhvata jedan vid psihičke stvarnosti. Jer svako od njih je čitavim epohama uvek omogućavalo da doživljenu

101 filozofski.rs

Page 101: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

psihičku realnost iskažu u pojmovima, i da njegovim posred-stvom zadobiju odgovarajući uticaj na nju.

Osvrnimo se sad ukratko na odnos između doživljavanja i shvatanja psihičkih predmeta. Obraćanje pažnje na neko psihičko činjenično stanje, njegovo posmatranje, shvatanje činjeničnog stanja u psihičkom sklopu, sudovi o shvaćeno-me i najzad sistematsko jedinstvo znanja o psihičkom sklo-pu — sve te različite vrste shvatanja izražavaju realnost, ukoliko se mogu poistovetiti s doživljajima. Jer svuda je reč samo o reprezentacijama doživljenoga. I pojam psihičkog sklopa isto tako označava neku realnost, ukoliko su repre-zentacije koje ga stvaraju sadržane u doživljavanju na način koji ne dopušta sumnju. Shvatanje koje je zasnovano u do-življavanju slaže se, doduše, s onim koje je utemeljeno u čulnom opažanju u tome što sadrži odnos prema nekom predmetu, a razlikuje se po jednom momentu presudnom za teoriju i metodu znanja te oblasti. Sastavni delovi, pravil-nosti, načini ponašanja,, unutrašnji strukturni odnosi sadržani su u samom doživljavanju. Shvatanje psihičkog sklopa isto je tako zadatak koji nema kraja kao i shvatanje spoljašnjih objekata. Taj zadatak je samo u nastojanju da se iz doživlja-ja izvuče ono što je u njima sadržano. Tako se realnost psi-hičkog predmeta istovremeno i uvek poseduje i uvek se po-kušava da pojmovno objasni. Proces shvatanja uvek sadrži oba ta momenta: zadovoljenje zasnovano u identifikaciji ono-ga što je izraženo u pojmu i o čemu se može suditi s doživ-ljajima, i nedovoljnost zbog nemogućnosti da se doživljaji iscrpu do kraja. Shodno tome, nedostaci psihičkog shvatanja su pre svega u iluziji da se u jednom određenom pravcu stvaranja pojmova može obuhvatiti čitav sadržaj doživljaja.

3. VEZA IZMEĐU OPAŽANJA I CULNIH PREDMETA

Od tog shvatanja psihičkog sklopa razlikuje se shvatanje spoljašnjih predmeta. Dok prvo karakterišu njegova uteme-ljenost u doživljavanju i svojstva onoga što se može doživeti, dotle drugo karakterišu njegova utemeljenost u čulnom opa-žanju i osnovna svojstva tog opažanja. Biti-predstavljen tako što se sadržaj nalazi pred nama, njegov je način da za mene postoji, neodvojiv od čulno opažajnoga. Osećanja ili težnje su načini ponašanja koji se mogu reprezentovati kao sadržaji, dok ono što je čulno opažajno, naprotiv, postoji samo kao sadržaj.

102 filozofski.rs

Page 102: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Čulno opažajno, osim bezgranične raznovrsnosti sadrža-ja, sadrži i razlike u načinu na koji sadržaji za mene posto-je. Slobodno predstavljanje neke boje ili nekog zvuka, pojava neodređenih slika pred spavanj^, u mašti stvorena slika ne-kog rastinja čije dimenzije i sjaj boja izlaze iz okvira stvar-nosti, opažanje nekog predmeta, predstava o njemu koja živi u sećanju — to su sastavni delovi takve raznovrsnosti. Naro-čito se ističu dve razlike. Čulno opažajno je ili slobodna pred-stava, na primer neka boja, ili je nešto što je stvoreno u mašti, kao ono divlje nabujalo rastinje, ili je pak nešto dato, određeno činom opažanja. S druge strane, čulno opažajno je ili povezano s nekim predmetom, na primer pojedinačno opa-žanje crkve Sv. Stefana, ili se preda mnom nalazi bez takve povezanosti nekog sadržaja s nekim od njega odvojenim (predmetom), kao što je neka predstavljena boja ili neki zvuk.

Između tih oblika u raznovrsnosti onoga što se čulno može opažati postoje sledeći odnosi značajni kako za razlu-čivanje načina ponašanja tako i za teoriju o znanju,, jer se odnose na strukturno uslovljene i teleološke odnose zasno-vane u postupku čulnog shvatanja.

U domenu navedene raznovrsnosti čulno opažajnoga, po-vezanost između čina, onoga što je čulno opažajno i predme-ta konstituiše jedno struktumo jedinstvo. Najjasnija pove-zanost vidi se kad se pođe od suda čula. U ovome se ono što je predmetno određuje posredstvom čulno opažajno datoga. Tako se u opažanju, u kome je ono dato, mora na neki način već da nalazi to predmetno. A, u stvari, i jeste tako.

Polazim od opažanja bilo kog predmeta, recimo drveta. Ono što je kod njega faktiaki1... dato, to su deblo, delovi grana, lišće, viđeni sa određenog mesta. Tu pojedinačnu sliku dopunjujem reprezentacijama. Ishodu tog shvatanja jedin-stvo daje njegovo povezivanje s istim predmetom. Načini shvatanja,, koji se iz osnova razlikuju, kao što su: opažaj, je-zičko označavanje, predstave u raznim stepenima životnosti i potpunosti, povezani su jednim sistemom unutrašnjih veza. Ukupnost sistema tih veza nazivamo totalnom predstavom — naravno, ako reč predstava uzmemo u najširem smislu. U tom sistemu je, kao što smo videli, čisto opažajno dat samo jedan mali deo. To, što je tako dato, nazivamo čistim opaža-jem. Predmet je dat u samom čulnom opažaju. A taj ka-rakter datosti, koji pripada čulnom opažanju, nije uopšte sadržaj koji se priključuje onim drugim sadržajima koji opa-

103 filozofski.rs

Page 103: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ženo čine čulno vidljivim; on, naprotiv, označava način na koji opažajni sadržaji postoje za mene u čulnom opažanju. Nasuprot čistom karakteru nedvosmisleno određene datosti, kojim se odlikuje to čisto opažanje, u reprezentacijama koje su s njome povezane u totalnu predstavu, postoji prostor za slobodnije ponašanje. Karakter datosti razjašnjava refleksija o tome da se predmet ponovo javlja u raznim načinima po-našanja; tako refleksija povezuje s postojećim predmetom opažanja doživljaje koji su se u voljnom ponašanju dogodili u vezi s njim: otpor, nesposobnost da se nešto izmeni, priti-sak spoljašnjeg sveta. Opaženo, koje ima karakter datosti, opire se, ne može se izmeniti, ono vrši pritisak na subjekt. Iz tih odnosa, koji postoje među opažajima, proističe karak-ter objektivne nužnosti, kojim je utvrđen njihov sadržaj i sadržaj svih njihovih reprezentacija u procesima predmetnog shvatanja. Tako je karakter datosti,, svojstven čulnom opa-žanju, osnova za nužnost svakog iskaza o predmetima u ok-viru čulnog shvatanja. Ako taj karakter datosti ukazuje una-zad na nešto što samo nije opažanje, onda odnos nema ni-kakvog sadržaja, i krug shvatanja koje uvek zahteva jedno nešto, jedan sadržaj, zatvara se u imanentnim vezama svojih sadržajno određenih članova.

Od opažaja se razlikuje predstava sećanja. Ona je repre-zentacija opaženoga. Tako načinjena slika dobija karakter reprezentacije, jer se u predstavi sećanja prepoznaje pred-met. Dakle, zaista postoji reprezentacija na osnovu preslika-vanja, a ceo pojam saznavanja, kao nekakvog preslikavanja,, svodi se na odnos sećanja prema opažanju.

U sklopu, u kome su članovi strukturnog sklopa u pred-metnom shvatanju međusobno povezani, važan član je razlika između pojedinačnog opažaja i predmeta, i veza opažaja s predmetom. Pojedinačni opažaj je, posredstvom jedne to-talne predstave povezan s predmetom. Nije, takođe, posredi genetski psihološki odnos, već odnos utemeljenja. Kao ni re-alan opažaj, tako ni dalji korak ka povezivanju opažaja s nekim predmetom odvojenim od njega ne spada u iskustvo. Ali je zato jasan logički odnos prinude od strane činjeničnog stanja. Ono što spada u iskustvo samo služi da razjasni tu prinudu. Na horizontu mora pojavljuje se neki predmet. Pri-bližavajući se, on se povećava. Boja predmeta se menja kad ograne Sunce. Pretpostavljam da će neki ostrvljanin, koji još nikada nije video brod, povezati te slike. One su različite, ali kontinuitet koji povezuje momente neprekidnog posma-

104 filozofski.rs

Page 104: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

tranja prisiljava da se oni povežu s jednim istim predmetom. Taj proces samo tumači kako se iz prinude sticaja samih po-jediničnih iskustava javlja zahtev da se misaono dogradi ne-što što nije dato ni u jednom pojedinačnom iskustvu. Ta to-talna predstava reprezentuje znatan broj pojedinačnih opa-žaja, ali se odnosi samo na jedan predmet. Ona je očevidna, ali se ipak ne može ostvariti ni u kakvom opažaju. Ona ozna-čava jedan zadatak, a da bi se on rešio i dotični predmet zaista sagledao, shvatanje mora ići stalno dalje ka sve novim i novim činovima reprezentacije.

Tako u čulnom shvatanju postoji veza s predmetom, koja se u jednoj tački, veoma važnoj za teoriju znanja i metodolo-giju, razlikuje od shvatanja psihičkoga. Predmet je transcen-dentan opažaju, svaki pojedinačni opažaj je neadekvatan u odnosu na predmet, a reprezentacije su usmerene na to da se približe predmetu.

4. STRUKTURA DOŽIVLJAJA SHVATANJA

U strukturi doživljaja shvatanja mogu se u obe oblasti razlikovati tri momenta. On sadrži kvalitet povezanosti s nečim predmetnim: na osnovu tog kvaliteta ono se može opažati,, predstavljati ili pretpostavljati pomoću mašte, ili shvatiti pomoću suda. Vrste strukturnih veza utemeljene u tim različitim načinima shvatanja mogu, svaka za sebe, biti usmerene na jedan isti predmet, ili u jednoj istoj struktur-noj vezi mogu različiti predmeti biti ono što se opaža, zamiš-lja ili hoće. Vrsta veze s predmetima i predmeti mogu se me-njati nezavisno jedni od drugih. Ja mogu suditi o svim mo-gućim predmetima, a jedan isti predmet može, i pored toga što ja sudim o njemu, stupati i u najrazličitije druge struk-turne veze. I najzad, sadržaj koji se nalazi u doživljaju i sačinjava građu za usmerenost na predmet, treba razlikovati ne samo od ponašanja nego i od predmetne usmerenosti. Tek sadržaj, na primer osećajni kompleks čulnog utiska kuće, omogućuje povezivanje s pojedinačnim predmetom kuće. Me-đutim, različiti sadržaji povezuju se s istim predmetom, naime tom određenom kućom, u razna doba dana, u različi-tim vremenskim prilikama, sa različitih mesta. S druge stra-ne, isti sadržaj, recimo nekog noćnog utiska neodređene vrste, dopušta različito tumačenje, tj. može se povezivati s različitim predmetima.

105 filozofski.rs

Page 105: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

5. DOŽIVLJAJI SHVATANJA KAO STRUKTURNA JEDINSTVA I NJIHOVE MEDUSOBNE UNUTRAŠNJE VEZE

1

Svi doživljaji koje karakteriše predmetno shvatanje sa-drže međusobne unutrašnje veze. Te strukturne veze provla-če se kroz sve spletove u kojima su osećanja ili voljne inten-cije povezani s predmetnim shvatanjem. I ma koliko doživ-ljaji shvatanja bili udaljeni jedan od drugog, i ma koliko bili modifikovani unutrašnjim ili spoljašnjim promenljivim okolnostima, oni međusobno mogu biti spašeni vezama za-jedničkim procesima predmetnog shvatanja. Te veze ih me-đusobno spajaju u jedan svojevrsni sklop. U toku saznavanja, može da me prekine neka vest, neka osoba koja ulazi ili neki fizički osećaj nelagodnosti; zbog toga može dugo da potraje dok se ponovo ne uključim u saznavanje u kome sam se na-lazio; ipak su ti doživljaji saznavanja,, koji su veoma udalje-ni jedan od drugoga, kao delovi povezani u celinu sklopa moga saznavanja. To je uslovljeno vrstama veza u sistemu predmetnog shvatanja. Jer u njima je tendencija da se pro-šire na ceo duševni život.

2

Veze doživljaja u okviru predmetnog shvatanja postoje među sadržajima koji se pojavljuju u tim doživljajima. One su sadržane u činjeničnom stanju koje je predmetno dato. U činjeničnom stanju dvaju raznih intenziteta dat je isto-vremeno i stepen intenziteta. U faktičkim spojevima kvalite-ta boje i ekstenzije sadržano je to da se boja ne može pred-staviti bez ekstenzije. Shvatanje tog činjeničnog stanja svaka-ko pretpostavlja činove spajanja i razdvajanja, ali veze ne postoje između činova nego između sadržaja koji se nalaze u činjeničnom stanju. Važenje navedenih veza nezavisno je od činova svesti kojima se one shvataju. Isto tako, i silogi-zam iskazuje samo logičke veze zasnovane u predmetnome, a ne i veze između činova mišljenja. Premise i konkluzija po-vezani su u zaključku u sklop, čija je priroda obrazloženje konkluzije pomoću premisa. Međutim, u silogizmu se či-novi ne shvataju kao nešto što obrazlaže, u njemu se shvata činjenično stanje. Predmetno shvatanje nije praćeno svešću

106 filozofski.rs

Page 106: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

o misaonim operacijama koje obavljamo. U njemu postoje samo sadržaji i njihovi odnosi. Postupak, koji mnoštvo ele-menata koji se mogu raspoznati i shvatiti u sadržaju pred-metnog shvatanja prikazuje mnoštvom kombinovanih činova kako bi stvorili složenu celinu, izlazi iz okvira činjeničnog stanja koje se može opisno utvrditi; on u njegovu osnovu, kao uslove svesti^ postavlja činove koji odgovaraju objektiv-nim relacijama. Cin onda označava uslov svesti za znanje o nakoj stvarnoj relaciji. Strukturna veza, koja se može poka-zati, postoji u okviru shvatanja samo između ponašanja i sa-držaja, koji čini materiju za određivanje predmeta.

Ta strukturna veza određuje u dva smera dalje napre-dovanje ka sagledavanju predmetnoga, u kome se utvrđuje sve više relacija kod doživljenoga i opaženoga. U prvom smeru dalje napredovanje shvatanja nečeg predmetnog leži u nizu reprezentacija, koje treba da iscrpu ono što je sadrža-no u doživljavanju i opažanju. U drugom smeru povezani su doživljaji koji sagledavaju relacije između različitih pred-meta.

Veze između doživljaja shvatanja, dakle, postoje u prvom redu između doživljaja u kojima jedan isti predmet postoji za nas na različite načine. Opažanje, sećanje, totalna pred-stava,, imenovanje, podređivanje posebnoga opštem, povezi-vanje delova u celinu, sud — sve su to načini shvatanja; i kada se predmet ne menja, menja se karakter svesti u kojoj on za nas postoji kad sa opažaja pređemo na sećanje ili na sud. Usmerenost na isti predmet, koja im je zajednička, po-vezuje ih u jedan teleološki sklop, u kome svoje mesto ima-ju samo oni doživljaji koji obavljaju neku radnju koja vodi sagledavanju tog određenog predmetnoga. Taj teleološki ka-rakter, uslovljen usmerenošću na sagledavanje predmeta, iskazuje se, dalje, u tome što sve veze između načina shva-tanja iste predmetnosti karakteriše to što se obezbeđenje vrednosti njihove istinitosti za sve načine shvatanja dobija identifikacijom onoga što je u njima mišljeno s opaženim ili doživljenim na kome se temelje. Izraz tog obezbeđenja je svest da sam ja u to ubeđen. To znači da je uočena postig-nuta podudarnost između čina shvatanja i doživljenoga ili opaženoga. Usmerenosti na sagledavanje predmeta sud od-govara kada je praćen svešću da je ono što je u njemu miš-ljeno sama ta stvar, a svest da sam ja u to ubeđen, koja prati istinit sud, izraz je neposredno ili posredno uspostavljene podudarnosti sa samom stvari koja je intuitivno data. Tele-

107 filozofski.rs

Page 107: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ološkim karakterom tog sklopa isključivo je uslovljeno dalje napredovanje u njegovim okvirima, od člana do člana. Kao što smo videli, u činjeničnom stanju materije shvatanja date u doživljaju i opažaju i njene povezanosti s predmetom leži momenat koji shvatanje vodi dalje ka sve adekvatnijim oblicima. Svaki od tih oblika, budući povezan s istim pred-metom, mora da bude kadar da ostvari identifikaciju s opa-žajima ili doživljajima u kojima je data građa za shvatanje predmeta. Sve dok doživljaj još nije iscrpen, ili dok pred-metnost — koja je u pojedinačnim opažajima data samo de-limično i neadekvatno — još nije adekvatno iskazana, ostaće uvek neka nedovoljnost u onome što je mišljeno i što se iska-zalo, koja će zahtevati prikladniji izraz. I tako se pred nama nalazi veoma mnogo veza između doživljaja shvatanja zasnovanim u strukturi doživljaja shvatanja i u strukturnim relacijama onih načina izražavanja koji proizilaze iz njihovog odnosa prema istom predmetu.

Pokušaćemo da objasnimo gradnju kojom se konstituiše sklop koji se tako stvara. Opažaji koji se odnose na isti pred-met povezani su međusobno u teleološkom sklopu, ukoliko prate identičan predmet. Pozadina ili unutrašnjost jednog objekta pri povezivanju nekog opažaja, koji ih ne sadrži, samo su misaono dograđeni. Taj opažaj zahteva još neke, koji će dopuniti materiju za shvatanje predmeta. U proces dopunjavanja uključeno je već i sećanje. U sklopu predmetnog shvatanja ono je u čvrstom odnosu prema intuitivnoj osno-vi, zato što mu je funkcija da zastupa tu osnovu. Veoma se jasno vidi razlika između shvatanja doživljaja sećanja, koje proces — na kome je doživljaj zasnovan — proučava u nje-govim jednoobraznostima, i posmatranja sećanja u njegovoj funkciji u okviru sklopa shvatanja, po kojoj ono zastupa ili reprezentuje doživljeno ili shvaćeno. Sećanje može pod utiskom ili uticajem duševnog raspoloženja primiti u sebe sadržaje koji nemaju veze s njegovom osnovom — upravo tu leži osnova estetskih tvorevina mašte — ali sećanje, koje je u navedenom teleološkom sklopu usmereno na sagledavanje predmeta, teži za identifikacijom sa opažajnom i doživljaj-nom građom predmetnog shvatanja. Da sećanje obavlja svoju funkciju u predmetnom shvatanju, pokazuje se u mogućnos-ti da se utvrdi njegova sličnost s opažajnom osnovom shva-tanja predmeta.

Signifikativno shvatanje,, koje se izgrađuje nad intuitiv-nim, temelji se u doživljaju ili opažaju. To je sistem veza

108 filozofski.rs

Page 108: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

među izrazima. Pod izrazom razumemo »svaki govor i svaki deo govora, kao i svaki suštinski istovrsni znak« (Huserl, Lo-gička istrazivanja, knj. II, str. 30). Izrazi se razlikuju od zna-kova druge vrste po tome što nešto znače. »Ako, najpre, sta-nemo na tle psihološke deskripcije, onda će se konkretni fenomen osmišljenog izraza razdeliti, s jedne strane, na fizički fenomen, u kome se izraz konstituiše sa svoje fizičke strane, a s druge strane na činove, koji mu daju značenje i eventualno opažajnu punoću, i u kojima se konstituiše veza s nekom izraženom predmetnošću« (Logička istrazivanja, knj. II, str. 37). Ukoliko se izraz tako povezuje s nekom predmet-nošću, njime je nešto mišljeno. Ukoliko on vezu ostvaruje na nekom postojećem ili predočenom opažaju ili nekom do-življaju, veza između naziva i nazvanoga ostvarena je u »ispu-njenju značenja« (Ibid.9 knj. II, str. 38), a pri tom fizički fenomen izraza i njegova veza s nekom predmetnošću koja je u njemu mišljena nisu puka koegzistencija, nešto istovre-meno, nego su jedno unutrašnje jedinstvo. U njegovom ka-rakteru leži to što mi, doživljavajući predstavu reči, ipak ne živimo u predstavljanju reči nego isključivo u oživotvorenju njenog smisla, njenog značenja (Ibid., str. 39). Naše zanima-nje okrenuto je predmetu koji imamo na umu. I ono sa opa-žajne predstave reči, shodno njenoj funkciji, prelazi na pred-met i ukazuje na njega. Doživljaj koji povezuje neki naziv s nekim predmetom označenim tim nazivom i u potpunosti ostvaruje tu vezu odgovarajućim opažajem, stvara,, prema tome, jedno tmutrašnje jedinstvo okarakterisano načinom po-vezivanja koji se nalazi u suštini značenja. Ništa ne menja stvar što je doživljaj sastavljen iz delimičnih činova i što je utemeljen u nekom opažaju. On je jedno strukturno je-dinstvo.

Još je složenije strukturno jedinstvo u doživljaju suđe-nja.la I tu nailazimo na odnos koji smo već posmatrali. Strukturisano jedinstvo, koje postoji u doživljaju i može se razložiti na više momenata (delimičnih činova), uvek je odre-đeno jednom vezom kojoj se ostale podređuju. U doživljaju suđenja to je veza signifikativno učinjenog iskaza i predmet-noga o kome se daje iskaz.

Sada ćemo obratiti pažnju na onaj vid suda u kome on povezuje reči u rečenicu. Tu opet nailazimo na jednu novu strukturnu vezu u sferi shvatanja — veza, koja u iskazu re-guliše spajanje delova govora. Reč je o rešenju problema koji se može nazvati čista gramatika. Jezik »nema samo fiziološki,

109 filozofski.rs

Page 109: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

psihološki i kulturnoistorijski, nego i jedan apriorni osnov. On se odnosi na suštinske oblike značenja i apriorne zakone njihove kompleksije odnosno modifikacije, pa se ne može ni zamisliti jezik koji ne bi bio suštinski određen upravo tim zakonima« (Huserl, Logička istraživanja, knj. II, str. 319). Značenje govora vezano je za zakonitost koja tu posto-ji; otuda iz njene povrede proističe besmisao. »Kada kažemo okruglo, ili čovek i jeste i tome slično, ne postoje nikakva značenja koja bi tim spojevima odgovarala kao njihov izra-žen smisao« (Ibid.t knj. II, str. 312). To je interesantan pri-mer za metodu kako da se iz spoljašnjih oblika pročitaju unutrašnje veze. U oblasti značenja vlada apriorna zakonitost, »po kojoj su svi mogući oblici sistematski zavisni od jednog malog broja primitivnih oblika utvrđenih egzistencijalnim zakonima. Tom zakonitošću, budući da je apriorna i čisto kategorijalna, u našu naučnu svest dopire osnovni i glavni deo konstitucije ,teorijskog uma'«.2

U toj usmerenosti doživljaja shvatanja, po kojoj oni teže da neku predmetnost sagledaju i izraze u sve prikladnijim oblicima, dato jei, međutim, već i napredovanje od doživljaja ili pojedinačnog opažaja ka nečem opštem, jer se činjenično stanje može da razjasni samo posredstvom naziva, pojmova, sudova. Makar se krajnja tačka puta i nalazila u utvrđivanju neke činjenice ili neke pravilnosti, put ka krajnjoj tački uvek ide kroz ono što je opšte. U oba slučaja sagledavanje predmeta biće dovršeno, a tendencija ka tom sagledavanju ispunjena tek kad postanemo svesni da posedujemo samu stvar, i to potpu-no. Međutim, ako je u toj usmerenosti već dato napredovanje ka nečem opštem, nastaje zahtev za napredovanje od relacija koje se mogu naći u pojedinačnom objektu ka onima koje postoje u većim predmetnim sklopovima. Tako se iz jednog smera veza prelazi u drugi. U prvom smeru međusobno su povezani doživljaji koji teže da različitim oblicima reprezen-tacije shvate jedan isti predmet, i to na sve prikladniji način. U drugom smeru povezani su doživljaji koji relacije između predmeta, koji se smenjuju, sagledavaju u istom obliku shva-tanja, ili povezivanjem različitih oblika. Tako nastaju obu-hvatnije veze, sadržane u činjeničnom stanju predmetnosti. One su posebno jasno vidljive u homogenim sistemima koje predstavljaju prostorni, zvučni ili brojčani odnosi (Opisna psihologija, str. 44, Spisi, knj. V, str. 172). Svaka nauka se povezuje s nekom predmetnošću koja se može omeđiti, i u njoj ima svoje jedinstvo. A sklop naučne oblasti povezuje

110 filozofski.rs

Page 110: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

pojedinačna znanja. Dovršenost svih relacija sadržanih u do-življenome i opaženome bila bi pojam sveta. Tim pojmom izrečen je zahtev da se sve što se može doživeti i opažati izrazi sklopom relacija činjeničnoga, sadržanih u njemu. Ko-načno se može reći da strukturna veza, koja se nalazi u definisanju predmeta doživljenim ili datim sadržajima,, stva-ra sistem predmetnih relacija i izražava se u njima, i na taj način se strukturnom vezom spajaju doživljaji te vrste, sve šire i prisnije.

3

Ako saberemo sve do sada izložene momente predmet-nog shvatanja, lakše ćemo razumeti ono što se sad ispostavlja kao suština saznanja. Da bismo znali šta je saznanje, mora-mo da se upitamo šta podrazumevamo pod njegovim sastav-nim delovima: opažajem, jezičkim oznakama, sudovima. Na to treba odgovoriti: ono što čovek koji opaža, predstavlja, sudi ima na umu dok obavlja te činove. Onaj ko doživljuje, siguran je u to što doživljuje. Ta vrsta sigurnosti ne upućuje ni na šta što bi se nalazilo negde iza doživljaja, ona počiva u samoj sebi. Ako stvorimo idealan teorijski pojam čistog opažaja, onda je njime na osnovu karaktera datosti utvr-đena jedna realnost„ koja sa svoje strane upućuje na ono što utvrđuje (oblikuje) tu datost, omogućuje njenu nepo-merljivost i njen pritisak. Najpre, to treba prihvatiti kao činjenično stanje; ali čovek ga mora rastumačiti kako bi pravilno ocenio svojstva činova saznavanja utemeljena u njemu. Svaki drugi čin, koji sačinjava sastavni deo pred-metnog shvatanja izgrađenog na tim osnovama, označava, ima na umu, znači povezivanje*, idući unazad, sa doživljava-njem ili čistim opažanjem. On23 označava, znači ili ima na umu neki predmet koji se shvata na temelju onoga što je sadržano u doživljavanju i opažanju. U doživljavanju je pred-met imanentan, dok jej, naprotiv, u opažanju, koje faktički spada u naše shvatanje, nešto s čime se povezuje sticaj po-jedinačnih opažaja. Činovi shvatanja su u prvom redu ele-mentarne logičke operacije: identifikovanje, razlikovanje, od-ređivanje stupnjeva, spajanje, razdvajanje, deo i celina u za-visnosti od toga da li se pojavljuju kao spoj ili se povezuju, zatim mogućnost izdvajanja iz okoline i najzad sagledavanje faktičkih odnosa. Te elementarne operacije mogu se obavljati

111 filozofski.rs

Page 111: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

š oiie strane svakog označavanja rečima ili znacima neke druge vrste. To su drugostepeni opažaji i iskazuju samo neko činjenično stanje. A ono u okviru opažanja ima jednu zna-čajnu osobenost. Elementarne operacije sagledavaju činjeni-čna stanja. Činjenična stanja za mene ne postoje kao činje-nice svesti, nego se pojavljuju kao stvarnosti nezavisne od svesti. Utoliko im je svojstveno nešto što je nezavisno od promena u toku svesti,, neka svojevrsna opštost. Kao što se kvalitet tona ne menja, mada tonovi prelaze jedan u drugi, tako i razmak između dva tona sam po sebi ostaje činjenično stanje, koje je uvek isto u psihičkom smenjivanju muzičkih doživljaja. Ta činjenična stanja su suštinske odredbe i kao takva čine osnovu saznanja, ukoliko ono znači nešto više od pojavljivanja ili zajedničkog postojanja u svesti.

Zato kao vrednost ili svrha izvan okvira čulnih činjenič-nih stanja u shvatanju doživljenoga postoji jedan analogon, vidi se iz prostih oblika iskaza da je nešto lepo ili dobro — ne samo za mene nego uopšte — kao nešto što se njima imalo na umu, za šta će se morati tek da potraže razlozi.

4

TENDENCIJA KA SISTEMATSKOM SKLOPU SADRŽANA U STRUKTURI SHVATANJA I NJENO DOVRŠENJE U

NAUCI

U predmetnom shvatanju, po prirodi samih činjeničnih stanja koja postoje u doživljavanju i opažanju, nalazi se zah-tev da se svuda uspostave odnosi između svega onog što se može doživeti i opažati. A u strukturi shvatanja ujedno leži i jedinstveno načelo koje stvara taj sklop, i sadrži jamstvo za njegovo važenje.

Opažanje;, stvaranje predstave o nekom predmetu u kojoj su pojedinačne opažajne slike na određujući način tako me-đusobno povezane da sadržajno određuju pojedinačni pred-met, zatim podređivanje posebnoga pod opšte, podređivanje vrsta pod rod, povezivanje delova u celinu, činovi označava-nja i različiti oblici suda koji se stvara na njihovom temelju, spoj sudova sve do sistematskog sklopa jedne oblasti saz-nanja — svi ti činovi odlikuju se zajedničkim karakterom — nalaze se u odnosu biti-reprezentovan i reprezentovati. Svaki član navedenog sklopa reprezentovan je nekim drugim čla-

112 filozofski.rs

Page 112: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nom, a onaj koji u tom sklopu sledi reprezentacija je pret-hodnoga. Tako predstava o predmetu reprezentuje opažajne sadržaje na koje se odnosi. Opšta predstava reprezentuje po-jedinačne predstave. Spoj obeležja jednoga pojma reprezen-tuje individualne predstave koje ulaze u okvir tog pojma, i, najzad, sklop saznanja koji obuhvata jednu predmetnu oblast reprezentuje skup opažaja koji se odnose na te predmete.

U središtu čitave psihologije tog sklopa predmetnog shva-tanja nalazi se pojam reprezentovanja,, a njen glavni zadatak je da razjasni taj pojam. Jasno je da taj pojam obuhvata veoma različite modifikacije ponašanja, i da je iznalaženje modifikacija isto toliko težak koliko i zamršen posao. Jer, pojedinačna predstava secanja reprezentuje opažaj u jednom drukčijem smislu od onoga u kome sud reprezentuje ono što je opaženo ili doživljeno.

Jedan doživljaj, koji se nalazi u odnosu reprezentacije prema jednom ili više doživljaja koji ga uslovljavaju, zasno-van je u ovom poslednjem. Nije reč o genetskoj vezi između doživljaja. Biti-zasnovan tu ne znači biti genetski uslovljen. Time je, naprotiv, označen odnos između čina koji zasniva i čina koji je zasnovan, po kome onaj prvi sadrži legitimni osnov za ovaj drugi. Znači, odnos zasnivanja ne postoji iz-među činova, nego između onoga što je sadržano u činovima.

Odnosu između onoga što je reprezentovano i onoga što reprezentuje odgovara odnos između onoga što zasniva i onoga što je zasnovano. Opažajni sud konačno ima svoj te-melj ili svoj legitimni osnov u jednom ili više opažajnih či-nova,, koje reprezentuje sud. Kroz sve navedene doživljaje prolazi, dakle, jedan isti odnos, po kome su jedni reprezen-tovani u drugima i zasnivaju ih.

Tako je u svakom doživljaju, koji sadrži neku reprezen-taciju i koji je zasnovan, sadržan odnos prema doživljajima koji su u njemu reprezentovani i zasnivaju ga. I tako su svi doživljaji koji sadrže nešto što je reprezentovano, nešto što zasniva, nešto što reprezentuje i nešto što je zasnovano, po-vezani međusobno u jedan sklop istovrsnošću ponašanja u tim doživljajima i vezama utvrđenim tim ponašanjem. Način ponašanja je ono što određuje vrstu sklopa, a on istovreme-no sadrži i momenat njihovog povezivanja u celinu. U tim vezama su sadržani oni trajni odnosi na kojima se temelji predmetno shvatanje. To je ona čvrsta pozadina na kojoj blesne i trne promenljiva svetlost trenutne svesti.

8 113 filozofski.rs

Page 113: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

II PREDMETNO POSEDOVANJE

I OSEĆANJE

Sklop koji ćemo sada razmatrati zahteva da se prethod-no izlože određeni stavovi o strukturi osećanja i htenja. Jer, reč je samo o tome da se za teoriju znanja pripremi uporedni način posmatranja; logiku, a potom i čitavu teoriju znanja treba osloboditi njihovog pretežnog povezivanja sa sazna-njem stvarnosti, a onda izgraditi logičke i naučnoteorijske stavove da isto kao sa saznanjem stvarnosti budu povezani i sa određivanjem vrednosti, utvrđivanjem svrhe i donošenjem pravila. Pri tom elementarne operacije, koje prethode dis-kurzivnom mišljenju, treba u svim tim različitim oblastima shvatati u njihovom odnosu prema diskurzivnim operacijama. Onda će uporedni način posmatranja pokazati koji su uslovi iz strukturnog sklopa predmetnog shvatanja, osećanja i hte-nja presudni za logičke oblike.

Može li se pojam strukture primeniti na osećajni život? Može, kada doživljaji osećanja predstavljaju strukturna je-dinstva, kada u odnosu između doživljaja osećanja postoje strukturni odnosi i kada skup tih odnosa u psihičkom sklopu vrši radnju, koja u subjektu imanentnoj teleologiji psihičkog sklopa stoji u strukturnom odnosu prema radnjama pred-metnog shvatanja i htenja. Na toj osnovi pokazaće se da strukturni odnosi osećanja sačinjavaju oblast koja se može razgraničiti kako prema shvatanju tako i prema htenju. Onda za logiku i teoriju znanja tu oblast, sa odredbama vrednosti koje se u njoj pojavljuju, treba prikazati kao jednu od onih triju oblasti sa kojima moraju biti povezane sve opšte logičke i naučnoteorijske konstatacije.

1

RAZGRANIĆENJE DOŽIVLJAJA OSEĆAiNFJA

Najprq, moramo da utvrdimo zajednički karakter onih doživljaja koji se u jezičkoj upotrebi svuda označavaju kao osećanja.

Kad od bilo kojeg oblika predmetnog shvatanja pređemo na osećanje, odmah će se pokazati da se osećanje ne može upoređivati s tim oblicima. Čuti, videti, pipati, mogu se me-đusobno upoređivati; sud o nekom viđenom predmetu može

114 filozofski.rs

Page 114: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

se upoređivati sa opazajem; međutim, ako s tim načinima saznavanja povežem osećanje, neću naći više ništa što bi se moglo upoređivati. Opisna psihologija, koja shvata samo ono što postoji u razvijenom duševnom životu, nalazi, dakle, u osećanjima oblast psihičkih činjenica,, čiji su članovi, doduše, svuda utkani u činjenicu shvatanja i htenja, ali bilo gde da se pojave, sa njima se ne mogu upoređivati.

Između čulnog opažanja, čulnog osećanja i čulne žudnje mogu se svakako pronaći tačke upoređivanja; one se nalaze u zajedniokim sadržajima koji postoje u različitim načinima ponašanja: ali sami načini ponašanja ne mogu se upore-đivati.

Tako doživljena razlika razdvaja osećanje i od predmet-nog shvatanja, i od htenja. Nju analiza, u prvom redu, vidi u tome što u osećanju nailazi na suprotnost koja se obično označava kao suprotnost između zadovoljstva i nezadovolj-stva.

Osećanja predstavljaju raznovrsnost razlike u intenzitetu i kvalitetu. Mogu se razvrstati po intenzitetu; na jednoj stra-ni smenjuju se stupnjevi intenziteta zadovoljstva, dopadanja i odobravanja u pozitivnom smeru, a na drugoj smenjuju se u negativnom smeru različiti stupnjevi nezadovoljstva, nedo-padanja i neodobravanja. Kao kvalitativne razlike kod ose-ćanja zapažaju se zadovoljstvo i nezadovoljstvo u užem smi-slu,, odobravanje i neodobravanje, dopadanje i nedopadanje.

Sada ćemo, polazeći od tog obeležja, odrediti granice osećanja i time od njega privremeno razgraničiti oblast ose-ćajnog života. Osećanja su utkana kako u intelektualne, tako i u voljne doživljaje, a njihovo prisustvo u ovima dopire to-liko daleko da se može govoriti o sveprisutnosti osećanja u psihičkom životu. Pažnjom upravlja interesovanje, a ono predstavlja učešće osećanja koje potiče iz situacije i odnosa prema predmetu. Isto su i ispoljavanja dosetljivosti i oštro-umlja, neočekivane kombinacije praćene osećanjima neke vrste zadovoljstva. I kada se u voljnom ponašanju pojavi neka napetost ili zastoj, voljna stanja izazivaju osećajno po-našanje nezadovoljstva. Nasuprot tome, uspeh je praćen za-dovoljstvom.

Kada govorimo o osećanju sličnosti ili o osećanju stvar-nosti, reč osećanje ima dvojak smisao. Tu upravo zajednički karakter uočavanja uslovljava dvojaku upotrebu izraza ose-ćanje. Potvrđivanje i poricanje,, sumnja i izvesnost nisu po sebi ni radosni ni bolni. Cista nepomućena radost postoji2b

8* 115 filozofski.rs

Page 115: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

kada se razreše razne pretpostavke. A isto tako ni u voljnoj sferi uočavanje, svest o obvezanosti moje volje u odnosu na izvršenje neke radnje činom kojim sam se obavezao, nije po sebi vezana za neko osećanje zadovoljstva ili patnje, mada se sklopu života lako može pridružiti takvo osećanje bola, ogra-ničenosti. Postoji, dakle, i svest o voljnom ponašanju, koje je, doduše, veoma slično osećanju,, i povezuje se s osećanjem, ali samo po sebi nije osećanje. Uopšte, postoji jedna uočenost (Innesein) datog stanja stvari veoma slična osećanju i može se povezati s njim, ali se sama po sebi ne sme shvatiti kao osećanje. A pošto se u tome ne ističe dovoljna razlika izme-đu uočavanja (Innewerden) i osećanja, moraće se za doživljaje u kojima se podrazumeva nešto tuđe, bilo ono stvarno ili izmišljeno, odbaciti izraz naknadno osećanje (Nachfiihlen) kao suviše uzak; naprotiv, tu je posredi jedno više naknadno doživljavanje (Nacherleben) u kome se čitav psihički sklop neke tuđe egzistencije shvata polazeći od pojedinačno datoga.

2

OPŠTI KARAKTER PONAŠANJA U DOŽIVLJAVANJU OSEĆANJA

Sada treba dokazati da tako razgraničena oblast osećanja pokazuje u svim svojim doživljajima isto ponašanje i ista strukturna svojstva^ dok, nasuprot tome, unošenje drugih doživljaja koje ne karakteriše zadovoljstvo ili nezadovoljstvo isključuje određivanje strukturnih jedinstava, strukturnih odnosa i teleološke radnje tako razgraničene oblasti.

Karakter strukture u toj oblasti uslovljen je jednom os-novnom crtom osećajnog ponašanja, na koju se može samo ukazati, i samo slikom može izraziti, ali se ne može definisati. U predmetnom shvatanju sadržana je u doživljaju usmere-nost na predmet, a razne doživljaje povezuje usmerenost na sagledavanje predmeta. Voljni doživljaj pokazuje usmerenost na neki fiat, na realizovanje nekog činjeničnog stanja kako u pojedinačnom doživljaju, tako i u međusobnim odnosima do-življaja. Šta, međutim, nalazimo u doživljajima osećanja? Delanje ili usmerenost isključeni su iz te oblasti; ne samo u osećanju situacije nego i u predmetnom osećanju samo dato duševno stanje (Zustandlichkeit) postoji kao način ponaša-nja; to je duševno stanje koje je povezano sa shvatanjem datih predmeta, ili je zasnovano u situaciji subjekta. Kako

116 filozofski.rs

Page 116: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

je to dato duševno stanje uslovljeno spoljašnjim predmetima ili situacijom subjekta, ono u tom,, da tako kažemo, inverz-nom ponašanju tone u dubinu subjekta. Udeo koji doživlje-ne činjeničnosti imaju u tom duševnom stanju gubi se u osobenom načinu na koji se taj udeo utapa u ukupnost datog duševnog stanja. Svako osećajno duševno stanje (Gefiihlszu-standlichkeit) izražava samo neuhvatljivo ponašanje te iste dubine subjekta prema njegovim situacijama i predmetima. Time je u oblasti osećanja dat jedan karakter strukture, pot-puno različit od karaktera u onim drugim dvema sferama. To dolazi do izražaja kako u strukturnom jedinstvu osećajnog doživljaja, tako i u međusobnim strukturnim povezanostima raznih osećajnih doživljaja.

Otuda proizilazi da su momenti, koji sačinjavaju do-življaje ove vrste, podređeni glavnom momentu strukture doživljenome kao osećanje. Situacija se doživljuje osećanjem, predmeti se osećanjem okušavaju i proživljavaju. Svi osećaj-ni doživljaji su u tome jednaki, a tamo gde vladaju u duši, čini se da svaki životni odnos, svaki predmet, svaka tuđa individualnost postoje zbog toga da budu proživljeni, pretrp-ljeni i okušani. Da bismo u vlastitom doživljaju otkrili raz-novrsnost osećajnog sveta koji nastaje na taj način, moramo se okrenuti pesnicima, koji nas uče da u sebi samima pro-nađemo ono što bi inače prošlo nezapaženo u životnoj trci: čitav teret zemaljske sreće i zemaljske patnje, oslobađanje duše obuhvaćene čvrstim predmetnim okvirima, govor gla-sova iz prirode. Znači, struktura osećanja leži u tom vraćanju sa predmeta na ponašanje. To povezivanje, idući unazad, i kada uživa i trpi i u manje čujnim vibracijama, jeste dušev-no raspoloženje. Međutim, ukoliko subjekt postojane odnose između predmeta i ljudi zadržava u sebi posredstvom repre-zentacija proteklih osećajnih doživljaja, pa tako gradi jedan sistem svojih osećajnih relacija prema stvarima, individua-ma, zajednicama sve do čovečanstva, i ne živi u teorijskom niti praktičnom ponašanju, nego u postojanim vezama, onda životno ustrojstvo nazivamo dušom (Gemiit). Ona, prema tome, počiva na sećanju koje reprezentuje osećajne doživljaje i te reprezentacije razvrstava u sređene veze sa stvarima, licima, zajednicama. Stvara se postupni prelaz od koncentra-cije duše posredstvom sećanja, vernosti, stalnosti prooseća-nih životnih relacija, sve do naivne ili i svesne i željene izo-lacije osećajnih doživljaja u pukim duševnim raspoloženji-ma, koja izražavaju nešto trenutno. U tome je ustrojstvo

117 filozofski.rs

Page 117: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

života, koje hoće da okuša sve što svet sadrži, svaku stvar za sebe, svaku u tom trenutku. Iz toga se sad vidi da struktura osećanja, posredstvom reprezentacija, omogućuje jedan sis-tem povezivanja, upravljen na identične predmete raznovrs-nih osećajnih doživljaja. Dalje, i iz tih odnosa proizilazi to što se osećanje, koje je dato kao doživljaj, pojavljuje u ve-likom mnoštvu raznovrsnih kvaliteta. Te kvalitativne određe-nosti su u samom doživljavanju najtešnje povezane sa situa-cijama i predmetima kod kojih se pojavljuju. Od objašnjenja genetske psihologijei, od konstatacija analitičke metode o tome šta se u osećanju može razlikovati ili opitom razdvojiti, ovde ćemo izdvojiti jedan način posmatranja, čiji je predmet samo radnja osećanja u psihičkom strukturnom sklopu. Tako posmatrano, osećanje doduše nije nikakav sistem, ali je ipak njegova radnja to što univerzum postaje predmet sveopšte simpatije, što u njemu uživaju i trpe se njegova harmonija i njegove disonance, što individuu u osećajnim relacijama po-vezuje sa stvarima, licima i zajednicama, što između opštih činjeničnih stanja i estetskog ili etičkog osećanja postoje čvrste objektivne veze. Tako se pojmovno i rasudno (begrif-jliches, urteilendes) ponašanje u procenama izgrađuje na osećanju. A dejstvo tih procena vrednosti proteže se kako na izgrađivanje pogleda na svet, tako i na određivanje vrednosti.

Tako se stvaraju tri oblika vrednosti: životne vrednosti, zasnovane u osećanjima situacije,, vrednosti delovanja (Wir-kungswert), koje se odnose na sredinu koja uslovljava situa-ciju, i vlastite vrednosti (Eigenwert) predmeta i lica, koje osećanja predmeta izražavaju sudom i pojmom.

Ono što je u vrednostima objektivno, rezultat je čvrstih relacija u predmetnom osećanju. Načelo činjeničnog stanja u moralu. Predmetno u estetici.

3

STRUKTURNO JEDINSTVO OSEĆAJNOG DOŽIVLJAJA

Činovi predmetnog shvatanja predstavljaju osnovu ose-ćanja. Sve što kao čin pripada tom shvatanju može da sači-njava takvu osnovu. A odnos između subjekta i predmetnog sveta, koji nastaje u tim činovima kao shema shvatanja koja važi za sve slučajeve, postaje objektivna osnova kako našeg osećanja, tako i našeg htenja. Osećajni doživljaj je osećajno

118 filozofski.rs

Page 118: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ponašanje prema situacijama ili predmetima koji su objek-tivno dati ili predstavljeni kao mogući ili zamišljeni.

Donju granicu strukturnog jedinstva u osećajnim doživ-ljajima čine telesna osećanja i duševna raspoloženja bez ne-kog predmeta. I jedno i drugo su osećanja, jer imaju osobeni znak unutrašnje suprotnosti između zadovoljstva i bola. Kao što im je svojstvena suprotnost, tako se i u njima može od zadovoljstva i nezadovoljstva odvojiti ono što na određenom mestu vlastitog tela muči, grize, probada. Međutim^ u njima nije primetno sadržano nikakvo ponašanje prema tom sadr-žaju. I lokalizovane osećaje možemo da odvojimo od oseća-nja samo kada se ono nalazi u središtu pažnje. Dok fizički bol, naprotiv, može, kao u nekom donjem sloju duševnog života, teći naporedo s nekim drugim ponašanjem, neznatna primetljivost, koja mu onda pripada, može se sasvim lepo složiti s izvanrednom jačinom samoga bola. Onako kao što se u bici, kad je volja razdražena, ne primećuju rane. I du-ševna raspoloženja bez nekog objekta,, po pravilu, čine samo podlogu za neko drugo ponašanje; kao svetlosti i senke koje baca neka zvezda skrivena iza oblaka.

S one strane te granice osećajni doživljaj je jedno struk-turno jedinstvo u kome je, shodno prirodi osećajnog pona-šanja, osećajno duševno stanje (Gefuhlszustdndlichkeit) strukturno povezano s posedovanjem ili predstavljanjem neke situacije subjekta, ili opažanjem ili predstavljanjem nekog predmeta. Tu je predmet varijabilan nezavisno od ponašanja osećanja. A i to ponašanje može kod jednog istog predmeta da prođe kroz mnoge varijacije.

Kad slušalac shvata neku temu smišljenu u mašti, kad prati način kojim se sprovodi kroz različite zvučne raspone, instrumente, ritmove, tonske rodove, i kad istovremeno doživi smenjivanje osećanja — onda se ono što je predmetno shva-ćeno ili živi u sećanju može jasno razdvojiti od osećanja. Smenjivanje zvučnih slika ne poklapa se sa smenjivanjem osećanja; varijacija u tim slikama i varijacija u osećanju pojavljuju se kao dve različite stvari; doživljena razlika po-staje još jasnija u refleksiji, naime, zvučne slike i osećanja nisu naslagani u svesti kao dva različita sloja, nego je pre-sudno i karakteristično upravo to što između njih postoji neka unutrašnja veza. A ta veza je neko ponašanje prema zvučnim slikama. To nije ni odnos asocijacij^, u kome bi se osećanje nalazilo prema nekom opaženom ili predstavljenom sadržaju. Zadovoljstvo postoji samo zajedno sa sadržajem

119 filozofski.rs

Page 119: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

zbog koga se radujem. Taj odnos izražava se govorom: ra-dujem se zbog nečega ili uživam u nečemu, događaj koji se odnosi na mene raduje me ili me boli. Prema tome, tu isto toliko postoji ponašanje koliko i u sudu o nekom predmetu ili u htenju nekog objekta svrhe.

Na taj način su ponašanje i predmet, nezavisno jedno od drugog, u osećanjima varijabilni, pa se zato ideelno mogu da razdvoje; ali u stvarnosti jedno bez drugoga ne mogu po-stojati. U načinu, međutim, na koji su povezani mogu se zapaziti razlike. Upravo način na koji su osećanja vezana za situacije ili za predmete pokazuje u toj sferi obrnutog toka u dubine subjektivnosti osobene razlike u strukturi.

Iz predmetnog shvatanja razvila se shema subjekta i predmetnog sveta, i odgovara joj osnovna podela osećanja na: osećanja situacije i osećanja predmeta. Osećanja situacije za osnovu svoga opažanja imaju subjekt u odnosima prema predmetima i licima. Ti drugi odnosi su tu samo posredno uzrok osećanja, ukoliko određuju modifikacije subjektivnog duševnog stanja. Tako se budi osećanje kad nešto uspe^ uži-vanje u svesti o snazi, osećanje pod pritiskom okolnosti i nemoći u odnosu na svet, mržnja, strah, zahvalnost. Osećanja predmeta su, naprotiv, našom vlastitom situacijom povezana sa shvatanjem predmeta. Neka od njih izazivaju čulni sadr-žaji i njihove veze, prosta opažanja nevezana za predmet, ili ih izazivaju čulni objekti. Druga se rađaju iz tumačenja čul-nih pojava kod živih bića, koje se obavlja u naknadnom do-življavanju ili razumevanju. Stepen razumevanja zavisan je od srodnosti psihičkog sklopa (Opisna psihologija, str. 60, Spisi, knj. V, str. 198).

To ukazuje na doživljavanje ili nešto što je njemu ekvi-valentno. Naknadno doživljavanje pogrešno se shvata kao naknadno osećanje; jer u tim procesima stupa u dejstvo sva životnost naših načina ponašanja. Iz naknadnog doživljava-nja mogu da se izdvoje osećanja nastala iz dostignutog shva-tanja tuđe životnosti: saučestvovanje u radosti, saučestvova-nje u žalosti, prezir, poštovanje, divljenje. Razvijaju se u onom stepenu u kome tumačenje manifestacija tuđih živih bića, prelazeći preko njihovog trenutnog duševnog stanja, koje se izražava, recimo, nekim krikom ili gestom, ide dalje ka sagledavanju celine tuđe životnosti. U tom sklopu su često pomešane dve vrste osećajnih doživljaja,, koje, međutim, treba dobro razlikovati. Jedan deo doživljaja čine naknadno do-življena osećanja tuđeg subjekta, koja se pojavljuju kao po-

120 filozofski.rs

Page 120: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

seban sastavni deo procesa razumevanja. A drugi sastavni deo doživljaja, odvojen od prvoga, čini osećanje naknadno doživljenog osećanja drugog lica, kao što su saučestvovanje u žalosti ili u radosti. Nalazimo ih odvojene u sferi koja je najsposobnija da izvrši interpretaciju dubine nekog unutras-njeg života (Innerlichkeit): u shvatanju instrumentalne mu-zike, u kojoj tumačenjem dolaze do izraza zbivanja u dubini neke druge duše, povezana s čulnim dejstvima zvuka i zvuč-nih spojeva prisutnih u melodijama i njihovom povezivanju, u ritmovima i harmoniji. Osećanja izazvana na taj način stva-raju tu čitavo carstvo raznih tokova duševnog raspoloženja,, koje prati čulnu predmetnost. Nigde se u naknadnom doživ-ljavanju učešće osećanja ne pojavljuje do te mere samostalno. Nasuprot tome, odvajanje muzičke predmetnosti od sklopa toka stvarnosti isključuje osećanja za ta osećanja. Niko ne može sažaljevati Betovena zbog patnje izražene u nekom od njegovih adađa, niti se ko može zajedno sa Hajdnom radovati s nepomućenom vedrinom nekog njegovog alegra.

Sa interpretacijom predmetnosti koja postoji u tonovima srodna je interpretacija prirode. Uživljavati se u prirodu znači uneti osećanje u njenu interpretaciju koja, polazeći od duševnog raspoloženja posmatrača, naknadno oseća ono što je u njoj srodno. A osećanje koje nam ona pruža jeste po-vratno dejstvo na naše duševno raspoloženje, (zasnovano) na već izvršenoj interpretaciji neke prirodne pojave, recimo bleštavog mora ili mračne šume. Ni tu predmetno osećanje nije povezano s nekim osećanjem za osećanje.

Nasuprot tome, obe te vrste osećanja, onih koja su sa-držana u naknadnom doživljavanju i osećanja za osećanja nekog drugog, pomešana su kod čitaoca nekog romana ili gledaoca neke tragedije, jer onda postoje bilo kao naknadno doživljavanje onoga što se zbiva u Minjoni ili Juliji, bilo kao sažaljenje za njihovu patnju.

Na prvom mestu, kao zajedničko činjenično stanje u ok-viru osećajnog sveta pokazuje se svojevrsna stupnjevitost odnosa između subjektivnosti i objektivnosti tih osećanja. Tu počinju da deluju uslovi koji leže u dubinama psihičkog sklopa. Tako je osećanje u neku ruku organ za shvatanje naše vlastite kao i tuđe individualnosti i to pomoću uživlja-vanja u prirodu onih njihovih osobenosti do kojih nikakvo znanje ne dopire. U njemu kao da se otkriva dubina nepristu-pačna znanju. Na osnovu predmetnog shvatanja dolazi u neku ruku do zaokreta u tu dubinu. Predmetno shvatanje je pola-

121 filozofski.rs

Page 121: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

zeći od osećanja odredilo predmet, probijajući se na neki način da dopre do njega; usled uzajamnog delovanja našega Ja i predmeta, osećanja odmeravaju snagu našega Ja, priti-sak sveta,, energiju lica koja nas okružuju.

Obratimo sada pažnju na prirodu osećanja predmeta. U sudu o tim osećanjima predmetno ima atribute lepote, zna-čenja i vrednosti. Kad odobravamo svome Ja i dopadamo se sami sebi, uživamo u kvalitetima svoje ličnosti, koji našem vlastitom postojanju daju vrednost, značenje, lepotii, i tako dolazi do samoocenjivanja. Isto takvo preobraćanje dopada-nja ili odobravanja u sudu u neki objektivni kvalitet pred-meta leži i u sudu o nekom čulnom predmetu ili nekom dru-gom licu: ova ruža je lepa, dobro je što je Sokrat ostao u tamnici. Strukturnom jedinstvu predmetnog osećanja, dakle, odgovara sud koji polaže pravo na važenje zasnivajući ga na predmetu.

Osećanja situacije sadrže jednu drugu vrstu strukturne veze. Ona će poći otuda. Hegel govori o »potmulom tkanju duha u sebi«,, u tome on sam sebi predstavlja građu, i svu građu svog znanja ima u sebi samom. Ričl označava osećanje kao »duhovnu funkciju u kojoj je Ja kod sebe samog«. I u tom smislu suprotnost prisutna u ponašanju osećanja oduvek se, idući unazad, povezuje sa podsticanjem ili ometanjem života.

Osećanja predmeta i osećanja situacije pokazuju jednu svojevrsnost i u tome što se i tamo gde stupaju u vezu mogu da odvoje jedno od drugoga.

4

MEĐUSOBNI STRUKTURNI ODNOSI OSEĆANJA

Pojedinačna osećanja naći ćemo svuda utkana u duševni sklop. Ona se pojavljuju u sklopu predmetnog mišljenja — kao neraspoloženje zbog njegovog neuspeha, kao osećanja napetosti u toku duhovnog rada ili kao zadovoljstvo zbog postignutog saznanja; ona prate smenjivanja i veze naših predstava, kao i situacije našeg Ja; ona se provlače kroz tkivo čitavog našeg voljnog ponašanja kao neraspoloženje zbog nezadovoljene žudnje, kao radost delanja, kao bolna napetost u njemu ili zadovoljstvo zbog ostvarene promene predmetnog sveta ili u našim vlastitim stanjima. Ona su u

122 filozofski.rs

Page 122: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

tom sklopu povezana s drugim načinom ponašanja i odre-đuju ga. Osećanja koja se na taj način pojavljuju nemaju između sebe nikakve unutrašnje veze. Međutim, ni tamo gde njima svojstveno ponašanje određuje sastav doživljaja, čini se da između osećajnih doživljaja ne postoje nikakve čvrste ni sređene veze; među njima ne postoji odnos kao što je odnos reprezentacije ili odnos između sredstva i svrhe; onako kao što svetlost na talasima blesne i utrne, tako se i ta ose-ćanja pojave i opet iščeznu. Od predmetnog shvatanja i volj-nog ponašanja razlikuju se po tome što su u ovima doživljaji međusobno povezani tačno utvrđenim redom, dok se odnosi među osećanjima u toku nekog afekta ili neke strasti po-javljuju bez utvrđenog reda i slučajno; to je razlika koja ovoj vrsti ponašanja u svakom slučaju daje osoben karakter.

Veze među osećanjima postoje samo ukoliko reprezen-tacije predstavljaju njihove međučlanove. U pravcu dubine, da se tako izrazimo,, osećanje može svojom reprezentacijom izazvati osećanje za osećanje. Takvo osećanje je u prvom redu sažaljenje zbog vlastite patnje, radost zbog vlastite sreće. Patnja i sreća moraju se ovde reprezentovati u vidu predstave ako treba da izazovu neko osećanje. A sažaljenje zbog sebe sama nije ponavljanje patnje, nego jedno svoje-vrsno blago, dirljivo osećanje, koje je potpuno različito od, recimo, snažnih rizičkih bolova ili bola zbog nekog smrtnog slučaja. Osećanje radosti zbog vlastite snage izaziva nas da se ponosimo sobom. I tu se osećanje i osećanje za osećanje razlikuju po karakteru. Upravo to pokazuje strukturni ka-rakter te veze. Nešto je složenija, ali se isto tako nesumnjivo činjenično može dokazati strukturna veza između naknadnog osećanja tuđeg osećanja i učestvovanja u tuđoj žalosti ili radosti. Najjednostavniji slučajevi nastaju kada ja naknadno osećam izraz nekog snažnog osećanja; onda sažaljenje zbog tuđe patnje nije oslabljeno ponavljanje niti te patnje niti tog naknadnog osećanja, nego je strukturno povezano sa procesom naknadnog osećanja. Pakost, zavis^, surevnjivost nastaju, a to se nesumnjivo vidi iz samoposmatranja, u mno-gim slučajevima na taj način što tuđa sreća izaziva smanje-nje osećanja vlastite vrednosti, a to smanjenje onda, posred-stvom reprezentacija i sudova, izaziva osećanje zavisti prema onome koji je srećan. A i na taj način što u pakosti u prvom redu naknadno doživljavanje tuđe nesreće, tek posredstvom porasta vrednosti vlastitog Ja, izaziva uživanje u tuđoj ne-sreći. Ako je neki drugi učenik kažnjen, dečak se raduje što

123 filozofski.rs

Page 123: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

je njegova koža ostala čitava. Ti odnosi mogu da povezuju i vremenski udaljenije doživljaje. Kad nam neko drugi učini dobročinstvo, mi to osećamo kao nešto prijatno, a osećanje zahvalnosti možda će izazvati tek kada budemo sabrali i ostala sitna dobročinstva. I u prirodi strukturne veze leži to što se uživanje dobročinstva ne ponavlja kao radost vezana s usmerenošću na njen uzrok, nego nastaje novo osećanje posebne vrste. U prirodi te veze leži što se u nju mogu uključi-vati novi članovi, kao, na primer, uz jedan zaključak i neki drugi. Tuđa patnja izaziva sažaljenje prema njoj; snaga kojom ja nju osećam može izazvati sažaljenje prema meni lično, kao prema onome koji sada tako snažno pati.

Od veze koja postoji u osećanjima za osećanja razlikuje-mo jednu drugu, i označavamo je kao prenošenje. Ako je deo nekog predmeta izazvao neko neprijatno osećanje, ono se može preneti na čitav predmet. Neprijatno osećanje, koje izaziva saopštavanje neke rđave vesti, može se preneti na čitavu ličnost od koje je potekao taj pojedinačni čin.

5

SISTEM MEĐUSOBNIH VEZA OSEĆANJA RAZGRANIČEN OD VEZA PREDMETNOG SHVATANJA I HTENJA

Taj skup osećanja razgraničen je kao jedna celina, koju strukturne veze povezuju u jedan sistem. Razgraničenje u odnosu na predmetno shvatanje, u okviru čiste deskripcije, ne može biti podvrgnuto nikakvoj sumnji. Struktura tih dva-ju sistema pokazala nam se kao potpuno različita. Mnogo je teže, međutim, razgraničenje tog strukturnog sklopa osećanja u odnosu na strukturni sklop htenja. Ni tu se ne pitamo da li je htenje samostalna funkcija, nego je u sklopu te deskrip-cije u pitanju samo da li je ono po svojoj strukturi različito od strukture osećanja.

Kao što je osećajno ponašanje (razgraničeno) od ponaša-nja predmetnog shvatanja, tako se ono može razgraničiti i od voljnog ponašanja. Uslov i osnovu osećanja predstavlja bilo koji proces predmetnog shvatanja. Tako isto onda pred-metno shvatanje a istovremeno i osećanje čine osnovu volj-nog ponašanja. U doživljaju vrednosti zasnovano je određi-vanje svrhe. To je jedan unutrašnji sklop, koji od osecanja kroz nagon i žudnju ide ka volji. Moglo bi se reći da je ose-ćanje samo prvi oblik onih načina ponašanja koji svoj po-

124 filozofski.rs

Page 124: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

slednji oblik dostižu u voljnoj odluci i svrsishodnom delanju. U prilog tome ističe se kontinuitet u kome su osećanja, afekti, žudnje tako povezani da se pojavljuju samo kao obli-ci i stupnjevi jednog istog ponašanja. Ista ona suprotnost, koja se javlja u zadovoljstvu i nezadovoljstvu,, kao da se na-stavlja u žudnji i opiranju. Međutim, taj kontinuitet na isti način dolazi do izražaja i na granici između osećaja i oseća-nja. I tu kao i tamo on se sastoji u tome što jedna funkcija ima osnovu u drugoj, osećanje u osećaju, volja u osećanju, i što na toj osnovi minimalne aktivnosti na njoj izgrađene funkcije njena uloga (Leistung) raste. Suprotnost između za-dovoljstva i nezadovoljstva, između traženja i odstupanja predstavlja za određivanje svrhe još samo osnovu. Svaka volj-na odluka sama po sebi, i onda kada njen sadržaj predstav-lja neko odstupanje, pozitivna je. Tendencija ka ostvarenju nekog predmeta nagona, žudnje ili volje potpuno razdvaja to ponašanje od ponašanja osećanja.

U voljnom ponašanju pojavljuje se na podlozi osećanja nešto što ne može da se izvede iz osećanja niti može s njime da se upoređuje.

Čini mi se da dva razloga na imperativan način govore u prilog razlučivanja osećajnog ponašanja od voljnoga. Po-stoji prostrana oblast osećanja koja ne podstiču na dela-nje. To su osećanja umetničkog uživania. To potiče otuda što su predmeti tih osećanja izuzeti iz sklopa stvarnosti, u koji zakoračuje naša volja. Zbivanja, koja bi nas inače podstakla na delanje, ne smetaju nam u našem ponašanju lišenom učešća volje. Isto tako„ važno je i to što od onoga u čijem doživljavanju učestvujem, od lica ili sudbina koji se tu po-javljuju, ne proističe nikakvo ometanje moje volje niti kakav pritisak na mene. Dokle god sam u oblasti umetnosti, s moje duše je skinut pritisak stvarnosti. Ono što se vidi na pozor-nici, i ako je krajnje realistično, može nekog neobrazovanog navesti na protivdejstvo samo ako on umetnički privid po-brka sa stvarnošću. Najpotpuniji oblik dejstava osećanja bez učešća volje nalazi se u muzici. Jer tu su osećanja izazvana pukim tvorevinama mašte, temom, melodijom. Pošto teme ili ritmovi svoj najsnažniji odnos prema ljudskom osećajnom životu nalaze u mimici izraza, ipak su samo senka izraza u govoru, uzdignuti na stepen zakonitosti zvučnih odnosa i na taj način preobraženi u čistu lepotu. Oslobođeni su određe-nog voljnog sadržaja stvarnoga života. Otuda ni najsnažniji izraz nadahnute volje, koji susrećemo u nekoj Betovenovoj

125 filozofski.rs

Page 125: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

simfoniji, ipak u nama ne budi otpor niti vrsi pritisak na nas. Izraz jedne snažne volj^, koju susrećemo oslobođenu sva-kog sadržaja i uzdignutu na stepen zakonitosti zvučnih odno-sa i preobraženu njome, podstiče nas, bez učešća volje, jedi-no na shvatanje oblika voljnog ponašanja. A to nije proistek-lo zato što se na taj način izazivaju prijatna ali slaba oseća-nja. Postoje tako snažna umetnička dejstva da ih samo mali broj zadovoljstava druge vrste može nadmašiti. Mogućnost svojstvena vokalnoj muzici — da na nas deluje istovreme-nim predmetima s najsnažnijim osećajnim dejstvom i na taj način privede u našu svest bogatstvo samoga života, kao što se, recimo, događa za vreme prizora velikog bala u »Don Žuanu«, ili kad kod Baha u njegovim kantatama zajednički deluju uzvišena mirna ozbiljnost transcendentnih dejsta^a i nemirna vedra pokretljivost duše, puna nade i straha, — iza-ziva tako intenzivno osećanje blaženstva da ono predstavlja najsnažnije od mogućih osećajnih dejstava uopšte. Nije reč o nedostatku snage osećanja, niti postoji kakva smetnja da osećanje pređe u volju; naprotiv, tu se vidi da postoje uslovi u kojima naša osećanja nemaju nikakvu tendenciju da pod-stiču na voljne procese i radnje. Ima,, međutim, i drugih oblika snažnih osećanja srodnih onima koje izazivaju umet-nička dela, koja takođe po pravilu ne pokreću nikakvo htenje. Osećanje prirode, u prvom redu, predstavlja jedan od takvih slučajeva. Isto tako ni uživanje u društvenom ve-selju prilikom posmatranja svetkovina i igara ne mora da izazove težnju da se u njima učestvuje, ma koliko snažno bilo to uživanje.

DODATAK: DOVRŠAVANJE UNUTRAŠNJE TELEOLOGIJE STRUKTURNOG SKLOPA OSEĆANJA U OBJEKTIVNIM

TVOREVINAMA

Imanentna teleologija toka osećanja dovršava se u stva-ranju i osećajnom proživljavanju objektivnih tvorevina. Čini se da uticaji spoljašnjeg sveta neprestano remete zakonitost toka osećanja. Ako osetimo da smo jedno s prirodom, čini nam se da u samoj prirodi leže momenti koji idu za tim da razore to jedinstvo. Cini nam se da priroda ima nečeg tuđeg, nečeg što nikada ne možemo osećajno potpuno da ostvarimo; u nJ°j postoji neka zakonitost koja nema nikakve veze sa zakonitošću toka naših osećanja. Postajemo svesni jaza koji nas deli od prirode. Ali nisu samo u prirodi momenti koji na-

126 filozofski.rs

Page 126: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ruŠavaju harmoniju, ima ih i u nama samima. Vaskrsavaju uspomene dok se unosimo u prirodu, one bude osećanja ko-jih nema u prirodi i koja potpuno pripadaju samo našem vlastitom Ja. Odjednom se setimo neke uvrede koju su nam naneli, ljutimo se zbog nje; mislimo na buduće događaje; bude se nade, strahovanja. Šta o svemu tome zna priroda,, koja spokojno počiva u svom sutonu dok nas more naše misli? Čovek u svome egoitetu otuđuje se od prirode, jedin-stvo je razoreno. Kao što protivrečnosti između njegovog egoiteta i date objektivnosti gone čoveka da pronađe viši je-dinstveni oblik vrednosti, tako on, s druge strane, nastoji da, stvarajući nove objektivne tvorevine u svojoj mašti, usposta-vi jedinstvo u okviru svojih duševnih raspoloženja. Stvaraju se umetnička dela u kojima je ukinuta divergencija između unutrašnje i spoljašnje zakonitosti osećanja. U novim obli-cima, u novim zakonitostima sagledava se ono što je opažaj-no, oblicima koji tek omogućuju čvrsto povezivanje s nekim jedinstvenim kompleksom osećanja ili s jedinstvenim tokom osećanja. Tek nam među osećanjima strukturne veze postaju potpuno jasne. U umetničkom posmatranju osećanja se nižu jedno za drugim u unutrašnjim zakonitim strukturnim vezama; sva ta osećanja čine jednu celinu. Celinu možemo sami ponovo doživeti u jednoj osećajnoj situaciji, u jednom spletu svih naših raznih doživljaja; sva ta različita, u dubini duše među-sobno povezana osećanja spliću se u jedan totalni rezultat,, u jedno totalno duševno raspoloženje. Često se, u muzici na primer, čak čuje prizvuk jedne određene osećajne situacije, koja se sad u nekom redosledu u potpunosti proživi, da bi se na kraju ta ista osećajna situacija opet vratila, ali je ona onda, prošavši kroz različite stadijume, doprla do pune sves-ti. Moglo bi se, doduše, samo po nekoj dalekoj analogiji sa procesom saznavanja, govoriti o tome da totalno osećanje nalazi svoje ispunjenje u pojedinačnim stadijumima, da je totalno osećanje postalo celina u kojoj je sve našlo svoje ispunjenje. Izraz za takvo stanje stvari su varijacije jedne iste teme u muzici,, ponavljanje teme ili njena zaokruženost na kraju. Ono što implicite već jeste u jednom skupnom ose-ćanju (Gesamtgefiihl), to se explicite u zakonitom redosledu dovodi do svesti, da bi onda opet postalo jedno više jedin-stvo. Uopšte, zadatak umetnosti bi bio da strukturna jedin-stva osećanja, kojih ima u svakom čoveku, ili u njemu po-stoje bar u začetku, dovede dotle da se distinktno prožive. Njeno najmoćnije sredstvo za to jeste kontrast. Druga ose-

127 filozofski.rs

Page 127: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ćanja kao da žele da se probiju u datu osećajnu situaciju, ali iz svakog sukoba osećajna situacija izlazi čistija, svesni-ja. Možda je zakon osećajnog života što totalno osećanje može samo u sukobu sa drugim osećanjima potpuno dopreti u svest, i naći svoje ispunjenje.

Polazeći otuda možemo da steknemo neki uvid u teleolo-giju osećajnog života. Sredstvo i svrha nisu kod estetskih ose-ćanja tuđi jedno drugom; za svrhu, koja ima vrednost,, ne postoje po sebi indiferentna sredstva. Svrha je upravo sama strukturisana celina. Sama celina, međutim, nije nikakav ap-straktum, nikakav pojam, niti kategorijalno oblikovanje po sebi disparatnih elemenata, nego nam je ona sama data u svojoj celovitosti u nekom doživljaju i ostvaruje se u struk-turnom sklopu istovremeno postojećih emocionalnih eleme-nata.

Za estetičara se sada postavlja pitanje kakva treba da bude jedna opažajno data celina da bi među izazvanim ose-ćanjima moglo postojati strukturno jedinstvo. Kad ne bi bilo unutrašnjih veza između opažaja i osećanja, umetnost uopšte ne bi bila moguća. Svaka umetnost nužno pretpostavlja izve-sne jednoobraznosti u unutrašnjim vezama između osećanja i opažaja. Nužno je da se jednake osećajne situacije, pod jednakim okolnostima, nalaze u strukturnom odnosu prema istim situacijama u opažaju. Tako u umetnosti postoje izve-sne jednoobraznosti kao što su ritam, varijacija iste teme, istog linearnog motiva,, simetrija, koji u različitim oblicima ekspliciraju i dovode do svesti istovetnosti osećajne situacije.

Dok se tako unutrašnja zakonitost toka duševnog raspo-loženja dovršava u umetnosti, čovekov dalji zadatak je bio da tok svojih afektivnih reakcija uobliči u jedno dovršeno jedinstvo, da postane jedinstvo koje je u sebi afektivno zao-kruženo. Istorija nam pokazuje neprestana nastojanja čoveka da se stilizuje. On ne veruje da bi ukupnost svojih afektivnih reakcija mogao da uobliči u jedno jedinstvo. Samo u jedin-stvu neke velike strasti mogao bi sam da postigne jedinstvo. Sve što je sitno, sitničavo, mora da otpadne. Čovek, među-tim, time što će da negira svoje afektivne reakcije u korist jedne strasti, neće da postigne spokojstvo; sama složena raz-novrsnost njegovih afektivnih reakcija u svojoj ukupnosti goni ga da je jedinstveno oblikuje. Osećanja i osećajne situ-acije druge vrste do svesti čovečanstvu dovode veliki umet-nici; oni čoveka gone da traga za novim afektivnim jedin-stvom na osnovu afektivnih elemenata druge vrste. Stvaraju

128 filozofski.rs

Page 128: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

se afektivni tipovi čitavih razdoblja, čitavih naroda; uz to, individua nastoji da ostvari sebi svojstveno afektivno jedin-stvo. Na osnovu tog emotivnog ujednačavanja načini afektiv-nog izražavanja dobijaju određeni oblik. U likovnoj umetnosti, u glumačkom stilu, u međusobnom opštenju ljudi u životu, nastaje izvesna jedinstvenost spoljašnjih pokreta kao izraz unutrašnjeg afektivnog jedinstva.

Strukturni sistem vrednosnih osećanja najzad se dovrša-va u izvesnim objektivnim univerzalnim vrednosnim siste-mima. Čitav svet se shvata sa jedinstvenog vrednosnog gle-dišta. On je dobar ili zao, ili u njemu postoji dobro i zlo na-čelo. Ili se u okviru sveta izdvajaju činjenična stanja, ozna-čena kao dobra ili zla, pa se sve ostalo procenjuje uzimajući u obzir ta činjenična stanja. Ili se stvaraju transcendentne tvorevine, u kojima se tek vrednost ovozemaljskog sveta do-vršava. Nastaju velika, jedinstvena vrednosna osećajna stanja kao što su pesimizam ili optimizam. Zavisno od unutrašnje povezanosti sa različitim reakcijama egoiteta, ta velika vred-nosna osećajna stanja dobijaju svoju posebnu boju. Tako pesimizam može da bude očajnički, može da bude ljutit i bun-tovan, setan i spokojan, ili bolno sažaljiv. Međutim, ni tu čovek ne može da nađe zadovoljenje u ograničenju na jedno veliko vrednosno osećanje,, i ukupnost samih vrednosnih ose-ćanja goni na jedinstveno uobličavanje. Čovek traga za ob-jektivnim vrednosnim sklopovima, kojima će biti izraženi raz-novrsnost njegovih vrednosnih osećanja, njegovo odobravanje i neodobravanje, njegovo osećanje za lepo i ružno, za dobro i zlo i sva druga vrednosna osećanja u raznim stupnjevima i prelivima. Tu onda svrhoviti sklopovi, koji proističu iz nje-govog voljnog ponašanja, daju vrednostima njihovo sistemat-sko jedinstvo i objektivno dovršavaju unutrašnji strukturni sklop vrednosnih osećanja.

II HTENJE

(Prvi odlomak)

1. OBIM NJEGOVIH DOŽIVUAJA

Pod htenjem razumem jedan određeni način ponašanja, koji se pojavljuje u veoma raznovrsnim doživljajima i iz ko-ga nastaje jedan sklop određenih doživljaja. U tim doživlja-jima uočavamo intenciju ka ostvarenju nekog činjeničnog

9 129 filozofski.rs

Page 129: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

stanja. Ona se ne može upoređivati s odnosima reprezento-vanja i obrazlaganja u predmetnom shvatanju, niti sa uživa-njem u nečemu ili bolom zbog nečega u osećanju. Kao ta druga dva načina ponašanja, tako i htenje pokazuje poveza-nost sa sadržajem; sadržaj je ono predmetno, koje se hoće i s kojim je proces povezan. To je jedno ponašanje; ali posebna vrsta tog ponašanja može se samo doživeti, a ne i prikazati pojmovima. Kad kažem da ono predstavlja intenciju, usme-renost na ostvarenje nekog predmeta, neko delovanje kao uzrok, ili kad kažem da se u njemu utvrđuje neka svrha koju treba ostvariti, onda time označavam upravo samo to pona-šanje koje se ne može definisati; navodim da je ono povezano s nekim sadržajem određene vrste tendencije ka realizaciji, i za označavanje tog ponašanja koristim se kategorijama čije je poreklo upravo u htenju. Ako tu crtu, koja se kao takva u doživljaju nikada ne pojavljuje sama za sebe, izdvojimo iz doživljaja, onda se ona može da označi kao jedna radnja (Leistung), jedna komponenta psihičkog sklopa. Tamo gde se htenje pojavljuje kao nešto što konstituiše doživljaj, ono je uvek povezano s nekim sadržajem koji treba ostvariti, i zato ga označavamo kao ponašanje. Ono se pojavljuje u jednom nizu različitih stanja, određenom njegovom sve većom izdi-ferenciranošću. Takva stanja su nagon, težnja, odluka, voljni sklop.

Međutim, pošto se ta tendencija pojavljuje pod izvesnim okolnostima i javlja se u zajedničkom delovanju individua, pojavljuju se i druga stanja uslovljena tim delovanjem, koja se moraju svrstati u isto ponašanje. Okolnosti u kojima se htenje pojavljuje u bilo kom obliku mogu ometati intenciju sadržanu u njima; javlja se svest o otporu, spoljašnji svet vrši neki pritisak. Ometanje ne mora uvek da izazove neko nezadovoljstvo; poneko voli da ga ometaju u radu, a uoča-vanje ometanja razlikuje se u svakom slučaju od osećanja ne-zadovoljstva koje se stvara na taj način. Iz zajedničkog delo-vanja individua stvara se poseban odnos na taj način što iz ugovora ili obećanja ili iz prirode same veze proističe jedna obaveza za volju, koja prisiljava na izvesne radnje ili ih za-branjuje. Za naš način posmatranja, međutim, bez značaja je kako će se psihološki shvatiti spoljašnje ometanje i unu-trašnja obaveza. U široko rasprostranjenoj jezičkoj upotrebi uočavanje modifikacija voljnog ponašanja označava se kao osećanje; svest o ometanju ili obavezi naziva se osećanjem za njih. Nesumnjivo, sa modifikacijama voljnog ponašanja

130 filozofski.rs

Page 130: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

često je pomešan osećaj nekog nezadovoljstva. Ometanje se bolno oseća, obaveza kao nekakvo ograničavanje izaziva u nama nezadovoljstvo. Ali ne oseća se svako ometanje niti svaka obaveza kao mučan pritisak ili kao ograničenje. Po-stoji i sreća zbog ograničenja. U obvezanosti života čvrstim pravilima,, za razliku od neobuzdanosti, ima nečega što za-dovoljava. A uočavanje ometanja ili obaveze moraće se raz-dvojiti od osećanja nezadovoljstva koja se tu mešaju. Ona se ne odnose neposredno na predmetno koje ometa niti na obli-gaciju koja obavezuje, nego na ometanje i na obavezu. Do-voljno je što ona u sklopu veza zauzimaju važno mesto ute-meljeno u voljnom ponašanju. Jer sve te vrste doživljaja, koje smo ovde naveli čine sada jedan sklop koji označavamo kao voljni.

Oni su članovi jedne celine, u kojoj zauzimaju određeno mesto. Svaki takav doživljaj nalazi se prema voljnom sklopu u odnosu, čija je priroda određena svojevrsnim voljnim po-našanjem. Doživljaji koji se protežu godinama mogu da budu međusobno povezani vezama. Mikelanđelo gradi crkvu Sv. Pe-tra. Nastaje dugi prekid, ubacuju se drugi nacrti. Ali, preva-zilazeći prekide, navedena intencija međusobno povezuje bez-broj voljnih akata. Utvrđivanje svrhe povlači za sobom odlu-ku o sredstvima, ta sredstva zahtevaju druga sredstva, pojav-ljuju se smetnje, nastupaju obaveze u vezi sa dogovorima. To je jedna krajnje složena celina,, u kojoj su godinama po-jedinačni činovi uslovljeni jednom intencijom, a kroz sve njih provlače se vrste odnosa uslovljene prirodom voljnog pona-šanja. Svuda se umeću osećanje, opažaji, razmišljanja. U nji-hovim reprezentacijama nastavljaju da deluju voljne odred-be, koje same nisu volja, nego imaju samo sposobnost da reprezentuju htenje ili da ga izazovu.

Tako i tu opet nailazimo na strukturni sklop, koji pro-lazi kroz sve procese duševnog života koji se pojavljuju i ne-staju i koji su na razne načine uslovljeni spolja ili iznutra: kao nekakva čvrsta konstrukcija ili nekakav sistem veza — sistematski poredak koji proističe iz prirode ponašanja.

Da bismo prodrli u prirodu tog sistema, moramo pod-robnije da analiziramo te doživljaje.

2. ANALIZA HTENJA

Oblik htenja u kome se najjasnije mogu razaznati sastav-ni delovi procesa javlja se kad je ono usmereno na ostvare-9* 131

filozofski.rs

Page 131: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nje neke spoljašnje promene, i kad na putu ka tom cilju prolazi kroz svestan izbor svrha i sredstava. U sklopu života uvek je u prvom redu potreban neki momenat sadržan u postojećem stanju, koji se ispoljava u vidu potreba i zasno-van u trajnim dispozicijama, kao što su nagoni, uporne žudnje, strasti; za njegovu građu vezano je i dejstvo moralnih normi delanja. Tok života donosi spolja ili iznutra povode koji utiču na uslove sadržane u takvim dispozicijama. U nji-ma je dato dalje napredovanje ka predstavama nekog stanja koje treba ostvariti, a koje se nalazi u odnosu s tim dispo-zicijama. Ako to stanje koje treba postići nazovemo svrhom, onda je ono što se od svrhe hoće neka vrsta zadovoljenja, a samo buduće stanje u osnovi je samo sredstvo potrebno za to zadovoljenje. Ovde treba odmah, kao veoma važan mome-nat, istaći da takvo zadovoljenje u odnosu na predmete koji služe kao sredstvo predstavlja nešto opšte. Ono se može tra-žiti, zato što jedan određeni predmet budi osećanja zadovolj-stva ili zato što su samoj dispoziciji potrebni predmeti za njeno zadovoljenje. Mogućnost pozitivnih osećanja sadržana u predmetu sačinjava za subjekt vrednost tog predmeta.

Pošto sada pred sobom imamo veći broj predmeta, a se-ćanje zadržava one starije, i kada se oni kasniji pojavljuju, i pošto se isto tako i nekoliko raznih potreba mogu ispoljiti jedna za drugom, a svest o onima koje su se ranije pojavile ostaje da postoji i kada se one kasnije već ispoljavaju, onda već otuda u nama nastaje suparništvo među svrhovnim pred-stavama. Uz to, pošto je uvek reč samo o uspostavljanju jednog budućeg stanja, ostvarenju neke promene koja je sredstvo za njegovo zadovoljenje, dolazi i to što druge stra-ne sadržane u njemu i povratna dejstva na osećajni i nagon-ski život koja se iz toga rađaju mogu kao negativne vrednosti početi da se sukobljavaju s pozitivnima, sadržanim u pro-meni. Veoma često ne znam da li ću se, ukoliko dođe do neke promene, koju žarko želim kao sredstvo zadovoljenja, na kra-ju zaista osećati zadovoljnim. Isti odnos postoji između mog osećajnog i nagonskog života i predstava o objektima do ko-jih dovodi čvrsta uzročna povezanost života: kao opažaji spo-ljašnjih predmeta, kao misli o nastupanju budućih stanja, on može biti siguran ili sumnjiv.

Kad se tako pruže razne mogućnosti da se izazovu spo-ljašnje ili unutrašnje promene zbog zadovoljenja pobuda sa-držanih u stečenom sklopu moga duševnog života, kada se

132 filozofski.rs

Page 132: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

mogućnosti uzdignu do svesti, onda dolazi do izbora, koji se obavlja u procesima razmišljanja, koje međusobno povezuje uzročne odnose i procenu vrednosti.

Sada se javlja razlika između čina procene vrednosti i čina izbora ili davanja prednosti. Procena vrednosti nas još ne prisiljava da u datom momentu postavimo sebi neku od-ređenu svrhu. Htenje pretpostavlja predstavljenu mogućnost ostvarenja nekog unutrašnjeg ili spoljašnjeg procesa, a izbor koji se u ovome vrši i koji okončava suparništvo među svrhovnim predstavama posebno jasno ističe crtu samodelat-nosti ili spontanosti sadržanu u htenju. Razmišljanje je po svojoj prirodi beskonačno; okončava ga odluka, kada razmiš-ljanjem hoćemo da dođemo do toga da se mora delati. Mo-menat koji u odluci presudno deluje nazivamo motivom.

Shema sprovođenja odluke nalazi se u prvom redu u sklopu sredstava i svrha, u kauzalnoj povezanosti sadržanoj u stvarnosti, saobrazno već izvršenoj konstataciji da je os-tvarljiva svrha koja je već bila sadržana u razmišljanju o izboru. Naravno, onda ta shema sprovođenja odluke podleže svim modifikacijama odnosa koje dolaze s vremenom. One mogu obustaviti sprovođenje, mogu preporučiti izbor drugih sredstava umesto predviđenih.

Ostala svojstva koja stiče sklop u sferi htenja određena su najpre time što ono stvara svrhovite sklopove koji se rea-lizuju u zajednici. I tu se, na prvom mestu, može smatrati da i spoljašnja organizacija društva obuhvata takve svrhovi-te sklopove. I tako se sad htenje manifestuje u zajednici. To je moguće samo zato što u htenju, čim se iziđe van okvira pojedinačne ličnosti, postoji odnos koji znači određivati i biti određen, zapovedati i pokoravati se. Zapovest, sama po sebi, ne podleže nikakvoj ratio; ona iz neprenosivih pobuda jedne ličnosti može sasvim partikularno delovati na druge, posred-stvom mogućnosti prinude date u uzročnom sklopu. Taj os-novni odnos zapovedanja i pokoravanja omogućuje spoljaš-nju organizaciju društva i dovrsava se u pravu države na prinudu. Svrhoviti sklopovi, međutim, moraju imati neki dru-gi osnov (Grund) za mogućnost kooperacije. On se sastoji u tome što se svrha, koja se ispunjava samo zajedničkim dela-njem, može osloniti na zajedništvo (Gemeinsamkeit) ljudske prirode i posebno na ona njena svojstva na kojima se teme-lji postavljanje iste svrhe kod svih. U svakom postavljanju svrhe razvija se, prema tome, jedan čovek koji se razlikuje

133 filozofski.rs

Page 133: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

od empirijske individue, koji se iz nje može izdvojiti i koji odgovara svrhovitom ponašanju.

Sada u sferi htenja nastaje sledeći sklop. Već se svako zadovoljenje prema stanju koje treba ostvariti, a koje ono zahteva, odnosi kao nešto opštije.3 Dakle;, kada htenje sebi kao svrhu postavi neku promenu, onda je ono nešto posebno u odnosu na ono opšte u nameri, tj. u odnosu na zadovoljenje. Prema tome, htenje usmereno na zadovoljenje može se shva-titi i kao pravilo koje je zasnovano u subjektu i pod koje potpadaju pojedinačne moguće promene koje dovode do za-dovoljenja. Isto tako može se i sredstvo, ukoliko omogućuje čitav niz zadovoljenja, shvatiti kao pravilo pod koje potpa-daju pojedinačni slučajevi. Sada, tu proističe skup onih pra-vila koje subjekt sam sebi postavlja kako bi u životu bio zadovoljen. Ta pravila pretpostavljaju empirijske potrebe tog subjekta. Ona pretpostavljaju tipičan uzročni sklop u kome se on nalazi, i određuju predmete i sredstva koja su na taj način utvrđena. To su pravila mudrosti i života.

Međutim, zadovoljenje subjekta uzeto kao celina počiva na odnosu vrednosti, koji ima korene u njegovoj životnosti. Procena je najpre individualna i obavlja se u životnom iskus-tvu subjekta.

Svrhoviti sklop počiva na zamenljivosti vrednosnih od-redbi među individuama.

Tako je, kao što smo videli, nastao zadatak da se izgradi zajednički vrednosni sistem.

Uredbe, zakoni, pravila stvaraju se u prvom redu na temelju zajedništva, koje se razvilo u jednom određenom krugu. Ono omogućuje saglasnost u određivanju vrednosti, a iz nje onda proističe običajno pravo, moral (Sitte), umetnička tehnika itd.

Ako se pak to zajedništvo raspadne, javlja se potreba za jednim racionalnim sistemom, rađa se ideal da se iz racio-nalnog poretka vrednosnih određenja izvedu norme, a iz njih konačno poredak propisa, pravila, uredbi, zakona. Stvara se prirodni sistem regulisanja života. Njegova vrhovna norma je ona koja je data u postavljanju svrha u okviru zajedniš-tva uopšte. Kantov moralni zakon. U svakoj pojedinačnoj oblasti morale bi da se izdvoje norme, ukoliko su utvrđene na osnovu posebne svrhe saobrazno vrednosnim odnosima.

134 filozofski.rs

Page 134: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

(Drugt odlomak)

1. OSNOVA HTENJA U PREDMETNOM SHVATANJU I OSEĆANJU

Činovi koji objektivišu grade zajedničku osnovu prvo osećanja, a zatim i htenja. Jer voljno ponašanje sadrži ili neki objekt za kojim se žudi, koji se želi ili se postavlja kao svrha, ili pak sadrži neku unutrašnju obvezanost ili neku spo-ljašnju određenost nečim. Svakako i tu postoji neki granič-ni slučaj itd.

2. RAZGRANIČENJE HTENJA OD OSECANJA

Proizilazi da u doživljaju htenja postoji neki način pona-šanja, jer se i tu psihički sklop u doživljaju povezuje s nečim predmetnim. I tu se, naravno, u voljnom doživljaju javlja nešto što se uporno protivi redovnom povezivanju s nekim predmetom, slično onome što smo razmatrali u osećajnom doživljaju. Kod nagona i težnje nismo uvek svesni neke odre-đene predmetnosti na koju bi oni bili usmereni. To samo znači da je predmetno nešto neodređeno. Svako, kada ga sko-li neki nemir usmeren na promenu, doživljuje takvu težnju, uvek usmerenu na neko novo stanje, iako ono pri tome nije utvrđeno ni u kakvoj čvrstoj predstavi o cilju.4 Kao što jedno osećanje može da traje i dalje, i onda kada se više ne obra-ća pažnja na subjektivnu situaciju ili spoljašnje predmete koji su ga izazvali, zato što nas zaokuplja neki drugi doživ-ljaj, tako i unutrašnji nemir koji dopire u neodređeno ili napetost izazvana nekom usmerenošću svrhe može i dalje da postoji u čulnim osećajima ili s njima povezanim osećanjima koja reprezentuju težnju, iako pri tom sama težnja više ne traje.5

Voljno ponašanje se razlikuje kako od ponašanja pred-metnog shvatanja, tako i od osećajnog ponašanja. Osećanje i htenje treba shvatiti kao dva različita ponašanja, a ne kao članove jednog istog ponašanja. Izložio sam zašto je to tako. Kada bi bili ovo drugo, osećanje bi, da je dovoljno snažno, odnosno da je prekoračen prag intenziteta za izazivanje hte-nja i da sa spoljašnje strane ništa ne ometa to izazivanje, moralo da pređe u htenje. Čitav niz snažnih osećanja, među-tim, dokazuje suprotno. A, s druge strane, osnova htenja

135 filozofski.rs

Page 135: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

uvek bi morala da se nalazi u osećanju ili nekoj njegovoj reprezentaciji u vrednosnim predstavama. A ni to nije slučaj.

Delanje ne nastupa uvek u sklopu težnje za nekim dob-rom, ono može da bude i rezultat neke obvezanosti volje. Obe-ćao sam, prema tome moram delati, i odlučujem se da de-lam. Ako sad stvorim pojam o vrednosti odanosti, pouzda-nosti itd., koji mene određuje, onda se te vrline mogu defini-sati samo unutrašnjim odnosom u kome je volja vezana i prihvata vezanost kao nešto što je obavezuje. Da li to ima veze s prirodom ličnosti, pitanje je koje se ne može rešiti, i ono se odnosi na tumačenje nekog postojećeg stanja, ali ne i njegovog obrazloženja. Jer ono što apsolutno »treba« (So-llen) i što se tu pojavljuje ne može se nikad izvesti iz onoga što »jeste« (Sein).

Kantov kategorički imperativ sadrži samo logički uslov pod kojim je moguće moralno zakonodavstvo. Samo ono što »treba« (Sollen), potrebno za moralno zakonodavstvo, nije u njemu sadržano. U prirodu moralnog zakonodavstva, među-tim, unosi se pometnja ako se planira kodeks o dužnostima, koji ljubav prema bogu ili ljudima ili težnju za savršenstvom shvata isto onako obaveznom kao što je obvezanost u nekoj obligaciji i na njoj zasnovana istinoljubivost i ispravnost. Po-vreda te druge neopozivo isključuje čoveka iz zajedničkog delovanja sa drugima u poretku zajedničkog života. Povreda takozvanih dužnosti ljubavi isključuje iz sfere simpatije, a povreda takozvanih dužnosti savršenstva isključuje iz zajed-ničke težnje za savršenstvom. Dužnosti su potpuno različitog digniteta. Polazna tačka svake zdrave etike sadržana je u toj razlici.

3. STRUKTURNO JEDINSTVO VOLJNOG PONAŠANJA

Donju granicu čine doživljaji u kojima je neko nezado-voljstvo, koje nije vezano za predmet, spojeno s težnjom da se ono otkloni, ili se pojavljuje neki puki kvalitet zadovolj-stva koje nije vezano za predmet.

Osećanje nedostatka hrane spojeno je s nekom napetoš-ću ili nekom težnjom. Sfera nagona, težnje koja nije vezana za predmet. Postoje samo činjenice koje ne mogu da se psihološki objasne ni energijom ni zadovoljstvom. Nad tom sferom konstituišu se posebna strukturna jedinstva. Njih ka-rakteriše unutrašnja veza čina u kome se konstituiše neko

136 filozofski.rs

Page 136: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

predmetno opažanje ili rasuđivanje, čina kojim se on povezuje s osećanjem, i čina težnje. Čin je puka oznaka za psihičko, u kome se ostvaruje neki odnos. Različiti činovi grade struktur-no jedinstvo na osnovu zakona povezivanja načina ponašanja. Zato oni od samog početka mogu sadržati dve strane — oslo-bađanje od smetnje ili pritiska i ostvarivanje jedinstva zado-voljstva.

4. STUPNJEVI STRUKTURNOG JEDINSTVA U DOŽIVLJAJU I MEĐUSOBNE VEZE DOŽIVLJAJA

1. Najniža strukturaa veza je u tome što neki predmet koji se pojavljuje ili postoji u sećanju izaziva reakciju oseća-nja, a ona prelazi u voljno ponašanje. Čežnja, težnja, žudnja, želja. Tu vlada stanje u kome se predmeti predstavljaju (Sich-Darbieten), i nereflektovana naivnost uz nepostojanje sklopa.

2. Nastaju sudovi kao odredbe predmetnoga. Odmerava-ju se mogućnosti zadovoljenja prohteva, utvrđuje se ostvar-ljivost zadovoljenja objekta. To je htenje u užem smislu. Srodnost tog stupnja sa sudom zasnovana je u njegovoj za-visnosti od suda.

3. Odobravanje i neodobravanje kao rezultat određiva-nja vrednosti postaju pobude za delanje. Moralno delanje u užem smislu.

Međusobni odnosi tih doživljaja: 1. U smeru redosleda stupnjeva strukturnih jedinstava.

Niži stupnjevi uslovljavaju više. Istovremeno, pouzdanost od-luke i njena ispravnost za datu ličnost nalaze se u mogućnos-ti identifikacije (verifikacije) pomoću osećajnih doživljaja. Mnoge zablude nastaju kada se supstituišu tuđi osećajni do-življaji, činovi odobravanja, neodobravania itd.

2. Povezivanje doživljaja na osnovu relacija sadržanih u činjeničnom stanju htenja predmeta.

1. Svrha i sredstvo. 2. Pokoravanje i zapovedanje. 3. Oblici obvezivanja:

a) obvezivanje činom koji je zajednički za dva lica; b) obvezivanje vlastitom voljnom odlukom. Proširenje

obaveze u životu:

137 filozofski.rs

Page 137: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

a) izvršenim radom u vezi s predmetom, P) odnosima prema drugim licima, 7) dispozicijom postavljenom u voljnoj odluci.

Obaveze se provlače kroz ceo život, s jedne strane, kao potpore, s druge, kao ometanja u životu. Geteov stih. Uzrast.

5. SISTEM DOŽIVUAJA U VOUNOM PONAŠANJU6

filozofski.rs

Page 138: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Treća studija

RAZGRANIČENJE DUHOVNIH NAUKA

Za poslednjih nekoliko decenija bilo je zanimljivih ras-prava o prirodi duhovnih nauka, a posebno istorije. Kako se duhovne nauke mogu razgraničiti od prirodnih nauka? Šta je suština istorije i u čemu se ona razlikuje od drugih nauka? Da li se može dostići objektivno istorijsko znanje? Ne upuš-tajući se u polemiku sa gledištima koja su se u tim raspra-vama suprotstavljala, izložiću neka razmatranja koja su po-svecena tim pitanjima.

1

Započeću pitanjem kako se od prirodnih nauka može "razgraničiti jedna druga klasa nauka, bilo da za nju izabe-remo izraz »duhovne nauke« ili »kulturne nauke«. Odgovor na to pitanje nije stvar spekulacije; ono ima čvrstu osnovu u jednoj krupnoj činjenici. Pored prirodnih nauka, iz zada-

jtaka samoga života, samoniklo, razvila se jedna grupa sazna-nja, koju povezuje srodnost i uzajamno utemeljenje. Istorija, politička ekonomija, pravne i državne nauke, nauka o religi-ji, proučavanje književnosti i pesništva, umetnosti i muzike, rilozofski pogled na svet kao teorija i kao saznanje istorij-skog toka čine tu grupu nauka.

U čemu je onda njihova srodnost? Pokušaću da se vra-tim na ono krajnje što im je zajedničko. Sve te nauke-jock nose se na Jjude* njihove međjispbne odnose i njihove^ odno-se p.rema ^pplj^njol^rirodirŽa sada ću ostaviti po stTafrt" švako saznajnoteorijsko raspravljanje o tome koliku vrednost ima realnost tog činjeničnog stanja koje se pojavljuje u iskustvu. O tome ćemo moći da raspravljamo tek kasnije, jer

139 filozofski.rs

Page 139: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

će se o pojmovima kao što su realnost i objektivnost, s obzi-rom na njihovo važenje u duhovnim naukama, moći da ra-spravlja tek na osnovu analitičkih pripremnih radova. Šta je onda zajedničko svim tim naukama u njihovom odnosu prema ljudima, njihovim međusobnim odnosima, i njihovim odnosima prema spoljašnjoj prirodi? Sve su one utemeljene

* u doživljavanju, u izrazima za. dožjvjjaje, ij^razumevan^u-4iJi" /^lzraza. Ono što je doživTjeno i razumevanje svake vrste izraza

Sjža đoživljaje osnova su za sve sudove, pojmove, saznanja, jsvojstvene duhovnim naukama. Tako nastaje jedan sastav znanja kod koga je u pojmovnom mišljenju međusobno po-vezano doživljeno i shvaćeno., i njihove reprezentacije. Taj se sastav ponovo javlja u čitavoj grupi nauka koje sačinjavaju činjenicu na kojoj se temelji teorija duhovnih nauka. Sva svojstva koja su ispravno istaknuta kao ono što konstituiše suštinu tih nauka proističu iz njihove zajedničke suštine. Ta-ko, poseban odnos u kome se u okviru te grupe ono nepo-novljivo, singularno, individualno nalazi prema opštim jed-noobraznostima. Poseban odnos u kome se uzročni sklop na-lazi prema vrednostima koje se u njemu ostvaruju. Ali, iz toga proizilaze vodeći pojmovi kojima ova grupa nauka ope-riše i razlikuju se od odgovarajućih pojmova kojima se služi znanje o prirodi. Realnost u njima ima drukčiji smisao od one u našem znanju 0"prif63i, kađa nju pfeđikatški ođfettuju fizički predmeti tog žnanja. Dmge su kategorije one koje su sadržane u ohome što se doživljuje i razume i koje omogu-ćuju reprezentaciju toga u naukama. Objektivnost znanja, za kojom se ovde teži, drukčijeg je smisla; metode kojima se ovde približavamo idealu objektivnosti znanja suštinski se razlikuju od onih kojima se približavamo saznanju prirode. I tako ta grupa nauka obrazuje posebnu oblast, koja podle-že vlastitim zakonima zasnovanim u prirodi onoga što se može doživcti, izraziti i saznati.7

Objasniću tu definiciju. Zbivanje, koje je potpuno i za-okruženo, jasno razgraničeno,, koje je sadržano u svakom delu istorije, kao i u svakom duhovnonaučnom pojmu, jeste životni tok. On obrazuje jedan sklop, čije su granice rođenje i smrt. Spoljašnjem opažanju on se pojavljuje u postojanju ličnosti za vreme njena života. Tom postojanju pripada svoj-stvo neprekidnog trajanja. Međutim, nezavisno od toga po-stoji jedan sklop koji se može doživeti i koji povezuje čla-nove životnog toka od rođenja do smrti. Jedna odluka izazi-va radnju koja se proteže godinama; te godine često na duže

140 filozofski.rs

Page 140: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

vreme prekidaju životna zbivanja sasvim druge vrste; ali i kada ne dolazi do novog odlučivanja u istom smeru, odluka dejstvuje na radnju. Rad na nekom sklopu ideja (Zusammen-hang von Ideen) može biti prekinut dugim vremenskim raz-macima, a, onda, ipak u nekom davno prošlom vremenu po-stoji neki zadatak koji se ponovo prihvata. Životni plan traje i dalje, a da pri tom ne mora da dođe do njegovog preispi-tivanja, i on međusobno povezuje odluke,, radnje, otpor, želje, nade najrazličitije vrste. Ukratko, postoje sklopovi koji pot-puno nezavisno od redosleda u vremenu i od neposrednih od-nosa samouslovljavanja u njemu povezuju delove životnog toka u celinu. Tako se doživljuje jedinstvo životnog toka, i u takvim doživljajima leži njegova sigurnost.

2

U životnom toku sadržana je odredba vremenitosti živo-ta; izraz »tok« upravo i označava samo to. Vreme nije samo linija koja bi se sastojala od ekvivalentnih delova, to nije sistem odnosa, uzastopnosti, istovremenosti, trajanja. Ako vreme zamislimo ne obzirući se na ono što ga ispunjava, onda su njegovi delovi između sebe ekvivalentni. U tom kon-tinuitetu je i najsitniji deo linearan, on je jedan »protok«; ni u najsitnijem delu nema ničeg što »jeste«. Konkretno vre-me, naprotiv, sastoji se u neumornom odmicanju sadašnjos-ti,, u kome sadašnje neprestano postaje prošlost, a buduće sadašnjost. Sadašnjost je ispunjenost nekog vremenskog tre-nutka realnošću, to je doživljaj za razliku od sećanja na nje-ga ili želje, nade, očekivanja, strahovanja od nečeg što se može doživeti u budućnosti. Ta ispunjenost realnošću je pak ono što u vremenu koje odmiče postoji kontinuirano i uvek, dok se ono što sačinjava sadržinu doživljavanja stalno menja. To neprekidno ispunjavanje realnošću u liniji vremena, koje čini karakter sadašnjosti, za razliku od predstave onoga što se doživelo ili što će se doživeti, to neprestano utapanje sa-dašnjega unazad u ono što je prošlo, i pretvaranje u sadaš-njost onoga što smo upravo tek očekivali, hteli, pribojavali ga se,, što je još bilo samo u oblasti predstava — to je karak-ter stvarnog vremena. Izraz tog karaktera je što mi uvek živimo u sadašnjosti, a u njemu je sadržana i trajna korupti-bilnost našeg života. U sve većoj ispunjenosti vremenskog momenta realnošću leži i to što se sadašnjost nastavlja i po-

141 filozofski.rs

Page 141: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

stoji uvek, bez prekida i rascepa, kada se u njoj doživljaji nižu i ukoliko se njen kontinuitet ne prekida kao u snu ili drugim sličnim stanjima. Samo je u njoj vreme ispunjeno, u njoj je, prema tome, život ispunjen. Brod našeg života nosi, da tako kažemo, neka bujica koja stalno nadire, a sadašnjost postoji uvek tamo gde mi na tim talasima živimo, patimo, hoćemo, sećamo se, ukratko tamo gde doživljujemo u punom opsegu naše stvarnosti. Ali ta bujica nas stalno nosi dalje, i u istom onom trenutku u kome buduće postaje sadašnje, sa-dašnje već tone u prošlost. Mi uvek možemo da iskusimo raz-liku između doživljaja, u koji naravno spada i doživljaj se-ćanja ili iščekivanja neke budućnosti ili volje da se ona ostvari, i onih predstava o nečemu što je prošlo ili će doći, koje se pojavljuju u doživljaju. Jer karakter našeg životnog to£a večno postoji u relacijama između takve sadašnjosti, prošlosti i budućnosti. Ali, pošto sadašnjost nikada nije (ist), nego i najsitniji deo kontinuiranog odmicanja u vremenu sadrži sadašnjost i sećanje na ono što je upravo u tom mo-mentu bilo sadašnje, proizilazi da se sadašnje kao takvo nikad ne može iskusiti. Tome treba dodati da povezanost onoga što živi u sećanju sa sadašnjim, činjenica da kvalita-tivno određena realnost i dalje postoji, da i dalje živi u pro-šlome svojim delovanjem na sadašnjost, sve to daje onome što živi u sećanju osobeni karakter »prezencije«. Ono što tako u proticanju vremenačini jedinstvo doživljaja, jer u životnom toku ima jedinstveno značen|e^ jeste najsitnije je-dinstvo koje možemo označitilcao doživljafc Izvan toga, me- . đutim, u našoj jezičkoj upotrebi oznacava se kao doživljaj i svako obimnije idealno jedinstvo delova života koje ima neko značenje za životni tok, pa se taj pojam primenjuje i tamo gde su momenti razdvojeni i prekinuti raznim zbiva-njima.*

3

I_tako_^mo_ dofli do kategorije značenja;. U njoj sadr-žana veza određuje i raščlanjuje shvatanje našeg životnog toka; ali ona je i gledište sa kojeg sagledavamo i prikazujemo naporednost i uzastopnost raznih životnih tokova u istoriji, ističući prema značenju ono što je značajno,, i oblikujući pre-ma njemu svaki događaj; to je, sasvim uopšteno, kategorija koja je svojstvena životu i istorijskom svetu; ona je čak ži- j. votu svojstvena kao svojevrsna veza koja postoji među nje-j

142 filozofski.rs

Page 142: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

govim delovima, i dokle god se život prostire, ta veza mu je svojstvena i omogućuje da se on prikaže.

Osobeni sklop moga života postoji za mene shodno pri-rodi vremena samo kada se prisećam njegovog toka. Tada u mome sećanju zajednički deluje drugi niz zbivanja, ali ni-jedno od njih se ne može samo za sebe reprodukovati. U pamćenju se već vrši izbor, a načelo toga izbora leži u zna-čenju koji su pojedini doživljaji imali za razumevanje sklopa mog životnog toka tada kada su protekli i zadržali ga i dalje u proceni kasnijih vremena, ili u onome koji su dobili pola-zeći od nekog novog shvatanja moga životnog sklopa dok je sećanje još bilo sveže; a sada, kada se u mislima vraćam una-zad, od onoga što još mogu da reprodukujem mesto u sklo-pu moga života dobiće samo ono što za taj život onakav ka-kav ga ja danas vidim ima neko značenje. I upravo moje sadašnje shvatanje života daje u svetlosti tog shvatanja sva-kom njegovom delu, koji je značajan„ onaj oblik u kome ga ja danas shvatam. Polazeći otuda on se povezuje sa drugim značajnim delovima; pripada jednom sklopu koji je određen relacijama između značajnih momenata života i načina na koji ga ja sada tumačim. Te relacije značenja konstituišu doživljaj i prožimaju ga. Prilikom ponovne posete neke oso-be koja je za mene značajna, tom doživljaju punu sadržinu

rdaje ono što je bilo značajno kod ranijih susreta; stariji doživljaji spojili su se u čvrsto jedinstvo, stvoreno kada

| se stariji doživljaji povežu sa sadašnjima. Onda je moje i osećanje kao da se nikad nisam razdvajao od te osobe, toliko

je odnos dubok i osoben. Posećivao sam neku umetničku galeriju više puta; ono što je za mene bilo značajno daje sada, ma koliko vremena da je proteklo između današnje po-sete i onih ranijih, punu sadržinu sadašnjem umetničkom doživljaju.

Izraz toga jeste autobiografija. Ona predstavlja tumače-nje života u njegovom tajanstvenom spoju slučaja, sudbine i karaktera. Kud god pogledamo, naša svest ulaže napor da iziđe na kraj sa životom. Mi patimo zbog svoje sudbine i svog bića, pa smo prisiljeni da se s njima pomirimo nastoje-ći da ih razumemo. Prošlost nas tajanstveno_ mamL da _sa-gledamo tkivo značenja nieniH .jnomenata^ Pa ipak, tuma-čenje prošlosti ne može zadovoljiti. Nikad nećemo izići na kraj s onim što nazivamo slučajem; ono što je kao nešto divno ili strašno postalo značajno za naš život, kao da uvek ulazi na vrata slučaja.

143 filozofski.rs

Page 143: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Ista povezanost između značenja pojedinačnih doživljaja i smisla čitavog životnog toka vlada i u pesništvu. Ali ona tu sada vlada u jednoj sasvim novoj slobodi; jer tu mašta oblikuje zbivanja na osnovu svesti o njihovom značenju za život, bez ikakvog pritiska stvarnosti.* Junačka pesma nastaje na taj način što se, polazeći od neke životno značajne rela-cije, koju označavamo kao motiv, ono što je istorijsko utapa u prikazivanje njegovog značenja. Iz događaja iščezava sve što ne predstavlja nužan momenat za prikazivanje njegovog značenja. Junački spev je onda jedno više agregatno stanje, u kome junačke pesme, koje pripadaju nekom većem sklopu, dostižu viši dignitet sagledavanja značenja života jer su nji-hovi motivi vezani za neki obuhvatni sklop značenja. Viši stu-panj tumačenja života sadrži viteški ep.

U drami se, opet, pojavljuje jedan viši oblik tumačenja. Postoji neki odnos koncentracije da bi se izrazitije protuma-čio život, kada tragedija itd.

« I u likovnoj umetnosti vlada isti odnos između značenja pojedinačnoga i razumevanja nekog sklopa doživljaja. Upravo na tome poćiva međusobni unutrašnji skiop raznih umetno-sti u jednom razdoblju, razumevanje stečeno na osnovu zna-čenja pojedinačnoga i tehnika koja u svim oblastima zavisi od toga. Jer i likovna umetnost se razlikuje od fotografije ili reprodukcije u vosku po tome što omogućuje da se razume, da dođe do izražaja karakter onoga što je značajno. U mno-štvu raznovrsnih trenutnih doživljaja slike nekog predela ili enterijera ili nekog ljudskog lica stalno se menja shvatanje o značenju raznih momenata. Međutim, ono što se tu pojav-ljuje nije uvek objektivan prikaz, nego je neki odnos prema životu. Šuma u večernjem sutonu čini se posmatraču moć-nom i gotovo jezovitom; kuće u dolini, blago osvetljene, iza-zivaju utisak tople prisnosti, jer to proizilazi iz odnosa života prema njima. Siike o životu neke ličnosti u mnogo čemu su uslovljene odnosom prema njoj. Još mnogo jače se to ističe u kompoziciji, u kojoj razumevanje nekog zbivanja predstav-lja središte.

Sve promene koje doživljuje likovna umetnost u svome razvoju ne menjaju ništa u tom odnosu, po kome svako delo likovne umetnosti uspostavlja razumevanje nečega što se pojavljuje u prostoru, time što povezuje značenje njegovih delova, a samo je način povezivanja različit...

filozofski.rs

Page 144: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

II IZGRADNJA ISTORIJSKOG

SVETA U DUHOVNIM NAUKAMA

filozofski.rs

Page 145: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Osnovu ovoga rada čine rasprave o razgraničenju duhov-nih nauka, o strukturnom sklopu znanja, o doživljavanju i razumevanju, koje su nekoliko godina, do januara 1910, či-tane u Akademiji nauka. Osnova studije o strukturnom sklo-pu znanja je studija o psihičkom strukturnom sklopu, koja je pročitana 2. marta 1905. i odštampana u Izveštaju sa sednice od 16. marta, pa je zato ovde mogla biti samo ukratko sažeta i dopunjena. Od neštampanih rasprava unetih u ovaj rad, ona o razgraničenju duhovnih nauka ovde je prosto ponov-ljena; a druge dve, o doživljavanju i o razumevanju, proši-rene su. Što se ostalih tekstova tiče, ovaj rad se priključio mojim predavanjima o logici i sistemu filozofije.

I RAZGRANICENJE DUHOVNIH NAUKA

r Prvo, potrebno je na osnovu sigurnih obeležja povući granicu između duhovnih nauka i prirodnih nauka. Za po-slednjih nekoliko desetina godina bilo je zanimljivih raspra-

•i va o jednima i drugima, a naročito o istoriji; neću se upuštati u razmatranja suprotstavljenih gledišta, izneću jedan sasvim

i drukčiji pokušaj da se sazna suština duhovnih nauka i utvrdi | granica između njih i prirodnih nauka. Potpuno shvatanje njihove razlike proizići će tek iz daljeg istraživanja.

1

Poći ću od onog obuhvatnog činjeničnog stanja koje čini čvrstu osnovu svakog rasuđivanja o duhovnim naukama. Po-

147 filozofski.rs

Page 146: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

!

red prirodnih nauka razvila se prirodnim putem,, iz zadataka samoga života, jedna grupa saznanja međusobno povezanih zajedničkim predmetom. Takve nauke su istorija, politička

> ekonomija, pravne i državne nauke, nauka o religiji, prouča-.:*;• vanje književnosti i pesništva, oblikovanje prostora i muzike, • filozofskih pogleda na svet i filozofskih sistema i, najzad,

psihologija. Sye_££^n^ojdnosej^^ — I|uds^Ljcad. One opisuju i kazuju, donose sudove i stvaraju pojmove i teorije u vezi s tom činjenicom.

Ono što se obično razdvaja kao fizičko i psihičko u toj činjenici nije razdvojeno, jer ona sadrži živi spoj jednog i drugog. Mi sami smo priroda, a priroda u nama deluje ne-svesno, mračnim nagonima; stanja svesti se izražavaju gesto-vima, izrazom lica, rečima, a objektivisana su u ustanovama, državama, crkvama, naučnim zavodima; istorija se kreće up-ravo u tim sklopovima.

Naravno,, to ne isključuje mogućnost da se duhovne na-uke, kad njihova svrha zahteva, posluže razlikovanjem fi-zičkog i psihičkog. Samo one moraju da budu svesne da u tom slučaju operišu apstrakcijama, a ne entitetima, i da ap-strakcije važe samo u granicama onog gledišta sa Jeojeg su stvorene. Ja ću izneti gledište sa kojeg naredna postavka raz-likuje fizičko i psihičko, i koje određuje smisao upotreblje-jiih izraza. Ono što je najbliže dato su doživljaji. Oni su, kao što sam ranije pbkušao da pokažem*, povezani u jednom

: sklopu, a o n s e . u tpku celog života stalno održava, usred svih promena; na osnovu tog sklopa nastaje ono što sam ranije iiazvao ste_č£nipi sklopom duševnog-života; on obuhva-ta naše predstavei, procene i svrhe, i postoji kao spoj između tih članova.** U svakom od ovih postoji stečeni sklop u vlastitim spojevima, u odnosima predstava, u procenama, u poretku svrha. Mi taj sklop posedujemo, on stalno deluje u nama; predstave i stanja koji se nalaze u svesti usmeravaju se prema njemu, on apercipira naše utiske, on reguliše naše afekte; uvek je prisutan i uvek aktivan, iako ga nismo

* Izveštaj sa sednice od 16. marta 1905, str. 332 i dalje. (Ova knjiga, str. 81. i dalje.)

** O stečenom sklopu duševnog života vidi: »Pesnička uobrazi-lja i ludilo«. Govor održan 1886, str. 13 i dalje. Pesnikova uobrazilja, vidi: »Filozofski članci«, posvećeni Celeru, 1887, str. 355 i dalje; str. 338 i dalje; »Misli o jednoj opisnoj i analitičkoj psihologiji«, Izv. sa sednica Akademije nauka 1894, str. 80 i dalje. (Sabrani spisi, knj. VI, str. 142 i dalje; str. 167 i dalje; V knj., str. 217 i dalje.)

148 filozofski.rs

Page 147: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

svesni. Ne znam šta bi se moglo prigovoriti tome ako se kod čoveka apstrakcijom taj sklop doživljaja u toku života iz-dvoji i kao psihičko načini logičkim subjektom sudova i teorijskih tumačenja. Stvaranje tog pojma opravdano je time što ono što je u njemu izdvojeno kao logički subjekt omo-gućuje sudove i teorije potrebne duhovnim naukama. Isto toliko je legitiman i pojam fizičkoga. U doživljaju se pojav-ljuju utisci, impresije, slike. Fizički predmeti su podloga na koju se oni postavljaju zbog praktične svrhe,, a postavljanje omogućuje izgrađivanje utisaka. Oba ova pojma mogu se primeniti jedino ako pri tome ne izgubimo iz vida da su oni samo apstrahovani iz činjenice čovek — oni ne označavaju potpunu stvarnost, nego su samo legitimno stvorene apstrak-cije.

Subjekti iskaza u navedenim naukama različitog su obi-ma. To su individue, porodice, složena udruženja, nacije, epohe, istorijski pokreti ili razvojni nizovi, društvene organi-zacije, kulturni sistemi i drugi delovi izvučeni iz celine čo-večanstva, pa konačno i ono samo. O njima se može govoriti, oni se mogu opisivati, o njima se mogu razvijati teorije. Ali su uvek vezani za istu činjenicu — čovečanstvo ili istorijsku stvarnost ljudskog društva. I tako se u prvom redu stvara mogućnost da se ta grupa nauka odredi njihovim zajedničkim odnosom prema istoj činjenici — čovečanstvu — i da se raz-graniči od prirodnih nauka. Osim toga, iz zajedničkog od-nosa proizilazi još jedan odnos uzajamnog obrazloženja is-kaza o logičkim subjektima sadržanim u činjeničnom stanju »čovečanstvo«. Obe te velike klase navedenih nauka — pro-učavanje istorije do opisivanja današnjeg društvenog stanja i sistematske duhovne nauke — svuda su upućene jedna na drugu i grade čvrst sklop.

2

Međutim, definicija duhovnih nauka sadrži, doduše, tač-ne iskaze o njima, ali ne iscrpljuje njihovu suštinu. Moramo potražiti vrstu odnosa koja u duhovnim naukama postoji pre-ma činjeničnom stanju čovečanstvo. Tek ćemo tako moći tačno da utvrdimo njihov predmet. Jasno je da dva kruga činje-nica, koje sačinjavaju duhovne i prirodne nauke, ne mogu da budu osnova da se ove logički korektno razdvoje na dve klase. Pa i fiziologija obrađuje jednu stranu čoveka, a ona

149 filozofski.rs

Page 148: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

je prirodna nauka. U činjeničnim stanjima po sebi i za sebe ne može se, dakle^ nalaziti osnov za njihovu podelu na dve klase. Duhovne nauke moraju drukčiie da se odnose prema fizičkoj strani čoveka nego prema psihičkoj. A tako, u stvari, i jeste.

Navedene nauke imaju jednu tendenciju, čiji je osnov u samoj stvari. Proučavanje jezika obuhvata i fiziologiju go-vornih organa, ali i učenje o značenju reči i o smislu reče-nica. Događaj modernog rata obuhvata kako hemijska dejstva puščanoga praha, tako i moralna svojstva vojnika koji se nalaze u dimu tog praha. Ali prirode grupe nauka o kojoj ovde govorimo ima tendenciju, a ona se sve jače razvija nji-hovim napredovanjem, da se fizička strana događaja potisne i dobije samo ulogu uslova i sredstava za razumevanje. To je usmerenost ka samoosvešćenju, to je kretanje razumevanja od spoljašnjeg ka unutrašnjem. Ta tendencija se, da bi sa-gledala unutrašnje;, služi se svakom životnom manifestacijom iz koje proizilazi. U istoriji čitamo o privređivanju, o naselja-vanjima, ratovima,bsnivanju država. To is'purijava riašu dušu velikim šlikamar~poučava nas o istbrijškom ^vetiTTojr nas okružuje; 'ali ~ ~u liffi iz^šf^rma~nas" ipak prvenštveno uzbu-đuje ono što nije dbštupribčuliina,^ bho ^to~ie"samo može dožTveti, iz čega~su spoljašiijrdogađaji nastali, štp im je ima-nentno i na šta oni retroaktivno dejstvuju; a tendencija ne počiva na načinupošmatranja kbji živbtii prilazi spolja, ona je zasnovana u njemu samom. Jer u onom što se može do-živeti sadržana je svaka vrednost-života-,~oko toga -se~obrće sva spbljašnja huka istorije. Pojavljuju se svrhe za koje jpri-roda uopšte ne zna. Razvoj i oblikovanje rezultat su rađa volje. U tom duhovnom svetu, koji se stvaralački kreće u nama,, odgovorno i suvereno i samo u njemu, život ima svoju vrednost, svoju svrhu i svoje značenje.

Moglo bi se reći da u svim naučnim radovima dve velike tendencije dolaze do izražaja.

Čovek je određen prirodom. Ona obuhvata oskudna psi-hička zbivanja koja se tu i tamo javljaju. Tako posmatrano, ona se pojavljuju kao interpolacije u velikom štivu fizič-kog sveta. Istovremeno je predstava o svetu, koja počiva na njegovoj raširenosti u prostoru, prvobitno sedište sveg znanja o jednoobraznostima, a mi smo od samog početka upućeni da računamo s njima. Ovladavamo fizičkim svetom proučavanjući njegove zakone. Ti se zakoni mogu iznaći samo tako što će se iskustveni karakter naših utisaka o prirodi,

150 filozofski.rs

Page 149: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

sklop u kome se, ukoliko smo i sami priroda, s njime nala-zimo, živo osećanje kojim prirodu uživamo sve više povlačiti iza apstraktnog shvatanja prirode u relacijama prostora^ vre-mena, mase, kretanja. Svi ti momenti zajednički deluju u pravcu da čovek sam sebe isključi, kako bi na osnovu svojih utisaka konstruisao veliki predmet — prirodu — kao jedan zakoniti poredak. Tada, ona za čoveka postaje središte stvar-nosti.

Ali taj isti čovek se onda od nje okreće natrag životu, sebi samom. Vraćanje čoveka doživljaju, čijim posredstvom priroda za njega tek postoji, životu^u kome se ledmojpo^av; IJTTJTT znaćenje, vrednnst j^vijha, Hmga je velilca tendeneija koja određuje naučni rad. Stvara se đrugo središte. Sve Što se čovečanstvu događa„ sve što ono stvara i dela, sistemi svrha u kojima se ono iživljava, spoljašnje organizacije društva u koje se pojedinci okupljaju — sve je to sad tu spojeno u jedinstvo. Od onoga što je u ljudskoj istoriji čulno dato, ra-zumevanje se vraća onome što se nikad čulima ne prima, a ipak se u spoljašnjem ispoljava i izražava.

I kao što prva tendencija hoće da čak i psihički sklop shvati metodom prirodnonaučnog mišljenja, u njegovom je-ziku i sa njegovim pojmovima, i na taj način u neku ruku samu sebe otuđi, tako se i druga ispoljava obrnutim povezi-vanjem čulno spoljašnjeg toka u ljudskom zbivanju sa nečim što se čulima ne prima, razmišljanjem o nečem što se u spoljašnjem toku manifestuje. Istorija pokazuje da se nauke. koje sej^nosejaa^^vdca^talno^Dribliž^ čirju, razmisljanju čoveka o sebi samom.

Pa~t^fa^eTTdericija7~pfekoračujući čovekov svet, zalazi u samu prirodu i teži da riju„ koj'a se može samo konstruisati ali ne i razumeti, učini razumljivom pojmovima zasnovanim u psihičkom sklopu, kao što su učinili Fihte, Šeling, Hegel, Šo-penhauer, Fehner, Loce i njihovi sledbenici, i da dokuči njen smisao, koji ona nikada ne otkriva.

U toj" tački postaje nam jasan smisao pojmova spoljaš-njeg i uniitrašnj'eg, i stičemo pravo da te pojmove primeni-mo. Oni označavaju vezu koja u razumevanju postoji između spoljašrije čulne poj'ave života i onoga što je ona proizvela, što se u njoj ispolj'ava, u nj'oj postoj'i. Odnos spoljašnj'eg i unutrašnjeg postoji samo donde dokle dopire razumevanj'e, kao što i odnos između fenomena i onoga pomoću čega se oni konstruišu postoji samo donde dokle dopire saznavanje prirode.

151 filozofski.rs

Page 150: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

3

Stižemo do tačke u kojoj se mogu tačnije odrediti sušti-na i sklop grupe nauka od koje smo pošli.

Najpre smo odvojili čovečanstvo od organske prirode, koja mu je najbliža, a zatim, idući dalje naniže, i od neor-ganske. Time smo izdvojili delove iz celine Zemlje. Delovi čine stupnjeve, a čovečanstvo bi sekao stupanj na kome se pojavlju-ju pojam, procenjivanje, ostvarenje svrha,, odgovornost, svest o smislu života, moglo razdvojiti od stupnja životinjske egzis-tencije. Najopštije svojstvo, zajedničko našoj grupi nauka, odredili sma prema: 'zajedničkom "ođnbsu koji "imaju prema čoveku; pfema čbvečanstvu. Tim odnosom žashovan je sklop tih nauka. Zatim, obržitili smo pažnju na posebnu prirodu odnosa koji postoji između činjeničnog stanja čovek, čove-čanstvo i tih nauka. To činjenično stanje ne treba označiti prosto kao zajednički predmet tih nauka. Njihov predmet,, naprotiv, stvara se tek posebnim stavom prema čovečanstvu, koji mu se, međutim, ne dodaje spolja, nego je zasnovan u njegovom biću. Neka je reč o državama, crkvama, ustanova-ma, običajima, knjigama, umetničkim delima; takva činjenič-na stanja sadrže uvek, kao i sam čovek, odnos jedne spoljaš-nje, čulne, i jedne čulima nepristupačne, pa otuda unutrašnje strane.

Sada treba odrediti i to unutrašnje. Tu je pak uobičajena zabluđaf da se kbristimo psihologijom za sticanje znanja o toj unutrašnjoj strani psihičkog životnojg toka. Pokušaću da u narednim razmatranjima razjasnim tu zabludu.

Aparat pravnih knjiga, sudija, parničara, optuženih, ona-kav kakav se vidi u određenom vremenu i na određenom mestu, u prvom redu je izraz jednog svrhovitog sistema prav-nih odredaba, na osnovu kojeg taj aparat dejstvuje. Taj svrho-viti sklop usmeren je na spoljašnje obvezivanje volje po jed-noznačnom merilu koje ostvaruje uslove za savršenstvo ži-votnih okolnosti, a one mogu da se prinudom realizuju i razgraničavaju sfere moći individua u njihovom međusobnom odnosu, u odnosu na stvari i na opštu volju. Oblici prava otu-da moraju biti imperativi iza kojih stoji moć neke zajednice da ih prinudno ostvari. Na taj način istorijsko razumevanje prava, onakvog kakvo postoji u okviru jedne zajednice u jedno određeno vreme, leži u vraćanju od onog spoljašnjeg aparata na duhovnu sistematiku pravnih imperativa, koju je stvorila kolektivna volja koja treba i da je sprovede i čija se

152 filozofski.rs

Page 151: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

spoljašnja egzistencija nalazi u tom aparatu. U tom smislu je Jering raspravljao o duhu rimskog prava. Razumevanje toga duha niie psihološko s^7nanj^-.To je vraćanje na jednu du-K5vhu tvorevinu, koja ima sopstvenu strukturu i zakonitost. Na tome počiva pravna nauka, pocev od tumačenja jednog odeljka u Corpus Juris-u pa sve do upoznavanja rimskog pra-va i međusobnog upoređivanja raznih prava. Sledstveno to-me, njen predmet se ne poklapa sa spoljašnjim činjeničnim stanjem i zbivanjima, koji su sredstvo i predmet pravnog zbi-vanja. Samo ukoliko ostvaruju pravo, činjenična stanja pred-stavljaju predmet pravne nauke. Hapšenje zločinca, bolesti svedoka ili aparat pogubljenja pripadaju inače sami po sebi patologiji i tehničkoj nauci.

Isti je slučaj i sa estetikom. Preda mnom se nalazi delo jednog pesnika. Ono se sastoji od slova, slovoslagači su ga složili, a mašine odštampale. Međutim,, književna istorija i poetika bave se samo odnosom tog čulno opažajnog sklopa reči prema onome što je njima izraženo. Zato nisu presudna piščeva unutrašnja zbivanja, nego sklop stvoren u njima, ali koji se od njih može odvojiti. Sklop jedne drame je u po-sebnoj vezi građe, poetskog duševnog raspoloženja, motiva, fabule i sredstva za prikazivanje. Svaki od tih momenata obav-lja neku radnju u strukturi dela. A radnje međusobno pove-zuje jedan unutrašnji zakon poezije. Time je predmet kojim se književna istorija ili poetika prvensfveno bavi potpiirio različit od psihičkih zbivanja u pesniku ili hjegovim čitaoci-ma. Ostvaren je jedan duhovni sklop, koji stupa u čulni svet^a kbji mi shvafamo vraćajući se iz njega.

Primeri nam pokazuju šta je predmet nauka o kojima je ovde reč, u čemu je, sledstveno tome, zasnovana njihova suš-tina,, i kako se one razgraničavaju od prirodnih nauka. Ni njihov predmet nije u utiscima, onakvim kakvi se pojavljuju u doživljajima^ već u objekfima koje saznanje stvara kako bi sebi omogućilo da utiske konstruiše. I kod jednih i kod dru-gih predmet se stvara na osnovu zakona samih činjeničnih stanja. U tome se slažu obe ove grupe nauka. A razlika je u nameri kojom se oblikuje njihov predmet, u postupku ko-jim se konstituišu grupe. Kod pjve. duhovne nauke u razu-mevanju se stvara j e ^ n dufiovni^i^JLkod^đmge nauke) u š^zn^vanju seTtvara fizički predmet.

Sada možemo da upotrebimo i izraz »duhovne nauke«. Sada je jasan njen smisao. Kad se u XVIII veku pojavila

153 filozofski.rs

Page 152: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

potreba da se nađe zajednički naziv za tu grupu nauka, ozna-čavali su ih sciences morales, duhovnim naukama ili, najzad, kulturnim naukama. Već ti različiti nazivi pokazuju da nije-dan od njih potpuno ne odgovara onome što treba da označi. Navešću samo smisao u kome će ovde biti upotrebljavan taj izraz. To, je Jsti_ona_L smisao u kome je Monteskje govorio o duhu zakonaz_ Hegel o pbjektivhom duhu ili Jering o duhu rimškog prava. Kada je rec o upotrebljivosti, taj izraz tek kasnije možemo da uporedimo sa ostalima koji su do sada primenjivani.

4

Sada tek možemo da zadovoljimo i poslednji zahtev koji pred nas postavlja određivanje suštine duhovnih nauka. Pot-puno su jasna obeležja. kojima- duhovne nauke možema raz-graničiti od prirodnih nayka3c^©fi^.se nalaza. u -izloženom

j5onasanju _duha,, kojim s\j^dmejT^uhovnih nauka oblikuje ria hačin koji se razlikujeođ^poncisanja u prirodnonaučnom "saznavanju. Za nas bi čovečanstvo^ shvaćeno u opažanju i saznavanju, bilo fizička činjenica i kao takva^7bila :bi pristu-pačna samo prirodnonaučnom sazhavanju. Međutim, ono po-šfaje predmet duhovnih nauka sarrio ukoliko se ljudska sta-nja dožive, ukoliko dođu do izraza u životnim manifestacija-ma i ukoliko se ti izrazi razumeju. Taj sklop života, izraza i razumevanja ne obuhvata doduše samo gestove, izraze lica i reči kojima ljudi sebe saopštavaju, niti trajne duhovne tvo-revine u kojima se onome koji ih shvata otvara dubina duha onoga »koji ih stvara, niti pak postojane objektivizacije duha u društvenim tvorevinama, kroz koje nam se pokazuje zajed-ništvo ljudskog bića kao očevidno i izvesno; i psihofizičko jedinstvo života upoznaje samo sebe na osnovu tog istog dvo-strukog odnosa doživljavanja i shvatanja, ono uočava sama sebe u sadašnjosti, ono sebe ponovo nalazi u sećanju kao ono što je prošlo; ali dok teži da zadrži svoja stanja i da ih sagleda time što upravlja pažnju na sebe sama,, postaju vid-ljive^uske granice introspektivne metode.uppznavanja sama sebf____§Mno njegova dela, hjegove utvrđene životne manifesta-cije_i_njegova dejstva na- druge uče čoveka daupozna sam sebe^ tako. _on zaobilaznim putem razumevanja upoznaje sa-mog sebe. Šta smb nekada bili i kako smo se razvijali i po-

154 filozofski.rs

Page 153: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

* Uvod u duhovne nauke, str. 33. ** Ibid., str. 33, 34.

*• Ibid., str. 33, Sabrani spisi, knj. I, str. 26 i dalje.

155

stali ono što jesmo saznajemo na osnovu toga kako smo delali, kakve smo životne planove nekada kovali, kako smo u nekom pozivu bili aktivni, saznajemo to iz starih zaborav-ljenih pisama, iz sudova o nama izrečenih pre mnogo vre-mena. Jlkratko, život sam sebe u_syo[im dubinama raziašnia-va procesom razumevanja]"~s~druge strane, mi sami sebe i đfttge shvatamo~samo-4ake što svoj doživljeni život unosimo u svaku vrstu izraza vlastitog i tuđeg života. Tako je sklop

vdoživljavanja, izraza i razumevanjajmo čime čovečaiištvo za nas^pbstaje predmetom duhovnih naiika. Duhovne nauke su, daklfi, utemeljene u tom sklopu živo^lzraza^i/ražiimevanjar I tu tek stižemo do jasnog obeležja^kojim se moz€Rtefiui ti vno-izvršiti razgraničenje duhovnih nauka. Jedna naijJžaHPJJpada duhovnhruoaukama sama^cmda kada. nam. n jea .^e3m^£0;^ staje^pnstur^a lzraza i razumevanja.

Iz te zajedničke suštine navedenih nauka proizilaze sva ona svojstva koja su kao nešto što konstituiše tu suštinu istaknuta u raspravljanjima o duhovnim naukama, ili kultur-nim naukama, ili o istoriji. Nailazimo na poseban odnos onog neponovljivog, singularnog, individualnog prema opštim j'ed-noobraznostima.* Zatim, veza koj'a postoji između iskaza o stvarnosti, sudova o vrednostima i pojmova svrhe.** Osim toga, »Krajnju svrhu u njima predstavlja tumačenje singu-larnog i individualnog koliko i izlaganj'e apstraktnih j'edno-obraznosti«.*** No iz tog će proizići još nešto; svi vodeći poj-movi kojima se služi ova grupa nauka razlikuju se od odgo-varajućih pojmova u oblasti znanj'a o prirodi.

Tako nam pre svega i iznad svega tendencija da se od čovečanstva, od^^bjektivnog duha_kpjij[e ono ostvarilo^poSe^ unazad u ono što je stvaralačko,. što^ i m O ^ d n p š r i đemtno je, u ono što sebe* ižfažava,"Sto sebe objektiviše, zajedno sa svim posledicama koje iz nje proističu, daje pravo da nauke u kojima ta tendencija dolazi do izražaja nazovemo duhov-nim naukama. ^^ w . . . r••• . . .

filozofski.rs

Page 154: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

II RAZLIKA U IZGRADNJI U PRIRODNIM NAUKAMA I U DUHOVNIM NAUKAMA

ISTORIJSKA ORIJENTACIJA

1

U duhovnim naukama izgrađuje se istorijski svet. Tom metaforom označavam idejni sklop u kome, na osnovu do-življavanja i razumevanja, rasprostirući se u nizu radnji, živi objektivno znanje o istorijskom svetu.

Koji je to sklop u kome je jedna teorija te vrste poveza-na s naukama koje su joj najsrodnije? Najpre,, to je uzajam-na uslovljenost te idejne izgradnje duhovnog sveta i istorij-skog znanja o istorijskom toku, u kome se duhovni svet po-stepeno razvio. Oni su razdvojeni jedno od drugog, ali imaju zajednički predmet u duhovnom svetu; u njemu je zasnova-na njihova unutrašnja veza. Tok u kome se razvijalo znanje o ovom svetu služi kao vodič za razumevanje njegove idejne izgradnje, a ona omogućuje dublje razumevanje istorije du-hovnih nauka.

Osnovu takve teorije otuda čini uvid u strukturu znanja, oblike mišljenja i naučne metode. Zato iz logičke teorije iz-vlačimo samo ono što nam je ovde potrebno. Sama ta teorija od početka odvela bi naše razmatranje u beskrajne rasprave.

Najzad, postoji još jedna veza između ovog učenja o du-hovnonaučnoj izgradnji i kritike saznajne moći. Tek kada se čovek poduhvati da razjasni tu vezu, u potpunosti se poka-zuje značenje našeg predmeta. Kritika saznanja je, kao i lo-gika, analiza postojećeg sklopa nauka. Analiza u teoriji sazna-nja vraća se od tog sklopa na uslove pod kojima je nauka moguća. Tu, međutim, nailazimo na jedan odnos koji je presudan za kretanje teorije saznanja i njen današnji polo-žaj. Prirodne nauke bile su prve na kojima se vršila ta ana-liza. Jer samo kretanje nauka bilo je takvo da se prvo raz-vilo saznanje o prirodi. Duhovne nauke su tek u prošlom veku dospele do stadijuma koji je omogućio da se one ko-riste za teoriju saznanja. Iz toga proizilazi da proučavanje izgradnje tih dveju klasa nauka, vremenski posmatrano, pret-hodi saznajnoteorijskom utemeljenju, ali koje je povezano sa samim tim proučavanjem. To proučavanje, dakle, pripre-ma s njime povezanu teoriju saznanja u celini, kao i u poje-

156 filozofski.rs

Page 155: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

dinim tačkama. Ono stoji na stanovištu problema saznava-nja i čini da se taj problem rešava.

2

Kada su mlađi evropski narodi, koji su u doba humaniz-ma i renesanse postali punoletni, u drugoj polovini XVI veka sa metafizike i teologije prešli na samostalne empirijske nau-ke„ učinili su to potpunije nego što su nekada, posle III veka pre n.e., učinili Grci. Oni su matematiku, mehaniku, astronomi-ju i matematičku geografiju odvojili od logike i metafizike; od-nosom međusobne zavisnosti ove nauke su sačinile jedan sklop; ali u toj izgradnji prirodnih nauka indukcija i eksperiment još nisu bili dobili svoje pravo mesto ni svoje pravo značenje, niti su se još razvili u svojoj punoj produktivnosti. Tek u industrijskim i trgovačkim gradovima modernih nacija, u kojima više nije postojalo ropstvo, kao i na dvorovima, aka-demijama i univerzitetima velikih, ali u novcu oskudnih, mi-litarističkih država snažnije su se razvili svrhovito delovanje na prirodu, mehanički rad, izum, otkriće, eksperiment; oni su se povezali s matematičkom konstrukcijom pa je na taj način stvorena istinska analiza prirode. Zajedničkim delovanjem Keplera, Galileja, Bekona i Dekarta matematička prirodna na-uka se u prvoj polovini XVII veka oblikovala kao saznanje o zakonitom poretku u prirodi. A sve veći broj istraživača do-prineo je da se još u tom istom veku razviju sve njene stva-ralačke mogućnosti. Ona je postala predmet čiju je analizu u potpunosti izvršila teorija saznanja sa kraja XVII i u XVIII veku, u delima Loka, Berklija, Hjuma, D'Alambera, Lamberta i Kanta.

r— Izgradnja prirodnih nauka određena je načinom na koji [\je dat njihov predmet, priroda. Slike se pojavljuju i stalno

smenjuju, dovode se u vezu s predmetima, predmeti ispunja-vaju empirijsku svest koja se njima bavi i predstavljaju ob-jekt opisne prirodne nauke. Međutim, već empirijska svest opaža da čulni kvaliteti koji se pojavljuju na slikama zavise od tačke sa koje se ove posmatraju, od udaljenosti, od os-vetljenja. Fizika i fiziologija sve jasnije pokazuju fenomenal-nost čulnih kvaliteta. Zato o tim predmetima treba misliti tako da postane razumljiva promena fenomena, kao i one jednoobraznosti koje se u toj promeni sve jasnije pokazuju. Pojmovi kojima se to postiže jesu pomoćne konstrukcije koje

157 filozofski.rs

Page 156: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

mišljenje stvara za tu svrhu. Tako je priroda za nas strana, za subjekt koji shvata je transcendentna, a u pomoćnim kon-strukcijama, posredstvom fenomenalno datoga, misaono do-građena uz ovo.

Istovremeno, međutim,, u načinu na koji nam je priroda data nalaze se i sredstva da se ona potčini mišljenju i učini upotrebljivom za zadatke života. Raščlanjenost čula uslovlja-va mogućnost upoređivanja utisaka u svakom sistemu čulne raznovrsnosti. Na tome počiva mogućnost analize prirode. U pojedinim krugovima čulnih fenomena zajedničke pripadnos-ti postoje pravilnosti u odnosima vremenskog redosleda ili istovremenosti. Ukoliko osnovu pravilnosti čine nepromen-ljivi nosioci zbivanja, onda se one svode na jedan zakoniti poredak u zamišljenoj raznovrsnosti stvari.

Rešenje zadatka, međutim, moguće je tek kada se pra-vilnostima fenomena, utvrđenim indukcijom i eksperimen-tom, priključi još jedno svojstvo datoga. Sve fizičko ima neku veličinu; može se izračunati; prostire se u vremenu; najve-ćim svojim delom istovremeno ispunjava i neki prostor i mo-že se meriti; u prostoru se pojavljuju merljiva kretanja, pa iako fenomeni sluha ne sadrže pružanje u prostoru i kreta-nje, ipak im mogu biti osnova, a na to ukazuje veza jakih zvučnih utisaka s opažanjem vazdušnog treperenja. Tako ma-tematička i mehanička konstrukcija postaju sredstva pomoću kojih se hipotezom svi čulni fenomeni svode na kretanje nji-hovih nepromenljivih nosilaca po nepromenljivim zakonima. Svaki izraz kao: nosilac zbivanja,, nešto, činjenica, supstanci-ja označava samo logičke subjekte transcendentne saznanju, čiji se matematički i mehanički zakoniti odnosi predikatski određuju. To su samo granični pojmovi, ono nešto što omo-gućuje prirodnonaučne iskaze, polazna tačka za takve iskaze.

Sada je time dalje određena struktura i izgradnja pri-rodnih nauka.

U prirodi su prostor i broj dati kao uslovi kvalitativnih odredbi i kretanja, a kretanje je onda opšti uslov za preras-podelu delova ili za treperenje vazduha ili etera, koje hemija i fizika uzimaju za osnovu promena. Ti odnosi imaju za po-sledicu veze među naukama u saznavanju prirode. Svaka na-uka ima pretpostavke u nauci koja joj prethodi; ali ostvaruje se kada se te pretpostavke primene na neku novu oblast činje-nica, kao i veza sadržanih u njima. Taj prirodni poredak na-uka, koliko vidim, prvi je utvrdio Hobz. Predmet prirodne nauke po Hobzu — poznato je da on ide i dalje^ pa uključu-

158 filozofski.rs

Page 157: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

je i duhovne nauke u taj sklop — čine tela, čije najosnovnije svojstvo predstavljaju veze prostora i broja koje utvrđuje matematika. Od njih zavisi mehanika. A kada se svetlost, bo-ja, zvuk, toplota objašnjavaju kretanjem najsitnijih delova materije, rađa se fizika. To je shema koja se u daljem nauč-nom radu razvijala i koju je Kont povezao s istorijom nauka. Što je više osvajala bezgranično područje slobodnih tvorevi-na, matematika je sve više prekoračivala granice svog najpre-čeg zadatka — da utemelji prirodne nauke; to ni u čemu nije menjalo odnos sadržan u samim predmetima, po kome su u zakonitosti prostornih i brojčanih veličina sadržane pretpo-stavke mehanike; razvoj matematike samo je proširivao mo-gućnosti daljeg izvođenja. Isti takav odnos postoji između mehanike, s jedne strane, i fizike i hemije,, s druge. Pa i tamo gde se živo telo pojavljuje kao nov skup činjenica, njegovo proučavanje temelji se na hemijsko-fizičkim istinama. Svuda postoji ista slojevita izgradnja prirodnih nauka. Svaki od slojeva čini jedno zaokruženo područje, a svaki se istovreme-no i temelji na sloju koji se nalazi ispod njega i uslovljen je njime. Idući od biologije naniže, svaka prirodna nauka sadrži zakonite odnose koji postoje u slojevima nauka koje se na-laze ispod nje, sve do najopštije matematičke osnove; idući naviše, u svakom sloju koji se nalazi iznad nje pojavljuje se, ako se posmatra odozdo, jedna nova činjeničnost, nešto što u prethodnom naučnom sloju nije bilo sadržano.

r- Od grupe prirodnih nauka, u kojoj se saznaju prirodni j zakoni, razlikuje se druga grupa nauka, koje svet u njego-; voj raščlanjenosti opisuju kao nešto neponovljivo, utvrđuju .njegovu evoluciju tokom vremena, a prirodne zakone koje je jdala prva grupa koriste za objašnjenje njegovog ustrojstva, ipolazeći od pretpostavke nekog prvobitnog rasporeda. Ukoli-I ko zakoračuju izvan granica konstatovanja, matematičkog od-^ređivanja, opisivanja stvarnog ustrojstva i istorijskog tok^, \ one počivaju na prvoj grupi. Znači, i tu proučavanje prirode Izavisi od izgradnje saznanja prirodnih zakona.

Iz toga što je izgradnja prirodnih nauka bila prven-stveni predmet teorije saznanja proizišao je sklop njenih problema. Misaoni subjekt i čulni predmeti koji se nalaze pred njim odvojeni su jedno od drugog; čulni predmeti ima-ju karakter fenomena, i ukoliko teorija saznanja ostane na području znsuija o prirodi, ona nikako ne može prevladati tu renomenalnost stvarnosti koja se pred njom nalazi. U zakoni-tom poretku, koji su prirodne nauke čulnim fenomenima sta-

159 filozofski.rs

Page 158: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

vile za osnov, čulne kvalitete predstavljaju oblici kretanja koji se odnose na te kvalitete. Pa i kad čulne činjenice, čijim je prihvatanjem i predstavljanjem i započelo znanje o priro-di, postanu predmet uporedne fiziologije, ipak nam nikakvo istraživanje istorijskog razvoja ne može pomoći da shvatimo kako jedna od tih čulnih radnji prelazi u drugu. Takvo pretva-ranje jednog osećaja opipa u osećaj zvuka ili boje može se, naravno, postulirati, ali se apsolutno nikada ne može pred-staviti. Ne postoji nikakvo razumevanje ovoga sveta, a vred-nost, značenje, smisao možemo u njega preneti samo po ana-logiji s nama samima i samo od onog trenutka kad u organ-skom svetu počinje da se budi duševni život. Iz izgradnje pri-rodnih nauka onda proističe da definicije i aksiomi koji čine njenu osnovu, karakter nužnosti koji im je svojstven, kao i zakon uzročnosti dobijaju posebno značenje za teoriju sa-znanja.

A kako je izgradnja prirodnih nauka dopuštala dvojako Uumačenje, iz toga su se razvila dva pravca teorije saznanja, ikoje su pripremili saznajnoteorijski pravci srednjega veka i pd kojih je svaki išao za daljim mogućnostima.

f Aksiomi, na kojima je izgradnja bila zasnovana, kombi-; novani su u jednom od tih pravaca s jednom logikom koja ' je ispravan misaoni sklop temeljila na formulama koje su dostigle najviši stepen apstrakcije misaone građe. Zakoni miš-ljenja i oblici mišljenja, te krajnje apstrakcije, shvaćeni su kao ono što utemeljuje sklop znanja. U tome pravcu razvila se Lajbnicova formulacija stava razloga. A kada je Kant iz matematike i logike pokupio svu njihovu građu i uslove za nju potražio u svesti, nastalo je njegovo učenje o apriomo-me. Takav početak njegovog učenja jasno nam govori da to apriorno u prvom redu treba da označi jedan odnos obrazla-ganja. Istaknuti logičari kao Šlajermaher, Loce i Zigvart uprostili su i preinačili taj način posmatranja, i oni daju pot-puno različite pokušaje rešenja.

I Zajednička polazna tačka drugog pravca je u jednoobraz-\ nostima koje otkrivaju indukcija i eksperiment, i u predviđa-Inju i primenljivosti koji se na njima zasnivaju. Drugi pravac je dao potpuno različite mogućnosti, posebno kod tumačenja matematičkih i mehaničkih osnova saznanja u delima Avena-rijusa, Maha„ pragmatista i Poenkarea. Zato se taj pravac teorije saznanja rascepkao na mnoštvo raznovrsnih hipotetič-kih pretpostavki.

160 filozofski.rs

Page 159: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Kao što su se prirodne nauke konstituisale naglim razvo-jem u prvoj polovini XVII veka, tako su i duhovnim nauka-ma postavljeni temelji u jednom ograničenom raz^Bfjjrrkoje obuhvatar^Volf^Hij^^ 'Sa^li.iarH^ge-la, SlajennaKera, Bopa i Jakoba Grima. Nastojaćemo da sa-gledamo unutrasnji sklop~~fog poEreta. Njegovo krupno me-todsko ostvarenje je utemeljenje duhovnih nauka na istorij-sko-društvenim činjeničnostima. Omogućio je novu organiza-ciju duhovnih nauka, u kojoj jejgrvTpirc^ trašffjrođnos izmeđa^ftoiogij^ kritiie, istoriografije, sprovb-đen ja~ iiporediie^Tnetacte^ i s t ^ m ^ ^ i i ^ ^ naiSama i ijTin^ne^eje^tzvoj^ oblasti 3ii"hovnog sveta. T rob-tettTđuhovnih riSttka-jensrtaj riačiiTpreSao u novrstaHijum, i svaki korak ka rešenju tog problema, koji je učinjen i koji još treba učiniti, zavisi od dubine prodora u novi činj'enični sklop duhovnih nauka, u čiji domen ulaze sva kasnija duhov-nonaučna ostvarenja sve do danas.

Razvoj koji ćemo sada prikazati pripremljen j*e u XVIII veku. Tada j'e nastalo univerzalnoistorijsko shvatanje pojedi-nih detovgnstoriJ^rl2^p iiaukanpotekle su^ideje vodi^ lje prosvećenosti, koje su prve u istoriju unele naučno uteme-ljen sklop: solidarnost nacija usred njihovih borbi za vlast, njihovo zajedničko napredovanje zasnovano na opštem važe-nju naučnih istina, na osnovu kojeg se one stalno umnožava-ju i tako reći talože jedna na drugu, i, najzad, posredstvom tog saznanja,, sve veća vlast ljudskog duha nad zemljom. Ve-li-ke monarhije Evrope smatrane su čvrstim nosiocima tog napretka. I kada se pokazalo da se na njihovoj osnovi zajed-no s naukama razvijaju industrija, trgovina, blagostanje, civi-lizacija, ukus i umetnost — skup tih napredovanja obuhvaćen je ppštim pojmom kulture — počeo je da se prati razvoj kulture, da se opisuju njene epohe i daju preseci njenih naj-važnijih tačaka, a poj'edini njeni delovi su odvojeno prouča-vani i međusobno povezivani u celinu svakog odgovaraj'ućeg razdoblja. Volter, Gibon, Hjum, tipični su predstavnici tog novog načina posmatranja. Pošto je u pojedinim delovima kulture prihvaćena pretpostavka o ostvarljivosti pravila koja se mogu izvesti iz njene racionalne konstrukcije, postepeno se pripremalo istoiijsko shvatanje oblasti kulture.

Pošto je prosvećenost u početku smatrala da j'e svaki deo kulture određen svrhom i potčinjen pravilima za koja je

161 filozofski.rs

Page 160: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

vezano njeno postizanjei, pošla je dalje i u proteklim epoha-ma videla ostvarenje tih pravila. Arnold, Zemler, Bemer i škola crkvenog prava, kao i Lesing, proučavali su najstarije doba hrišćanstva i njegovo ustrojstvo, kao pravi tip hrišćan-skog verovanja i njegovih spoljašnjih poredaka. Vinkelman i Lesing našli su u Grčkoj ostvarenideal skladne iimetnosti ijgbsuišLva. Poale proučavanja moralne Iicnosti, duznošću ob-vezaneTTtra savršenstvo, u psihologiji i pesništvu pojavio se čovek u svojoj iracionalnoj i individualnoj realnosti. I kada je u doba prosvećenosti ideja napretka čoveku postavila ra-cionalno određeni cilj, ne dopuštajući da raniji stadijumi toga puta u svojoj sadržini i vrednosti dođu do izraza, kada je kao cilj države Šlecer odredio stvaranje velikih država sa centralizovanom i intenzivnom upravom i staranjem za javno dobro i kulturu, a Kant zajednicu država koje u miru ostva-ruju pravo,, kada su na isti način — ograničeni idealima vre-mena — prirodna teologija, Vinkelman i Lesing propisali kraj-nje racionalne ciljeve i drugim velikim snagama kulture, Herder je istoriografiju, vođenu racionalnim pojmom svrhe, revolucionisao priznavanjem autonomne vrednosti koju ostva-ruju svaka nacija i svako njeno razdoblje. Tako je XVIII vek stupio na prag novoga doba duhovnih nauka. Od Voltera i Monteskjea, Hjuma i Gibona, preko Kanta, Herdera, Fihtea vodi put prema velikom dobu, u kome su duhovne nauke iz-borile svoje mesto pored prirodnih nauka.

Nemačka je bila pozornica izgradnje tog drugog._s.klopa nauka". la središna^zemlja,, s unutrašnjom IćuTturom, sačuva-la ]S~]55čev od reformacije dejstvo snaga evropske prošlosti: grčku kulturu, sistem rimskog prava, prvobitno hrišćanstvo; sve je to bilo okupljeno u »učitelju Nemačke«, Melanhtonu! Tako je na nemačkom tlu moglo da izraste najpotpunije i naj-prirodnije razumevanje tih snaga. Ra^nbljf. n fcnme se to događalootkr i lo j ^ j j y s n i ' $ t v " , mi171'fai filozofyl dublixe žfvota dd^k5jth-tkri^3anijedna nacija nije^Bila doprla. Takva razđ0WjH^roc^^"3uHovnog^zn^^ skih mislilaca jače i raznovrsnije doživljavanje, više snage da shva-te i najrazličitije oblike postojanja. Uprayo_jejroniantika,_s kojornJ^RjTm^diihovpa rmiib bl laj^takoj^noi^ š a ^ r a ć o m _ S I g g § l ^ ^ ^ izgradilazajhedno^J^ed^ n^pm^fobodpm-života^^k^ do tada bilo potpuno^strano. Braća Šlegel su proširila hori-" žoht iiživaHJa^razumevanja na svu šarolikost stvaralaštva u

162 filozofski.rs

Page 161: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

oblasti jezika i književnosti. Oni su stvorili novo shvatanje književnih dela istražujući njihov imutrašnji oblik.

Na toj ideji unutrašnjeg oblika, unutrašnjeg sastava, po-čivala je rekonstrukcija sklopa Platonovih dela koju je izvr-šio Šlajermaher,, kao i razumevanje unutrašnjeg oblika pisa-ma apostola Pavla, do kojeg je Šlajermaher prvi došao. U tom strogom posmatranju oblika nalazilo se i jedno novo pomoć-no sredstvo istorijske kritike. I polazeći odatle Šlajermaher je u svojoj hermeneutici obradio procese književnog stvara-nja i razumevanja, a Bek ih je dalje razradio u svojoj enci-klopediji — to je bio proces od najvećeg značaja za razvoj metodologije.

V. Humbolt stoji usred romantičara. Stran im je po usredsređenosti i zaokruženosti svoje ličnosti u duhu Kanta, a ipak i srodan po naklonosti prema uživanju i razumevanju života svake vrste, po jednoj filologiji zasnovanoj na tome, po eksperimentisanju sa novim problemima duhovnih nauka, čija je tendencija bila isto toliko sistematska koliko i projekt enciklopedije Fridriha Šlegela. U bliskom duhovnom srodstvu sa V. Humboltom je i Fr. A. Volf, koji je postavio nov ideal filologije, paJcome onar čvrsto utemefjena u jezikuTobuKvata . ćelokupnu kulturu jedne nacije, da bi polazeči ofuđa" dospBia:<:

do~razumevaiij% i^ien gledišfe Imalf sii i filblozf Nibur 1 "Moinzen, Bek i Otfrid Mi-ler, Jakob Grim i Milenhof; iz tog strogog pojma proistekla je beskrajna blagodet za istorijsku nauku. Nastalo je, na me-todskim osnovama izgrađeno, istorijsko sagledavanje pojedi-nih nacija, koje je obuhvatalo ceo život, i razumevanje njiho-vog mesta u istoriji nacija u kojoj se izgrađivala ideja na-cionalnosti.

Polazeći otuda, proučavanje najstarijih dostupnih raz-doblja pojedinih naroda dobilo je tek svoje pravo značenje. Njihova stvaralačka snaga, koja deluje u religiji, moralu i pra-vu i njeno dovođenje u vezu s kolektivnim duhom koji se u tim vremenima,, u malim političkim telima, uz pojačanu jed-noobraznost individua, ispoljava u zajedničkim tvorevinama — bila su velika otkrića istorijske škole; ona su uslovila čita-vo njeno shvatanje o razvitku nacija.

Za takva vremena, ispimjena mitom i Iegendom, istorij-ska kritika postala je nužna dopuna razumevanja. Predvod-nik je bio Fr. A. Volf. Proučavajući Homerove pesme, Volf je pretpostavio da je epsko pesništvo Grka nastalo pre pojave naše Ilijade i Odiseje, — u usmenom kazivanju, pa prema

u * 163 filozofski.rs

Page 162: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

tome iz manjih tvorevina. To je bio pocetak analitičke kritike narodnog epskog pesništva. Krećući seputevimaJVolfa^^Iibur je od kritike predanja pošao^MJe^te"l^onstmkcijijQajstari-je rimske istorije. PrihvatajućT pretpostavke o starim pes-ffiaina u duhu Jaitike Homera, on je kao novo načelo za ob-jašnjavanje tradicije istakao zavisnost izveštača od stranaka i nesposobnost kasnijih vremena da razumeju starije odno-se ustrojstva; to načelo za objašnjavanje tradicije kasnije je veoma dobro iskoristio Kristijan Baur, veliki kritičar hrišćan-skog predanja. Tako je Niburova kritika bila najtešnje pove-zana s novom izgradnjom rimske istorije.

Starija rimska razdoblja Nibur je tumačio polazeći od osnovnog gledišta o jednom kolektivnom nacionalnom duhu, koji deluje u običajima,, pravu, pesničkoj tradiciji istorije i koji stvara osobenu strukturu određenog naroda. Do izraza je došao uticaj života na istorijsku nauku. Filološkim pomoć-nim sredstvima Nibur je pridružio svoje poznavanje privrede, prava i ustavnog života, koje je stekao na značajnim položa-jima, a vršio je i upoređivanje analognih razvoja. I Savinjije-vo shvatanje pravne istorije, koje je najjače došlo do izra-žaja u njegovom učenju o običajnom pravu, proisteklo je iz istih gledišta. »Svako pravo nastaje na način koji uobičajena jezička praksa označava kao običajno pravo.« »Stvaraju ga prvo običaji i narodna verovanja, a zatim jurisprudencija; svuda, dakle, unutrašnje snage koje deluju tiho, a ne samo-volja nekog zakonodavca.« S time su se slagale i velike kon-cepcije Jakoba Grima o razvitku nemačkog duha u jeziku, pravu i religiji. Iz toga je proisteklo još jedno otkriće te epohe.

Prirodni sistem duhovnih nauka video je u religiji, pra-vu, moralu, umetnosti, u duhu prosvećenosti, napredak od varvarskog stanja, u kome nije bilo nikakvih pravila, ka um-nom svrhovitom sklopu utemeljenom u ljudskoj prirodi. Jer, prema tom sistemu u ljudskoj prirodi postoje zakoniti odnosi koji se mogu prikazati utvrđenim pojmovima i koji svuda jednoobrazno proizvode iste osnovne crte privrednog života, pravnog poretka, moralnog zakona, umne vere„ estetskih pra-vila. Postajući svesno tih odnosa i težeći da njima potčini svoj život u privredi, pravu, religiji i umetnosti, čovečanstvo stiče punoletstvo i postaje sve sposobnije da naučnim saznanjem usmerava napredak društva. M^ntirp, ono $tn je—uspesno obsi^ljengulLjŽcir^^ vgžećeg sistemajgojmova, sada se u duhovniin naukama poka-

164 filozofski.rs

Page 163: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Moja Istorija Hegelove mladosti. Rasprave Akad. nauka, 1905, Sabrani spisi, knj. IV.

Poziv za zakonodavstvo, str. 5 i dalje.

165

zalo kao nemoguće. Do izražaja ie__došla različiia rairoda pređffi'eta"TrTim^^ -/nanj T taVr> jp taj prirod-ni sistem uništila njegova rascepkanost na različite pravce, koji su ipak imali istu naučnu osnovu — ili isti nedostatak takve osnove. Velika epoha duhovnih nauka u borbi sa poj-movnim sjstemom XVIII yeka~pc^vTdita^]e istorilski karak-fefncmuka 6 privreair^ravu^ religiji i umetnosti. One se raz-vijaju izs^^^^l^^n^^jd^jsi.

Tako se javilo jedno novo gledanje na istoriju. Šlajerma-herovi govori o religiji prvi su u oblasti religije otkrili značaj svesti o zajednici i njenog izraza u saopštavanju, čiji je no-silac ta svest. Na tom otkriću zasnovano je njegovo shvatanje prvobitnog hrišćanstva, njegova kritika Evanđelja i njegovo otkrivanje subjekta religije, religioznih iskaza i dogme u sves-ti zajednice, što sve čini stanovište njegovog učenja o veri. Sada znamo* kako je pod uticajem tih govora o religiji na-stao Hegelov pojam kolektivne svesti (Gesamtbewustsein), koja je nosilac istorije i čijim je razvojem omogućen razvoj isto-rije. Uticaju fijozofskog pokreta treba pripisati i što^jejsto-rijskalškola došla do sličnog rezultata, jer se vratila na kasni-ja~~doba n^roda" i naišla najtWalačko'đđovanje kolektivnbg duhay iz k ( ^ pesniŠtvo i koji onda^^fejSuJII^^ Jezi^i

lišao to> osnoimo^ledište — »uopSTe nemaju nikakvu poSEbnu egzistenrijirri:o~STi^^ i delaffiosti jeđ-rrog naroda, nerazdvojno povezane u prlrodl«. »Ono^ttSlSL rJ^VezuiellCcelmu, to je zajednicko ubeđenie~naroHa.« »To mlaHalačko doba naroda oskuctevali pojmovima7^-rma-jasnu svest o svojim stanjima i prilikama,, ono ih oseća i proživ-ljuje u potpunosti.« To »j'asno, prirodno stanje izvrsno se potvrđuje i u građanskom pravu«. Njegovo telo sačinjavaju »simbolični postupci u kojima pravni odnosi treba da nasta-nu ili nestanu«. »Njihova ozbiljnost i njihovo dostojanstvo odgovaraju značaju samih pravnih odnosa.« Oni su »ona pra-va gramatika prava toga razdoblja«. Razvoj praya_odvijaLie u jednoixL.organskom sklopu; »s razvi^fn^I^rjgL^e^4ekt-nosti naroda_se sve vi|eražlgcuju, pa^ono što se inače zajed-

filozofski.rs

Page 164: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nički jobavljalo-sad-^aada-J^ se sta-IeFpraviuka,-koji predstavlja narod u pravnpj fiunkciji;. stva-rarije pp jmp^ ono obutivata vodeća načela, tj. pdredbe u kojima'šu đ a f e s v e bstale; na njihovom ižnalazraju zasnovan^je Jiaučni : : kamkteF;jurispru :

denčije,~li j u f i š p f u đ e n c i j O stvaranje^rav^putem"zakonpdavstva. ASaiogni dfgariski raz-Voj~u"ježiKUiitvfdio je Jakob Grim. Otuda se u velikom kon-tinuitetu razvilo proučavanje nacij'a i različitih strana njihova života.

S tim velikim pogledom istorijske škole. povezao se zatim jedan metodski napredak od najvećeg značaja. Počev od Aris-totelove škole, usavršavanje uporednih metoda u biologiji bi-ljaka i životinja predstavljalo je polaznu tačku za njihovu pri-menu u duhovnim naukama. Tom metodom uzdignuta je an-tička politička nauka na stepen najrazvijenije discipline du-hovnih nauka u starom veku. Kako je istorijska škola-odba-cila izvpđenje opštih istina u ddS^i im j i^^n^^pstraktnim koristniEtivriim misnenjem.rTpeređna .m^to^^i^^^u^o-

v staila jedini postupak da se iizdigne do ^pštih istina) Ona je_ taj" postu'pa^pfimgriila na jezik, mitT n a ^ ^ f f l n ^ ^ u , l a upoređivanje rimskog sa germanskim pravbm,, ^ije se pozna-vanje upravo tada fasvetljavalo, postalo je polazna tačka za izgrađivanje iste te metode i na području prava. N^jlazimo na zanimliJbLPdnos prema tadašnjem stanju biologije. Kivije j^pošao od pojma koinEinovanja delovaT^đnč^^ ti'paf,Tcojjrje đopuštaorđa s^od'ostafaka izumrhh živDtinja kof isn^^ Sličnim Tjosttrokoiii posInžio~se'Ni-BufTa Franc Bopj Jakob Grimjjrimenili su uporednu metodu na_jezikT sasv imu duhu v đ i l n h ^ i o l o g a 7 ~ l ^ ^ H u m j ^ nacija, bila jć hajz^jDst^^ zikaDJ Ff ancuskbj ..tpme pravcu se pr ik l jučiovel ik i analitičar državnog ž i v o t i J I ^ ^ u aristotelovskom duhu on je pratio funkcije,_sklpp...i razvpj...pplitičkih tela. Jedan jedini, rekao b i h ^ o r f o l o š k j j L a č i n posmatraniž) provlaceći se kroz s v a l a uo]3sFavania^^oveq^Vjo pojmova diAljih od dotadašniihT pjgste^^ fi^nihliai^a^liego^Hhov krajn|i-xezultatr

Granica istorij'ske škole j*e u tome što nrje uspostavila nikakav odnos prema univerzalnoj istoriji. Opšta istorija Jo-hana fon Milera, koja se posebno oslanjala na Herderove

166 filozofski.rs

Page 165: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Ideje, koje su upravo u toj tački bile nepotpune, otkrila je koliko su nedovoljna bila dotadašnja pomoćna sredstva za rešenje toga zadatka. Istovremeno sa istorijskom školom javio se i Hegel, koji je delovao upravo na onom mestu gde je bilo njeno središte.

Hegel je jedan od najvećih istorijskih genija svih vre-menarTT^mirenoj^ IsfofijskOg' svefa7T5ina na kojoj su se ražvijala njegova gle-ctišta'bila je~TItbrija religioznog duha. Istorijska škola_je zahtevala^ strogo filološki postupaj^ i_primenj.iya^ ređnu mefo^ur**Begel je ižabrao" sasvim drukčiji postupak". Pdđ uticaj'em svojih religiozno-metafizičkih doživljaja, u stal-nom dodiru s izvorima, vraćajući se pri tom uvek u naj'dub-lje religiozno čuvstvovanj'e,, otkrio je razvoj religioznosti, u kome njži stupanj religiozne* 1ffife1ctivne"svestt šna^ma^kdjjf unnrjemuli^ Osamhaestr vekTragao je za napretkom čovečanstva, do koga dovodi porast saznanja prirode i u njemu zasnovana vlast nad njom; Hegel se latio razvijanja religioznog duševnog ži-vota. Osamnaesti vek je u razvitku nauka video solidarnost ljudskog roda; Hegel je na području religije kao subjekt razvoja otkrio je3nu kolekdviiu_ svest. Pojmovi kojiina je XVIII vek obuhvatio istofiju covečanstva odnosili su se na sreću, savršenstvo i racionalno postavljanje svrhe usmerene na ostvarenje tih ciljeva; Hegel se slagao s namerom XVIII veka da pomoću opštevažećeg sistema poj'mova izrazi ljudski život u njegovim različitim vidovima; ali, ni istorijska škola ubistvenije se nije borila od njega protiv racionalnog shva-tanja stvarnosti ljudske istorije; sistem pojmova koji je on tražio nije trebalo da apstraktno formuliše i reguliše poje-dine strane života; težioje za jednim novim.-3HQP.Qm_ poi-mova, kojim bi se Čitav razvoj razumeo, S vo i_postupakie prošlrfo preko granlca religiuznug Tazvojaju^jazvaj,lm^K-^ e j J L . o d j a j ^ pa^je iyegov_pr£d-niet^sc^^ tfažio delatnost,

(razvoj^aTsii&^ svakojTački u vezama pojmbva. (Tako ,je istorijskaMrmuka prešla u filozofjjU) Preo-bražaj je mo mogućrzato štćTje nemačka spekulacija toga doba išla u susret problemu duhovnog sveta. Kant je svojom analizom otkrio u dubinama svesti oblike inteligencije kao što su čulno opažanje, kategorije, sheme čistih intelektualnih pojmova, pojmove refleksije, teorijske ideje uma, moralni zakon, moć rasuđivanja i odredio je njihovu strukturu. Svaki

167 filozofski.rs

Page 166: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

od tih oblika inteligencije u osnovi je bio delatnost. Međutim, to se potpuno shvatilo tek kada je Fihte u postavljanju, sup-rotstavljanju, sažimanju stvorio svet svesti — otkrivajući u njemu svuda energiju, napredovanje. Kako se istorija ostva-ruje u svesti, u njoj se po Hegelu mora ponovo pronaći ista ona saradnja delatnosti koja omogućuje razvitak u postav-ljanju, u suprotstavljanju i u višem jedinstvu u nadindividu-alnom subjektu. Time je bila stvorena osnova za Hegelov zadatak da oblike svesti predstavi u pojmovima i da kroz njih sagleda razvoj duha kao sistem pojmovnih veza. Jedna logika viša od logike razuma trebalo je da omogući razumevanje tog razvoja; to je bio najteži posao njegova života. Nit vo-dilju za stupnjeviti redosled kategorija uzeo je od Kanta, velikog pronalazača različitih poredaka veza, rekao bih struk-turnih oblika znanja. Ostvarenje tog sklopa ideja dostiglo je po Hegelu vrhunac u svetskoj istoriji. Tako je on intelektu-alizovao istorijski svet. Nasuprot istorijskoj školi, on je op-števažece utemeljenje sistematskih duhovnih nauka našao u sistemu uma, koji je ostvarenje duha, pa čak i više od toga — on je sve ono što je racionalizam XVIII veka isključio iz umnog sklopa kao individualnu egzistenciju, poseban oblik života, slučaj i samovolju, sredstvima više logike svrstao u sistematiku uma.

Iz zajedničkog delovanja svih tih momenata proizišlo je Rankeovo shvatanje istorijskog sveta.

On je bio veliki umetnik. Tiho, postojano, bez borbe, rađa se u njemu gledište o »nepoznatoj svetskoj istoriji«. U njemu je istorija kao svoj predmet prihvatila Geteovo kon-templativno životno raspoloženje i njegov umetnički stav prema svetu. On želi samo da prikaže ono što je bilo. Potpuno verno, sa usavršenom tehnikom kritik^, za koju ima da za-hvali Niburu, on piše o onome što sadrže arhivi i literatura. Njegova umetnička priroda ne oseća potrebu da se vraća na sklop činilaca istorije koji se nalazi izvan i iza onoga što se dogodilo, kao što su činili veliki istraživači istorijske škole; strahovao je da u takvim dubinama ne izgubi ne samo si-gurnost nego i uživanje u šarolikosti pojava koje se kreću pod Suncem, kao što se to dogodilo Niburu. On se zaustavlja pred analizom i pojmovnim mišljenjem o sklopovima koji zajednički deluju u istoriji. To je granica njegove istoriogra-fije. Još manje mu je godio bezbojan pojmovni sistem isto-rijskih kategorija u Hegelovom shvatanju istorijskog sveta. »U čemu ima više istine«, kaže on, »šta nas više približava

168 filozofski.rs

Page 167: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

saznanju suštinskog bića, praćenje spekulativnih misli ili sagledavanje stanja čovečanstva, iz kojih uvek živo istupa nama urođeni način mišljenja. Ja sam za ovo drugo, jer manje podleže zabludi.« To je prva nova crta kod Rankea; prvi je potpuno jasno rekao da je osnova sveg istorijskog znanja i njegov najviši cilj da prikaže singularni sklop isto-rije — bar jedan cilj; jer Rankeova granica je u tome što je isključivo u tom jednom video svoj cilj — ne osuđujući ipak pri tome ni ostale. Tu su se pravci razišli.

U svom pesničkom raspoloženju prema istorijskom svetu, on je najsnažnije osetio i izrazio sudbinu,, tragiku života, sav sjaj ovoga sveta i visoko samoosećanje delovanja. Po tom preplitanju pesničke svesti o životu i istorije, on je srodan Herodotu, svom uzoru Tukididu, Mileru i Karlajlu. Pogled na život kao sa neke uzvišice sa koje se život može^šagledati u celiniT^Bio je, ovoj prirodi takoTbliskoj^Geteu, nuzno po^" vezari~~sa~shvatanjem lstonjskoga sveta, posmatranog sa sta-rtovišta~ikoje~omogućuje pogled na njćgovu celinu. Njegov horizont je univerzaln^isjto^ shvatio je sa toga^gleđišta; :u Jojo&„.£e_slagao^ istonogra-fij'e! ođ Voltera d(^HegdaJ--Nibur5j njegova još~jedna švoj-štvena crta je način na koji j#e iz saradnje ili suprotstavljanja nacija došao do novih uvida o vezama između političke težnj'e za moći, unutrašnjeg razvoja države i duhovne kulture. To univerzalnoistorijsko gledište potiče iz njegove najranije mla-dosti; jednom je rekao o svojoj »staroj nameri da pronađe priču o svetskoj istoriji,, onaj tok zbivanja i razvoja našega roda koji treba posmatrati kao pravu sadržinu istorije, njeno središte i njenu suštinu«. Univerzalna istorija bila je najomi-ljeniji predmet njegovih predavanja; uvek mu je pred očima bio sklop njegovih pojedinačnih radova; ta istorija bila je i predmet njegovog poslednjeg dela, kojeg se poduhvatio kada je već bio prevalio osamdesetu.

Njegova xun£taigka priroda žarko ie želela da_prikaže čulnu širinu zbMDjaTTo je mogao da učini samo ako7 bi svoj* univerzalnoistorijski način posmatranja primenjivao na jedan izdvojeni predmet. O izboru tog predmeta nije odlu-čivalo samo zanimanje za izveštaje mletačkih izaslanika, koji su ga opčinjavali, nego i njegov smisao za ono što se jasno moglo da vidi pod suncem, kao i simpatija za epohu ispu-njenu težnjom za moći velikih država i značajnih vladalaca. »Preda mnom se gotovo bez moga udela postepeno sklapa is-torija najznačajnijih trenutaka novijeg doba,, da nju učinim

169 filozofski.rs

Page 168: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

u potpunosti očevidnom i da je napišem, biće posao moga života.« I tako je predmet njegove veštine pripovedanja po-stalo, u nizu nacionalnih istorija, stvaranje modernih država, njihova borba za moć i njeno povratno delovanje na njihova unutrašnja stanja.

U tim delima se ispoljava volja i snaga za postizanje istorijske objektivnosti kojoj nema ravne. Univerzalno saose-ćanje s istorijskim vrednostima, uživanje u šarolikosti isto-rijskih pojava, svestrana prijemčivost za celokupan život, koja je ispunjavala Herdera i koja je do te mere delovala na Johana fon Milera da je njegov prijemčivi duh postao nemo-ćan u odnosu na istorijske snage — ta sposobnost najsvoj-stvenija nemačkom duhu ispunjavala je Rankea potpuno. Nije ostao izvan domašaja Hegelovog uticaja, ali je ipak radio suprotno njemu; jer on je svuda izgrađivao sredstva čisto istorijske vrste, da pomoću njih beskrajno obilje onoga što se zbilo sabere u objektivan istorijski sklop, ne pribegavajući pri tom filozofskoj konstrukciji istorije. To je najosobenija osnovna crta njegove istoriografije, koja želi da shvati stvar-nost onakvu kakva jeste. Njega je ispunjavao onaj smisao za stvarnost koji jedini može ostvariti izgradnju istorijskog sveta u duhovnim naukama. Za razliku od zahteva koji se tako često postavljaju istoričarima — da neposredno utiču na život tako što će nametati svoje stavove o životnim bor-bama, niko se jiJje^^J^ao-RanJce, s toliko uspeha zalagao za karakter istorije kao objektivne riaukeT^a^šađa^jost^može-mb lstinsKTjiI ^^ od nje i i^dignemo..se_na^stepeji JId£&ane^ ^ Taj cilj je i Rankea naveo da izgradi sva sredstva kritike. U njemu je i dalje živeo Niburov duh, što najbolje pokazuje kritički dodatak njegovom prvom glavnom delu.

Pored Rankea, još dva velika istoričara toga vremena otvaraju nove poglede na izgradnju istorijskog sveta.

Karlajl pokazuje istu nezadrživu volju da prodre u stvar-nost sa jedne druge strane. On traži čoveka kao istorijsko bJiže^=^coygka junaka. Dok je Ranke sav oko, i živi u stvar-nom svetupdotle Karlajlova istoriogorafija počiva na borbi s problemom unutrašnjeg života; tako se njih dvojica do-punjuju, kao i ona dva pravca u poeziji, od kojih jedan po-lazi od predmetnoga, a drugi od razvoja vlastitog bića. Borbu koju je vodio u sebi, Karlajl je preneo u istoriju. Zbog toga je njegov autobiogorafski filozorski roman ključ za njegovu istoriografiju. Njegova jednostrana i jedinstvena genijalnost

170 filozofski.rs

Page 169: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

bila je intuitivne vrste. Po njemu sve veliko nastaje iz de-lovanja snaga verovanja i rada, koje sve povezuju i organi-zuju. One stvaraju spoljašnje oblike društva u privrednom životu, pravu, ustavnom uređenju. Epohe u kojima snage koje povezuju deluju samostalno, otvoreno, kohezivno, on naziva pozitivnim razdobljima — nazivom koji su pre njega upotrebili fiziokrati. A pošto pozitivna razdoblja na osnovi verovanja formiraju određen broj ustaljenih ustanova, miš-ljenje koje se dalje razvija rastače taj sadržaj, i tada nasta-ju negativna razdoblja. Srodnost takvog osnovnog gledi-šta sa nemačkom istorijskom školom i Šelingovom filozofi-jom istorije očevidna je. Međutim, Karlajlov intuitivni duh najveću moć razvija tek kada te ideje primeni na tumačenje velikih ljudi istorije — onih koji na osnovi verovanja obli-kuju život i društvo. Dublje nggo iko pre njega on je čitao iz njihovih duša; imutraSnji" svet rijlhove volje on sebLpre-docava"u'IvaKm ni^avdmjzfSavTE^. svakom~gestu, u me-lodiii"niihovog"govdraJTesnik ili mislilac, političar ili relF giožni genije ne može se razumeti na osnovu pojedinačnih obdarenosti,, već samo na osnovu snage da posredstvom vere poveže i potčini ljude. U svemu tome jasno se vidi Fihteov uticaj na njega.

Treći među o^iginalnim istorijskim umovima Rankeova doba bio je ^okviL On je analitičar među istraživačima isto-rije_iz-le^epohe, i svaES^^ tičkog sveta posle AflstotelaTi Makijavelija. Dok su Ranke i njegova škola krajnje brižljivo koristili arhive da sagledaju mrežu diplomatskih akcija razapetu po čitavoj Evropi mo-dernoga doba, Tokvilu arhivi služe za jednu novu svrhu. On u njima traži ono što je karakteristično za stanje, ono što je značajno za razumevanje unutrašnje političke strukture na-cija; njegova analiza je usmerena na zajedničko delovanje funkcija u jednom modernom političkom telu, i prvi je briž-ljivo i krajnje pedantno, kao anatom koji secira, za prouča-vanje unutrašnjih i trajnih strukturnih odnosa iskoristio sva-ki deo političkog života koji je sačuvan u književnosti, u ar-hivima i u samom životu. On je dao r>rvu pravu analizu ame-ričke demokratije. Do saznanja da u njojpostoji »pokrei«, »neprekidna, neodoljiva težnja« da uspostavi demokratski po-redak u svim državama došao je sagledavajući razvoj društva u različitim zemljama. To njegovo saznanje potvrdilo se posle toga u zbivanjima u svim delovima sveta. Kao pravi istorijski i politički um,, on u usmerenosti društva ne vidi ni razvitak

171 filozofski.rs

Page 170: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

niti nešto štetno. Samo politička veština mora s njome da računa, i u svakoj zemlji poredak mora njoj da se prilagodi. U svojoj drugoj knjizi Tokvil je prvi put sagledao pravi sklop političkog poretka Francuske XVIII veka i revolucije. Ta-kva politička nauka mogla se primeniti i na političku prak-su. Posebno plodno razvijao je_Aristotelov stav da zdravo ustroffifvo svake Hržave počiva na pravdnom^^nčštTlžmeđu obaveza jL.P.rava, a da lzvrtanje-tog- -odnosa^Jcoje - prava pre-tVara u p ^ uništenja. Druga značaj-ria primena njegovih analiza ria praksu nalazila se u tome što je sagledao opasnosti od preterane centralizacije i uvideo blagodeti samodelanja i samouprave. Tako je iz same istorije izveo plodna uopštavanja, i jiaj;aj način je iz jedne nove ana^z<^jycate]di^^ nos prem^sadašnjoj. "

^ k a o bih da ie u čitavom tom razvoju došlo do porasta istorffske svesti, koja sve^pojave^duhovnog sveta shvata kao tvorevine lstonjskog razvofa. Pod uticajem te sv^sjti^siste-matske duhovne nauke utemeljerie su na istoriji razvoja 1 na uporgdhoj metodi. Tifne Ifto je ideju razvoja poštavio u sre-diSte duhovnih nauka koje se nalaze u shemi razvoja u vre-menu, Hegel j'e povezao osvrt na prošlost sa napredovanjem u budućnost — u ideal. Tako je istoriia dobila novo dosto-j^tnstvo^Sve do danas tako stvorena istorij'ska svest širila se preko značajnih istoričara na sve nove i nove oblasti i nove probleme, preinačujući nauke o društvu. Taj* značajni razvi-tak, u kome se borbom s vladavinom političkih i socijalnih stremljenja probila težnja da se objektivno znanje o duhov-nom svetu čistije i strože izvuče na površinu kako u druš-tvenim naukama,, tako i u istoriji, nećemo ovde prikazivati, jer su njegovi problemi upravo tema naših narednih razma-tranja.

Tako nastali sklop duhovnih nauka teorija treba da pri-kaže poj'movima i da ga saznajnoteorijski utemelji. Ako Ran-kea i istorijsku školu povežemo nastaje drugi problem. Ranke, u svojim velikim istorijskim delima smisao, značaj i vred-nost razdoblja i nacija stavlja u njih same. Oni leže u sre-dištu samih sebe. Ranke nikada istorijsku stvarnost ne meri po nekoj bezuslovnoj vrednosti ili osnovnoj misli ili svrsi. A kada se postavi pitanje o unutrašnjem odnosu, koji u re-dosledu individua, zajedništva i zajednice omogućava sme-štanje središta istorije u nju samu, tu se onda pojavljuju proučavanja istorijske škole. To istorijsko mišljenje samo po

172 filozofski.rs

Page 171: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

sebi želi da bude saznajnoteorijski utemeljeno i objašnjenć pojmovima, a ne da nekakvim povezivanjem s nečim bezuslov-nim, apsolutnim bude pretvoreno u nešto transcendentalno ili metafizičko.

4

Duhovne nauke su počev od kraja XVIII veka, polazeći iz Nemačke, kada je pravi sklop njihovih zadataka bio utvr-đen,, pa do druge polovine XIX, postepeno stigle do stadiju-ma koji je omogućio da se pristupi njihovojjLJogič^om^isaz-najnoterijskom problemu. Pojayili su se % t č r ^ K ^ j y e ^ k a o njihov jedinstveni predmet ip^torijška^s^s^ kao jeđlnstveni odnbs prema "tom svguT^SvaKi dalji i^!zv^^"3uhovmh'nauka, ma koliko bio zhačajah, samo je proširivao taj sklop, stican postepeno počev od doba prosvećenosti, koji je svako poje-dinačno istorijsko istraživanje postavljao na stanovište uni-verzalne istorije, utemeljivao duhovne nauke na tako shva-ćenoj istoriji, a filologiju, kritiku, istoriografiju, uporedne metode i istoriju razvoia ^ovezivao u ceiinu. istorija postaje filožofš^a^ Volter, Monteskje, Kant, Jrferder, Šiler, Hegel l iair su jof~novo dostojanstvo i značaj, a istorijska škola je po-stavila nove osnove za razmišljanja o njoj u okviru tog ve-likog sklopa. Lagano i postepeno, od tada pa do danas, teori-ja istorije iskorišćavala je saznanje istorijske škole o tom sklopu, i još se uvek nalazimo usred rešavanja tog zadatka. Ali majkakve pozicije da su zauzimane u tom toku: sve su ohe usniefene pren^rreK:kojn6inJenicrn6ve^ lzgradhie duhov-nih nauklT * ~

Razvoj istoriografije u novije doba uvek su pratili spisi o proučavanj'u istorije, a njihov broj se za vreme prosve-ćenosti u raznim kulturnim zemljama stalno povećavao. JN^ kraju XVII veka skeptičari su započeli borbu protivjsvih vr-Sfa znanja, pa su je upravili 1 prmiv-istorijškbg predahja", a iz toga ' l^^oiz i š iFsnažn^ nj<e."Pored tako^irastai ihr i^bvaToj i su utemeljili istorijsko žhanje, u univerzitetskoj delatnosti važno mesto zauzimaju enciklopedije istorij'ske nauke. Ali koliko je dalek čak i Vak-smutov pokušaj j'edne teorije istorij^, koji se pojavio 1820. godine na vrhuncu nove istoriografije, od istovremenog Hum-boltovog spisa, koji je prožet duhom nove istoriografije. Iz-među njih postoji neprobojna granica.

173 filozofski.rs

Page 172: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Nova teorija istorije imala je, prirodno, dve polazne tač-ke; u nemačkom filozofskom idealizmu i u prevratu istorij-ske nauke. Poći ćemo od prve.

Za Kanta je problem bio kako pronaći jedan jedinstveni sklop, jedan »ravnomeran hod« u istorijskom toku. On sa gle-dišta teorije saznanja ne istražuje uslove sklopa koji se na-lazi u postojećoj nauci, već se pita kako se iz moralnog za-kona, kome je potčinjeno svako delanje, mogu izvesti načela za shvatanje istorijske građe a priori. Istorijski tok je jedan član velikog prirodnog sklopa; ali on se ne može, idući od pojave organskog sveta naviše, potčiniti saznavanju njego-vog poretka po uzročnim zakonima,, dostupan je samo tele-ološkom načinu posmatranja. Tako Kant poriče jnogucnost da se u društvu i istoriji pronađu uzfocnTzakoni; on, iiaprD-tiv;naštoji đa ~čiljeveT^pfetka~"kojeJe'pfosvećenost videla u savršenstvu, blaženstvu, razvijanju naših sposobnosti, naše-ga uma, kulture uopšte, dovede u vezu sa ovim apriornim moralnog zakona i da tako a priori utvrdi smisao i značaj teleološkog sklopa. Time je Kant dužnost postizanja savr-šenstva, za istorijsko napredovanje koja je u Volfovoj školi teleološko načelo, pretvorio u svoj a priori moralnog zakona. Volfovo shvatanje suprotnosti između empirijskih i filozof-skih nauka, kod Kanta se javlja kao suprotnost između em-pirijskog, antropološkog shvatanja ljudskoga roda i apriori-stičkog shvatanja koje zahteva praktični um. Teleološko po-smatranje istorije kao napredovanja u razvitku onih prirod-nih obdarenosti koje su usmerene na upotrebu uma, kako bi on vladao u društvu koje uopšte gospodari pravom i kako bi se ostvarilo jedno »savršeno pravedno građansko državno uređenje« — »najviši zadatak prirode za ljudsku vrstu« — to je nit vodilja a priori, koja omogućuje objašnjenje tako zamršene igre svega što je ljudsko. Jasnije nego u ideji opšte istorije, koju ograničavaju njen povod i njena usmerenost ka stvaranju svetskog građanskog poretka, vidi se na drugim mestima da društvo mira zasnovano na pravu, koje treba da prevaziđe odnose moći, opravdanje pred umom ima u tome što je ono jedno stanje koje proističe iz priznavanja dužno-sti, a ne »puko fizičko dobro«, i što se njime čini »veliki korak ka moralnosti«. Dakle, Kantov značaj u toj oblasti leži, pre svega, u tome što je transcendentalno filozofsko stanovište, koje su izgradili on i Fihte, primenio na istoriju i na taj način uveo jedno trajno shvatanje istorije, čija je suština u tome da se utvrdi apsolutno, u biću samog uma

174 filozofski.rs

Page 173: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

zasnovano merilo, da se bezuslovno utvrdi kao vrednost ili norma; snaga tog učenja je u tome što je delovanju nazna-čilo određen pravac ka jednom postojanom idealu, koji je svojom moralnom tendencijom sam sebe opravdao, i što je svaki deo istorije procenjivalo prema njegovoj usmerenosti na ispunjenje tog ideala.

Iz takvog gledišta proizilaze još neke značajne odredbe. Vladavina uma ostvamje se samo u vrsti. Cilj se međutim, ne postiže mirnim zaje/?nirknT» H lnvanjem pojedinaca. »Co-wQcjr"e1i .slogij, ali priroda bolje zna štaT je dobro za niegovu~ vrstiK-ona žeji neslogij.« S^oiu nameru ona ostvaruje upravo pokrećući strasti, samoživostTjsukobe snapa.

Utićaj Kantovih ideja poklopio se sa sklonostima i ži-votnim putem Fridriha Kr. Šlosera. U njegovoj istoriografiji došlo je do izražaja ovo Kantovo stanovište. On je svaki po-jedinačni istorijski rad posmatrao sa stanovišta univerzalne istorije; istorijsku ličnost potčinio je jednom krutom mo-ralnom pojmu i time uništio smisao za sjaj istorijskog života i individualne čari velike ličnosti. Svojom istoriografijom nije bio kadar da razreši dvojstvo između moralnog suda i pri-znavanja težnje država za moći lišene morala i političke ve-ličine lišene skrupula. Kako Šloser zajedno sa Kantom sre-dište istorije traži u kulturi, kulturnoistorijsko posmatranje predstavlja osnovnu tendenciju njegove obrade ^sforije, a is-torija duhovnog života predstavlja najsjajniji deo njegovih radova; slobodno možemo reći da na njima, u svojim osnov-nim crtama, počiva Gervinusov prikaz naše nacionalne knji-ževnosti XVIII veka. Šloser ističe i priznaje vrednost tihog i dubokog unutrašnjeg života nasuprot svem spoljašnjem ra-skošu sveta, a što je najvažnije: on je u svojoj istoriji išao za tim da svoj narod vaspita za jedan praktičan pogled na svet.*

Xranscendentalno filozofsko stanovište ide od datoga ka njegovTm^apriornmi uslovima. 1 Fihte^giT'se^Tn'tdržava, za fazTikll Od Hegelove tilozotije istorije: ono što je faktičko, istorijsko, ne može se nikad »metafizikovati«, jaz između nje-ga i ideja ne može se premostiti izmišljanjem pojmova, ono što je bezuslovno ne može se pomoću pojmova utopiti u tok istorije kao njegov idejni sklop. Ideje se nalaze iznad ovoga sveta kao zvezde 'koje čoveku ukazuju put.

* O ovome upućujem i na svoju raspravu o šloseru u »Pruskim godišnjacima«, Sabrani spisi, knj. 9.

175 filozofski.rs

Page 174: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Polazeći od tog stanovišta Fihte je, prevaziiazeći fcanta, učinio značajan napredak u shvatanju istorije. Njegov raz-voj tekao je od Kantove prosvećenosti do gore skiciranog rađanja istorijske svesti. U vremenu između katastrofalnog poraza kod Jene i početka oslobodilačkih ratova, on je do-živeo da se celokupno interesovanje nemačkog duha prenese na istorijski svet i državu. U to isto vreme u nauci je došlo do okretanja od romantike ka istoriji; to je vreme Šelingove konstrukcije istorije, pojave Hegelove Fenomenologije duha i početka njegove Logike. Pod takvim okolnostima Fihte je shvatio da postoji mogućnost da se istorija razume na os-novu idejnog poretka. Nasuprot tome, kao ni Kant, ni on sebi nije postavljao saznajnoteorijsko pitanje kako je mo-guće znanje o sklopu istorije, sadržano u postojećoj istorij-skoj nauci. On je, naprotiv, od samog početka sumu istorij-skih zbivanja podredio ocenjivanju sa stanovišta a priori moralnog načela, koje čini osnovnu misao u svim njegovim istraživanjima filozofije istorije sve do »Dedukcije predmeta ljudske istorije«. Posmatrana tako, istorija se pojavljuje kao sklop, zasnovan slobodnim činom apsolutnoga Ja, koji pro-tiče u vremenskom razvoju ljudskoga roda, i u kome se, sho-dno božanskom planu sveta, obavlja »kultivacija čovečan-stva«. »Za^filozofa se univerzum uma razvija jedino iz misli kao t a k v e x ^ »filozofija se _okoncava« tamo gde se »okon-čava ono što Jejpojmljivo«. Filozof IstonJe~»žato kroz ceo tok^remeiia traži samo ono gde se čovečanstvo zaista razvija ka svojoj svrsi i poziva se na to, a sve drugo ostavlja po strani i prezire ga«. Prema t ^ slovne vrednosti vrši *se izbor..iz istprijske građe Lkonstruiše jčdan šklop. »Ernplfijski istoričar«, »analist«, naprotiv, pola-ž'Tođ faktičkog postojanja sadašnjice. On nastoji da što tač-nije sagleda stanje te sadašnjice i da u ranijim činjenicama otkrije pretpostavke za njenu pojavu. Njegov je zadatak da brižljivo sakuplja istorijske činjenice i da prikaže njihov vre-menski redosled i sklop njihovog delovanja u vremenu. »Isto-rija je puka empirija; ona treba da pruži samo činjenice, i svi njeni dokazi mogu biti samo faktički.« Ono što istoričar utvrdi ne služi filozofskoj dedukciji kao dokaz, nego jedino kao objašnjenje. Samo na području tih dveju metoda može se nalaziti ono što je Fihte jednom nazvao »logikom istorij-ske istine«, što, dakle, ne može označavati svesnu metodološ-ku analizu istorijske nauke. Međutim, mora se priznati da je on na putu svoje teleološke dedukcije došao do značaj-

176 filozofski.rs

Page 175: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nih ideja. Razdvojio je liziicii — čiji je predmet ono što ie u životu postoianoXperiodično se vraća"—""od lstorije, čijiJe ^rgdrnet tolc \} vremenu. Za^iiega^ ie_tai Tok. pHISkgovom uče^u^o^Jiauci^^jstaa-j^zv^ ^JUafigeJLje^pojamLjrazvoja stvorio^polazeći od Fihtea.* Već je teorijsko i praktično ucenje o nauci žeielo da prikaže unutrašnju dijalektiku stvar-nog napretka, koji je proizvela stvaralačka moć onog Ja; to učenje o nauci želelo je da prati tok zbivanja u subjektu i da u opštim potezima da jednu pragmatičnu istoriju ljudsko-ga duha. Pojam razvoja nađen je u odredbama da je u Ja sve delatnost, da svaka delatnost počinje iznutra, a njeno izvršenje je uslov za sledeću delatnost. U Dedukciji iz 1813, Fihte se bori sa istom intuicijom slobodne snage u Ja, nasu-prot prirodi, koja je statična i mrtva. Istorija pokazuje jedan teleološki nužan sklop, čije je pojedinačne članove proizvela sloboda i čije se odredište nalazi u moralnom zakonu. Svaki član toga niza je nešto stvarno, neponovljivo, individualno. Vrednost koju je Kant preneo na ličnost, ukoliko se u njoj ostvaruje moralni zakon, Fihte i Šlajermaher stavili su na indi-vidualnost; dok su racionalisti vrednost ličnosti videli samo u izvršenju opšteg moralnog zakona, svodeći individualno na em-pirijsku, slučajnu primesu, Fihte je značaj individualnoga dublje povezao sa problemom istorije; on je vred»ost indivi-dualnoga sjedinio s usmerenošću na svrhu vrste dubokom mišlju da stvaralačke individue sagledavaju svrhu sa jedne nove, do tada skrivene strane, daju joj nov oblik, i time se njihova individualna egzistencija uzdiže do jednog vrednošću ispunjenog momenta u sklopu istorijske celine. Fihteova he-rojska priroda, zadatak i istorijski problem vremena spojili su se u novu procenu vrednosti dela i delatnog čoveka. On je, međutim, istovremeno razumeo i herojstvo verskog proroka, umetnika, mislioca. Ulom poplfidli ie pripremio Karlajla. Ono što je u istoriji nep^iovljivo, stvanio dooija nov znacaj time što se shvata kao radnja stvaralačke moci i slobode. Pa pošto tako, polazeći sa tog stanovišta, shvata iracionalnost istorij-skoga, on mora i samom tom iracionalnom pripisati neku vrednost shodno njegovoj suštini kao činu slobode i njegovoj vezi s kulturom i moralnim poretkom.

Pored tih teorija o istoriji, koje su isticale transcenden-talno filozofsko stanovište, razvile su se istovremeno polazeći

* Moja Istorija Hegelove mladosti str. 54, Sabrani spisi, knj. IV.

12 1 7 7

filozofski.rs

Page 176: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

od nekih drugih gledišta još neke, koje su takođe zadržale trajnu važnost. Sa stanovišta istraživanja prirode pojavili su se u Francuskoj radovi zasnovani pretežno na evoluciji uni-verzuma, istoriji Zemlje , pojavi biljaka i životinja na njoj, zatim na srodnosti tipa najviših životinja sa tipom čoveka i, najzad, na zakonitom sklopu ljudske istorije i otkrivanju in-telektualnog i socijalnog napredovanja u njoj; a u Engleskoj, naprotiv, za osnovu je uzeta nova psihologija asocijacije i nje-na primena na društvo. Dalji razvoj kod Konta i Mila prika-zaćemo kasnije. Istovremeno su još jedan pravac predstavlja-li nemački monisti Šeling, Šlajermaher i Hegel, koji su na-stojali da istorijski tok učine dostupnim jednoj pojmovnoj konstrukciji.1

I tada je od dvadesetih godina u Nemačkoj nastupilo doba u kome je istorijska škola razvila sklop svog metodskog postupka, idealizam izgradio svoje različite oblike, a spoj tih dvaju idejnih pravaca prožeo svu literaturu duhovnih nauka. Iz velikog pokreta istraživanja istorije proizišao je znatan broj dela o teoriji istorije. Kao što su istorijske studije u mnogome uticale na filozofske pravce, tako je sada, obrnuto, došao do izražaja znatan uticaj Hegelove i Šlajermaherove transcendentalne filozofije na istorijske mislioce. Vratili su se stvaralačkoj snazi čoveka, videli su je u kolektivnom duhu i u organizovanim zajednicama; izvan granica zajedničkog de-lovanja nacija tražili su jedan sklop istorije, zasnovan u ne-vidljivome. Iz toga se onda u opštim razmatranjima Humbol-ta, Gervinusa, Drojzena rodio pojam ideja u istoriji.

Čuvena Humboltova rasprava o zadatku istoričara polazi od sledećeg transcendentalno filozofskog stava: ono što delu-jp. i] .wp.t.Q ftj Tstorijj krgće se i u unutrašnjem biću čoveka. flumboltova polazna tačka ie ćovek pojedinac. vreme ie tra-žilo novu kulturu oblikovanja l ičnost i jkako je takva kultura ostvarena u grčkom svetu, nastao je iđeaigrćKog humanizmaT ali njggovHaajvažniji piedsldvniU, Humbolt, Siier, rielderlih i Fr. Šlegel, u svom najranijem periodu transcendentalnom fi-lozofijom uneli su jednu novu dubinu. Vlastita vrednost (Selb-stwert) ličnosti određena je u Lajbnicovoj školi kao savršen-stvo„ u Kantovoj se pojavila kao dostojanstvo koje se rađa iz vlastite svrhe (Selbstzweck) ličnosti, a u Fihteovoj kao ener-gija koja oblikuje; u svakom od tih oblika taj ideal je u poza-

1 Uporedi u ovoj raspravi str. 173. i dalje. i moju već navedenu Istoriju Hegelove mladosti, str. 116 i dalje; Sabrana dela, knj. IV.

178 filozofski.rs

Page 177: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

dini individualne egzistencije sadržavao neku opŠtevazeću pravilnost ljudskoga bića, njegovog oblikovanja i njegove svrhe. Na tome je kod Humbolta, a istovremeno i kod Šlajer-mahera počivalo gledište o transcendentalnom jedinstvu ljud-ske prirode u svim individuama, na kome počivaju organizo-vane zajednice i kolektivni duh individualizovani u rasama, naćijama, pojedincima, delujući i u tim oblicima kao najviša stvaralačka snaga. I kada se ta u individualnome ostvarena stvaralačka snaga humanizma povezala s nevidljivim, nastalo je verovanje da će istorija ostvariti u čovečanstvu usađeni ideal. »Cilj istorije može biti samo ostvarenje ideje^koju treba da piikažu ljudi, nr-sviiii pravcima IJUL svim oblicima u^Offiffia se konacna forma iiioze^da povezes TtožOderom.« Iz ovog stavalJfoizigaojeOHTuinFoltov pojam ideja^u istoriji. One su stvaralačke snage zasnovane na "tfahscendentalnoj op-štoj važnosti ljudske prirode. One se kao svetlost kroz zemalj-sku atmosferu probijaju kroz potrebe, strasti i prividni slu-čaj. Mi ih opažamo u večnim iskonskim idejama lepote,, istine i prava; one istovremeno daju istorijskom toku snagu i cilj; ispoljavaju se kao pravci koji neodoljivo privlače mase, kao proizvod sile koja se u tom obimu i u toj uzvišenosti ne može da izvede iz pratećih okolnosti. Kada istoričar prouči oblik i promene zemljinog tla, promene klime, duhovnu sposob-nost i mentalitet nacija, i te sposobnosti još svojstvenije kod pojedinaca, uticaje umetnosti i nauke i uticaje građanskih ustanova široke po obimu i duboke po delovanju, onda pre-ostaje jedan ne neposredno vidljiv, ali snažniji princip, koji tim snagama daje podsticaj i pravac — to su ideje. One svoj krajnji osnov imaju u božanskoj vladavini svetom. Onaj koji dela mora se piiklj^i^tendenciji sadržanoj u ideji, kako bi ostvpig"^pozitivna l š t o r i j s l ^ ^ i ^ v a ^ a r ^ h a j v i š ^ i ^ ^ ričarari jeste da shvati te ideje. Kao štcTse^sIoBodno podra-žavanje Uffletnika nikovodi idejama, tako i istoričar mora da sagleda te ideje prekoračujući okvire delovanja konačnih sna-ga na ono što se dogodilo. On je umetnik koji u zbivanjima qtoiva_ngjadljivi sklop. Usređ"~TF5tilcog pokreta duhovnih nauka Humbolt je pocetkom dvadesetih godina objavio svoju raspravu. Ona j'e izvršila izvanredan uticaj time što je izra-zila one momente koji su u tom pokretu zajednički delovali.

Godine 1837. pojavilo se Gervinusovo delo Osnovi histo-rike; ono nam prezentuje široko poznavanje oblika i pravaca istorijske literature, ali njegovo j'ezgro je još uvek ista isto-rijska atmosfera (Stimmung) i isto osnovno gledište o isto-

179 filozofski.rs

Page 178: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

rijskim idejama koje »nevidljivo prožimaju zbivanjima i spo-ljašnju pojavu«; u njima se otkriva promisao; pravi zadatak istoričara je da traga za njihovom suštinom i delovanjem. Pa i Rankeova gledišta o istoriji,, koja su se postepeno izgradila naporedo s njegovim radovima, još su srodna Humboltu, ali istorijsko kretanje sagledavaju daleko življe i istinitije. Ideje su za njega tendencije koje niču iz istorijske situacije, »one su moralne energije«, uvek su jednostrane, otelovljuju se u velikim ličnostima i deluju preko njih; na vrhuncu njihove moći pokreću se protivdejstva, i doživljavaju sudbinu svake konačne snage. Ne mogu se izraziti pojmovima, »ali se mogu opažati, percipirati«, mi saosećamo njihovu egzistenciju. Po-što Ranke na tok istorije gleda sa stanovišta božanske vlada-vine svetom, one za njega postaju »misli božje u svetu«. U njima »leži tajna svetske istorije«. Iako je bio protiv Rankea, a ipak u suštini srodan s njim po zajedničkom idealizmu epo-hq, Drojzen je 1868. objavio Historiku. Još dublje nego Hum-bolt, Drojzen je prožet spekulacijom toga vremena, pojmom ideja koje deluju u istoriji, jednom spoljašnjom teleologijom u istorijskom sklopu, iz koje proishodi kosmos moralnih ide-ja. On istoriju podređuje moralnom poretku stvari, a to je u suprotnosti s nepristrasnim gledanjem na stvarno zbivanje u svetu; to je izraz verovanja u bezuslovni idejni sklop stvari u bogu.

U tim radovima nalaze se značajni pogledi. Drojzen je prvi u metodici primenio hermeneutičku teoriju Šlajermahe-ra i Beka. No ovi mislioci nisu dospeli do teorijske izgradnje duhovnih nauka. Humbolt je svestan nove dubine nemačke duhovne nauke, koja se vraća sveopštoj važnosti duha; on prvi shvata da istoričar, i pored svoje vezanosti za predmet, ipak iz svog unutrašnjeg bića stvara i srodan je s umetni-kom. I sve što je urađeno u istorijskom istraživanju na neki način sadržano je i sabrano u uskom okviru njegove raspra-ve. Ali ni tu nije uspeo da raščlani svoje duboko, celovito gle-dište. Krajnji razlogje što problem istorije_niie. pnvezao sa

VsaznajfSTeoTijggiSTz^f^^ koji^jn^d^nasl^o^tavlja istnri-jajT to pitanje bi^ga odvelcT ka^Suhvatnijem istraživanjujz-gradnjeLjtstgri]^ naukama, a time do sagledavanja mogucnosJ^jolyektivnog^d^ovnonai^ogzna-nia,. PrecEnerrijegOve^rasprave'le kako isTolfijaTzgieda pod pretpostavkama idealističkog shvatanja sveta i kako istoriju treba pisati. Njegova teorija o idejama je tumačenje toga stanovišta. Upravo ono nazadno,, proisteklo iz unošenja reli-

180 filozofski.rs

Page 179: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

gioznog verovanja i idealističke metafizike u istorijsku na-uku, postalo je za Humbolta i mislioce o istoriji koji su ga sledili središte njihovog shvatanja istorije. Umesto da se vrate na saznajnoteoriiske pretpostavke istorijske škole i pret-p05t5yE^ nespojivost, oni su ta stanovišta nekritički povezali. Šklop hovokonstituisanih duhovnih nauka, problem kritike fitorij^ slčogVu^ nim nauk^a.nisi£~a^^

Naredni zadatak bio je da se u odnosu na istoriju pribavi važnost takvom čisto saznajnoteorijski i logički postavljenom problemu i da se iz njega izdvoje pokušaji filozofske konstruk-cije istorijskog toka, kakve je učinio Fihte sa svojih pet epo-ha i Hegel sa svojim stupnjevima razvoja. Taj problem morao je da se odvoji od problema filozofa istorije, kako bi se logički dosledno sproveli različiti stavovi koje u toj oblasti zauzimaju teoretičari saznanja i logičari. Od poslednjih de-cenija prošloga veka pa sve do danas razvijala su se razli-čita stanovišta za rešenje pomenutog zadatka. Ranije zauzete pozicije sada su se preustrojavale, nove se pojavljivale. Obu-hvatimo li pogledom njihovu šarolikost, opazićemo u njima jednu vrhovnu suprotnost. Pokušavali su da zadatak reše bilo polazeći od našeg idealizma, koji se izgradio od Kanta do Hegela, bilo tražeći sklop istorije u realnosti samog du-hovnog sveta.

Polazeći od prvog stava, dva su se pravca prvenstveno bavila rešenjem tog zadatka,, onako kako je bilo uslovljeno nemačkom spekulacijom. Prvi stav zasnovan je na Kantu i Fihteu. Polazna tačka rqu je^oggta^ift^mdindividualna" svesI7 u kojojjtranscendentalna metoda otkriva orib^e'zušl^noTicao-šlo su nojgne ili vrednosti. Definicija bezuslovnoga i njegovog odiiosa prema razumevaiiju istorije veoma je raznovrsna kod te velike i uticajne škole. Dve poslednje pretpostavke do ko-jih je došla Kantova transcendentalna analiza, njegov teorij-ski i njegov praktični apriori, sažeti su, idući dalje Fihteovim putem, u nešto jedinstveno-bezuslovno koje se moglo shva-titi kao norma, kao ideja ili vrednost. Problem je mogao biti ili izgradnja duhovnog sveta polazeći od apriornoga, ili, za ograničeniji krug individualnog istorijskog toka, princip iz-bora i sklopa.

U odnosu na taj pravac nemačkog idealizma, Hegelov genijalni doprinos istoriji bio je do danas potisnut. Njegova metafizička pozicija izvrgnuta je kritici od strane teorije sa-

181 filozofski.rs

Page 180: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

znanja. U sistematskim duhovnim naukama,, naprotiv, sve do današnjeg dana njegove velike ideje su se povezivale s pozi-tivnim istraživanjem. U jstoriografiji i dalje^traje njegov uti-caj upravo kod raspdređivantsrTeđosleHa stuprijeva"~3uEa. A bliži se i vreme u kom£će^sexeniti i~koristitrnjegOT^^kušaj dalitvi^^ toETstorije. "~ *"""

Tlasuprot toj teoriji pojavilo se jedno novo shvatanje, koj'e odbacuje svaki transcendentalni i metafizički princip za razumevanje duhovnog sveta. Ono odriče vrednost transcen-dentalne i metafizičke metode. Odriče svako znanje o nekak-voj bezuslovnoj vrednosti, nekoj* apsolutno važećoj normi, ne-kom božanskom planu ili umnom sklopu zasnovanom u apso-lutnom. Kako time bez ograničenja priznaje relativnost svega što je ljudsko, istorijsko, njegov zadatak je da iz građe dato-ga stekne objektivno znanje o duhovnoj stvarnosti i sklopu njenih delova. Za rešenje tih zadataka raspolaže samo sa kombinovanjem raznih vrsta datoga i raznih vrsta metoda.

U grupi koja se poduhvatila da teorijski utemelji logičku doslednost toga stanovišta, razvili su se, isto kao i u onoj" drugoj, veoma različiti pravci. Za tu različitost u izgradnji istorijskog sveta najpresudnija je bila suprotnost koja je većLrazdvoiila Kontovu i Milovu školu. Sklop duhovnog svela 3at je. s jedne strane, janio u poiediriacnoj^siMčkoi^gziš-^ tenciu, a s dmg£jyL.istorijs^m tokliT^fr^tv^mTtanjiriB. Buduči 3a lstraživanje razli£itb komblnuje TeTve vrste da-tosti, zavisno od toga kako shvata njihov domašaj, pojavlju-ju se raznovrsne metode kada se u izgradnji duhovnih nauka polazi sa te pozicije. Raznovrsnost metoda ide od onih koje nastoje da se snaau^b^j^gslhglogije, "pa ŠTO'đo"^qmii^koje toj nauci prižnaju ono mesto u duhovnTm nauka^^koje me-Rgnika'''žaiiziina u prifodnim; ""DnigeTažlik'e" se ispoljavaju ~ii šaznajnoteorijskorii "riogickom utemeljivanju te izgradnj'e, u oblikovanju psihologije ili nauke o životnim jedinstvima, od-ređivanju pravilnosti koje društveni odnosi uspostavljaju me-đu njima. Od takvih razlika, najzad, zavise raznovrsni odgo-vori na kraj'nja pitanja o istorij'skim i društvenim zakonima, o napredovanju, o poretku u istorijskom toku.

Pokušaću da odredim zadatak koji je u okviru tog nauč-nog pokreta sebi postavila ova rasprava o izgradnj'i istorij-

182 filozofski.rs

Page 181: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

skog sveta u duhovnim naukama. Ona se nadovezuj'e na prvu knjigu moga Uvoda u duhovne nauke (1883). U tom delu por šao sam odz^atk^^itikejstoriiskog uma. Imao sam u vidu činj'eniciT^uhovmirnauka,^jka^^ejjostpj^^kosebno u^šHo-pu -tilr-jigriggr--kojf-^pr^orila istorijska Ž l ^ ^ i 3 r a z I S I l ^ " rijefib saznajnoteorijško^temeljenjeV'U toiii utemeljenju sup« rOtstOTio sain se intelektuarfzmii,, koji je tada vladao u teoriji saznanja. »Mene je istoriisko kao i psihološko bavljenje čove-k o m u celini. i to čovekom u raznovrsnosti njegovih snaga, riavelo da na tom biću, koje u svoje predstave unosi volj'u i osećanje, utemeljim i objašnjenje saznanja i njegovih pojmo-fva (kao što su spoljašnji svet, vreme, supstancije, uzrok).«* ^Joje^poIazne tačke bile^su život i razumevanje^(Ibid., str. 10,. Il3?> TdaTie), kao i odnos^sžidržah u životu između stvarnosti, tvrednosti i svrhe; nastojao sam da prikazem samostalni polcT

Žzaj duKovnih nauka prema prirodnim naukama. da u potpu-Jnoj celini pokažem osnovne crte saznajnoteorijskog i logičkog sklopa i da istaknem značaj razumevanja singularnoga u isto-riji. Pokušaću da svoj'e stanovište izneto u prvoj knjizi pod-robnije obrazložim time što ću izgradnju istorijskog sveta u duhovnim naukama razmatrati polazeći od saznajnoteorijskog problema. Veza između problema saznanja i izgradnje je u tome Sto analiza izgradnje vodi ka zajedničkom delovanju radnji, Jcoie analizom pcJstaju pnstupačne za saznajnoteqnj-_

Jko razmatranie. Najpre, ukratko ću označiti liniju koja od onoga što smo

do sada razmatrali treba da dovede do sagledavanja izgrad-nje, kako bih već ovde izneo na videlo suprotnost u izgradnji prirodnih i duhovnih nauka. Stanje duhovnih nauka, kakve su se razvile u epohi njihovog konstituisanja. opisali smo: zafim, pokazalo se kako suTe nauke*utemeljene u doživljava-•ftju 1 razumgvanju. Zbog~toga se nj'ihova lzgrađnjaTTcakva je "sađfzana u čmjenici da su se posredstvom istorijske škole konstituisale samostalno, mora sagledavati polazeći otuda, pa će se time omogućiti uvid u potpunu različitost izgradnje prema opisanoj izgradnji prirodnih nauka. Zato je_osoheiiQSt nezavisne izgradnje duhovnih nauka glavna tema celog ovog rada. __ _

( rzgradnja polaži od doživljaj^, ide od jedne realnosti do druge; zriaci, prodire sve 'dublje iT i^U)rl|sku slvamusl, sve

* Uvod u duhovne nauke, Predgovor, str. XVII, Sabrani spisi, knj. I, str. XVIII.

183 filozofski.rs

Page 182: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

viSejzvlači iz nje, sve se viSeSjri prekp njenih graniya. Mema nikakvilr hipotetičkitLjaaga^^ nešto pod-metala. Jer^ra^umevanjj^rodire u tude životne manifestacife iransponu]iići n niih pitav Tipdeff-^astitih rl^življajaZPriroda feTkao^Sto smo videli. sastavni deo istorije samo po tome, ST&na nju utiče i Sto može^pnmati uticaie od nie. Pravo pod-rucje istorije je svakako i ono spoljašnje; ali tonovi koji čine muzičko delo, platno na kome se slika, sudnica u kojoj se izriče pravda, zatvor u kome se izdržava kazna, nalaze građu samo u prirodi; nasuprot tome(, svaka duhovnonaučna ope-racija koja se izvodi sa takvim spoljašnjim činjeničnim sta-njem bavi se jedino smislom i značenjem koje su ovi dobili delovanjem duha; ona služi za razumevanje tog značenja i t< g smisla. Poći ćemo dalje od onoga što smo do sada izložili. Razumevanje ne označava samo svojevrsno metodsko pona-šanje prema tim predmetima; nije reč samo o razlici između iduhovnih i prirodnih nauka u pogledu stava subjekta prema [objektu, o načinu ponašanja, o metodi, nego je metoda razu-mevanja objektivno zasnovana na tome što se ono spoljašnje, Ikoje čini njihov predmet, apsolutno razlikuje od predmeta prirodnih nauka. U njima sejDbjektivisao duh, u njima su se obHkgvale^svrj^ j i raumevanje""sagle-đava upravo'to duhovnb kdje je u rijihtifieto^Izmeaii hiene rnjih~postoji j eđahž ivbth i odhbšrT^jIiova-fiKdb^^ ^ yana_Je na mome postavljanju svrhe, njihova lepota 1 dobro-ta namoiaLproceni vredn^u^njriio^ tntelektu. Qk_m toga te realnosti,_se.ne.otkrivajuTsamp u mo-me doživljavanju i fazumevanju; one .čine-^klop^sveta^ pred-stava7 u koirie je" brib StoT je~~spoIja dato povezano sa_ mojim živoLnim toTcbmrjaživimrTrTome^šVettijpredstava, a njegovb o&jekti^čwL^aženje~menLje zajairičeri6~u sTainoj razmeni sa doživljavanjem i razumevanjeriT d i ^ i j i ^ C j ^ "opstT^iMoviT-generdne-teorije iiisuTiipoteze o neceriru s čime mi povezujemo spoljašnje utiske, nego suizvedeni iz đbživlja-i varija i razumevanja. Pa poSto je u tome uvek prišutariTota- -ljtetlH|sgga^života7~ritav opseg žlvota odzvanja još J,juunaj-apsteaktaijim stavovima te nauke.

Tek sadaTmbžemo sažeto da prikažemo odnos tih dvej'u klasa nauka i osnovne razlike u njihovoj* izgradnji, koj'e smo do sada razmatrali. PririHia_Je podloga duhovnih nauka. Pri-roda nije samo pozornica na kbjoj~sB^odigfava istorijarfizič-ka zbivanja, nužnosti koje leže u njima, kao i dejstva koj'a iz njih proističu, čine podlogu za sve odnose, za delanje i trp-

184 filozofski.rs

Page 183: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ljenje, za akciju i reakciju u istorijskom svetu; ^fizičkLsvet je i građa za čitavo područje u kome je duh~izrazio svoje svrhe. svdjglžfednjasJj-—-Svgj^ sušhnu; na toj osnovi uzdiže" se stvarnost, u koju duhovne.nžuk^vei^lffi dve-ju jtrana —Ipolazeći od doživljavania vlastitih stanjasi od

^fazumeyattja~3u1iuvni^^ ^€®ZTime_je^^daia j ^ i k a lzmecfu tiTjT3^tr ^ ^

0 y spoljashjoj pnrodi skiop še~sp6jem apstraktnih_ppjmpv£ ^ cjtitm^rST osnovu pojava. Nasuprot tomq, ju duhbvnom svetuT JjEŠop se doživliufft T^aEnadno razumeva. 1 SklpxL4nlm3e_ie^

apstraktan, dok je duševni i istorijski sklop živ, zasićen živo-tom: Tfirbdne nauke dopunjuju tenomgnejagčim što je Ho-građe^^išljenjem; premda su ggoBine organškbg tela i nace-~ lo individuacije u~organskom svetu do sada pružali otpor tak-vom shvatanju, ipak je u njima uvek živ postulat takvog shvatanja, za čije ostvarenje im nedostaju samo uzročni me-đučlanovi; njihov ideal, međutim, ostaj'e da ih obavezno pro-nađu, pa će shvatanje koje nastoji da u taj međustupanj iz-među anorganske prirode i duha uvede novo načelo objašnje-nja, sa tim idealom uvek biti u otvorenom sukobu. Duhovne nauke, obmjalQ^xle_syrstavanje na taj' način što naj'pre i p o r . glavito tu_ndzmempT^ I spoljašnju štvarnpst_vracaju iTTIuno^^ koje~je , ona proizišli. Tamo_se^a^Bja^jenj,e indlvi3uacije tražejiii. potetične,j)snovQ, ovdese^pakZSjgni uzroci saznaju u__žiypF nosti.

Iz ovoga proizilazi stav koj'i će naredna razmatranja o izgradnji istorijskog sveta u duhovnim naukama zauzeti pre-ma teoriji saznanja. Središni problem teorije saznanja vezane isključivo za prirodne nauke leži u utemeljenju apstraktnih istina, karaktera nužnosti u njima, uzročnog zakona i odno-sa između pouzdanosti induktivnih zaključaka i njihovih ap-straktnih osnova. No, pošto se teorija saznanja zasnovana na prirodnim naukama rasče^alajaa^najraziičiUje^pravo^pa'se mnogirnaTmozejiciiifti da će doživeti^ pošto je, s druge štrarie, već dosadašnji pregled izgradnje du-hovnih nauka pokazao veoma veliku raznolikost u stavu sa-znanja prema njegovom predmetu u toj oblasti, čini se da razvijanje opšte teorije saznanja u prvom redu zavisi od nje-nog razgraničenja od duhovnih nauka. A to zahteva da se izgradnja istorijskog sveta u duhovnim naukama proučava polazeći od saznajnoteorijskog problema; tek će se tada na

185 filozofski.rs

Page 184: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

osnovu rezultata proučavanja moći da izvrši revizija opšte teorije saznanja.

III OPŠTI STAVOVI O SKLOPU DUHOVNIH NAUKA

Utemeljenje duhovnih nauka treba da reši tri različita zadatka. Ono određuje opšti karakter sklopa u kome se u toj oblasti na osnovu datoga stvara jedno opštevažeće znanje. Reč je o opštoj logičkoj strukturi duhovnih nauka.* Zatim, treba da objasni izgradnju duhovnog sveta u njegovim poje-dinačnim oblastima, koja se u duhovnim naukama obavlja u preplitanju njihovih radnji. Rešavanjem tog drugog zadat-ka, apstrakcijom samog njenog postupka postepeno proizila-zi metodologija duhovnih nauka. I najzad,, pita se kakva je saznajna vrednost tih radnji duhovnih nauka, i u kom obimu njihovo zajedničko delovanje omogućuje jedno objektivno zna-nje u duhovnim naukama.

Između ova dva pomenuta zadatka postoji bliža unu-trašnja veza. Razdvajanje radnji omogućuje proveru njiho-ve saznajne vrednosti, a ona pokazuje u kom obimu se duhov-nonaučna stvarnost i realan sklop koji u njoj postoji njome uzdižu na stepen znanja; na taj način teorija saznanja stiče samostalnu osnovu u našoj oblasti, pa se stvara mogućnost za jedan opšti sklop teorije saznanja, čija bi se polazna tačka nalazila u duhovnim naukama.

Naš sledeći problem biće, dakle, opšti karakter sklopa u duhovnim naukama. Polazna tačka je nauka o strukturi pred-metnog shvatanja uopšte. Ona u svakom tumačenju pokazu-je liniju koja vodi od datoga ka osnovnim odnosima stvarno-sti, koji se pojmovnom mišljenju otkrivaju iza datoga. Isti ob-lici mišljenja i iste njima podređene vrste misaonih radnji omogućuju naučni sklop u prirodnim i u duhovnim nauka-ma. Polazeći od te osnove, primenom tih oblika mišljenja i misaonih radnji, proizilaze iz posebnih zadataka i pod njiho-vim ppsebnim uslovima specifične metode duhovnih nauka. Pa posto zadaci nauka proizvode metode za njihovo rešava-nJe7 pojedinačne metode grade jedan unutrašnji sklop uslov-ljen svrhom znanja.

* Uporedi moju raspravu: Studije za utemeljenje duhovnih na-uka. Izveštaji sa sednica Berlinske akademije nauka 1905, str. 332 i dalje. Ova knjiga, str. 11 i dalje.

186 filozofski.rs

Page 185: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Prvi odeljak

PREDMETNO SHVATANJE

Predmetno shvatanje čini jedan sistem veza, u kome su sadržani opažaji i doživljaji,, predstave sećanja, sudovi, poj-movi, zaključci i njihove kombinacije. Svim tim radnjama u sistemu predmetnog shvatanja zajedničko je to što su u njima prisutne samo veze činjeničnoga. Tako su u silogizmu prisutni samo sadržaji i njihove veze i ne prati ga nikakva svest o misaonim operacijama. Metoda koja u osnove tako datoga stavlja kao uslove svesti pojedinačne činove koji su zamišljeni shodno činjeničnim relacijama, pa onda iz njiho-vog zajedničkog delovanja izvodi činjenično stanje predmet-nog shvatanja, sadrži hipotezu koja se uopšte ne može pro-veriti.

Pojedinačni doživljaj u okviru tog predmetnog shvatanja su članovi jedne celine određene psihičkim sklopom. U psihič-kom sklopu objektivno saznanje stvarnosti je uslov za pra-vilno utvrđivanje vrednosti i svrsishodno delanje. Tako su opažanje, predstavljanje, donošenje sudova i zaključaka rad-nje koje zajednički deluju u jednoj teleologiji sklopa shvata-nja, koji onda zauzima svoje mesto u teleologiji sklopa života.

1

Prva radnja koju predmetno shvatanje obavlja na dato-me je da ono što je u njemu sadržano uzdiže na stepen dis-tinktne svesti, a da pri tom uopšte ne menja oblik datosti. Tu radnju nazivam primarnom, ukoliko analiza idući od diskur-zivnog mišljenja unazad ne pronađe neku prostiju radnju. Ona se nalazi s one strane diskurzivnog mišljenja, koje je vezano za jezik i protiče u sudovima; jer predmeti o kojima se donosi sud već pretpostavljaju misaone radnje.

Započinjem radnjom upoređivanja. Nalazim jednako, ne-jednako, shvatam stupnjeve razlike. Preda mnom se nalaze dva listića različite sive boje. Razlika i stepen te razlike u boji ne primećuje se u refleksiji o datome;, nego kao činjenič-no stanje, budući da je i sama boja jedno takvo činjenično stanje. Isto tako, doživljujući razlikujem stepene dopadanja, kada, recimo, udarim osnovni ton i njegovu oktavu, a onda

187 filozofski.rs

Page 186: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

pređem na punu harmoniju. Sama misaona radnja, kojom se logika jedino bavi, jednostavna je. A njen ishod se po vred-nosti njene istinitosti ne razlikuje od zapažanja neke boje ili nekog zvuka; zapaža se nešto što postoji. Jednakost i razli-čitost nisu osobine stvari, kao što su dimenzije ili boja. One nastaju tako što psihičko jedinstvo postaje svesno odnosa sadržanih u datome. Ukoliko izjednačavanje i razlikovanje samo nalaze ono što je dato, kao što su date dimenzije i boja, oni su analogon samog opažaja, ali pošto stvaraju logičke pojmove o odnosima, kao što su jednakost, razlika, stepen, srodnost, sadržane doduše u opažanju, ali ne i date u njemu, oni pripadaju mišljenju. Na osnovi misaone radnje upoređi-vanja pojavljuje se jedna nova. Jer kad ja razdvajam dva činjenična stanja, onda se u tome, logički posmatrano — a ovde uopšte nije reč o psihološkim procesima — nalazi jedna misaona radnja, koja je drukčija od razlikovanja. U datome se razdvajaju dva činjenična stanja, njihova razdvo-jenost se shvata. Tako se u šumi ljudski glas„ šum vetra, poj ptica ne samo razdvajaju jedno od drugog nego se i shvataju različito. Kada se jedan ton iste kakvoće, dakle iste visine, boje, jačine i trajanja, ponovi drugi put u nekom drugom vremenskom trenutku, onda se u drugoj misaonoj radnji javlja svest o tome da taj sledeći ton nije isto što i onaj prvi. Shvata se još jedan odnos u jednom drugom slučaju razdvajanja. Na jednom zelenom listu mogu da odvojim jedno od dru-goga boju i oblik, i onda izlazi da se ono što je u jedinstvu predmeta spojeno, što je realno nerazdvojivo, ideelno ipak može razdvojiti. I tamo gde su preduslovi radnje razdvajanja veoma složeni, sama radnja je jednostavna. I ona je kao i upoređivanje određena onim stanjem stvari koje se njome shvata.

Sada je omogućeno da vidimo proces apstrakcije, važan za izgradnju logike. Razdvajanje udova jednoga tela vezano je za konkretnu stvarnost tela; u svakom njegovom delu sa-čuvana je konkretna stvarnost; međutim, kad se dimenzija i boja razdvoje jedna od druge„ pa se mišljenje okrene boji, onda iz takvog razdvajanja proizilazi misaona radnja apstrak-cije; iz onoga što je ideelno razdvojeno izdvaja se jedna stra-na za sebe.

Povezivanje većeg broja izdvojenih stvari može se oba-viti samo na osnovi veze između tih izdvojenih stvari. Mi shvatamo prostorni položaj odvojenih činjeničnih stanja ili razmake u kojima procesi vremenski slede jedan za drugim.

188 filozofski.rs

Page 187: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Dovođenje u vezu i povezivanje dovodi do svesti samo odnose koji tu postoje. Međutim, to se obavlja samo misaonim rad-njama zasnovanim na relacijama u prostoru i vremenu, u de-lanju i trpljenju. Takvo spajanje je uslov za stvaranje opa-žaja vremena (Zeitanschauung). Kad sat izbije jedno za dru-gim nekoliko puta, postoji samo uzastopnost utisaka, ali tek kada se oni povežu može se shvatiti uzastopnost. Iz takvog spajanja proishodi logičan odnos jedne celine prema njenim delovima. Na tlu odnosa razdvojenosti, gradacije razlika u re-lacijama tonskog sistema nastaje ono što je tako uslovljeno, ali je, međutim, ipak proizvedeno tek u samom spajanju — akord ili melodija. Tu je posebno jasno kako se spajanje obavlja kod onoga što je sadržano u doživljaju opažanja i se-ćanja, i kako u njemu ipak nastaje nešto čega ne bi bilo bez tog spajanja. Stigli smo na granicu preko koje se od utvrđi-vanja onoga što je sadržano u tim odnosima prelazi na pod-ručje slobodne uobrazilje.

Ti primeri — a ovde nije reč ni o čemu drugom — do-kazuju da elementarne misaone radnje razjašnjavaju dato. Kako prethode diskurzivnom mišljenju, one sadrže pretpos-tavke za njega, pošto se u iznalaženju jednakosti priprema stvaranje opštih sudova,, opštih pojmova i metoda upoređi-vanja, u razdvajanju apstrakcije i analitička metoda, a onda u vezama sve vrste sintetičkih operacija. Znači, jedan unu-trašnji sklop obrazloženja ide od elementarnih misaonih rad-nji ka diskurzivnom mišljenju, od shvatanja stanja predmeta ka donošenju sudova o njima.

Datost onoga što je čulno opaženo ili doživljeno prelazi u jedan dalji stepen svesti u predstavi sećanja. U njoj se obavlja još jedna radnja predmetnog shvatanja, a odgovara joj i poseban odnos između nove tvorevine i njene osnove. Taj odnos između predstave sećanja i onoga što je čulno shva-ćeno i doživljeno jeste odnos preslikavanja. Jer slobodna po-kretljivost predstava na području predmetnog shvatanja og-raničena je intencijom usklađivanja sa stvarnošću, i svi na-čini stvaranja predstava uvek su određeni usmerenošću na stvarnost. U njoj se stvaraju totalne predstave i opšte pred-stave, i one pripremaju jedan novi stupanj svesti.

Taj novi stupanj se pojavljuje u diskurzivnom mišljenju. Odnos preslikavanja ustupa mesto jednoj drugoj vezi u okvi-ru predmetnog shvatanja.

Diskurzivno mišljenje je vezano za izraz, pre svega za jezik. Postoji veza između izraza i onoga što je izrazeno, ko-

189 filozofski.rs

Page 188: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

jom se od pokreta govornih organa i predstava o njihovim tvorevinama stvaraju jezički oblici. Tim oblicima funkciju daje veza s onim što je u njima izraženo. Oni kao sastavni delovi rečenice imaju značenje, dok sama rečenica ima smi-sao. Shvatanje se od reči i rečenice kreće u pravcu predmeta koji oni izražavaju. Na taj način stvara se veza između gra-matičke rečenice ili izraza pomoću nekih drugih znakova i suda koji proizvodi sve delove diskurzivnog mišljenja.

Kakav je odnos između onoga što je dato ili predstav-ljeno,, koje je bilo uslovljeno prethodno obavljenim radnja-ma doživljaja shvatnja, i suda? Sudom se iskazuje stanje jed-noga predmeta. Nije reč o preslikavanju datoga ili predstav-ljenoga. Da bih pozitivno odredio taj odnos, poći ću od misa-onog sklopa. Svaki sud je u njemu analitički sadržan i shva-ta se kao njegov član. U misaonom sklopu predmetnog shva-tanja svaki njegov deo, posredstvom sklopa u kome se nalazi, povezuje se idući unazad sa onim što je sadržano u stvarno-sti. To je vrhovno pravilo kome je podređen svaki sud; po svojoj sadržini, po formalnim zakonima mišljenja i shodno oblicima mišljenja mora biti sadržan u datome. I sudovi koji iskazuju osobine ili radnje Zevsa ili Hamleta povezani su u misaonom sklopu s nečim što je dato.

Tako se između suda i do sada izloženih oblika predmet-nog shvatanja stvara jedan nov odnos. On pokazuje dve stra-ne. Dvostranost je određena time što je sud s jedne strane zasnovan u datome, dok sa druge strane, on eksplicira to što je u datome sadržano samo implicitno, samo kao7 nešto nedokučivo. U prvoj vezi javlja se odnos zastupanja/Posred-stvom sastavnih delova mišljenja, koji odgovaraju/zahtevima znanja kao konstantni, jasni, razumljivi i čvrsto povezani s oznakama reči, sud zastupa stanja stvari sadržana u datome. Posmatrano s druge strane,, sudovi realizuju intenciju pred-metnog shvatanja da se, polazeći od uslovljenoga, partikular-noga, promenljivoga približi osnovnim odnosima stvarnosti.

Odnos zastupanja zahvata ceo diskurzivni misaoni sklop u predmetnom shvatanju, jer se on ostvaruje donošenjem sudova. Ono što je dato u svojoj konkretnoj opažajnosti i svet predstava koji ga preslikava zastupljeni su sistemom veza između postojanih sastavnih delova mišljenja u svakom ob-liku diskurzivnog mišljenja. Tome u obrnutom smeru odgo-vara što predmet, kada mu se vratimo, potvrđuje, verifikuje sud ili pojam u čitavom opsegu njegove opažajne egzistencije. Upravo je za duhovne nauke posebno važno što se tada nepo-

190 filozofski.rs

Page 189: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

sredno ili u pravcu od razumevanja ka doživljavanju vraća sva svežina i sva moć doživljaja. U odnosu zastupanja sadrža-no je to što se u određenim granicama ono što je dato i ono što je diskurzivno mišljeno mogu zamenjivati.

Ako raščlanimo diskurzivni misaoni sklop, nailazimo na vrste veza koje se redovno vraćaju nezavisno od izmene misa-onih sadržaja, i postoje na svakom mestu misaonog sklopa istovremeno i u uzajamnom imutrašnjem odnosu. Takvi oblici mišljenja su sud, pojam i zaključak, pojavljuju se u svakom delu diskurzivnog misaonog sklopa i čine njegov sastav. Ali i one vrste radnji diskurzivnog mišljenja, podređene elemen-tarnim oblicima^ upoređivanje, analogija, indukcija, raspode-la, definicija i najzad sklop obrazloženja, nezavisne su od razgraničenja pojedinačnih oblasti mišljenja, posebno od raz-graničenja prirodnih od duhovnih nauka. One se razlučuju na osnovu zadataka čitavog misaonog sklopa koje postavlja stvar-nost, shodno svojim opštim osnovnim odnosima, dok su po-sebni oblici metode uslovljeni tek svojstvima pojedinih ob-lasti.

Pravilnosti tih oblika odgovara valjanost njihove misaone radnje, u koju možemo biti ubeđeni zahvaljujući svesti o evidenciji. A najopštija svojstva za koja je vezana valjanost oblika, nezavisno od promene predmeta, konstantna u dolaže-nju i odlaženju misaonih doživljaja i njihovih subjekata, na-laze svoj izraz u zakonima mišljenja. Ne moramo prekorači-vati odnos zastupanja ili reprezentacije kada sa sudova o stvarnosti prelazimo na nužne sudove. Geometrijski aksiom je neophodan jer izražava osnovne odnose koji se analizom opa-žanja prostora mogu svuda utvrditi, a isto tako je i karakter nužnosti u zakonima mišljenja dovoljno objašnjen činjenicom da su svuda analitički sadržani u misaonom sklopu.

Naučna metoda se stvara time što se oblici mišljenja i opšte misaone radnje povezuju u jednu složenu celinu svrhom sadržanom u rešavanju nekog određenog naučnog zadatka. Ako postoje problemi slični tom postavljenom zadatku, onda će se pokazati da metoda primenjena u jednoj ograničenoj oblasti može biti plodna i u nekoj široj. Često jedna metoda u duhu njenog tvorca još nije vezana sa svešću o njenom logičkom karakteru i njenom domašaju; ta svest tek nak-nadno pridolazi. Kao što se pojam metode razvijao vekovi-ma,, posebno u jezičkoj upotrebi istraživača prirode, tako se i postupak koji obrađuje neko detaljno pitanje i koji je prema tome veoma složen može označiti kao metoda. Tamo gde su

191 filozofski.rs

Page 190: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

za rešavanje istoga problema otvoreni različiti putevi, oni se razdvajaju kao različite metode. Kada metode jednog prona-lazačkog duha pokazuju zajedničke osobine, onda istorija nauka govori o metodi Kivijea u paleontologiji ili Niburovoj u istorijskoj kritici. Sa metodologijom zalazimo u oblast u kojoj pocinje da se ističe poseban karakter duhovnih nauka.

Svi doživljaji predmetnog shvatanja usmereni su u nje-govom teleološkom sklopu na sagledavanje onoga što jeste — znači, stvarnosti. Znanje predstavlja jedno područje razli-čitih stupnjeva; ono što je dato razjašnjava se u elementar-nim misaonim radnjama, preslikava se u predstavama, a za-stupa se u diskurzivnom mišljenju i tako se reprezentuje na razne načine. Jer razjašnjavanje datoga elementarnim misao-nim radnjama, preslikavanje u predstavi sećanja i zastupanje u diskurzivnom mišljenju mogu se podvesti pod široki pojam reprezentacije. Vreme i sećanje oslobađaju shvatanje od za-visnosti od datoga i odabiraju ono što je za shvatanje zna-čajno; povezivanjem sa celinom i podređivanjem onome što je opšte, pojedinačno se potčinjava svrhama shvatanja stvar-nosti; promenljivost intuitivno datoga uzdiže se jednom ve-zom pojmova na stepen opštevažeće reprezentacije; ono što je konkretno svrstava se apstrakcijom i analitičkim postupkom u istovrsne nizove koji dopuštaju iskaze o pravilnostima, ili se kroz razne podele sagledavaju u njegovoj raščlanjenosti. Tako shvatanje sve više iscrpljuje ono što nam je u datome pristu-pačno.

2

Doživljaji koji pripadaju predmetnom shvatanju logički su povezani u dva pravca. U prvome su povezani međusobno utoliko što kao stupnjevi shvatanja istoga predmeta nastoje da ga iscrpe posredstvom onoga što je sadržano u doživljava-nju ili opažanju, a u drugome shvatanje povezuje jedno činje-nično stanje s drugim posredstvom veza sagledanih među njima. U prvome nastaje udubljivanje u pojedinačni predmet, a u drugome univerzalno proširivanje. Udubljivanje i proširi-vanje su međusobno zavisni.

Opažanje, sećanje,, totalna predstava, davanje naziva, sud, podređivanje posebnoga opštem, povezivanje delova u celinu — sve su to oblici shvatanja; i kada se predmet ne menja, menja se oblik svesti u kojoj on za nas postoji kad se sa opa-žanja pređe na sećanje ili sud. Usmerenost na isti predmet,

192 filozofski.rs

Page 191: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

koja im je zajednička, povezuje ih u jedan teleološki sklop. U njemu mesto imaju samo oni doživljaji koji obavljaju neku radnju usmerenu na sagledavanje tog određenog predmetno-ga. Teleološkim karakterom sklopa koji postoji uslovljeno je u njemu napredovanje od jednog člana ka drugom. Dokle god doživljaj ne bude iscrpen do kraja, ili predmetnost, data u pojedinačnim opažajima delimično i jednostrano, ne dođe do punog shvatanja i potpunog izraza, postojaće uvek nedo-voljnost, a ona zahteva da se ide dalje. Opažaji koji se od-nose na isti predmet povezani su među sobom u teleološkom sklopu ukoliko se i dalje razvijaju ka istom predmetu. Jedan čulni opažaj stalno traži druge, koji će dopuniti shvatanje predmeta. U procesu dopunjavanja nužno je sećanje kao dalji oblik shvatanja. U sklopu predmetnog shvatanja sećanje je u čvrstom odnosu prema osnovi opažanja utoliko što je nje-gova funkcija da osnovu preslika,, da je se seća i na taj način učini upotrebljivom za predmetno shvatanje. Veoma jasno se pokazuje razlika između shvatanja doživljaja sećanja, shvata-nja koje proces na kome je doživljaj zasnovan proučava s ob-zirom na njegove jednoobraznosti, i našeg posmatranja seća-nja s obzirom na njegovu funkciju u sklopu shvatanja, pre-ma kojoj sećanje preslikava ono što je doživljeno ili shva-ćeno. Sećanje može, pod utiskom ili uticajem nekog dušev-nog raspoloženja, u sebe da primi raznovrsne sadržaje različi-te od njegove osnove; upravo je tu poreklo estetskih tvorevi-na uobrazilje; ali sećanje, čiji je cilj u teleološkom sklopu sagledavanje predmeta, teži ka identitetu sa sadržajem opaža-ja ili doživljaja predmetnog shvatanja. Da je sećanje ispuni-lo funkciju u predmetnom shvatanju, potvrđuje se moguć-nošću da se utvrdi njegova sličnost sa opažajnom osnovom predmetnog shvatanja. U usmerenosti doživljaja shvatanja na jedan pojedinačni predmet već je dato napredovanje ka stal-no novome. Promene na predmetu ukazuju na sklop delova-nja u kome se on nalazi, a pošto se stanje stvari može raz-jasniti samo posredstvom naziva, pojmova, sudova,, postaje nužno dalje napredovanje od pojedinačnog opažaja ka op-štem. Pošto se prvim pravcem zahteva napredovanje ka celi-ni, ka nečem što dejstvuje, ka opštem, tom zadatku odgovara napredovanje od relacija pojedinačnih objekata ka onima u većim predmetnim sklopovima. I tako prvi pravac tih veza vodi ka drugom.

U prvom pravcu su međusobno povezani doživljaji shva-tanja koji posredstvom raznih oblika reprezentacije, nastoje

193 filozofski.rs

Page 192: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

da isti predmet sagledaju sve adekvatnije. U drugom, poveza-ni su doživljaji koji obuhvataju sve nove i nove predmete i sagledavaju relacije koje m e đ u njima postoje, bilo u istom obliku shvatanja bilo povezivanjem njegovih razl ič i t ih obli-ka. Tako se stvaraju obuhvatne veze. One su posebno jasne u homogenim sistemima koji predstavljaju prostorne, ton-ske ili b r o j č a n e odnose.* Svaka nauka odnosi se na neku predmetnost koja se može razgraničit i i u kojoj leži njeno jedinstvo, a sklop n a u č n e oblasti daje stavovima znanja sa-držanim u tom sklopu njihovu m e đ u s o b n u povezanost. Dovrše-nje svih relacija,, sadržanih u doživljenome ili opaženome, bilo bi pojam sveta. U njemu je izražen zahtev da se sve što se može doživeti i opažati iskaže sklopom relacija č in jen ičnoga sadržanih u njemu. Taj pojam sveta je eksplikacija one skup-nosti (das Zusammen) koja je na prvom mestu data u pros-tornom horizontu.

Razjašnjavanje, preslikavanje i zastupanje su stupnjevi veza sa datim u kojima se predmetno shvatanje približava pojmu sveta. Oni su stupnjevi zato što na svakom od tih po-ložaja predmetnog shvatanja onaj raniji č ini osnovu za s ledeći položaj predmetnog shvatanja.**

* Ideje o jednoj opisnoj i analitičkoj psihologiji. Izv. sa sednica Berlinske akademije nauka 1894, str. 1352; Spisi, knji. V, str. 132.

**) Odavde nastaje uvid u logički zadatak da se oblici diskur-zivnog mišljenja svedu na one načine izražavanja odnosa u datome, koje izgrađuju elementarne radnje mišljenja. činjenice čulnog shva-tanja dovode nas do uvida u imanentnost poretka građe našeg čulnog iskustva, a odvajanje građe utisaka od oblika sažimanja pokazuje se kao puko pomoćno sredstvo apstrakcije. Stav identiteta iskazuje da je svaka postavka (Setzung) važeća, nezavisno od toga što se njeno me-sto u sklopu mišljenja menja i što se subjekti iskaza menjaju. Stav protivrečnosti ima za podlogu stav identiteta. U njemu uz stav iden-titeta dolazi poricanje, a ono znači samo odbijanje neke pretpostavke koja se javlja u nama ili izvan nas, ono se odnosi uvek na neki već pretpostavljeni iskaz, bilo da je sadržan u nekom svesnom činu miš-ljenja bilo u nekom drugom obliku. Stav identiteta pripisuje postavci trajnu važnost. Zato je isključeno ukidanje postavke. Mi nismo kadri da istu stvar i tvrdimo i poričemo, ukoliko nam odnos protivrečnosti dopire do svesti. I kada izjavim da je sud koji poriče pogrešan, onda odbijam da ukinem postavku, dakle prihvatam iskaz koji potvrđuje; stav isključenja trećega iskazuje to činjenično stanje. Dakle, zakoni mišljenja ne označavaju nikakve apriorne uslove za naše mišljenje. A odnosi koji su sadrzani u izjednačavanju, razdvajanju, apstrahova-nju, povezivanju, pojavljuju se ponovo u diskurzivnim operacijama mišljenja, kao i u formalnim kategorijama o kojima će kasnije biti reči. Nepotrebno je polaziti od toga da sud pretpostavlja priključenje kategorijalnog odnosa stvari i osobina, jer se to može razumeti iz odnosa između predmeta i onoga što on predikatski određuje.

194 filozofski.rs

Page 193: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Drugi odeljak

STRUKTURA DUHOVNIH NAUKA

Kada se sklop predmetnog shvatanja nađe pod uslovima sadržanim u duhovnim naukama, počinje da se ocrtava njiho-va posebna struktura. Na osnovi oblika mišljenja i opštih misaonih radnji pojavljuju se posebni zadaci, koji rešenje nalaze u preplitanju vlastitih metoda.

U izgrađivanju tih metoda duhovne nauke su uvek bile pod uticajem prirodnih nauka. Pošto su prirodne nauke već ranije izgradile svoje metode, one su u širokom obimu prila-gođene zadacima duhovnih nauka. Posebno se jasno vidi na dvema tačkama. Biologija je prva pronašla uporedne metode, koje su sve šire primenjivane na sistematske duhovne nauke, a eksperimentalne metode, koje su izgradile astronomija i fiziologija, prenete su na psihologiju, estetiku i pedagogiju. Pa i danas će se psiholog, pedagog, lingvista ili estetičar u na-stojanju da reši pojedine zadatke često zapitati da li se sred-stva i metode za rešavanje analognih problema, pronađenih u prirodnim naukama, mogu učiniti plodonosnim i za oblast koju proučava.

I pored pojedinačnih dodirnih tačaka, sklop duhovnona-učnih metoda se već od samog početka razlikuje od sklopa metoda prirodnih nauka.

Prva glava

ŽIVOT I DUHOVNE NAUKE

Ovde ću razmatrati samo opšte stavove presudne za uvid u sklop duhovnih nauka, jer raspravljanje o metodama spada u proučavanje izgradnje duhovnih nauka. Unapred ću dati dva terminološka objašnjenja. Pod psihičkim životnim jedin-stvima razumem sastavne delove društveno-istorijskog sveta. Psihičku strukturu nazivam sklop u kome su u psihičkim ži-votnim jedinstvima međusobno povezane različite radnje.

1. ŽIVOT

Duhovne nauke počivaju na odnosu doživljaja, izraza i razumevanja. Razvoj tih nauka, prema tome, zavisi kako od 13* 195

filozofski.rs

Page 194: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

produbljivanja doživljaja, tako i od sve jaČe usmerenosti na iscrpljivanje njihovog sadržaja, a istovremeno je uslovljen rasprostiranjem razumevanja na čitavu objektivaciju duha, kao i sve potpunijim i metodičnijim izvlačenjem na površinu duhovnoga iz raznih životnih manifestacija.

Skup onoga što nam se otkriva u doživljavanju i razume-vanju jeste život kao sklop koji obuhvata ljudski rod. Pošto sad prvi put nailazimo na tu značajnu činjenicu,, koja je za nas polazna tačka ne samo za duhovne nauke nego i za filo-zofiju, potrebno je da zađemo iza naučne obrade te činjenice i sagledamo samu činjenicu u njenom elementarnom stanju.

Tamo gde susrećemo život kao činjenično stanje svojstve-no čovečanstvu, naići ćemo na njegove vlastite odredbe po-jedinih životnih jedinica, na životne odnose, zauzimanje sta-va, ponašanje, delovanje na stvarima i ljudima i trpljenje od njih. U trajnoj osnovi iz koje proističu diferencirane radnje nema ničega što ne bi sadržavalo i neki zivotni odnos jedno-ga Ja. Kao što sve ima prema njemu neki stav, tako se i du-ševno stanje toga Ja menja shodno odnosu koji stvari i ljudi imaju prema njemu. Nema čoveka ni stvari koji bi za mene bili samo predmet, a ne bi sadržavali i nešto što me pritiska ili podstiče, nešto čemu težim ili mi obvezuje volju, što mi je važno,, što zahteva da se uzme u obzir i u duši mi je blisko ili mu se opirem jer mi je daleko i tuđe. Zivotni odnos, bilo da je ograničen na neki dati trenutak ili da je trajan, čini da ljudi i predmeti meni donose sreću, proširuju moju egzisten-ciju, povećavaju moju snagu, ili u tom odnosu ograničavaju prostor moje egzistencije, vrše pritisak na mene, umanjuju moju snagu. A predikatima koje stvari dobijaju samo u život-nom odnosu prema meni odgovara promena stanja u meni samom, koja proističe iz tog odnosa. Na toj životnoj osnovi pojavljuju se predmetno shvatanje, pridavanje vrednosti, po-stavljanje svrhe kao tipovi ponašanja u bezbrojnim nijansa-ma koje se prelivaju jedna u drugu. U životu oni su povezani u unutrašnje sklopove koji obuhvataju i određuju svako dela-nje i svaki razvoj.

Objasnićemo to na načinu kako lirski pesnik izražava do-življaj; on polazi od jedne situacije^, pa prikazuje ljude i stva-ri u životnom odnosu prema nekom ideelnom Ja, u kome su njegova vlastita egzistencija i u okviru nje tok njegovog do-življavanja u mašti dobili veći intenzitet; taj životni odnos određuje ono što pravi liričar vidi i izražava o ljudima, o stvarima i o sebi samom. I epski pesnik treba da iskaže samo

196 filozofski.rs

Page 195: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ono što se pojavljuje u nekom prikazanom životnom odno-su. Ili kad istoričar opisuje istorijske situacije i ličnosti, iza-zvaće utoliko jači utisak istinskog života ukoliko bolje pri-kaže te životne odnose. On mora da istakne ona svojstva ljudi i stvari koja se pojavljuju i delaju u životnim odnosima — rekao bih, da ljudima, stvarima i zbivanjima da lik i boju u kojima su oni, polazeći sa gledišta životnog odnosa, u samom životu oblikovali opažaje i slike sećanja.

2. ŽIVOTNO ISKUSTVO

Predmetno shvatanje protiče u vremenu, pa su u njemu već sadržane slike stvorene prema sećanju. I kako se sa proticanjem vremena količina doživljenoga sve više povećava i ono se sve više povlači u pozadinu, rađa se sećanje na vlastiti život. Isto se i iz razumevanja drugih ličnosti stvaraju sećanja na njihova stanja i slike o postojanju različitih situacija. Na-ime, u svim sećanjima duševno stanje je uvek vezano sa svo-jom sredinom koju sačinjavaju spoljašnja činjenična stanja,, događaji, ličnosti. Uopštavanjem svega toga stvara se indi-vidualno životno iskustvo. Stvara se metodama ekvivalentnim metodama indukcije. Broj slučajeva na osnovu kojih induk-cija zaključuje stalno se povećava u toku života; uopštavanja se stalno ispravljaju. Pouzdanost ličnog životnog iskustva raz-likuje se od naučne opšte važnosti. Jer, u njemu se uopštava-nja ne obavljaju metodski i ne mogu se svesti na čvrste formule.

Individualno gledište svojstveno ličnom životnom iskus-tvu ispravlja se i proširuje opštim životnim iskustvom. Pod životnim iskustvom podrazumevam zajedničke stavove koji se stvaraju u nekom povezanom krugu lica. To su iskazi o životu, vrednosni sudovi, životna pravila vladanja, određiva-nje svrha i dobara. Njihovo obeležje je što su tvorevine zajed-ničkog života i odnose se isto toliko na život pojedinih ljudi koliko i na život zajednica. U prvom slučaju, kao običaj (Sitte), tradicija, a primenom na pojedinačne ličnosti kao javno mnenje, zahvaljujući brojnoj nadmoćnosti i trajnosti zajednice koja prevazilazi pojedinačni život, oni imaju moc nad pojedinačnim ličnostima i njihovim individualnim život-nim iskustvom i životnom moći, moć koja je po pravilu jača od životne volje pojedinaca. Pouzdanost opšteg životnog is-kustva veća je u odnosu na ličnu srazmerno tome koliko se u

197 filozofski.rs

Page 196: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

njemu individualna gledišta međusobno izjednačuju, i koliko broj slučajeva na kojima se temelje indukcije raste. S druge strane, opštim iskustvom ispoljava se mnogo jače nemoguć-nost kontrole stvaranja znanja o životu, nego individualnim.

3. RAZLIKE U NACINIMA PONAŠANJA U ŽIVOTU I VRSTE ISKAZA U ŽIVOTNOM ISKUSTVU

U životnom iskustvu pojavljuju se različite vrste iskaza potekle iz razlika u ponašanju u životu. Jer život nije samo izvor znanja posmatran sa gledišta njegovog iskustvenog sadr-žaja; tipični načini ponašanja ljudi uslovljavaju i različite vrste iskaza. Ovde ćemo samo utvrditi činjenicu postojanja veze između razlika u ponašanju u životu i iskaza životnog iskustva.

U pojedinačnim faktičkim životnim odnosima, koji se po-javljuju između Ja s jedne strane, i stvari i ljudi s druge stra-nei, nastaju pojedina stanja života; diferencirani položaji sub-jekta, osećanja pritiska ili proširenja egzistencije, žudnja za nekim predmetom, strah ili nada. Pa kao što stvari ili ljudi, koji subjektu postavljaju neki zahtev, zauzimaju neki prostor u njegovoj egzistenciji kao nosioci podsticanja ili ometanja,, ili predmeti žudnje, postavljanja svrhe, odvraćanja, tako se na drugoj strani iz tih životnih odnosa rađaju i odredbe o njima, koje se pridružuju shvatanju stvarnosti tih ljudi i stva-ri. Sve te odredbe o subjektu i o predmetima ili ličnostima, koje proizilaze iz životnih odnosa, uzdižu se na stepen reflek-sije i izražavaju govorom. Tako se pojavljuju razlike kao što su iskaz o stvarnosti, želja, usklik, zapovest. Ako pogledamo izraze za načine ponašanja ili za zauzimanje stavova nekog subjekta prema ljudima i stvarima, pokazaće se da se uvršću-ju u izvesne najviše klase. Oni utvrđuju neku stvarnost, odre-đuju vrednost, označavaju neko postavljanje svrhe, formuli-šu neko pravilo, izražavaju značenje neke činjenice u nekom većem sklopu u koji je utkana. Zatim, pokazuju se i veze iz-među vrsta iskaza sadržanih u životnom iskustvu. Shvatanja stvarnosti čine jedan sloj, na kome počivaju vrednovanja. a sloj vrednovanja je potom podloga za postavljanja svrhe.

Načini ponašanja sadržani u životnim odnosima i njiho-ve tvorevine opredmećuju se u iskazima, koji načine ponaša-nja utvrđuju kao činjenična stanja. Osamostaljuju se i pre-dikatska određivanja ljudi i stvari koja proizilaze iz životnih

198 filozofski.rs

Page 197: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

odnosa. Činjenična stanja, postupkom koji je ekvivalentan in-dukciji, uzdižu se u životnom iskustvu na stepen opšteg znanja. Tako nastaju raznovrsni stavovi koji su se u narodnoj mudrosti i književnosti pojavili kao uopštene poslovice, život-na pravila, refleksije o strastima, karakterima i životnim vrednostima. Pa i u njima se ponovo javljaju razlike koje se zapažaju u izražavanju našeg stava ili načina ponašanja.

Osim toga, razlike se pojavljuju i u iskazima o životnom iskustvu. Već u samom životu razvijaju se u različitim stup-njevima saznanje stvarnosti,, vrednovanje, donošenje pravila, postavljanje svrhe, od kojih svaki za pretpostavku ima onaj drugi. Na njih smo ukazali kada smo govorili o predmetnom shvatanju; ali oni isto tako postoje i u drugim načinima ponašanja. Zato procenjivanje vrednosti delovanja stvari ili ljudi pretpostavlja da su već utvrđene mogućnosti donošenja koristi ili nanošenja štete sadržane u predmetima, a odluka postaje moguća tek kada se uzme u obzir odnos između pred-stava o cilju i stvarnosti i u njoj datih sredstava da se pred-stave realizuju.

4. IDEELNA JEDINSTVA KAO NOSIOCI 2IVOTA I 2IVOTNOG ISKUSTVA

Beskrajno obilje života razvija se u individualnoj egzis-tenciji pojedinaca zahvaljujući njihovim odnosima prema vlastitoj sredini, prema drugim ljudima i stvarima. Ali svaka pojedinačna individua je istovremeno i tačka u kojoj se ukr-štaju sklopovi koji prožimaju individue, postoje u njima, ali prelaze okvire njihova života, a sadržina, vrednost i svrha koji se u njima ostvaruju daju im samostalnu egzistenciju i vlastiti razvoj. Tako su oni subjekti ideelne vrste. U njima po-stoji nekakvo znanje o stvarnosti; u njima se razvijaju gle-dišta o procenjivanju vrednosti; u njima se ostvaruju svrhe; oni u sklopu duhovnog sveta imaju neko značenje i zadr-žavaju ga.

Takav slučaj se već javlja kod nekih sistema kulture, u kojima ne postoji nikakva organizacija za okupljanje svojih članova, kao što je gotovo uvek slučaj u umetnosti i filozofi-ji. Zatim,, formiraju se organizovana udruženja. Privredni ži-vot formira zadruge; u nauci se obrazuju središta za ostva-renje njenih zadataka; među svim kulturnim sistemima, reli-

199 filozofski.rs

Page 198: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

gije razvijaju najčvršće organizacije. U porodici, u raznim međuoblicima između nje i države i u samoj državi najpotpu-nije je izgrađeno jedinstveno postavljanje svrhe u okviru jedne zajednice.

Svako organizovano jedinstvo jedne države razvija znanje o sebi samom, o pravilima za koja je vezano njegovo postoja-nje, kao i o svom položaju u odnosu na celinu. Ono uživa vrednosti koje su se razvile u njegovom krilu; ono ostvaruje svrhe koje se nalaze u njegovoj suštini i služe održanju i una-pređenju njegove egzistencije. Ono samo je jedno dobro čo-večanstva i ono ostvaruje dobra. U sklopu čovečanstva ono ima svoje posebno značenje.

Stigli smo do tačke na kojoj se pred nama otkrivaju dru-štvo i istorija. Međutim, zabluda je ograničiti istoriju na isto-vremeno delovanje ljudi usmereno na zajedničke svrhe. U svojoj individualnoj egzistenciji, koja počiva na samoj sebi, čovek pojedinac je istorijsko biće. On je određen svojim po-ložajem na liniji vremena, svojim mestom u prostoru, svo-jom situacijom u zajedničkom delovanju kulturnih sistema i zajednica. Stoga istoričar mora razumeti ceo život individua onako kako se ispoljava u jednom određenom vremenu i na jednom određenom mestu. Upravo ceo taj sklop, koji ide od individua, ukoliko su usmerene na razvijanje sopstvene egzis-tencije, do kulturnih sistema i zajednica i konačno do čove-čanstva, čini prirodu društva i istorije. Logički subjekti o kojima se u istoriji daju iskazi jesu kako pojedinačne indi-vidue, tako i zajednice i sklopovi.

5. RAĐANJE DUHOVNIH NAUKA IZ ŽIVOTA POJEDINACA I ZAJEDNICA

Život, životno iskustvo i duhovne . nauke nalaze se u jednom postojanom unutrašnjem sklopu i stalnom uzajam-nom opštenju. Osnovu duhovnih nauka ne čini nikakav poj-movni postupak, nego uočavanje nekog psihičkog stanja u njegovoj ukupnosti i njegovo ponovno pronalaženje u nak-nadnom doživljavanju. Život tu sagledava život, a snaga ko-jom se obavljaju te dve elementarne radnje duhovnih nauka jeste preduslov za potpunost u svakom njihovom delu.

I na ovoj tački zapaža se temeljita razlika između prirod-nih i duhovnih nauka. Kod prvih se naše opštenje sa spoljaš-

200 filozofski.rs

Page 199: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

njim svetom razdvaja od prirodnonaučnog mišljenja, čije su produktivne radnje ezoterične, dok se kod drugih održava sklop između života i nauke, na osnovu kojeg rad kojim život stvara mišljenje predstavlja temelj naučnog stvaralaštva. Co-vekovo udubljivanje u samog sebe dostiže u životu, pod izves-nim okolnostima, savršenstvo za kojim zaostaje čak i jedan Karlajl, a sposobnost razumevanja drugih ljudi katkad se usavršava do virtuoznosti koju ni Ranke nije dostigao. U prvom slučaju, velike religiozne prirode,, kao što su Avgustin i Paskal, predstavljaju večne uzore za iskustvo koje čovek crpe iz vlastitog doživljaja, dok u drugom slučaju dvor i politika odgajaju čoveka za jednu veštinu razumevanja drugih, za ve-štinu čiji pogled dopire iza svakog privida; to je čovek od dela, kao što je recimo Bizmark, koji u svakom trenutku, i kada piše pisma ili kada razgovara, ima pred očima samo vlastite ciljeve; nijedan tumač političkih akata niti ijedan kritičar isto-rijskih izveštaja neće moći da dostigne veštinu da pročita na-meru koja se krije iza izraza čoveka Bizmarkove prirode. Iz-među toga kako jednu dramu shvata slušalac razvijene poetske prijemčivosti i kako je tumačiti najsjajnija književnoistorijska analiza u mnogim slučajevima nema velike razlike. A i stvara-nje pojmova u istorijskim i društvenim naukama stalno je određeno samim životom. Skrećem pažnju na onaj sklop koji od života — od stvaranja pojmova o sudbini, karakterima,, strastima, vrednostima i svrhama egzistencije — vodi stalno ka istoriji kao nauci. U doba kada je u Francuskoj političko delovanje bilo zasnovano više na poznavanju ljudi i vodećih ličnosti nego na naučnom proučavanju prava, privrede i drža-ve, i kada je položaj na dvoru počivao na takvoj veštini, i knji-ževni oblik memoara i dela o karakterima i strastima uzdigao se do savršenstva koje kasnije nikada više nije dostigao, a up-ražnjavali su ga oni na koje je veoma malo uticalo naučno pro-učavanje psihologije i istorije. Tu unutrašnji sklop povezuje posmatranje otmenog društva, pisce, pesnike koji od njih uče, kao i sistematske filozofe i naučne istoričare koji se razvijaju na poeziji i literaturi. Kod Grka na počecima političke nauke pojmovi o ustavnom uređenju i o političkim funkcijama (Lei-stungen) razvijaju se iz samog državnog života, i njegova nova ostvarenja vode ka novim teorijama. Čitav taj odnos najjasnije se vidi na starijim stadijumima pravne nauke, kako kod Rimljana, tako i kod Germana.

201 filozofski.rs

Page 200: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

6. POVEZANOST DUHOVNIH NAUKA SA ŽIVOTOM I NJIHOV ZADATAK DA BUDU OPŠTEVAŽEĆE

Izviranje iz života i trajna povezanost s njim čine prvu osnovnu crtu strukture duhovnih nauka; one počivaju na do-življavanju, razumevanju i životnom iskustvu. Taj neposred-ni odnos, u kome se međusobno nalaze život i duhovne nauke, dovodi u duhovnim naukama do sukoba između tendencija života i njihovog naučnog cilja. Pošto se naučnici koji se bave istorijom, političkom ekonomijom, ustavnim pravom i reli-gijom nalaze usred života, oni žele i da utiču na njega. Oni istorijske ličnosti, masovne pokrete i pravce potčinjavaju svome sudu, a on je uslovljen njihovom individualnošću, na-cijom kojoj pripadaju, vremenom u kome žive. Čak i kada veruju da postupaju bez pretpostavki, određeni su svojim vi-dokrugom; jer sve analize pojmova neke prošle generacije pokazuju da sadrže sastavne delove koji su rezultat pretpos-tavki njihovog vremena. Međutim, u svakoj nauci ipak je sa-držan zahtev da bude opštevažeća. Ako treba da postoje du-hovne nauke u strogom smislu te reči, one sebi moraju da postave taj cilj sa sve više svesti i kritičkog duha.

Na sukobu između tih dveju tendencija počiva znatan deo naučnih suprotnosti, koje su u poslednje vreme došle do iz-raza u logici duhovnih nauka. Sukob se najjače ispoljava u istorijskoj nauci. Zato je ona i postala središte ovog raz-matranja.

Sukob će se razrešiti tek izgradnjom duhovnih nauka; ali i naredni opšti stavovi o sklopu duhovnih nauka već sa-drže načelo tog razrešenja. Rezultat do kojeg smo došli važi i dalje. Život i životno iskustvo su stalno sveži i živi izvori razumevanja društveno-istorijskog sveta; polazeći od života razumevanje prodire u sve nove i nove dubine; samo u po-vratnom delovanju na život i društvo duhovne nauke dosežu svoje najveće značenje, a ono stalno raste. Put ka takvom delovanju mora da vodi kroz objektivnost naučnog saznanja. Svest o tome već je delovala u velikoj stvaralačkoj epohi du-hovnih nauka. Posle nekih smetnji izazvanih našim nacional-nim razvojem, ali isto toliko i primenom jednog jednostranog ideala kulture od vremena Jakoba Burkharta, mi smo danas ispunjeni težnjom da utvrdimo objektivnost duhovnih nauka, sa sve manje pretpostavki, sa sve više kritičkog duha i stro-gosti. Načelo za razrešenje sukoba u tim naukama ja nalazim u razumevanju istorijskog sveta kao sklopa delovanja, čije je

202 filozofski.rs

Page 201: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

središte u njemu samom budući da svaki pojedinačni sklop delovanja sadržan u njemu ima svoje središte u samom sebi i što utvrđuje i realizuje vrednosti, a svi ti sklopovi struktur-no su povezani u jednu celinu, u kojoj smisao sklopa druš-tveno-istorijskog sveta proističe iz značenja pojedinih njego-vih delova, tako da svaki vrednosni sud i svako postavljanje svrhe usmerene na budućnost mora da bude zasnovano isklju-čivo u tom strukturnom sklopu. Tom idealnom načelu pribli-žićemo se narednim daljim opštim stavovima o sklopu duhov-nih nauka.

Druga glava

METODE U KOJIMA JE DAT DUHOVNI SVET

Sklop duhovnih nauka određen je njihovom osnovom u doživljavanju i razumevanju, a i u jednom i u drugom u odnosu na prirodne nauke podjednako dolaze do izraza te-meljite razlike,, koje izgradnji duhovnih nauka daju njen osobeni karakter.

1. LINIJA REPREZENTACIJA KOJA POLAZI OD DOŽIVLJAJA

Svaka optička slika jednog predmeta razlikuje se od druge po gledištu i uslovima pod kojima se shvata. Te se slike različitim načinima predmetnog shvatanja povezuju u sistem unutrašnjih veza. Totalna predstava dobijena iz niza slika shodno osnovnim odnosima sadržanim u činjeničnom stanju predstavlja nešto što je dodato predstavljanjem, do-građeno mišljenjem. Suprotno, doživljaji su vremenom me-đusobno povezani u jedno jedinstvo života; svaki od njih ima svoje mesto u nekom toku, čiji su članovi međusobno povezani u sećanju. Ovde još neću govoriti o problemu real-nosti doživljaja, niti o teškoćama koje sadrži shvatanje jed-nog doživljaja; dovoljno je što je način kako doživljaj za mene postoji potpuno različit od načina na koji se slike na-laze preda mnom. Svest o jednom doživljaju i njegov sastav, njegovo postojanje-za-mene i ono što u njemu za mene posto-ji su jedno isto; doživljaj se pred onim koji shvata ne nalazi kao nekakav objekt, njegovo postojanje nije za mene nešto

203 filozofski.rs

Page 202: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

odvojeno od onoga što u njemu za mene postoji. Ne postoje različita mesta u prostoru sa kojih bi se videlo ono što u njemu postoji. A različita gledišta sa kojih bi se on shvatao mogu se stvarati samo naknadno, posredstvom refleksije, i ne zadiru u njegov karakter doživljaja. To potiče iz relativ-nosti onoga što je čulno dato, po kojoj se slike odnose pre-ma onome što je predmetno samo u relaciji prema onome koji shvata, prema njegovom položaju u prostoru i prema onome što leži između njega i predmeta. Prema tome, od do-življaja vodi direktna linija reprezentacija sve do poretka pojmova., u kome se on shvata mišljenjem. Najpre se razjaš-njava elementarnim misaonim radnjama. Sećanja, kojima se on dalje shvata, od posebnog su značenja. Šta se događa kada doživljaj postane predmet moje refleksije? Noću ležim bu-dan, brinem se hoću li moći da u ovim svojim godinama do-vršim započete radove, razmišljam šta mi valja činiti. U tom doživljaju postoji jedan strukturni sklop svesti; njegovu os-novu čini predmetno shvatanje, na njoj počiva zauzimanje nekog stava u obliku brige i trpljenja zbog predmetno shva-ćenog činjeničnog stanja, u vidu težnje da se ono prevaziđe. Sve to za mene postoji u njegovom strukturnom sklopu. To stanje ja dovodim do distinktivne svesti. Izvlačim ono što je strukturno povezano, izdvajam ga. Sve što ja izvlačim, sadrža-no je u samom doživljaju i na taj način se samo razjašnjava. Ali sada moje shvatanje samog doživljaja, na osnovu mome-nata sadržanih u njemu, ide dalje ka doživljajima koji su u toku života,, pa makar ih razdvajala i duga vremenska raz-doblja, bili strukturno povezani sa takvim momentima; ja za svoje radove znam na osnovu ranije izvršenog pregleda, sa time u dalekoj prošlosti povezani su procesi u kojima su radovi napisani. Drugi momenat vodi ka budućnosti; to što sada postoji zahtevaće od mene još jedan neproračunljiv rad, zbog toga sam zabrinut, sebe pripremam za tu radnju. Sve to zbog, od, za, sve to povezivanje doživljenoga sa onim što živi u sećanju pa i sa onim budućim, vuče me dalje — unazad i unapred. To što se pasivno prepuštam da me nešto odvlači u tom nizu počiva na zahtevu za sve novim i novim članovima koji su potrebni proživljavanju. U tome može sudelovati i ne-ko interesovanje koje pridolazi iz osećajne snage doživljeno-ga. To je pasivno prepuštanje, a ne volicija, a ponajmanje volja za znanjem, kojoj su se vraćali od vremena Šlajermaherove di-jalektike. U nizu koji nastaje, prošlo, kao i ono buduće i ono što je moguće^ transcendentno je u odnosu na momenat is-

204 filozofski.rs

Page 203: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

punjen doživljajem. Ali to oboje, i prošlo i buduće, povezani su sa doživljajem u jednom nizu koji se vezama raščlanjava sa celinom. Svako prošlo, budući da sećanje na nj uključuje prepoznavanje, strukturno je kao preslikavanje povezano s nekim nekadašnjim doživljajem. I ono što je u budućnosti moguće, isto je s tim nizom povezano krugom mogućnosti koji određuje taj niz. Tako u tom procesu nastaje opažaj psihič-kog sklopa u vremenu, koji predstavlja zivotni tok. U njemu je svaki pojedinačni doživljaj povezan s nekom celinom. Ži-votni sklop nije zbir niti skup uzastopnih momenata, nego jedinstvo konstituisano vezama koje spajaju sve delove. Pola-zeći od onoga što je u sadašnjosti prisutno, idući unazad prolazimo kroz niz uspomena, sve donde dok se naše malo, slabačko,, bezoblično Ja ne izgubi u sumraku, a od sadašnjosti prodiremo napred ka mogućnostima koje su već usađene u njoj i dobijaju neodređene, široke dimenzije.

Tako dolazimo do rezultata važnog za sklop duhovnih nauka. Sastavni delovi, pravilnosti, odnosi koji konstituišu opažaj životnog toka, sadržani su svi zajedno u samom živo-tu; znanju o životnom toku pripada isti karakter realnosti kao i znanju o doživljaju.

2. ODNOS MEĐUSOBNE ZAVISNOSTI U RAZUMEVANJU

Ako kroz doživljaje doznajemo životnu stvarnost u raz-novrsnosti njenih odnosa, ipak se čini, tako posmatrano, da smo doživljavanjem doznali uvek samo nešto singularno, sa-mo vlastiti život. Takvo znanje ostaje znanje o nečem nepo-novljivom, i nikakvo logičko pomoćno sredstvo ne može sa-vladati ograničenje na nešto singularno, sadržano u načinu na koji se doživljavanje saznaje. Tgk razumevanje otklanja og-raničenje individualnoga doživljaj^kao što s^rage^Slfaihe ličnim doživljajima daje karakter životnog lškuštva.; Obuhva--tajući znatan broj ljudi, raznih đuhovnih tvoreviha: i zajed-nica, ono proširuje vidokrug pojedinačnog života i u duhov-nim naukama otvara put koji kroz zajedničko vodi ka op-štem.

7 Međusobno razumevanje potvrđuje nam zajedništvo me-iđu individuama. Individue su međusobno povezane zajedni-^štvom koji je spoj zajedničke pripadnosti ili sklopa, isto-vrsnosti ili srodnosti. Ista ta veza sklopa i istovrsnosti pro-žima sve krugove čovekovog sveta. Zajedništvo se ispoljava

205 filozofski.rs

Page 204: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

u istovetnosti (Selbigkeit) uma, simpatiji u osećajnom životu, u uzajamnoj obvezanosti u dužnosti i pravu, koja je praćena svešću o onome što »treba« da bude.

Zajedništvo životnih jedinstava je u duhovnim naukama polazna tačka za sve odnose posebnog i opšteg. To osnovno iskustvo o zajedništvu prožima čitavo shvatanje duhovnog sveta i povezuje svest o jedinstvenom (einheitlich) Ja sa sveš-ću o istovrsnosti sa drugima, istovetnost ljudske prirode sa individualnošću. To iskustvo je pretpostavka razumevanja. Po-čev od elementarnog tumačenja, koje zahteva samo poznava-nje značenja reči i pravilnosti s kojom su one u rečenici po-vezane u neki smisao, pa prema tome zahteva i zajedništvo jezika i mišljenja,, obim zajedničkoga stalno se proširuje, omo-gućujući proces razumevanja u onoj meri u kojoj su veze životnih manifestacija višeg stupnja predmet tog procesa.

Iz analize razumevanja proističe i jedan drugi osnovni odnos, koji određuje strukturu duhovnonaučnog sklopa. Vi-deli smo da duhovnonaučne istine počivaju na doživljavanju i razumevanju; s druge strane, međutim, razumevanje pret-gostavlja korišcenje^Uihov^ isting^ ubjasniću to na jeđnonrpfimeru. Zadatak je da se shv"atfTSizmark. Građu koja se odnosi na njegov život predstavlja ogromno mnoštvo pisa-ma, dokumenata, priča i izveštaja o njemu. Istoričar mora građu da proširi, kako bi sagledao ono što je uticalo na veli-kog državnika, kao i ono što je on svojim delovanjem ostva-rio. Sve dok traje proces razumevanja, razgraničenje građe još nije završeno. Već i za saznanje da ljudi, događaji, stanja spadaju u sklop delovanja istoričaru su potrebni opšti stavovi. Na njima on temelji svoje razumevanje Bizmarka. Oni obu-hvataju zajednička svojstva čoveka, kao i posebna,, ona poje-dinačnih klasa. Istoričar će Bizmarku odrediti individualnopsi-hološko mesto među ljudima od dela, pa će da prati specifič-nu kombinaciju crta njima zajedničke. Sa jednog drugog gledišta istoričar će u slobodi i nezavisnosti Bizmarkovog bi-ća, u navici da gospodari i upravlja, u nesalomljivosti njegove volje pronaći svojstva veleposedničkog pruskog plemstva. A pošto njegov dugi život zauzima određeno mesto u razvoju pruske istorije, druga grupa opštih stavova određuje zajednič-ke crte ljudi toga vremena. Strahoviti pritisak koji zbog svo-ga položaja država vrši na političko samoosećanje, izazivao je najrazličitije vrste reakcije. Razumevanje svega toga zahteva opšte stavove o pritisku koji izvesna situacija vrši na neku političku celinu i njene članove, kao i o njihovoj reakciji na

206 filozofski.rs

Page 205: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

to. Stepeni metodske sigurnosti u razumevanju zavise od raz-voja opštih istina koje utemeljuju taj odnos. Postaje jasno da će taj veliki čovek od dela, koji je sav ukorenjen u Prus-koj i njenom kraljevstvu, na poseban način osetiti pritisak koji se na Prusku vrši spolja. Zato on mora unutrašnja pita-nja ustrojstva države procenjivati prvenstveno sa gledišta državne moći. A pošto je on tačka u kojoj se ukrštaju zajed-ništva kao što su država, religija, pravni poredak,, a kao isto-rijska ličnost predstavlja snagu koju ta zajedništva prevas-hodno određuju i pokreću, i istovremeno i na njih deluje, to od istoričara zahteva opšte znanje o tim zajedništvima. Ukratko, njegovo razumevanje biće potpuno tek kada ga do-vede u vezu sa ukupnošću svih duhovnih nauka. Svaka veza koja se prikazivanjem istorijske ličnosti mora obraditi, dobi-će najveću moguću pouzdanost i jasnoću tek kada bude odre-đena naučnim pojmovima o pojedinačnim oblastima. A me-đusobni odnos tih oblasti konačno je zasnovan na jednom sveukupnom pogledu na istorijski svet.

Naš primer nam razjašnjava dvostruku relaciju usađenu u razumevanje. Razumevanje pretpostavlja neko doživljava-nje, a doživljaj postaje životno iskustvo time što razumeva-nje, napuštajući uske i subjektivne okvire doživljavanja, uvo-di u oblast celine i opštosti. Osim toga, da bi razumevanje po-jedinačne ličnosti bilo potpuno„ ono zahteva sistematsko zna-nje, kao što s druge strane sistematsko znanje zavisi od živog sagledavanja pojedinačnog životnog jedinstva. Saznanje anor-ganske prirode odvija se izgradnjom nauka, gde je niži sloj svaki put nezavisan od onoga koji se na njemu temelji; u du-hovnim naukama, naprotiv, počev od procesa razumevanja sve je određeno odnosom međusobne zavisnosti.

Tome odgovara i istoriiski razvoj tih nauka. Istoriografi-ja je na svakoj tački uslovljena znanjem o sistematskim sklopovima utkanim u istorijski tok, a dubina do koje će se u njih proniknuti određuje dalji razvoj istorijskog razumeva-nja. Tukidid se oslanjao na političko znanje koje se razvilo u praksi grčkih republika i na državnopravne doktrine koje su se razvile u periodu sofista. Polibije je proučavanje grčkih političkih dela od Platona do Stoe sjedinio sa svom politič-kom mudrošću rimske aristokratije, koja je tada bila na vrhuncu društvenog i duhovnog razvoja. Povezivanje firentin-ske i venecijanske državničke mudrosti, koja se bila razvila u visokorazvijenom i politički veoma aktivnom višem dru-štvu sa obnavljanjem i daljim razvijanjem antičkih teorija,

207 filozofski.rs

Page 206: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

omogućilo je Makijavelijevu i Gvičardinijevu istoriografiju. Crkvena istoriografija Euzebija, pristalica reformacije i nje-nih protivnika, kao što su bili Neander i Ričl, bila je ispunje-na sistematskim pojmovima o religioznom procesu i crkve-nom pravu. I najzad,, utemeljenje moderne istoriografije u is-torijskoj školi i kod Hegela oslanjalo se kod ove prve na po-vezivanje nove pravne nauke s iskustvima revolucionarnog razdoblja, a kod Hegela na čitavu sistematiku novonastalih duhovnih nauka. Ako se čini da Ranke sa naivnim pripovedač-kim uživanjem pristupa problemima, njegova istoriografija se ipak može shvatiti samo kada se potraže mnogobrojni iz-vori sistematskog mišljenja koji su se slili u njegovom obra-zovanju. Što se više približavamo sadašnjosti, međusobna za-visnost istorijskoga i sistematskoga postaje sve veća.

Čak je i istorijska kritika u svojim krupnim epohalnim ostvarenjima, i pored toga što je bila uslovljena formalnim razvojem metoda, svaki put zavisila i od dubljeg sagledava-nja sistematskih sklopova i od razvijanja gramatike, od pro-učavanja sklopa govora, koje se najpre razvilo u retorici, za-tim od novijeg shvatanja poezije — koju sve jasnije upozna-jemo kod Volrovih prethodnika, koji su iz jedne nove poetike izvodili zaključke o Homeru — kod samog Fr. A. Volfa od nove estetičke kulture, kod Nibura od ekonomskih, pravnih i političkih pogleda, kod Šlajermahera od nove filozofije du-hovno srodne Platonu, a kod Baura od razumevanja procesa kojim su Šlajermaher i Hegel stvorili svoje dogme.

I obrnuto, razvijanje sistematskih duhovnih nauka uvek je bilo uslovljeno prodiranjem doživljavanja u nove dubine, rasprostiranjem razumevanja na širem području manifesta-cija istorijskog života, otkrivanjem do tada nepoznatih isto-rijskih izvora ili pojavom velikog broja iskustava u novim istorijskim situacijama. To se već vidi iz prvih obrisa poli-tičke nauke u doba sofista, Platona i Aristotela, kao i stvara-nja retorike i poetike kao teorije duhovnog stvaralaštva u to isto doba.

To preplitanje delovanja doživljavanja i razumevanja po-jedinačnih ličnosti ili zajedništava kao nadindividualnih sub-jekata uvek je bilo presudno za veliko napredovanje duhovnih nauka. Genijalni duhovi pripovedačke umetnosti — Tukidid, Gvičardini, Gibon, Makolej, Ranke — i u svojoj ograničenosti stvaraju neprolazna istorijska dela; u celini uzev, duhovne nauke ipak stalno napreduju; istorijska svest postepeno osva-ja uvid u sklopove koji u istoriji zajednički deluju; istorio-

208 filozofski.rs

Page 207: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

grafija prodire u veze tih sklopova koji konstituišu naciju, razdoblje, istorijsku razvojnu liniju, a otuda se opet otvaraju dubine života kakav ie postojao u pojedinim istorijskim situ-acijama koje prevazilaze svako ranije razumevanje. Zar bi se razumevanje jednog današnjeg istoričara pojedinih umetni-ka, pesnika, pisaca moglo uporediti sa bilo kojim ranijim razumevanjem!

3. POSTEPENO RAZJAŠNJAVANJE ŽIVOTNIH MANIFESTACIJA U STALNOM UZAJAMNOM DELOVANJU TIH DVEJU NAUKA

Kao osnovni odnos između doživljavanja i razumevanja j javlja se odnos uzajamne uslovljenosti. Bliže je određen kao lodnos postepenog razjašnjavanja u stalnom uzajamnom de-I lovanju tih dveju vrsta istina. Maglovitost doživljaja postaje f jasna, greške koje proističu iz skučenog subjektivnog shvata-

nja ispravljaju se, a sam doživljaj se proširuje i upotpunjuje razumevanjem drugih lica, kao što se, s druge strane , druga lica razumeju posredstvom vlastitih doživljaja. Razumevanje sve više proširuje obim istorijskog znanja intenzivnijim isko-rišćavanjem izvora, prodiranjem u do tada nerazumljivu proš-lost, i najzad napredovanjem same istorije, koje stvara sve nove i nove događaje, proširujući na taj način sam pred-met razumevanja. U svom napredovanju proširivanje zahte-va sve nove i nove opšte istine, kako bi prodrlo u svet singu-larnoga. A proširivanje istorijskog horizonta istovremeno omogućuje i stvaranje sve opštijih i sve plodnijih pojmova. Zato u duhovnonaučnom radu na svakoj njegovoj tački i u svako doba dolazi do kruženja doživljavanja, razumevanja i reprezentacije duhovnog sveta u opštim pojmovima. A svaki stupanj toga rada ima neko unutrašnje jedinstvo u sagleda-vanju duhovnog sveta, jer se istorijsko znanje o singularno-me i opšte istine razvijaju u međusobnom delovanju, pa stoga pripadaju istom jedinstvu shvatanja. Na svakom stupnju, ra-zumevanje duhovnog sveta je nešto jedinstveno — homogeno, od koncepcije duhovnog sveta pa do metode kritike i pojedi-načnog istraživanja.

Osvrnimo se još jednom na doba u kome se rodila mo-derna istorijska svest. Ona se javila onda kada su pojmovi sistematskih nauka stvarani svesno na temelju proučavanja istorijskog života, a znanje o singularnome bilo prožeto sveš-ću o sistematskim naukama političke ekonomije, prava, drža-

14 209 filozofski.rs

Page 208: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ve, religije. Tada je moglo da se razvije metodsko proučava-nje sklopa duhovnih nauka. Jedan isti duhovni svet, s obzi-rom na to da se posmatra sa različitih stanovišta, postaje ob-jekt dveju vrsta nauka. Univerzalna istorija kao singularni sklop, čiji je predmet čovečanstvo, i sistem samostalno kon-stituisanih duhovnih nauka kao što su nauka o čoveku, jeziku, privredi, državi,, pravu, religiji i umetnosti uzajamno se do-punjuju. Njih razdvajaju cilj i metode određene tim ciljem, a istovremeno u svom stalnom međusobnom odnosu one za-jednički deluju u pravcu izgradnje znanja o duhovnom sve-tu. Doživljavanje, naknadno doživljavanje i opšte istine pove-zani su osnovnom funkcijom razumevanja. Stvaranje pojmova ne temelji se u normama ili vrednostima koje se pojavljuju s one strane predmetnog shvatanja, već niče iz jedne crte koja preovlađuje u celokupnom pojmovnom mišljenju, a to je nastojanje da se iz kretanja izdvoji ono što je postojano i trajno. Metoda se kreće u dvostrukom pravcu. Prvo, prema singularnome ona ide od dela ka celini, pa se od nje vraća na deo, i drugo, prema opštem postoji isto uzajamno delovanje između tog opšteg i pojedinačnoga.

Treća glava

OBJEKTIVACIJA ŽIVOTA

1

Ako obuhvatimo sve radnje razumevanja, u njemu će se nasuprot subjektivnosti doživljaja otkriti objektivisanje živo-ta. Pored doživljaja, osnova duhovnih nauka postaje i opažaj objektivnosti života^ njegovih manifestacija u mnogobrojnim strukturnim sklopovima. Individue, zajednice i dela u koji-ma prebivaju život i duh, čine spoljašnje carstvo duha. Te ma-nifestacije života, onakve kakve ih razumevanje vidi u spo-ljašnjem svetu, u neku ruku su se uklopile u sklop prirode. Uvek smo okruženi tom velikom spoljašnjom stvarnošću du-ha. Ona predstavlja ostvarenje duha u čulnom svetu, počev od letimičnog izraza pa sve do vekovne vladavine nekog ustava ili zakonika. Svaka pojedinačna životna manifestacija reprezen-tuje u carstvu objektivnog duha neko zajedništvo. Svaka reč, svaka rečenica, svaki gest ili konvencionalna fraza, svako umetničko delo i svaki istorijski podvig, razumljivi su samo

210 filozofski.rs

Page 209: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

zato što jedno zajedništvo povezuje orioga koji se time mani-festuje i onoga koji to razumeva; pojedinac doživljuje, misli i dela uvek u sferi zajedništva i samo u njoj razumeva. Sve ono što smo razumeli nosi u neku ruku na sebi beleg nečeg poznatoga iz takvog zajedništva. Živimo u toj atmosferi i ona nas stalno okružuje. Mi smo se utopili u nju. U istorijskom svetu koji smo razumeli svuda se dobro snalazimo, razumemo smisao i značenje svega toga„ sami smo utkani u ta zajed-ništva.

Smenjivanje životnih manifestacija koje na nas deluju podstiče nas stalno na dalje razumevanje; u samom razume-vanju, međutim, pošto je svaka životna manifestacija i njeno razumevanje povezano s drugima, istovremeno se razvija i kretanje shodiio odnosima srodnosti od datog pojedinačnog ka celini. Sa porastom broja veza između srodnosti ujedno rastu i mogućnosti uopštavanja, koje su već sadržane u zajed-ništvu kao odredbi onoga što se razumelo.

U razumevanju se pojavljuje još jedno svojstvo objekti* vacije života, koje određuje kako raščlanjavanje po srodnosti tako i pravac uopštavanja. Objektivacija života obuhvata mnoštvo raznovrsnih raščlanjenih poredaka. Od razlikovanja rasa pa naniže sve do raznolikosti načina izražavanja i obi-čaja u jednom plemenu, pa čak i u jednom gradu, prisutna je prirodom uslovljena raščlanjenost duhovnih razlika. Razlike druge vrste pojavljuju se zatim u kulturnim sistemima, a druge,opet, odvajaju razdoblja jedna od drugih; ukratko: mno-ge linije koje sa bilo kojeg gledišta razgraničavaju krugove srodnog života provlače se kroz svet objektivnog duha i ukrštaju se u njemu. Čitav opseg života manifestuje se u bezbrojnim prelivima i razumeva se jer se te razlike ponav-ljaju.

Tek idejom objektivacije života stičemo uvid u suštinu istorijskoga. Sve je tu proizvedeno duhovnim delanjem i otuda nosi obeležje istoričnosti. U sam čulni svet delanje je utkano kao tvorevina istorije. Počev od raspodele drveća u parku,, poretka kuća u ulici ili alatke nekog zanatlije, pa sve do presude izrečene u sudnici, iz časa u čas nas okružuje ne-što što je postalo istorijsko. Ono što duh danas od svoga ka-raktera unese u svoju životnu manifestaciju, sutra, kada već postoji, ono je istorija. U proticanju vremena okružuju nas rimske ruševine, katedrale, zamkovi samodržaca. Istorija nije nešto odvojeno od života, nešto što njegova vremenska uda-ljenost odvaja od sadašnjice.

211 filozofski.rs

Page 210: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Evo sažetog rezultata. Obuhvatna datost duhovnih nauka je objektivacija života. Međutim, kako objektivacija života za nas postaje nešto što se razumelo, kao takva ona uvek sadrži vezu spoljašnjega i unutrašnjega. Prema tome„ objektivacija je svuda u razumevanju povezana s doživljavanjem, u kome se jednom jedinstvu života otkriva njegova vlastita sadržina i omogućuje da se protumači i sadržina svih ostalih. Ako su tu sadržane datosti duhovnih nauka, odmah vidimo da se sve ono što je postojano, sve što je tuđe, što je svojstveno slikama fizičkog sveta mora misaonim postupkom izbaciti iz pojma datoga u toj oblasti. Sve dato je proizvedeno, prema tome istorijsko je; ono se razume, prema tome sadrži nešto zajedničko; ono je poznato jer se razumelo, a sadrži grupisa-nje raznovrsnoga, jer tumačenje životne manifestacije višim razumevanjem počiva na grupisanju. Na taj način je u da-tostima duhovnih nauka već položen temelj za postupak kla-sifikacije životnih manifestacija.

Tu se sada zaokružuje pojam duhovnih nauka. Njihov obim doseže dokle i razumevanje, a jedinstveni predmet ra-zumevanja je objektivacija života. Pojam duhovne nauke^ po obimu pojava koje obuhvata, određen je objektivacijom živo-ta u spoljašnjem svetu. Duh razume samo ono što je sam stvorio. Priroda — predmet prirodne nauke — obuhvata stvar-nost proizvedenu nezavisno od delovanja duha. Sve ono čemu je čovek delujući utisnuo svoj žig, čini predmet duhovnih nauka.

Izraz »duhovne nauke« na ovom mestu dobija svoje op-ravdanje. Ranije je bilo reči o duhu zakona, prava, državnog ustrojstva. Sada možemo reći da ^vejong^^ejnu se duh ob-LeMiyi?39^M&..ViStk^ast duhovnihlnaulćar

2

Do sada sam objektivaciju života nazivao i objektivnim duhom. Taj pojam mudro i srećno iskovao je Hegel. Smisao, međutim,, koji mu ja dajem moram tačno i jasno da odvojim od smisla koji mu je Hegel dao. Razlika se odnosi kako na sistematsko mesto tog pojma, tako i na njegov smer i nje-gov obim.

U Hegelovom sistemu on označava jedan stupanj u raz-vitku duha. Hegel taj stupanj stavlja između subjektivnog i apsolutnog duha. Pojam objektivnog duha, prema tome, kod

212 filozofski.rs

Page 211: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

njega ima svoje mesto u idejnoj konstrukciji razvoja duha,, koja, doduše, za realnu podlogu ima njegovu istorijsku stvar-nost i odnose koji u njoj vladaju i želi da je učini spekulativ-no pojmljivom, ali upravo zbog toga zanemaruje vremenske, empirijske, istorijske odnose. Ideja, koja se u prirodi otuđu-je i postaje nešto drukčije od sebe same, koja izlazi iz sebe, u duhu se na osnovi te prirode vraća sebi samoj. Svetski duh vraća se u svoju čistu idealnost. Svoju slobodu ostvaruje u svom razvoju.

Subjektivan duh je raznovrsnost pojedinačnih duhova. Kako se u raznovrsnosti realizuje volja na temelju sagledava-nja umne svrhe koja se u svetu ostvaruje, u pojedinačnom duhu obavlja se prelaz ka slobodi. Time je data osnova za filozofiju objektivnog duha. Ona,, međutim, pokazuje kako se slobodna, umna, pa otuda i po sebi opšta volja objektiviše u jednom moralnom svetu; »sloboda, koja ima sadržinu i svrhu slobode, sama je pre svega samo pojam, načelo duha i srca, i određena je da se razvije u predmetnost, u pravnu, moralnu i religioznu kao i naučnu stvarnost«.* Na taj način je utvrđen razvoj od objektivnog duha ka apsolutnom; »objektivni duh je apsolutna ideja, ali sama po sebi bivstvujuća; budući da se on tako nalazi na tlu konačnosti,, njegova stvarna umnost zadržava stranu spoljašnjeg pojavljivanja na njoj«.**

Duh se objektiviše u pravu, moralnosti i običajnosti. Obi-čajnost ostvaruje opštu umnu volju u porodici, građanskom društvu i državi. A država u svetskoj istoriji ostvaruje svoju suštinu kao spoljašnju stvarnost moralne ideje.

Time je idejna konstrukcija istorijskog sveta dostigla tačku na kojoj ta dva stupnja duha, opšta umna volja poje-dinačnog subjekta i njeno objektivisanje u moralnom svetu kao njegovo više jedinstvo, omogućuju poslednji i najviši stu-panj — znanje duha o sebi samom kao stvaralačkoj moći sve-ukupne stvarnosti u umetnosti, religiji i filozofiji. »Subjektiv-ni i objektivni duh treba posmatrati kao put na kome se« iz-građuje najviša realnost duha — apsolutni duh.

Kakvo je bilo istorijsko mesto i sadržina pojma objek-tivnog duha, koji je otkrio Hegel? Krajnje pogrešno shvaće-na nemačka prosvećenost sagledala je značaj države kao sve-obuhvatne zajednice koja ostvaruje običajnost (Sittlichkeit) usađenu u individuama. Od vremena Grka i Rimljana niko

Hegel, Filozofija duha; Dela, 1845, knj. 7, odelj. 2, str. 375. Hegel, Filozofija duha; Dela, knj. 7, odelj. 2, str. 376.

213 filozofski.rs

Page 212: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nije snažnije ni dublje izrazio razumevanje države i prava nego što su učinili Karmer, Svarez, Klajn, Cedlic, Hercberg, istaknuti državni činovnici Fridriha II. Gledište o suštini i vrednosti države bilo je kod Hegela povezano s antičkim ide-jama o moralu i državi,, sa shvatanjem realnosti tih ideja u antičkom svetu. Došlo je do izražaja značenje zajedništava u istoriji. Istorijska škola, na putu istorijskog istraživanja, isto-vremeno je otkrila kolektivni duh, do kojeg je Hegel došao jednom sebi svojstvenom vrstom metafizičko-istorijske intui-cije. I istorijska škola je došla do razumevanja suštine zajed-nice, koja se ispoljava u moralu, državi, pravu i veri, i ne može se izvesti iz zajedničkog delovanja individua, razume-vanja koje je prevazišlo grčke idealističlce filozofe. Tako se u Nemačkoj rodila istorijska svest.

Hegel je rezultat celog tog pokreta sažeo u jedan jedini pojam — u pojam objektivnog duha.

Međutim, Hegelove pretpostavke tog pojma danas se ne mogu održati. On je zajednice konstruisao na osnovi opšte umne volje. Danas, moramo da pođemo od realnosti života; u životu deluje sveukupnost duševnog sklopa. Hegel konstru-iše metafizički; mi analizramo ono što je dato. Današnja ana-liza ljudske egzistencije sve nas ispunjava osećanjem nemoći, osećanjem snage mračnog nagona,, patnje zbog maglovitosti i iluzija, osećanjem konačnosti u svemu od čega je život saz-dan, pa i tamo gde se iz njega rađaju vrhunske tvorevine za-jedničkog života. Zato ne možemo razumeti objektivni duh iz uma, nego se moramo vratiti na strukturni sklop jedinstava života, koji se nastavlja u zajednicama. Niti možemo objek-tivni duh svrstati u neku idejnu konstrukciju, nego njegovu stvarnost moramo zasnovati na istoriji. Nju nastojimo da razumemo i prikažemo adekvatnim pojmovima. I kada se objektivni duh oslobodi jednostranog utemeljenja u opštem umu koji iskazuje biće svetskog duha, i oslobodi se idejne konstrukcije, moguć je jedan nov pojam o njemu; tim poj-mom obuhvaćeni su jezik, običaji, svi oblici i načini života, baš kao i porodica, građansko društvo,, država i pravo. Tako, sada pod taj pojam potpada i ono što je Hegel kao apsolutni duh odvajao od objektivnoga: umetnost, religija i filozofija, jer se stvaralačka individua upravo u njima prikazuje kao reprezentacija zajedništva, i upravo u njihovim moćnim obli-cima duh se objektiviše i u njima se saznaje.

U objektivnom duhu, naime, postoji jedna raščlanjenost, koja ide od čovečanstva naniže sve do tipova najužeg obima.

214 filozofski.rs

Page 213: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

U njemu deluje raščlanjenost, načelo individuacije. I kada na tlu opšteljudskoga i posredstvom njega individualno razume-vanjem dospe do shvatanja, javlja se naknadno doživljavanje unutrašnjeg sklopa, koji od opšteljudskoga vodi u njegovu individuaciju. Taj proces se shvata refleksijom, a individual-na psihologija priprema teoriju koja utemeljuje mogućnost individuacije.*

Sistematske duhovne nauke zasnivaju se na istoj pove-zanosti između jednoobraznosti kao osnove i na njoj izrasle individuacije, prema tome na povezanosti između opštih teorija i uporednih metoda. Opšte istine o moralnom životu ili pesništvu, koje se u njima mogu utvrditi, postaju osnova shvatanja različitosti moralnog ideala ili pesničke delatnosti.

U tom objektivnom duhu su prošlosti, u kojima su se izgradile velike sveukupne snage istorije, sadašnjost. Indivi-dua kao nosilac i reprezentant zajedništava utkanih u njega, uživa i sagledava istoriju u kojoj su ona nastala. Ona razume istoriju jer je i sama istorijsko biće.

U jednoj krajnjoj tački pojam objektivnog duha, koji je ovde izložen, odvaja se od Hegelovog pojma. Budući da na mesto Hegelovog opšteg uma stupaju život u svojoj sveukup-nosti, doživljaj, razumevanje, istorijski životni sklop, moć ira-cionalnog u njemu, nastaje pitanje kako je moguća istorij-ska nauka. Za Hegela taj problem nije postojao. Njegova me-tafizika, u kojoj su po sebi identični svetski duh, priroda kao njegova manifestacija u spoliašnjem svetu, objektivni duh kao njegovo ostvarenje i apsolutni duh sve gore do filozofije kao realizacija znanja o njemu, zanemarila je taj problem. Međutim, danas je potrebno obrnuto, prihvatiti datost isto-rijskih životnih manifestacija kao pravu osnovu istorijskog znanja i pronaći metodu za odgovor na pitanje kako je na osnovu toga datoga moguće opštevažeće znanje o istorijskom svetu.

Četvrta glava

DUHOVNI SVET KAO SKLOP DELOVANJA

U doživljavanju i razumevanju posredstvom objektivacije života pred nama se otkriva duhovni svet. Naš zadatak je

* Uporedi moju raspravu: Prilozi proučavanju individualnosti. Izveštaj sa sednica, 1896; Spisi, knj. V.

215 filozofski.rs

Page 214: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

sada da taj svet duha, kako istorijski tako i društveni,, shodno njegovoj suštini odredimo bliže, kao objekt duhovnih nauka.

Najpre, osvrnućemo se na rezultate prethodnih razma-tranja sklopa duhovnih nauka. Taj sklop počiva na odnosu između doživljavanja i razumevanja, a u tom odnosu postoje tri osnovna stava. Naše znanje o onome što je dato u doživ-ljavanju proširuje se tumačenjem objektivacija života, a ono je moguće samo ako polazi od subjektivne dubine doživljava-nja. Isto tako, razumevanje singularnoga moguće je samo ako je u njemu prisutno opšte znanje, a ono ima svoju pretpo-stavku u razumevanju. Najzad, razumevanje jednog dela isto-rijskog toka postaje potpuno samo kada se taj deo poveže sa celinom, a univerzalno-istorijski pogled na celinu pretpo-stavlja razumevanje delova koji su u njoj spojeni.

Otuda proizilazi međusobna zavisnost, koja obuhvata shvatanje svakog pojedinačnog duhovnonaučnog činjeničnog stanja istorijske celine zajednice, čije je pojedinačno stanje deo„ i shvatanje pojmovne reprezentacije te celine u sistemat-skim duhovnim naukama. Naime, u razvoju duhovnih nauka na svakoj tački njihovoga toka vidi se međusobno delovanje doživljavanja i razumevanja u shvatanju duhovnoga sveta, međusobna zavisnost opšteg i singularnog znanja i najzad postepeno razjašnjavanje duhovnoga sveta. Zato ih nalazimo u svim operacijama duhovnih nauka. Oni sasvim uopšteno čine podlogu njihove strukture. Zato ćemo morati da prihvati-mo i postojanje međusobne zavisnosti interpretacije, kritike, povezivanja izvora i sinteze jednog istorijskog sklopa. Sličan odnos postoji i kod stvaranja pojmova o subjektima kao što su privreda, pravo, filozofija, umetnost, religija, koji označa-vaju sklopove delovanja raznih lica usmerena na zajedničku radnju. Kad god se naučno mišljenje lati stvaranja pojma, od-ređivanje obeležja koja konstituišu pojam zahteva da se naj-pre utvrde činjenična stanja koja treba obuhvatiti tim poj-mom. A za utvrđivanje i izbor tih činjeničnih stanja potrebna su obeležja na osnovu kojih će se moći konstatovati da pri-padaju tom pojmu. Da bih odredio pojam pesništva, moram da ga izvučem iz onih činjeničnih stanja koja sačinjavaju ok-vir tog pojma,, a da bih utvrdio koja dela spadaju u poeziju, moram već posedovati neko obeležje po kome se to delo može raspoznati kao pesničko.

Taj odnos je najopštija crta strukture duhovnih nauka.

216 filozofski.rs

Page 215: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

1

OPŠTI KARAKTER SKLOPA DELOVANJA DUHOVNOG SVETA

Radnja koja tako nastaje je shvatanje duhovnog sveta kao sklopa delovanja (Wirkungszusammenhang), što znači kao sklopa sadržanog u njegovim trajnim proizvodima. Pred-met duhovnih nauka čine sklop delovania i njegove tvorevine. One analiziraju taj sklop ili onaj logički, estetski, religiozni, koji se pojavljuje u postojanim oblicima i pripada vrstama tih oblika, ili onaj sklop koji postoji u nekom ustavu ili za-koniku i sa svoje strane upućuje na sklop delovanja u kome je nastao.

Taj sklop delovanja razlikuje se od kauzalnog sklopa pri-rode, jer shodno strukturi duševnog života stvara vrednosti i ostvaruje svrhe. I to ne povremeno, tu i tamo, već je sama struktura duha takva da on svojim sklopom delovanja na te-melju shvatanja stvara vrednosti i ostvaruje svrhe. Ja to na-zivam imanentno-teleološkim karakterom duhovnih sklopova delovanja. Pod tim shvatam sklop radnji, zasnovan u struk-turi nekog sklopa delovanja. Istorijski život stvara. On stal-no dela na stvaranju dobara i vrednosti, i svi pojmovi o tome samo su refleksi njegove delatnosti.

Nosioci tog stalnog stvaranja vrednosti i dobara u du-hovnom svetu su individue, zajednicei, kulturni sistemi u koji-ma pojedinci zajednički deluju. Zajedničko delovanje indivi-dua određeno je time što se one zbog ostvarenja vrednosti pot-činjavaju pravilima i postavljaju sebi svrhe. U svakoj vrsti zajedničkog delovanja postoji jedan životni odnos povezan sa suštinom čoveka, koji međusobno povezuje individue — nekakvo jezgro psihološki ne sagledivo, ali se manifestuje u svakom sistemu veza među ljudima. U njemu je proizvođenje određeno strukturnim sklopom shvatanja, psihičkih stanja koja se izražavaju pridavanjem vrednosti i onih koja odre-đuju svrhu, dobra i norme. Takav sklop delovanja primarno se otkriva u individuama. Pošto su individue tačke u kojima se ukrštaju sistemi veza, od kojih je svaki trajni nosilac de-lovanja, u njemu se dalje razvijaju zajednička dobra i plano-vi za ostvarenje dobara prema određenim pravilima. Njima se priznaje bezuslovno važenje. Zbog toga svaki trajni odnos između individua sadrži neki razvoj u kome se vred-nosti, pravila, svrhe stvaraju, dovode do svesti i učvršćuju misaonim procesima. Stvaranje koje se obavlja u individu-

217 filozofski.rs

Page 216: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ama, zajednicama,, kulturnim sistemima, nacijama, u uslovima prirode koji mu stalno pružaju građu i podsticaj, u duhovnim naukama dospeva do refleksije o sebi samom.

U strukturnom sklopu je zasnovano i svako duhovno je-dinstvo koje ima središte u sebi samom. Kako indvidua, tako i svaki kulturni sistem, svaka zajednica ima središte u sebi samom. U njima su shvatanje stvarnosti, vrednovanje, proiz-vodnja dobara spojeni u celinu.

Sada se, međutim, u sklopu delovanja, koji je predmet duhovnih nauka, pojavljuje jedan novi osnovni odnos. Raz-ni nosioci stvaranja utkani su i u druge društveno-istorijske sklopove, kao što su nacije,, razdoblja, istorijski periodi. Obra-zuju se složeniji oblici istorijskog sklopa. Istoričar treba da sagleda vrednosti, svrhe, veze koje se u njima pojavljuju i čiji su nosioci individue, zajednice, sistemi odnosa. On ih upo-ređuje, izvlači ono što je zajedničko, različite sklopove delo-vanja sintetizuje. Sada se, iz onoga što svoje središte ima u sebi samom, slučaj kod svakog istorijskog jedinstva, stvara drugi oblik jedinstva. Ono što istovremeno deluje i prožima jedno drugo, kao individue^ kulturni sistemi ili zajednice, stal-no duhovno opšti jedno s drugim i na taj način, pre svega, svoj sopstveni život dopunjuje tuđim; nacije često već žive veoma izolovano i zato imaju vlastiti horizont; ako posma-tram period srednjeg veka, njegov vidokrug je odvojen od vidokruga ranijih razdoblja. I tamo gde ostvarenja tih raz-doblja i dalje deluju, ona se asimiluju u sistem srednjovekov-nog sveta. A taj sistem je zatvorenog horizonta. Jedna epoha ima središte u sebi samoj u jednom novom smislu. Pojedinač-ne ličnosti jedne epohe merilo svoga delovanja nalaze u nečem zajedničkom. Raspored sklopova delovanja u dru-štvu jedne epohe istih je crta. Veze u predmetnom shva-tanju odlikuju se unutrašnjom srodnošću. Način kako se ose-ća, duševni život, podsticaji koji tako nastaju, slični su jedni drugima. Pa i volja bira sebi jednoobrazne svrhe, teži za slič-* nim dobrima i na sličan način se obvezuje. Zadatak je istorij- * ske analize da među konkretnim svrhama, vrednostima, nači-nima mišljenja pronađe slaganje u nečem zajedničkom koje vlada epohom. I zato što je zajedničko određene su i suprot-nosti koje postoje. Dakle, svaki postupak, svaka misao, svako zajedničko stvaranje, ukratko svaki deo istorijske celine do-bija vlastiti značaj shodno svom odnosu prema celini epohe ili razdoblja. A kada istoričar donosi sud, on utvrđuje šta je

218 filozofski.rs

Page 217: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

pojedinac u sklopu ostvario i u kojoj su meri, možda, njegov pogled i njegovo delanje već prevazišli okvire tog sklopa.

Istorijski svet kao celina^ ta celina kao sklop delovanja, taj sklop delovanja kao nešto što pridaje vrednosti, postavlja svrhe, znači: stvara; zatim, razumevanje te celine na osnovu nje same, i, najzad, određivanje središta tih vrednosti i svrha u razdobljima, epohama, univerzalnoj istoriji — to su gledišta sa kojih se mora polaziti kada se misli o sklopu duhovnih nauka, kome treba težiti. Time se neposredni odnos između života, njegovih vrednosti i svrha i istorijskog predmeta u nauci,, shodno njenoj usmerenosti na opštu važnost, postepe-no zamenjuje saznavanjem imanentnih odnosa, koji u sklopu delovanja istorijskog sveta postoje između delatne snage, vred-nosti, svrha, značenja i smisla. Tek na tlu objektivne istorije nastalo bi pitanje da li je i u kojoj meri moguće predviđanje budućnosti i svrstavanje našeg života u zajedničke ciljeve čo-večanstva.

Shvatanje sklopa delovanja primarno se oblikuje u ono-me koji doživljava, i za njega unutrašnje zbivanje teče u struk-turnim vezama. Taj sklop se razumevanjem pronalazi i u dru-gim individuama. Osnovni oblik tog sklopa obrazuje se u indi-vidui, u kojoj su u jedan životni tok sažeti sadašnjost, proš-lost i mogućnosti budućnosti. Taj životni tok se ponovo javlja i u istorijskom toku, u koji su svrstana životna jedinstva. Kada posmatrač nekog događaja vidi i obuhvatnije sklopove, ili o njima daje neki izveštaj, nastaje shvatanje istorijskih zbivanja. Kako se pojedinačna zbivanja dešavaju u neko vre-me i na svakoj tački pretpostavljaju neko prouzrokovanje iz prošlosti,, a posledicama dosežu u budućnost, svako zbivanje zahteva dalji razvoj, a sadašnjost vodi u budućnost.

Druge vrste sklopova postoje u delima koja, odvojivši se od svoga tvorca, nose u sebi vlastiti život i zakon. Pre nego što prodremo do sklopa delovanja u kome su ona ponikla, mi sagledavamo sklopove završenog dela. U razumevanju se otkriva logički sklop, u kome su povezani pravni stavovi jed-nog zakonika. Kad čitamo neku Šekspirovu komediju, vidimo da su sastavni delovi jednog događaja, povezani odnosima vremena i delovanja, i shodno zakonima pesničke kompozicije uzdignuti do jedinstva, koje ih na početku i na kraju izdvaja iz delovanja i njihove delove povezuje u celinu.

219 filozofski.rs

Page 218: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

2

SKLOP DELOVANJA KAO OSNOVNI POJAM DUHOVNIH NAUKA

U duhovnim naukama sagledavamo duhovni svet u obli-ku sklopova delovanja formiranih vremenom. Delovanje, ener-gija,, tok vremena, zbivanje su momenti koji karakterišu stva-ranje duhovnonaučnih pojmova. Opšta funkcija pojma u sklo-pu mišljenja duhovnih nauka ostaje nezavisna od tih sadržin-skih odredbi, jer ta funkcija zahteva da on u svim sudovima bude određen i konstantan. Obeležja jednoga pojma, koja spo-jena čine njegovu sadržinu, moraju odgovarati tim zahtevima. A iskazi kojima su pojmovi povezani ne smeju sadržavati protivrečnosti, ni u sebi ni međusobno. To važenje, nezavisno od toka vremena, koje postoji u sklopu mišljenja i određuje oblik pojmova, nema nikakve veze s tim što sadržina duhovno-naučnih pojmova može reprezentovati tok vremena, delova-nje, energiju, zbivanje.

U strukturi individue vidimo delovanje jedne tendencije ili pokretačke snage, koja se ispoljava u svim složenijim obli-cima duhovnog sveta. U tom svetu pojavljuju se kolektivne snage (Gesamtkrafte), koje dolaze do izražaja u jednom odre-đenom pravcu u istorijskom sklopu. Svi duhovnonaučni poj-movi, ukoliko reprezentuju neki sastavni deo sklopa delova-nja, sadrže karakter procesa, toka, zbivanja ili delanja. Tamo, gde se objektivacije duhovnog života analiziraju kao nešto završeno, nešto što tako reći miruje, uvek će sledeći zadatak biti da se sagleda sklop delovanja u kome su objektivacije nastale. Širokim obimom su duhovnonaučni pojmovi fiksira-ne reprezentacije nekog napredovanja, učvršćivanje u misli-ma nečega što je samo po sebi tok ili pravac kretanja. Isto tako, zadatak sistematskih duhovnih nauka je da stvaraju pojmove koji će izraziti životu svojstvenu tendenciju, njegovu promenljivost i pokretljivost, ali pre svega zadatak im je da otkriju svrhu koja se u životu ostvaruje. Međutim,, zadatak istorijskih i sistematskih duhovnih nauka je i taj da veze na odgovarajući način oblikuju pojmovima.

Hegelova je zasluga što je u Logici pokušao da izrazi ne-umorni tok zbivanja. Ali bio je u zabludi što mu se taj zahtev činio nespojivim sa stavom protivrečnosti; nerazreši-ve protivrečnosti pojavljuju se tek kada čovek poželi da ob-jasni činjenicu proticanja u životu. Isto je bilo i jeste po-grešno kad čovek, polazeći od iste pretpostavke, dospe do

220 filozofski.rs

Page 219: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

toga da odbaci sistematsko stvaranje pojmova u istorijskoj oblasti. Zato je Hegelovom dijalektičkom metodom šarolikost istorijskog života okamenjena, a protivnici sistematskog stva-ranja pojmova u istorijskoj oblasti utapaju tu šarolikost eg-zistencije u dubinu života koja se ne može reprezentovati.

Na toj tački može se razumeti Fihteova najdublja inten-cija. Kad se Ja s naporom udubi u sebe, ono ne nalazi sebe kao subjekt, biće, datost, nego kao život, delatnost, energiju. Na taj način on je već stvorio pojmove o energiji istorijskog sveta.

3

POSTUPAK PRI UTVRĐIVANJU POJEDINACNIH SKLOPOVA DELOVANJA

Sklop delovanja je po sebi uvek složen. Da bismo ga ut-vrdili polazimo od pojedinačnog delovanja, za koje mi — idući unazad — tražimo glavne činioce delovanja. Među mno-gim činiocima samo se jedan ograničen broj može odrediti i može imati značaja za delovanje. Recimo,, kada tražimo splet uzroka za promenu u našoj književnosti, u kojoj je prevazi-đena prosvećenost, onda uzroke delimo na grupe, nastojimo da odmerimo njihovu težinu, i tom neograničenom uzročnom koneksu negde povlačimo granicu shodno značaju činilaca i shodno našoj svrsi. Izvlačimo jedan sklop delovanja, kako bi-smo objasnili promenu koja je nastala. S druge strane, iz kon-kretnog sklopa delovanja metodskom analizom sa raznih sta-novišta mi izdvajamo pojedinačne sklopove, i upravo na toj analizi počiva napredovanje u sistematskim duhovnim nauka-ma kao i u istoriji.

Indukcija — koja utvrđuje činjenice i uzročne članove — sinteza — koja pomoću indukcije spaja uzročne sklopove — analiza — koja izdvaja pojedinačne sklopove delovanja — upoređivanje — u tim ili njima odgovarajućim metodama obrazuje se prvenstveno naše znanje o sklopu delovanja. Te metode primenjujemo i kad proučavamo trajne tvorevine proizišle iz sklopa delovanja — slike, kipove, drame, filozofske sisteme, religiozne spise , pravna dela. Njihov sklop se razli-kuje shodno njihovom karakteiju, ali se i tu analiza dela kao celine na induktivnoj osnovi i sintetička rekonstrukcija celine na osnovu povezanosti njenih delova, opet na osnovi induk-

221 filozofski.rs

Page 220: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

cije, prepliću uz stalnu prisutnost opŠtih istina. Ša toni ušniie-renošću mišljenja na sklop povezana je u duhovnim naukama i ona druga, koja, idući od posebnog ka opštem i obrnuto, istražuje pravilnosti u sklopovima delovanja. Dolazi do izra-žaja najobuhvatniji odnos međusobne zavisnosti metoda. Uopštavanjima se obrazuju sklopovi, a raščlanjavanje kon-kretnog i univerzalnog sklopa na pojedinačne je put iznalaže-nja opštih istina.

Ako, međutim, obratimo pažnju na postupak za utvrđi-vanje sklopova delovanja u duhovnim naukama, videćemo veliku razliku između njega i onoga koji je prirodnim nauka-ma omogućio ogromne uspehe. Osnova prirodnih nauka je prostorni sklop pojava. Proračunljivost i merljivost onoga što se pruža u prostoru ili se u njemu kreće omogućuju da se pronađu egzaktni opšti zakoni. Ali unutrašnji sklop delovanja je samo misaono dograđen,, i njegovi krajnji elementi ne mogu da se pokažu. Nasuprot tome, već smo videli, krajnja jedinstva istorijskog sveta data su u doživljavanju i razume-vanju. Karakter njihove jedinstvenosti je u strukturnom sklo-pu gde su međusobno povezani predmetno shvatanje, vred-nosti i postavljanje svrha. Taj karakter jedinstva života do-življujemo i u tome što je svrha samo ono što je postavljeno u volji tog jedinstva, što je istinito samo ono što se potvrđuje njenom mišljenju, i što je vredno za nju samo ono što ima neki pozitivan odnos prema njenom osećanju. Korelat život-nog jedinstva je telo koje se kreće i dejstvuje po unutrašnjem nagonu. Istorijsko-društveni svet ljudi sastoji se iz tih psihofi-zičkih jedinstava života. To je pouzdan analitički zaključak. Onda i sklop delovanja tih jedinstava pokazuje posebne oso-bine, koje se ne iscrpljuju u odnosima jedinstva i mnoštva, celine i dela, spoja i naizmeničnog delovanja.

Sledeći zaključci su: životno jedinstvo je sklop delovanja koji je pred sklopom delovanja prirode u prednosti jer se do-življuje, ali se njegovi aktivni delovi ne mere intenzitetom, nego se samo procenjuju, njegova individualnost se ne može odvojiti od onog što je zajednički ljudsko,, pa je čovečanstvo samo jedan neodređen tip. Zato je svako pojedinačno stanje psihičkog života jedan nov položaj (Stellung) čitavog životnog jedinstva, povezanost njegove sveukupnosti sa stvarima i lju-dima, a pošto je svaka životna manifestacija, koja proističe iz neke zajednice ili pripada sklopu delovanja nekog kultur-nog sistema, proizvod zajedničkog delovanja raznih životnih jedinstava, sastavni delovi tih složenih tvorevina su odgovara-

222 filozofski.rs

Page 221: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

jućeg karaktera. Koliko god da je svaki psihički proces koji pripada jednoj takvoj celini snažno određen intencijom sklo-pa delovanja, on nije uvek određen isključivo tom intencijom. Individua, u kojoj se proces odigrava, kao životno jedin-stvo zakoračuje u sklop delovanja; manifestujući se, ona dej-stvuje kao celina. Priroda je izdiferenciranošću čula, od kojih svako sadrži jedno homogeno čulno područje, razdeljena na različite sisteme, od kojih je svaki u svom domenu jednoob-razan. Jedan isti predmet, neko zvono na primer, čvrst je, tu-čane boje, sposoban da pri udaru proizvede niz tonova; i zato svako njegovo svojstvo zauzima neko mesto u jednom od sistema čulnog shvatanja; unutrašnji sklop svojstava nije nam dat. U doživljavanju ja postojim za sebe kao sklop. Svaki iz-menjeni položaj donosi nov položaj čitavog života. Isto tako, u svakoj životnoj manifestaciji koja dospeva do našeg razu-mevanja uvek dejstvuje čitav život. I zato nam homogeni sistemi koji omogućuju iznalaženje zakona promene nisu dati ni u doživljavanju ni u razumevanju. Zajedništvo, srodnost otkrivaju nam se u razumevanju, a ono nam s druge strane pokazuje bezbroj preliva izdiferenciranosti, počev od velikih razlika među rasama, plemenima i narodima, pa sve do bes-krajne raznovrsnosti individua. Otuda u prirodnim naukama vlada zakon promena, a u duhovnom svetu shvatanje indivi-dualnosti,, polazeći od pojedinačne ličnosti pa sve do indivi-due čovečanstvo, kao i uporedna metoda koja nastoji da pojmovno sredi individualnu šarolikost.

Iz tih odnosa proizilaze granice duhovne nauke, kako u pogledu izučavanja psihologije, tako i kod izučavanja siste-matskih disciplina, koje ćemo kasnije u metodologiji izložiti u pojedinostima. Opšte uzevši, jasno je da će kako psiholo-gija, tako i pojedine sistematske discipline biti pretežno opis-nog i analitičkog karaktera. Sada mogu da koriste moja ra-nija izlaganja o analitičkoj metodi u psihologiji i u sistemat-skim duhovnim naukama. Ovde se u potpunosti pozivam na njih.*

* »Misli o jednoj opisnoj i analitičkoj psihologiji«; Izveštaji sa sednica Berlinske akademije nauka, 1894, Sabrani spisi, knj. V, Upo-redi: Studije o utemeljenju, str. 397 i dalje; Uvod u duhovne nauke, 1883, Sabrani spisi, knj. I i Zigvart, Logika, II, str. 633 i dalje.

223 filozofski.rs

Page 222: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

4

ISTORIJA I NJENO RAZUMEVANJE POSREDSTVOM SISTEMATSKIH DUHOVNIH NAUKA

Duhovnonaučno saznavanje obavlja se, kao što smo vi-deli, u međusobnoj zavisnosti istorije i sistematskih discipli-na; a pošto intencija razumevanja u svakom slučaju prethodi pojmovnoj obradi, počećemo opštim svojstvima istorijskog znanja.

ISTORIJSKO ZNANJE

Shvatanje sklopa delovanja koji obrazuje istorija razvija se najpre polazeći od pojedinih tačaka u kojima se istovrsni ostaci prošlosti povezivanjem sa životnim iskustvom među-sobno povezuju razumevanjem; ono što se nalazi u našoj bli-zini postaje za nas sredstvo za razumevanje udaljenoga i prošloga. Uslov za takvu interpretaciju istorijskih ostataka jeste da ono što unosimo u njega ima karakter opšteljudskog važenja i postojanosti u vremenu. Tako prenosimo svoje po-znavanje običaja, navika, političkih sklopova,, religioznih pro-cesa, a krajnja pretpostavka prenošenja uvek su sklopovi koje je istoričar u sebi doživeo. Praćelija istorijskog sveta jeste doživljaj u kome se subjekt u sklopu delovanja života nalazi prema svojoj sredini. Sredina deluje na subjekt i pri-ma uticaje od njega. Ona je sastavljena od fizičke i duhovne okoline. Zato u svakom delu istorijskog sveta postoji isti odnos toka nekog psihičkog zbivanja u sklopu delovanja s nekom okolinom. Zadatak je da se proceni uticaj prirode na čoveka i utvrde delovanja duhovne okoline na njega.

Kao što se sirovina u industriji podvrgava raznim nači-nima obrade, tako se i ostaci prošlosti prolazeći kroz razne procedure uzdižu na stepen punog istorijskog razumevanja. Prepliću se kritika, tumačenje i postupak koji dovodi do je-dinstvenog razumevanja jednog istorijskog procesa. Međutim, karakteristično je što nije reč samo o utemeljivanju jedne operacije na drugoj; naprotiv, kritika, interpretacija i misao-no sažimanje razlikuju se po svome zadatku; ali rešenje sva-kog od tih zadataka istovremeno zahteva i saznanja do kojih se došlo drugim putevima.

Posledica upravo tog odnosa je što je utemeljenje isto-rijskog sklopa uvek upućeno na jedan splet radnji koji se

224 filozofski.rs

Page 223: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

logički nikad ne može u potpunosti da prikaže, pa se stog& pred istorijskim skepticizmom nikad ne može da brani ne-pobitnim dokazima. Setimo se Niburovih velikih otkrića o starijoj rimskoj istoriji. Njegova se kritika nigde ne može odvojiti od njegove rekonstrukcije faktičkoga zbivanja. On je morao da utvrdi kako je došlo do stvaranja postojećeg predanja o starijoj rimskoj istoriji i kakvi se zaključci o nje-govoj istorijskoj vrednosti mogu da izvedu na osnovu njego-vog postanka. Istovremeno je morao pokušati da iz jedne objektivne argumentacije izvede osnovne crte istinske istori-je. Nema sumnje da se taj metodski postupak kreće u krugu ako se primene pravila strogog dokaznog postupka. Kada se Nibur istovremeno služio i analognim zaključkom srodnih razvoja, onda je znanje o srodnim razvojima padalo u isti taj krug, pa se iz analognog zaključka koji se koristio tim zna-njem nije dobijalo ništa potpuno pouzdano.

Čak se i izveštaji koji se vremenski poklapaju, moraju prvo da ispitaju u odnosu na shvatanje izveštača, njegovu pouzdanost, njegov odnos prema zbivanju. Što su pripovedanja vremenski udaljenija od đogađaja, njihova je verodostojnost manja, ukoliko se redukcijom na starija obaveštenja, istovre-mena sa samim događajima, ne utvrdi vrednost sastavnih de-lova pripovedanja. Politička istorija Staroga sveta stoji na pouzdanom tlu tamo gde postoje dokumenta, a novijega tamo gde su sačuvana akta koja predstavljaju tok nekog istorijskog zbivanja. Pošto su sačinjene metodske i kritičke zbirke doku-menata i pošto ie istoričarima omogućen slobodan pristup arhivima, započelo je pouzdano znanje o političkoj istoriji. Ono je kada je reč o činjenicama potpuno kadro da odoli istorijskom skepticizmu, i na takvim sigurnim osnovama, uz pomoć analize izveštaja i njihovih izvora i provere gledišta izveštača, vrši se rekonstrukcija koja je istorijski verovatna i čiju upotrebljivost mogu da osporavaju samo duhoviti ali nenaučni umovi. Rekonstrukcijom se doduše ne stiče pouzda-no znanje o motivu ličnosti koje delaju,, ali svakako u pogledu postupaka i događaja, a zablude u odnosu na pojedinačne činjenice, kojima smo uvek podložni, celinu ipak ne dovode u sumnju.

U znatno povoljnijem položaju od onog u odnosu na shva-tanje političkog toka zbivanja nalazi se istoriografija u odno-su na masovne pokrete, ali pre svega tamo gde pred sobom ima umetnička ili naučna dela koja mogu izdržati analizu. 15 225

filozofski.rs

Page 224: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

STUPNJEVI ISTORIJSKOG RAZUMEVANJA

Istorijska građa postepeno se savlađuje na različitim stupnjevima, kojim se malo-pomalo prodire u dubine isto-rije.

Razna interesovanja navode najpre na pripovedanje ono-ga što se dogodilo. Zadovoljava se, pre svega, iskonska potre-ba — radoznalost kada je reč o ljudskim stvarima, a pogotovo vlastitom zavičaju. Pored toga, do izražaja dolazi i osećanje nacionalnog i državnog samoosećanja. Rađa se veština pripo-vedanja, čiji je uzor za sva vremena Herodot. A onda,, najpre, nastaje usmerenost ka objašnjavanju. Prve uslove za objaš-njavanje nalazimo u atinskoj kulturi u doba Tukidida. Po-stupci se pronicljivim posmatranjem izvode iz psiholoških pobuda; borbe za moć među državama, njihov tok i ishod objašnjavaju se na osnovu vojnih i političkih snaga država, proučavaju se delovanja državnih ustrojstava. I kada jedan veliki politički mislilac kao Tukidid razjasni prošlost promiš-ljenim proučavanjem sklopa delovanja u njoj, istovremeno proizilazi da istorija poučava i o budućnosti. Na osnovu analognih zaključaka, kada je jedan raniji tok delovanja već poznat, pa se prvi stadijumi nekog zbivanja pokažu njemu srodni, može se očekivati da će se pojaviti još neki njemu sli-čan tok zbivanja. Taj zaključak na kome Tukidid temelji po-uke istorije o budućnosti, faktički je od presudne važnosti za političko mišljenje. Kao i u prirodnim naukama, tako i u istoriji pravilnost u sklopu delovanja omogućuje da se pred-viđa i utiče na osnovu znanja. I dok je već savremenik sofista proučavao državna ustrojstva kao političke snage, kod Poli-bija nailazimo na istoriografiju u kojoj metodsko prenošenje sistematskih duhovnih nauka na objašnjavanje istorijskog sklopa delovanja omogućuje da se u postupak objašnjavanja uvede delovanje trajnih snaga: ustrojstvo, vojna organizacija, finansije. Polibijev predmet proučavanja je naizmenično de-lovanje država koje su, od početka rata između Rima i Karta-gine pa do razaranja Kartagine i Korinta, za evropski duh sačinjavale istorijski svet, i on nastoji da pojedinačna poli-tička zbivanja izvede iz proučavanja trajnih snaga koje u njima deluju. Njegovo stanovište postaje istovremeno univer-zalnoistorijsko, kao što je on i u sebi samom grčku teorijsku kulturu, proučavanje prepredene politike i ratništva u svome zavičaju povezivao s poznavanjem Rima, koje je mogao steći samo u opštenju s vodećim državnicima nove univerzalne

226 filozofski.rs

Page 225: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

države. U vremenu od Polibija pa do Makijavelija i Gvičardi-nija delovale su mnoge duhovne snage, pre svega beskrajno udubljivanje subjekta u sebe sama, a istovremeno i proširiva-nje istorijskog horizonta; međutim, dva velika italijanska istoričara ostaju u svome postupku srodni Polibiju.

Nov stupanj istoriograrije dostignut je tek u XVIII veku. Tada su uvedena dva velika načela jedno za drugim, a kon-kretni sklop delovanja,, onaj koji istoričar izdvaja kao istorij-ski predmet iz velikog toka istorije, rastavljen je na pojedi-načne sklopove, na primer sklop prava, religije, pesništva, koji su obuhvaćeni celinom jednog razdoblja. To pretpostav-lja da pogled istoričara bude upravljen preko granica politič-ke istorije i na kulturu, gde je polazeći od sistematskih du-hovnih nauka u svakoj oblasti kulture već doprla do sazna-nja funkcija te oblasti, i da je već shvaćeno zajedničko delo-vanje takvih kulturnih sistema. U Volterovo doba započela je nova istoriografija. Uvedeno je još jedno načelo, načelo razvitka, od vremena Vinkelmana, Justusa Mezera i Herdera. Ono nam govori da je u jednom istorijskom sklopu delovanja novo osnovno svojstvo u tome što njegova suština iznutra prolazi kroz niz promena,, od kojih je svaka moguća samo na osnovu one prethodne.

Različiti stupnjevi označavaju momente koji su, jednom sagledani, ostali da žive u istoriografiji. Uživanje u veštini pripovedanja, uporno objašnjavanje, primena sistematskog znanja na njega, rastavljanje na pojedinačne sklopove delo-vanja i načelo razvitka, svi se ti momenti sabiraju i među-sobno osnažuju.

IZDVAJANJE JEDNOG SKLOPA DELOVANJA SA GLEDIŠTA ISTORIJSKOG PREDMETA

Sve je jasniji značaj analize konkretnog sklopa delova-nja i naučne sinteze pojedinačnih sklopova delovanja sadrža-nih u njemu.

Istoričar ne istražuje polazeći od jedne tačke u neksusu zbivanja da otuda krene na sve strane do beskraja; napro-tiv, u jedinstvu predmeta koji sačinjava njegovu temu nalazi se načelo izbora, dato u zadatku da se sagleda upravo taj predmet. Jer„ obrada istorijskog predmeta ne zahteva samo da bude izdvojen iz širokog obima konkretnog sklopa delo-vanja, nego taj predmet sadrži istovremeno i načelo izbora.

227 filozofski.rs

Page 226: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Pad Rima ili oslobođehje Holandije ili francuska revolucija zahtevaju da se izvrši izbor onih procesa i sklopova koji za propast rimske imperije, za oslobođenje Holandije ili izvrše-nje revolucije sadrže uzroke, kako pojedinačne tako i opšte i snage koje dejstvuju u svim njihovim preobražajima. Baveći se sklopovima delovanja istoričar mora tako da izdvaja i tako da povezuje da poznavalac detalja nađe sve„ jer u snažnim crta-ma složenoga sklopa delovanja zastupljeno je sve što j'e po-jedinačno. Nije to samo njegova veština prikazivanja, ona j*e rezultat određenog načina viđenja. Ispitivanjem snažnih sklo-pova, koji sve duboko prožimaju, pokazaće se da se uvid u njih stiče povezivanjem sve većeg istorijskog razumevanj'a izvora sa sve dubljim sagledavanjem sklopova duševnog živo-ta. Ako se malo više zainteresujemo za vrstu sklopa delovanja, kakav postoji u naj'većim događajima istorije, u pojavi hriš-ćanstva, reformaciji,, francuskoj revoluciji, nacionalnim oslo-bodilačkim ratovima, shvatićemo ga kao obrazovanje j'edne sveukupne snage, koja u svojoj jedinstvenoj usmerenosti ruši sve otpore. I uvek ćemo naći da u njoj zajednički deluju dve vrste snaga. Jedne od njih su napetosti koje leže u osećanju prešnih potreba koj'e dato stanje nije ispunilo, i u raznovrs-noj čežnji koja se iz toga rađa, u sve jačim trvenjima i bor-bama, a istovremeno i u svesti o nedovoljnosti snaga za od-branu postojećega. Druge proističu iz sila koje vuku napred — iz pozitivnog htenja, umenja i ubeđenja. One počivaju na snažnim nagonima mnogih, ali ih razjašnjavaj'u i j'ačaju do-življaji značajnih priroda. Kako ti pozitivni pravci izrastaju iz prošlosti, a usmeravaju se prema budućnosti, oni su stva-ralački. Sadrže ideale„ oblik im je oduševljenje, a u njemu postoji poseban način da se izrazi i rasprostire.

Iz toga izvodimo opšti stav da u sklopu delovanja velikih svetskih zbivanja odnosi pritiska, napetosti, osećanja nedo-voljnosti postojećega stanja — dakle, osećanja s negativnim predznacima i odbojnostima — čine osnovu akcije čiji su no-sioci pozitivna osećanja vrednosti, ciljevi kojima treba težiti, određivanja svrhe. Kada to dvoje deluje zajednički, događaj'u se krupne promene u svetu. Otuda u sklopu delovanj'a pravi agens predstavljaj'u duševna stanja, koja svoj izraz nalaze u vrednosti, dobru i svrsi, a među njima, možda,, aktivnim snagama ne bi trebalo smatrati samo usmerenosti na kultur-na dobra, nego isto tako i volju za moć, pa čak i težnju da se drugi potlače.

228 filozofski.rs

Page 227: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

RAZLUCIVANJE SKLOPOVA DELOVANJA U ISTORIJI ANALITIĆKOM METODOM

1. Sistemi kulture

Tako se pokazalo da je već u određivanju predmeta ne-kog istorijskog dela sadržan izbor događaja i sklopova. Isto-rija, međutim, sadrži sistematski poredak po kome se njen konkretni sklop delovanja sastoji od pojedinačnih područja koja se mogu izolovati i u kojima se obavljaju odvojene rad-nje, pa zbivanja u pojedinačnim individuama, povezana s ne-kom zajedničkom radnjom, obrazuju jedinstven i homogen sklop delovanja. Taj sam odnos već ranije razmatrao.* On je osnova za stvaranje pojmova koji omogućuju da se u isto-rijskoj nauci sagledaju sklopovi opšteg karaktera. Analiza i izolovanje, pomoću kojih se sklopovi delovanja izdvajaju, predstavljaju presudan proces koji logička analiza duhovnih nauka treba da istražuje. Srodnost te analize sa onom kojom se otkriva strukturni sklop psihičkog jedinstva života oče-vidna je.

Najprostiji i najhomogeniji sklopovi delovanja koji ostva-ruju neku funkciju u oblasti kulture jesu vaspitanje, pri-vredni život, pravo, političke funkcije, religije, društvenost, umetnost, filozofija, nauka.

Izložiću svojstva jednog takvog sistema. Njime se obavlja neka radnja. Pravo na taj način ostva-

ruje uslove za savršenstvo životnih okolnosti, koji se mogu izdejstvovati prinudom. Suština poezije je u tome što će se doživljeno tako izraziti a objektivacija života tako izneti da će se događaj koji je pesnik izdvojio prikazati u njegovom punom značaju za celinu života. U toj radnji individue su povezane. Pojedinačni procesi u njima odnose se na sklop delovanja radnje i pripadaju joj. Tako su procesi članovi jednog sklopa koji ostvaruje radnju.

Pravna pravila zakonika, proces u kome stranke pred sudom raspravljaju o nekom nasledstvu prema propisima zakonika,, odluka suda i njeno izvršenje — kako je dug taj niz pojedinačnih psihičkih procesa; koliko ima lica na koja se oni mogu razdeliti, koliko se oni međusobno mnogostruko prepliću, da konačno reše zadatak sadržan u pravu zbog ne-kog određenog postojećeg životnog odnosa.

* Uvod u duhovne nauke, str. 52 i dalje; Sabrani spisi, knj. I, str. 42 i dalje.

229 filozofski.rs

Page 228: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Obavljanje radnje u poeziji vezano je mnogo više za je-dinstveni proces u pesnikovoj duši; ali nijedan pesnik nije isključivi tvorac svojih dela; on događaj uzima iz predanja, gde već zatiče epski oblik, i uzdiže ga na stepen poezije; delo-vanje pojedinih prizora proučava na prethodnicima, upotreb-ljava neku metriku, svoje shvatanje značenja života izvodi iz narodne svesti ili od istaknutih pojedinaca, a potrebni su mu slušaoci koji će primati u sebe utisak njegovih stihova i u njima uživati; i na taj način ostvariti njegov san o delovanju. Funkcija prava, poezije ili nekog drugog svrhovitog sistema kulture ostvaruje se u sklopu delovanja sastavljenog iz odre-đenih procesa jedne radnje, i postoji u određenim indivi-duama.

U sklopu delovanja jednog kulturnog sistema pojavljuje se još jedno svojstvo. Sudija se pored svoje funkcije iz ob-lasti prava nalazi i u drugim raznim sklopovima delovanja; on dela u interesu svoje porodice, treba da obavi neke priv-redne poslove, obavlja političke funkcije, a možda i piše sti-hove. Prema tome, individue u svojoj celovitosti nisu poveza-ne u takav sklop delovanja, nego su usred raznovrsnih od-nosa delovanja međusobno povezani samo oni procesi koji pripadaju jednom određenom sistemu, dok su pojedinačni utkani u razne sklopove delovanja.

Sklop delovanja takvog kulturnog sistema ostvaruje se na osnovu izdiferenciranog položaja njegovih članova. Čvrst kostur svakoga od njih čine lica u kojima procesi u vezi s tom funkcijom čine glavno zanimanje njihova života, bilo iz sklonosti, bilo da je sa njom povezan i poziv. Zatim, ističu se ličnosti koje otelovljuju intenciju te radnje, i spoj njihovog talenta i poziva čini ih predstavnicima tog kulturnog sistema. I najzad, istinski nosioci stvaranja u takvoj jednoj oblasti su stvaralačke prirode — osnivači religija, tvorci nekog novog filozofskog pogleda na svet, naučni pronalazači.

U takvom sklopu delovanja postoji neko preplitanje: ši-roko nagomilane napetosti gone na zadovoljenje potreba; stvaralačka energija pronalazi put kojim se potrebe zadovo-ljavaju ili rađa stvaralačku ideju koju društvo dalje razvija, njoj se priključuju pojedinci koji je usavršavaju, i najzad tu su i mnogi oni koji je primaju.

Dalje, svaki kulturni sistem koji realizuje neku radnju, njome ostvaruje neku zajedničku vrednost za sve one koji su usmereni na nju. Ono što mu je potrebno, a nikako ga ne može ostvariti, pojedinac dobija radnjom celine — zajednički

230 filozofski.rs

Page 229: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

stvorene obuhvatne vrednosti, u kojoj on može učestvovati. Pojedincu je potrebno obezbeđenje njegova života, svojine, porodične veze; njegovu potrebu, meautim, zadovoljava tek nezavisna moć zajednice obezbeđujući pravila zajedničkog ži-vota koja se mogu prinudom održati i koja omogućuju zašti-tu tih dobara. Pojedinac na primitivnim stupnjevima trpi pri-tisak nesavladivih snaga oko njega, koje se nalaze s one stra-ne uskog područja delatnosti njegovog plemena ili naroda; smanjenje pritiska donosi mu tek stvaranje vere nastale iz kolektivnog duha. U svakom takvom kulturnom sistemu iz suštine radnje, kojoj taj sklop delovanja služi,, proističe neki poredak vrednosti; on se stvara zajedničkim radom za tu radnju; nastaju objektivacije života u koje se taj rad zgusnuo; organizacije za ostvarivanje radnji u kulturnim sistemima su zakonici, filozofska dela^ pesnička dela. Dobro koje je ta radnja trebalo da ostvari sada postoji i neprekidno se dalje usavršava.

Delovi takvog sklopa delovanja dobijaju značaj svojim odnosom prema celini, kao nosiocu vrednosti i svrha. Delovi životnog toka, pre svega, značajni su po svome odnosu prema životu, njegovim vrednostima i svrhama, prema prostoru koji nešto u njemu zauzima. Zatim, istorijski događaji postaju značajni po tome što su članovi jednog sklopa delovanja i što sa ostalim delovima zajednički deluju na ostvarenjima vrednosti i svrha celine.

Dok pred složenim sklopom istorijskog zbivanja stojimo bespomoćni i nismo kadri da u njemu pronađemo ma kakvu strukturu,, pravilnosti, razvitak, dotle svaki sklop delovanja koji ostvaruje neku kulturnu radnju sadrži neku njemu svoj-stvenu strukturu. Ako filozofiju shvatimo kao jedan takav sklop delovanja, ona se pre svega pojavljuje kao mnoštvo raznovrsnih radnji: uzdizanje pogleda na svet na stepen op-šteg važenja, refleksija znanja o sebi samom, povezivanje na-šeg svrsishodnog delanja i praktičnog znanja sa sklopom saznanja, kritički duh koji je prisutan u čitavoj kulturi, saži-manje i obrazlaganje. Istorijsko istraživanje, međutim, poka-zuje da je svuda reč o radnjama koje nastupaju pod određe-nim istorijskim uslovima, ali da su one u krajnjoj liniji za-snovane u jednoj jedinstvenoj radnji filozofije. Ona je uni-verzalna refleksija, koja se stalno razvija ka najvišim uopšta-vanjima i krajnjim obrazloženjima. Prema tome, struktura filozofije je odnos te njene osnovne crte prema pojedinačnim funkcijama shodno uslovima vremena. Metafizika se tako raz-

231 filozofski.rs

Page 230: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

vija svuda u unutrašnjem sklopu života, životnog iskustva i pogleda na svet. Pošto težnja za postojanošću,, koja se u nama stalno bori sa slučajnošću naše egzistenciie, ne nalazi trajno zadovoljenje u religioznim i pesničkim oblicima pogle-da na svet, pokušava se da se pogled na svet uzdigne na ste-pen opštevažećeg znanja. Osim toga, u sklopu delovanja jed-nog kulturnog sistema uvek se može pronaći raščlanjenost na pojedinačne oblike.

Svaki kulturni sistem razvija se na temelju svoje radnje, svoje strukture, svoje pravilnosti. Dok u konkretnom toku zbivanja ne možemo da nađemo nikakav zakon razvitka, dotle njegovo raščlanjavanje na pojedinačne homogene sklopove delovanja otkriva pogled u nizove stanja određenih iznutra koja se uzajamno pretpostavljaju, pa se u neku ruku na do-njem sloju svaki put uzdiže jedan viši, i idu ka sve većem diferenciranju i sažimanju.

2. SPOLJAŠNJE ORGANIZACIJE I POLITIČKA CELINA POLITICKI ORGANIZOVANE NACIJE

1

Na osnovi prirodne raščlanjenosti čovečanstva i istorij-skih zbivanja razvile su se države kulturnog sveta, od kojih svaka sjedinjuje sklopove delovanja kulturnih sistema, a pre svega nacije organizovane u državu. Analizom ćemo se ograni-čiti na taj tipični oblik sadašnje političke organizacije.

Svaka takva država je složena organizacija raznih zajed-nica. Zajednice sjedinjene u njoj povezuje u krajnjoj liniji su-verena moć države, nad kojom ne postoji nikakva viša instan-ca. Ko bi mogao da porekne da se smisao istorije utemeljen u životu ispoljava koliko u volji za moć koja ispunjava te državQ, u potrebi za vladanjem kako iznutra tako i spolja, toliko i u kulturnim sistemima? I zar nije sve brutalno, stra-vično, razorno što je sadržano u volji za moć, svaki pritisak i unutrašnja prinuda koji ieže u odnosu vladanja i pokorava-nja povezan sa svešću o zajednici, o zajedničkoj pripadnosti, zadovoljstvom zbog učestvovanja u moći političke celine, sa doživljajima koji spadaju u najviše ljudske vrednosti? Besmi-sleno je jadikovati zbog brutalnosti državne vlasti; jer, što je i Kant video, najteži zadatak ljudskoga roda je upravo u tome što individualnu svojevolju i njenu težnju za prošire-

232 filozofski.rs

Page 231: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

njem sfere vlastite moći i uživanja treba obuzdati opštom voljom i prinudom koj'u ona vrši, i što za takve opšte volje, u slučaju njihovog sukoba, rešenje postoji samo u ratu, pa je i u okviru njih samih prinuda poslednja instanca. Tek na tlu te volje za moc, svojstvene političkoj organizaciji, stvaraju se uslovi koji omogućuju kulturne sisteme. Pojavljuje se složena struktura. U njoj* su odnosi moći i veze svrhovitih sistema povezani u j'edno više jedinstvo. U njoj se zajedniš-tvo u prvom redu rađa iz uzajamnog delovanja kulturnih sis-tema. Pokušaću to da objasnim na primeru germanskog druš-tva, nama najstarije dostupno, koje opisuju Cezar i Tacit. U njemu su privredni život, država i pravo isto tako povezani s jezikom, mitom, religioznošću i pesništvom kao i u svakom docnijem vremenu. Među svojstvima pojedinih životnih oblas-ti postoji uzajamno delovanje koje u datom vremenu proži-ma celinu. Tako već u Tacitovoj Germaniji nalazimo da se iz ratničkog duha razvilo junačko pesništvo, koje je već Arminija slavilo u pesmama; a to pesništvo je onda sa svoje strane uticalo na snaženje ratničkog duha. Iz ratničkog duha razvila se nehumanost u religioznoj' sferi, kao što je prinoše-nje na žrtvu zarobljenika i vešanje njihovih leševa na svetim mestima. Upravo je taj duh uticao i na položaj boga rata u svetu bogova,, a to je opet uticalo na ratničko raspoloženje. Tako nastaje usklaaenost različitih oblasti života, i ona je toliko jaka da na osnovu stanja jedne oblasti možemo da donesemo zaključke o stanju neke druge. Ali, uzajamno delo-vanje ne objašnjava potpuno ona zajedništva koja povezuju različite radnje jedne nacije. Ni to što između privrede, rata, državnog ustrojstva, prava, jezika, mita, religioznosti i pes-ništva u to vreme postoji izvanredan sklad i harmonija, ne proističe otuda što bi nekakva osnovna funkcija, na primer, privredni život ili ratnička aktivnost, uslovila one druge. Ta se činjenica ne može prosto izvesti ni iz uzajamnog delovanja različitih oblasti u njihovom tadašnjem stanju. Uopšte, ma kakva dejstva da su proizišla iz snage i svojstava izvesnih radnji, ipak srodnost koja povezuje različite životne oblasti jedne nacije potiče pretežno iz jedne zajedničke dubine, koju nijedan opis ne može da iscrpi do kraja. Ona za nas postoji samo u onim životnim manifestacijama koje se iz nje pojav-ljuju i nju izražavaju. Čovek jedne nacije datog vremena uno-si u svaku životnu manifestaciju određene oblasti kulture ne-što od osobenosti svoga bića; jer životni momenti individua povezani sklopom radnji ne proizilaze, kao što smo videli,

233 filozofski.rs

Page 232: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

isključivo samo iz ovoga, nego uvek ceo čovek učestvuje u svakoj od tih delatnosti i na njih prenosi i svoju osobenost. Kako državna organizacija obuhvata različite zajednice počev-ši od porodice, onda veliki krug nacionalnog života dalje obuhvata manje sklopove i zajednice koji se sami kreću; i svi se ti sklopovi delovanja ukrštaju u pojedinačnim indi-viduama. Pored toga, država preuzima delatnost kulturnih sistema; Pruska Fridriha Velikog je tipičan primer za takvo krajnje jačanje intenziteta i proširenja državne delatnosti. Pored samostalnih snaga, koje deluju u kulturnim sistemima., istovremeno su aktivne i delatnosti države; u procesima takve državne celine uvek su sjedinjene samodelatnost i obvezanost celinom.

2

Kretanje svakog pojedinačnog kruga u velikom sklopu delovanja određeno je usmerenošću na izvršenje njegove rad-nje. U delatnoj snazi postoji dvojstvo između napetosti i po-zitivne energije koja postavlja svrhe; svi sklopovi delovanja se u tome podudaraju; ipak svaki od njih ima vlastitu strukturu, zavisnu od radnje koju vrši. Koliko se razlikuje struktura kulturnog sistema u kome se ostvaruje neki raščla-njeni sklop radnji i time pokreću procesi u pojedincima, u kome je iz imanentne suštine te radnje određen razvitak vred-nosti, dobara, pravila, svrha, od sklopa delovanja u jednoj političkoj organizaciji, jer ona nema zakon razvitka imanen-tan jednoj radnji, pošto se njeni ciljevi menjaju shodno pri-rodi organizacije uopšte, mašina se tako reći upotrebljava za ispunjenje kakvog drugog zadatka,, naporedo se rešavaju pot-puno heterogeni zadaci i ostvaruju vrednosti potpuno različi-tih klasa.

Iz takve razdeljenosti istorijskog sveta na pojedinačne sklopove delovanja proizilazi zaključak koji nas upućuje na dalje rešavanje problema istorijskog sveta. Do saznanja o značenju i smislu istorijskog sveta često se, kao kod Hegela ili Konta, dolazi utvrđivanjem skupnog pravca univerzalno-istorijskog kretanja. To je operacija koja nekim neodređenim opažanjem uviđa zajedničko delovanje mnogih momenata. U stvarnosti, videli smo, istorijsko kretanje teče u pojedinačnim sklopovima delovanja. Zatim, pokazalo se i to da se čitavo pitanje, koje se odnosi na cilj istorije, postavlja skroz jedno-

234 filozofski.rs

Page 233: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

strano. Očigledni smisao istorije treba pre svega traziti u onome što uvek postoji, što se uvek ponovo javlja u struk-turnim odnosima, u sklopovima delovanja, u njihovom izgra-đivanju vrednosti i svrha„ u imutrašnjem poretku u kome se one međusobno nalaze — počev od strukture pojedinačnog života pa do krajnjeg sveobuhvatnog jedinstva; to je smisao koji ona uvek i svuda ima, koji počiva na strukturi pojedi-načne egzistencije i koji se u strukturi složenih sklopova de-lovanja manifestuje objektivacijom života. Ta pravilnost je određivala i dosadašnji razvoj, a njoj je potčinjena i buduć-nost. Zadatak analize izgradnje duhovnog sveta je da otkrije pravilnosti strukture istorijskog sveta.

Time se rešava i ono shvatanje koje zadatak istorije vidi u kretanju vrednosti, obaveza, normi, dobara, od relativ-nih ka bezuslovnima. Time bismo sa područja iskustvenih nauka prešli na područje spekulacije. Jer, istorija doduše zna za utvrđivanja nečeg bezuslovnog kao vrednost, normu ili dobro. Oni se u njoj svuda pojavljuju — čak kao data u bo-žanskoj volji, čas u umnom pojmu savršenstva, u nekom te-leološkom sklopu sveta,, u nekoj opštevažećoj normi našeg delanja koja bi bila transcendentalnofilozofski utemeljena. Međutim, istorijsko iskustvo zna samo za procese tih utvrđi-vanja, koji su za nju toliko važni; ali sama ne zna ništa o njihovoj opštoj važnosti. Prateći izgrađivanje bezuslovnih vrednosti, dobara ili normi, kod mnogih ona zapaža da ih je život proizveo, ali da je samo bezuslovno utvrđivanje omogu-ćeno jedino sužavanjem vremenskog vidokruga. Otuda ona posmatra celinu života u punom opsegu njegovih istorij-skih manifestacija. Zapaža da kod bezuslovnih utvrđivanja postoji neizglađen spor. Pitanje da li se podređivanje nečem bezuslovnom, koje je u stvari istorijska činjenica, mora lo-gički nužno svesti na jedan opšti, vremenski neograničeni uslov u čoveku, ili ga treba smatrati tvorevinom istorije, to pitanje vodi u krajnje dubine transcendentalne filozofij^, koje se nalaze s one strane iskustvenog područja istorije i iz kojih ni filozofija ne može da izvuče nikakav siguran odgovor. Pa i kad bi se ono rešilo u strogom smislu, istoričaru ne bi ko-ristilo za izbor, razumevanje, otkrivanje sklopova, onda kada se sadržina bezuslovnog ne može da odredi. Tako će uplitanje spekulacije u iskustvenu oblast istoričara teško moći raču-nati na uspeh. Istoričar se ne može odreći pokušaja da isto-riju razume iz nje same, analizom različitih sklopova delo-vanja.

235 filozofski.rs

Page 234: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

3

Jednu naciju, državno organizovanu, možemo shvatiti kao individualno određeno strukturno jedinstvo sklopova delova-nja. Zajednički karakter državno organizovanih nacija poči-va na pravilnostima koje postoje u obliku kretanja sklopova delovanja, u njihovim međusobnim odnosima; a pošto oni stvaraju vrednosti i svrhe, i u vezi između sklopa delovanja, stvaranja vrednosti, postavljanja svrha i sklopa značenja u okviru jedne političke organizacije. Svaki sklop delovanja na poseban način ima središte u sebi samom, i to je osnova unu-trašnjeg pravila za njegov razvitak. Na temelju takvih pravil-nosti, koje prožimaju sve državno organizovane nacije, uzdi-žu se individualni likovi, koji se za njihov život i njihovo va-ženje bore i zajednički deluju kroz istoriju.

U svakoj državno organizovanoj naciji analiza — a samo ona spada u taj sklop, a ne i istorija postanka nacija — uoča-va različite momente. Individue koje obuhvata, i koje naiz-menično deluju, imaju zajedničke crte karaktera i životnih manifestacija; one su svesne zajedničkih crta i zajedničke pri-padnosti; zato i žele da zajedničku pripadnost izgrade. Zajed-ničke crte mogu da se utvrde na pojedinačnim individuama, ali one prožimaju i daju boju svim sklopovima jedne nacije. Analiza pokazuje da u svakoj naciji postoji veza između po-jedinačnih sklopova delovanja. Spoljašnja i unutrašnja moć države stvara od nacije jedinstvo koje samostalno deluje. So-cijalna udruženja su u tom jedinstvu slojevito poređana, i svako od njih je jedan relativno samostalan sklop delovanja. Kulturni sistemi, koji izlaze iz domena pojedinačne nacije, zasnivaju u njoj odnos sa ostalim sklopovima delovanja, a modifikuju ih zajedničke crte koje prožimaju čitav narod. Snagu njihovog delovanja pojačavaju udruženja izrasla iz njihove usmerenosti na neku određenu radnju. Tako nastaje složena struktura državno organizovane nacije. Njoj odgovara određivanje jednog novog unutrašnjeg središta te celine. U njoj se doživljuje jedna vrednost za sve; delovanje pojedinaca u njoj ima zajednički cilj. Njeno jedinstvo se objektiviše u književnosti, naravima i običajima (Sitten), pravnom poret-ku i u organima zajedničke volje, i manifestuje se u sklopu nacionalnog razvitka.

Sa nekoliko osnovnih crta objasniću zajedničko delovanje različitih momenata, koji su kao delovi jedne državno orga-nizovane celine određeni nacionalnim životom jednoga doba.

236 filozofski.rs

Page 235: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Zato ću se vratiti Germanima iz doba Tacita. Kada je Tacit pisao, još uvek je osnova života Germana bila poveza-nost ratovanja s iskorišćavanjem zemljišta, lova sa stočar-stvom i zemljoradnjom. Kada se širenje germanskih plemena zaustavilo, ubrzan je prirodni prelazak na sedelački način ži-vota, i Nemačka je postala zemljoradnička zemlja. Iz odnosa prema zemljištu prilikom lova, stočarstva i zemljoradnje raz-vila se bliskost tadašnjih Germana sa zemljom i onim što na njoj raste i živi. Ta bliskost je prvi presudan momenat za du-hovni život Germana te epohe. Isto toliko je vidljiv i uticaj onog drugog pomenutog društvenog činioca,, ratničkog duha, na tadašnji politički život, socijalne poretke i duhovnu kultu-ru. Ratnički zadaci prožimali su sve delove života. Ti zadaci su u odnosu između porodice i vojne organizacije dolazili do izražaja u satnijama. Uticali su na položaj poglavica i vladara. Iz ratničkog duha rodilo se i kletveništvo, značajno za vojni i politički razvoj. Vladara okružuje pratnja slobodnih ljudi, kao vojnička družina. Samo je rat mogao da ishrani tu pratnju. Za vladara su bili vezani vernošću, odnosom koji susrećemo u junačkoj pesmi i narodnom epu, u sasvim osobenoj german-skoj lepoti. Kasnije, iz rata je proizišlo vojno kraljevstvo jed-nog Maroboda.

Uz te činioce dolazi i individualnost nacionalnoga duha. Njegove zajedničke crte dolaze do izražaja u ishodu sklopova delovanja. Ratnički duh, koji je zajednički germanskim ple-menima toga doba i ranim stupnjevima razvoja drugih naro-da, kod njih pokazuje posebnu snagu i osobenost. Vrednost života pojedinaca preneta je na ratničke osobine. Prema Ta-citu, čini se da najbolji među njima samo u ratu žive zaista punim životom; staranje o domaćem ognjištu i njivama pre-puštali su ženama i licima nesposobnim za ratovanje. Te Ger-mane je jedna karakteristična crta gonila da deluju čitavim svojim bićem i da sebe same potpuno i bez ostatka stavljaju na kocku. Njihovo delanje niti je određeno niti ograničeno nekakvim racionalnim postavljanjem svrhe; njihovo dela-nje ima neki višak energije koji prevazilazi okvire svrhe, ne-čeg iracionalnog. Svojom neutrošenom, neukrotivom strašću, oni, u igri na sreću, svoju ličnost i svoju slobodu stavljaju na jednu kartu. Bitke im donose uživanje u opasnosti. Posle borbe padaju u neku učmalost. Njihov mit, njihove priče o junacima prožeti su naivnom, nesvesnom karakternom crtom, koja nije kao kod Grka u vedrom gledanju na svet, ili kao kod Rimljana u racionalno ograničenom određivanju svrha, nego

237 filozofski.rs

Page 236: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

je u neograničenom ispoljavanju snage kao takve, u potresa-nju, širenju i uzdizanju ličnosti koja iz toga proističe, u na-stojanju da se poseduje najviše vrednosti i uživa život. Ta crta, koja je u borbenosti našla svoj najviši izraz, utiče na čitav razvoj naših političkih poredaka i našeg duhovnog ži-vota.

Ono što je sadržano u određenoj nacionalnoj celini i što čini poslednje momente koji određuju njen razvoj leži u svrs-tavanju pojedinačnih, manjih udruženja u političku celinu, koja se stvara iz odnosa vladanja i pokoravanja, kao i odno-sa zajednice, sadržanih u jednoj suverenoj državnoj volji. Ta-ko se u Nemačkoj ređaju, najpre, narodno kraljevstvo sitnih zajednica sa nepotpuno izdiferenciranom strukturom; zatim, zbog sve veće podele rada, raznovrsnosti poziva i razdvojenos-ti staleža a u slabo povezanoj nacionalnoj celini, nastaje auto-kratska vlast s intenzivnom i proširenom državnom delatnoš-ću u teritorijalnim državama, koja, krećući se između prava individua i težnje za moći vladara samodržaca, postepeno uništava raznovrsnost poziva i razdvojenost staleža; najzad, dolazi do razvoja demokratskih uređenja država, iniciranim stalnim proširivanjem individualnih prava pojedinaca i pra-va narodne zajednice u predstavničkom sistemu, a i podređiva-njem vladarskih prava nacionalnom carstvu. Taj razvoj je svuda dvostrano uslovljen. S jedne strane, zavisi od promen-ljivog odnosa snaga u okviru sistema država, a s druge stra-ne je uslovljen činiocima unutrašnjeg razvoja pojedinačne države , koji smo upravo razmatrali.

Time se ukazuje mogućnost da se sklop delovanja, koji uslovljava pojedinačne momente razvitka jedne nacije i njen ukupan razvoj, podvrgne analizi i rastavi na činioce. Pravil-nosti u strukturi političke celine određuju položaje celine i njene promene. Slojevi životnih poredaka celine slažu se, tako reći, jedan na drugi, i svaki kasniji pretpostavlja onaj raniji, što smo videli kod promena političkih oreanizacija. Svaki od slojeva pokazuje neki unutrašnji poredak u kome sklopovi delovanja, počev od individue, izgrađuju vrednosti, ostvaruju svrhe,, sakupljaju dobra, razvijaju pravila za delovanje. Nosio-ci i ciljevi tih radnji, međutim, različiti su. Tako nastaje prob-lem unutrašnje međusobne veze između svih tih radnji, u ko-joj one imaju svoje značenje. Na taj način nas analiza logič-kog sklopa duhovnih nauka vodi ka jednom daljem zadatku, a kako ćemo njega rešiti, povezivanjem duhovnonaučnih me-toda, razjasniće nam izgradnja duhovnih nauka.

238 filozofski.rs

Page 237: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

3. RAZDOBUA I EPOHE

Pošto se u jednom određenom vremenskom periodu mogu analitički izdvojiti pojedinačni sklopovi delovanja i pokazati razvojni momenti sadržani u njima; pošto se, dakle, mogu odrediti veze koje pojedinačne sklopove povezuju u struktur-nu celinu i zajednička svojstva delova jedne političke celine, kadri smq, vraćajući se na sklopove delovanja, da razumemo i drugu stranu istorijskog sveta, liniju toka vremena i pro-mena u njemu kao kontinuiranu a ipak na vremenske odseke deljivu celinu. Ono što u prvom redu karakteriše pokolenja, razdoblja, epohe,* jesu vladajuće velike, opšte težnje. Čitava kultura jednog perioda usredsređena je na samu sebe, pa se u davanju vrednosti i postavljanju svrhe životnim pravilima toga vremena nalazi merilo za ocenjivanje, vrednovanje i uva-žavanje ličnosti i pravaca, što određenom vremenu daje ka-rakter. Pojedinac, pravao, zajednica imaju značenje u toj ce-lini shodno njihovom unutrašnjem odnosu prema duhu vre-mena. A pošto je svaka individua svrstana u takav jedan vre-menski period, dalje proizilazi da je njeno značenje za isto-riju u njenom odnosu prema vremenu. One ličnosti koje u jednom vremenskom periodu snažno koračaju napred jesu vođe tog vremena, njegovi predstavnici.

U tom smislu se govori o duhu jednoga vremena, o duhu srednjeg veka, duhu prosvećenosti. Istovremeno nam pokazuje da je svaka epoha ograničena jednim životnim horizontom. Pod tim podrazumevam ograničenost u kojoj ljudi jednoga doba žive prema mišljenju, osećanju i htenju toga doba. U toj ograničenosti postoji neki odnos između života, životnih odnosa, životnog iskustva i oblikovanja misli, koji pojedince vezuje i zadržava u jednom određenom krugu modifikacija shvatanja,, stvaranja vrednosti i postavljanja svrha. Tu neiz-bežnosti vladaju nad pojedinačnim individuama.

* Prvi put sam 1865. godine u članku u Novalisu (sada Doziv-Ijaj i poezija) naveo i upotrebio istorijski pojam pokolenje, zatim sam ga u širem obimu iskoristio u spisu »šlajermaher«, knj. I, a potom 1875. u članku o proučavanju istorije nauka o državi itd. (»Filo-zofski mesečnici«, XI, 123 i dalje; sada Sabrani spisi, knj. V, str. 31 i dalje) obradio istorijski pojam pokolenje i pojmove koji su s njime povezani. Bliža odredba pojmova »istorijski kontinuitet«, »istorijsko kretanje«, »pokolenje«, »razdoblje«, »epoha« biće moguća tek u prikazu izgradnje duhovnih nauka.

239 filozofski.rs

Page 238: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Pored vladajuće, velike težnje, koja prožima vreme i daje mu karakter, postoje i drugei, koje joj se suprotstavljaju. One teže da sačuvaju staro, zapažaju štetne posledice jedno-stranosti duha vremena i okreću se protiv njega; a kad se pojavi nešto stvaralačko, novo, što izvire iz nekog drugog osećanja života, onda usred tog vremenskog perioda započi-nje pokret određen da donese jedno novo doba. Svako suprot-stavljanje pre toga ostaje na tlu svoga razdoblja ili epohe; ono što se u jednom vremenu odupire, istovremeno ima i strukturu samog tog vremena. Tek u stvaralačkome započi-nje nov odnos između života, životnih odnosa, životnog iskus-tva i oblikovanja misli.

Time su odnosi značenja,, koji postoje među istorijskim snagama jednog vremenskog perioda, utemeljeni u odnosu između zajedništva i sklopova delovanja koji se može ozna-čiti kao pravci, strujanja, pokreti. Tek polazeći od njih dola-zimo do složenijeg problema, odnosno kako da analitički od-redimo strukturni sklop jednoga razdoblja ili jednog perioda.

Taj problem ću razjasniti razmatranjem imutrašnjeg sklo-pa nemačke prosvećenosti. Jer zadatak se pojednostavljuje ako se analiza jednog razdoblja izvrši prvo na jednoj naciji.

Nauka se konstituisala u XVII veku. Kada je u prirodi otkriven zakonit poredak, i kada je to uzročno saznanje pri-menjeno na vladavinu nad prirodom, duh je stekao čvrsto ubeđenje da se saznanje ravnomerno razvija. U sticanju sazna-nja kulturne nacije 'su bile povezane. Rodila se ideja o čove-čanstvu sjedinjenom napretkom. Stvorio se ideal vladavine uma nad društvom; on je nadahnjivao najbolje snage a one su bile udružene zajedničkom svrhom; radile su po istoj meto-di, od napretka znanja očekivale su usavršavanje čitavog dru-štvenog poretka. Staro zdanje, na čijoj su izgradnji zajednič-ki delovali crkva, feudalni odnosi, neograničeni despotizam, vladarske ćudi i prevare sveštenstva^ zdanje koje su vremena stalno preinačavala i koje je zahtevalo stalno nove radove, sada je trebalo pretvoriti u svrsishodnu, vedru, skladnu gra-đevinu. To je ono unutrašnje jedinstvo u kome su povezani u celinu duhovni život individua, nauka, religija, filozofija i umetnost u sklopu evropskog doba prosvećenosti.

U pojedinim zemljama to jedinstvo stvaralo se na različi-te načine. Na posebno srećan i postojan način ono se uobli-čilo u Nemačkoj, u čijem je višem duhovnom životu pri tome došao do izražaja jedan opšti pravac. Krenemo li unatrag, sve do Frajdanka, primetićemo u Nemačkoj težnju da se život

240 filozofski.rs

Page 239: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

svesno potčini utvrđenim pravilima. Ako bismo ih označili kao moralna, bila bi posmatrana sa jednostranog gledišta, a nji-hov obim bio bi isuviše sužen. Tu je ozbiljnost nordijskih na-roda povezana sa potrebom za razmišljanjem i istraživanjem, potrebom koja potiče iz njihove okrenutosti prema unutraš-njem životu, a ona je nesumnjivo u skladu i s političkim pri-likama. Kao što u jednoj državi, u kojoj se ništa više ne kreće, pravne klauzule, privilegije, sporazumi koče slobodno odvijanje života, tako je i u pojedincu osećanje obveznosti jače od osećanja slobodnog postavljanja svrhe. Uživanje živo-ta uvek nameće osećanje nefce nepravde. Snažni ga grabe, ali on ima nešto što baca sumnju na njihovu savest. U nemačkoj filozofiji XVIII veka jedna osnovna crta ujedinjuje Lajbnica, Tomazijusa, Volfa, Lesinga, Fridriha Velikog, Kanta i bezbroj manje značajnih mislilaca. Usmerenost na obvezanost i duž-nost počev od Melanhtona podsticana je razvojem luteranstva i njegovog morala. Išla joj je na ruku razdeljenost društva pojmom poziva i zvanja, koju je Luter preneo u moderno doba. I kako u doba prosvećenosti jača težnja za samostal-nošću ličnosti, savršenstvo postaje dužnost. U umu leži pri-rodni zakon duha, koji od individue zahteva da ostvari sa-vršenstvo u sebi i u drugima. Taj zahtev je dužnost; dužnost koju ne nalaže božanstvo, već koja izvire iz zakona naše vlas-tite prirode i može se utvrditi umnim razlozima. Naknadno tQ umno pravilo može da se poveže sa osnovom stvari. To je Volfovo učenje, koje se sreće već kod Pufendorfa, Lajbnica, Tomazijusa i vodi ka Kantu. Njime je ispunjena čitava knji-ževnost nemačke prosvećenosti. To učenje je veza koja spaja i povezuje Nemce iz doba prosvećenosti sa onima iz XVII veka, i stvara jedinstveni kolektivni duh te epohe„ kao nešto nemerljivo, svuda modifikovano a ipak uvek isto, što prožima naciju. To je jedna odredba vrednosti života, koja leži u osnovi životnog sklopa nemačke prosvećenosti. Nova shema razvoja duše ka najvišoj vrednosti zasnovana je u umnom karakteru čoveka. Pojedinac ostvaruje svoju svrhu time što, postavši punoletan na osnovu uma, u sebi ostvaruje vladavi-nu uma nad strastima, a vladavina uma se manifestuje kao savršenstvo. Pošto je um opštevažeći i svima zajednički, a savršenstvo celine postignuto umom više je nego savršenstvo pojedinca — u tom smislu što je savršenstvo svih pojedinaca više vrednosti nego savršenstvo jedne ličnosti — iz čega pro-ističe najviša obvezanost, kojom je pojedinac vezan za dobro-bit celine, iz toga proizilazi i bliža odredba tog načela kao

16 241 filozofski.rs

Page 240: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

načela savršenstva svih pojedinaca koje se postiže napredova-njem celine. Načelo prosvećenosti nema svoju osnovu u čis-tom mišljenju, niti je njegova vladavina zasnovana na njemu, već sve životne vrednosti koje ljudi iz doba prosvećenosti do-življuju dolaze do apstraktnog izražaja u tom načelu. Otuda za te umove, na čelu s Volfom, savršenstvo, što je malo čudno, postaje dužnost, težnja za njim postaje zakon koji obavezuje individuu, i, konačno, za Volfa i njegove učenike božanstvo postaje predmet dužnosti čije je središte težnja za savršen-stvom. Samo životno iskustvo u kome su te ideje utemeljene najbolje se može proučavati kod Lajbnica. Ono počiva na do-življaju sreće zbog razvitka. Taj veliki mislilac, kao kasnije i Lesing, najvišu sreću čoveka vidi u samom napredovanju, jer sadržina jednog trenutka nikada ne može da mu je pruži. A da se to napredovanje ne odnosi na ovu ili onu pojedinačnu svrhu, nego na razvoj individualne ličnosti i njome obuhvata i povezuje sve, Lajbnic prvi iskazuje — na osnovu svog doživlja-vanja. Taj je doživljaj u svakom pogledu bio pripremljen, jer je individua u zlosrećnom nacionalnom životu bila stalno upućivana na sebe samu i na zajedničke kulturne zadatke. Onako kako ga je Lajbnic iskazao, on je svuda delovao. A sa pojmovima vrednosti, proizišlim iz samoga života, koje je Lajbnic prihvatio, određen je istovremeno i zadatak njegove filozofije, da iz sklopa vrednosti individualne egzistencije iz-vede značenje života i sfnisao sveta.

U doba prosvećenosti jedan jedinstveni sklop vodi od oblika života ka životnom iskustvu, od doživljaja sadržanih u ovome ka njihovoj reprezentaciji u pojmovima vrednosti, imperativima dužnosti, određivanjima svrhe, svesti o znače-nju života i o smislu sveta. U tom sklopu jača svest razdoblja o sebi samom,, a u daljem napredovanju ka apstraktnim for-mulama, posredstvom dokazivanja umom, ove dobijaju apso-lutni karakter; formulišu se bezuslovne vrednosti, obaveze, dužnosti, dobra, a istoričar upravo tu jasno vidi njihovo ra-đanje iz samog života.

Dok tako u razmišljanju individue o životu u Nemačkoj vidimo težnju da se on racionalno uobliči, istovremeno se u državnom životu razvija i jedna analogna težnja na osnovi posebnih uslova političkog sklopa delovanja.

Razvitkom evropskog novog veka državna delatnost je sve više prodirala u razne oblasti kulture. U činovništvu, voj-sci, finansijskim ustanovama nalaze se sada organizaciono središte svih odnosa moći, a delatnost države postaje pokre-

242 filozofski.rs

Page 241: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

tačka snaga kulturnog kretanja. Tim procesom svuda se od-vija borba za moc i proširenje među državama, i javlja se potreba da od delova zadobijenih ratom i nasleđem načine jedinstvenu celinu. U monarhu, njegovom činovništvu, njego-voj vojsci usredsređuje se jedinstvo novih država. One mora-ju da pređu na učvršćivanje svojih organa i na intenzivnije korišćenje svojih snaga. A to postaje moguće samo racional-nijim poslovanjem; politički napredak ne raste sam od sebe, njega treba stvarati. Svaku delatnost celine određuje racio-nalno postavljanje svrhe. Celina preuzima na sebe sve više zadataka kulture — školstvo, nauku, pa i crkveni život, kada je bilo ostvarljivo. Vladari ne predstavljaju samo jedinstvo nego i usmerenost kulture cele države. Slobodne iracionalne snage vernosti jedne ličnosti drugoj zamenjuju se snagama koje se mogu proračunati, i koje sigurno deluju. I u držav-nom životu snage se povezuju i doba prosvećenosti čini je-dinstvenim. Onome što je državi potrebno, a to je racionalno uređenje života i racionalno iskorišćavanje prirode, sada do-prinosi naučni pokret zasnovan u XVII veku, koji sa svoje strane nalazi u državi organ koji će sve grane života racional-no regulisati, počev od privrednog poslovanja pa sve do pra-vila dobrog ukusa u umetnostima.

Nijedna zemlja nije bila tako politički pripremljena za taj unutrašnji odnos, koji je suština prosvećenosti,, kao što je bila Nemačka. Manje države u njoj bile su upućene da razvijaju kulturu, a Pruska još i da podstiče duhovne snage potrebne za političku borbu. Nigde kao u Nemačkoj nije bilo razvijeno kruženje religioznih i naučnih snaga, od života protestantskih zajednica do školstva i univerziteta, od njih do napretka religioznog mišljenja kod sveštenstva i pravnih ide-ja kod jurista, pa otuda opet natrag do naroda.

U nemačkoj prosvećenosti zajednički deluju snage potpu-no različitog porekla, sklopovi delovanja na potpuno različi-tim stupnjevima razvitka.

I dok se jedinstvo duha prosvećenosti realizuje u nauci i filozofskoj refleksiji, kao i u društvenom životu, delatnošću toga duha, ono se istovremeno ostvaruje i u svim pojedinač-nim oblastima duhovnog života. U razvoju prava u Nemačkoj zanimljiv primer za to imamo u stvaranju najsavršenijeg za-konodavstva toga vremena — njenog zemaljskog prava. U Haleu se obrazuje samostalan pravac prirodnog prava, rođen iz duha pruske države i jurisprudencije zasnovane na njemu. Tomazijus, Volf„ Bemer i mnogi manje značajni pisci svojim

243 filozofski.rs

Page 242: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

spisima šire na sve strane pravno shvatanje te škole. Oni obrazuju činovnike koji su sada, zahvaljujući jedinstvu i nacionalnom karakteru svoje duhovne usmerenosti, podobni da dovrše zakonodavno delo Pruske, koje je dugo bilo u za-stoju. Pod uticajem tog prorodnog prava su kralj, koji to zahteva, i ministri i savetnici, koji ga izvode. Isti unutrašnji sklop postoji i u religioznom pokretu doba prosvećenosti. I kod njega se vidi specifična dvostranost nemačke prosveće-nosti. On je istovremeno i polemički i konstruktivan. U ne-mačkom protenstantizmu istorija crkve, prirodno pravo i crk-veno pravo zajednički deluju ka stvaranju jednog shvatanja prvobitnog hrišćanstva. U delima Bemera, Zemlera, Lesinga^ Pfafa ono postaje snaga koja će stvoriti nov ideal religioz-nosti i crkvenog uređenja. I tu je prisutno isto ono kruže-nje ideja, koje od nedovoljnosti u postojećem stanju i pozi-tivne snage opštih novih ideja kroz škole i univerzitete, neza-visne od moći crkvene ortodoksije i povezane s opštim nauč-nim duhom, vodi ka obrazovanju pojedinačnog duhovnika koji će u gradu ili na selu širiti prosvećeno hrišćanstvo u skladu sa duhom vremena. Hrišćanska religioznost nikada nije imala tako jednostavno i tako logički dosledno dejstvo, usmereno na najviše moralno-religiozne ideje a istovremeno i tako saglasno s teizmom hrišćanstva kao što ga je imala u doba nemačke prosvećenosti. Tako su se tada u crkvenom i religioznom životu izgradile nove veoma dalekosežne religioz-ne vrednosti. Tadašnje nemačko pesništvo određeno je teme-ljitim preobražajem vrednosti i svrha, ostvarenim u doba prosvećenosti. Prosvećenost u autokratskoj državi utiče na poetsko stvaranje. Po uzoru na Francusku, u Nemačkoj se stvara nova proza, vezana za obrazovano društvo. Pesničkim rodovima propisuju se pravila, a ona višem obliku Šekspiro-ve i Servantesove maštovite innetnosti nameću oblik strogo logički raščlanjenih pesničkih tvorevina. Ideal toga pesništva postaje čovek, određen idejom savršenstva i prosvećenosti. Shvatanje sveta tog pesništva je vera u teleološki poredak sveta, polazeći od prirode naviše. Neposredan izraz tog ideala i shvatanja sveta postaje didaktična pesma; njoj se priklju-čuju idila i elegija. Za tragičnu crtu života ne postoji razume-vanje; komedija, drama i pre svega roman postaju najviši poetski izraz toga doba i dobijaju odgovarajuću strukturu; sva pesnička dela prožima realizam vođen optimističkim ide-jama.

244 filozofski.rs

Page 243: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Taj jedinstveni sklop, međutim, u kome u najrazličitijim područjima života dolazi do izražaja vladajuća usmerenost nemačke prosvećenosti, ne određuje sve ljude koji pripadaju tom razdoblju, a i tamo gde postoji njegov uticaj često deluju i druge snage. Otpori prethodnoga razdoblja dolaze do izraza. Naročito su uticajne snage koje se pridržavaju starijih stanja i ideja, ali nastoje da im daju nov oblik.

U religioznoj sferi se tako pojavio pijetizam. On je bio najjači među snagama u kojima se staro zaodenulo novim oblicima. Blizak je prosvećenosti po tome što spoljašnjim crkvenim formama pridaje sve manje važnosti, što zahteva tr-peljivost, a pre svega po tome što s one strane tradicije i autoriteta, koje je kritika već potkopala,, traži jednostavan, jasan legitiman osnov vere. Taj se osnov nalazi u opštenju s Bogom i u religioznom iskustvu zasnovanom na tome. Samo onaj ko je preobraćen razume Bibliju; njemu se otkriva bo-žanska reč saopštena u njoj; on je kadar da tako reći pravi otkrića u oblasti hrišćanstva. Trpeljivost pijetizma je u prihva-tanju svake hrišćanske vere zasnovane na preobraćanju. Pijetist probuđen u njemu mora vlastito religiozno iskustvo dopuniti pričama o preobraćanju drugih. Znači, pijetizam pripada veli-kom individualističkom pokretu, prevazilazi luteranstvo jer isključuje crkvu iz ličnog unutrašnjeg zbivanja. Međutim, isto-vremeno se ipak i suprotstavlja prosvećenosti, slažući se sa Luterovom čvrstom verom u religiozno iskustvo, koje se stiče u opštenju s Bogom. Pijetizam ima i neki unutrašnji odnos prema savršenstvu naše duhovne muzike, dostignutom u de-lima Sebastijana Baha. Bah doduše nije bio pijetist, ali pesme hrišćanske duše koje prate prikazivanje Isusovog života već same za sebe jasno pokazuju njegovu povezanost sa subjek-tivnim dubokim religioznim životom, koji je izišao na videlo u pijetističkom pokretu.

Isti taj pravac koji se držao postojećega ispoljio se i u odnosu na političke težnje prosvećenog samodržavlja. On je bio usmeren na to da i dalje sačuva državu, staleške privile-gije u pojedinim državama i da dalje razvija stara prava. I te težnje svoju višu svest i obrazloženje stiču proučavajući dela o teoriji države iz doba prosvećenosti, a i predlozi jednoga Šlosera i Mezera nastoje da zadovolje nove potrebe u skladu sa duhom prosvećenosti. Političke ideje prosvećenosti morale su okružavati Mezera kada je iz postojećih prilika trebalo da razvija svoje razumevanje tih prilika i svoje praktične težnje.

245 filozofski.rs

Page 244: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

A unutrašnju vezu tih pravaca,, kojima su bile određene suprotnosti i promenljivost jednog takvog razdoblja, potpu-no ćemo sagledati na primeru nemačke prosvećenosti tek kad utvrdimo momente koji, u okviru samog osnovnog pravca, omogućuju okretanje ka budućem. Upravo je usmerenost prosvećenosti na neku pravilnost izazvala u različitim oblas-tima udubljivanje u istorijska činjenična stanja, u kojima se činilo da je pravilo ostvareno. I tako su u najstarijoj fazi hrišćanstva pronašli tip slobodnije religioznosti, a to je To-mazijusa, Bemera i Zemlera podstaklo da ga proučavaju. Pra-vila umetnosti, koja je kritika toga doba postavila, osnažila su udubljivanje u oblik antičke umetnosti; sa tog stanovišta su Vinkelman i Lesing osvetlili umetnost staroga veka i zako-ne umetničkog stvaranja. Drugi momenat interesovanja za bu-dućnost nalazio se u tome što je poniranje u pojedinačnu ličnost vodilo ka naglašavanju individualnosti stvaralaštva i genija.

Ako se, dakle, upitamo kako se, usred bujice zbivanja koja zapljuskuje Nemačku i stalno donoseći promene nepre-kidno teče dalje , može ra^graničiti jedno takvo jedinstvo, od-govor će pre svega glasiti da svaki sklop delovanja svoj zakon nosi u sebi samom, i po njemu se njegove epohe potpuno razlikuju od epoha ostalih sklopova. Muzika je išla svojim pravcem, u kojem je religiozni stil, proizišao iz najsnažnije doživljenog hrišćanstva, dostigao vrhunac u Bahu i Hendlu u isto ono vreme u kome je prosvećenost već bila vladajući pravac u Nemačkoj. Istovremeno kada je Lesing stvorio naj-savršenija dela pojavio se novi stvaralački pokret »Bujnost i vrenje« (Sturm und Drang), koji označava početak naredne epohe u književnosti. Ako se, dalje, pitamo koji odnosi uspo-stavljaju jedinstvo između različitih sklopova delovanja, od-govor će glasiti: to nije jedinstvo koje bi se moglo izraziti nekom osnovnom mišlju, nego, naprotiv,, povezanost težnji samoga života, koja se izgrađuje u njegovom toku.

U istorijskom toku mogu se razgraničiti vremenska raz-doblja, u kojima se, polazeći od ustrojstva života pa do naj-viših ideja, duhovno jedinstvo izgrađuje, dostiže svoj vrhunao, pa se opet raspada. U svakom vremenskom razdoblju postoji jedna unutrašnja struktura zajednička svim ostalim razdoblji-ma i koja određuje sklop delova celine, tok i modifikacije u težnjama; kasnije, videćemo šta uporedna metoda može da učini za takvo shvatanje strukture. — Neprekidnim delova-njem opštih strukturnih odnosa otkrili su nam se, pre svega,

246 filozofski.rs

Page 245: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

značenje i smisao istorije. Smisao duhovnog sveta je u nači-nu na koji oni na svakoj tački i u svako doba deluju i određu-ju ljudski život. Zadatak je da se polazeći odozdo sistematski prouče pravilnosti koje čine strukturu sklopa delovanja kod njegovih nosilaca, počev od individue pa naviše. Koliko će strukturni zakoni omogućiti da se izgrade predviđanja o bu-dućnosti, odrediće se tek kada osnova bude postavljena. Ono što je nepromenljivo, pravilno u istorijskim zbivanjima pred-stavlja prvi predmet proučavanja i od toga zavisi odgovor na sva pitanja o napredovanju u istoriji, i pravcu u kome se čovečanstvo kreće. — Onda se struktura jednog određenog raz-doblja pokazala kao sklop pojedinačnih delimičnih sklopova i kretanja u velikom kompleksu delovanja jednoga doba. Iz krajnje raznovrsnih i promenljivih momenata stvara se slože-na celina. Ona određuje značenje koje pripisujemo svemu onom što deluje u tom razdoblju. Ako je duh takvog razdoblja nastao iz bolova i neslaganja, onda svaki pojedinac u njemu i preko njega dobija svoje značenje. Taj sklop pre svega određuje velike ljude istorije. Njihovo stvaranje ne zalazi u istorijsku davninu,, već svoje ciljeve crpi iz vrednosti i sklopa značenja samoga razdoblja. Stvaralačka energija jedne nacije jednog određenog vremena najveću snagu dobija upravo otuda što su ljudi toga vremena ograničeni njegovim horizontom; nji-hovim radom ostvaruje se ono što predstavlja osnovni pravac tog vremena. Oni postaju njegovi predstavnici.

Sve u jednom razdoblju dobija značenje povezivanjem s energijom, koja mu daje osnovni pravac. Ona se izražava u kamenu, na platnu, u delima ili rečima, ona se objektiviše u ustrojstvu i zakonodavstvu nacija. Ispimjen njome, istoričar sagledava starija vremena, a filozof pokušava da na osnovu nje tumači smisao sveta. Sve manifestacije energije, koja odre-đuje razdoblje, međusobno su srodne. I tu nastaje zadatak analize, da u različitim manifestacijama života sagleda je-dinstvo pri određivanju vrednosti i usmeravanju svrha. Kako životne manifestacije te usmerenosti gone ka apsolutnim vred-nostima i određivanjima svrhe, zatvara se krug kojim su ljudi tog razdoblja obuhvaćeni; jer u njemu su sadržane i težnje sa suprotnim dejstvom. A videli smo da vreme i njima udara svoj žig i da vladajući pravac guši njihov slobodan razvoj. Tako je čitav sklop delovanja jednog razdoblja imanentno određen neksusom života,, duševnog sveta, stvaranja vrednosti i njegovih svrhovitih ideja. Svako delovanje je istorijsko ako zadire u taj sklop; on sačinjava horizont vremena, a njime

247 filozofski.rs

Page 246: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

je, najzad, određeno i značenje svakog dela u tom sistemu vremena. To je ono određivanje središta razdoblja i epoha u njima samima, i u njemu se rešava problem značenja i smisla istorije.

Svako razdoblje sadrži vezu sa prethodnim, i u njemu i dalje deluju snage prethodnog doba, a istovremeno već sadrži i stvaralačku težnju koja priprema sledeće razdoblje. Pošto je proisteklo iz nedovoljnosti ranijega, ono u sebi nosi grani-ce, napetosti, patnje koje pripremaju buduće razdoblje. A pošto je svaki vid istorijskog života konačan, on mora da sa-drži mešavinu poletne snage i pritiska,, proširenja egzistencije i životne ograničenosti, zadovoljenja i potrebe. Vrhunac de-lovanja njegovog osnovnog pravca je kratkotrajan. Glad za svim vrstama zadovoljavanja prelazi iz jednog vremena u drugo,.i nikad ne može da se utoli.

Bilo šta da otkrijemo o međusobnom odnosu istorijskih razdoblja i perioda u vezi sa sve većom složenošću strukture istorijskog života: u prirodi konačnosti svih vidova istorije leži to što njih opterećuje zakržljalost egzistencije, robovanje i neispunjena čežnja. A to, pre svega, zato što se odnosi moći nikada ne mogu eliminisati iz zajedničkog života psihofizičkih bića. Kao što je samodržavlje u doba prosvećenosti dovelo do kabinetskih ratova i do iskorišćavanja podanika za slatki život dvorova, ali i do težnje da racionalno razvija snage, tako i u svakom drugom rasporedu odnosa moći postoji opet dvo-strukost delovanja. A smisao istorije može da se traži samo u odnosu značenja svih snaga koje su bile povezane u sklopu vremen<L

SISTEMATSKA OBRADA SKLOPOVA DELOVANJA I ZAJEDNIŠTAVA

Pošto se primenom sistematske duhovne nauke istorija razume, ovim prikazom logičkog sklopa u istoriji već smo razmatrali opšte crte duhovnonaučne sistematike. Jer siste-matska obrada sklopova delovanja, izdvojenih u istoriji, ima za cilj da dokuči suštinu upravo tih sklopova delovanja. Ja ću za sađa izdvojiti sledeća tri stanovišta za sistematsku obradu.

Proučavanje društva počiva na analizi sklopova delovanja sadržanih u istoriji. Ta analiza se kreće od konkretnog ka apstraktnom, od naučnog proučavanja prirodne raščlanjenosti

248 filozofski.rs

Page 247: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

čovečanstva i naroda ka izdvajanju pojedinačnih nauka o kulturi i razdvajanju oblasti spoljašnje organizacije društva *

Svaki kulturni sistem gradi jedan sklop koji počiva na zajedništvima; pošto sklop ostvaruje neku radnju, on je tele-ološkog karaktera. Međutim, nastaje teškoća, koja uvek prati stvaranje pojmova u ovim naukama. Individue koje u okviru jedne takve radnje zajednički deluju pripadaju tom sklopu samo u onim procesima u kojima i one učestvuju u ostvare-nju te radnje, ali one u te procese unose celokupno svoje bi-će, pa se takva oblast nikako ne može konstruisati na osnovu svrhe te radnje; u toj oblasti, naprotiv, pored energije usme-rene na radnje, prisutne su uvek i druge strane ljudske pri-rode; tu se ističe njena istorijska promenljivost. U tome je osnovni logički problem nauke o kulturnim sistemima, i vide-ćemo kako su se za rešavanje tog problema izgradile razli-čite„ među sobom sukobljene metode.

Pored te teškoće postoji i jedna granica koja uvek prati stvaranje pojmova u duhovnim naukama. Ona proizilazi iz toga što sklopovi delovanja ostvaruju radnje i imaju teleološki karakter. Stvaranje pojmova otuda ne znači prosto uopšta-vanje, kojim se do onog što je opšte dolazi na osnovu niza pojedinačnih slučajeva. Pojmom se iskazuje jedan tip. Do nje-ga se dolazi uporednom metodom. Želim, recimo, da utvrdim pojam nauke. On po sebi obuhvata svaki misaoni sklop usme-ren na to da dovede do nekog saznanja. Međutim, u knjigama koje se bave naučnim problemima mnogo štošta je neplodno, mnogo štošta nelogično, promašeno. Znači, protivreči intenciji usmerenoj na radnju. Stvaranje pojma izdvaja one crte u kojima je ostvarena radnja jednog takvog sklopa — to je za-datak učenja o nauci. Ili, pak, želim da utvrdim pojam pes-ništva. I to se obavlja jednom pojmovnom konstrukcijom pod koju se ne mogu svrstati svi stihovi. Raznovrsnost poja-va u takvoj jednoj oblasti grupiše se oko središta koje pred-stavlja idealan slučaj, u kome je radnja u potpunosti ostva-rena.

Time završavamo razmatranja o opštem sklopu duhovnih nauka. U prikazu izgradnje duhovnih nauka, koji sada sledi, izložićemo pojedine metode kojima se ostvaruje opšti logič-ki sklop.

* Ovo je podrobnije obrađeno u delu: Uvod u duhovne nauke, knj. I, str. 44 i dalje; Šabrani spisi, knj. I, str. 35 i dalje.

249 filozofski.rs

Page 248: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

III PLAN ZA NASTAVAK STUDIJE

O IZGRADNJI ISTORIJSKOG SVETA U DUHOVNIM

NAUKAMA

filozofski.rs

Page 249: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

NACRTI ZA KRITIKU ISTORIJSKOG UMA

PRVI DEO. DOŽIVLJAVANJE, IZRAZ I RAZUMEVANJE

I D02IVLJAVANJE I AUTOBIOGRAFIJA

1. ZADATAK KRITIKE ISTORIJSKOG UMA

Sklop duhovnog sveta otkriva se u subjektu, a kretanje duha je to što međusobno povezuje pojedinačne logičke pro-cese sve do određivanja sklopa značenja tog sveta. Tako je, s jedne strane, duhovni svet tvorevina subjekta koji shvata, dok je, s druge strane, kretanje diiha usmereno da u_tom svetu dostigne objektivno znanje. Dblazimo do problema kako iz-gradnja duhovnog sveta u subjektu omogućuje znanje o du-hovnoj stvarnosti. Ranije sam taj zadatak označio kao zada-tak^kritike istorijskog uma. On se može rešiti samo ako se izdvoje pojedinačne radnje koje zajedničkim delovanjem stva-raju taj sklop, i time ukaže na udeo koji svaka od njih ima u izgradnji istorijskog toka u duhovnom svetu i u otkrivanju njegove sistematike. Taj tok mora da pokaže do koje se mere mogu rešiti teškoće sadržane u uzajamnoj zavisnosti istina.

jOn će iz iskustva postepeno da izvede realno načelo duhovno-"naučnog shvatanja.i| Kazumevanje"značinpronafeženie svoga jp ii nfitcom Tr mlTrseh^onovopfbnaiazi ija- ve višim stug?

^nievima skloDa^ffi^^Ti^tduha u jednomrjaj u jednomlTiT jLs^akorfTsiihjftlc^ kultu?|r j ngLjz d 11. totalitetTTTTiThgr-i miivei^alne^toiijftf^opi^ijft^ zaiedničko delovanje različitih radnji u duhovnim naukama.

I^bj^t^znanja je tu lstovetan sa svojim predmetom^^ ovat""" jg_np ciaSi-^uipfffivim^ svoje dEi^ktivačnelŽStt^KaHse~Hm~ postupkom sazna objektivnost duhovnog sveta stvorenog u subjektu, nastaje pitanje koliko to uopšte može doprineti re-šenju problema saznanja.jjCant10 je za obradu problema sazna-nja pošao od formalne logtice i matematike. Za vreme Kanta formalna logika je u krajnjim logičkim apstrakcijama, u za-konima mišljenja i oblicima mišljenja videla krajnji logički

253 filozofski.rs

Page 250: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

osnov za pravovaljanost svih naučnih postavki. Zakoni i oblici mišljenja, pre svega sud u kome su bile date kategorije, po njegovom mišljenju sadržavali su uslove za saznanje. On je te uslove proširio onima koji, po njemu, omogućuju matema-tiku. Veličina njegovog dela je u kompletnoj ana]izLmatema-tjgkng i prirnH^oaatidnog znanja^gtaigg^^ da_U je u okviru njegovih pojmova moguća saznajna teonjajsto^ nje, koju on sam nije daoTTZZ^ " "

2. UOČAVANJE, REALNOST: VREME"

Polazim od onoga što sam ranije rekao o životu i doživ-ljaju. Preda mnom je jadatgl^da pokažem realnost onoga što se^^življajeni^shvata,^TV-p6što je tu reč o objektivnoj vred-nosti kategorija đuEovnog sveta koje se otkrivaju polazeći od doživljaja, prethodno ću napomenuti u kom smislu će ovde biti upotrebljavan izraz kategorija. Predikati, kojima. ge_jska-zuju predmeti, sadrže načine shvatanja. Poj'move koji označa-vaju tenacine naživam kalegorijama. Svaki od tih načina sa-drži neko pravilo o povezivanju. Kategorije sačinjavaj'u po sebi sistematske sklopove, a najviše kategorije označavaju vrhovna stanovišta shvatanja stvarnosti. Zatim, svaka takva kategorjia označava svoj poseban svet _r>redikacija. Formalne kategorije su oblici iskaza o celokupnoj stvarnosti. Među re-alnim kategorijama, pojavljuju se i takve čije j'e poreklo u shvatanju duhovnog sveta, mada se u izmenjenom obliku primenjuju i na čitavu stvarnost. U doživljavanju nastaj'u op-šti predikati sklopa doživljaja u nekoj određenoj indvidui; njihovomv primenom na objektivacije života u razumevanju i na sve subjekte duhovnonaučnog iskaza, proširuje se obim njihovog važenja, dok se ne pokaže da duhovnom životu gde god postoji pripadaju sklop delovanja, snaga, vrednosti itd. Tako,, opšti predikati dobijaju dignitet kategorija_ duhovnog sveta.

/

U^životu ie, kao njegova prva kategoiiijalna nHr Hha, Vnja predstavlja temelj svih ostalihr sadržana vremenitost. Jaylia-Sg

^Vf* v samogi izrazu »životni tok«. Vreme za nas postojTzahva^. Jju jući sažimanju koie ^P ostvarnjp n -fedin<.tvii nn& gvfi jj,

Životu, kao i spoljašnjjim predmetima koji se u njemu pojav-ljuju, zaj'ednički su ddnož^ istovremenosti, vremenskog redo-sleda, vremenskog ražmaka, trajanja, menjanja. Iz njih su na osnovi matematičke prirodne nauke razvijeni apstraktni od-

254 filozofski.rs

Page 251: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nosi, na kojima je Kant zasnovao svoje učenje o fenomenal-nosti vremena.

|Taj okvir odnosa obuhvata ali ne iscrpljuje doživljaj vremena, u kome njegov pojam nalazi krajnje ispunjenjejju se vreme doživljuje kao neprekidno odmicanje sadašnjosti, u kome sadašnjost stalno postaje prošlost, a buduće sadašnjost.

^SadasnjostJestejspunjenost jednog vremenskog trenutkaj£aL-> jaošću, oria jereaTnost nasuprot secaniu lli predsia^afrmo hn-— ^dučem^ko.je'se pojavljujuTada neštn žp l ima^čekujemo, na-,,

fjpmo sef k|iahiiicmtrr^Tocenior Ispunjenost realnošću lli sa-H dašnjost postoji trajno,, dok se ono što predstavlja sadržaj V doživljavanja stalno menja^ Predstave prošlosti i budućnosti \ postoje samo za onoga koji živi u sadašnjosti. Sadašnjost po- . stoji uvek, i ničeg drugog nema do onoga što se u njoj otkriva. ' Brod našeg života kao da stalno nosi neka bujica, a sadaš-njost postoji uvek i svuda tamo gde se mi na tim talasima nalazimo, gde patimo, sećamo se ili nadamo, ukratko tamo gde živimo u svojoj punoj realnosti. Ali bujica nas stalno nosi dalje, i u istom onom trenutktm kome buduće postaje sadašnje, sadašnje već tone u prošlost.JDelovi ispunjenog vre-mena ne razlikuju se samo kvalitativno^ kada iz sadaSnjosti pogledamo unaracLg^pJEoglpsO n^buđućn(3sl, onda je^vakTdeojoka vremena, bez obzira na ono što se u njemu pojav^iJeTrazličitog karaktera.rtlza^IsTIšlIkOecania su pore-aane prema stepenu njlKovcTvrepno^ za^svestJ udela oseća-njaj kao što se niz kuća iTT3rveća u daljini gubi, smanjuje, ta-

"TEo se na toj liniji sećanja menja stepen svežine sećanja, sve dok se na horizontu slike ne izgube u tami. Ukoliko je više članova ispred nas, između ispunjene sadašnjosti i nekog tre-nutka u budućnosti, duševnih stanja, spoljašnjih zbivanja, sredstava, svrha — utoliko je više mogućnosti da će sve to proteći, utoliko slika budućnosti postaje neodređenija i maglo-vitija. l ada gledamo unazad na prošlost, ponašajTiose pasiy-^ no; ona je nesto stp sP'nZ'mntfi inmrniti; " ^ C ^ ^ ^ r đ g n i rcTZ^ vek poJcušava da je strese sanjajući kako hi sve moglo biti druEćiie. U^odnosu prema budurjio°>ti ^mo nktnrru^TJohgJI^ PoredJ^ategorije s tv^ost i j co ia nam se_^tVriva i i ^ ^ n j n g T 7 — pojavljuiese i kategorifa mogućnosti. Osećamo se k a o d a p o ^ seduiemo beskrajne mogućnosti. I tako taj doživljaj vremena ^' određuje u svim pravcima sadržinu našeg života. Otudal uce-jije o pukoj idealnosti vremenau duhovriiin^naukama nema nikakvog smisla. "Orio" bi irioglo samo da iskaže da se iza sa-mog života, s njegovim gledanjem u prošla vremena, zavisno

255 filozofski.rs

Page 252: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

od toka vremena i vremenitosti, s njegovim žudnim, aktivnim i slobodnim usmeravanjem prema budućnosti, svim njegovim očajanjem zbog nužnosti koje otuda proističu, svim naporima, radom, svrhama koje dopiru u budućnost, sa oblikovanjem i razvojem obuhvaćenim tokom života u vremenu — da se iza svega toga nalazi kao njihov uslov maglovito carstvo bezvre-menosti, nekakvo nešto što se ne proživljuje.JJ našem životu, međutim, nalazi se realnost za koju duhovne nauke znaju.

Antinomije, na koje mišljenje nailazi u doživljaju vre- . mena, proističu otuda što je on za saznanje nedokučiv. ^laj-sitniji deo odmicanja vremena sadrži još jedan vremenski tok.

J5adašnj*ost_njfradfl r^ijp (ist): ODO što_jiiidoživljujemo kao ^dašnjost^uvek sadrži i sećanje na ono^što je upravo bTIb sadašnje, Medu ostalim momentima, produženo delovanje

l'prošlogit kao snage u sadašnjosti, značehje tog prošlog za sa-l[dašnjost, daj'e onome što živi u sećanju jedan osobeni karak-i'ter prezencije koja ga uključuje u sadašnjost. Ono što tako

u proticanju vremena predstavlja jedinstvo u prezenciji, jer je jedinstvenog značenja, to_j^ono najsitnije jedinstvo„ koje možemo označiti kao doživljaj jDalje, ^vako obimnije jedin-stvož ivotnih delnva, x^njprja_^votnL^Ak~^_e7.nje zajedni^kfT

"znacenje,Tiazivamo doživljajem, čak i kada su delovi među-sobrfoić^zdvoiertrzbiva^^ lh prekidaju,

Doživljavanje je prčticanje u vremenu, u kome se svako stanje menja pre nego što postane jasan predmet, jer se sle-deći trenutak uvek gradi na prethodnom, i u kome svaki mo-menat — još nesagledan — postaje prošlost. Zatim se pojav-ljuje kao sećanje koje se slobodno može da proširuje. Posma-tranje, međutim,, razara doživljavanje. Ništa nije čudnije od one vrste sklopa koji poznajemo kao deo životnog toka; pouz-dano ostaje samo to da je strukturni odnos njegov oblik. I kad bismo sad pokušali da uz neki napor posebne vrste do-živimo sam tok života kad se pojavi obala, a po Heraklitu on izgleda kao jedan isti a ipak to nije, kao mnoštvo i jedno, opet ćemo pasti pod udar zakona samoga života, po kome svakL-JD-Omenat života koji posmatramo, ma koliko u sebi snažili

^svest^toku, jeste momenat koji živi u sećanju, a ne više tok; 'jgT nj^ga filrsirA* priVvja, kom sad'zaustavlja^ ono sto po sebi^ _£č£er~Znači, suštinu samog života ne možemo sagledati. Ono

što mladić iz Saisa otkriva jeste oblik, a ne život. To moramo da predočimo kako bismo sagledali kategorije koje se otkri-vaju u samom životu.

256 filozofski.rs

Page 253: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Posledica tog svojstva realnog vremena jeste što se tok vremena ne može doživeti u strogom smislu. Prezentacija pro-šloga nam je zamena za neposredno doživljavanje. Kad po-smatramo vreme, posmatranje ga razara, jer svojom pažnjom fiksira; jgosmatranje^^ustaylja_ono__što teče, učvršćuje ono sto je u toku naštajanja. Upravo doživljujemo promene ono-ga što je maločas bilo, kao i to što se to što je bilo menja. Ali sam tok ne doživljujemo. Trajanje doživljujemo vraćajući se onome što smo upravo videli i čuli, i još uvek ga zatičemo pred sobom. Promenu doživljujemo kad su pojedina svojstva u tom kompleksu postala drukčija; i kada se u sebi samima obratimo onome što je podložno trajanju i promenama, ništa se neće promeniti u uočavanju našeg vlastitog Ja. Isti je slu-čaj i sa introspekcijom . . .

JŽivotni tok sastoji se iz delova, sastoji se iz doživljaja kojrse njpriiisoKno na^/ft ujiekoj^unutrašnjoj vezi. Svaki po-jedinačnidoživl jaj povezan je s neiam sopstvom čiji je deoT" jvffigg?. struktigpm povezan je s osialim delovunaj jedan ^klop^iu^svernu duhovnome nailazimo na sktopTTSSolje sklop_ jedna kategonja "koja proističeTz životaT^klOB^b^atamo-z^ hvaljujući jedinstvu svestiMJno je usiov po3 kojimstoji celo-Tuipno shvatanje; medutlm, jasno je da iz same činjenice da je u jedinstvu svesti dato mnoštvo raznovrsnih doživljaja ne bi proizišlo postojanje sklopa. Sklop života nam je dat saifiSt zato što je sam život jedan strukturni sklop u kome se nalazen doživljaji,, tj. veze koje se mogu doživeti. Taj s}clop je^obuhva-ćen jednom širom kategorijom, koja predstavTja načinlskazi-, vanja.r.elokni^fi^stvarn'ošti —odnosom cehne prema delogjTl ma.. ,13

JPuhovnijivot javlja se na tlu fizičkoga; u evoluciji se svrstava^kao njenjiajviSi stupanj na Zemlji. uslove pod koji-ma se dn pojavljuje pnrodna nauka izlaže otkrivajući u fizič-kim fenomenima neki zakoniti poredak. Među fenomenalno datim telima nalazi se čovečje telo, i sa njime je povezano doživljavanje na način koji se ne može dalje određivati. Sa doživljavanjem, međutim, mi iz sveta fizičkih fenomena stu-pamo na područje duhovne stvarnosti. Ono je predmet du-hovnih nauka, a refleksija o njemu .. .13a i njena saznajna vred-nost potpuno Je hezavisna bd proučavahja njihovih fizičkih uslova.

U zajedničkom delovanju doživljavanja, razumevanja dru-gih lica, istorijskog shvatanja zajedništva kao subjekata isto-rijskog delovanja i, najzad, objektivnog duha nastaje znanje

17 257 filozofski.rs

Page 254: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

0 duhovnom svetu. Doživljavanje je krajnja pretpostavka sve-ga toga, i zato pitamo koju radnju ono obavlja.

Doživliavanje obuhvata elementarne misaone radnje. To sam označio kao niegOvu inTelftkTiialnpst tme nastupaju sa pojacavanjem svesnosti. Promena nekog unutrašnjeg činjenič-iiog stanja tako postaje svest o razlici. Na onome što se me-nja,, činjenično stanje shvata se izolovano. Doživljavanju se priključuju sudovi o doživljenomevu kojima se ono opred-mećuje. Izlišno je prikazivati da samo iz doživljavanja izvodi-mo svoje poznavanje svakog duhovnog činjeničnog stanja. Osećanje koje sami nismo doživeli ne možemo da pronađemo u nekom drugome. Međutim, za formiranje duhovnih nauka "presudno je sto mi subjektu, koji u ograničenosti tela uklju-čuje mogućnost doživljaja, dodeljujemo opšte predikate, atri-bute iz svog doživljavanja, koji sadrže polaznu tačku za du-hovnonaučne kategorije. Videli smo kako formalne kategorije proističu iz elementarnih misaonih radnji. To su pojmovi koji reprezentuju ono što se tim misaonim radnjama može shva-titi. Takvi su pojmovi jednima, mnoštvo, jednakost, razlika, stepen,, veza. Atributi celokupne stvarnosti. Realne katego-rije...

3. SKLOP ŽIVOTA

Postaje vidljiva j'edna nova crta života, koji j'e uslovljen već opisanim karakterom svoje vremenitosti — taj karakter on prevazilazi. •Naše-4innasanje prema životu, kako vlastitom tako i tuđem, jeste razumevanje.^A to ponašanje obavlja se^ U vlaStiti in KategOrijama, ^ o j ^ čn nppnvnatP cavnanjn priT-nHp 1cao takvom. Kad jp šaznanju prirode organskog sveta kod primitivnih stupnjeva ljudskog života potreban pojam svrhe, ono te kategorije preuzima ipak iz ljudskog života.

Formalne kategorije su apstraktni izrazi za logičke nači-ne ponašanja kao što su razlikovanje, poistovećivanje, shvata-nje stepena razlike, spajanje i razdvajanje. One u neku ruku predstavljaju opažanje višeg stepena, koje samo konstatuje, ali ne konstruiše a priori. One se poj'avljuju već u našem pri-marnom mišljenju,, a onda kao istovetne dolaze do izraza u našem diskurzivnom mišljenju, vezanom za znakove, samo na jednom višem stupnju. One su isto tako i formalni uslovi kako za razumevanje, tako i za saznanje duhovnih i prirodnih nauka.

258 filozofski.rs

Page 255: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Reatne kategorije, međutim, u duhovnim naukama nigde nisu istovetne s kategorijama u prirodnim naukama. Neću se upuštati u probleme koji se odnose na postanak tih kategori-ja. Ovde je reč samo o njihovom važenju. Nijedna realna ka-tegorija ne može u duhovnim naukama zahtevati onu vaznost Kojuima u pnrodnim rraUkama. AkcTse postupak kbjT je u njoj fapstraktno IzrazenJ prenese na duhovne nauke, dolazi do onih prekoracerrprgfafflta prirodnonaučnog mišljenja, koja su isto toliko za osudu koliko i ona kada se u okviru prirodne nauke duhovni sklop unese u prirodu, iz čega je proizišla Šelingova i Hegelova filozofija prirode. U istoriiskom svetu i nejpostoji nikakva prirodnonaučna uzrocnostf jer mrnk sam

"po ščfri znaSTda zakonito nužno izaziva posledice; a istorija , zna samo za 63nose delanja i trpijema. akcijp i reairHj>

1 ma koliko da neka buduća prirodna nauka dalje bude razvoju; polazeći otuda, značenje životnih trenutaka određu-vanja ili pojam snaga kao njegovih pokretača — sve su te pojmovne tvorevine prirodnonaučnog saznanj'a irelevantne za duhovne nauke. Subjekti iskaza o istorijskom svetu, počev od individualnog životnog toka, pa do životnog toka čovečanstva, označavaju samo j'ednu određenu vrstu sklopa ograničenog na neki način. Pa ako je formalna kategorija odnosa između

|celine (i»delajzajednička tom sklopu i sklopu prostora, vreme-na, organizovanog bića, ona u oblasti jduhovnih nauka.tek._iz suštine života i njoj odgovarajućeg postupk'a razumevanja do-bija poseban smisao, smisao sklopa uTcome su'delovi pove-zani. Pri tom i tu shodno karakteru evolucije stvarnosti, kpja pada u naše iskusfvo, \organski živoj treba posmatrati kao međučlan između anorganske prirodeHi\istorijskog svetajpre-ma tome kao prethodni Istupanj tog sveta.1^

Koji je to posebni smisao u kome su delovi života čove-čanstva povezani utjednu celinu? Koje su to kategorije u ko-jima nam polazi za rukom da razumevanjem ovladamo tom celinom?

fosmatram autobiografije, koje predstavljaju nainepo-sredmjT izraz retleksije o životu. (Avgustin, Kuso,, Gete^su nje-ni tipffai istnri]5siqoblici| Kako bu li pisci uspeli da sagleda-ju sklop razhcitih delova vlastitog životnog toka? Avgustin je sav usmeren na povezanost svog postojanja s Bogom. Nje-gov spis j'e istovremeno religiozna meditacija, molitva i pripo-vedanje. Cilj tog pripovedanja j*e događaj" njegovog preobraća-nja, a svako ranije zbivanje je samo postaja na putu ka tome cilju, u kome se namera proviđenja s tim čovekom završava.

17* 259 filozofski.rs

Page 256: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Za njega nikakvo čulno uživanje, nikakvo filozofsko odušev-ljenje, nikakvo uživanje retora u sjajnom govoru, niti ika-kav životni odnos nemaju autonomnu vrednost. U svemu tome on oseća kako je pozitivan sadržaj života čudno pome-šan sa čežnjom za onim transcendentnim odnosom; sve su to bile prolaznosti, i tek je u preobraćanju nastao odnos večan i bez patnji. I tako se razumevanje njegpva života obavlja u vezijddLova-toga^ bez- ,

~usloyno najvišeg dobra, i u toj vezi rađa se za pnpga koji gle-da unazad svest o značenju svakog ranijeg životnog momen-faTOn u svom zivotu ne nalazi razvoj, nego pripremu za ot-

Idanjanje svih njegovih prolaznih sadržaja. — Ruso! Njegov odnos prema vlastitom životu u njegovim Ispovestima može se sagledati samo u tim istim kategorijama značenja, vred-npsti^ smisla, svrhe. Čitava Francuskabila je ispunjena glasi-narna o njegovom braku, njegovoj prošlosti. U strahovitoj samotnosti, posmatrao je kako neprijatelji neumorno deluju protiv njega — toliko mizantropski nastrojen da je postao sklon maniji gonjenja. Kad se sećanjem vraćao imazad, video je kako je bio izbačen iz kalvinističkog strogog kućnog reda, a zatim kako se iz mračnog pustolovnog života uzdizao da is-polji ono veliko što je u njemu živelo, okaljan na tome putu svim uličnim blatom, prisiljen da se zadovolji svakojakom lošom hranom, nemoćan pred vladavinom otmenog sveta i iza-branih duhova oko sebe. Ali bilo šta da je tvorio i trpeo, i ma koliko pokvaren bio, osećao se otmenom i plemenitom dušom koja saoseća sa čovečanstvom, a to je i bio ideal nje-gova doba. To je hteo svetu da predoči, hteo jenda pnbavj^važ-nost svojoj dufrovnoj^gzistenciji pokažujući je potpuno onak-•^Tkakva je bila. O u se, prema tome, tumači tok spoljašnjih zbivanja jednoga života. Traži se jedansklop koji se ne sasto-j iusamoj i^lagijLuzroka^i^ posledicaTAko bismo hteli da ga lskažemo, za njegšnmamo samo^reči kao 5to su vrediiost, svrhat_smisao, ^načenje. Kad malo bolje pogledamoTvidimo

' ^ a se taj život tumači jednim posebnim odnosom među tim kategorijamaJ^Ruso, pre svega, želi da se prizna pravo njego-ve individuaTne egzistencije. Time je dato jedno novo gledište o beskrajnim mogućnostima ostvarivanj'a životnih^vi^ Polazeći sa tog stanoviš^ta, oblikuje se ođnos~kategorija pod kojima on razumerživot^— A sada o Geteu. U njegovom delu Poezija i istina čovekse prema vlaštitoj egzistencij'i odnosi univerzalnoistoriJikijOn sebe vidi apšolutno povgzanogyknji-"ževnTm^pokretom jv^J^Pgh^-l ^n lma spokojnoTgordo ose-

260 filozofski.rs

Page 257: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ćanje svoga položaja u njoj. Tako je starcu, koji se osvrće unazad, svaki trenutak njegove egzistencije dvostruko znača-jan: kao život koji ie u punoj meri uživao, i kao snaga čije dejstvo prodire u sklop života. On svaku sadašnjost, onu u Lajpcigu, Strasburu, Frankfurtu oseća ispunjenom i određe-nom onim što je prošlo, kao da je usmerena na oblikovanje budućnosti — znači da je oseća kao razvoj. Tu naš pogled do-pire dublje u relacije između kategorija, kao oruđa za sagle^

^ayanje život^ Smisao života Je i f rijegovom oblikovanju, u j razvoju; polazeći otuda, značenje životnih trenutaka određu-" je se na jedan specifičan način; on je istovremeno i doživlje-na vrednost samoga trenutka i njegova delotvorna snaga.— :-

Svaki život ima vlastiti smisao. On se nalazi u jednom ojclopn "snflffenja u kome svaka sadašnjost, kn]e ?e rnn7emn " gptiti jfpa vlastitu vrednost, a istovremeno u sklopu sećanja pm/P7anfl je $ nekim smislom celine. Sflusao lndividualnog postojanja potpuno je singularan i saznanje ga ne može Odgo-netnn^Jt on ipak na svoi način, kao Laibnicova monadar re=— prezentuje istorijski univerzum.

AUTOBIOGRAFIJA

\\ ,Autobiografija je najviši i najpoučniji oblik u kome sev gusrecemo s razumevahjem života. U hjoj'~je zivotnf tbk oho v spoljaShje, što se čulno pojavljuje, od čega razumevanje na-preduje ka onome što je taj životni tok stvorilo u okviru jedne određene sredine. A onajjkoji razumevajaj| životni tok identičan ie s onimkoii ga'je stvori0.^tUda^roizilazi_Jedna^ posebna prisnost razumevanla. Covek Tćoii trazi sklopuisto-riji svoga zivota, već je u svemu onome što je osetio kao vred-nosti svoga života, što je ostvario kao njegove svrhe,, što je zamislio kao životni plan, sve što je gledajući unazad sagledao kao svoj razvoj, a gledajući unapred kao oblikovanje svoga života i njegovo najviše dobro — u svemu tome on je sa raz-ličitih gledišta već stvorio jedan sklop svoga života, koji sada treba rečima izraziti. pn j'e u jgćanju izdvojio i istakao zna-

' čajne momente svoga_žiyota,^"ostale je predao zaboravuTl Tamo gde se u pogleđu znaćaja moinenta prevario, budućnost ga je docnije ispravila. I tu je naj'preče zadatke za shvatanje i prikazivanje istorijskog sklopa već delimično rešio sam život. JJ^koncepcijama doživljaja stvorena su jedinstva u koiima su sadSSnje i piošlo povezam zajedničKim_značfinjemr--Među do-

261 filozofski.rs

Page 258: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

življajima oni koji za sebe i za sklop života imaju poseban dignitet sačuvani su u sećanju i izdvojeni iz beskrajnog toka svega onoga što se zbilo i što je zaboravljeno; a u samom životu izgradio se jedan sklop, polazeći sa njegovih različitih stajališta, tokom neprekidnih pomeranja. Sam život je, dak-le, delimično već obavio posao istorijskog prikazivanja. Jgdin-

! stva su data u obliku doživljaja; iz beskrajnog, bezbfojnog i mnoštva pripfemljen je izbor bhoga što je vredno prikaziva-I nja. A među tim članovima vidi se jedan sklop koji, naravno,

ne može biti puka kopija realnog životnog toka tolikih godina, koji to i ne želi da bude, zato što je reč o razumevanju, a koji, međutim, ipak iskazuje ono što jedan individualni život sam zna o sklopu koji postoji u njemu.

Približili smo se korenima sveg istorijskog shvatanja. Autobiografija^g samo jcdna samor^rkftjj* čoveka o niego-vom zivotnom toku^Jfcoja je dobila knjižeim^ rflfl, A1i t ? k v ~

"samorefleksija obnavlia se na izvesnom stepenu u svakoj in-^ dividui. Ona je uvek tu, a ispoljava se svaki put u novim obli-

"cimaTNalazimo je u Solonovim stihovima baš kao i u samo-posmatranjima filozofa stoičara, u meditacijama svetaca, u filozofiji života modernoga doba. 5^rno opg ^rpngn^njp jstorij-

^ l f O viffenjp Mnr i Sirintt v l a c t i t o p frivota, V a n i A n P r g j j g ^ r g ^ fleksije o njemu — temelj je istorijskog viđenja. Jedino ona

^omogućuje da se ulijč drugi živpt beskrvnim senkarna prošlo-^ga^-Nigna-jiovezanost s bezgraničnom potrebom čoveka da se unese u tuđu egzistenciju, da u njonzgubi vlastito Ja^Jzm— veiikog^po vesničara:

Šta je pak to što posmatranjem vlastitog životnog toka konstituiše sklop kojim pojedinačne delove povezujemo u celinu i u kome život dospeva do razumevanjaP^Opštini-katfeL. gorijama mišljenia pridružile su se u razumevanju života i kategonje vrednosti' svrhe i^iaEtfn}a._Ohu'hvatile sn široke pojmove kao sto su oblikovanje i razvoj života. Različitost tih kategorija uslovljena je u prvom redu stanovištem sa koga se shvata životni tok u vremenu.

Osvrćući se u sećanju unazad, mi sklop proteklih delova životnog toka sagledavamo kategorijom njihovog značenja. Kad živimo u sadašnjosti, koja je ispunjena realnostima, ose-ćanjem upoznajemo njenu pozitivnu ili negativnu vrednost, a jcada se usmerimo prema budućnosti, iz tog ponaganfo nacta, ^^katcgoriia-^ateržrivot tnmarimo kao nntvnrfinjp nrlrr nnj više svrhe kojoj se podređuju sveLjpoiedinačne svrhe, tnnrmri. _ mo ga kao ostvareiije najvištfg"Hobra. Nijedna od tih katego-

262 filozofski.rs

Page 259: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

rija ne može se podrediti drugoj, zato što svaka od njih po-lazeci sa nekog drugog gledišta omogućuje da se razume ce-lina života. Prema tome, one se međusobno ne mogu upore-đivati.

Pa ipak se u njihovom odnosu prema razumevanju život-nog toka pojavljuje razlika. \Vlastite vrednosti (Eigenwerte), koje se saznaju u doživljajTTštvarnosti i jedino u njemu, jesu ono što se primarno može saznati, ali one postoje odvojegLO ijiporedoj Jer„ svaka od njih nastaje odnosom|sub]ek"ta|pre-ma nekom predmetu koji za njega postoji u nekoj sadašnjosti. (Nasuprot tbi!ier*kad~p"osfavIjamo neku svrhu, mi se odnosi-mo prema nekoj predstavi objekta koju treba realizovati.) Znači, vlastite vrednosti doživljene sadašnjosti postoje odvo-jeno i uporedo; one se samo mogu međusobno upoređivati, procenjivati. Ono što se inače označava kao .vrednO-S^-gzn^^j^-va samo relacjLjig^gjž^^ nekom predmetu pripišemcf objektivnu vrednost, znaci da se samo u odnosu na njega mogu doživeti razne vrednosti.^lAko mu pri-pišemo vrednost delovanja, time^snio ga samo označili kao sposobnog da omogući pojavu neke vrednosti na nekom kas-nijem mestu u toku vremena.\Sve su to čisto logičke relacije, u koje može stupiti vrednost doživljena u sadašnjosti. Tako se život sa gledišta vrednosti pojavljuje kao fceskrajno mnoš-tvo pozitivnih i negativnih vrednosti egzistenCijeT'To liči na haos harmonija i disonanca. Svaka od njih je zvučna tvore-vina koja ispunjava neku sadašnjost; ali među njima ne po-stoji nikakav muzički odnos.'Kategorija svrhe ili dobra^ koja život shvata sa gledišta usmerenosti na budućnost, pretpo-stavlja kategoriju vrednosti. Pa ni ona ne može poslužiti kao polazna tačka za stvaranje sklopa života. Jer međusobne veze svrha samo su veze mogućnosffTlzbora,, podređivanja.lJedinp kategorija \značenja prevladava^ puku^nagprednost, puku po-đ r e đ ^ č s T a e l o v a živblaT^A kako je i^oriia^secanje, a njemu p r i i ^ a ^ g a ^ o n i a r z n a č e n i a T n r n j e ovU upi'avo najkarakteris-tignija Xategorija istorijskog miSljerija. Zato jgZs^^^gažno • \ da izložimo kako se oria postepeno đalje razvij ala. "

DOPUNA TACKE 3. SKLOP ŽIVOTA

U sklopu kategorija delanj'a i trpljenja pojavljuj'e se^kate-., gorija sile. Delanje i trpljenje su, kao što smo videli, osnova principa uzročnosti u prirochiim naukama. Princip uzročnosti

263 ! filozofski.rs

Page 260: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

je u strogom obliku razvijen u mehanici (Uvod u duhovne na-uke, str. 509 i dalje; Sabrani spisi, knj. I, str. 399 i dalje). Sila je u prirodnim naukama hipotetičan pojam. Ukoliko prirocF ne nauke prihvate njegovo važenje, on je određen principom uzročnosti. U duhovnim naukama on je kategorijalni izraz za ono što se može doživeti. Hipotetičan pojam nastaje kada se okreneiho prema budućnosti, a to se zbiva na raznovrsne načine. U snovima o budućoj sreći, u igri mašte s mogućnosti-ma, u sumnji i strahu. A tu izlišnu rasplinutost vlastite egzis-tencije zgušnjavamo u jednu jedinu tačku: usred raznih mo-gućnosti odlučujemo se da ostvarimo jednu od njih. Svrho-vita predstava, koja se sad pojavljuje, sadrži nešto novo, čega još nije bilo u krugu raznih stvarnosti i što sad treba da stupi u njih; Jgjio o čemu je ovdereč, to je — potpuno nezavisno od svake teorije o volji — neka napetost, koju psiholog može

^fizički da tumači, upravljenost na neku metu, a sada, među-tim, rađanje jedne intencije da se ostvari nešto čega još nije bilo u stvarnosti, izbor između mogućnosti i intencija da se ostvari jedna.. .15 određena predstava o cilju„ izbor između sredstava za njeno izvođenje i samo izvođenje. Ukoliko život-ni sklop to obavlja, nazivamo ga silom.

Pojam sile presudan je za duhovne nauke! Dokle god sile dopiru, imamo posla s jednom celinom, sa sklopom. Stanja u njemu postoje svuda kao nešto što se samo po sebi razume; međutim, kada istorija nastoji da razume i izrazi promene, to se čini pojmovima koji izražavaju energije, pravce kreta-nja, preraspoređivanje istorijskih snaga. Ukoliko je taj njihov karakter izraženiji utoliko će istorijski pojmovi bolje da iz-raze prirodu svog predmeta. Ono što u pojmu fiksiranom predmetu daje karakter važenja, nezavisnog od vremena, pri-pada samo njegovom logičkom obliku. Zato je važno stvarati pojmove koji izražavaju slobodu života i istorije. Hobz više puta kaže da je život neprekidno kretanje. Lajbnic i Volf isti-; ču da kako za pojedince, tako i za zajednice sreća leži u sves-l

ti o napredovanju. Sve kategorije života i istorije su oblici iskaza„ koji —

ako još ne svuda u iskazima o onome što se može doživeti, a ono bar u njihovom razvijanju pomoću drugih radnji — stiču opštu primenu u duhovnonaučnoj oblasti. One potiču iz sa-mog doživljavanja. Nisu vrste oblikovanja koje pridolaze spo-lja, već strukturni oblici samoga života u vremenskom toku dolaze u njima do izražaja na osnovu formalnih operacija za-snovanih u jedinstvu svesti. A subjekt tih kategorija u okviru

264 filozofski.rs

Page 261: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

sfere doživljaja? Najpre je to životni tok koji se odvija na nekom telu, i u odnosima između namere, njenog ometanja i pritiska spoljašnjeg sveta razlikuje kao jedno Ja od spoljaš-njega — onoga što se ne može doživeti, što je tuđe. Svoja bliža određenja ono dobija upravo od izloženih predikatskih odredbi, pa su tako svi naši iskazi već u sferi doživljaja, uto-liko što je njihov predmet životni tok i što po svojoj prirodi iskazuju predikate o tom životnom toku, na prvom mestu sa-mo predikatske odredbe o tom određenom životnom sklopu. Karakter zajedničkoga, opštega, dobijaju time što je njihpva požađina objektivni duh,'a njihov stalni korelat shvatahje

^ragih Hca. Razumevanje vlastitog životnog toka obavlja se, međutim,

u jednoj poslednjoj grupi kategorija, koja se bitno razlikuje od prethodnih. Prethodne kategorije bile su srodne s katego-rijama saznanja prirode. Sada nailazimo na takve s kojima se u prirodnim naukama ništa ne može uporediti.

Shvatanje i tumačenje vlastitog života prolazi kroz dugi niz stupnjeva; najsavršenije ga izlaže autobiografija. U njoj subjekt vlastiti životni tok shvata na taj način što u svoju svest privodi ljudske supstrate i istorijske veze u koje je utkan. Konačno, autobiografija se može proširiti u istorijsku sliku; nju ograničava, ali i značaj joj daje samo to što je njen nosilac doživljavanje i što polazeći od te dubine postaju ra-zumljivi vlastito Ja i njegove veze sa svetom. Rgfleksijačove-kanj:^1* gamom ostaje orijentaciona tačka i 'osnova.

filozofski.rs

Page 262: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

II RAZUMEVANJE DRUGIH LICA I NJIHOVIH ŽIVOTNIH MANIFESTACIJA

Ra7,^mftvanie i tumačenje su metoda koja preovlađuje u duKovnim naukama. Ujžazunievanju su sjedinjene sve funkcije. Ono sadrži sve duhovnonaucne~"fclme. Na svakoj tacki razu-

"mevanje otvara neki svet.10

Na osnovi doživljavanja i razumevanja samoga sebe i u ^ njihovom stalnom naizmeničnom delovanju izgrađuje se ra-_ zumevanje tuđihjsivotnih manifestacija i drugihlica. NLJu^, nije rec o logićkoJTconstrukciji ili psihološTEoj analizTTiiego, .O.analizru Smislu^teopj^ ™anja Potr^hno JP iitvrditi Iroliko razumevanje drugiKHtica doprinosi istorijskom znanju.

1

ŽIVOTNE MANIFESTACIJE

Dato, ovdesii uvek životne manifestacije. Pojavljujući se u čulnom svetu, životne manifestacije su izraz duhovnoga i omogućuju nam da ga saznamo. Pod životnom manifestaci-jbni ne razumem ovde samo one izraze kojima je nešto miš-ljeno ili koji nešto znače, već isto tako i one koji nam i.bez takve namere, kao izraz nečeg duhovnog, omogućuju da razu-memo to duhovno.

Vrsta i doprinos razumevanja razlikuju se prema ,k1asa-_ ma životnih manifestar.ija. _

Prvu od tih klasa č W pojmovi. sndovi. značajnije jn isac-ne tvorevine. Kao sastavni delovi nauke. izdvoieni IZ "doživ-ljaja u kome se poj'avljuju, oni u svojoj saobraznosti s logič-kom normom imaju zajednički osnovni karakter. On je u

266 filozofski.rs

Page 263: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

njihovoj istovetnosti, nezavisno od mesta na kome se pojav-ljuju u misaonom sklopu. .Sud iskazuje važenje nekog misa-smQK sadržaja nezavisno od promena n pjegflgom pojavliiva-jijliTliezavisno od razlika u vremenu ili ličnostima. uprayo_ utome^je i smisao stava ldentiteta. Zato je sud isti fajjđ ono-gakoj | ga izriče i onoga koji ga razume; neizmenjen, bn Še'ha neki način ^renosi jz_i>osedaonoga kojTjga izriče u posed onogsG£QjTga.r^umer To svakbm logičkoih bespf ekornom mi-sabnom sklopu određuje specifičan karakter razumevanja.^-Razumevanje je usmereno na sam misaoni sadržaj', a on j*e u) svakom sklopu jednak samom sebi, pa je zato razumevanj'eT tu potpunije nego kod svake druge životne manifestacije. Me- / đutim, za onoga koji shvata on ne kazuje ništa o svoj'im ve-zama s nejasnom pozadinom i punim opsegom duševnog života. Ništa tu ne ukazuje na osobenosti života iz koj'eg je to razumevanje proizišlo, a upravo iz njegovog specifičnog karaktera proističe što ono uopšte ne zahteva nikakvo vraća-nje na duševni sklop.

Drugu klasn »ivotniVi m^nifp.fstarija č ine postupci. Postu-pak ne proističe iz namere da se nešto saopšti. MeduTim, shod-no odnosu u kome se on nalazi prema nekoj svrsi, u njemu j'e ta svrha data. Veza postupka sa duhovnim koje se tako u njemu izražava redovna je i dopušta verovatne pretpostavke o ovome. Međutim,, neophodno je potrebno da se okolnostima uslovljeno psihičko stanj'e, koje je postupak proizveo i čiji je on izraz, razluči od samog životnog sklopa u kome je to sta-nje zasnovano. Snaga neke presudne pobude izvlači delo iz mnogostranosti života u jednostranost. Ma koliko bilo pro-f mišljeno, ono ipak iskazuje samo jedan deo našega bića. Ono! potire mogućnosti koje su se nalazile u tom biću. Tako se i postupak odvaj'a od pozadine životnog^ sklopa. I ukoliko ne bude objašnjeno kako su u njemu spojeni okolnosti, svrha, sredstva i životni sklop, neće se moći svestrano odrediti unu-trašnje stanje iz koga je taj postupak potekao.

.Sasvim ja nešto drugo izraz doživljaja! Posebna veza po-^toii između njega, zivota iz kojeg proističe i razumevanja do ^oieg dovodi. Izraa. rtainte. može od duševnog sklopa sadržati više nego što ijednaintrospekcija može uočiti. On to izvlači iz jđubina koje svest ne osvetljava. Međutim, u prirodi'ižraza doživlj'aja istovremeno je i što se veza između njega i duhovno-ga, koje se u njemu izražava,, može samo uslovno da postavi kao temelj razumevanju. On ne potpada pod sud o tačnosti ili netačnosti, nego pod sud o neistinitosti ili istinitosti. Jer

267 filozofski.rs

Page 264: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

licemerje, laž, obmana ovde prekidaju vezu između izraza i duhovnoga koje je izraženo.

Međutim, pojavljuje se važna razlika na kojoj počiva naj-viši značaj do koga se izraz doživljaja može uzdići u duhov-nim naukama. Ono što proističe iz svakodnevnog života pot-činjeno je njegovim interesima. I tumačenje onoga što stalno tone u prolaznost određeno je vremenskim trenutkom. Straš-no je što u sukobu praktičnih interesa svaki izraz može da obmane i što se i tumačenje menja kad se mi drukčije posta-vimo. Međutim, kad se u velikim delima duhovno odvoji od SYOgaJyorca, od pesnika, umetnika, pisca, ulazimo u jednu^ oblast^u koioi vi*e nema obmaha. JNjjćdno Istinski^veiiiććP umetničko delo ne može da želi da nas pod oRoinostima Koje tu vladaju 1 koje kasnije ireba da lzlozi, zavara nekim duhov-"

^nim sadržajem koji je njegovom tvorctl tud,, ono čak UOp§te 1" jie_žgij_ci2[ kaže nešlo o svonrivorcu. Istinito u sebi, ono je pred nama hksirano, vidijivo, trajno, 1 to nam omogućuje da ga u njegovom umetničkom svojstvu pouzdano razumemo. U granicama između znanja i dela stvara se krug u kome se život otkriva u dubini koj'a nije dostupna ni posmatranj'u, ni refleksiji ni teoriji.17

2

ELEMENTARNI OBLICI RAZUMEVANJA.

Razumevanie izrasta u prvom redu iz interesa praktičnog, ŽJVOta. TrpraktlčflnTTi ft\yntu lirnp^i *w npnrene na'međusobL no op5tTfrnj^^nfa g p Tnorajn ii7Qjnmnr> rnTiiimnrnti Tf>df n n -ra znati Sta onai drugi hoće. Tako. najpre, nastaju demen-

. tarni oblici razumevanja. Oni su kao slova, čije spaj*anjre omo-gućuje njegove više oblike. Pod takvim elementarnim oblikom razumem tumačenje neke poiedinačne životne manifestacije. Logički se ono prikazuje analognim zaključkom. Do tog zak-ljučka se dolazi posredstvom redovne veze između tumačenja i onoga što j'e u njemu izraženo. U svakoj od navedenih klasa, pojedinačna životna manifestacija podobna je za jedno takvo tumačenje. Niz slova složenih u reči koje čine jednu rečenicu je izraz za neki iskaz. Izraz lica nam označava radost ili bol. Elementarni činovi iz kojih se sastoje povezani postupci kao što su podizanje nekog predmeta, udaranje nekim čekićem, sečenje drveta testerom, označavaju nam prisutnost izvesnih

268 filozofski.rs

Page 265: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

svrha. U elementarnom razumevanju, prema tome, nema vra-ćanja na čitav životni sklop koji sačinjava trajni subjekt ži-votnih manifestacija. Ništa ne znamo ni o kakvom zaključku u kome bi se stvaralo razumevanje.

^snovni„odnos na kome se zasnjva prores plftmentamog raziu^vania--aeste^D3nos između izraza i onoga što j e u nje-mu lzraženo^FleTTi^ntP^o ra7"m»yan jfi r"jA nikakav žakljugukr^

VijTTrpicn na nsnnvn poskdirf* **>k ni u oprezmjem načinu izražavanja iie smemo ga shvatiti kao postupak koji se sa date posledice vraća na neki deo životnog sklopa koji omogu-ćuje posledicu. Svakako je taj odnos sadržan u samom či-njeničnom stanju, pa je prelaz iz onog u ovo tako reći uvek na pragu: ali do njega ne mora doći.

A to što se tako odnosi jedno prema drugom povezano je međusobno na osoben način. U najelementarnijem obliku ispoljen je odnos između životnih manifestacija i duhov-noga, koje vlada u svakom razumevanju, odnos po kome veza razumevanja s duhovnim koje se u njemu izražava prenosi u njega svoj cilj, a da se pri tom manifestacije date u čulima ipak ne utapaju u duhovnome. Što to dvoje, recimo gest i strah, ne postoje naporedo, nego čine jedinstvo, zasnovano je u osnovnom ocbiosu između izraza i duhovnoga. Uz to, među-tim,, dolazi i karakter svih elementarnih oblika razumevanja, o kome će sada biti reči.

3

OBJEKTIVNI DUH I ELEMENTARNO RAZUMEVANJE

Izložio sam značaj objektivnog duha za mogućnost du^ hnyponan^nog ^i^nj^ Pc\A nj im ra7npnpra-fn->nf>vritnp nnlikfvL U kojima se zajedništvn individna <>bjektivi5; 1n n čiilnnm S V P ^

^tiLjj tom objektivnom duhu prošlost je za nas trajna i posto-jana sadašnjost. Njegova oblast rasprostire se od stila života, od oblika opštenja, sve do sklopa svrha koji je društvo sebi izgradilo, do morala, prava, države, religije, umetnosti, nauka i filozofije. Jer i delo jednoga genija reprezentuje neko zajed-ništvo ideja, duševnog života i ideala u izvesnom vremenu i izvesnoj sredini. Iz sveta objektivnog duha naše Ja prima hra-nu počev od najranijeg detinjstva. Taj svet je i medijum u kome se obavlja razumevanje drugih lica i njihovih životnih manifestacija. Jer sve ono u čemu se duh objektivisao sadrži

269 filozofski.rs

Page 266: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nešto što -Ta 1 Ti irr^jn 7.ajednižlco. Svalci prostor zasađen drvećem, svaka odaja u kojoj su poređana sedišta razumljiva nam je od malih nogu, jer su ljudi zajedničkim postavljanjem svrhe>, uređivanjem, procenjivanjem odredili svaki prostor i mesto svakom predmetu u sobi. Dete raste u porodici, čijji su poredak i običaji za njega isti kao i za ostale članove porodice, i ono prihvata majčin raspored u vezi s njima. Pre nego što nauči da govori, ono je već utopljeno u medijum zajedništa-va. Ono se uči da razume gestove i izraze lica, pokrete i uzvi-ke, reči i rečenice samo zato što ih susreće uvek iste i uvek isto povezane s onim šro znače i izražavaju. Tako se individua orijentiše u svetu objektivnog duha.

Iz toga proističe jedna važna posledica za proces razu-mevanja. Životna manifestacija, koju individua shvata, za nju po pravilu nije samo pojedinačna manifestacija, ona je tako reći ispunjena znanjem o zajedništvu i nekom u njoj datom vezom s nekim unutrašnjim stanjem.

Svrstavanje pojedinačne životne manifestacije u neko za-jedništvo olakšano je time što u objektivnom duhu postoji jedan raščlanjeni poredak. On obuhvata pojedinačne homoge-ne sklopove, kao što su pravo ili religija, a oni su čvrste i pravilne strukture. Tako su u građanskom pravu imperativi izrečeni u zakonskim paragrafima, koji za ostvarenje nekog životnog odnosa treba da obezbede mogući stupanj savršen-stva,, povezani s nekim sudskim postupkom, sa sudskim usta-novama i mehanizmima za sprovođenje njihovih odluka. U okviru jednog takvog sklopa postoji mnoštvo tipičnih razli-ka. Pojedinačne-^votjae-jaiajiifestacije koje sjjsreće.subjekt razurhevanja mogu se shvatiH^ao--da-pSpaf&jii Jednoj sferi zajedništva, jednome tipu. Shodno vezi izmecfri životrie mani-festacije i duhovhoga^~veži~koja posioji u okvrtu~tog zajedniš-tva, dopuna duhovnoga koje spada u životnuvmanifestaciju data je zajedno s njenim svrstavanjem u nešto zajedničko. Jedna rečenica je razumljiva na osnovu zajedništva u nekoj zajednici jezika u pogledu značenja reči i oblika gramatičke promene, kao i u pogledu smisla sintaktičke strukture. Pravila ponašanja utvrđena u jednom određenom kulturnom krugu omogućuju da reči pozdrava ili nakloni svojom gradacijom označe određen duhovni stav prema drugim licima, i da se kao takvi razumeju. Zanatstvo je u raznim zemljama izgradilo od-ređen postupak i određena oruđa za postizanje neke svrhe, i na osnovu njih nama njegova svrha postaje razumljiva kada on <zanatli ja> upotrebi čekić ili testeru. Svuda je jednim

270 filozofski.rs

Page 267: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

poretkom u nekom zajedništvu utvrđena veza između život-ne manifestacije i duhovnoga. Time se objašnjava zašto je ta veza prisutna u shvatanju pojedinačne životne manifestacije i zašto su bez svesnog zaključivanja, na osnovu odnosa izme-đu izraza i onoga što je izraženo, oba dela tog procesa ujedno stopljena u razumevanju.

Ako za elementarno razumevanje potražimo neku logičku konstrukciju, onda se iz zajedništva u Kome je dat neki sklop, između izraza i onoga što je izraženo, taj sklop otkriva u jednom pojedinačnom slučaju; posredstvom zajedništva život-na manifestacija se predikatski određuje kao izraz nečeg du-hovnog. Postoji, dakle, zaključak po analogiji, u kome se po-sredstvom ograničenog niza slučajeva sadržanih u zajedniš-tvu predikat o subjektu iskazuje s verovatnoćom.

Ovde postavljeno učenje o razlici između elementarnih i viših oblika razumevanja opravdava uobičajeno razdvajanje pragmatičkog tumačenja od istorijskoga, time što razliku svo-di na jedan odnos između elementarnih i složenih oblika, koji leži u samom razumevanju.

4

VIŠI OBLICI RAZUMEVANJA

Prelaz od elementarnih oblika razumevanja ka višima već se u začetku nalazi u elementarnima. Što se više povećava unutrašnja razdaljina između neke date životne manifestaci- I je i onoga koji je razumeva, utoliko češće dolazi do nepouzda- * nosti. Nastoji se da se one otklone. Prvi prelaz ka višim obli-cima razumevanja obavlja se kada razumevanje pođe od nor-malnog sklopa životne manifestacije i duhovnoga koje se u njoj izražava. Ako u rezultatu razumevanja nastupi neka unu-trašnja teškoća ili neka protivrečnost s onim što je inače po-znato, onda to onoga koji razumeva navodi da to preispitaTOn se priseća slučajeva u kojima nije bilo normalnog odnosa iz-među životne manifestacije i unutrašnjeg stanja. Takvo od-stupanje već postoji u slučajevima kada mi svoja unutrašnja stanja, svoje misli i svoje namere neprobojnim držanjem ili ćutanjem skrivamo od pogleda nezvanih. Tu posmatrač po-grešno tumači jedino odsustvo neke vidljive životne manifes-tacije. Ali, u ne malom broju slučajeva moramo računati s tim da uz to postoji i namera da budemo zavarani. Izrazi lica,

271 filozofski.rs

Page 268: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

gestovi i reči u protivrečnosti su s unutrašnjim stanjem. I tako se na različite načine pojavljuje zadatak da se poslužimo drugim životnim manifestacijama ili da se vratimo na čitav životni sklop kako bismo rešili svoju nedoumicu.

Iz opštenja u praktičnom životu nastaju, međutim, i po-sebni zahtevi da se donesu sudovi o karakteru i sposobnostima nekog pojedinca. Mj_stalnp računamo s tumačenjima koia^. nam pnižaj^jx>jeHinrgestovi, izrazi lica, postupci s određe-nJTTTci em ilFnjihove skupme; takva tumačenjajia^odg^JigL. zakl jućKe po analogiji, alj razumevanje nas voai dalje; trgo-~ vina i saobraćaj, drustveni život, zanimanje i porodica upuću-ju nas na to da zagledamo u unutrašnje stanje ljudi koji nas okružuju, kako bismo utvrdili u kojoj meri možemo računati na njih. Odnos između izraza i onoga što je izraženo prelazi u odnos između raznovrsnih životnih manifestacija neke dru-ge ličnosti i imutrašnjeg sklopa na kome se ta raznovrsnost zasniva. To dalje ukazuje na potrebu da se uzmu u obzir i promenljive okolnosti. Dakle, pred sobom, na osnovu pojedi-načnih životnih manifestacija o celini životnog sklopa, imamo i induktivni zaključak. Njegova pretpostavka je znanje o du-ševnom životu i njegovim vezama sa sredinom i okolnostima. Kako je niz životnih manifestacija ograničen,, a sklop na kome je utemeljen neodređen, rezultat toga može imati samo ka-rakter verovatnoće. Ako se iz njega izvede zaključak o nekom delanju sagledanog životnog jedinstva u novim okolnostima, taj deduktivni zaključak, izgrađen na induktivno stečenom uvidu u neki psihički sklop, može zaključivati samo o očeki-vanju ili mogućnosti. Napredovanje od jednog psihičkog sklo-pa, kome se i samom može pridati samo verovatnoća, idući dalje kroz pojavljivanje novih okolnosti, pa sve do načina kako će taj sklop na njih reagovati, može imati za rezultat samo očgkivanje, ali ne i pouzdanost. Sama pretpostavka po-

"Hobna je^da se i dalje izgrađuje, što će se uskoro pokazati; ali pokazaće se i to da se na stepen pouzdanosti ne može uzdići.

SvLviši oblici razumevanja, međutim, ne počivaju na os-novnom odnosirrzmeđu onogžr žto je pro^rbkovandi onoga što^prou^okuje. Pokazalo se đa jedna takva pretpostavka ne važi za elementarne oblike razumevanja; ali i j'edan veoma važan deo onih viših oblika utemeljen j#e u odnosu između izraza i onoga što je izraženo. Razumevanje duhovnih tvore-vina usmereno je u mnogim slučajevima samo na onaj sklop

272 filozofski.rs

Page 269: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

u kome pojedini delovi neke tvorevine^ ulazeći jedan za dru-gim u shvatanje, čine celinu. Da bi razumevanje donelo naj-više koristi našem znanju o duhovnom svetu, čak je od naj-većeg značaja istaći samostalnost tog njegovog oblika. Izvodi se recimo neka drama. Ne uživljuje se potpuno samo književ-no neobrazovan gledalac u radnju, ne misleći pri tom na pisca komada, već i književno obrazovan čovek može potpu-no da bude opčinjen onim što se tu dešava. Njegovo se razu-mevanje usmerava na sklop radnje, na karaktere ličnosti i na preplitanje momenata koji određuju preokrete ljudskih sud-bina. I samo će tada uživati u punoj realnosti prikazanog isečka iz života. Samo tako će se u njemu potpuno obaviti proces razumevanja i naknadnog doživljavanja, koji pesnik želi da pokrene u njemu. Ćitavom oblašću takvog razumeva-nja duhovnih tvorevina vlada jedino odnos između izrazjl i duhovnog sveta izraženog u njima. TekTčaHa gledalac zapazi "3a je ono što je upravo prihvatio kao deo stvarnosti vešto i smišljeno stvoreno u pesnikovoj glavi, razumevanje — kojim je upravljao taj odnos između jednog skupa životnih mani-festacija i onoga što je u njima izraženo — prelazi u razume-vanje odnosa između tvorevine i tvorca.

Pogledamo li navedene oblike višeg razumevanja u njiho-voj ukupnosti, videćemo da je njihov karakter zajednički po tome što oni u zaključku po indukciji na osnovu datih mani-festacija privode razumevanju sklop jedne celine. Osnovni odnos, naime, koji određuje razvijanje od spoljašnjega ka unutrašnjem ili je u prvom redu odnos između izraza i onoga što je izraženo, ili je pretežno odnos između onoga što je prouzrokovano i onoga što prouzrokuje. Postupak počiva na elementarnom razumevanju, koje, da tako kažemo, elemente čini pristupačnim za rekonstrukciju. On se, međutim, od ele-mentarnog razumevanja razlikuje po jednoj drugoj crti, koja prirodu višeg razumevanja tek čini potpuno vidljivom.

Predmet razumevanja je uvek nešto pojedinačno. A u svojifh višim oblicima, na osnovu induktivnog prikupljanja onoga što je zajedno dato u nekom delu ili životu ono zaklju-čuje o postojanju sklopa u nekom delu ili nekoj ličnosti, ili u nekom životnom odnosu. Međutim, analizom doživljavanja i razumevanja nas samih proizišlo je da je pojedinac_u_ du-

Jhovnom svetu autonomna vrednost, čak jeđina autonoihna vređnost Koju mbzemo^nesumhjivo utvrditi. Zato nas on ne in-teresuje samo kao jedan slučaj opštečovečanskoga, već i kao

18 273 filozofski.rs

Page 270: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

individualna celina. Interesovanje je značajno za naš život, nezavisno od praktičnog interesa koji nas stalno prisiljava da račnnamo s drugim ljudima u plemenitom ili zlom, vulgar-nom ili budalastom vidu. Tajna ličnosti sama po seMpodsti: rp PR jo* Ha]j^ i dublje pokušaje razuHievanja.JUj5kTOm_I^ zumevanj" otvarpTse carstvo lndividua, kuje obuEvHaJjudeJ. niihove livorevine. Za duEovne naukć. to ]e naJSvojstvenija radnja razumevanja. Objektivni duh.i snaga individue zajed-^ nojodreduju duhovni svet. Na razumevanju toga dvoga po- j civa istorija. -J

TnnMviHn^ m p r t i i t i m r ^ n m ^ m o nfl ncnnvi i p j i h n v ^ grnrl, nosfi, onoga što je u njima zaiedničko. Tai proces prelnostav«

Jjg^pgSfiTRnost OB^ečovečansKDga^aHmniividuadinm, koia GO nar njeffovoj n g n n v i ^ j j a miiosivo razhcitih dub™"""" pg7i<zten-rijn jjjMh7m sklopn fitnlnf? praktično rešavamo zadatak da n jduši, u neku ruku, proživimo razvoj ka individuacij irSrađa za resenje tog pi'obleina SU pojedinacne datosti, koje^rikup-lja indukcija. Svaka od njih je nešto individualno, i tim pro-cesom se tako i sagledava. Zato i sadrži moment koji omogu-ćuje da se sagleda kako je celina individualno određena. Ali pretpostavka tog postupka udubljivanjern y pojedinačno r upn^ ^đivaRJ^m-^togs: pojedmacnoga f jnpftinn jdrugim, dobija svg, razvijemje obhke. 1 zato havljenj^razumevaniem vodi u šve. veće ttnbiflfCHuhojtt^ objektivni duh sadrži neki poredak raščlanjen na tipove, tako i u čovečanstvu u neku ruku postoji jedan sistematski poredak, koji od pravil-nosti i strukture u opštečovečanskome vodi ka tipovima ko-jim razumevanje sagledava individue. Ako pođemo od toga da se one ne razlikuju po kvalitativnim svojstvima, nego, da tako kažemo, po naglašavanju pojedinih momenata, koji se mogu i psihološki izraziti, onda u tom naglašavanju leži unu-trašnji princip individuacije. Kada bi bilo moguće da u činu razumevanja tako reći aktivišemo ta dva elementa — prome-nu duševnog života i njegovog stanja, koja je rezultat okol-nosti, kao spoljašnji princip individuacije, i varrjaciju, koja je rezultat različitih naglašavanja strukturnih momenata, kao unutrašnji princip — onda bi razumevanje ljudi, pesničkih

\ i književnih dela bilo put da se pristupi najvećoj" tajni života. I U stvari, tako i jeste. Da to uvidimo, moramo da obratimo 1 pažnju na ono što u razumevanju nije dostupno nikakvom I prikazivanju u logičkim formulama — a ovde je samo reč | o takvom shematskom i simboličkom prikazivanj'u.

274 filozofski.rs

Page 271: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

UŽIVLJAVANJE, NAKNADNO OBLIKOVANJE, NAKNADNO DOŽIVLJAVANJE

Položaj koji više razumevanje zauzima prema svome predmetu određen je njegovim zadatkom da u datome izna-đe jedan životni sklop. To je moguće samo ukoliko je sklop, koji postoji u vlastitom doživljavanju i doživljen je u bezbroj slučajeva, uvek prisutan i pripravan sa svim onim mogućnos-tima koje u njemu leže. T.o ustrojstvo, dato u zadatku razu-mevanja, nazivamo uživljavanjem bilo u nekog čoveka, bilo u neko delo. Onda se svaki stih pesme, preko unutrašnjeg sklo-pa u doživljavanju od kojeg pesma polazi, opet preobraća u život. Spoljašnje reči, privedene u shvatanje elementarnim radnjama razumevanja, bude mogućnosti koje leže u duši. Duša ide uobičajenim putevima, na kojima je nekada u slič-nim životnim situacijama uživala i patila, žudela i delovala. TDtvoreni su beskrajni putevi u prošlost i u snove o buduć-nosti; iz pročitanih reči ističu bezbrojni tokovi misli. Samim tim što pesma prikazuje spoljašnju situaciju, povoljno deluje jer pesnikove reči izazivaju duševno raspoloženje koje njoj odgovara. Javlja se već pomenuti odnos, po kome izrazi do-* življavanja sadrže više od onoga što je u svesti pesnika ili umetnika, pa zato i izazivaju više sećanja. Pa kada iz postav-ljenog zadatka da se nešto razume proiziđe prisutnost vlasti-tog doživljenog duševnog sklopa, označavamo to kao vreno-šenje vlastitog Ja u neki dati skup životnih^ manifestacija.

Na osnovu tog uživljavanja, te transpozicije. nastaje, me-đutim, najviši obliK Kojim ukupnost duševnog života^plnje lu-razumevanju — naknadno oblikovanje ili naknadno doživlja* vanje. Razumevanje ie po sebi operacija obrnuta u odnosu na sam tok delovanja. Potpuno saživljavanje s nečim vezano je za činjenicu da se razumevanje razvija na liniji samog zbi-vanja. Ono razvojem odmiče sa samim životnim tokom. Tako se proširuje proces uživljavanja, transpozicije. Naknadno do-življavanje pj H t v ja stvaranje na lini^i zbivanja. Tako pra-timo istoriju vremena, neki događaj u nekoj dalekoj zemlji ili nešto što se zbiva u duši nekog nama bliskog čoveka. Svoje savršenstvo ono dostiže kad događaj prođe kroz svest pesnika, umetnika ili istoričara, pa se onda u nekom delu nalazi pred nama fiksiran i trajan.

275 filozofski.rs

Page 272: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

276

Lirska pesma nizom svojih stihova omogućuje da se ne-ki sklop doživljaja naknadno doživi, ne onaj pravi, koji je podstakao pesnika, nego onaj koji na osnovu pravog doživ-Ijaja pesnik stavlja u usta nekoj zamišljenoj ličnosti. Nizanje prizora iz neke drame omogućuje da se naknadno dožive po-jedini događaji iz života ličnosti koja se u njoj pojavljuje. Pripovedanje romanopisca ili istoričara, koje prati istorijsko zbivanje, izaziva u nama naknadno doživljavanje. Trijumf naknadnog doživljavanja je dostignut kad se u njemu mo-menti nekog zbivanja tako dopunjuju da verujemo kako pred sobom imamo kontinuitet tog zbivanja.

[ Izčega se sastoii naknadno doživljayanje?Jaj proces nas ovde^jniei^suje samojzbog njep;ove mnkciieTpsihološki ga^ nećemo objalnjavgttrNećemo da tumačimo ni njegejSlodnos prema pojmu saosecanja lli uzivljavama, mada je njihpvajgo^ vezanu&t jasng-jer saosecanje pojacava enerinu naknadnog_ 3oŽivljavaiija. ObratidemOjaŽDpL^n? snačajnu radnju tog^ haknadnog d^yJTavairrir"zairaše osvajanje duhovnog sveta. ' Ona počivsrna dva momenta. Svako živo predoćavanje neke sredine i nekog spoljašnjeg stanja podstiče kod nas neko nak-

I nadno doživljavanje. A mašta je kadrajda pojača ili smanji na-/ glflggnrret ra^nih načina^ponašaniaT^snaga, oseCafiTa, težnji, / idejnih usmerenosti sadržanih u naSem vlastitom životnom I sklopu i da tako naknadno oblikuje svaki tuđi duševni život.

Zavesa se diže. Pojavljuje se Ričard, i neka duša sposobna da pronikne u suštinu stvari, prateći njegove reči, izraze lica i pokrete može naknadno da doživi nešto što je izvan svake mogućnosti njenog realnog života. Fantastična šuma u ko-madu Kako vam drago prenosi nas u duševno raspoloženje kojim možemo naknadno da oblikuj'emo sve što je preterano i neobično.

U naknadnom doživljavanju leži znatan deo onoga što smo od guhovnog stckli, zahvaljujtrei-istoriearuilr-pesniku. Životni tok daje -svakom čoveku neku Jkonstantnu-determina-ciju, kojom se ograničavaju nj'egove mogućnosti. Način na koji je njegovo biće oblikovano, uvek svakome određuje njfe-gov dalji razvoj. Ukratko, bilo da obrati pažnju na utvrđenost svoga položaja ili na oblik svog stečenog životnog sklopa, čo-vek uvek saznaje da je obim novih shvatanja života i unutraš-njih preokreta lične egzistencije ograničen. Razumevanje mu otvara široku oblast mogućnosti, koje ne postoje u determi-

filozofski.rs

Page 273: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

naciji, njegovog stvarnog života. Mogućnost da u vlastitoj eg-zistenciji doživim religiozna stanja za mene je, kao i za veći-nu današnjih ljudi, usko ograničena. Međutim, kad prelista-vam Luterova pisma i spise, izveštaje njegovih savremenika, zapisnike sa verskih skupova i sabora, kao i iz njegove služ-bene delatnosti, doživljujem religiozni proces tolike eruptivne snage, tolike energije, kod koje su u pitanju život i smrt, da to prevazilazi svaku mogućnost doživljavanja za čoveka naših dana. Međutim, to mogu naknadno da doživim. Unosim se u te okolnosti: one gone na jedan neuobičajen razvoj religioz-nog duševnog života. U manastirima vidim tehniku opštenja s nevidljivim svetom, koja pogled kaluđerskih duša stalno usmerava na vanzemaljske stvari — teološke protivrečnosti postaju pitanja unutrašnje egzistencije. Ono što se tako iz-građuje u manastirima kroz laički svet se širi preko bezbroj-nih kanala, propovedaonica, ispovedanja, katedri, spisa; sa-bori i religijski pokreti na sve strane su raširili učenje da je crkva nevidljiva i da je svešteničko zvanje univerzalno, kako se ono povezuje s oslobođenjem ličnosti u svetovnom životu; kako se nasuprot crkvi potvrđuje ono što je izvojevano u osamljenosti ćelije, u borbama čiju smo žestinu opisali. Hriš-ćanstvo kao snaga, sposobna da oblikuje život u porodici, u pozivu, u političkim odnosima — to je jedna nova moć koju duh vremena susreće u gradovima i svuda tamo gde se obav-lja neki viši posao, kod Hansa, Zaksa, Direra. Pošto je Luter na čelu tog pokreta, njegov razvoj doživljujemo na osnovu jednog sklopa, koji od opšteljudskoga prodire ka religioznoj sferi, pa kroz njene istorijske određenosti do njegove indivi-dualnosti. Taj proces nam otkriva kod njega i njegove sabra-će jedan religiozni svet iz prvih vremena reformacije, koji naš horizont proširuje mogućnostima ljudskog života. a one nam samo tako postaju dostupne.^Tako, čovek, koji je iznutra de-terminisan, može maštom da doziVt^iimo^^m^e-e^i&tencije7 Pred^ovekomjograničenofi^okolnostima otvaraiuse~nepozna-te lepote sveta i oblasti života do koiih on nikad ne možejET

.dopre.^ Sasv imuopštenorečeno: čoveka 6dređeno^Lyezanog l 'ealnošćuzivota ne prenosTu slobodu samo ujggtnosT^^gD "^e često tvrdilo — nego i razumevanje istorijskoga. Deldvanje istorije, koje njeni najmodernijLpotcenjivaći nisu videli, širi se i produbljuje na daljim stupnjevima istorijske svesti.

277 filozofski.rs

Page 274: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

6

TUMAČENJE ILI INTERPRETACIJA

TakžL se u naknadnom oblikovanju i naknadnom doživ- _ liavaniiitTiđgga i pro£loga_iasno vidi da razumevanje poč iva^-na jednoljosebnoj ličnoj genijalnosti! PožtO je razumevanje kao osnova istorijske nauke važan i trajan zadatak, lična ge-nijalnost postaje tehnika koja se zajedno razvija sa istorij-skom svešću. Istorijska svest je vezana time što razumevanje pred sobom ima trajno fiksirane životne manifestacije, pa se t,

^uvek iznova može da vraća na njih. Metodsko razumevanie ! \ 'trajpo fiksiranih zii^lnih manifestacija nazivamo jurngčeL ; njem___A pošto se duhovni život samo jezikom pdlpunoi is-, | I crpno izražava, a time je omogućeno obiektivno shvatanje, j

jumačenje se dovrsavau mterpretaciji zavisaniti ostataira. 1 -ljucisJsog: postojanja. Ta^vešiina je temelj fajologiie."A nauka-* ' n tnj vpJtmi jf» h^r^Pp^nti^a. 1 7 8

Sa tumačeniem ostataka koji su doprli do nas, bitnoj. nužno je flovezana i njihova kritika, Kritika nastaje fr tpšlcnT £fj_Jll!?a.f^jj3g"-ijjp.v n^) ^n j r f r i * r a v a n j a tpkstnva do^odbaci-vania dokumeiiaJt^u^d^ Tumačenje i kritika izna-IaznTsu u toku istorijes sve nova i nova pomoćna sredstva za rešavanje svoga zadatka, kao što je i prirodnonaučno istraži-vanje stalno usavršavalo eksperimente. Njihovo prenošenj'e s jednog pokolenja filologa i istoričara na druga počiva pre-težno na ličnom kontaktu vrhunskih majstora i tradiciji nji-hovih ostvarenja. Ništa u oblasti nauka ne izgleda toliko us-lovljeno ličnošću i vezano za lični kontakt kao ta filološka veština. A što je hermeneutika tu veštinu podvela pod pravila, učinjeno je u duhu jednog istorijskog stupnja koji j'e težio da za sve oblasti propiše pravila; hermeneutičkom propisiva-nju pravila odgovarale su teorije umetničkog stvaranja, koje su i to stvaranje shvatale kao neko delanje koje se može obavljati po pravilima. U velikom periodu uspona ka istorij-skoj svesti u Nemačkoj, hermeneutičko propisivanje pravila zamenili su Fridrih Šlegel, Šlajermaher i Bek j'ednim učenjem o idealu, koje novo dublje razumevanje zasniva na shvatanju o duhovnom stvaranju, koje je lomogućio Fihte, a Šlegel na-meravao da primeni u Nacrtu jedne nauke o kritici. Na tom novom shvatanju o stvaranju počiva smela Slaj*ermaherova postavka, po kojoj jednog autora treba razurrieti bolje nego

278 filozofski.rs

Page 275: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

j5tr» jg np sam sebe razumeo. U tom paradoksu ipak se nalazi neka istina koja se psihološki može da obrazloži.

Danas, hermeneutika ulazi u jedan sklop, koji pred du-hovne nauke postavlja nov, značajan zadatak. Ona je uvek zastupala pouzdanost razumevanja nasuprot istorijskoj skep-si i subjektivnoj samovolji. Najpre, kada se borila protiv ale-gorijskog tumačenja, zatim kada je, nasuprot skepsi Trident-skog sabora, opravdavala veliko protestantsko učenje o mo-gućnosti razumevanja biblijskih spisa iz njih samih, i kada je nasuprot svim sumnjama teorijski utemeljila sigurnu buduć-nost razvoja filoloških i istorijskih nauka kroz dela Šlegela, Šlajermahera i Beka. Danas hermeneutika mora da nađe nekn odnos prema opštem zadatku teorije saznanja, koji dokazuje 1 mogućnost znanja o sklopu istorijskog sveta i iznalazi sred-\] stva za njegovo ostvarenje. Osnovni značaj razumevanja je\! razjašnjen; i treba, polazeći od logičkih oblika razumevanja, \ odrediti stepen opšte važnosti koji se u njemu može dostići. i

Polaznu tačku za ocenu koliko duhovnonaučni iskazi od-govaraju stvarnosti našli smo u karakteru doživljavanja, koje predstavlja uočavanje stvarnosti.18

Kad se doživljavanje uzdigne na stepen budne svesnosti u elementarnim misaonim radnjama, onda one zapažaju samo odnose sadržane u doživljaju. Diskurzivno mišljenje reprezen-tuje ono što je sadržano u doživljavanju. Razumevanie ie za-snovano na vezi između izraza i onoga Š^oie^zfaženo, vezi_

_'u svakom doživljaiu koji nosi obeležje^razumevanja. Veza se^ doživljava u njenoj osobenosti, po kojoj se razlikuje od svih drugih. Pošto usku ioblast doživljavanja prekoračujemo samo tumačenjem životnih manifestacija — jasna nam je glavna radnja koju razumevanje obavlja u izgradnji duhovnih nauka. Međutim, razumevanje se ne može shvatiti prosto kao kakva misaona radnja: transpozicija, naknadno oblikovanje, nak-nadno doživljavanje — te su činjenice ukazivale na ukupnost duševnog života koja deluje u tom procesu. U tom smislu ono je povezano sa samim doživljavanjem, koje je samo uoča-vanje čitave duševne stvarnosti u nekoj datoj situaciji.v U svem razumevanju ima nečeg iracionalnog, a takav je i sam zivot: ono se ne moze reprezentov^tiJLikrtk'vim ^brascima lo-

' ff.^kih raj jTpT-^rTTrpr^^^ gnbjektivnapouzda-^nost naknadnog doživljavanja ne jnože^dase zameni nikak-^vmPpro^ravaniem saznajne vrediibsti zajdjučakaT^oJiiiia sc

može prikazati proces razumevanja. To su gfahice ko^e ie prt^ roda razumevanja postavila njegovoj logickoj obradi.

279 filozofski.rs

Page 276: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Pošto zakoni i oblici mišljenja važe u svakom delu nauke i da među metodama postoji velika srodnost shodno stavu koji saznavanje ima prema stvarnosti, sa razumevanjem zala^ zimo u nove metode, koje nisu analogneprirodnonaucnim ineZ tbdam^JCTjgtsmvaju se na odnosu lzmeđu životnih manifes-T iaoja iTiniitmgn^eg stanj^, frojgjj^njimadolazi do izraz<L_

"T^mjffanffiog pogtnpVa ra7nm^y^nja naipre~"ge~lzdvaia pretBo35i^r^natički i istorijski rad, koji služi samo z a t o d j l

^nn^ga kojj žeiijda r^Tv™*1"**^11) iUy se pied njim naiazTTiksi-^ran^j ka^a *» ^vaj nađ* prarl nečim sto e prosior sto je-prd-

storno udaljeno i l i^ezički tuđe, prenese u položaj čitaoca iz^ vremena i okoline pisca.

-" Elementarnim oblicima razumevanja, na osnovu izvesnog broja slučajeva, u kojima se u nizu srodnih životnih manifes-tacija izrazilo nešto duhovno, što pokazuje odgovarajuću srod-nost, zaključuje se da se ista veza nalazi i u nekom drugom srodnom slučaju. Na osnovu ponavljanja istog značenja neke reči, nekog gesta, neke spoljašnj'e radnje, zaključuje se da oni to značenje imaj'u i u nekom drugom slučaju. Međutim, odmah se može primeniti koliko malo vredi sama po sebi takva she-ma zaključaka. U stvarnosti, videli smo, životne manifestacije su_za nas istovremeno reprezentacije neceg opsreg; mi dono-

^simo~zaJcijučJce podvodech ih podneki jip'gesta ili postupkaT pod neku oblast Ježićke upotrebe. U zakliučku o posebnomeT

^a^isjipvu posebnoga, pnsutna je riekaveza s nečim zajednič-kim, š to le reprezentovano u svakom od tih slučajeva. laj od-

*-nos postaje^oš-^asifijirEtd se o nekom novom slučaj in ie zak-ljučuje na osnovu odnosa između niza poj'edinačnih srodnih životnih manifestacija i psihičkoga čije su one izraz, nego kada predmet analognih zaklj'učaka čine složenija individuai-na činjenična stanja. Na osnovu redovnog spoja određenih svojstava nekog složenog karaktera zaključujemo da ni u ne-

. kom drugom slučaju, kada povezanost postoj'i, neće izostati ; neka crta koju u nj'emu još nismo opazUi. Na osnovu takvog ! zaključka neki mistički spis, tek pronađen ili ga hronološki

tek treba odrediti, pripisujemo jednom određenom krugu mi-stike jednog određenog vremena. Jedan takav zaključak, me-đutim, uvek ima tendenciju da iz pojedinačnih slučajeva iz-vede način na koji su u takvom sklopu pojedini delovi među-sobno povezani, i taj novi slučaj dublje obrazloži. JJL stvarnos-tinjTalocrii zakljv^B^ pty1ayi 11 induktivni, s primgnom i na_

"neki drugi slučaj*. Razgraničenje tih dveju vrsta ^aključaka u prrw>gn rflgirmevflnjfl j<» gflmn ralflljvno^^a^^ U t o m TIQ-

280 filozofski.rs

Page 277: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

DODACI

1. MUZICKO RAZUMEVANJE

U doživliavaniu nismo mogli da. ni u obliku u kome Pro-tiče, niti u dubini onoga što obuhvata. sagledamo vlastito Ja.~" Jer mali krug svesno^_životauizdiže se iz nepristupačniii du- _^

Išina kao kakvo ostrvoVAli izraz izvlači iz tih dubina. On de-luje s^afalački-I tako nam u razumevanju_sam žiyot_postaje dostupan, kao naknadno obliKovanje stvaranja. T^ouzdano je l amcTTcrda pred^soBom imamo jednoUelo;r:32[ bi trajalo, ono mora biti fiksirano u bilo kom delu prostora: u notama, u slovima, u nekom fonogramu ili prvobitno u nekom sećanju; ali ono štoje^ji^roJ|^ tokarneEog^uzičkog lli pesmčkojTsIdopadoži^^^^

281

vom sl^čaju, O kome se 7,?ključlljg, stirpmn prayn^garn^pa-jp. dan, nsTneki način ogfaničen stepen on^kivanjaj^štepen za koii se ne može propisati nikakvo opšte pjgvilojjcoji se može

^proceniti samo na osnovu okolnosti. a one su^vuda drukčjjg^ Zadatak~iectne logike duhovnih nauka je da pronađe pravila Tg tu proppTm.1*

X3nda sapi proces razumevania, zasnovan na tome, treba sh^atiti kao lndukciluAA ta^indiikci]a spada u vrstu u kojuj se IZ nepotpunog"niza smcajeva ne izvodi opsti zakon, nego ledna struktura, ]edan sistematski poredak, koii"Taznc sluča7" jeve kao delove prikuplja u celinu. Indukcije te vrste zajed-ničke su prirodnim i duhovnim naukama. Pomoću takve in-dukcije Kepler je otkrio eliptičnu putanju planete Marsa. Kao što se tu uvodi jedno geometrijsko shvatanj'e, koje je prostu matematičku pravilnost izvelo iz posmatranja i izračunavanja, tako i svako proveravanje procesom razumevanja mora pri-kupiti reči u neki smisao, a smisao pojedinih delova neke ce-line u njenu strukturu. Ono što je dato, to je niz reči. Svaka od tih reči j'e određeno-neodređena, j'er je promenljivog zna-čenja. Sredstva međusobne sintaktičke povezanosti reči su, takođe, višeznačna u čvrsto određenim granicama; srnisao se dobija kada se konstrukcijom odredi ono što je neodređeno. A isto tako je i kompoziciona vrednost delova jedne celine, koji se sastoje od rečenica, u određenim granicama višeznač-na i utvrđuje se na osnovu celine. Upravo to određivanje ne-određeno-određenih pojedinosti...

filozofski.rs

Page 278: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

žamo? Delove jedne celine, koji se razvijaju u vremenu. U ^svakom od delova deiu|e unu žlu iiazivanioHondoncijonrrTgft

sledi za tonom, jedan se pnkljucuje drugome po zakonima našeg tonskog sistema; ali u okviru toga su bezbrojne moguć-nosti, i prema jednoj od njih tonovi se nižu tako da su oni raniji uslovljeni kasmjima. Neka uzlazni stavovi melodije, re-"cimo~^teKu parafeTno. Prethodni stav uslovljava potonji, ali u poslednjoj uzlaznoj melodiji nekog Hendlovog dela istovre-meno je zasnovana i ona prva. Isto tako i silazna linija teži ka završnoj tački, uslovljena je njome, a ipak i ona nju us-lovljava. S v u i l a ^ p s t o j ^ ^ ^ Nigde u uslov-ljavanju^^ma^jiužnoiHT^To je' kao~n~eKa£av slbbodan spora-zunTlzmeSiToblika koji teže da se spoje, pa da se onda opet razdvoje. Ne možemo ni pomisliti da uopšte nešto znamo o tome zašto neki drugi deo upravo na taj način sledi za prvim, sa novom nijansom harmonije ili pretvoren u tu varijaciju, ukrašen tom figurom. To mora-bjti-tako (Sqsein-Miissen)^ja

j j jemj^jii jenužn^ Tiemani ponrtsITHa nanekom određenom mestu ono što sledi ne bi moglo da bude i drukčije. Posredi je tendencija, koja je u stvaranju i teži o n o m ^ š ^ j g f l e k s i j a jgaziva lepimi l i uzvisemm.

Pogledajmo dalje! Razumevanje počiva na tome što se ono što je upravo prošTo zaaržava u sećanju i uključuje u opažanje onoga sto sledi. "

Ubjekt istorijskog proučavanja muzike nije duševni pro-ces koji se traži iza muzičkog dela, nije ono psihološko, nego predmetno, to je sklop tonovajiaii se jaylja^u mašti kao iz-raz. Zadatak je onda da se upoređivanjem — jer to je upo-fedna nauka — pronađu tonska sredstva za pojedinačna dej-stva.

. ^ š i r e m smislu i muzika je izraz nekog doživljaja. Doživ-Jja j j tu oznaćava svaku vrstu povgziv^nj^ pojpHinarmh H p ^ v ^ ljaja u sadasnjosti 1 u secanju, označava izrazjgekog ^hivanjfl u~m3štJ7~gdo doživl]a\-zr&črnirđ^i istorijskirazvoi tonskoga sveta. u kome su selu-Lsiorij^knm kontinuitetu traffieije-povg^ zala sva sredstva da bj postan \7ra7. H tnj Tvnrp.vini limillr;

"nema nijednog ritmičkog sastava, nijedne melodije koja ne bi govorila o doživljenome, a sve je ipak više nego izraz. Jer taj muzički_svet sa beskrajnim mogućnostima lepote tonova i njiKovog značenja uvek je prisutan, stalno se razvija kroz istoriju, podoban je za beskrajan razvoj, i muzičar živi u njemu, a ne u svome osećanju.

282 filozofski.rs

Page 279: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Ni istorija muzike ne bi mogla ništa da iskaže o načinu kako_doživljaj postaje muzika. Najviši uspeh (Leistung) mu-

'zike upravo i jeste u tome što ono što se zbiva u muzikalnoj duši, mutnoj, neodređenoj, često nesvesnoj sebe, nenamerno nalazi kristalno jasan izraz u muzičkpm sastavu. To nije^dvoj-nost ižmeđu doživljaja i muzike, nikakav dvostruki" svet, ni-"kakvo prenošenje iz jednog u drugi. Genije je upravo takvp življenje,u sferi tonova kao da samo ona postoji, to je zabo-favljanje svake sudbine i svake patnje u svetu tonova^, a ipak je sve to sadržano u njemu. Nema ni određenog puta od doživljavanja do muzike; onaj ko doživljuje muziku — uspo-mene, lepršave slike, prohujala raspoloženja koja se uvlače u njih, usred stvaralačkog oduševljenja — ko je čuje u sebi, može da pođe od nekog ritmičkog izuma, drugi put od ne-kog harmonijskog niza, ili od doživljavanja. U čitavom svetu t umetnosti muzičko stvaranje je najstrože vezano za tehnička / pravila, dok je u duševnom pokretu najslobodnije.

U tom kretanju tamo i amo, međutim, stvaralačko je se-dište svega, a istovremeno i tajna koju nikada nećemo pot-puno da ntVrijemn, _Jcal{n to Ha nfcnyi tnn™^ ^jfrpovi znače nešto što nisu oni sami. JTo nije nekakav psiholoski odnos između duševnih stanja i n]Thovng preristflvipnja u ma§Lfr~ ko taj odnos traži, ide 7a varljivom svetlošću. To je pre od- ~ nos između objektivnog muzičkog dela i njegovih delova kaTT""

..Itvorgvine maste 1 onoga šio 10 delo u svakoj svojoj melodtfr" zttggi^J^. što ono slušaocu kazuje o nečem duševnom koie pbštpji u sppju ritma, meloclije, harmoniiskih odnosa i utisKa~~ o nečem duševnom sto iz toga govori. Predmet-proućavaraa-r rmTTfrlmgr-gpiiiJM^ ilnln j-reoriie nfi f ine pgihnlnški negn rnji-zičkij>dnosL Putevi umetnika su bezbrojni. Odnos između ne-kog muzičkog dela i onoga što ono izražava slušaocu i što tako iz njega slušaocu govori, određen je i može se shvatiti i prikazati. Mi govorimo i o interpretaciji nekog -muzičkog dela nekog dirigenta ili umetnika izvođača. Interpretacija je svajd^pdnos^prema nekom muzičkom delu." Njen pbjekt je nešto^predmetnoTOno što i rumeTmlarTre^^ deluje može

~cterT5ude kretanje od muzike ka doživljaju, ili od ovoga ka muzici, ili oboje naizmenično, a ono što je u dubini duše umetnik ne mora, čak većinom i ne može da doživi. Ono s€*\ neprimetno kreće u tami duše„ i tek se u delu potpuno izra-žava dinamični odnos koji je postojao u tim dubinama. Tek ga iz dela možemo pročitati. Vrednost muzike je upravo u iz-razu onoga što je u umetniku delovalo kao duša i što nam'

283 filozofski.rs

Page 280: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

to opredmećuje. Ono što je pokupljeno, sabrano po kvalitetu, toka vremena, obliku kretanja, sadržaju, analizira se u muzič-kom delu i dovodi u distinktnu svest kao odnos ritma, niza tonova i harmonije, odnos lepote zvuka i izraza.

Tonski svet s izražajnim i estetskim mogućnostima, koji je razvijen u istoriji muzike i koji muzičar upija u sebe od detinjstva, je ono prvo što je za njega uvek tu, svet u koji se pretvara sve što on susreće, u koji to stupa iz dubine duše kako bi izrazilo ono što je u njoj bilo, a sudbina, patnja i bla-ženstvo postoje za umetnika pre svega u njegovim melodija-ma. Opet se javlia sećanie. kao ono što stvara značenje. Teži-na Eivota-sama po oobi isuyiše-je-_velika da masti omoguci slobodan^JeL^Ali^pdjeci prošloga, snovi o njemu, to je ona vazdušastaunaierija dalej^od zemaljske težine, iz koje pro-izilazeTaka obličja_rrmzikp.

Razni vidoviživota izražavaju se kao ritam, melodija, harmonija, kao oblici toka, uspona i pada duševnog raspolo-ženja, kao nešto neprekidno, stalno, kao dubinska dimenzija duševnog života , koja počiva na harmoniji.

Postojeće osnove istorifejmuzike trebalo bi dopunid uče-njem o značenju muzike^ To je učenje onaj međučlan koji

"^oštale teorijske delove nauke o muzici spaja sa stvaranjem i idući dalje unazad sa životom umetnika, razvojem muzičkih škola — to je sistem veza između toga dvoga: boravište istin-ske tajne muzičke uobrazilje.

Navešćemo primere. U prvom finalu »Don Žuana« razle-žu se ritmovi različiti ne samo po tempu nego i po taktu. Delo-vanje toga je da se potpuno različiti delovi ljudskog života, raspoloženje za igru itd. pojavljuju spojeni, pa šarolikost sve-^ ta dolazi do izraza. Delovanje muzike je upravo u mogućnostil da naporedo i istovremeno deluju različite ličnosti ili uopstej muzički subjekti kao horovi itd., dok je pesništvo vezano za dijalog itd. Na tome počiva, da tako kažemo, metafizički ka-' rakter muzike. Ili, na primer, neka Hendlova arija, čija se jedna jednostavna melodija uzlazno više puta ponavlja. U se-

^anju nastaje celina, koja se obuhvatno gapr1pHgya; talcvn pti-jacavan3FTKJ5t^j^ižr^^ sećanju koje saž imajedgn^-vreme^kpt^^^ njego'vejed^

- iTostavnošIiT NaT pTifner, neka crkvena pesma nast^aTiz na-fođner~Jednostavna pesnička celina, koja veoma ubedljivo izražava neki tok osećanja, stupa u izmenjene uslove. Ravno-merni, usporeni tok tonova, niz harmonija nošen osnovnim tonom orgulja, ističu usred promenljivih osećanja vezu s

284 filozofski.rs

Page 281: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nekim predmetom koji se uzdigao iznad promenljivih oseea-nja. Na taj način je moguće izraziti religiozno opštenje, vezu s natčulnim u vremenu, vezu konačnoga s beskonačnim. Ili, razgovor ustreptale duše sa Spasiteljem u Bahovoj kantati. Nemirni, brzi tonovi koji se javljaju u snažnim intervalima,, visokim tonovima i koloraturama označavaju jedan duševni tip; a duboki, mirni tonovi, većinom bliski jedni drugima, u sporom nizanju, povezani sa shemama tona smirivanja, ozna-čavaju duševni tip Izbavitelja. Niko ne može da sumnja u takva značenja.20

Muzi&cojmačenje^ Ovde kao Izraz za jedanpoetski niFrečiTpreinarTome sa ođređenim predmetom, u pravcu interpretacije nečeg što je rečju pred-metno utvrđeno. U instrumentalnoj muzici predmet nije od-ređen, nego je beskonačan tj. neodređen. Takav je dat jedino u samom životu. Zato je predmet instrumentalne muzike u njenim najvišim oblicima jsan^ život_ Muzičkog genija, kao što je Bah,, svaki zvuk prirode, pa čak i svaki gest ili neodre-đeni šum podstiču na odgovarajuće muzičke sastave, na teme pokreta opšteg karaktera koje govore o životu. Tu se vidi da je programska muzika smrt prave instrumentalne muzike.

2. D02IVUAVANJE I RAZUMEVANJE

Iz svega izloženog proizilazi da razne vrste shvatanja: razjašnjavanje, preslikavanje i reprezentovanje u diskurziv-nim radnjama zajedno čine jednu metodu usmerenu na^ggle^ davai^e^JLisp^ Pošto ie doživljavanje ne-

^uKvatljivo i nikaCTo^jQŽB^QJ^ne možg^dokučiti, pošto se samo saznavame pojavljuje jedino sa doživfjavaniem, pošio se

^svest o doživljavanlu uvek produbliuie s niim samim, — za-datak je beskoriaćan, ne samo zato što zahteva sve^dalje na-" učne radnje nego i što je po SVOJOJ pnrodi neresiv. Meautim7~ sada se priključuje razumevanje, isto tako poćetni zadatak, bez obzira na to što on doživljavanje pretpostavlja kao meto-du. Oni sačinjavaju dva vida logičkog postupka koji se pre-pliću.

285

3. METODE RAZUMEVANJA

Za čoveka koji živi danas prošlost ie utoliko više strana i nezamnrtlivaTlIEoJ^^ ndaljenija. Ostaci prošloga

filozofski.rs

Page 282: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nalaze se pred nama kao^ nešto čija je veza sa nama preki-nuta. Sada dolazi do lzražaja postupak razumevanja, koji je~ rsfa^i^ag^talno primenjivao u samom zrvotu.

( l.JOpis postupka. lskusivo o nama samima; ali, sami sebe-rfe razumemo. Sve na nama je za nas po sebi razumlji-vo, a s druge strane mi za sebe nemamo nikakvo merilo. Samo ono što merimo prema merilu nas samih dobija određene di-menzije i razgraničenje. Može li subjekt sebe meriti prema drugima? A kako razumevamo ono što je tuđe?

Žto je neko darovitiji, ima više mogućnosti. One su se izrazlle'u njegovom zivotu. IOS su mu prisutne u sećanju. Ukoliko je život duži, uToliko ih je više. To je razumevanie"" sveg^koje odlikuje starost, to je genije razumevarija!

^Ž.^Oblik razumevanja: indukcija iz pojedinosti, koj'e su za nas delimično određene, izvodi jedan sklop koji određuje celinu.

4. HERMENEUTIKA

JTumačenie bi bilo nemoguće_da s u j i a m životne mani-festacije potpuno Strane. BliO_bj ^gpptrpbnn Ha rmm n njima_

-alšla mj£_^anoT'ZnaarTT^lazi se između tih dveju krajnjih smprotnosti. Ono je potrebno svuda gde ima nećeg stranogT čije usvajanje treba da omogući veština razumevama. ^

Tumacenje koje se obavlja zbog sebe samog, bez spoljaš-^ nje praktične svrhe, javlja se već u razgovoru. Svaki važan razgovor poziva na to da se izjave sagovornika dovedu u neki unutrašnji sklop, koji u njegovim rečima spolja nij'e dat. Uko-liko bolje poznajemo svoga sagovornika, utoliko više nas skriveni tok u njegovom udelu u razgovoru podstiče da tra-gamo za njegovim razlozima. Čuveni tumač Platonovih dija-loga energično ističe koliku vrednost za tumačenje pisanih dela ima prethodna vežba u takvoj interpretaciji izgovorene reči. Uz to se tumače i govori održani za vreme neke debate. Oni se mogu razumeti tek kada se iz sklopa debate shvati gle-dište sa kojeg govornik, polazeći od stranačkog interesa, gle-da na taj predmet, kada se razjasne aluzije, a granice i snaga u odnosu na taj predmet procene polazeći od individualnosti.

Volfov zahtev da se s potrebnim uvidom pomoću herme-neutičke veštine mogu da shvate piščeve misli, neostvarljiv je već u kritičkom ispitivanju teksta i u j'ezičkom razumeva-nju. S]dop--misliJUosobenost aluzija, međutim,, zavisi od sagle-

286 filozofski.rs

Page 283: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

davanja individualnog načina kombinovanja. Obraćanje paž-~nje na način kombinovanja je momenat koji je Slajermafaer-prvfuveo u hermeneutiKu.

On" je,"međutim, divinatoran i nikada ne dovodi do oče-vidne izvesnosti.

Gramatička interpretacija stalno se služi upoređivanjem, kojim se određuju reči itd. Ona operiše onim što je u jeziku identično. Psihološka interpretacija mora divinaciju individu-alnoga stalno~poveži'vati sa svrstavanjem dela u njegov rod. Reč je, u stvari> o mestu koje pisac zauzima u razvoju toga rbđa~Đok~je~rod još 'ii ražvoju, pisac svojom indiviđualnošću stvaralački učestvuje u njemu. Potrebna mu j*e veća individu-alna snaga. Međutim, ako započne delo pošto je njegov rod dovršen, onda ga ovaj podstiče, nosi ga napred.

J>iviiia£jje i upoređivanje povezani su međusobno u ono-me što vremenski nije razdvojeno. TJ p^nn^i na individualno uvek nam je neophodan komparativni postupak.

5. GRANICE RAZUMEVANJA

Granice razumev^pj^ ^ a k 7 ^ ^ J ! 1 načinu na koji je Ogšto^'aato. Pesnićko delo sačirijžv^jedan miuiraSnJl sklop>T sklop, mada sam nne vremenski. rtiOžeino shvaiili samn p vrp.

jngnskom redosledu ćitanja ili slušanja. Kad čitam neku dra-mu, isto je kao 1 sa samim životom. Idem šve dalje, a ono što je prošlo gubi svoju j'asnoću i određenost. Tako se prizori za-magljuju. GJgvna postavka: samo riržeri SP rvrsto sklnpn imaću jedinstven i obuhvatan pog^H na pnVnrp, ali nnHa iSam^samo^Jci^tiir Shvatanju celine približiću se samo kad mi uđe u pamćenje, tako da sa njome uđu i svi momenti tog sklopa. Razumevanje tako postaje intelektualni proces koji zahteva najveći napor, a koji se ipak nikada ne može potpu-no realizovati.

Kad život prođe, preostaje samo uspomena na njega; a pošto je i ona vezana za dalji život individua i sama je nepo-stojana.. .21

ftWitonj^ t\h prfoisfnfnkft proslosti svuda je isto: t o j e _ razumevanje^ Razlikuje se samo pcPvrsti. Svlfliaje zajednić>~ ki razvn| r tcoji od shvatanja neodređeno-određemF^fava'ide-ka sagledavaniu smisla celine, 1 naizmeniciiu, pulazeći ud~ sxnrsia"l^ine^Jiie-J^^ delova.~JgušpeH se javlja kada pojedini delovi ne dopustaju da lh tako^razii^

287

filozofski.rs

Page 284: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

memo. To nas onda prisiliava da smisao odredimo na neki ttTugi način, koji će i njih zadovoljiti. Ti pokuSa.11 traiu sve' ~đok~šS~do kraja ne iscrpi smisao sadfžan u životnim mani-festacijama. Najosobenija priroda razumevanja je upravo u tome što se kao osnova ne uzima slika kao nekakva spoljaš-nja realnost,, dok se u saznavanju prirode operiše nečim što se nedvosmisleno određuje. Osnova saznavanja prirode je sli-ka kao postojana veličina koja se pojavljuje u opažaju. Iz slika se konstruiše predmet kao ono trajno što objašnjava to smenjivanje slika.

Odnos između operacija u raziunevanju povezivanjem^ spoli&šnjega s nečim unutra^njun^ reiir^ sa riejnviTnaitd. MP, što određeno-neodređeno, pokušaj da se to odredi, TieSfč što se nikad ne dovrsava, smenjivanje dela i celine.

filozofski.rs

Page 285: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

III KATEGORIJE ŽIVOTA

ŽIVOT

Posmatram ljudski svet. U njemu se pojavljuju pesnici. On je nijhov pravi predmet. U njemu se zbivaju događaji, koje pesnik prikazuje. Pesnik u njemu otkriva crte, na osno-vu kojih nekom događaju daje značaj. Mislim, da se velika zagonetka pesnika, koji iznad života stavlja jednu novu stvar-nost koja nas potresa kao i sam život, koja našu dušu širi i uzdiže, može da reši samo ako se razjasne veze ljudskog. sve-la^Ujjegovih, psnovnih svojstava sa poežijom.^ Tek tada može da se stvori taofija ioja"ce ođ^štorije peshiŠtva načiniti isto-rijsku nauku.

Život je sklop uzajamnih delovanja među ličnostima u uslovima spoljašnjeg sveta, sklop koji je shvaćen nezavisno od smenjivanja vremena i mesta. Izraz život upotrebljavam n duhovnim naukama tako što ga ograničavam na Ijudski svet; određen je područiem na kome se upotrebllava. bez opasnosti da se poffrešno raTiimp J^vorpostOji U UZalamnonT delovaniu životnih jedinstava. Jer psihološki tok/Tcoii za-naše" shvatanje zapoćime u vremenu i okončava se u Tij mn, š5"~ spoljašnje strane je za giedaoca nešto identično sa samim so-

~J^g=i7^r jp tfiQ koje se pojavljuje 1 na kome se tok zbivaT istovetno; međutim. islovremeno tok karakteriše čudna okoT~ nost da ie svaki njegov deo u svesti povezan s ostalim delovJT in^Tednim na neki naćin karaktensticnim doživlfcjem koTTT linuitetar međusobne povezanosti i istovetnosti pnoga §to pro-tičeTTzrazfezajamno clelovanje^u duhovnim naukama ne ozna-cava ni o<mos~Tcbji mfšljehje može da utvrdi kod prirode, al koji bi bio jedan vid kauzaliteta; kauzalitet utvrđen kod pri-rode sadrži uvek causa aequat effectum; taj izraz, naprotiv,

289 filozofski.rs

Page 286: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

290

pre označava jedan doživljaj koji se može izraziti pdnospm izmečtu "pocfsticaja i otpora, pritiska, uočavarija činjenice da s^neštp jpodstiče, radosti zbog drugih lica itd. Ni tu podsti-caf, naravrio/he označava nekakvu snagu spontaneiteta ili ka-uzaliteta, prihvaćenu u nekoj psihološkoj »objašnjavajućoj« teoriji, nego samo činjenično stanje zasnovano na neki način u jedinstvu života, kojčTse može doživeti i na osnovu^kbjeg doznajemo nameru~3a se izvedu^procesi kretanja usmereni na neki sppljafnji,^ doživljaji, koji se uop-f štST^z^^avaju^kao juzajamno delovahje_m^u ospj^ama. j^je j se m^u'sofcm^razlikaiu. *~ ^"~

Život je, prema tome, sklop u kome se uzajamna delova-nja nalaze u uslovima sklopa prirodnih objekata, koji potpa-daju pod zakon kauzaliteta, a obuhva^uj jednu sferu jssi-hičkog zbivanja kpd tela. JŽivot "je uvek f svudapdre3eri mes-tom ljvremenom — loKahzovan je, da tako kažeiou^LLJpiSsr Jxmip^reinenskom Sistemu tOkova u jedinstvimfl žh^a. Među-timTakcT izdvojimo ono što svuda i uvek postoji u sferi ljud-skog sveta i što kao takvo omogućuje zbivanje određeno mes-tom i vremenom, i to ne apstrakcijom iz ovoga, nego u opa-žaju, koji od te celine s njenim uvek i svuda podjednakim svojstvima vodi ka onima koje se po mestu i vremenu razliku-ju — onda nastaje pojam života koji sadrži osnovu za sve pojedinačne oblike i sisteme koji se kod njega pojavljuju, za naše doživljavanje i naše razumevanje, za izražavanje i upo-redno posmatranje tih oblika i sistema.

Kod tog života začuđuje nas jedno njegovo opšte svoj-stvo, koje samo tu doznajemo, a nema ga kod prirode niti kod prirodnih objekata koje označavamo kao živa, kao organ-ski živa bića.

DOžIVLJAJ

I

^Život je najtešnje poyp7an ^ jgpnnjenjem vremena. Citav njego^Jcarakter, odnos koruptibilnostj;ujijejTmr kao f io što i^tnvr^meno predstavlja sklop j ima"je^nŠ1tYO (snpstvn) — određen je vremeiioin.

U vremenu(život poistoji u ćdnosu delova prema celini, znSci prema njihovom sklopu. . ^ ^ Z I !

290

filozofski.rs

Page 287: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Isto tako je dato i ono što je u razumevanju naknadno doživljeno.

Život i ono što je naknadno doživljeno imaju poseban , odnos delova prema celini. To je odnos značenia delova za ce-/ linu. Najjasnije se pojavljuje u secanju. U svakom životnom

~o3nbsu, u kome se mi u svojoj ukupnosti odnosimo prema sebi samima ili prema drugima, uvek^deloviimaju ...nekot zna-cenje za ceHjnu. Posmatram neki predeo i shvatam ga. Najpre,

TšBtjučuje se pretpostavka da to nije životni odnos, nego od-nos pukog shvatanja. Zato se takav doživljaj trenutka u vezi__ s predelom ne sme nazvati slikom. Izabraću lzraz »imgrest_..

Jia< . U'osnovi. zajrigne figstoje samo impresije.J^ikakvo Ja_ očlvojeno od njih. pa nf nešto" sto bi izazvalo impresiju. To drugo samo dograđujem.

NAPOMENA

Ipak^bih ostao pri tome da je značenje povezano s ukup-nošćiTsubjekta koji shvata. Akojtaj izraz uopstim identifiku-jući ga sa svakom vezbm delovFTcelme^oja se subjektu ot-'knvOako~da~še pođ hjbm fažume Fpredmet procesa mišlje-nja ili bolje rečeno povezanost delova u predmetnom mišlje-nju ili u postavljanju svrhe, pa prema tome i opšta predstava koja konstruiše pojedinačne slike, onda značenje ne iskazuje L ništa drugo do pHpaH^njp npknj fplini, a u njoj je eliminisa- x na zagonetka života kako j'edria celina, organska ili psihička/ može imati realnost itd.

II

Psjhološki^posmatrano, sadašnjost j e tok vremena čije trajanjesažimamo u jedinstvo/Kafak'ter sadašnjosti pridaje-mo oriome štb usled njegovog kontinuiteta nismo kadri da razdvojimo. To je momenat živpta koji sejmpže doživeti. Po-red toga, u sećaniu povezujemo^kao'ir^ivTjaj nno što je u sećanjujDOVgzanc^u jednom strukturnom sklopu, iako je ono

"u dožwljayanjulrcemeiisk^ ^^lav~-dožiyljaja: sve što za nas postoji, postoji samo kao

nešto štoj^iiatoJi--S£j^n}esti^ TaoTza nas postoji sambTeaoTiiešto što~jettafb~sadašnjem dtF~

291 filozofski.rs

Page 288: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

življajn. Odnos prema stavu svesti: taj stav je opštiji (i pot : ^nmiji), jer obj^^aJj>jn,aJjtgje nestvarno.

Sledeče obeležje: doživljaj "je^kvantalivno Jbice — real-nost koja se ne može definisati uočavan]em7"nego dopire i u ono što se ne poseduje kao nešto odvojeno. (Prim. može li se reći poseduje?) Doživljaj spolj'ašnjega ili spoljašnji svet postoji za mene na sličan način na koji se ono što se ne shvata može samo dokučivati. (Kažem: moj doživljaj sadrži i ono što se ne može primetiti, a ja ga mogu razjasniti.)

\ Činjenično stanje: od onoga što obuhvata moj opažaji (reč uzeta u najširem smislu) jedan deo svojim značajem priX vlači moju pažnju, apercepira se, TTir^e^rida^odvaja od du-

/.hjc vnih procesa KSjrnršTir^Srcepirani. To je ono što nazivamo j ( ' jaA u njemu postoji dvostruki odnos^ajgsam i-ja imain. v -—^ Sledeći dokaz: doživljaj istovremeno sadrži kao realnost

strukturni sklop života; vremensko-prostornu lokalizaciju, koja se pruža od sadašnjosti itd., u njoj strukturni sklop, po kome u njemu sadržano postavljanje svrhe predstavlja dalje delovanje.

Kad se doživljaji oživlj'uju u sećanj'u, način na koji je u njima sadržano dalje delovanje na sadašnjost razlikuje se (dinamički) od doživljaja koji su potpuno prošli. U prvom slučaju osećanje se ponovo pojavljuje kao takvo, u drugome je to predstava o osećanjima itd., i polazeći samo od sadaš-njosti postoji osećanje o tim predstavama o osećanju.

^Doživliavanje^i^doživljaj nisu odvojenj jedno od drugog: oni su nacini izražavaniOa^istii^^st]^^ "

kazhka u ođiiosu na doživljstj : u apercepciji su dati su-dovi: tužan sam, opažam neko umiranje ili sam o njemu oba-vešten. U tome je sadržan dvostruki pravac iskaza koji izraža-vaju datu stvarnost.

TRAJANJE SHVAĆENO U RAZUMEVANJU

Introspekcijom, koja je usmerena na vlastito doživljava-nje, ne možemo da sagledamo razvoj psihičkog toka; jer svako fiksiranje zaustavlja i daje onome što je fiksirano neku traj-nost. Ali i tu ^ Q i rnfttf11 Hn»iv1javanj^ izraza i razumeva-nja omogućuje rešenje. Mi sagledavamo izraz delanja i nak-nadno gađoz lv l j avamo.

Kako vreme odmiče, ono sve više ostavlja za sobom proš-lost i napreduje u budućnost. Važan problem, da li je duševno

292 filozofski.rs

Page 289: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

zbivanje samo prolaženje nečega... ili delatnost, rešiće se • kada izraz proticanja potražimo tamo gde je usmerenost izra-žena u samom onom što je shvaćeno. Ni razvoj u vremenu, ni psihičko dodavanje prošlosti nisu dovoljni. Moram da nađem neki izrazjcoii može da protiče u vremenu a da ničim spolja nije ometariTTakav je izraz instrumentalna muzika. Bilo kako

~3a je nastala, postoji jedan tok, u kome tvorac obuhvata .^rogfedonEii^^^ pblika do drugog, u vremenu.^ Postoji neka usmerenost, neko delanje u pravcu realizacije"

liecggaT neki razvoj same psihicke delatnosti, neka uslovlje-nošt prošlošcu, a ipak i sadržavanje razllćltlll iiiugućiiust-7" eksplikacija koja je lstovremeno 1 sivaranie. i

ZNACENJE

Znači, pojavljuje se nova crta života, usJoyljeiia_^Yreme-_nom, ali kao nešto n o v o ^ r e k ^ a č u j e njegove_granice. JŽi pJL.

se u njegovoi osobenoj suštini razume pomoću kategf>>ija Jcoje su nepoznate saznavanju prirode. Tu je presudan mome-nat što se kategonje a pnori ne primenjuju na život kao ne-što što je njemu tuđe, već se nalaze u suštini samoga života. Ponašanje koje u njima dobija svoj apstraktni izraz isključi-va je polazna tačka za razumevanje života. Jer^sam^životjBO-stoji samo u određenoj v i ^ lova, 1 kađa sađ te veze apstraktno_izdyojimo kao kategorije, onda iz samog tog poš'fiipkaTpfoizilazi što seBroj tih katego-rija ne može ograničiti i što se njihov odnos ne može_svesti na neku logičku formu. Takve kategprije su značenje, vređ^t nost, svrha. razvoi, TdealT Sve ostale žavis^oH'TogaT'^to "sert JSklOp ZlVOtnOg toka mOZf ghvatiti SRm n lfatPgnrijnm 7n^ r^ n jp^ poje3iyačllih^3elova života prema razumevanju celine. i štoj

. se svaki isecak IZ života čove.rpns;tv_^<--^mc\-tal o \ jr\oze razu-^ mpti 7načenje je obuhvatna-kategorija, knjom život postajej

jshvatljiv. f

Promenljivost je isto toliko svojstvena objektima koje konstruišemo u saznavanju prirode koliko i životu, koji sam sebe uočava u vlastitim odredbama. Ali, u samom životu sa-

_dašnjost predstavu o prošlome obuhvata secanjem. a preČE" stavu o budućnosti maštom koja prati svoje mogućnostj, i delatnošću koia_jrieđ^mogućnostima sebi postaviia svrheT 'iako je sadasnjpsOSPUiijciid piuSlO-nima, a u sebi nosi bu-dućnost. To je smisao reči »razvoj« u d u h o v n i m haiilćama. Ona ne označava da na život individue ili nacije ili čovečanstva

293 filozofski.rs

Page 290: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

možemo primeniti pojam neke svrhe koja se tu realizuje; bio bi to način posmatranja protivan predmetu koji se može i odbaciti. Taj pojam označava samo odnos koji je svojstven životu. Sa pojmom razvoja dat je istovremeno i pojam obli-kgvanja. ODlikovahje je opšte svojstvo života. Ako ga malo više zagledamo, videćemo da postoji i u najsiromašnijim du-šama. Najjasnije ga vidimo kod velikih ljudi sa istorijskom sudbinom; ali nijedan život nije toliko oskudan da u svom

_loku„ ne_ bi.šadržavao neko oblikovanje. Tamo gde struktiira i na njoj zasnovan stečeni skldp pšihičkog života čine jednu konstantu života, kod koje se pojavljuju promene i prolaz-nost, toV života n vremenn shodno navedenim odnosima po-staje o^likbvanip Pojam nhlik^vn^p ip a V g f a Pr\hvlj1lJ> samn zato što život shvatamo katefforijom značenja.

"^Kategrorija značenja označava odnos delova života prema ^ 'celini, koji je zasnOVail U suštmi ztvota. Tai s^°p imamn gamn~~ josredstvom sećanja, n kome možemo pogledom obuhvatiti _ Zpucojekh^zivot^ PrTtom se značenje javlja kao oblik shvatanj^ života. Mi sagledavamg__ma,ćejaie4^

• On je znaćajan,ukolika-je-u-njemu^nekim činoni llrnekipoL _ ^spoliašnjiriTnog^^jem^tvorena neka~obayeza za budućnost. ~lli, ukoTiko je njime obuhvaćen neki planza budući način

života. Ili, ukoliko je takav plan vođen u susret realizaciji. Ili je značajan za sveukupni život ukoliko je individua samom svojom suštinom sudelovala u oblikovanju čovečanstva. U svim tim i drugim slučajevima pojedinačnpm momentu zna-čenje dajujijeggvp pnvpvannst $k celinom" veza između proš-losti i^budužnostiT iz.među pojedinaćne egzisleiiClie i čovečaii"

' stva. No u čemu je osobenost te veze između dela i celine u """ (gkviru^zivot^ZT "

TćTje veza koja_se nikad ne ostvaruje u potpunosti. Treba-' lo bi sačekatTkraj životnog toka, pa tek na samrtnom času

sagledati celinu i na osnovu nje utvrditi vezu njenih delova. Trebalo bi sačekati kraj istorije da se dobije celokupna građa za određivanje njenog značenja. S druge strane, celina za nas postoji samo ukoliko je možemcT razurflffj ™* ncnmni njenih^ llekwa. RazuiiieVanje se uvek k o l e b a i z m e đ u ta dva načina TresmatranjripNas^^ stalno se menja. Švaki životni plan je lzraz nekog nacina sagedavanja' žnačenja života. Ono što svojoj budućnosti postavljamo kao svrhu uslov-ljava liačin Kako ćemo odrediti značenje onoga štu le prot£

^O^JLdi oblikovanje zivota koje je ostvareno dobićemo merilo procenjujući značenje onoga što živi u sećanju.

294 filozofski.rs

Page 291: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Kao štoj-eči iskazuju neko značenje. ili rečenice neki smiSao koii mi konstraišemo, tako ge'ffirosnuvu udređefib-ne-određenog značenia delova života ^LOŽe^^SSS^ggfrjtijegov ~" sklop.

Značenje ie posebna vrsta odnosa, koji u okviru života njegovi delovi imajii prema relini. To značenie. kao i znaćenie

jreči u rečenici. saznajemo posredstvom sećanja i posredstvom "mogućnosti za budućnost. Suština veza znaćenia ie u oko£ nostima koje oblikovanje jednog životnog toka sadrži u toku vremena, na osnovu strukture života u uslovima životne sre-dine.22

Šta je to što u posmatranju vlastitog životnog toka kon-< stituiše sklop, kojim njegove pojedinačne delove povezujemo u celinu, u kojoj život dospeva do razumevania?,Doživljai ie

Jedinstvo čiji su delovi povezani zaiedničkim značenjem^PH^ povedač deluje na taj način što iz nekog toka izdvaja značai-t ne momente. Istoričar obeležava ijude kao znamenite, životneT

\obrte kao značaine; značenje nekog delaili nekog ćoveka on i vidi u nekom n jpgnvT^-^ređenoiTrn^ na opste sudbine.} Delovi jednog životnog toka su određenog značenja za njego-j vu celinu; ukratko.-kategoriia značenia ie očevidno u veoma [ tesnoj j ^ L ^ c ^ M m e v ^ / g ^ ^ Q r a m o pokušati da tu vezui

^sagledamo.23 \ —-^' SvflVfl ^iyntp^ mnr%ift*^fttffe j m a neko značenie utoliko

što kao znak nešto izražava, utoliko što kao izraz nlcasnjft na "nftžtn žto jTiparlg 7ivntn, Ni snm 7Tvnt PP 7nnri ni rta drugo. U njemu nema nikakvog razdvajanja na kome bi se zasnivala mogućnost da on označi nešto drugo osim sebe samog.

Ako pojmovima izdvojimo iz njega nešto, onda oni u prvom redu opisuju singularnost života. Opšti pojmovi, prema tome, izražavaju razumevanje života. Znači,"p6šToji samb slb-bodan odnos pretpostavke i daljeg razvoja od nje ka nečem što joj se pridružuje; novo ne proizilazi formalno iz pretpasr

Jtavke. Naprotiv, razumevanje od jedne sagledane crte ide dalje ka novome koje se može razumeti na osnovu te crte. Unutraš-nii odnos dat je u mogućnosti naknadnog stvaranjar"nalcna3^

jiog doživliavania. To je opšta metoda, kad razumevanje na-^usti steru reči i niihovog smisla 1 ne trazi smisa5~znakOVaT"' jiego onajmnogo dublji smisao životne manifestacije. To je~ "metoda koju je prvi naslutio Mhte. život je Kao neka melo-dija, u kojoj se tonovi ne poj'avljuju kao izraz postoj'ećih realnosti u životu. Melodija se nalazi u njemu samom.24

295 filozofski.rs

Page 292: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

1. Naiiednostavniii slučai u kome se pojavliuje značenje jeste razumevanje jedne rečenice. Svaka pojedinačna reč ima neko značenje,, a iz spoja iečr~4zvodi se smisao rećemce. Dakle,!>ostupak Je^da se^na osnovu značenja pojedinih reči <3ođe do razumevanja rečenice. Između celine i između de-lova postoji uzaiamno delovanje, najošnovu kojeg <se odre-đuje>Tieodređenost smisla, naime mpgućnpsti nekog smisla, kao^i ^ojedinačne reči.

2. Isti takav odnos postoji i i zmeđude lova i celine jed-nog životnog toka, pa se 1 tu razumevairte-celine, srrifšao" života iz znacenja...

3. Odnos između značenja i smisla postoji, dakle, u vezi sa živoTnim tokom; pojedinačni đogačtaji koji ga sačinjavaju, kada se pojavljuju u čulnom svetu, imaju, kao i reči jedne rečenic^, neki ocbios prema onome što znače. Tim odnosom je svaki pojedinačni doživljaj u nekoj celini obuhvaćen kao značajan. I kao^lto^se reči u rečenici spajaju kako bi se ova razVimela, tako iz sklopa^dpžTvljaja proizila!zi značenje život-nog tpka. Isto je slučaj i sa istorijpm.

, 4. bakle, pojam fnačenja $$ n prvorn redu uspešno raz^ vijao*samo u vezi sa postupkom razumevaBia. Un sadrži samoL

j e đ n u vezu lzmeđu nečeg spoljašniega. čulnoga, I unutrašnje-gar"čij'r~je ono jzraz. Ta se veza. međutim. bitno razlikuje od gramatičke. Izraz unutrašnjega u delovima života nije isto što i označavanje reči itd.

5. Prema tome. reči^značenje, razumevanje, smisao život-jipg toka ili istorjie ,ne kazuju nam nista_drugo do ukazivanje" nlšta drugp donjT razumevanfu sflojržanii ppvezanost događaf?T s iednimjupiitralnjrm na osnovu kojih se om razu-meju.,

6. Ono što tražimo Jeste vrstasklopa koja je svojstvena samom životu; a tražimo je <poIazeći od> njegovih pojedi-načnih događaja. U svakom takvom događaju, koji bi bio upotrebljiv za sklop, mora biti sadržano nešto od značenja života; inače, ono ne bi moglo proizići iz njihovog sklopa. Kao što jiauka o prirodi ima, da tako kažemo,^syoj opšti she-

^ ^ i z ž n u pojmuvima. U Imfiniase pT "azn"|e" uzrocnost koj : v l a đ a ^ ^ vlastitu metodologiju_u postupku

Tcojim ga šajgl^avaTtako nam se ovde otvara pristup u kaie-jgori j^^ njihoy <;hemati7anT__ i u metodeTčojima se one-sagledavaju. Dok ie t a m o r e č o jednom apstraktnom sklopu. koji je po svojojJiogičkoJTTrtrrj^r" pmpuHO~jasan, ovde treba~džr^&romeffio~šairPsklop života,

296 filozofski.rs

Page 293: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

koji saznanju nikada ne može da postane potpuno pristu-^Tačan. " " " ~

~~" Život razumevamo samo zato što mu stalno prilazimo sve bliže; a priroda razumevanja < i > priroda života je ono što nam on sa različitih stanovišta, kojima se njegov vremenski tok shvata, pokazuje potpuno različite vidove. U sećanju (kad

jsg__Sgćamo), najpre se poj^vM11]** knt^nri ja znaćenia. Svaka"— sadašnjost lspunjena je realnošću. A ovoj mi pridajemo pozi-tivnu ili negativnu vrednost. Kad se usmerimo prema buduć-nosti, nastaju kategoriie svrhe, ideala, obiikovania života. Taj; na zivota je što se^jjji jemu realizuje nekajoajviša svrlia, JojoJL^^ pgdfeđuju sve pojediiTačne. On_.ostvarujeZnajviše dobro; jgjTTreba da_bude^ ^fedefTTdealima. 0n_ jrealizuje qBnkoyanje. Svak^od tih^ppj^mavjuobuhvala "sa_syoga gledišta

^Čitav život, i dobija^karakter kategorije^ pomocu^ koje še život razume. Zato se i^ediia,]jcategorija ne može^da^podredi drugoj',, pošto svaka sa nekog lirirgog "gleđista cellnu života čimTdostupnom razumevanju. Zato se one j ie mogu međusob-nb ujpoređivati. Ipak se pojavljuje jedna razlika. Vlastite' vrednosti doživljene šadašnjosti poštoje ođvojeno i naporedo. Mogu se samo upoređivati. Sa tog gledišta o vrednosti život se_pojavljuje___kap__beskrajno?Jimoš tvo_vrednosti postofarija, : negativnih, pozitivnih, kao mnoštvo vlastitiE vrednostiL To je haos pun harmonija i disonanca — ali u njemu se disonance ne razrešuju u harmonijama. Nijedna zvučna tvorevina, koja ispunjava neku sadašnjost, nema uopšte nikakav muzički odnos prema nekoj ranijoj ili kasnijoj tvorevini. Pa i veza između vaastitih vrednosti i vrednosti delovanja utvrđuje samo uzročne odnose, čiji mehanički karakter ne dopire u dubine života.

iCategorije koie život shvataiu sa gledišta usmerenosti na buducnost pretpostavljaju kategorije vrednosti; one seT međusobno razlikuju prema mogućnostima da se prodre u ; • buchićnost, " "~ •

Jedino se u vezi između značenja životnih procesa i razu-mevanja i smisla celine života sklop sadržan u životu prika-zuje na način koji mu odgovara. Jedino u toj oblasti, u samoj kategoriji prevladano je puko naporedno postojanje, puko podreaivanje. Tako kategorijalna ponašanja vrednosti i syrhe ulaze kao pojedini \fidovi ražumevanja života u sveukujgni sklojTrazumevanj'a.25

297 filozofski.rs

Page 294: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ZNACENJE I STRUKTURA

1. U svojoi konkretnoi stvarnosti sklop doživljavanja leži _u kategorjji značeniarTg^kaleguii ja je jedinstvo koje u seća-ThlU sadrzi tnlf ^nzivtjenoga llfnaknadnn dnzivljennpra, a njpT" govo značenje ne postoj'i u jednoj jedinstvenoj tački,, koja bi se nalazila s one strane doživljaja, nego je znaćenje sadržano" u doživliaiima kao nešto što konstituiše njihov sklop.

Tapšklbp je, pfema tome, jedan njemu svojstven način povezivanja ili kategorija, sadržana u prirodi svega onoga što se može doživeti.

U čemu se sastoji značenje života koji je proživela neka individua, koji sam proživeo ja ili neko drugi ili neka nacija, nije nedvosmisleno određeno time što takvo značenje postoji. Onaj koji se seća uvek je siguran da to značenj'e postoji kao veza između onoga što se može doživeti. Tek u poslednjem

Ltrenutku života može se izvesti konačni zaFljiičaic nTTjpgnvnTrT \ značemu, a to se u stvari može izvršiti samo na kraji^ živnta liii u nekome ko taj život naknadno doživliuie.

4 Luterov život tako dobija svoje značenje kao sklop svih konkretnih procesa u kojima je nova religija zamišljena i sprovedena u delo. A ona onda sačinjava odeljak u obuhvat-nijem sklopu konkretnoga, ranijeg i kasnijeg. Značenje je tu viđeno istorijski. Značenje se, međutim, može tražiti i u pozi-tivnim vrednostima života itd. Onda j'e ono povezano sa sub-jektivnim osećanjem.

2. Znači,, značenje se ne poklapa ni sa vrednostima ni sa njihovim sklopom u jednom životu.

3. PgJL Jft 7 n a ^ p n j p lffitp.prnrija za neraščlanjeni životni sklop, kategorija strukture proističe tek iz analize ono^a 1T g m u se ono g T n zivi ™** p i 1 f ? poj'avljnje u tnm nlrlopn: Ann_

^IJZJEPU tom smislutražj^ samn ono štn je sadržano u tome što" ^se vise puta pojavljuje. Ona ne nalazi ništa drugo do to da je nešto sadržano. T6 8to j'e sadržano predstavlja nešto izdvo-jeno, a pojam o njemu važi samo onda kad j'e uvek s njime povezana svest o životnom sklopu u kome je ono sadržano.

Dokle može ići takva analiza? Posle analize prirodnonauč-ne atomističke psihologije došla je Brentanova psihološko--sholastička škola. Ona je stvorila apstraktne entitete, kao što su način ponašanja, predmet, sadržina, od kojih nastoji da sastavi život. Krajnost u tom pogledu predstavlja Huserl.

Kao suprotnost tome: celina života. Struktura: sklop te celine, uslovljen realnim odnosima prema spoljašnjem svetu.

298 filozofski.rs

Page 295: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Način ponašanja je samo jedan od tih odnosa. Osećanje ili .volja su samo pojmovi kojipredstavliaiu uputstvo da se od-govarajući deo života naEnachlu oblikuje.

ZNAČENJE, ZNAČAJ, VREDNOST

Svaki deo objektivnog sveta, koji se tumačenjem povezuje sa životom, koji se u čitavoj objektivaciji života rasprostire u životnim manifestacijama, predstavlja celinu svojih delova,, a i sama je deo celine, jer pripada sklopu stvarnosti koji se svuda raščlanjava na delove i koji sa svoje strane opet pripa-da nekom većem sklopu stvarnosti. Tako je on u toj dvostru-koj povezanosti značajan kao član jedne veće celine. To je obeležje koje život daje svem doživljenome i naknadno do-življenome. Jer u. doživljavaniu leži neko zauzimanje stava, neko ponašanje prema svemu što se u njemu pojavljuje kao pojedinačni životni odnos. Kao što su pnvredna egzistenciia, prljateljstvo. nevidljivi svet. To je sklop delovanja uslovljen* tim stavom, tom unutrašnjom pozicijom. U životu postoje veze s onim prema čemu on zauzima stav, prema čemu postoji neko ponašanje; to su: otuđenost, povlačenje iz nekog život-nog odnosa, izdvajanje,, ljubav, povlačenje u sebe, čežnja u jednom pravcu, suprotstavljanje, potreba za postojanjem ne-čega, postulisanje toga, poštovanje, oblik, bezobličnost, pro-tivrečnost između života i objektivnosti, nemoć života u od-nosu na objektivno, volja da se u postojećoj objektivaciji otkloni ono što je nepodnošljivo kako bi život opet mogao uživati sam sebei, ideal, sećanje, razdvajanje, spajanje.

U samom životnnrp gVlnpn pnstoji bol zbog konačnosti,/ tendencit^ da se on otkloni, t ^ " ] ^ " ^ rftaiiyariji jj nbjektiva-l

"ciji, iiegtranje postojeće ograničenosti i njeno otklanjanie, raz-i dvajanje i poveTjivanjP!

Predikatske odredbe života su svetovnost, siromaštvo, le-' pota življenja, sloboda, način življenja, sklop, razvoj,, unutraš-nja logika, unutrašnja dijalektika.

Suprotnosti između stava s ove strane i stava s one strane, transcendentnost i imanentnost, kao i njihovo pomi-renje.

2.' Odnosi koji na taj način nastaju utvrđuju značaj poje-^l^, dinačnih delova života. 7na .aj je određenost značenja jednoga ^\ jđgla za celinu, nastale na temeliu sklopa delovanja. Značaf še^"

u životnom^onašanju pojavljuje uz sklop delovanja kao o<F^

299 filozofski.rs

Page 296: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nos između njep;ovih g1annvar koji dopire dalje nego doživljaj prouzrokovania i povezuje članove u~pQretku nezavisnom od

^icouzrokovania. A prouzrokovanje konstituiše sve ono što se pojavTjuje u životu. Život za onoga koji shvata sadrži samo ono što je prouzrokovano, jer je delovanje subjekta nepozna-to. Ali ponašanje,, stav, to je ono dublje što način prouzroko-vanja sprovodi kroz život; svi pojmovi koje smo gore izložili jesu životni pojmovi sadržani u životu. U svakom životnom jedinstvu, u svakom razdoblju oni dobijaju nov sklop. Oni svemu što za život postoji daju svoju boju. Prostorni odnosi, kao što su široko, prostrano, visoko, nisko, na taj način do-bijaju jednu primesu koja potiče iz ponašanja; isto je tako i sa vremenom...

3. Shodno tim odnosima onda u antropološkoj refleksiji, u umetnosti, u istoriji i filozofiji stvara se sklop, u kome se do svesti dovodi uvek samo ono što je sadržano u životu.

Prvo je antropološka refleksija. Njen sklop počiva na sklopovima delovanja kao što je strast itd.; ona skicira nji-hove tipove i iskazuje značaj tih sklopova u celini života.26

Zato što posmatranje vlastitog života zajednički deluje s posmatranjem života tuđih ličnosti — posredstvom doživ-ljavanja i razumevanja vlastitoga Ja, razumevanja drugih lič-nosti, poznavanja ljudi — nastaju uopštavanja kojima se na nov način izražava vrednost, značenje i svrha života. Oni čine poseban sloj, koji se nalazi između samog života i umetnosti kao univerzalnoistorijskog prikazivanja. To je literatura go-tovo neograničenog obima. Postavlja se pitanje kako istorij-ske kategorije doprinose njenom razumevanju.

Ako se naše proučavanje čoveka ograniči na psihološku nauku kakva je danas izgrađena, onda tome ne odgovara isto-rijski tok tog proučavanja. Pristup tom proučavanju tražen je sa najrazličitijih strana. Najveća suprotnost, međutim, koja postoji u toj oblasti jeste suprotnost između onoga što sam jednom označio kao psihologiju sadržaja, a što se može na-zvati i konkretnom psihologijom ili antropologijom, i prave psihološke nauke. Ta je antropologija još bliska pitanjima o značenju života, njegovoj vrednosti, upravo zato što je bliska samom konkretnom životu. Otuda i pokušaji da se u životnim tokovima izdvoji izvestan tip, izvesni stupnjevi, u kojima su tokovi ostvarili značenje života u okviru nekog određenog tipa.

Neoplatonski tip, mistični tip srednjega veka, stupnjevi kod Spinoze.

300 filozofski.rs

Page 297: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

U tim shemama postoji neka realizacija značaja života. Poezija se zasniva na sklopu delovanja života, na zbiva-

nju. Na neki način, svako pesničko delo je povezano s nekim doživljenim zbivanjem ili nekim zbivanjem koje treba razu-meti. Pesničko delo oblikuje to zbivanje dajući u mašti značaj njegovim delovima, shodno svom svojstvu slobodnog stvara-nja. Sve što je rečeno o ponašanju života konstituiše pesnič-ko delo, a ono snažno izražava povezanost sa samim životom. Otuda svaka stvar povezivanjem s ponašanjem života dobija boju koja otuda potiče: prostorno, visoko, daleko. Prošlost i sadašnjost nisu puke odredbe stvarnosti, nego pesnik svojim naknadnim doživljavanjem ponovo uspostavlja vezu sa živo-tom, koji se povukao u toku intelektualnog razvoja i prak-tičnog interesovanja.

4. Značaj koji činjenica na taj način dobija, kao određe-nost jednog dela značenja na osnovu celine, ne predstavlja intelektualni već životni odnos, ne predstavlja unošenje uma, misli u deo zbivanja. Značaj je izvučen iz samog života. Ako kao smisao jedne životne celine označimo sklop koji proizi-lazi iz značenja delova, onda pesničko delo slobodno stvara-jući sklop značenja iskazuje smisao života. Zbivanje postaje simbol života.

Počev od antropološke refleksije sve je razjašnjavanje^, eksplikacija samoga života, pa tako i poezija. Ono što je sa-držano u dubinama života,, nedostupnim posmatranju i rezo-novanju, izvlači se iz njih. U pesniku se stvara utisak inspi-racije.

Poezija je ograničena, jer ne postoji nikakva metoda za razumevanje života, pojave u njemu ne svrstavaju se ni u kakav sklop. Njena snaga je u neposrednoj povezanosti zbi-vanja sa životom, čime ono postaje njegov neposredan izraz; i u slobodnom stvaranju, koje tako viđeni značaj jasno izra-žava u samim zbivanjima.

jCitavo područje života, shvaćeno kao njegova obiektiva-cija u toku vremena, kao njegova izgradnja shodno odnosima" vremena^ 1 prouzTDkovarrja, sačllijaVa istoriju. Qna je celinsT koia šFliikada ne može dovršiti. Istorićar oblikuje tok, sklop delovanja na osnovu onOga Sto 1e sadržano u lzvorima, na^ osnovu onopa što se dogodilo. I njegova je obaveza da stvar^ nost togjok^4«d4gfte^do7svesti. " — — ' Značenje iednog del^jetu, dakle, određeno njegovim od-

n o s o m ^ ^ m ^ c e i i n ^ T i l j O s m a ^ cellnu kao objekllvačij ir ^ i y o t a , ^ v a ć e n u ^ n a ^ s n o v u tog odnosa. J

301 filozofski.rs

Page 298: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

VREDNOSTI

Široko područje vrednosti rasprostire se kao činjenica našeg duhovnog života. Sama ta činjenica označava neku po-vezanost ličnog života sa predmetima čiji se karakter izražava upravo u određivanju njihove vrednosti. Vrednost, prema to-me, primarno nije proizvod stvaranja pojmova u službi pred-metnog mišljenja. Ona to može postati2' ukoliko proizvod, s je-dne strane, reprezentuje ponašanje, a s druge stupa u pred-metne odnose. Isto je i sa procenjivanjem vrednosti. Ono, ta-kođe, pripada ponašanju nezavisnom od predmetnog shva-tanja. Zato drukčije tumačimo izraz »osećanje vrednosti«. Vrednost je apstraktni izraz za dato ponašanje. Po pravilu se traži da se vređnosti izvode psihološki. To odgovara opštoj metodi psihološke dedukcije. Ta metoda je, međutim, nepo-uzdana,2* jer od psihološke polazne tačke zavisi šta će važiti kao vrednost i koji će se odnosi dedukcije utvrditi među vrednostima. Isti je promašaj i transcendentalna dedukcija, ( koja bezuslovne vrednosti suprotstavlja uslovima. Metoda i tu mora biti obrnuta. Treba poći od izraza, jer on sadrži svako pridavanje vrednosti, i ovladati svakim od njih. Tek se tada može postaviti pitanje o samom ponašanju29 koje tu postoji.

U samom životu, u tim promenljivim slikama, povremeno iskrsne pozitivno i negativno ponašanje, zadovoljstvo, dopada-nje, odobravanje, zadovoljenje; trajno konstruisani predmeti postaju nosioci upamćenog sadržaja koji se pojavljuje u ose-ćanjima, i oni reprezentuju raznovrsne mogućnosti duševnih stanja. Sve takve mogućnosti aficiranja duševnog raspolože-nja mišljenje odvaja od samog predmeta, pa ih onda dovodi u vezu sa njim; tako nastaju opažaj i pojam vrednosti. A pošto vrednost uvek sadrži posebnu vezu sa subjektom koji se može aficirati, vezu koja je razdvojena od svojstvava što sačinjavaju stvarnost predmeta, ona zauzima posebno mesto, različito od tih svojstava. Sa samim životom raste i broj raz-novrsnih mogućnosti predmeta da aficira duševno raspolože-nje. U tim oblicima sećanje sve više dobija prevagu nad afek-cijom koja postoji u sadašnjosti. Tako se vrednost sa sve većom samostalnošću odvaja od svakog iskrsavanja i iščeza-vanja nadražaja. Taj pojam može, čak kad predmeti i dalje postoje, da sadrži samo skup proteklih mogućnosti. I najpre iz praktičnog odnos^, u Vpm^ vnlja prf>cenjuie vr^Hnp^ti z r "

jodredivanje neke^svrhe, nastaje komparativno procenjjvanjV^ ^vrednosti^ koie vreanusl kinTneKaKvo aobro ili nekakvn^vrhu

302 filozofski.rs

Page 299: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

dovodi u vezu sa budućnošću. Time ona dobija novu pojmov-^nu samOstalnost; njeni se momenti sažimaju u skupnu pro-

cgnn f n jedmi raščlanjpnn tvnravinu: oni tako 1 daije postoje" !Lnov nj gg™pst3l"nRtiTTcaH se pslobode povezanosii s voljom. To je radnja koju doživljavanie obavlja u postepenom razvo-Jupojma vrednosti. Ponovićemo, reć je samo o izdvajanju te radnje"analitičkim postupkom, a ne na nekom vremenskom stupnju.

U refleksiji, u udubljivanju jednog »Ja« u sama sebe nastaje i mogućnost da »Ja« postane samo sebi predmet, i kao takvo nosilac mogućnosti da samo sebe uživa i da za druge postane predmet uživanja. Kada je reč o ovom poslednjem ono se ponaša isto kao i predmeti koji u sebi nose mogućnost da ih neko uživa,, a da pri tome ne kažemo da oni sami uživaju to što jesu i što obavljaj'u. Međutim, kada biće podložno raz-nolikom aficiranju postane samo sebi predmet, a uz to dođe još i samoosećanje koje obuhvata sve što biće čini i što od činjenja uživa, kod ličnosti se rađa sasvim osoben pojam ose-ćanja vlastite vrednosti, koj'im se razlikuje od svega onoga kod koga nam je takvo uživanje sebe sama nepoznato. U tom smislu je renesansa stvorila pojam monade, u kome su spoj'eni stvar, uživanj'e, vrednost, savršenstvo. A Laj'bnic je nemačku filozofiju i knj'iževnost ispunio tim pojmom i snaž-nim osećanjem koje on u sebi nosi.3"

Drugu vrstu radnje u razvijanjn pnjma vrednosti obavlja razumevanje. Tu ono primarno. on^ fn ]<* ga^natp p vlastitom zivotu, predstaviia snagu kojom nas ta individua aficira^-A kako razumevanje rekonslrulše drugu individuu, ponovo do-lazi do daljeg odvaj'anj'a opažaja i pojma vrednosti od afekci-ja duševnog raspoloženja. On ne samo da se naknadno obli-kuje, nego se dovode u vezu s nekim drugim subjektom. Posle-dica je što se mnogo jasnije shvataju veze između mogućnosti subjekta da aficira i njegovog samoosećanja koje živi u tim mogućnostima. Sva vlastita vrednost ličnosti sad u mirnoj objektivnosti istupa u spoljašnju predmetnost, pokazuje se u svim svojim vezama sa svetom koji okružuje tu ličnost. Pre-ostaje jedno ograničenje koje tek istorijska udaljenost ukida. U takvo razumevanje se upliće upoređivanje sa samim sobom, samodopadljivost, zavist, ljubomora, patnja zbog tuđe snage; a ne postoji nikakvo merilo koje procenjivanju pruža obu-hvatan pogled na prošlost.31

303 filozofski.rs

Page 300: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Vrednost ie predmetno označavanje pojmom U njoi ie živoT ugašen. Medutim, time ona ipaK mje lzgubiia vezu sa~

Js|yi)tom ,, Međutim, čim je pojam vrednosti stvoren, na osnovu

svoje povezanosti sa životom postaje snaga, jer okuplja ono što je u životu razdeljeno, tamno i nejasno. JECad se u istoriji

^pronađu vjgflnngti^ a 11 Hnknmentima opažaji vrednos*i ( ^ -tanschailung) kao izrazj života, onda one, naknadnim doživ-ljavanjem njihove povezanosti sa životom, ponovo đobi ja ju" ono što su sadržavale.32

CELINA I NJENI DELOVI

/zivot)koji protiče u vremenu ili postoji istovrpmeno 11— rfl7nim pro^tnpnia^ k^tegnrijalnn j ^ rašč lanien na ^osnovij^nj-

inosa celine i.njeniK deiova^ istOTt1žr^=[2[^^f yj a^vn"'i ,a'' 1L_ ' proticanju vremena i 11 istoVremenosti —HEategorijalno po-ismatrano predstavlja rašćlanjavanje u toi vesi fieinva i ~čkh-Ing^Nije to kao kad predmeti u nekoj prostoriji stoje na oku-pu, pa ih shvata onaj,koji ulazi; njihova zajednička pripad-nost postoji samo u odnosu prema nekoj ličnosti, prerr.a ne-kom životu kome pripadaju, inače se mogu rastavljati: njih ne vezuje nikakav međusobni odnos. Kako je to drukčrje u toku istorije! Ili, posmatrano sa gledišta prirodne nauke, svaki je oblik ekvivalentan rezultat pokrenutih masa, ali pokret i masa i njihova zakonita povezanost uopšte nisu podložni vremenu. Život, naprotiv,, u svakom obliku ima neku unutrašnju vezu kao deo prema celini, tako da taj oblik nikad nije ekvivalen-tan, jer itd.

Ta se pripadnost pojavljuje u najrazličitijim životnim odnosima i u svakome od njih na drugačiji način.

RAZVOJ, SUŠTINA I DRUGE KATEGORIJE

Javljaju se dve novekategorije. Život i životni tok sači-niavaju sklop. NeprekidnTm sticanjem novih doživljaja na te-melju onih stanjih stvara §ć 0110 Sto nazivam stećenim dušev^""

"rTim skioponi, Njegovi obiici. lz pnrode tog procesa p r o i s t i č e ^ tmianj^lOionfinuitet sklopa usred svih proniena. 'l'o ć m j e n i ć ^

'nn ^tanje^Oie^sg^illUŽu uTvMli II SV m diiliovTJpm ^ivntn,— zovem kategorljom sustine. Sustina za svoju drugu stranu _ n S a ^ s t a l m ^ p r o m e n u ^ n a č i da je promena, Tebja i šalipoljaš-

304 filozofski.rs

Page 301: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nje strane prima uticaje na jedinstveni životni sklop, istovre-meno i sama određena njime. Tako se stvara karakter svakog životnog toka. Treba ga shvatiti bez ikakvih predrasuda. Mo-ramo odbaciti sve teoreme o razvoju koji stupnjevito na-preduje.

Koji je to tok koji se svuda pojavljuje? Određenost poje-dinačne egzistencije, svakog njenog pojedinačnog stanja uklju-čuje i njihovu granicu. Razlika u odnosu na granicu u prosto-ru. Priroda tog pojma u oblasti duhovnoga. Pojedinačna egzis-tencija32a je individualnost. Iz te ograničenosti proishodi trplje-nje zbog nje i težnja da se savlada. To je tragika konačnosti,) a istovremeno i njen podsticaj da se prevaziđe, Ta ograničenost:' se ispoljava prema spoljašnjem svetu kao pritisak sveta na subjekt. Sila okolnosti i priroda duševnog života mogu priti-sak toliko da pojačaju da postaje smetnja napredovanju. Me-đutim, u većini slučajeva priroda konačnosti utiče da se sa-vlada pritisak nove životne situacije i drugih odnosa prema ljudima. Pa pošto je svako novo stanje istog konačnog karak-tera, i u njemu se javlja ista volja za moć koia je posledica uslovljenosti,, ista volja za imutrašnjom slobodom koja pro-ističe iz unutrašnje granice. Sve to, međutim, povezuje unu-trašnja snaga i unutrašnja granica,, koja se pojavljuje u odre-đenosti pojedinačne egzistencije i u trajnosti stečenoga sklopa, koja iz toga proističe. U svemu, dakle. ista suština deluie na tok. U svemu jf **** ngranj^ppn^t m o g u ć n o s t i . a inak i njihmT sI5!55dni izbor, pa i lepo osećanje da se može ići napred i da šelnggu OStvarivati nove moffućnosti yiflctit*» ^ ic t^n^j^ T Q

TznCTnToHređeni sklop u životnom toku. koiim je određeno neumorno napredovanje ka promenama, nazivam rq7vnjf>m

""" Taj pojam Je potpuno razlićit od spekulativnih maštanja o nekom napredovanju ka sve višim i višim stupnjevima. On, doduše,, sadrži veću jasnoću, izdiferenciranost itd. u subjektu. Ali životni tok bez ostvarenja nekog višeg značenja može osta-ti vezan za prirodnu osnovicu biljnoga rastinja, uspona i pa-danja između rođenja i smrti, kao u nižim oblastima života. On može rano krenuti naniže, ali se i do kraja peti naviše.

20 filozofski.rs

Page 302: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

IV BIOGRAFIJA

1. NAUCNI KARAKTER BIOGRAFIJE

Mišljenja istoričara o naučnom karakteru biografije su podeljena. Pitanje da li je treba uvrstiti u istorijsku nauku kao jedan njen deo, ili ona u sklopu duhovnih nauka uz isto-rijsku nauku zauzima posebno samostalno mesto, u krajnjoj liniji je pitanje terminologije; jer odgovor na njega zavisi od smisla koji se pridaje Izrazu istorijska nauka. Međutim, na početku svake rasprave o biografiji stoji saznajnoteorijski i metodski problem: da li je biografija moguća kao opštevaže-će rešenje nekog naučnog zadatka? Poći ću od sledećeg: pred-met istorije nam je dat u sveukupnosti objektivacije života; u sklop prirode uklopljene su životne manifestacije duha, od gesta koji namah iščezne i neke letimične reči pa do nepro-laznih pesničkih dela,, do poretka koji smo mi stvorili za pri-rodu i sebe, pravnih poredaka i državnih ustrojstava u kojima živimo. Oni čine spoljašnju stvarnost duha. Dokumenti na kojima prevashodno počiva biografija su sačuvani ostaci iz-raza i delovanja neke ličnosti. Posebno mesto, prirodno, među njima zauzimaju pisma te ličnosti i izveštaji o njoj.

Zadatak biografa je da na osnovu takvih dokumenata sa-gleda sklop delovanja u kome individuu određuje njena sre-dina i u kome ona sa svoje strane reaguje na tu sredinu. Svaka istorija mora sagledati sklop delovanja. U strukturu istorij-skog sveta istoričar prodire dublje kad izdvaja pojedinačne sklopove i proučava njihov život. Religija, umetnost, država, političke i verske organizacije čine sklopove koji se svuda provlače kroz istoriju. Najelementarniji sklop jeste životni tok jedne individue u određenoj sredini, od koje prima utica-je i na koje utiče. Individui je već u sećanju dat taj odnos:

306 filozofski.rs

Page 303: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

njen životni tok, njegovi uslovi i delovanja. Tu se nalazi pra-ćelija istorije, jer se javljaju specifične istorijske kategorije. Kao što svest o identitetu povezuje u celinu životni tok u proticanju, tako svi momenti života osnovu nalaze u katego-riji identiteta. Ono što je razdvojeno povezuje se u kontinui-tet; idući linijom sećanja, od malog lika detinjstva,, koji živi u trenutku, pa naviše do čoveka koji u odnosu prema svetu potvrđuje sebe u svom postojanom, sebi okrenutom duševnom životu, dovodimo tok dejstava i protivdejstava u vezu s nečim što se oblikuje odnosno razvija kao nešto što je na neki na-čin određeno iznutra. Spoljašnja zbivanja koja deluju na subjekt imaju za njega vrednost delovanja (Wirkungswert). Pojedinačna stanja subjekta, a isto tako i uticaji koji se vrše na njega, imaju neko značenje u svom odnosu prema život-nom toku i onome što se u njemu oblikuje.

Književni izraz te refleksije individue o vlastitom život-nom toku jeste autobiografija. Kada se refleksija o vlastitom životnom toku prenese na razumevanje druge egzistencije, nastaje biografija — književni oblik razumevanja života dru-ge ličnosti.

Svaki se život može opisivati, i nevažan i onaj moć-ni, i svakidašnji i onaj izuzetni. Sa najrazličitijih gledišta može se pojaviti interes da se taj posao obavi. Porodica čuva svoje uspomene; krivično pravosuđe i njegove teorije vero-vatno pamte život nekog zločinc^, psihopatologija se seća ži-vota nekog nenormalnog čoveka. Sve što je ljudsko postaje za nas dokument, koji nam predočava neku od beskrajnih mogućnosti naše egzistencije. Istorijski čovel^, međutim, za čiju je egzistenciju vezano trajno delovanje, dostojan je u jed-nom višem smislu da i dalje živi u biografiji kao umetničkom delu. A među tim ljudima pažnju biografa posebno će privući oni čije je delovanje proisteklo iz posebnih, teško razumljivih dubina ljudske egzistencije i koji zato omogućuju dublji uvid u čovečji život i njegove individualne oblike. Kako onda mo-že da se porekne da biografija ima izvanredan značaj za razu-mevanje velikog sklopa istorijskog sveta! Jer na svakoj tački istorije deluje upravo odnos između dubina ljudske prirode i univerzalnog sklopa širokog istorijskog života. To je iskonska veza samog života i istorije.

Zato naš problem postaje utoliko akutniji: da li je bio-grafija moguća?

Životni tok jedne istorijske <l ičnost i> je sklop delova-nja, u kome individua trpi uticaje istorijskog sveta, pod nji-

307 filozofski.rs

Page 304: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ma se izgrađuje, pa sa svoje strane opet utiče na istorijski svet. To je ista sfera svetskog sklopa iz koje potiču podsticaji i koja od individue trpi podsticaje koji nju dalje izgrađuju. Mogućnost biografije kao naučnog ostvarenja počiva upravo na tome što se individua ne suočava s neograničenom igrom snaga u istorijskom svetu; sfera u kojoj živi jesu država, religija, nauka — ukratko vlastiti sistem života ili sklop tak-vih sistema. Unutrašnja struktura tog sklopa je ono što indi-viduu privlači, oblikuje je i određuje pravac njenog delova-nja; mogućnosti, sadržane u unutrašnjoj strukturi nekog isto-rijskog trenutka, predstavljaju polaznu tačku za istorijske radnje.

Ako pogledamo Šlajermaherov život u celini, stičemo uti-sak da upravo raznovrsnost njegovog delovanja narušava je-dinstvo njegove biografije. Međutim, ukoliko ga podrobnije proučimo, videćemo da je veličina te ličnosti upravo u nje-nom unutrašnjem sklopu, koji njegovo delovanje povezuje u oblasti vere, filozofije, kritike, novo razumevanje Platona kao i apostola Pavla, delovanje u oblasti crkve i države. Jed-na osobena moć doživljavanja i razumevanja, jedna tiha, smirena razboritost, koja usred življenja i delanja stoji nad njim i opredmećuje ga, utemeljena u postojanoj vladavini jedne više svesti u duši, koja ovu uzdiže iznad sudbine, pat-nje i svetskih zbivanja...

2. BIOGRAFIJA KAO UMETNICKO DELO

Autobiografija je razumevanje samog sebe. Njen predmet je život kao životni tok jedne individue. Kod nje je doživlja-vanje stalna neposredna osnova razumevanja za određivanje smisla pojedinačnog života. Kao stalna sadašnjost koja odmi-čei, doživljavanje sadrži članove jednog sklopa, u kome se pojedinačni delovi pojavljuju u stečenom duševnom sklopu. Istovremeno se, idući unazad, mogu doživeti i novi delovi kao članovi koji u jednom sklopu delovanja deluju zajedno sa onim članovima čije delovanje živi u sećanju. Međutim, sklop delovanja ne pojavljuje se odvojeno kao neki sistem delovanja, budući da u svakom delovanju koje polazi od sa-dašnjosti postoji svest o usmerenosti na određene svrhe. Svrhe sačinjavaju jedan sklop delovanja, jer i prohtevi obu-hvataju svrhe.

308 filozofski.rs

Page 305: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Tako se sklop delovanja doživljuje u prvom redu kao ostvarenje svrha, u najmanju ruku onaj njegov deo koji se u svesti najčešće nalazi u prvom planu. U njega se kao sred-stva svrstavaju objekti, promene, doživljaji. Iz svrha se stva-ra životni plan, kao povezanost svrha između sebe i njihova povezanost sa sredstvima. U sadašnjosti, koja stvara planove, sve to pretpostavlja neku svest o vrednosti,, koja sadašnjost dopunjuje nizom prošlosti sa njenim uživanjima, iluzijama itd. Tom kategorijalnom shvatanju ide u susret shvatanje značenja, izgrađeno na prošlosti. U značenju je neki spo-ljašnji, pojedinačni događaj povezan s nekim unutrašnjim stanjem, a ono se nalazi u međusobnoj povezanosti događaja, koja nije izgrađena polazeći od poslednjeg člana, nego joj je središte određeno u jednoj tački, prema kojoj se sve spoljaš-nje ponaša kao prema nečem unutrašnjem. To je beskrajna linija delovanja koja sadrži neki smisao. Tek to (stvara je-dinstvo).

Razumevanje se obavlja kod svih spoljašnjih zbivanja. Do smrti su zbivanja potpuna, a njihova građa je ograničena samo onim što je sačuvano. U tome ona ima prednost u od-nosu na autobiografiju.

Zato za razumevanje može da koristi iskaze u kojima je sadržan plan, svest o značenju. Neka pisma pokazuju u čemu individua vidi vrednost svoga položaja; druga opet, u čemu vidi značenje pojedinačnih delova svoje prošlosti. Stvara se sklop koji vodi ka nekom razumevanju: obdarenost uzima maha,, postaje svesna sebe; okolnosti, zablude, strasti mogu je skrenuti s puta, ili pak neka srećna sredina pojačati njenu stvaralačku snagu; zadaci iz spoljašnjeg sveta dolaze joj u susret i izvode je izvan okvira nje same u dobru ili zlu itd. Dobra strana toga je što jedan životni tok u svojoj građi čuva povezanost spoljašnjega s nekim unutrašnjim stanjem, sa zna-čenjem nekog života; sama svedočanstva iskazuju taj odnos, kao ona čuvena Geteova Ispovest (u mojoj raspravi). I posma-trač je već stekao svest o istorijskom delovanju, o granica-ma itd.

Pisma iznose trenutno životno stanje. Međutim, kod njih se oseća usmerenost na onoga koji će ih primiti. Ona iznose životne okolnosti, ali je svaka viđena samo sa jedne strane. Ali, ako se život, koji je dovršen ili je čak postao istorijski, može da ceni prema njegovom značenju, onda je to ipak mo-guće samo ako se tumačenjem postojećih dokumenata može utvrditi povezanost između prošlog^, što deluje u toj sredini,

309 filozofski.rs

Page 306: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

i onoga što je proizvod tog delovanja u budućnosti. Dokumen-ti pokazuju individuu kao središte u kome se stiču delovanja snaga koje ona doživljuje i koje ona sama vrši. Utvrđivanje značenja individue u istorijskom sklopu može se obaviti samo ako je rešiv zadatak da se dođe do opšteg sklopa, koji može da se odvoji od individue...

Biografija kao umetničko delo, prema tome, ne može da reši taj zadatak ako ne uzme u obzir i istoriju vremena.

Međutim, to menja stanovište. Tumačenje jedne indivi-due ograničeno je i time što biograf od nje stvara središte, onako kao što je ona sama sebi središte. Biografija kao umet-ničko delo mora da pronađe stanovište sa koga se širi vido-krug univerzalne istorije, a individua ipak ostaje u središtu jednog sklopa delovanja i značenja; to je zadatak koji svaka biografija može samo približno da reši. Ona, s jedne strane, mora da prikaže sklop objektivno u raznovrsnosti njegovih snaga, u istorijskoj određenosti tih snaga, u vrednosti tih određenosti i sklopa značenja; uvek mora da postoji svest o neograničenosti koja se širi na sve strane, a ipak se tačka povezivanja mora zadržati u individui. Proizilazi da se umet-nički oblik biografije može primeniti samo na istorijske lič-nosti, jer je samo u njima snaga da budu jedno takvo sre-dište.

Teškoća da se istakne, da tako kažemo, dvostruko stano-vište biografa ne može nikad da se potpuno savlada.

Položaj biografije u istoriografiji doživeo je izvanredan napredak. Pripremio ga je roman. Možda je Karlajl bio prvi koji je shvatio njeno puno značenje. Ono počiva na tome što se najveći problem, koji se javlja u razvoju istorijske škole sve do Rankea, nalazi u svestranom odnosu samoga života prema istoriografiji. Taj odnos treba da sačuva isto-riju kao celinu. Sva poslednja pitanja o vrednosti istorije konačno rešenje nalaze u tome što čovek u njoj sam sebe saznaje. Ljudsku prirodu ne sagledavamo introspekcijom. To je bila Ničeova ogromna zabluda. Zato on nije ni mogao da shvati značenje istorije. Taj obuhvatniji zadatak istorije, tako nastao, bio je implicite u Hegelu. Pristupilo mu se bliže pro-učavanjem života primitivnih naroda, koji je relativno bez istorije i u kome susrećemo jednolično ponavljanje istog ži-votnog sadržaja. Njihov život je neka vrsta prirodne osnove sveukupne istorije. A od značaja je i to što su mnoge istak-nute ličnosti podstakle jednu sasvim novu vrstu proučavanja, koja osvetljava granice čovečanstva sa one druge strane. Iz-

310 filozofski.rs

Page 307: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

među tog dvoga nalazilo se proučavanje naravi i običaja, čije su polazne tačke Karlajlova biografija, Burkhartovo sagleda-vanje jedne pojedinačne kulturne celine idući od njenih os-nova naviš^, Makolejevi opisi običaja. (Braća Grim.) To je osnova kojom je biografija kao umetničko delo dobila novo značenje i novu sadržinu.

Upravo u tome je i njena ograničenost: opšta kretanja prolaze kroz individuu kao kroz svoju prolaznu tačku; da bismo razumeli kretanja, moramo da tražimo nove osnove, koje se ne nalaze u individui, ako želimo da ih razumemo. Biografija sama po sebi ne sadrži mogućnost da se oblikuje kao naučno umetničko delo. Moramo se okrenuti novim ka-tegorijama, vidovima i oblicima života, koji se ne pojavljuju u pojedinačnom životu. Individua je samo tačka u kojoj se ukrštaju kulturni sistemi, organizacije, u koje je utkana nje-na egzistencija — kako se oni mogu razumeti polazeći od nje?

filozofski.rs

Page 308: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

DRUGI DEO. SAZNANJE UNIVERZALNO-ISTORIJSKOG SKLOPA

UVODNE NAPOMENE

1. ISTORIJA

Čvrste veze u autobiografiji se gube. Napuštamo reku životnog toka i eto nas na beskrajnom moru.

1. Razlika gledišta o vrednosti, značenju, svrsi i dalje po-stoji, ali se način njihovog kombinovanja menja.

2. Subjekt,, u kome i za koga postoji značenje života, stavljen je pod znak pitanja. Da li sreća postoji samo za in-dividue (Loce)?

3. Kad se uključi neki subjekt, pojedinačni subjekt, lič-nost itd., svaki put se rađa neko osobeno gledište, sa koga se shvata značenje, smisao itd. O tome Ziml. Različite istine i pogrešan zaključak. Međutim, objektivnost različitih glediš-ta postiže se u univerzalnoj istoriji posredstvom sistematskih nauka.

Očevidnost istorije. Spoljašnje i unutrašnje, istovreme-nost, redosled u vremenu. Uz to problem kako prikazati, kako odmah učiniti očevidnim vremenski tok jednog niza koji se sam po sebi može beskonačno deliti. Doživljuje se, mada se uopšte ne doživljuje...

Istorija nas oslobađa izvlačeći nas iz uslovljenosti gledišta o značenju proizišlog iz našeg životnog toka. Značenje je, me-đutim,, istovremeno i manje pouzdano. Refleksija o životu pro-dubljuje, istorija oslobađa.

Na to široko more sa sobom nosimo pomoćna sredstva orijentacije, koja smo stekli doživljavanjem, razumevanjem, autobiografijom, biografskim umetničkim delom. To su isto-rijske kategorije proistekle iz refleksije o životu, kao sred-

312 filozofski.rs

Page 309: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

stva mišljenja za njegovo shvatanje. Kategorija celine data je već u razumevanju. Tok vremena, životni tok su odnos delova prema celini. Biografija stvara kategoriju kvalitativno odre-đene pojedinačne egzistencije. Budući, međutim, da je pojedi-načna egzistencija uslovljena spoljašnjim svetom i da ona opet sa svoje strane deluje na spoljašnjost, date su kategorije delanja i trpljenja. Svaka određena pojedinačna egzistencija u istoriji predstavlja snagu, i istovremeno uzajamno deluje s drugim snagama. Pošto pojedinačna egzistencija protiče u životnom toku,, pošto ograničenost — doživljena u različitim momentima tog života — izaziva patnju, pritisak, razvoj — koji joj u tom trenutku više odgovara, jer je u njemu srećna, a možda je u samom razvoju i njena sreća — ka nekom dru-gom stanju, ona u svakom stanju sebe održava a istovremeno se i menja, jer zakon koji u njoj deluje predstavlja unutrašnje pravilo promena, a ono svaki put stečeno određuje budućnost iznutra — iz toga se stvaraju istorijske kategorije suštine i razvoja. Suština tu označava samo trajanje u promeni, a raz-voj samo oblik toka, određen zakonom progresivnog stečenog sklopa. Doživljaj ili shvatanje pojedinca ne kazuje nam ništa o nekakvom razvoju kao napredovanju.

2. NOVI ZADATAK

Osvrnućemo se unazad. Među kategorijama koje su bile posebno karakteristične za duhovne nauke postoji neki unu-trašnji sklop (upor. moga Hegela; Sabrani spisi, knj. IV).

Njihove međusobne veze grade sklop kojim kvalitativno određena pojedinačna egzistencija — individua — dospeva do razumevanja. U tim vezama mi sagledavamo sklop u kome razumevanje shvata neku datu stvarnost na osnovu njenog značenja. Ona je kvalitativno određena pojedinačna egzisten-cija, koja svuda,, od izraza pa do subjekta svih izraza, poka-zuje neki odnos celine prema delovima. Taj odnos je sklop. Sklop je struktura. Iz nje proishode suština i razvoj. A ako se veza koja postoji u svakom pojedinačnom biću primeni na sve čime je ono izraženo, nastaje razumevanje individue u kategorijama vrednosti, značenja, svrhe. U razumevanju indi-vidua se posredstvom navedenih pojmova rekonstruiše kao duhovni sklop...

313 filozofski.rs

Page 310: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

PRVI PROJEKAT ZA NASTAVAK

1. OSNOVNI ODNOS: STRUKTURA ISTORIJSKIH TVOREVINA

Kad se nađemo pred istorijskim tvorevinama, u njima empirijski nalazimo jedno jedinstvo i jedan sklop. Posred-stvom ovoga one za nas postaju predmeti jednog obuhvatni-jeg poretka. Svaka tvorevina deluje u istorijskom sklopu sna-gom koju nosi u sebi. Ona ima svoju vlastitu suštinu. Nosilac je razvoja u kome je sadržan nov zakon koji prevazilazi raz-voj individue. Nastaju novi zadaci:

Kako se one mogu razgraničiti pojmom? Krug stvaranja pojmova. Kako se dalje izgrađuju kategorije i pojmovi sagledani

kod pojedinačne egzistencije? Kako je moguće objektivno saznanje?

PRISTUP U SVETSKU ISTORIJU

Pošto prelazimo na istoriju, javlja nam se kao prvi prob-lem odnos života i istorije. Prema njemu nas vodi put kojim smo krenuli. Na svakoj tački prostorne ili vremenske ras-prostranjenosti istorije prisutna je duša koja živi i dela, koja je obdarena stvaralačkim snagama, osetljiva na svaki uticaj. Svaki dokument prve klase izraz je takve duše. Što su ti dokumenti za neku od sadašnjica tako oskudni, posledica je izbora, koji je istorija kao sećanje izvršila iz hrpe napisanoga. Ona pretvara u prah, pepeo i tralje sve što nema nikakvo značenje. Tu nailazimo na istu kategoriju. U osnovi, među-tim, sve ima neko značenje, jer kao izraz bilo kojeg ljudskog srca koje bije i trepti <dopušta pogled> u ono što je u ne-koj sadašnjosti bilo mogućnost nekog doživljaja. Problem je, naime, što treba potražiti samu dušu, onakvu kakva je u svako doba u uslovima neke sadašnjice i njenog prostora vezana za određene mogućnosti — jedan slučaj, tako reći, među beskrajnim mogućnostima koje proističu iz istorijskog toka.

Svi istoričari pod pojmom reprezentacije, prikazivanja jednoga doba na primeru izvesnih ljudi, podrazumevaju neki odnos prema ogromnoj masi utopljenoj u čovekovo sećanje. Tom problemu su se približili Makolej i još neki Englezi.

314 filozofski.rs

Page 311: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

LOGICKI SKLOP U DUHOVNIM NAUKAMA

Polazna tačka je doživljavanje. Ono je, međutim, struk-turni sklop, i u svakoj duhovnonaučnoj reprezentaciji života uvek je prisutan životni sklop. On je tu kad slušam neko pri-povedanje, kad čitam o nekom istorijskom poduhvatu, razmiš-ljam o nekom pojmovnom sklopu kao što su pojam rada ili vrednosti u sklopu političke ekonomije, zakonika u sklopu prava, ustrojstva u sklopu politike. Reprezentacija uvek sa-drži životni sklop i on omogućuje da je razumemo; reprezen-tacije izazivaju sećanje na njega, a na shvatanje uvek deluje i tok vremena koji prolazi kroz sveukupnu ljudsku stvar-nost. Tok vremena je isti i u istorijskom svetu i u meni koji taj svet posmatram. Duh svojom veštinom treba da ga sažme i ubrza, a ipak sačuva meru trajanja samog životnog toka. Zato kod dramatičara, u zamišljenom vremenskom redosledu, za nekoliko časova protiče nešto što je trajalo godinama.

ISTORIJSKI SVET I ZNAČENJE

Iz doživljavanja izrastaju istorijske kategorije vrednosti i svrhe. Ali već kod subjekta koji doživljava i gleda unazad, u procesu njegovog razumevanja pojavljuje se značenje, pa je tako s njime povezan sklop kao kategorijalni oblik.

I ukoliko se u istoriji pojave sklopovi, jednostavno <pri-menjujemo> pojam značenja. Pojam značenja valja prime-niti u čitavoj prostranoj stvarnosti. Svuda gde je život prošao i gde dospeva do razumevanja, postoji istorija. A gde postoji istorija — u njenoj raznovrsnosti — postoji i značenjeiOno postoji tamo gde individua reprezentuje nešto obuhvatnije, jer ga ona nosi u sebi, i iznosi ga, da tako kažemo, na videlo u pojedinačnoj pojavi. Ono postoji tamo gde neki događaj, ili ličnost, ili zajednica izaziva neku promenu sklopa\u istoriji nikada ne postoji puki skup posledica kao zbir)>—i

VREDNOST I ISTORIJA

1. I u istorijskom svetu zadržava se veza između vredno-sti i duševnog afekta, koji redovno trenutno blesne, neko vreme snažno sija i najzad iščezava. Vrednost koja ne bi bila povezana s njime ni tu nije realna. Tu se otkriva beskrajna šarolikost koja nas zbunjuje, beskrajan vidokrug, kao kad

315 filozofski.rs

Page 312: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

bismo s večeri gledali neki nepoznati velegrad, u kome se svetlosti palq, pojačavaju, gube se i iščezavaju u daljini do koje pogled ne dopire.33 Ali sve to sijanje i presijavanje pripa-da jednom predmetnom svetu, nama potpuno tuđem, koji je i prostorno i vremenski od nas udaljen. Tako se pojam opa-žaja i pojam vrednosti razvija dalje u istorijskom smislu. Život pojedinačnih individua je dovršen. Sada se njihova vlas-tita vrednost može da sagleda potpuno. Vrši se nova procena vrednosti, koja nema više nikakve veze s praktičnim ponaša-njem. Dobili smo merilo za najveće individualne vrednosti koje su nam poznate — liniju stupnjevanja, koja polazeći od prosečnih ljudi ide naviše, i što pogledom dalje dopirom nazad u prošlost, utoliko vrednosti postaju udaljenije i ob-jektivnije — delovanje istorijskog odstojanja isto je kao i ono koje proizvodi odstojanje ličnosti u umetničkom delu. Čak se ni naše vlastite sudbine i vrednosti ne mogu više upoređivati sa istorijskim.

2. U raznovrsnosti istorijskih vrednosti najpre se pojav-ljuje razlika između stvari koje su samo upotrebne vrednosti i ličnih ili vlastitih vrednosti povezanih sa svešću o sebi sa-mima. Te vrednosti čine građu istorijskog sveta. One su kao tonovi iz kojih su satkane melodije duhovnog svemira. Svaki od njih zauzima određeno mesto u tom tkanju, shodno odnosu u kome se nalazi prema ostalima. On, međutim, nema samo tonske određenosti, nema jačinu, visinu, dužinu, nego je kao individua nešto što se ne može definisati, nešto nepo-novljivo, ne samo po odnosu u kome se nalazi, nego u samoj svojoj suštini.

Život je obilje, raznovrsnost, uzajamno delovanje svega onoga jednoobraznog, što individue u njemu doživljuju. Po svojoj građi isto je što i istorija. Život postoji na svakoj tački istorije. A istoriju čine životi svake vrste u najrazličitijim okolnostima. Istorija je samo život shvaćen sa gledišta celine čovečanstva, koja obrazuje sklop.

Individue — koje kao samostalne vrednosti grade život i istoriju, sa njihovim svrhama, njihovim značenjem — pre svega su delatne snage, svesne snage ispunjene vrednostima i povezane s upotrebnim vrednostima stvari,, one stvaraju svrhe. I tako istorijski svet ispunjavaju svrhe, on je — uzet čisto kao raznovrsnost snaga — svet ispunjen svrhama.

A i svrhe prolaze kroz neki razvoj od trenutka kada sub-jekt počne da gleda u budućnost, procenjuje vrednosti i odlu-čuje o dobrima. U procesu kojim subjekt postavlja svrhu, u

316 filozofski.rs

Page 313: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

oblasti riznice duha, svrhe se pojavljuju nezavisno od proce-sa; postaju samostaJne delotvorne snage u okviru te oblasti. Tu je najvažniji fenomen što one deluju nesvesno i na duge staze. U istorijskom svetu deluju strasti, duševna raspolože-nja; oni ostaju vezani za unutražnji život ličnosti; sa svrhom je drukčije.

DOŽIVLJAVANJE, RAZUMEVANJE, SKLOP DELOVANJA

(jjrvi uvid pri doživljavanju i razumevanju je da se u njima pojavljuje sklop. Mi razumemo samo ono što čini sklop. Sklop i razumevanje odgovaraju jedno drugonO

i ^Taj sklop je sklop delovanja. U psihičkom jedinstvu ži-vota, u istoriji, u kulturnim sistemima i u organizacijama sve se neprekidno menja, a promene su nešto što je prouzroko-vano nečim što prouzrokuje, bilo da taj odnos postoji u ne-koj individui na osnovu njene strukture, bilo u složenijim činjeničnim stanjima), Ništa se ne menja što sklop delovanja može da ima karakter imanentne teleologije; jer ona je samo jedan oblik delovanja.

f Jšvuda u istoriji i u društvu postoji odnos celine i delo-va,«M njime je bliže određen oblik delovanja u istorijskom svetuf/Kod njega nailazimo na prve sastavne delove, čiji su delovr nesamostalni jer ne mogu da funkcionišu bez poveza-nosti, sa celinom.

\Dok su organska tela takođe celine čiji delovi ne funkcio-nišu samostalno, nego funkciju, koja je njihova suština, vrše samo u odnosu prema celini, dotle ljudska psihofizička ži-votna jedinstva predstavljaju celine posebnog smisla. Jer je sve dato singularno, bilo ono organsko, anorgansko ili duhov-no j l to što mišljenjem i refleksijama shvatamo psihofizički pfoces, bilo bi još jedno njegovo obeležje, ali ni ono potpuno ne označava šta karakteriše taj sklop. Psihički sklop je tu strukturni sklop. To je sklop delovanja, u kome ono što pro-uzrokuje postoji i dalje kao psihičko činjenično stanje i po-vezuje se s onim što je prouzrokovano. Taj sklop delovanja proteže se na odnose mišljenja i shvatanja datoga, odnose između pridavanja vrednosti i tog shvatanja,, između postav-ljanja svrhe i pridavanja vrednosti, kao i u okviru svake od tih sfera i prema posebnim relacijama iste vrste sadržanim u vezi koja ih konstituiše. Čitav sklop odnosa deluje teleološki u pravcu stvaranja vrednosti i ostvarivanja dobara i svrha.

317 filozofski.rs

Page 314: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Među vrednostima posebno mesto zauzima vlastita vrednost ličnosti. Njen karakter je što jedinstvo života uživa u izvesnim svojstvima, što poseduje neko samoosećanje koje im se pri-ključuje; a pošto su svojstva vezana za jedno individualno jez-gro, utemeljeno u sklopu ličnosti, vlastita vrednost je indivi-dualna. Ona se uvek odnosi na poseban sklop singularne lič-nosti, na osnovu kojeg je ona takva kakva je i na osnovu ko-jeg sebe tako oseća i u sebi uživa. Odmeravanjem vrednosti drugih taj odnos jača. Znači, središte individue je u samoj sebi. S druge strane, međutim, i svaka zajednica razvija neke vrednosti, svaki istorijski pokret ima istu nameru i dejstvo, pa se u istorijskom i društvenom stanju stvara odnos po kome vlastita vrednost i smisao vlastite egzistencije daju značenje pojedinim duševnim procesima; s druge strane, psihofizičko jedinstvo naročito u svrhovnom sklopu dobija značenje za celinu. To je sklop značenja koji istoričar sagledava. Taj se sklop ne procenjuje iznova, već se priznaje za stvarnost. Ali, kao takva stvarnost, on konstituiše značaj, interes pojedinca, međusobnu povezanost značajnih momenata, ukratko, raš-članjenost u vremenskom toku.35

Ono što se uživa kao vrednost ličnosti u njenom samo-osećanju jeste...

SKLOP ISTORIJE

Hegel je postavio problem da se potraži sklop pojmova kojim bi se sklop istorije doveo do svesti. Taj isti sklop meta-fizički,, prirodnofilozofski i duhovnonaučni. To su idejni stup-njevi duha, u kojima subjekt nalazi sebe kao duha, objekti-više se u spoljašnjem svetu i kao apsolutni duh saznaje sam sebe.

U tome je intelektualizacija istorije. Nije reč samo o njenom saznavanju pojmova,, pojmovi su njena suština; upra-vo na tome počiva adekvatno saznanje istorije. Duh i isto-rija su otkriveni. Oni više nemaju tajni.

Kako se od toga razlikuje stav pravoga istoričara prema istoriji!

Ona se nipošto ne iscrpljuje ni opisivanjem individualne raznovrsnosti istorijskih pojava. Kad bi postojalo samo tak-vo opisivanje, ne bi se mogle saznati. Individue kao takve me-đusobno su razdvojene. Najdublja suština istorije, po kojoj ona objektiviše duh zajednice, ostala bi neshvaćena.

318 filozofski.rs

Page 315: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

( l U razumevanju neke istorijske tvorevine kao izraza nekog

unutrašnjeg stanja već je sadržan ne neki logički idpntitet, nego samo odnos identiteta u različitim individuamaj Indivi-due se ne mogu razumeti na osnovu njihove jednakosti, jer su samo pojmovi između sebe jednaki, pa se stogaT mogu preno-siti. One se razumeju na osnovu toga što[jpdividua ima u izvesnim granicama mogućnosti da, polazeći od izraza i de-lovanja neke sasvim različite individue, naknadno doživi nje-na unutrašnja stanja i procese kao unutrašnji život te indi-vidueTlFer, u sebi sadrži mogućnosti koje prevazilaze ono što može-aa realizuje kao vlastiti život. Svi mi živimo u onome što je u našem biću postojano, a što smo stekli i na što se navikli. Međutim, pošto raspolažemo sa mnogim mogućnosti-ma života u sećanju i u htenju usmerenom na budućnost,, a možda i u životnosti koja nikad neće postati postojana, a u tome upravo i počiva svest o slobodi, naša mašta prevazilazi okvire onoga što u vlastitome sopstvu možemo doživeti ili ostvariti.

ISTORUSKI SKEPTICIZAM

1. Ne može imati ni značenje ni vrednost nešto što se ne može razumeti. Drvo ne može imati nikakvo značenje.

Zimlova teorija o istoriji, po kojoj je istoriju nužno obli-kovati, zato što se svi njeni delovi ne mogu obuhvatiti, po-grešna je, jer se znatan broj delova može reprezentovati po-moću sažimanja.

U istoriji promena u svetu prilikom odabiranja nikad ne nailazim na neki momenat koji itd. U tome je razlika između istorije prirodnih objekata i ljudske istorije.

Glavni razlog koji navode istorijski skeptici je uvek to što je sklop delovanja, koji se odvija na osnovu motiva, ne-pouzdan; pojedinac veoma nepouzdano poznaje vlastite mo-tive, a drugi još manje imaju uvid u njih. Samo se u skrom-nom obimu može utvrditi koliko u presudnim postupcima sudeluju lični interes, častoljublje, potreba za vlašću,, sujeta. Čak i usmene ili u pismima sadržane izjave o tome ostaju problematične. Upravo je tu pravo polje onoga što poznavaoci čoveka i sveta smatraju istinskom istorijom. Posebno Fran-cuzi svoju oštroumnost, svoju superiornost u odnosu na stva-ri i ljude dokazuju na taj način što u sitnim i samoživim motivima vide osnove velikih dejstava. Na to ih je navikla

319

filozofski.rs

Page 316: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

pragmatična metoda, koja traga za vezom između motiva, postupka i dejstva, tamo gde ne primenjuju političku teoriju ili odmeravanje vojnopolitičkih snaga. To nas dovodi do tra-ganja za motivima u memoarima i strasne želje da se oni potcene. I najzad, u francuskom duhu postoji neka oštroum-nost kada je reč o ličnim motivima, novcu, društvenom polo-žaju, koja ne može da shvati osećanje dužnosti kod Nemaca, određeno stvarima„ i njihovu naivnost u pogledu ličnih svrha, koja iz njih potiče.

Priroda pragmatične istoriografije, koja traži sklop delo-vanja, ali u okviru granica sklopa motiva, postupka i istorij-skog dejstva. Tipičan je takozvani moralizam Šlosera, koji je pragmatični istoričar sa primesom francuske strasne želje za potcenjivanjem, ali na osnovu moralne procene.

2. Istorijski skepticizam može se prevladati samo ako se od metode ne očekuje da utvrđuje motive.

3. Istorijski skepticizam biće prevladan samo ako psiho-lošku utančanost zameni razumevanje duhovnih tvorevina. One postoje kao nešto što je objektivisano u spoljašnjem sve-tu, pa mogu postati predmet metodskog razumevanja.

4. One se dele na tri vrste. Najviši stupanj pouzdanosti je razumevanje u tumačenju naučnog duha. Mogućnost zame-njivanja.

Drugi stupanj imaju tvorevine životne mudrosti, religije, umetnosti, filozofije. One su delom izraz vlastitog životnog sklopa, delom prikazuju životni sklop.

Treći stupanj, koji stvara najveće teškoće,, predstavlja pod-ručje delanja i postavljanja svrha. Odnos između postavljanja svrha, iznalaženja sredstava i delanja racionalan je i jasan, ali nešto drugo su motivi koji određuju postavljanje svrha. Postupke koji deluju u pravcu opštega i koji postaju istorijski ne prati svest o motivima. Međutim, jasno je da su oni pove-zani sa objektivnim nužnostima usaaenim u svrhovite siste-me i spoljašnje organizacije; istovremeno za njihova dejstva motivi su potpuno nevažni: postupci zavise samo od svrho-vitih predstava (Zvveckvorstellungen) i od raznth mogućnosti sredstava. Zato su sistematske duhovne nauke, koje se odnose na svet koji dela, temelj za pouzdano razumevanje sveta de-lanja.

Međutim, komplikuje se metoda razumevanja, jer se u nju uključuje upoređivanje itd.

320 filozofski.rs

Page 317: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

MOGUĆNOST OBJEKTIVNOG SAZNANJA U DUHOVNIM NAUKAMA

Pitanje kako je objektivno saznanje moguće u duhovnim naukđma svodi se na pitanje kako se ono može ostvariti u istoriji. Kako je istorija moguća? Za tako postavljeno pita-nje pretpostavka je: pojam istorije. Videli smo da taj pojam zavisi od pojma života. Istorijski život je deo života uopšte. A život je sve ono što je dato u doživljavanju i razumevanju. Prema tome, život se u tom smislu rasprostire po čitavoj oblasti objektivnog duha, ukoliko je pristupačan doživljava-nju. Život je osnovna činjenica, koja mora biti polazna tačka filozofije. On je to što poznajemo s unutrašnje strane , on je nešto iza čega se ne može zaći. Život se ne može izvesti pred sud uma. Život je istorijski kada ga shvatamo u njegovom proticanju u vremenu i u sklopu delovanja koji na taj način nastaje.;Mogućnost za to je u naknadnom oblikovanju toga toka uTsećanju, koje ne reprodukuje pojedinačno, nego sam sklop i njegove stadijume. Ono što u shvatanju samog život-nog toka obavlja sećanje, u istoriji se ostvaruje posredstvom životnih manifestacija koje obuhvata objektivni duh, povezi-vanjem shodno tom odmicanju i prouzrokovanju. To je isto-rija.

Prvi uslov za izgradnju istorijskog sveta otuda je da se zbrkana i često izopačena sećanja ljudskoga roda o sebi sa-mom očiste kritikom povezanom s tumačenjem. Otuda je os-novna nauka istorije filologija u formalnom smislu, kao na-učno proučavanje jezika u kojima je sačuvano predanje, kao sakupljanje zaostavštine dotadašnjeg čovečanstva, kao njeno čišćenje od zabluda i kao hronološko sređivanje i kombino-vanje koje dokumente dovodi u unutrašnju vezu. Filologija u tom smislu nije za istoričara pomoćno sredstvo, ona, napro-tiv, označava prvu oblast primene njegovih metoda.

Objektivnost istorije je moguća samo kada među razno-vrsnim gledištima, sa kojih se može izvesti sklop njene celine i izdvojiti članovi potrebni za taj sklop, jedno stanovište sa-gleda sam sklop onakav kakav je bio.

Najpre ću uvesti pojam značenja. Sklop istorije je sklop samoga života, ukoliko ovaj u uslovima svoje prirodne sre-dine ostvari jedan sklop. Jedan član koji pripada sklopu ce-line ima, u vezi s tom celinom, značenje ukoliko prema toj celini ostvaruje neki odnos sadržan u životu. Jer u odnosu celine prema delu ne leži samo po sebi to što deo ima neko

321 filozofski.rs

Page 318: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

značenje za celinu. U tome je, pre svega, jedna kako se čini nerešiva zagonetka. Celina se mora graditi iz delova, pa ipak se u njoj mora nalaziti onaj činilac koji pridaje značenje i koji, prema tome, određuje delu njegovo mesto.

Već smo, međutim, videli da je upravo u tome ono što pokreće istorijski rad, i da on protiče u uzajamnoj zavisnosti dobijenih odredbi,, ovde, dakle, celine i dela. Istorija treba da nas nauči šta je život. A ona je upućena na život, jer je njegov tok u vremenu, pa je otuda život njena sadržina.

Iz toga kruga bi se moglo jednostavno izići kada bi po-stojale bezuslovne norme, svrhe ili vrednosti, koje bi bile merilo za istorijsko posmatranje i shvatanje.

Sama istorija ostvaruje vrednosti, čije važenje, međutim, proističe iz objašnjavanja odnosa sadržanih u životu. Takav odnos je obaveza zasnovana u ugovoru i priznavanje dostojan-stva i vrednosti u svakoj individui koja se posmatra kao čo-vek. Te istine su opštevažeće, jer omogućuju regulisanje na svakoj tački istorijskog sveta.

2. STRUKTURA SVAKOG ISTORIJSKOG SKLOPA

Problem istorije je sledeći: kako se tamo gde je jedno sopstvo odvojeno od drugog sopstva, gde postoji samo uza-jamno delovanje snaga, iz individua može da stvori subjekt koji dela i trpi kao jedno sopstvo? Kulturni sistemi, pravci, pokreti, organizacije su takva zajedništva, jedinstvene celine, u kojima na različite načine pojedinci kao delovi zajednički deluju.

1. Priroda zajedničkog delovanja prema njegovim razli-čitim vrstama... Prva razlika je što individue ne ulaze ni u jedan od tih spletova kao celina, nego samo jednim delom svoga sopstva.

2. Svi se ti spletovi razlikuju... Sklop u njima razlikuje se od sklopa sopstva u prvom redu po načinu kako se u njima pojavljuju vreme i prostor. Oni imaju prostor da se šire; u njih se uključuje sve veći broj lica na sve udaljenijim prosto-rima. Mogu da preskoče međuprostore; individue koje su tako povezane mogu da budu veoma udaljene jedna od druge, mogu da sačinjavaju sklop koji tako reći prolazi kroz među-prostore. (Upor. tamo gde je reč o strukturi.)

Isto tako obuhvataju i duge vremenske periode, i svaki takav sklop za svoj razvoj raspolaže sa dugim, čak neograni-čenim vremenskim razdobljem. Vreme je kadro da, svojstve-

322 filozofski.rs

Page 319: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nom stvaralačkom snagom, na njima spokojno a ipak snaž-no obavlja svoje delo.

3. Kao sklop u kome individue,, koje su postale delovi, zajednički deluju, mogu se uporediti sa duševnim sklopom; nisu dati kao supstancije, ali delovi i ovde kao i tamo deluju zajednički po nekom njima svojstvenom zakonu. Za razliku od anorganskog sveta, taj sklop nije dat samo sa spoljašnje strane i otuda konačno zagonetan, nego je sklop na neki način doživljen. Svakako, način na koji se on može doživeti je razli-čit. Može da dejstvuje kao svest da čovek ima isti osnovni osećaj kao i drugi, da im je svrha zajednička, da su zajedno potčinjeni nekom vođstvu; ista svest, kojom pojedinci među-sobno opšte, uvek postoji. Tako i tu dolaze do izražaja iste kategorije koje su svojstvene svakom duševnom sklopu. Po-stoji odnos celine i njenih delova; to je prva odredba o nači-nu na koji duševni sklopovi postoje kao istorijski. Istovre-meno(, mora da se utvrdi i razlika koja se pojavljuje u tom odnosu.

Svaki takav sklop ima neku strukturu na osnovu koje njegovi delovi čine celinu. Vrsta te strukture razlikuje se od strukture duševnog sklopa. A i u okviru istorijskih sklopova postoje različitosti koje se moraju utvrditi.

Iz toga onda za kritiku istorijskog uma proizilazi legitim-ni osnov da pojam strukture prenese na te tvorevine.

Svaka individua je pojedinačna snaga. Koji je to odnos u kome određene strane ili delovi različitih individua, među-sobno homogene, zajednički deluju u pravcu obrazovanja jedne ukupne snage (Totalkraft)? To pretpostavlja da je sklop konstitutivno sadržan u homogenim delovima individua (upor. moj Uvod).

4. Ukoliko ti homogeni delovi u svojoj povezanosti sa životom pojedinačnih ličnosti nose u sebi usmerenost na nešto što treba realizovati u budućnosti, onda takav istorij-ski sklop realizuje nešto što se nalazi u budućnosti. Sada se u sasvim drukčijem smislu i — u poređenju sa individualnim bićem — preinačeno kategorija svrhe može preneti sa pojedi-načnog bića na takav sklop.

5. Još veću teškoću predstavlja pitanje u kojem smislu takav istorijski sklop može da stvara vrednosti.

6. U svakom sklopu koji se stvara u vremenu postoji neko sećanje na tok. Tok je osnovno svojstvo svakog istorijskog sklopa, pa i duševni tok uključuje u izvesnom stepenu seća-nje na svoje stadijume. Kategorija značenja.

323 filozofski.rs

Page 320: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

3. SUBJEKTI ISTORIJSKOG ISKAZA

Uz pojedinačnu egzistenciju javljaju se novi subjekti. U kojem smislu su oni zamišljeni? Na čemu je zasnovano kri-tičko pravo da se oni smatraju nosiocima iskaza?

RAĐANJE SVESTI O SKLOPU I ZAJEDNICI POSREDSTVOM ISTORIJE

Ako je zajednica subjekt, nastaje potreba za radnjom kojom će se utvrditi šta je sa tog gledišta novo u duhovnom svetu; zato je prvo pitanje: kako takva zajednica postaje sub-jekt koji deluje jedinstveno, kao individua?

Tome doprinose prošlost, zajedničko delovanje u sadaš-njosti i budućnost.

Vidimo kako je delovanje istorije, o čijoj se korisnosti toliko raspravlja, plodonosno za život ljudi u zajednicama, kao svest tih zajednica o vlastitom životu, kao njihovo pam-ćenje vlastitog životnog toka. Kod proučavanja istorije za-jednica treba misliti da, obrnuto, ta istorija kao pamćenje čovečanstva deluje u pravcu stvaranja zajednica. A da, obrnu-to, svest o zajednici iz osećanja jedinstva stvara plemenske junake, državotvorce, osnivače religija. Toliko je moćan naš odnos prema prošlosti, toliko snažno prenosimo jedinstvo vlastitog životnog toka na zajednički život individua u raznim oblicima zajednica.

4. KONKRETNO-ISTORIJSKI SUBJEKTI RASE, NARODA ITD.

5. KULTURNI SISTEMI

Krug njihovog određivanja. U čemu je njihovo jedinstvo? Njihov sklop. Odnos kulturnih sistema i organizacija. Samo se apstrakcijom mogu razlučiti jedno od drugog.

324 filozofski.rs

Page 321: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

HERMENEUTIKA SISTEMATSKE ORGANIZACIJE

Kao i pojedinačna dela, i organizacije je nužno tumačiti strogo metodski. To treba činiti, a ne objašnjavati ih na os-novu njihovih početaka, svoditi ih na uzroke koji su ih stvo-rili. Među školama vodi se borba oko racionalnog ili psiho-loškog ili istorijskog objašnjavanja. Koje je od objašnjenja moguće, pretpostavlja hermeneutika pojedinih organizacija i upoređivanje srodnih. Međutim, pitanje ostaje transcen-dentno.

Hermeneutika je moguća jer između naroda i države, vernika i crkve, naučnog života i univerziteta postoji neka veza na osnovu koje kolektivni duh, jedinstveni životni oblik nalaze strukturni sklop u kome se izražavaju. Postoji, dakle,, neki odnos delova i celine, u kome delovi od celine dobijaju značenje, a celina od delova smisao, a te kategorije tumačenja svoj korelat imaju u strukturnom sklopu organizacije na os-novu kojeg ona teleološki ostvaruje neku svrhu.

Šta je to specifično u strukturi organizacije i u katego-rijama njenog razumevanja? Samo postojanje organizacije kao takve nema nikakvu vrednost. U strukturnom sklopu svrsi odgovara radnja, funkcija itd.

6. PRIVREDNI ŽIVOT

7. PRAVO I NJEGOVA ORGANIZACIJA U ZAJEDNICI

8. STRUKTURA DRUŠTVA

9. OBICAJI (Sitte), ETOS I ŽIVOTNI IDEAL

10. RELIGIJA I NJENA ORGANIZACIJA

RELIGIOZNOST

Među svim doživljajima na kojima se temelji objektivi-sanje i organizacija duha, posebno, središno mesto zauzima religioznost. To se vidi iz istorije, ali proizilazi i iz antropo-loške refleksije. To je koren koji povezuje doživljavanje i razumevanje kod pesnika, umetnika, vernika i filozofa. U svima njima nastaju... izgrađeni na osnovu iskustava samo-ga života, koji izlaze iz njegovih okvira. I uvek je u samom životu usađen taj momenat koji prevazilazi njegove okvire. Svojstvena crta religioznosti je što doživljeni život stupa u

325 filozofski.rs

Page 322: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

vezu s nečim nevidljivim. To je kao nešto što u samom životu deluje i u njemu i iznad njega. Ta veza, međutim, nastaje iz realnosti doživljavanja života koja je veoma pojačana u veli-kim religioznim individuama. Kod religioznog genija nije p o stojao nikakav san o transcendentnosti u osećajnim dušama; sam život, naprotiv, koji je po svojoj prirodi doživljen, istinit, snažan u svojoj strogosti, sav tako čudno sazdan od patnje i sreće, ukazuje na nešto što nadire iz spoljašnjeg svet^, dolazi iz vlastitih dubina, <nadiruć i> na njega kao nešto strano, kao da dolazi iz nevidljivih sfera. Nikakvo umetničko ispolja-vanje ne umanjuje u tim potpuno neumetničkim prirodama pritisak života, stvarnosti, koji opterećuje svaku egzistenciju. Smrt kao senka prati svaki trenutak Kalvinovog života. Kod protestanta se iza doživljaja blaženstva, u veri po Božjem iz-boru, uvek nalazi stravična misao koja potiče iz bezdanog prokletstva onih drugih duša. A to što i od sebe samih čine oruđe Boga, kadro je da delatnim prirodama ulije unutrašnje spokojstvo. Kontemplativni, miroljubivi ljudi, međutim, u doba reformacije traže neki drugi put. I što snažnije čovek živi u vlastitom biću, oslobođen svetskog vrtloga, društvenih spletova, utoliko ga više zastrašuju plitkosti svakog od nas. Oseća kako je sve više usamljen, izdvojen od ostalih ljudi. Želeo bi da prevaziđe tu izolovanost od njih. Tako ga u svo-joj osnovnoj suštini sam život uzdiže, unosi, spušta u nevid-ljivo, da u ljubavi i razumevanju sjedini duše sa sobom.

Presudno je uvek to što u religioznom geniju nema be-žanja u površno životarenje, u svakidašnji zaborav onoga što živi u sećanju i budućega, i u let mašte. On se ne zado-voljava svetovnom delatnošću svojih snaga,, jer ona obuhvata i zaborav smrti i spasenja duše.

1. Zato što su religiozni objekti uvek pretpostavka za doživljaj i tako religija u mrežu tradicije...

2. Ako se ona prekine, ipak u prirodi doživljavanja i razumevanja ostaje sadržano značenje života, kretanje svrha u nevidljivo, dopunjavanje vrednosti.

Religija nastaje iz opštenja s nevidljivim. Međutim, oblici religioznosti ne stvaraju se iz opštenja po sebi. Naprotiv, op-štenje prati oblikovanje ličnosti u pravcu zadovoljavajućeg jedinstva (blaženstva), i tek je to stvarnost. Empirijski delovi oblikovanja, koje se doživljuje u religioznom iskustvu. Doživ-ljaji iskustva nisu samo doktrinarni, a nisu ni samo duševno raspoloženje, nego se javljaju u ličnostima koje na svoj način ostvaruju životni zadatak. Prema tome, osnovu određenog

326 filozofski.rs

Page 323: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

oblika jedne religije svuda čine pokušaji da se sebi postave svrhe, iluzije o vrednostima koje su u njima ostvaren^, izna-laženje novih vrednosti, određivanje značenja životnih okol-nosti.

Teško je saznati šta je religija zato što je za sve njene načine izražavanja i trajne tvorevine u kojima se ona prouča-vanju ukazuje kao dogma — verovanje, sujeverje, verska umet-nost, religiozni pogled na svet, potrebno je prethodno tuma-čenje, kako bi se sagledali duševni pokreti koji stoje iza toga.

1. Sve ono što život i njegov korelat — svet — predmetno sadrže može da bude objekt religioznog pridavanja vrednosti.

2. Religiozno pridavanje vrednosti, međutim, nikada nije nešto izvorno. Religiozna vrednost nije kao životna vrednost, potpuno nezavisan skup vrednosti. Ona, naprotiv,, pretpostav-lja iskustva u okviru pridavanja životne vrednosti, koja na osnovu tonskog reda i boje duševnog života ističu pritisak okolnog sveta (Paskal), nemogućnost da se on nekom inter-vencijom savlada, nerealnost tog sveta, njegovu trošnost, ko-ruptibilnost, neshvatljivost, a s druge strane kao pozitivno potrebu za postojanošću sveta, za mogućnošću poverenja, za mirom. Sve to još nije religiozno duševno raspoloženje. Jer, duševno raspoloženje je religiozno tek kada je u nevidljivome nađeno sredstvo da se duševni svet na osnovu tih osećanja adekvatno konstituiše. Tako se, najpre, stvara pojam religioz-ne potrebe, tačnije potrebe koja u religiji nalazi zadovoljenje. Tamo gde takva potreba ne prethodi religiji ili ne uslovljava duševni život kao konstitutivan činilac, religija je samo pre-danje, navika. I svaka religiozna priroda ima na neki način u ustrojstvu duše koje uslovljava vrednovanje života snagu za stvaranje svojih originalnih koncepcija.

11. UMETNOST

12. NAUKE

13. POGLED NA SVET I FILOZOFIJA

TUMAČENJE FILOZOFSKIH SISTEMA

1. Najprostiji slučaj: jedan osnovni spis. Problem: Odnos između sistematskog prikaza i smisla na osnovu značenja de-lova, vlastite vrednosti istina itd. Pomoćno sredstvo: istorija razvoja.36

327 filozofski.rs

Page 324: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Platon i Lajbnic. Sagledavanje smisla u spisima i odnosa njihovog značenja prema celini — jer to su delovi koji nisu prilagođeni celini — pretpostavlja neku istoriju razvoja, koja će omogućiti da se proceni značenje pojedinih spisa za celinu.

DUHOVNE NAUKE I JEDNA FILOZOFIJA ŽIVOTA

1. U intelektu i u nagonu leži neka težnja svojstvena duševnom životu. Potvrđivanje te težnje je zadovoljstvo.

2. Struktura duševnog života deluje teleološki, tj. u prav-cu težnje ka daljem razvoju.

3. Trajno zadovoljenje, nezavisno od vlastitog života, na-staje samo kad se težnja usaglasi sa velikim objektivnostima koje pružaju zadovoljenje.

4. Taj životni sklop je uslovljen lojalnošću i moralom. Uslovljenost je u tome što smo svesni da je uzajamna obveza-nost nešto čega se treba držati. Transcendentalna istraživanja o njegovoj apriornosti ostaju bez rezultata.

II

Filozofsko mišljenje današnjice žedno je i gladno života. Ono želi povratak većoj životnoj radosti, povratak umet-nosti itd.

POVEZANOST ISTORIJE METAFIZIKE I RELIGIJE SA KULTUROM

Uporedna nauka o kulturi.

1. Obeležje kulture je što ona, nošena datim organizaci-jama, dostiže vrhunac koji traje izvesno vreme i na kome su u skladnoj strukturi povezani sistemi, posle čega na os-novu okolnosti koje treba istražiti dolazi raspad.

Sadržaj ne treba odvajati od oblika u kome skladna struktura dostiže vrhunac. Životni pojmovi kao što su obve-zanost, službena dužnost, umetničko prikazivanje života po-moću srazmere, svetlosti i senke, uživanje u rasporedu tono-va u melodiji, u harmoniji, tragična povezanost karaktera,

328 filozofski.rs

Page 325: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

radnje, krivice i sudbine, sve to sadrži neko oblikovanje život-nih sadržaja. Teorija tog oblikovanja.

Sadržaji, tj. realnosti ili kvaliteti shvataju se u samom životu shodno njihovom značenju. To shvatanje dolazi do izra-žaja u umetnosti itd. Kakva je to pak veza?37

2. Na vrhuncu,, od kojeg uvek treba poći (to je najvažni-je metodsko gledište), razvio se jedan stav svesti, u kome su na osnovu veza elemenata kulture, shodno njihovoj struktu-ri, određeni izraz dobili vrednosti, značenje, smisao života. Oni se izražavaju u nekom unutrašnjem sklopu antropološke refleksije i na njoj izgrađenih tvorevina u pesništvu, religiji, filozofiji. U tom sklopu su povezani osećanje sadašnjosti, seća-nje i budućnost. On sadrži smisao u sećanju, osećanje sadaš-nosti kao osećanje vrednosti u sadašnjosti i ideal (dobro). Iz ograničenosti svake kulture, već na njenom vrhuncu, javlja se zahtev za nekom budućnošću.

14. SKLOP ORGANIZACIJA U DRŽAVI

15. NACIJE KAO NOSIOCI MOCI, KULTURE ITD.

16. COVEČANSTVO I UNIVERZALNA ISTORIJA

Uzajamno delovanje nacija. Duhovni pokreti. Razdoblja.

REVOLUCIJA

Promene koje se javljaju u istorijskom svetu mogu se podeliti prema osnovnim tipovima. Mogu se shvatiti ukoliko se pojavljuju u užem krugu u okviru jednog kulturnog siste-ma, ili istovremeno sa kulturnim sistemom i organizacijom neke pojedinačne nacije, ili u nekoj obuhvatnijoj celini, i to u okviru različitih vidova njenoga života. S druge strane, one se mogu shvatiti ukoliko obuhvataju neki veći ili manji vre-menski period. Ti različiti načini shvatanja uslovljeni su pri-rodom pokreta koji shvatamo. Pokret se rasprostire u kru-govima različitog obima i realizuje se u različitom vremen-skom trajanju.

Moramo se, međutim, bliže pozabaviti razlikom u vrsti takve jedinstvene promene, kako bismo učinili pojmljivim prostorni i vremenski obim.

Ponovo vidimo da se razlučivati može samo na osnovu toga što nizove promena povezuje jedinstveno značenje. Jer,

329 filozofski.rs

Page 326: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

sve promene po sebi uzročno su povezane među sobom na isti način, osnivanje nemačke države,, francuska revolucija ka-uzalno se ne razgraničavaju od onoga što se ranije ili kasnije dogodilo na odgovarajućem području. Pa ni polazeći od sa-držaja i njihovih čisto objektivnih odnosa, takvo grupisanje nije moguće.

Da rešim to pitanje, poći ću od sistema promena koji se mogu označiti kao revolucije. Njihovo zajedničko obeležje je što dugo sputavani pokret iznenadno probija date pravne po-retke i sebi svojstvenom snagom rasprostire se na široka područja.

Izdvajaju se opet one revolucije u kojima su potisnuti interesi povezani sa dugo prikupljanim mnoštvom ideja, koje tim revolucijama daju osobenu vrstu značenja. Njihovo delo-vanje ne dopire samo donde dokle su interesi kao takvi srod-ni i povezani, one dejstvuju i izvan tih okvira kao realizacija mnoštva ideja i realizacija ideala.

Takve su prirode dva gorostasna fenomena: reformacija i francuska revolucija. Realizacija ideja u njima deluje u da-ljinu dokle god ima, da kažemo, uspavanih srodnih interesa. Njeno značenje se ne iscrpljuje u faktičkim posledicama koje je proizvela unutar područja interesa, od kojih je pošla.

U oba slučaja izbijanju revolucije prethodi s jedne strane mnoštvo ideja koje se lagano razvijaju, a s druge dugotrajno sputavanje u okviru neke organizacije. Moć te organizacije suzbija težnje za promenom, koje leže u njoj. U prvom sluča-ju to je organizacija crkve, u drugom države.

Kad nastupi revolucij^, ona usred bogatog kulturnog razvoja pripada određenom sistemu, preuzima isključivu vlast nad duhovima, tako da se ostali interesi povlače, svi interesi koji...

TEORIJA ISTORIJE

DUH KAO TVOREVINA PONIRANJA U DUBINE UNUTRAŠNJEG ŽIVOTA (VERINNERLICHUNG) I NJEGOVO OBJEKTIVISANJE

U ISTORIJI

1. Hegelova je greška što stupnjeve duha konstituiše ima-nentno, dok oni proizilaze IZ zajedničkog delovanja toga mo-menta i istorijske situacije. On je u svom misaonom unu-trašnjem životu sam već proizvod zakonitog kretanja društve-nog sveta.

330 filozofski.rs

Page 327: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

2. Iz toga proizilazi njihova unutrašnja srodnost. 3. Objektivacija je drugi važan problem istorijske nauke.

Ona se obavlja: a) u izrazu, kao umetnost i slobodna književnost; b) u misaonoj reprezentaciji; c) u organizacijama, u kojima promena postaje trajna, a

njeno delovanje regulisano, sređeno, kontinuirano, nepre-kidno;

d) u pravu. Pravo je skup pravila koja se mogu prinu-dom nametnuti i koja određuju spoljašnje postupke. Prema tome, u njemu se objektiviše shvatanje: a) vrednosti koje su društvu potrebne,, njihovo stupnjevanje u krivičnom pravu itd.; b) pravilan oblik koji je uslovljen privrednim društvenim životom itd.;

e) objektivacija u nastavi. Poseban položaj nastave. Pola-zeći od datog ideala života vaspitač i sistem ostvaruju neko stanje kod omladine. Nije reč o postupcima, već o nečem što po završenom obrazovanju i dalje postoji kao habitus. Ideal, naime, jednog datog vremena, jednoga naroda, živi u klasi vaspitača. On se, prema tome, ne može prikazati racionalno. On se ostvaruje samo veštinom vaspitača.

f) objektivacija u crkvenim organizacijama. Objektiviše se ono što se razvilo u opštenju s nevidljivim: religiozno isku-stvo, dogme koje su se iz njega razvile, oblici religioznog op-štenja.

Zaključak. Istorijsko istraživanje treba, dakle, da prika-že: 1. proces poniranja u unutrašnji život iz datog istorijskog sveta na osnovu nekog ranijeg stupnja,, 2. proces ispoljavanja.

POKRETACKA SNAGA U ISTORIJI

Problem prvi put u najranijem periodu Hegelovom. Nije, međutim, psihološki obrazložen ni sproveden. Uvek je to neko stanje nezadovoljstva u nekoj kulturnoj situaciji. Rađa se težnja da se ona prevaziđe.

UNIVERZALNO-ISTORIJSKO RAZUMEVANJE

Ono kao pretpostavku ima autobiografiju, biografiju, is-toriju nacija, kulturnih sistema, organizacija. Svaka od tih istorija ima vlastito središte, prema kome se procesi odnose, pa otuda vrednosti, svrhe, značaj, koji proističu iz tog od-nosa.

331 filozofski.rs

Page 328: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Na odnosu tih momenata počiva mogućnost da se priđe bliže objektivnoj univerzalnoj istoriji.

Na prvom mestu istorija istoriografije treba da pokaže na osnovu čega dospeva do refleksije o sebi samoj.

Prva značajna etapa je učenje Tukidida. On svoj predmet posmatra kao sklop delovanja,, u kome ratna veština, unutraš-nja i spoljašnja državnička veština, kultura, politika, ustavne borbe, zajednički deluju u pravcu odlučivanja o vlasti u Grčkoj. Dakle, shodno shvatanju Eduarda Majera, kome je Tukidid ideal, idući od krajnje dostignute tačke unazad, tu je konstruisan niz uzroka koji su odredili završno stanje. U nje-mu leži načelo izbora i oblikovanja (usmerenost težnji), a govori na presudnim, važnim tačkama sadrže skup motivacija — kao nekakvi monolozi u velikoj drami. Isto tako i poruke poslanika.

Sledeća značajna etapa je učenje Polibija. On mišljenje o političkoj organizaciji povezuje sa tukididovskim pragmatiz-mom. Značenje momenata određuju veze između političke organizacije Rima, njene vladavine svetom i važnosti... da se ona ostvari. Retko je kada istoričar mogao da tako univer-zalnoj građi da tako čvrsto jedinstvo značenja.

Univerzalno-istorijska teorija srednjega veka ne sme se samo preuzeti od Ota fon Frajzinga. Već i Dante daje tumače-nja time što pokazuje vezu sa Tomom Akvinskim. Osnovicu čini odnos između Boga i svrhovitog sklopa sveta,, utvrđen u teologiji-filozofiji itd. U tome je, dakle, prvi put postavljeno načelo univerzalno-istorijskog sklopa, a on je shvaćen kao sklop značenja ili svrhoviti sklop. U njega je onda, u odnosu na državu, svrstana čitava aristotelovska doktrina, kao i dok-trina rimske imperije, pa i doktrina carstva Božjeg, prema tome jedan potpun sistematski sklop.

Na taj način univerzalno-istorijsko mišljenje opet stupa u jedno više stanje. Nedostatak je što je ta teorija utemeljena u religioznoj metafizici, a kulturni sistemi uvršćeni u obe te organizacije.

Novo agregatno stanje istorijskog mišljenja nastaje time što se postepeno razvijaju: a) teorija ustrojstva i unutrašnjeg odnosa ustrojstva i moci organizacije (Makijaveli, Gvičardi-ni); b) proučavanje svrhovitih sklopova (njihova sve veća di-ferencijacija i prirodni sistem), kultura najpre kao procvat umetnosti i književnosti,, zatim kao linija religioznog razvoja, i na kraju kao napredak nauka, solidarnost, i c) razvoj na-

332 filozofski.rs

Page 329: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

cija kao nosilaca istorije i njihovi međusobni odnosi (istorij-ska škola).

Više agregatno stanje istorijskog mišljenja počiva na sagledavanju međusobnih vezg. analitički razlučenih i teorijski razvijenih momenata.

Sklop delovanja u koegzistenciji i sukcesiji ljudskog zbi-vanja nije univerzalno-istorijski sklop. Na primer, u sklopu delovanja ne bi smelo da se pređe preko činjenice broja i va-ljanosti Luterove ili Šilerove dece, a ako primenimo pojam vrednosti činjenica na njihov život, moralo bi da se prizna da su te činjenice veoma dragocene.

DODATAK UZ ISTORIJU ISTORIOGRAFIJE

Na pojedinim mestima treba umetnuti: 1. Poreklo ideje napredovanja u istorijskom doživljaju

napredovanja nauka i vladavine nad prirodom. Taj doživljaj morao je prvo da se javi u epohi velikih otkrića. Jednim udar-cem preokrenuo se odnos prema antičkom dobu. Prevaziđeni su njegovi okviri. Sve znanje toga doba činilo se patuljasto; forme ustupaju mesto zakonima, zakoni itd. Bekon je istorij-ski doživljaj uzdigao na stepen filozofske svesti. Bekonu stari narodi izgledaju, istorijski posmatrano, kao detinjasta, sićuš-na mladost čovečanstva. Bekonovi savremenici su sada zaista stari, koji su proširili iskustva, ukinuli predrasude i uopšta-vanje doveli do zakona. Dejstvo u raznim zemljama. Lajbnic.

Do koje mere je to ušlo u životno osećanje vremena? Do koje mere to menja istorijsku svest? Mosta nema. Raskid s odnosom prema prošlosti. Dekart: »Evo moje biblioteke!«

2. Sledeći istorijski doživljaj napredovanja bila je religi-ozna prosvećenost. Pri tom nije samo negativno bio doživljen raskid sa starom verom^ nego se istovremeno i pozitivno otvo-rila nova sadržina vere. Dalje izgrađivanje hrišćanstva.

Lajbnic je prvi mislilac kod koga se odigralo proširenje istorijske svesti. Potvrda za to je njegov uvod u teodiceju. O tome sveđoči i njegova prepiska s Bosijeom i katoličkim na-učnicima. On svaki povratak Bibliji, pa i katoličku veroispo-vest proglašava nedovoljnim. Tome odgovara, kao što sam pokazao, raspad dogme o »opravdanju Boga«. Lesing.

Kod Lajbnica, dakle, uz napredovanje u kulturnom siste-mu znanja o prirodi dolazi i napredovanje u kulturnom sis-temu religioznosti. Nemoguće je zaviriti u Lajbnicovu dušu.

333 filozofski.rs

Page 330: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

On nikad nije opštio s dubinama vlastite duše. Živeo je u mnogostruko zakonitoj objektivnosti sveta. I svoje pokušaje da utemelji dogme uvek je branio samo kao mogućnost. Ono što je on u sebi verski doživljavao bilo je u vezi s prosveće-nošću — novo.

Tu je, međutim, bila granica vremena.38 Slobodni duh, koji je bio u dodiru s pigmejskim državama Hanoverom i Branden-burgom, nije, u poređenju s antikom i imajući pred očima rimsku imperiju, nikako mogao u njima videti neki viši stupanj razvoja.

U Lajbnicovom životnom osećanju stalno se„ u prigodnim izjavama, pojavljuje nekakav sistem: živeti znači biti aktivan, napredovati. A sreća je osećanje tog napredovanja. Već je Hobz, koga je on temeljno proučio, izrekao isti taj stav. To osećanje u njemu je uvek delovalo zajedno s velikom svešću o mnogostruko zakonitom svetu. Njegova se egzistencija sa-stojala u spoju toga dvoga. Tako je kod njega svest o sebi samom bila svest o napretku i razvoju. Ali sam svet, taj skup razvoja monada, ostao je za njega, prema metafizici vremena, nešto što je zakonskim sklopom izvučeno ih hoda vremena.

3. Dva su događ^ja ukinula granice što su kočile pojam razvoja koji obuhvata sve oblasti, a koji je tako reći dugo stajao na pragu istorijske svesti: severnoamerički rat za ne-zavisnost i dve decenije docnije francuska revolucija. U jed-noj novoj i najvažnijoj oblasti duha, u oblasti ostvarenja ideja u privredi, pravu i državi,, ostvaren je napredak koji je preva-zišao sve što je dotle bilo. Čovečanstvo je postalo svesno svo-jih unutrašnjih snaga. Prirodno pravo ostvareno je u Sever-noj Americi, čitav skup modernih ideja u francuskoj revolu-ciji. Pokazalo se da kretanje koje od viših ideja ide ka većim oblicima života nema granica.

Šlecer, koji prezire grčke pigmejske države itd.

17. PRIRODA SISTEMA. CILJ KNJIGE

ODNOS IZMEĐU PRIRODNIH I DUHOVNIH NAUKA

Kada saberemo te odredbe duhovnih nauka, konačno pro-izilazi osnovna razlika između prirodnih i duhovnih nauka s obzirom na njihove metode, njihove snage i njihove grani-ce. Prirodne nauke se šastoje odsve samih egzaktno utvrđenih iskaza, između kojih postoji odnos dopunjavanja celine fizič-_

334 filozofski.rs

Page 331: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

kog sveta. Napredovanje, koje tu postoji među stavovima, leži u proširivanju obima toga sveta ili u opštosti njegovog saznanja. Ono, međutim,, nikada nije u ispoljavanju osnove ranije saznatih istina od kasnijih. Naprotiv, prve istine, izrazi najbliži nekoj činjenici, najmanje su hipotetične; što se dalje opštost razvija, to je u njoj momenat hipotetičkoga jači. Uvek su posredi stavovi koji izražavaju neko činjenično stanje.

Njihovu osnovu, koja prethodi samoj prirodnoj nauci, čine slike koje se pojavljuju u čulima, pa su kao takve jasne i razgovetne, kao i konstrukcija opšte predstave koja polazi od njih i može se logički proveriti. Izraz opšte predstave u miš-ljenju jeste predmet. Na toj tački se uviđa koliko su opšta predstava i predmet mišljenja bliski jedno drugom. Prirod-njak prihvata realnost predmeta onakvu kakva je data u otporu itd., ne proveravajući je. Kad se uzdigne do kritičke svesti, zbog prisutnosti čula označava predmet fenomenom, pa i svaki otisak te prisutnosti uvek zadržava karakter feno-mena.

Znači, prirodni zadatak prirodnjaka nije shvatanje zako-na, naprotiv; 1. treba na neki način iskazom ograničiti neko činjenično stanje, putanju Marsa itd; 2. upravo taj zadatak vodi ka njegovom rešavanju analizom tako što će se sagle-dati zakonitost homogenoga; 3. na kraju, treba doći do sin-teze.

Duhovne nauke, naprotiv itd.

ODNOS PROUČAVANJA DUHOVNIH NAUKA I NJIHOVE TEORIJE PREMA PROBLEMIMA SADAŠNJOSTI

Sistemom više ne dolazimo do života, polazimo od ana-lize života. Realnost tog problema je, međutim, čitav obim društveno-istorijskog sveta u čitavom intenzitetu antropološ-kog znanja.

Taj problem se postavlja uz prirodnonaučno saznavanje. To <odnos prirodnih i duhovnih nauka> nije ni odnos među realnostima niti odnos metoda.

Iz toga dvoga nastaje filozofsko pitanje: koji životni stav proizilazi iz tako sagledane istine života, koji bi bio ostvarljiv.

Odgovor zavisi od zajedničkog posmatranja prirodnih i duhovnih nauka. Toga se moja knjiga, dakle„ ne može odreći ako treba da sadašnjosti da neki rezultat. Ono, međutim, zah-

335 filozofski.rs

Page 332: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

teva samo načelno raspravljanje. Sa sistemom to nema ni-kakve veze.

Svaki sistem pretpostavlja celovitost i objektivnost logič-ko-saznajnoteorijskoga. Ostaje samo mogućnost kombinator-ne metode kao kod Lajbnica. Onda je sistem hipoteza.

Svi najnoviji sistemi samo su školski dokaz da je misli-lac, prevazilazeći doživljeno, svoje delatnosti lepo upotpunio. Na život oni više ne deluju.39

DRUGI PROJEKT ZA NASTAVAK

1. PROBLEM ISTORIJE

ISTORIJSKI COVEK

a) Značaj duhovnih nauka i njihove teorije u prvom redu je što nam pomažu da naučimo šta treba da činimo na svetu, šta možemo učiniti od sebe, šta možemo uraditi sa svetom i on sa nama.

Odgovor na ta pitanja pretpostavlja dvoje: prirodna na-uka svojim kategorijama stvara jedan svet, duhovna nauka drugi. Duh nikako ne može da ostane u tom dvojstvu. Filozof-ski sistemi pokušavaju da ga nadvladaju, ali uzalud! njihova suština je upravo u tome što bilo da, kao što su to činili po-sle Dekarta, konstruišu prirodu i polazeći od nje određuju suštinu duha. Onda on za njih može da bude sklop funkcija ili zakoniti sklop delova. U oba slučaja posredi je pogrešno razlučivanje sadržaja i oblika duha. Sadržaji su ono slučajno što prolazi kroz njega. A duh je istorijsko biće, tj. on je ispu-njen sećanjem čitavog ljudskog roda, koje u njemu živi u skraćenicama, a ispunjen njime može biti upravo zato što ga je mogao proizvesti iz sebe.

Bilo da, kao što su to činili posle Kanta, polazimo od sebe kao od jednoga Ja itd. Pa ni tu ne stižemo do istorijskog bića čovek, koje upravo sadržaj itd.

Od tih sistema nema nikakve koristi. Ono što je nama potrebno jeste da u sebi sagledamo unutrašnju povezanost tih dvaju svetova. Prolazeći naizmenično kroz razne poglede na svet, osećamo se čas kao priroda mračni, puni nagona, vezani za zemlju itd.

Problem istorije je. prema tome, sledeći: kako može ra-zumevanje sagledati istorijske fenomene? Kako u toj oblasti

336 filozofski.rs

Page 333: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

inteligencija može ovladati onim što je predmetno? Odnos je tu sasvim drukčiji nego u saznavanju prirode: uočavanje. U nama su kao mali duhovi velike istorijske tvorevine duha...

b) Kako je moguće istorijsko znanje? 1. Razumevanje. U njemu prenošenje subjekta u predmet ne treba razumeti pro-sto kao ispunjenje datoga unutrašnjim životom posredstvom sličnosti.

2. Osnovni problem je sledeći: a) Skraćenice sadržaja su kao mali duhovi... Oni u isto-

riji dobijaju svoje ispunjenje. Ovde su u svojoj prirodnoj veličini; problem jei, međutim, dublji.

b) Svejedno otkuda to dolazilo, u životu subjekta isto-rijski deluju socijalne kategorije: uzajamna obvezanost, duž-nost, pravo, organizacija. One imaju sadržaj, koji jedino sa-činjava njihovu egzistenciju. Tako je ispunjen zahtev da oblici ne budu odvojeni od sadržaja. Ukidanje čitave te lažne sup-rotnosti. Te kategorije, oblici, pojmovi su u predmetnom sve-tu istorije uglavnom ostvareni.

Početak. Istorijski svet je uvek prisutan. Individua ga ne posmatra samo sa spoljašnje strane, nego je utkana u njega. (Ovde stavovi iz: Uvoda u duh. nauke.) Te se veze ne mogu razlučiti. Zato, preostaje samo neuhvatljivi uslov iz koga bi, zanemarujući istorijski tok, za svako doba trebalo zajedno sa datim tražiti uslove za taj tok. Isti nerešiv problem kao i mogućnost saznanja,, pre ili nezavisno od samog saznavanja. Mi smo prvo istorijska bića pre nego što postanemo posma-trači istorije, a samo zato što smo ono prvo, postajemo ovo drugo.

Objektivni duh. Sve se duhovne nauke zasnivaju na pro-učavanju protekle istorije — do onoga što postoji u sadaš-njosti, kao granice svega što o predmetu čovečanstvo ulazi u naše iskustvo. Sve što se može doživeti, razumeti i iz prošlosti uzdići do svesti sadržano je u tome. U svemu tome tražimo čoveka, pa je zato i psihologija samo traženje čoveka u ono-me što se doživelo i razumelo, u njegovim postojećim izra-zima i dejstvima. Tako sam ja kao osnovni zadatak sveg razmišljanja o duhovnim naukama označio kritiku istorijskog uma.40 Istorijski um treba da reši zadatak koji još nije pot-puno ušao u vidokrug Kantove kritike uma. Problem te kri-tike Kant je najpre odredio oslanjajući se na Aristotela: sa-znanje se obavlja u sudu.. .41

Moramo izići iz čistog i bistrog vazduha Kantove kriti-ke uma kako bismo zadovoljili sasvim drukčiju prirodu isto-

337 filozofski.rs

Page 334: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

rijskih predmeta. Javljaju se pitanja: sam doživljujem svoja stanja, utkan sam u uzajamna dejstva društva kao tačka u kojoj se ukrštaju razni sistemi tog društva. Ti sistemi su proizišli upravo iz one iste ljudske prirode koju u sebi do-življujem, koju kod drugih razumem?2 Jezik na kome mislim stvoren je u vremenu, moji su se pojmovi razvili u njemu. Tako sam ja istorijsko biće sve do nedokučivih dubina svoga sopstva. Pojavljuje se prvi značajan momenat za rešenje problema saznavanja istorije: prvi uslov za mogućnost istorij-ske nauke je što sam ja sam istorijsko biće, što je onaj koji istražuje istoriju isti onaj koji istoriju i stvara. Opštevažeći sintetički sudovi istorije su mogući. Načela istorijske nauke ne mogu se postaviti apstraktnim stavovima koji izražavaju ekvivalentnosti. Jer oni moraju shodno prirodi svoga pred-meta počivati na odnosima utemeljenim u doživljavanju. U doživljavanju je ukupnost naseg bića. Upravo nju oblikujemo naknadno u razumevanju. Tu JQ, najpre, dato načelo srod-nosti među individuama.

ISTORIJSKI POJAM

Čovek sebe saznaje samo u istoriji, nikada introspekci-jom. U osnovi, svi ga mi tražimo u istoriji. Ili, šire uzev, mi u njoj tražimo i ono što je ljudsko, na primer religiju itd Želimo da znamo šta je to. Da postoji neka nauka o čoveku, bila bi to antropologija,43 koja ukupnost doživljaja želi da ra-zume na osnovu njihovog strukturnog sklopa. Ćovek pojedi-nac ostvaruje uvek samo jednu mogućnost svoga razvoja, koji je sa polazišta njegove volje uvek mogao da krene drugim pravcem. Čovek uopšte za nas postoji samo pod uslovom ostvarenih mogućnosti. I u kulturnim sistemima tražimo an-tropološki određenu strukturu u kojoj se realizuje neko X. Mi ga nazivamo bićem, ali to je samo reč koja treba da označi duhovni postupak, kojim se u toj oblasti konstituiše jedan pojmovni sklop. Mogućnosti u toj oblasti ni tu nisu iscrpljene.

Vidik se širi. Pa čak i kad istoričar ima pred sobom ograničenu građu, ipak ga hiljadama niti vodi sve dalje i dalje u neograničenost svih sećanja ljudskoga roda. Istorio-grafija započinje time što se,, idući od sadašnjosti i vlastite države imazad, prikazuje nešto što je još gotovo živo u seća-nju savremenog pokolenja; to je sećanje još u pravom smislu. Ili, letopisi tokom godina beleže ono što se upravo dogodilo.

338 filozofski.rs

Page 335: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Kako istorija dalje korača, pogled se širi i prelazi okvire vlastite države, pa sve veći deo prošlosti ulazi u podzemni svet pamćenja. Izraz o svemu tome ostao je i pošto je sam život prošao. Neposredan izraz kojim su duše iskazale šta su bile, onda i kazivanja o postupcima i stanjima individua, za-jednica, država. A istoričar stoji usred te sile ostataka minu-lih stvari, u kojima su se duše ispoljile u delima, rečima, zvu-cima, slikama — duše kojih davno više nema. Kako da ih prizove? Sav rad istoričara da ih prizove je tumačenje saču-vanih ostataka. Zamislimo čoveka koji se ne seća vlastite prošlosti,, nego uvek misli i dela samo polazeći od onoga što je prošlost u njemu proizvela, a da pri tom nije svestan ni-jednog njenog delića. To bi bilo stanje nacija, zajednica, sa-mog čovečanstva, ukoliko ne bismo uspeli da dopunimo os-tatke, protumačimo izraze, vratimo kazivanja o delima iz nji-hove izdvojenosti u sklop u kome su začeti. Sve je to tuma-čenje, hermeneutička veština.

Pitanje je koji će oblik to tumačenje da dobije kad se sasvim odvoji od pojedinačne egzistencije, kad o subjektima treba da d& iskaze, koji su na neki način sklopovi pojedinač-nih ličnosti — kulturni sistemi, nacije ili države.

U prvom redu reč je o metodi da se tamo gde u ličnom životnom jedinstvu nije dato razgraničenje, u tom neograni-čenom uzajamnom delovanju pojedinačnih egzistencija, pro-nađe kako da se one strogo razgraniče. To je kao kada bi u reci koja neprekidno teče trebalo povući linije, ucrtati posto-jane likove. Ćini se da između te stvarnosti i razuma nije moguć nikakav odnos shvatanja, jer pojam razdvaja ono što je u proticanju života povezano, on reprezentuje nešto što važi nezavisno od uma koji ga izriče, dakle uopšte i uvek. Reka života, međutim, svuda protiče samo jednom, u njoj se svaki talas pojavi i mine. Ta teškoća je onaj pravi problem istorijske metode otkako je Hegel prvi put suštini sveta ljud-ske istorije suprotstavio razumsko saznanje karakteristično za doba prosvećenosti. Taj se problem, međutim, može reši-ti, nije potrebno pribegavati intuiciji niti se odricati pojmova, ali svakako treba preinačiti istorijske i psihološke pojmove. Fihteova genijalna intuicija stvorila je takve pojmove za du-ševni život, za duh uopšte, u kojima je energija zamenila sup-stanciju; delatnosti koje se pojavljuju u duhu povezane su sa ranijima, a u suprotnosti su sa istovremenim, i tako dolazi do napredovanja koje je omogućeno vremenom, energijom koja u njemu dejstvuje, jedinstvom koje počinje da se dife-

339 filozofski.rs

Page 336: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

rencira. Fihteovo delo je samo ta shema, da tako kažemo, duševne dinamike, dok se kod njenog sprovođenja držao kan-tovskih pojmova umesto stvarnosti. Ni Herbart ni Hegel nisu doprli do slobodnog prostora istinskog istorijskog sveta. Ipak je to bio početak prevrata čitavog mišljenja o istorijskom svetu — u nekom unutrašnjem sklopu koji se najjasnije vidi u romantici, sa Niburom, a kasnije preko Hegela sa Rankeom — ukratko, sa rađanjem moderne istoriografije. Međutim, oslobodićemo se te zbrke pojmova, u koje je antiteza istorij-ske stvarnosti i razumskog saznanja pojmovima obuhvatila vreme na osnovi stava identiteta, ako pažnju usmerimo na prirodu samih istorijskih pojmova. Njihov logički karakter je nezavisnost iskaza od subjekta u kome se pojavljuju, <kao> i od trenutka u kome se to zbiva; prema tome, njihovo važe-nje ne zavisi od psihološkog mesta niti od vremena. Ali nji-hova sadržina je zbivanje, tok bilo koje vrste; iskaz je neza-visan od vremena: ono što se iskazuje je proticanje u vre-menu. Dalje, svi istorijski pojmovi nisu pravilno formirani sa tog gledišta, a ukoliko jesu, dobijaju mesto u shvatanju istorijskog sveta. Istovremeno, postojeći pojmovi često se mo-raju preinačiti tako da u njima bude izrašeno ono što je promenljivo, dinamično.

2

U osnovi, taj problem je sličan problemu više matemati-ke, koja nastoji da ovlada promenama u prirodi. Ne može se svaki deo istorije, jedno razdoblje na primer, obuhvatiti poj-movima koji izražavaju nešto što je u njemu postojano — prema tome, u sistemu veza postojanih kvaliteta. U doba pro-svećenosti44 za državu, to je samodržavlje, a u duhovnom svetu prosvećenost. Time u prvom redu uopšte nije obuhvaćena spe-cifična priroda vremena, naprotiv, reč je o sistemu veza čiji su delovi dinamični, pa prema tome pokazuju stalne kvalitativne promene u uzajamnom delovanju. Čak su i same vezei, budući da počivaju na uzajamnom delovanju snaga, promenljive, tj. svaka od njih sadrži neko pravilo o promenama. Primeniću to na period prosvećenosti. Društveni poredak do kraja šesnaes-tog i početka sedamnaestog veka postaje nemoguć, jer sup-rotnosti između pojedinačnih interesa plemstva, staleža, vlade, a i provincija među sobom i u odnosu na celinu ne dopuštaju da se u Nemačkoj stvori stabilno jedinstvo državne volje, zajed-

340 filozofski.rs

Page 337: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nička briga za celinu, neprekidno nastojanje da se ostvari dr-žavna svrha. Drukčija su vremena u Engleskoj, Francuskoj i Italiji kada je došla do izražaja ista nedovoljnost političke egzistencije. Sa spoljašnje strane bila je nepodnošljiva, jer je težnja za moći kod tih suparničkih država sasvim drukčije dolazila do izražaja nego u ma koje ranije doba. Države su naporedo ojačale. Nasledstvo i rat prevashodno su uslovili njihov oblik. Još ih nije povezivala jedinstvena književnost i zajednički jezik razvijen u njoj. Takvu književnost prvi je za Italijane stvorio Dante. S time se rodila težnja za nacional-nim jedinstvom, koju, međutim, u suparničkoj politici tirana i republika, zavisno od odnosa njihovih snaga, nije bilo mo-guće zadovoljiti. Drukčije je razvoj tekao u prvom redu u Engleskoj, gde je jedinstvena književnost itd. Pa i u Fran-cuskoj. Za Nemačku je presudno što su velike države, kao španska svetska monarhija i francuska sila, vršile strahovit pritisak na zemlju koja se najzad osetila prinuđenom da se za jedinstvo...

Sad se pojavljuje pitanje kako se jedan sklop, koji se kao takav ne stvara u glavi nekog čoveka, pa, dakle, nije ni neposredno doživljen niti se može svesti na doživljaj jedne ličnosti, može na osnovu onoga što je to lice izrazilo i iskaza o njemu kod istoričara oblikovati kao takav? To pretpostav-lja mogućnost da se oblikuju logički subjekti, koji nisu psi-hološki subjekti. Moraju da postoje sredstva da se oni raz-graniče, mora da postoji neki legitimni osnov da se oni shvate kao jedinstva ili kao sklop.

Tražimo dušu; to je krajnja tačka do koje smo posle dugog razvoja istoriografije stigli. Sada se javlja krupan problem: sve je svakako uzajamno delovanje duševnih jedin-stava, ali kako ćemo dušu pronaći tamo gde ne postoji poje-dinačna duša? Najdublja osnova je život i ono što iz njega proističe, postizanje životnosti, da tako kažemo melodije du-ševnog života u oslobađanju od svakog krutog pravila.

Prelazak u XVIII veku izvršen je, najpre, sa života duše na psihologiju.

2. NACIJE NACIONALNA ISTORIJA

Subjekt koji doživljuje jedinstvo, značenje spoljašnjih procesa — kao nešto što je za unutrašnji život značajno, dra-goceno — ili svrhu, ne postoji na isti način kao što postoji

341 filozofski.rs

Page 338: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

kod individue; ne doživljuje i ne shvata isti subjekt, nego se individua, i kada pripada jednom narodu, ipak prema njemu nalazi kao posmatrač. Razumevanje, posredstvom njemu svoj-stvenih kategorija, postaje drukčije.

Pitanje kako subjekt: narod, naciju, treba razgraničiti kao realnost — pitanje koje je nešto sasvim drugo nego ono kako se subjekt doživljuje — treba objasniti samo utoliko da su sami pojmovi i njihovo razgraničenje u istorijskom smislu relativni. Jedinstvo subjekta narod može se u celini menjati zavisno od momenta koji ga konstituišu. Kada je stvoreno jedinstvo nemačkog naroda, koje se politički konstituisalo za vreme Ludviga Nemačkog? U srednjem veku jedinstvo je-zika ipak je samo relativno usled razlika u narečjima ple-mena. Pod nacijom razumemo čvrstu, privrednu, društvenu, političku povezanost delova.

Ono na čemu se konačno zasniva jedinstvo subjekta jeste upravo povezanost između jedinstva subjekta, koje počiva na realnim momentima, i svesti o zaiedničkoj pripačfnosti, nacio-nalna svest, nacionalno osećanje.*5

Ta svest o zajedničkoj pripadnosti uslovljena je istim onim momentima koji dolaze do izražaja u svesti individue o sebi samoj.

Doživljaji se osećaju kao nešto što se odnosi na sve. To je slučaj i u okviru nekog svrhovitog sklopa, pa možda i u nekoj religioznoj organizaciji. Kolektivno osećanje postoji samo u jednoj određenoj klasi doživljaja. U jednoj naciji, međutim,, sve su vrste zajedničkih doživljaja svesno povezane s nacionalnom zajednicom. Ta zajednica je vezana za sve vi-dove života individua, koje joj pripadaju. Proizilazi da se svaki snažan doživljaj doživljuje kao promena vrednosti za-jednice. Ista svest o zajedničkoj pripadnosti, međutim, dola-zi do izražaja i u stvaranju svrha koje pripadaju nacionalnom sklopu. Sve individue koje slede vlastite svrhe, svaka za sebe, često i u međusobnom suparništvu ili sa svrhama porodice, odnosno drugih udruženja, ipak istovremeno imaju u nacio-nalnom sklopu i oblast gde postavljaju vlastitu svrhu. U toj oblasti one delaju kao pojedinačni subjekt. One ostvaruju svrhu koju im propisuje nacionalni sklop, svesne zajedničke pripadnosti. U toj celini stvara se svest o njenom najvišem dobru u tom trenutku. To se zbiva pod uticajem kolektivnog duševnog raspoloženja ili pod vođstvom nekog velikog čove-ka, kao u doba Lutera ili Bizmarka. U postavljanju zajedničke svrhe oseća se zajednička pripadnost. Spoljašnji procesi, sud-

342 filozofski.rs

Page 339: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

bine i postupci mere se prema svrsi koja je u životu nacije u tom trenutku njeno unutrašnje stanje. Pošto nijedna nacija ne računa sa svojom smrću, planovi i svrhe imaju tu sasvim drukčije mesto nego u životu individue. Oni uvek imaju samo vremenski,, relativan odnos prema unutrašnjem životu nacije. U njoj postoje bezgranične mogućnosti.46

Zato je i svako oblikovanje prolazno. Uvek se može oče-kivati da će se određeni smer oblikovanja dopuniti njegovom suprotnošću na podsticaj svesti o njegovoj nedovoljnosti.

Pa i pojam razvoja tu dobija mnogo širi, ali i manje odre-đen smisao. Potpuno iščezavaju zakonitosti koje antropologija vezuje za relaciju strasti, iluzije, uma ili ideje ili za vladavinu nad samim sobom. Svaki naraštaj zaboravlja iskustva onih ranijih.

II

Za sada su ipak te činjenice dovoljne da se izvuče jedan presudni zaključak. Filozofi pokreću pitanje nije li cilj sva-kog čoveka pojedinca u njemu samom, ne ostvaruje li se vrednost života uvek samo u pojedinačnoj egzistenciji. U takvom postavljanju pitanja leži neko prekoračenje svekoli-kog iskustva, prelaz u praznu metafiziku istorije; to upravo znači da osporavam filozofiju istorije, da još uvek nije nauka niti ta tvrdnja niti ona suprotna o nekom razvojnom cilju nacija ili čovečanstva, koji se može odrediti. Zajednički doživ-ljaji jedne nacije, zajedničke svrhe i sećanja su realnost. Oni konstituišu postavljanje svrha individua itd., u kojima ove određuje neka zajednička pripadnost. Samo je po sebi razum-ljivo da sve to postoji u pojedinačnim individuama. Isto tako, samo po sebi je razumljivo i da samo u individuama može postojati zadovoljstvo zbog ostvarene svrhe, svest o zajed-ništvu doživljaja , da samo one mogu biti ponete, ispunjene zajedničkim uspomenama. Međutim, iz toga ne proizilazi da ono što se zbiva u individuama postoji samo zbog njihovog zadovoljenja. Naprotiv, činjenica je upravo da individua želi nacionalne svrhe kao svoje, doživljuje nacionalne doživljaje kao svoje, da uspomene na takve doživljaje poznaje kao svoje, da je njima ispunjena i nošena. Iza te stvarnosti, koja postoji upravo u svesti o vrednosti, značenju, svrsi, dobru, ne može se dopreti problematičnim psihološkim rezonovanjem. Kako do-lazi do toga da mi upravo u tome nalazimo značenje života baš kao i u ostvarenju nekog značenja čiji je subjekt naš

343 filozofski.rs

Page 340: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

vlastiti životni tok, to nam eto nije dato kao stvarnost. U mnoga prekoračenja granice »objašnjavajuće« psihologije spada što se ona bavi besciljnim pretpostavkama o tim pita-njima. One stoje na potpuno istoj liniji sa onima koje„ umesto da opišu religiozni doživljaj onako kako ga istorija pokazu-je, iz slabosti vlastitog religioznog doživljavanja izvode hipo-teze koje ga svode na samoživost i samozadovoljenje.

Isto toliko neprihvatljiva prekoračenja postoje i tamo gde se stvaraju pozitivne hipoteze o nekoj povezanosti vlasti-te svesti sa nekim realnim jedinstvom koje prevazilazi njene okvire, pa bilo da to jedinstvo određujemo sa gledišta psiho-logije naroda ili transcendencije. I te su hipoteze isto toliko nedopustive koliko i one koje tvrde da postoji realno dejstvo božanstva u pojedinačnoj svesti.

Zaključak na osnovu činjenice da postoji svest o zajed-ničkoj pripadnosti, i da misliti i trebati imaju sveopštu važ-nost, da postoji jedan nadempirijski subjekt, koji se manifes-tuje u pojedinačnoj svesti, označava prekretnicu kantovske spekulacije u pravcu transcendentalne konstruktivne metode. Ova činjenica sklopa, zajedničke pripadnosti, zamenljivosti mesta pojmova, vezanosti na osnovu obaveze, zasniva na jed-nom realnom sklopu, koji treba da omogući objašnjenje tih veza. Stvaranje transcendentalne metode predstavlja smrt is-torije,, jer ona upravo isključuje mogućnost da čovek u date stvarnosti prodre pomoću plodnih istorijskih pojmova. Isto tako neprihvatljivo je i prekoračenje koje zajedničke pripad-nosti istorijske vrste na neki način zasniva na realnim subjek-tima, umesto da od njih, kao logičkih subjekata, načini nosi-oce iskaza, koji se razlikuju od iskaza individualne psihologije. Herbart, koji je prvi došao na ideju da u zajednicama traži zakonite odnose različite od onih u pojedinačnoj duši, bio je daleko od takve pretpostavke.

SKLOP NEMACKOG DUHA

1. Politički. Luter ga povezuje sa srednjim vekom. Služ-bena dužnost, podela profesija u gradu i na selu... Sličnost s Fridrihom Velikim. Suprotno Francuskoj i Italiji; rimski po-jam vladavine; polis i suvereni građani kao suvereno telo.

2. Tako se upravo u protestantskoj Nemačkoj izgrađuje svest o službi, obavezi, konkretnom zadatku. Svaki službenik nekog industrijskog preduzeća, sve do železničar^, nošen kon-kretno određenom službenom dužnošću. Stvaranje adminis-

344 filozofski.rs

Page 341: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

trativnog sistema. I gradovi se svrstavaju u taj sistem. U tome je prava moc nemačkog duha. Luter je i tu nosilac tra-dicije.

Suprotnost: korporacije komuna, parlamenata kao samo-stalnih tela, finansijski zakupci sa svojim činovništvom, ali sve obuhvaćeno pojmom kraljevske vlasti.

3. Umetnost koja potiče iz snage, ne iz lepote, vezanost, uzdržanost likova, muzika koja uzdiže iz dubine, mišljenje na osnovu ukupnosti.

Suprotnost: racionalni francuski duh. U XV veku dolazi do sjajnog izraza, dok u Nemačkoj građanska filozofija živo-ta nije kadra da se prikaže. Velika suprotna strujanja, koja se u jansenizmu najviše približavaju nemačkom duhu.

4. Od Lutera i Cvinglija jedna linija do izraza jedinstvene ličnosti (Didro,, francuski tip), izgradnja našeg duhovnog ži-vota na istoj liniji počev od luteranstva pa do danas.

RAZDOBLJA

Postavlja se pitanje: koji je poredak kategorija, koji omo-gućuje saznanje velikog istorijskog sklopa. Koji se pojmovi pojavljuju kod novog predmeta, u kojoj meri su i tu vodeći pojmovi vrednost, značenjei, svrha itd., do kojih se došlo kod individua; ukratko, kako se u toj proširenoj oblasti sudova, čiji subjekti više nisu pojedinačne ličnosti, može bliže prići objektivnim saznanjima.

1. Pojava novih subjekata iskaza. Oni izražavaju neku stvarnost. Sada, polazeći od duhovnih nauka. Ostale klase: pokreti, razdoblja.

2. Pojam strukture. Struktura jednog istorijskog raz-doblja.

Primer: Germani pre seobe naroda.47

Tražim pristup u složeni fenomen nemačke prosveće-nosti.. .<*

Nijedno vreme nije lako sagledati. Metoda je uvek da se stvore pojmovi koji će prikazati njegovu vlastitu suštinu. Sva-kim takvim pojmom mora da se obuhvati niz činjenica, i ni-jedna mu ne sme biti suprotna. Kada obuhvataju celinu vre-mena,, nazivamo ih istorijskim kategorijama. U uskom okviru toga vremena prema njemu se ponašaju kao opšte kategorije života, svuda i uvek. Oni čine sklop, koji izražava sklop sa-mog života. Stvaraju se intuicijom.

345 filozofski.rs

Page 342: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Jedan od najdubljih problema je odnos u kome se dušev-na raspoloženja jedne nacije uzajamno uslovljavaju i dopu-njavaju. Tako u XVI veku realizam, satira, groteska, snaga uobrazilje; u XVII veku realizam, osećanje tragike života, kri-tika i satira.

NAPREDOVANJE

Kada govorimo o istoriji, pretpostavka za istorijsko ra-zumevanje je činjenica da postoji neko značenje istorijskih momenata i neki smisao istorijskog toka. Prema toj pretpo-stavci, čak i kad se svrha njene egzistencije nalazi u samoj individui, ipak mora u istoriji postojati napredovanje indivi-dualne srećei, rasprostiranje te sreće na mnoge. To je uglav-nom shvatanje novijih engleskih istoričara. Ali ono izlazi iz sopstvenih okvira. Ako je i tu razvoj individualnog života od pokolenja do pokolenja shvaćeno, da kažemo, kao mehaničko dejstvo nagomilavanja vrednosti, onda je time ipak pretpo-stavljen i način delovanja čijoj je prirodi svojstven razvoj. I upravo tako u istoriji deluje jedan odnos na osnovu kojeg njen tok ima neki smisao; jer ta reč označava samo pretpo-stavku pod kojom se istorijski tok može razumeti, a ne tvrdi da postoji nekakva sila koja se može razdvojiti od samog na-čina delovanja i koja je, kao nekakva suština imanentna tom toku, pridala pojedinim delovima toka njihovo značenje.

To je samo uslov pod kojim se istorija može razumeti, a tvorevina i rezultat tog uslova je univerzalna istorija. Ali to nije i pretpostavka o ma kakvom jedinstvenom agensu u isto-riji, koji bi joj bio imanentan ili bi bio njen realan uslov, a koji bi se onda u filozofiji istorije mogao dalje da tumači kao predviđanje ili imanentna svrha ili istorijska stvaralačka snaga.

5. UNIVERZALNO-ISTORIJSKI SKLOP

a) PUT OD FAKTICITETA KA IDEJNOME, U KOME ZBIVANJE POSTAJE SKLOP

Razdoblja se po svojoj strukturi razlikuju. Srednji vek.. ,49

sadrži iedan sklop srodnih ideja, koje tada vladaju u različi-tim oblastima. Ideje vernosti u feudalizmu, pokornost po ugle-du na Hrista, čiji je sadržaj transcendentnost duha u odnosu na prirodu, zahvaljujući činjenici odricanja. Redosled stupnje-

346 filozofski.rs

Page 343: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

va teleologije u nauci. Mora se, međutim, priznati da je poza-dina tih ideja sila, koju taj viši svet ne može savladati.

I svuda je to tako. Fakticitet rase, prostora, odnosa sila, svuda čine osnovu koja se nikad ne može oduhoviti. Hegelov san je bio da razdoblja reprezentuju jedan stupanj umnog razvoja. Prikazati jedno razdoblje uvek pretpostavlja jasan pogled na taj fakticitet.

Postoji, međutim, jedan unutrašnji sklop, koji od odnosa uslovljenosti, od fakticiteta, borbe sila, vodi ka razvoju ide-ala itd.

1. Svako dato stanje u beskrajnom nizu uslovljava neku promenu, jer se potrebe koje postojeće energije pretv'araju u delatnost nikada ne mogu da zadovolje, glad za raznim vrsta-ma zadovoljenja nikad da utole.

2. Svaki oblik istorijskog života je konačan,, pa prema tome sadrži i neku raspodelu poletne snage i pritiska, prošire-nja egzistencije i skučenosti života, zadovoljenja i nedostaja-nja, što takođe izaziva napetosti snage i novu raspodelu, iz čega se stalno rađaju akcije.

Ukratko rečeno: samo na malom broju tačaka istorijskog života postoji privremeno stanje mirovanja. Uzroci su mu različiti: ravnoteža, delovanje suprotstavljenih snaga itd. Isto-rija je kretanje.

3. Međutim, i u samom napredovanju leži neka sreća. Napetost pri tome popušta. Ideal se ostvaruje itd.

Između neživotnih faktičkih nužnosti i najvišeg duhovnog života leži neprekidno dalje izgrađivanje organizacije, institu-cije, regulisane upotrebe snaga. Razum stvara, da tako kaže-mo mehanizme za zadovoljavanje potreba i stalno ih usavrša-va. Svrha koju razum utvrđuje proizvodi te mehanizme. Takvi mehanizmi su koliko železnice,, toliko i armije, koliko fabrike, toliko i poboljšanja ustrojstava. Oni su ona prava oblast ra-zuma, koji traži sredstva za određene svrhe, a posledica po-smatra kao uzroke.

I tu se ispoljava jedna kombinacija koja, zapravo, otkriva suštinu istorije. Njena osnova je iracionalni fakticitet, iz nje-ga potiče s jedne strane raspodela napetosti sve do mehaniza-ma, a s druge poreklo diferencijacija prema nacijama, običa-jima, mišljenju sve do individualnoga, na čemu se onda zasni-va prava duhovna istorija.

347 filozofski.rs

Page 344: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

b) STVARNOST, VREDNOSTI, KULTURA

Događaji postaju značajni ukoliko se povežu s nekim sklopom za koji su značajni. Ako., pak, stvorim pojam o vred-nosnom sklopu, koji je zasnovan kao nadindividualan, trans-cendentalan — jer transcendentalna je svaka odredba čija je osnova u nadindividualnome — onda se postavlja pitanje da li je postupak moguć i da li će se imati na umu samo formal-ne tačke povezivanja, koje su bezuslovnog karaktera za em-pirijsko. Ako po strani ostavimo zasnivanje posredstvom transcendentalne filozofije, onda ne postoji nikakva metoda da se utvrde bezuslovne norme, vrednosti ili svrhe. Postoje samo takve koje polažu pravo na bezuslovno važenje, ali su po svome poreklu relativne.

Značenje, međutim, merimo prema nekom sklopu realne ili idejne vrste„ u vezi s kojim neki čovek ili neki događaj do-bijaju taj karakter. Ako u sklopu delovanja uzmem mesto kao takvo, kao Majer, i shodno tome ga odmeravam prema sadašnjosti, morao bih prvo za nju imati merilo koje određu-je šta je u njoj značajno, jer bi inače bilo značajno sve što je prouzrokovalo be^krajan niz sadašnjih stanja. Jedan mo-menat je bar jasan: nalazim da je u sadašnjosti značajno ono što je plodno za budućnost, za moje delanje u njoj, za napre-dovanje društva ka njoj.

Prema vlastitom praktičnom stavu najjasnije vidim da, ako treba da regulišem budućnost, polazim od opštevažećih sudova o onome što treba ostvariti. Sadašnjost ne sadrži sta-nja, nego procese i sklopove delovanja. Oni,, prema tome, sa-drže usmerenost na budućnost onoga što se može prouzroko-vati. Bizmarkov stav, da su ga njegova religija i njegova drža-va postavile na mesto na kome je služba državi važnija nego svi kulturni zadaci, za njega je imao opštu važnost zato što je bio zasnovan na religiji. Iz toga proističe da moramo pretpostaviti isti odnos i idući unazad. U jednom razdoblju razvijaju se opšte norme, vrednosti, svrhe, i sa njima u vezi treba najpre shvatiti značenje postupaka. A razlika je i u tome hoće li se oni utvrditi samo uz neko ograničenje ili bez-uslovno. Ćini se kao da čak i u jednoj naciji postoji antago-nizam u pogledu vrednosti.

Tako se dospeva dublje do stava da se razvijanje takvih ideja kreće u suprotstavljanjima (Kant, Hegel), koja su u toku izgrađivanja institucija itd. u njemu sadržana i formulišu se tako da njihov međusobni odnos uvek omogućuje širi, slo-

348 filozofski.rs

Page 345: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

bodniji položaj. Pre svega„ ne postoje vrednosti koje bi važile za sve nacije. U Rimskom Carstvu razvilo se aristokratsko shvatanje čovečanstva kao nosioca humanitasa. U hrišćan-stvu, takođe, čovečanstvo kao subjekt vrednosti. Preraspore-đivanje u doba prosvećenosti. Sama istorija je stvaralačka snaga koja određuje vrednosti, stvara ideale, svrhe prema kojima se meri značenje ljudi i događaja.

U daljem razvoju javlja se dvojaka usmerenost tog od-nosa, u pravcu razdoblja ili u pravcu napredovanja u čove-čanstvu.

c) PROBLEM VREDNOSTI U ISTORIJI

Kaže se da tako nastaje samo svest o relativnosti u isto-riji. Nesumnjivo, svaka istorijska pojava je relativno zato što je konačna. Ali već u vezi između konačnoga i apsolutno-ga nalazi se (veza)...

Drugim rečima: pripada li ono što je izraženo u istorij-skim kategorijama samo kao činilac istorijskom kretanju? To znači: postoji li ono što ima vrednost itd. u istoriji samo uko-liko u tom sklopu nastaje, deluje i nestaje?

Postoji li neko određivanje vrednosti koje nije vezano za sam taj tok?

Poslednji problem kritike istorijskog uma na toj liniji je sledeći: Svuda u istoriji već postoji oblikovanje, izbor pri-likom traženja unutrašnjeg sklopa. Svuda postoji neki razvoj shodno odnosima konačnosti,, bola, snage, suprotnosti, pri-kupljanja, koje jedan deo istorije povezuje s drugim; a sna-ga, vrednost, značenje i svrha svuda su članovi za koje je ve-zan sklop istorije. Jesu li, međutim, doživljeni sklop, doživ-ljena vrednost, značenje, svrha poslednja reč istoričara?

Put kojim ću ja krenuti odredili su sledeći stavovi: 1. Iz života proističe pojam vrednosti. 2. Merilo za svaki sud itd. dato je u relativnim pojmovi-

ma vrednosti, značenja i svrhe određene nacije i određenog razdoblja.

3. Moj je zadatak da prikažem kako su se oni proširili u nešto apsolutno.

4. Ukratko, znači da potpuno prihvatam da su i one vrednosti i norme koje se pojavljuju kao bezuslovne, imanent-ne istorijskoj svesti.

349 filozofski.rs

Page 346: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

6. ZAKUUČAK RASPRAVE

Istorijska svest o konačnosti svake istorijske pojave, sva-kog ljudŠKo^

,?visle ubeđciija, posiednji je korgk^carijstobođenju čoveka. Njiffi^5oveRH^ suveienost~da-iz^svakog dfiživljaja izvuče sadrtajrdjOll^^ kao đa nema nikakvdg sistema tilozofije ili verovanja TčojiTn ljude"mogaoda obvczujer-Žjvgfge" posr^sLvSBolpmmova oslo-bada saznavanjardiflTpoštaje suveren u odnosu na sve pa-ukovennreže~d^^ sve-tmja;~5vaka žrtva, nakffaRin6r"d6živIjena i protumačena,, otva-ra perspektive koje otkrivaju neku realnost. A onda isto tako prihvatamo i ono što je u nama rđavo, grozno, odvrat-no, kao nešto što zauzima neko mesto u svetu, nešto što sadrži neku realnost koja se mora opravdati u sklopu sve-ta. Ne možemo se zavaravati da toga nema. Nasuprot relativ-nosti, do izražaja dolazi kontinuitet stvaralačke snage kao osnovna i bitna istorijska činjenica.

Tako iz doživljavanja, razumevanja, poezije i istorije iz-rasta jedan pogled na život„ koji uvek postoji u nj'emu i sa njime. Refleksija ga samo uzdiže do analitičke razumljivosti i jasnoće. Teleološko posmatranje sveta i života priznato je kao metafizika koja počiva na jednostranom, ne slučajnom, ali delimičnom viđenj'u života. Učenje o nekoj objektivnoj vred-nosti života kao metafizika koja prevazilazi ono što se može iskusiti. Međutim, mi doživljujemo sklop života i istorije, u kome svaki deo ima neko značenje. Kao i slova u nekoj reči, tako i život i istorija imaju neki smisao. Kao neka nepromen-ljiva rečca ili glagolska promena, tako i u životu i istoiiji po-stoj'e sintaktički momenti, koji imaj'u neko značenje. Na razne načine ljudi tragaju <za> njim. Nekada se nastojalo da se život sagleda polazeći od sveta. Međutim, postoji j'edino put koji vodi od tumačenja života ka svetu. A život postoj'i samo u doživljavanju, razumevanju i istorijskom shvatanju. Mi u život ne unosimo nikakav smisao o svetu. Spremni smo da pri hyatimq mogućonost -dgtsmisao i značeinei^taji i^tek^u, čoveku i niegovoj istoriiirXli ne u čovgku pojedincu, negojjL čovSP^gg^iSTorijskom bićuTJer jovek |e istorijsko Ibiće)...

350 filozofski.rs

Page 347: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

IV

DODATAK

filozofski.rs

Page 348: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

I DODACI UZ STUDIJE O UTEMELJENJU DUHOVNIH NAUKA

PRILOG TEORIJI ZNANJA

1. ZADATAK

Svrha sledeće analize logičkih operacija ograničena je za-datkom ovog utemeljenja. Ona želi da odgovori na pitanje o mogućnosti objektivno nužnog znanja u definisanom smislu. Svako saznanje stvarnosti počiva na svesti o realnosti samo-opažanja i priznavanju svojstva stvarnosti objektima koji se pojavljuju u čulnom opažanju. Ali pošto tok <čulnih> opa-žanja odmah nužno zahteva da se pojedinačne slike razdvoje od predmeta na koji se odnose, prisiljeni smo da misaono dogradimo neki uslov pojedinačnih slika, koji će omogućiti da se one konstruišu. Tako je već naivno čulno verovanje prisi-ljeno da misaono dogradi relaciju između slika i čulnih or-gana kao i nekog uslova tih slika, koja će omogućiti da se shvati da je opažaj vezan za te slike, da se veze sadržane u njima moraju prihvatiti, i tako omogućiti da se konstruišu njihov vremenski redosled i koegzistencija. Fizika i fiziolo-gija onda konstruišu taj od nas nezavisni uslov kao jedan zakoniti poredak fenomena, koji proizilazi iz koegzistencije i vremenskog redosleda slika. Prirodne nauke kao i istorijske nauke pretpostavljaju dve stvari: momenat datosti, koji po-stoji u svim čulnim opažajima, one zadržavaju, prihvatajući uslov njegovih iskustava, nezavisan od empirijske pojedinačne svesti. A onda pretpostavljaju da naše mišljenje, ukoliko se razvija u oblicima i prema pravilima za koje je vezana svest o evidenciji,, vodi ka jednom znanju koje omogućuje da se sagleda zakonitost toga od nas nezavisnoga. Ukoliko prirod-njak ili istoričar ostane na tom stanovištu i ne pođe dalje ka nekakvoj kritičkoj interpretaciji znanja kao sistema iskaza o sadržajima koji su svesti imanentni i njihovim vezama, na-

353 filozofski.rs

Page 349: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

staju dva pitanja. Može li se opravdati pretpostavka nečega što je empirijskom subjektu transcendentno, i ako .je tako: po kojoj osnovi su operacije našeg mišljenja kadre da sagle-daju to stvarno koje je nezavisno od nas? Ovo drugo pitanje pojavljuje se isto tako i kod operacija mišljenja kojima se samoopažaji spajaju u saznanja. O rešenju tog pitanja biće reči u sledećoj analizi zakonitosti našeg mišljenja. Metoda kojom ja nastojim da ga rešim jeste metoda upoređivanja misaonih procesa na raznim područjima saznanja stvarnosti, određivanja vrednosti, donošenja pravila. Ispostavlja se da su primarne logičke operacije koje se pojavjuju na tim razli-čitim područjima znanja iste one koje deluju i s one strane diskurzivnog mišljenja, prilikom ostvarivanja čulnih opaža-ja. One kao pretpostavku imaju povezivanje koje leži u pri-rodi mišljenja, ali su po svojoj osobenoj kakvoći samo nešto što dovodi u svest odnose datoga. Na njih se onda mogu svesti oblici i zakoni diskurzivnog mišljenja. Time se prob-lem — kako je moguće saznanje stvarnosti sredstvima miš-ljenja — svodi na onaj drugi odnosno prvi, po kojoj osnovi obeležje datosti mi u našem saznanju stvarnosti svodimo na jedan uslov koji je odvojen od individualnog subjekta opaža-nja i mišljenja.

2

Trojakom načinu ponašanja duha u sferi saznanj^, u sfe-ri osećanja i nagona, i u sferi htenja odgovaraju razne vrste znanja.

Poći ćemo, najpre, od jednog rezultata do koga je došla fenomenologija znanja. Tri su različita načina ponašanja du-ševnog života, na kojima se temelje sistem saznanja stvarnosti, sistem naših određivanja vrednosti i sistem donošenja pra-vila. Sva ta tri načina ponašanja imaju neposredan izraz u jeziku.50 Tako se osećajno ponašanje izražava u uskličnoj re-čenici, a voljno u zapovednoj. Osim toga, potpuno je prirodno što i ponašanje u sećanju i u htenju, kao i ono u opažanju nekog predmeta, može postati predmet suda čiji je predmet to stanje. To se događa kada se stanje dovede u vezu sa sub-jektom kod koga se ono pojavljuje. Tako nastaje sud u kome se objektiviše jedan samoopažaj. Pri tom je sasvim svejedno da li je samoopažaj povezan s nekim stanjem intelektualne sfere ili osećanja ili htenja. Rečenica: postupiću po svome

354 filozofski.rs

Page 350: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ubeđenju, nije nikakav sud. Ali stanje takve unutrašnje volj-ne odredbe može se izraziti u nekom sudu unutrašnjeg opa-žaja. Drugo je, međutim, kad predmet opažajnog suda nije proces kao takav, nego se iskazuje upravo ono osobeno u ponašanju, osećanju ili htenju. Tu sad opštevažeće znanje po-staje moguće samo kada se <veze sadržane> u ta dva načina ponašanja osećanja i htenja izraze kao opšte i svedu na održive pravne osnove. Jer, pojedinačno osećajno stanje ve-zano je za individualno biće subjekta, pa stoga njegov sud ne može važiti i za druge. On je neprenosiv. Isto tako je nepre-nosiv i sadržaj neke odluke ili nekog naređenja. Onaj kome je naređenje upućeno niti treba niti ga može u sebi ponoviti, nego voljni odnos između dve osobe, sadržan u naređenju, omogućuje da se naređenje izvrši. Tek kada se izraze kao opšte,, veze sadržane u osećajnom ponašanju i u voljnom ponašanju mogu da postanu predmet opštevažećeg znanja. To znanje se u sferi htenja deli na dve vrste. To je zasnovano u osobenoj prirodi htenja. Ono je ili određivanje svrhe, kojim subjekt sam sebe determiniše, ili je usmereno na određivanje drugih. Tako nastaje pojam svrhe ili dobra, a s druge strane stvara se pojam propisa, pravila ili norme. Pa kao što pona-šanje osećanja određuje htenje delujući na njega, tako prida-vanje vrednosti stvara pretpostavku za postavljanje svrhe. Ali ne u smisiu što bi se vrednosti kao takve u sferi htenja preobražavale u svrhe ili dobra. Naprotiv, priroda htenja u oblikovanju učenja o dobrima dolazi samostalno do izražaja. Za mene vrednost predstavlja ono što sam u osećanju doži-veo kao veoma dragoceno, ili ono što mogu naknadno doži-veti. Dobro u strogom smislu je samo ono što moja volja može sebi postaviti kao svrhu. Dobro mora biti dostižno. Po-stavljanje svrhe sadržano u njemu mora se u životnom sklopu slagati sa postavljanjima svrhe koja su meni važnija. Tako htenje u relativnoj samostalnosti ima za sadržaj utvrđivanje svrhe ili dobra, kao i pravila ili norme. Ako se pak individual-no utvrđena i neprenosiva veza u osećanju ili u htenju uzdig-ne na stepen opštega, onda postaju mogući iskazi čiji je pred-met osobena prirodfa ponašanja u osećanju,, utvrđivanju svrhe, pravilu. Oni ne iskazuju da se nešto zbiva, niti tvrde da je proces u kome se nešto oseća ili hoće realan, niti da postoje vrednosti ili odnosi među vrednostima, da postoje svrhe ili propisi. Oni izražavaju odnos među vrednostima koji je za-snovan u procenjivanju, stupnjevanje dobara determinisano određivanjem svrhe, obavezu postavljenu u pravilu ili normi.

355 filozofski.rs

Page 351: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Oni nastaju gde god se iskazuje opšta važnost neke vrednosti ili se vrednosti procenjuju u uzajamnom poređenju, ili izraža-vaju da je neki krug subjekata vezan za neki način postupa-nja koji se može prikazati kao opšti.

Tako se rađaju sledeći osnovni oblici iskaza i znanja. Saznanje stvarnosti ili prosto saznanje, ako tu reč uzmemo u njenom prvobitnom smislu, uvek ima za predmet dato i nastoji da utvrdi realnost i njene osobine. Ma koliko u njemu bila duboka razlika između logičkih i matematičkih nauka i nauka čiji je predmet priroda ili istorijski svet ljudskog druš-tva: te nauke ipak proističu iz ponašanja saznanja stvarnosti; i u svom najapstraktnijem obliku one su sistem sredstava za to saznanje. Kategorijalne veze svojstvene sistemu saznanja stvarnosti su realnost, stvar„ osobine, stanja, delanje, trplje-nje. Saznanje stvarnosti je temelj svakog određivanja vred-nosti. Jer, kao i određivanje životnih vrednosti, tako je i vrednovanje spoljašnjih činjeničnosti povezano sa stvarnosti-ma koje čine podlogu pridavanja vrednosti. U onom prvom slučaju to je stvarnost data u samoopažaju, u ovom drugom stvarnost utvrđena u spoljašnjem opažaju. Ali samo odmera-vanje vrednosti nije nikakav iskaz o tome da se nešto zbiva, ono se ne obavlja u kategorijama saznanja stvarnosti; pojav-ljuje se jedno novo ponašanje subjekta, postavljeno u ose-ćanju; tek za njega postoje veze vrednosti, odmeravanja ili stupnjevanja vrednosti. Te veze moraju se opredmetiti, kako bi se vrednosni sudovi mogli oživotvoriti. Ono, međutim, što se iskazuje kao veza ima, doduše, za podlogu stvarnost, ali je to nešto što je dato samo u osećajnom ponašanju. Isto tako je i sa važećim znanjem o svrhama. Njegova važnost zavisi od sistema vrednosti. Jer ono uslovljava rešenje pitanja stupnje-vanja svrha ili dobara i najvišeg dobra. Važenje iskaza u toj oblasti počiva na tome što se veze iskazuju u jednom svrhovi-tom sklopu, koji je na taj način uzdignut na stepen objektiv-ne važnosti. Ono što se u takvom opštem svrhovitom sklopu zahteva može se sad izraziti u nekom pravilu. Ponovo ističemo sklop koji postoji između postavljanja svrhe, koje se obavlja u htenju, i donošenja pravila. Već se svako zadovoljenje od-nosi prema stanju koje treba ostvariti i koje mu služi kao sredstvo kao nešto opštije prema posebnome. Kad htenje sebi kao svrhu postavi neku promenu, onda je ona to posebno u odnosu na opšte u nekom zadovoljenju kome se teži. Prema tome, htenje nekog zadovoljenja može se shvatiti i kao ut-vrđivanje nekog pravila, pod koje potpadaju pojedinačne mo-

356 filozofski.rs

Page 352: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

guće promene što ih zadovoljenje povlači za sobom. Tako je pravilo onaj oblik važećeg znanja u kome se izražava priroda htenja.

Tu se sad rešava i pitanje u kojoj se meri propisi, pravi-la i norme mogu označiti kao znanje.5l U običnom životu ka-žemo da smo za neko pravilo ili propis znali ili nismo znali. To, međutim, samo izražava da znamo činjenicu da mi je neko gramatičko pravilo poznato ili da znam za odnos između neke instance ovlašćene za donošenje propisa i samog donošenja propisa, i da mi je njegov sadržaj poznat. Međutim^ ako je meni jasan sklop, u kome pravila ili propisi na osnovu važe-ćih pretpostavki stiču važnost u okviru jedne svrhovite ob-lasti, onda se na taj način norme, pravila, pa čak i zakonski propisi uzdižu na stepen objektivno nužnog i opštevažećeg znanja. Ono izriče racionalno zasnovanu obavezu. Iz težnje za takvim sklopom, u kome bi zakonski propisi bili uzdignuti na stepen takvog znanja i na taj način bili obezbeđeni umom, rodilo se prirodno pravo. I sad se propis„ pravilo, norma ne mogu shvatiti kao sud u užem smislu. Jer njime nije rečeno da jedan propis postoji, nego da važi. Pojam »treba«, sa sa-držajem koji se njime nalaže, nije predikat. Ako rečenicu shva-tim u tom smislu, onda poništavam ono što je trebalo da bude izraženo u njoj, naime, vezanost za propis, pravilo ili normu.52

Razlika u ponašanju u te tri oblasti znanja ispoljava se još i u sledećem: saznanje životnih vrednosti, kao i saznanje vrednosti delovanja spoljašnjih stvari ne može se razdvojiti od naknadnog delovanja tog pridavanja vrednosti u osećanju, i izaziva promene u pridavanju vrednosti. Teorija je, da tako kažemo, samo međučlan između prvih pridavanja vrednosti obavljenih u naivnoj empirijskoj svesti i onih koje obavlja životno ponašanje koje je samoosvešćenjem postalo svesno sebe, i razvija se posredstvom procena utemeljenih u osećaj-nom ponašanju. Isto tako se i u oblasti htenja teži da se po-sredstvom teorije od pozitivnih propisa morala, prava, religi-je dođe do jednog važećeg sklopa. Krajnji cilj teorije u toj oblasti je opet samo opštevažeći sklop među opštim određi-vanjima vrednosti,, postavljanjima opštih svrha i pravilima.

3

Sada ćemo razmatrati radnje mišljenja u tim trima ob-lastima. Opisivanje procesa koji vode ka objektivno nužnom znanju pokazalo je u svakoj od njih isti razvoj. Početak se

357 filozofski.rs

Page 353: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nalazi u singularnome i slučajnome pojedinačnih doživljaja; refleksija, sumnja, spor bude u svakoj od tih oblasti težnju ka objektivno nužnom znanju. Traži se objektivna realnost, bezuslovno merilo za procenu, traži se najviše dobro, bezus-lovno važeća norma delanja. Ona usmerenost na bezuslovno, koja je za Kanta bila obeležje teorijskog uma, pojavljuje se u sve tri sfere znanja. Tu je već začetak da se tumačenje raz-vija od jedne veze do druge, a da pri tom, koliko mi za sada vidimo, nikada ne stiže do cilja. Želji za znanjem, svrhovitom sklopu znanja,, težnji da se u važećem znanju sagleda ideal istinitoga, vrednoga i dobroga, kao osnovno svojstvo svih procesa u kojima se stvara važeće znanje, odgovara razvoj od jedne veze do druge u susret tom cilju. Od tog opšteg karak-tera saznajnih procesa zavise sklop mišljenja i zakoni miš-ljenja.

4

Najopštije svojstvo mišljenja koje nalazimo u svakoj oblasti njegove aktivnosti može se označiti izrazima sinteza, spajanje, povezivanje. Sve te reči izražavaju neku radnju ko-jom se raznovrsnost sažima u jedinstvo. Izraz spajanje ili sinteza ovde treba da označi sve načine međusobnog poveziva-nja sadržaja: razdvajanje ili poricanje, prema tome, isto tako potpada pod taj pojam sintetičke funkcije kao i spajanje u užem smislu. Tako izraz povezivanje najviše odgovara ono-me što želimo da kažemo.

U povezivanju međusobno su spojene radnje koje se razlikuju.53 Mi stvari razlikujemo, nalazimo da su slične ili iste, i shvatamo stepene razlike. Sažeto te radnje označava-mo kao upoređivanje. Posredstvom tih radnji stvara se svest o datoj raznovrsnosti. Tako postaje moguća radnja razdva-jania i spajanja. Tonove jedne melodije shvatam u njihovoj različitosti. Tako postaje moguće razdvojiti ih, a onda se opet mogu spojiti u melodiju. Kod jedne stvari razlučujemo ono što nam je dato posredstvom različitih čula, recimo boju, miris, ukus, pa ga onda opet spajamo. Pri tome se svuda menja pravac i intenzitet pažnje. A na pažnji počiva i prelaz na proces apstrakcije posredstvom navedenih elementarnih procesa. Prateći niz stvari, kvaliteta, procesa pažnja može biti usmerena na ono po čemu su oni isti, i tada se zanemaruje ono po čemu se međusobno razlikuju.

358 filozofski.rs

Page 354: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Radnje upoređivanja, spajanja i razdvajanja sadržane su onda u svesti o identičnosti nekog predmeta, kao i u stvaranju apstraktnih predstava. Ja obnavljam opažajnu sliku nekog sli-karskog dela kad god ponovo skrenem pogled na njega. Pri tome sam svestan da se sami činovi opažanja međusobno raz-likuju; istovremeno saznajem da njihov sadržaj ostaje isti; tako predmet shvatam kao isti; u svest dovodim njegovu iden-tičnost sa samim sobom, različitost činova shvatanja. I ma koliko bili različiti procesi u kojima se stvaraju apstraktne predstave;, ipak su u njima uvek sadržane iste one radnje koji-ma razlikujemo, poistovećujemo, razdvajamo, spajamo.54 One onda omogućuju da se shvate veze u pojedinačnome, empirij-ski datome. Neki vremenski razmak se doživljuje, neka udalje-nost se shvata. Te radnje su sadržane u svakoj vrsti znanja. Procena vrednosti obavlja se radnjom kojom utvrđujemo da je nešto jednako ili nejednako i određujemo stepen te jedna-kosti odnosno nejednakosti. Isto važi i za davanje prednosti u činovima volje. Te su radnje zajedničke svem diskurzivnom mišljenju. Pod njim podrazumevamo mišljenje vezano za je-zik ili neki drugi odgovarajući sistem znakova, kao što je sistem brojeva. Ali i tvorevine opažanja ili predstavljanja, sa kojima je mišljenje povezano, mogu se svesti na te radnje kao njihov uslov. To, razume se, ne kaže ništa o načinu na koji se stvaraju čulni opažaj, svest o predmetima ili apstrakt-ne predstave. Zadatak je psihologije da prouči prirodu tih procesa. Posmatrano logički i sa stanovišta teorije znanja, reč je samo o tome da se procesi kojima se prostorni i vremenski redosled utisaka ili unutrašnjih zbivanja, koji se pojavljuju kao dati,, povezuju u tvorevine višeg oblika, mogu shvatiti kao proizvod delovanja navedenih radnji. Ma koji procesi to bili, oni su ekvivalentni procesima navedenih logičkih opera-cija. To i ništa drugo jeste i smisao teorije o nesvesnim zak-ljučcima, u kojima se stvara naša opažajna slika. Dokaz za to je što se čulni opažaji, a među njima posebno i obmane čula, mogu objasniti pod uslovom tih primarnih logičkih ope-racija.

Naravno da uz to treba dodati i procese asocijacije i re-produkcije kao sredstva koja spajaju, izazivaju, pa tako omo-gućuju javljanje logičkih radnji. Saznajnoteorijska pretpo-stavka pri tome je što slike sećanja samo relativno zastupaju opažaje. Ni pažnja, kao pojačana svesnost i promena u njenoj raspodeli, nema za posledicu nikakvu izmenu shvaćenog činje-ničnog stanja.

359 filozofski.rs

Page 355: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Konačno, međutim, logičke radnje, koje smo označili kao primarne logičke operacije^ u svakom od glavnih načina po-našanja duše potpadaju pod kategorije utvrđene u tom pona-šanju, koje izražavaju sadržajne veze u okviru načina ponaša-nja. I te kategorije, kao i elementarne formalne misaone rad-nje već uslovljavaju stvaranje predstava na kojima se temelji diskurzivno mišljenje. One izražavaju oblike povezivanja ut-vrđene u ponašanju, pomoću kojih se u okviru ponašanja kon-struiše objektivno nužna istorodnost sadržaja. Realnost, vred-nost i svrha su osnovne kategorije koje se pojavljuju u okviru tih triju vrsta radnji.

Tako se kategorije razlučuju u dve klase: one koje su apstrahovane iz formalnih radnji mišljenja — a to su razli-čitost, sličnost, jednakost, stepen, identičnost, jedinstvo, mnoštvo, sveukupnost i one drugs, koje u okviru načina pona-šanja duše izražavaju njima utvrđenu objektivno-nužnu isto-rodnost sadržaja. To su realnost, materijalnost, uzročnost, vrednost, svrha, sredstvo. Njima se onda priključuju i druge, kako formalne tako i objektivne kategorije, određene daljim sastavom znanja i na njih ćemo ukazati kad dođe red. Niti se kategorije mogu ograničiti nekim određenim brojem, niti se njihov međusobni odnos može svrstati u neki definitivan po-redak.

5

Elementarne formalne logičke radnje ne bave se sadrža-jima, predmetima, procesima, nego vezama. To ih čini radnja-ma mišljenja. Ali sa kritičkog gledišta o vrednosti njihove istinitosti one pokazuju srodnost sa opažajima. Stavljam dve nijanse sivoga,, jednu pored druge. Opažaj svake od tih dveju nijansi, neposredna datost sadržanoga u tom opažaju, veza-nost shvatanja za to dato — sve se to isto tako ponavlja kad shvatam razliku između tih dveju nijansi sivoga. Mišljenje o razlici u pogledu vrednosti njene istinitosti reprezentuje opa-žaj drugog stepena, kao što sam ranije označio. Ta dva opa-žaja su uslovi koji omogućuju da se zapazi razlika. Kad se tonovi nižu u razmacima, ispunjeni su uslovi za nastupanje radnje svesti koja ih razdvaja. Kad su kod predmeta spojeni kvaliteti različitog porekla, onda su time ispunjeni uslovi da se oni razluče i izdvoje iz sklopa predstave o predmetu. I mada tu delatnost svesti, kojom ona razdvaja i ponovo spaja,

360 filozofski.rs

Page 356: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ima veću formalnu slobodu, ipak je i ona sadržinski određe-na nekom objektivnom nužnošću. Jedan skup utisaka napušta svoju okolinu i kreće se u prostoru. Tako se odvaja od svoje okoline. Iskazujući tu njegovu odvojenost od objekata njegove okoline, ja u svest unosim samo ono što se tu faktički zbiva. Iz zadatka, koji je postavljen u svrhovitom sklopu mišljenja — da se stvori objektivno važeće znanje — a rešenje tog za-datka je stalno u toku u procesima usmerenim na taj cilj, izvešću sada dalja svojstva mišljenja. Ona su uslovi za koje je vezano rešenje tog pitanja. Cilj mišljenja je da od uslovlje-nosti svega datoga i njegove relativnosti, koja je time utvrđe-na, pođe dalje ka objektivno nužnom znanju. Iz toga proizilazi da veze treba proširivati na nove i nove članove.

filozofski.rs

Page 357: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

RAZGRANIČENJE DUHOVNIH NAUKA

(Treća studija o utemeljenju)

PRVA REDAKCIJA

1. ZADATAK

Poći ću od jednog sklopa nauka datog u iskustvu i potra-žiti njegovu suštinu i obrazloženje. Istorija, politička ekono-mija, pravne i državne nauke, nauka o religiji, proučavanje

^književnosti, pesništva, umetnosti i filozofije imaju međusob-no bliske imutrašnje veze: jer sve te nauke iz stvarnosti koja se pojavljuje u iskustvu izdvajaju događaje, osećanja,, težnje, voljne činove, procese predstavljanja, uobrazilje, mišljenja; one nastoje da ih shvate i podvrgnu saznanju. Pa pošto su ti

~"doživljaji međusobno povezani, saznanje je prisiljeno da shva-ti njihove veze. Polazim od faktički postojećeg sklopa koji se izgradio među tim empirijskim naukama. On predstavlja či-njenicu koju zatiče logičar i teoretičar saznanja. Može da se desi da bude prisiljen da zameni taj sklop nekim drugim mo-dernim grupisanjem, a to se onda odnosi na pitanje o legitim-nom osnovu za davanje prednosti tom sklopu pred drugim mogućim grupacijama: pitanje koje će se, naravno, moći da razmatra tek na temelju postojećeg faktičkog sklopa. Izraz du-hovne nauke i ne treba da označi ništa drugo do taj faktički sklop. Taj izraz ne treba da sadrži nikakvu pretpostavku o načinu na koji je taj sklop dat. A ako je odnos psihologije prema tim naukama takav da ih ona s jedne strane obrazlaže, a s druge se služi njihovim činjenicama, onda i to u prvom redu <treba posmatrati> samo kao činjenicu, a pitanje da li ona spada u te nauke ostaje otvoreno.

Duhovne nauke čine jedan sklop saznanja koji teži da dovede do predmetnog saznanja doživljaje do kojih se može dopreti,, a koji kao prezentni, upamćeni, shvaćeni, sačinjava-ju istorijski svet ljudskog društva. Time se bave pojedinačni istraživači i bore se s vanrednim teškoćama; ali uspeh u radu

362 filozofski.rs

Page 358: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

učvršćuje ih u uverenju da se iz poluizbrisanih tragova do-življaji mogu oživeti, da se može shvatiti njihov tok, konačno sagledati čitav sklop duhovnog sveta, i da će se onda u tom sklopu otkriti carstvo realnosti.

Tako se javljaju problemi narednih razmatranja. Pitanje je da li je i u kom obimu opravdano pouzdanje u napredova-nje objektivnog saznanja, kojim su povezani svi koji zajed-nički rade u oblasti duhovnih nauka. Samuppsao koji se obav-lja u radionici duhovnih nauka treba uzdići na stepenjretlek-sijenćTsebT. Oblike i kaTegorije duHovnonaucnog^ saznanja tre-ba pronaći, odnose u kojima je zasnovano važenje saznanja treba utvrditi, a metode kojima se obavlja proces saznavanja treba dovesti u logičku svest; time se povećava sigurnost i obim njihove primene.

Ti se problemi obrađuju i u sklopu filozofskog sistema; implicite u opštoj logici i teoriji saznanja, a zatim u poseb-nim primenama opštih teorija na predmete duhovnih nauka. Ovde, međutim, u našem utemeljenju duhovnih nauka, ti problemi biće isključiva tema.

To ograničenje pruža značajne prednosti. Tako logičko--saznajnoteorijska refleksija o duhovnim naukama stupa u adekvatan odnos sa istorijskom refleksijom o njima. Ona se može ograničiti na one stavove koji su apsolutno potrebni za utemeljenje duhovnih nauka. Na taj način se mnoga sporna pitanja,, koja jedan filozofski sistem mora da obrađuje, a koja su, međutim, izložena velikim teškoćama, mogu isključiti kao da ne spadaju u taj zadatak. Sklop koji ide od prvih ele-mentarnih stavova do metodologije može se preglednije ure-diti. I — kao poslednje, a koliko to vredi, neka svak proceni sa svoga stanovišta — ova razmatranja neće zalaziti u proble-matičnost koja je za svakog modernog čoveka, a posebno za istraživača istorijsko-društvenog života — koji svuda zapaža relativnost istorijskih fenomena, kako religioznih i filozofskih, tako i socijalnih i političkih — svojstvena pokušaju stvaranja filozofskog sistema.

U prirodi stvari leži što je znatan deo stavova koji sa-drže prvo utemeljenje podoban samo za uopšten prikaz, koji obuhvata čitavu oblast saznanja. Problem objektivnog sazna-nja, utvrđivanje smisla koji taj izraz i njemu odgovarajući iz-razi »biće«, »realnost«, »objektivnost« mogu imati jedino ako svoje ispunjenje treba da imaju u datim doživljajima sazna-nja, zatim učenje o doživljajima, sklop koji vodi od empirij-ske svesti ka stavu svesti, onda i teorija logičkih oblika i za-

363 filozofski.rs

Page 359: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

kona — ti i ostali delovi utemeljenja duhovnih nauka podob-ni su samo za uopštenu obradu.

Pa i u oblasti duhovnih nauka istraživač mora u sebi izvršiti taj preokret, što od empirijske svesti, koja kao pret-postavku ima realnost psihičkog subjekta,, stvari i drugih lič-nosti, kroz iskustvo i iskustvene nauke dovodi do kritičkog uvida da ta tri velika predmeta, u čijoj povezanosti protiče život, postoje samo u korelaciji svesti i njene sadržine. Isto tako uopšteni kao što je taj sklop, u kome su do kraja ukinu-te sve pretpostavke empirijske svesti,, jesu i stavovi koji pozi-tivno utvrđuju da je znanje o psihičkom sklopu, koji se može označiti i kao psihički subjekt, znanje o spoljašnjim stvarima i o tuđim ličnostima utemeljeno u doživljajima. Ova razma-tranja obuhvatiće istovremeno i opštu teoriju o oblicima, za-konima i kategorijama mišljenja.

Tek na toj opštoj osnovi moći će da se reši poseban prob-lem duhovnih nauka, kako tu iz doživljaja, prezentnih i upam-ćenih, onih koji u sebi nose razumevanje tuđih doživljaja, sa-dašnjih i prošlih, nastaje shvatanje duhovne stvarnosti i sa-znanje njenog sklopa. Jer se na tome uvidu, proisteklom iz razvoja duhovnonaučnog saznanja, temelji svaka refleksija o tim naukama; stvarnost i njen sklop izgrađuju se u duhu na temelju njegovih doživljaja, posredstvom sredstava mišljenja shodno kategorijama koje u njemu realizuju veze datoga; ona je tvorevina duha. Objektivno saznanje ni za duhovne nauke ne znači, da tako kažemo, prepis nekakve stvarnosti koja se nalazi izvan njih. Saznanje i tu ostaje vezano za svoja sred-stva opažanja, razumevanja i pojmovnog mišljenja. Duhovne nauke nikad nisu ni želele da naprave takav prepis, a što su se dalje razvijale utoliko manje. »U njima se, naprotiv, ono što se dogodilo i što se događa, to neponovljivo, slučajno i trenut-no, idući unazad povezuje s jednim sklopom ispunjenim vred-nostima i smislom; razvijajući se, saznanje nastoji da u nje-ga dopre što dublje; sagledavajući ga, ono postaje sve objek-tivnije; pa ipak, pri tom nikad ne može potrti svoju bitnost koja se sastoji u tome što ono što postoji može saznati u nek-susu pojmova uvek samo naknadnim osećanjem, rekonstruisa-njem,, spajanjem i razdvajanjem, u apsraktnim sklopovima.« <Studije>

Sistem jurisprudencije nije isto što i zbir doživljaja u kojima se obavljaju pravni poslovi ili izriču sudske presude. Ista takva razlika postoji između skupa doživljaja u kojima se obavlja opštenje s nevidljivim, koje se ne može odrediti

364 filozofski.rs

Page 360: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

mehaničkim zahvatom, i uvida u pojmove koji konstituišu suštinu religioznog opštenja, religioznog iskustva, religioznih iskaza. Oblici u kojima se ona ostvaruje, kulturni sistemi u kojima se realizuju svrhoviti sklopovi društveno-istorijskog sveta, sastoje se od doživljaja i njihovih veza. Međutim, po-redak pojmova, u kojima se doživljaji privode saznanju, stva-ra se tek radom duha, radom koji izgrađuje drugi duhovni svet, utemeljen,, doduše, u onom prvom, ali stvaran samo sredstvima razumevanja, suđenja, pojmovnog mišljenja, koja pripadaju duhu.

Istorija duhovnih nauka pokazuje, a onda u logičko-saz-najnoteorijskoj refleksiji postaje jasno da ni istorijski prikaz onoga što se jednom dogodilo, baš kao ni jurisprudencija ili teologija, niti može niti želi biti kopija zbivanja sačuvanih u tradiciji: on je nova duhovna tvorevina, utemeljena u uslovi-ma saznanja. Što je istorija postepeno dublje prodirala u sklop zbivanja, utoliko jasnije se pokazuje njen karakter. Jer to je upravo presudan momenat, na kome počiva sagle-davanje sklopa u njoj; taj se sklop ne može pročitati iz ono-ga što je od istorijskih zbivanja preostalo sačuvano u tradi-ciji, niti se u sačuvano smeju unositi takozvane ideje filozo-fije istorije,, kako bi se on konstituisao. Sama istorijska zbi-vanja, onakva kakva su sačuvana u tradiciji, uzeta zajedno u njihovoj naporednosti i uzastopnosti, ne sadrže kao takva ni-kad sredstva, građu iz kojih bi se izveo uzročni sklop koji ih povezuje, niti zakoni izgrađivanja koji u njima vladaju, napre-dovanje, razvoj koji bi se u njima odvijao. Samo na osnovu analitičkih nauka o pojedinačnim svrhovitim sklopovima, koji prolaze kroz istoriju kao kulturni sistemi, a zatim na osnovu analitičkog znanja o unutrašnjem sastavu organizacija koje su se izgradile u istoriji — nauke koja bi se mogla označiti kao politika — stiče se postepeni uvid u sklop istorije; samo polazeći otuda može se rešiti pitanje da li se iz naporednosti i uzastopnosti zbivanja mogu saznati zakoni izgrađivanja, sa-znati nekakav razvoj. Istorijska pouzdanost ne leži u tome što bi zbivanja bila zapisana prema njihovoj naporednosti i uzastopnosti, kao što bi se moglo pomisliti. U zapisivanju će uvek mnogo koječega ostati sumnjivo. Još manje istorijsku pouzdanost treba tražiti u sagledavanju ličnih,, individualnih snaga koje deluju u istoriji; samo polazeći od sklopa steče-nog posredstvom sistematskih duhovnih nauka, u kome su se te snage izgradile i na koji one deluju, stiče se uvid u njihov razvoj i merilo njihove vrednosti. I tako uvek najpo-

365 filozofski.rs

Page 361: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

uzdanije a ujedno i najvažnije do čega duhovnonaučno is-traživanje može dopreti jeste: saznanje velikih oblika kulture i njene spoljašnje organizacije, njenog razvoja, spleta njenog delovanja u jednom razdoblju, strukture društva, onakve kakva postoji u okviru jednog perioda koji se može razgra-ničiti, momenata u njoj koji postepeno dovode do njenih pro-mena.

Otuda se u proučavanju društveno-istorijske stvarnosti ostvaruje jedan jedini sklop. Jedna ista stvarnost duhovnog sveta, različito posmatrana, prikazuje nam se kao univerzalna istorija i kao suština i spoj sistematskih duhovnih nauka. A za razumevanje te stvarnosti, za misaono sagledavanje sklopa u njoj, kada ona sačinjava naučnu suštinu univerzalne istorije,, potrebna je unutrašnja prezencija sistematskog duhovnona-učnog saznanja; a kada je usmerena na sistematsko saznava-nje nekog kulturnog sistema ili organizacije društva, potreb-na je prezencija univerzalnoistorijskog znanja. Već se iz toga vidi da je najdublje pitanje koje se odnosi na mogućnosti ob-jektivnog duhovnonaučnog saznanja u tome da se sagleda kako u doživljajima saznanja jedne individue sećanje, razu-mevanje, istorijska kritika mogu toj individui da otkriju na-porednost i uzastopnost istorijskih zbivanja, i kako onda u toj naporednosti i uzastopnosti zbivanja može biti dat njihov sklop. Za rešenje tog pitanja potrebno je, kao pretpostavka, učenje o strukturnom psihičkom sklopu, koji se realizuje u psihičkom životnom jedinstvu, i koji ga istovremeno povezu-je sa drugim psihičkim životnim jedinstvima.

Taj sklop je svojstven duhovnim naukama, i u njemu se realizuje intencija ka objektivnom saznanju duhovnog sveta, koja u njima deluje. On doseže od doživljaja individue zatvo-rene u svojoj individualnosti,, koja počinje da razmišlja o isto-riji, politici, teologiji, do objektivnog sagledavanja društve-no-istorijskog sveta u univerzalnoj istoriji i u sistematskim duhovnim naukama. Utemeljenje duhovnih nauka mora poći od sklopa saznanja, koji je sadržan u njima i koji im je ima-nentan. Osnovni problem utemeljenja jeste da odredi koji smisao u tom sklopu duhovnih nauka imaju pojmovi »objek-tivno saznanje«, »stvarnost«, »realnost«, »biće«. A pošto se pojmovno, sistematsko saznanje sadrži u svakom delu duhov-nih nauka, čas kao zadatak čas kao pretpostavka, postavlja se pitanje kako se može ostvariti objektivnost pojmova po-moću kojih se može uspostaviti sklop istorijskih doživljaja u njihovoj naporednosti i uzastopnosti. Tako je utemeljenje

366 filozofski.rs

Page 362: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

duhovnih nauka u prvom redu i pre svega interpretacija poj-mova konstitutivnih za sklop duhovnog sveta^ koji su otkrile duhovne nauke. Proces u kome mi iz ^natnvaj. Voji sn H fj spolja, saznajemn.iiniitrašnjfi nazivamo razumevanjenu-a-ovo--svoje najviše savršenstvo, kako u pogledu iscrpljivanja sa-držaja onoga što treba razumeti, tako i u pogledu opšteg va-ženja znanja o njemu, dostiže u tumačenju odnosno interpre-taciji; tim izrazom označavamo veštinu razumevanja trajno fiksiranih životnih manifestacija. Takve fiksirane životne ma-nifestacije su i pojmovi, a pod interpretacijom pojmova treba shvatiti opštevažeće znanje o tome šta je mišljeno tim poj-mom i odgovarajućim jezičkim izrazom. Metoda interepreta-cije pojma sastoji se od jednog složenog postupka. Realizova-nje doživljaja koje pojam reprezentuje i utvrđivanje veze iz-među obeležja koja su tim doživljajima zajednička predstav-ljaju jednu stranu tog postupka. Međutim, pošto pojam ima svoje mesto u nauci, mora postojati mogućnost da se njegova interpretacija primeni svuda gde se u nauci taj pojam pojav-ljuje„ a interpretacija je tek onda postigla svoj cilj kada, u svakom sklopu u kome se taj pojam pojavljuje, njegova in-terpretacija odgovara tom sklopu. Pa i jedna reč je tek onda shvaćena i nedvosmisleno određena kada se ono što je njome mišljeno pojavljuje u svakom sklopu u kome se ona sadrži. Utemeljenje duhovnih nauka za sada ne može biti ništa dru-go do takva interpretacija.55 Jer opštefilozofsko utemeljenje, koje sebi postavlja obuhvatnije i više ciljeve, do sada još nije postiglo svoj^cilj. Ne postojiopšte prihvaćeno učenje o nauci. ^Teorija znanja je,Haaime;THđna od najmlađih među naukama; "RanTje bio prvi koji je njen problem video u nj'enoj opštosti. A od vremena Fihteovog preuranjenog pokušaja da Kantove analize sažme u celovitu teoriju, dalji rad je stalno otkrivao nove teškoće, nove zadatke. Pokušaji daje_oni reše, međutim, danas su isto toliko nepomirljlvo suprotstavljem jedni drugi-maTKao"llxr^ sltrčaj s pokužajiiiiH~rroblastrTne-taHzfkeT ~~

1 dok se tako određuju i razjašnjavaju pojmovi koj'i kon-stituišu celokupni sklop duhovnih nauka,, kategorije u koji-ma se misli o duhovnom svetu, duhovnonaučni rad stiče te-melj za refleksiju o sebi samom. Ali, pokazaće se još i da su pojmovi, koji su svojstveni duhovnim naukama i koj'i ove konstituišu sklopom koji stvaraju, utemeljeni u doživlj'aj'ima koje treba obuhvatiti deskripcijom, i konačno u načinu samog doživljavanja u toj oblasti.

367 filozofski.rs

Page 363: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

To istraživanje mora onda omogućiti da se pokaže kako se mogu otkloniti sumnje koje su isticane protiv objektivne saznajne vrednosti duhovnih nauka. Najvažnije od sumnji moći će se otkloniti već ispravnom interpretacijom pojmova koji konstituišu duhovnonaučni sklop.

DRUGA REDAKCIJA

Prva glava

ZADATAK

Podela nauka na nauke o prirodi i nauke o duhu može se obrazložiti tek u toku samog istraživanja. Ovde, na počet-ku istraživanja, treba se zadovoljiti ukazivanjem na srodnost jedne grupe nauka koje se nazivaju nauke o duhu. Takve na-uke su istorija, politička ekonomija, pravne i državne nauke,, nauka o religiji, proučavanje književnosti i pesništva, umet-nosti i filozofskih pogleda na svet. Pođimo od jedne proste stvari da prodremo u prirodu te srodnosti. Između doživlja-ja, razumevanja tuđih doživljaja i sudova i pojmova koji iz-ražavaju doživljena i shvaćena činjenična stanja postoji neki unutrašnji odnos. U doživljajima su utemeljene one druge dve vrste znanja. Svako-Eaziimevanjp iT^^za^J^^h^do^vl^idL odvija^se__sa]BOjia^sjioy^ ^3^E^3^1^J} žozIvIiavan|u_i razurngvanju mogu-se^onda,reprezentovati^u sudovima i pojmo^ima^Sudovi i ppjmflvi-Sii*-Prgma tomerute-mgljeni ulfoživijavanju i razumevanju. Tako_se stvara jedna štH3auraT^žnanja7~u^ nffirova reprezeniadla^žnSgušobno povezani. Ona <se ponovo javlja u svim naukama koje su ovde obuhvaćene izrazom du-hovne nauke. Sve one imaju osnovu u toj strukturi. One sa-drže i činjenična stanja koja se ne mogu doživeti ni razumeti — fizičke činjenice. Istorija opisuje metež i vrevu bitaka, ras-pored neprijateljskih trupa, dejstva njihove artiljerije, uticaj terena na ishod. Tu, kao i svuda u istorijskom toku, fizička zbivanja, nužnosti koje leže u njima, i dejstva koja iz njih proističu, sačinjavaju važan deo prikaza. Ali ta zbivanja spa-daju u istoriji samo ukoliko određuju razvoj individua ili sku-pova individua, ukoliko se uzimaju u obžir prilikom razmiš-ljanja o odabiranju sredstava za svrhe individua ili zajednica i ukoliko utiču na uspeh njihovih postupaka — ukratko, uko-

368 filozofski.rs

Page 364: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

liko stoje u bilo kakvoj vezi s onim što se može doživeti ili razumeti. Isti taj odnos pojavljuje se i u sistematskim nauka-ma o duhu. Naseljavanje zemljišta zavisno je od odnosa rada koji ono zahteva i prinosa koji ono daje. Različit sastav zem-ljišta od koga taj odnos zavisi, ekonomistu zanima, međutim, samo ukoliko ima veze sa potrebom, radom, zadovoljenjem, ukratko sa onim što se o tome zna u doživljaju, u razumeva-nju doživljaja ili u sudovima i pojmovima.

Dalje. Sve sistematske nauke o duhu počivaju najvgzi koja posto jnžmeđu ddzivljeriogaXšhvaćeiiuua i pojmovaTkgjI jeZJgraža^^fttr-^ s e u pojiri<> vvr a a pojmoVi Išvoje ispunjenje imaju u dozivljenome i shvaćenorng. Tako se suStina ovog dragog inofce lako reprezen-tovati u sistematici pojmova. S tim je, međutim, u vezi i ne-što treće. Ono što je tako dato u doživljavanju i razumevanju pokazuje izvesne osobine koje su mu svuda zajedničke i po kojima se razlikuje od onoga što se ne može doživeti i razu-meti — od fizičkih činjenica. U onomg što mLdoživljnjemo i razumemo sadržana je svaka vrednost^vaka-svrha života.56 U čitavorETDpsegUr-života k^ji-^oživijtljenioru bogatstvu životne stvarnosti koje osećamo, u iživljavanju onoga što je u nama57

utemeljena je svest o vrednosti našeg postojanja, a sve ono što je izvan subjekta koji doživljuje dobija vrednost samo ukoliko se u razumevanju koje naknadno doživljuje shvati kao nosilac takvog unutrašnjeg sveta ili kao sedište delova-nja na životna jedinstva koja osećaju. Tako je ono što se može doživeti i razumeti, ono što sačinjava oblast duhovnih nauka, okarakterisano time što su mu date vrednosti i s njima značenje ličnosti i događaja.

Treba još istaći i poslednje svoj'stvo duhovnih nauka koje ih međusobno spaja, a odvaja od prirodnih nauka. Celokupno tkivo istorijsko-društvenog sveta, s kojim su one povezane,, čine životna jedinstva čiji se doživljaji mogu doživeti ili ra-zumeti. One su nosioci i sastavni delovi svake tvorevine koja postoji u sadašnjem društvu, ili je postojala u nekom rani-jem. Kada tu činjenicu povežemo sa činjenicom vrednosnog karaktera životnih jedinstava i zbivanjima među njima, iz toga će proisteći dvostruki pravac duhovnonaučnog istraživa-nja. »Krajnju svrhu u njima predstavlja shvatanje singular-noga, individualnoga, koliko i izlaganje apstraktnih jednoob-raznosti.«58

To su bitne crte koje se i pre našeg istraživanja mogu utvrditi na osnovu same analize istorijskog razvoja duhovnih

369 filozofski.rs

Page 365: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nauka. One su dovoljne da se opišu srodnost pojedinih nauka koje se, a u tome se svi slažu, ubrajaju u duhovne nauke, nji-hova međusobna unutrašnja povezanost i razlike koje su im u odnosu na prirodne nauke zajedničke. One nam daju pravo da naredno istraživanje utemeljimo na takvom grupisanju nauka. Definitivno odrediti pojam duhovnih nauka biće mo-guće tek tokom istraživanja. Za to su potrebni stavovi čije je dokazivanje skopčano sa znatnim teškoćama i koji se mogu obrazložiti samo čitavim nizom drugih istina. Među tim stavo-vima najvažniji je taj što je u doživljavanju i razumevanju sa samim doživljajima dat i njihov sklop, struktura koja ih po-vezuje; time se omogućava uvid u jednu bitnu crtu duhovno-naučnog saznanja, kojom se njihova do sada prikazana svoj-stva mogu spojiti u poslednju sažetu formulu. I ne samo što se, polazeći od toga stava,, može definitivno da utvrdi suština duhovnih nauka, već se i njihov obim može da proširi i odredi raspored njihovih delova. Jer ako se taj stav bude mogao do-kazati, on će omogućiti opisnu i analitičku psihologiju, koja će upotpuniti grupu duhovnih nauka i dati im sistematsko jedinstvo.

I tako će se u đaljem toku ovog istraživanja, analizom duhovnonaučnog saznavanja, moći da odredi suština i obim duhovnih nauka. A tako definisan pojam naći će svoju pot-vrdu u saglasnosti sa faktičkim zajedničkim delovanjem poje-dinačnih nauka i u plodnosti iskaza koji mogu da se iskažu o tom kompleksu.

Duhovne nauke su usmerene na objektivno saznanje svog predmeta. Ta težnja povezuje sve njihove istraživače. U tom pravcu se prepliću svi njihovi radovi. Oni utvrđuju činjenice; u čitavom opsegu njima svojstvenog značenja oni nastoje da razumevajući naknadno dožive ono što se dogodilo; oni sa-gledavaju sklop zbivanja, analiziraju ga, i na osnovu analize metodom apstrakcije izdvajaju sisteme delimičnih sadržaja i dovode to do pojmovnog saznanja. Iz pojmovnog saznanja opet dobijaju nova sredstva da dublje sagledaju ono što se do-godilo. Bilo da nastoje da prošire singularno ili da saznaju opšte, bilo da tragaju za sklopom u duševnom životu,, u isto-riji, u društvu, ili da tu žele da nađu neku zakonitost; bilo da su kao Herder ili Loce više obuzeti vrednostima koje se os-tvaruju u istoriji našega roda, značenjem koje povezuje nji-hove delove u osmišljenju celinu, ili da kao Hjum ili Bekl tragaju za uzročnim sklopom zbivanja i jednoobraznostima u njima — uvek će usmerenost na objektivno saznanje biti

370 filozofski.rs

Page 366: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

pokretačka snaga svih radova iz te oblasti, isto kao i u ob-lasti prirodnih nauka. A iz istorije duhovnih nauka vidi se da je u njenom toku udubljivanje u istoriju, u sisteme kulture i u duševni život zaista stalno sve veće. Na tome prevashodno počiva pouzdanost s kojom istraživači obavljaju svoj posao. A ipak se kod njih istovremeno razvija i refleksija o tome šta rade. Refleksija se proteže od sitnih zahvata u njihovom radu pa sve do svesti o prirodi znanja, koje se tim radom stvara. Početke takve svesti nalazimo kod Tukidida, a razvijeniju kod Polibija, koji je živeo u jeku saznajnoteorijskih rasprav-ljanja.

U moderno doba ta refleksija dolazi do izraza na najraz-ličitijim tačkama duhovnih nauka. Istraživanja teologa o her-meneutici i istoričara o kritici obrađuju postupak razumeva-nja i postupak utvrđivanja činjenica na osnovu postojećih predanja. Pravnici, koji se bave prirodnim pravom,, i teoreti-čari državnog prava tragaju za metodama kojima će se nauč-no utemeljiti državno pravo i jurisprudencija. Viko svoja istraživanja u oblasti istorije religije i pravne istorije pove-zuje s krajnjim dubinama ljudskog saznanja.59 Hjumova isto-riografija najtešnje je povezana s njegovim istraživanjima o čoveku, o mogućnostima njegovog saznanja, o nužnosti i za-konitosti imanentnoj duhovnom zbivanju. Neslaganja izme-đu istoričara i filozofa istorije uzbuđivala su osamnaesti vek. Sukob između prirodnog sistema duhovnih nauka i istorijske škole ispunjava prve decenije devetnaestog veka. A onda, od Konta, u čijim spisima istorijsko igra veliku ulogu, do Bekla i konačno do najnovijih sporova oko ciljeva i metoda istorije, u duhovnim naukama neprekidno jača samoosvešćenje. Tako u kontinuitetu nastaje zadatak da se legitimni osnovi duhov-nonaučnog znanja, njegova logička konstitucija, njegovi na-čini postupanja i metode uzdignu na stepen filozofske svesti. U tome je sadržano filozofsko obrazloženje sistema duhovnih nauka.60 Pa kao što je iz samih duhovnih nauka proistekao za-datak, koji je taj rad postavio sebi, tako mu je u njima i obeležen pravac u jednoj faktičkoj moći napredovanja,, koja ga svuda ravnomerno određuje. Ona dolazi do izražaja na svakoj tački njihovog rada, deluje u svakoj metodi kojom se služe te nauke, ona sve metode međusobno povezuje. Njen cilj je svuda objektivno saznanje društva, istorije, čoveka. Mogućnost takvog saznanja je svuda njena pretpostavka.

A ta pretpostavka nije utemeljena samo u potvrdi koju pruža porast objektivnog saznanja, nego istovremeno i u svoj-

371 filozofski.rs

Page 367: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

stvima znanja karakterističnim za duhovne nauke. Ona proži-maju istraživače i kad im nisu dospele do svesti. Oni im se priklanjaju u praktičnom rukovanju oruđem svoga rada, sa-držanim u doživljavanju, razumevanju, reprezentovanju u su-dovima i pojmovima onoga što su doživeli i razumeli. Važno je dokazati to u pojedinostima. Predmet dokazivanja neće biti fundiranje duhovnih nauka njihovim filozofskim uteme-ljenjem — to će tek biti predmet celog kasnijeg istraživanja — dokazivanje će se najpre odnositi samo na način kako pretpostavke žive u duhovnonaučnom istraživanju.

Doživljavanje je uvek sigurno u sebe. Dok samo prirod-nonaučno istraživanje razara pretpostavku o realnosti čulnih svojstava stvari od koje polazi, dotle se u radu istoričara, pravnika ili estetičara nikad ne javlja sumnja u realnost onoga što je dato u doživljavanju. Za njega je isto tako ne-sumnjiva mogućnost da razume ono što je mišljeno, što je izraženo,, iskazano u bilo kakvoj vrsti izraza, u bilo kakvom iskazu. On mora iskusiti da se razumevanje u mnogim sluča-jevima ispostavlja kao ograničeno. Uviđa da je potrebna ve-lika izvežbanost i opreznost da se razumevanje u njegovim granicama učini pouzdanim. Iz vlastitih potreba on razvija tehniku hermeneutike, njenu naučnu disciplinu, on razume-yanje"čini metodskiig, metodu razumevanja dovrrdr~-sebi-~u svesf, obražlaže svoje pravo i tehnički razvija sve one kautele, mere opreznosti, metode, koji tim putem obezbeđuju sagle-davanje realnosti. I u toku svog rada saznaje da se doživlja-vanje i razumevanje uzajamno potvrđuju. Doživljaj i razu-mevanje <su, psihološki posmatrano, uvek razdvojeni, pripa-daju oblasti vlastitoga i tuđega Ja. Ta dva procesa se uvek razilaze, ali među njima postoji strukturni sklop koji nak-nadno doživljavanje tuđega omogućuje samo povezujući ga sa doživljajima vlastite ličnosti. Tako se stvara sadržinski od-no§, da ono što kod drugoga razumem mogu u sebi da pro-nađem kao doživljaj, a ono što doživljujem mogu posred-stvom razumevanja ponovo da nađem u nekom drugom. Pa pošto se duhovnonaučni istraživač tako stalno kreće između doživljavanja i razumevanja, u njemu se učvršćuje pouzda-nje u ono sadržinsko koje se može da tako kažemo, transpo-novati iz jednog načina iskustva u drugi. Pri tome je siguran u postojanje drugih ličnosti. Ta sigurnost je zasnovana na pretpostavci o postojanju nečeg nezavisnoga od nas, datog u čulima, i o važenju metoda kojima se u njemu izlučuje poje-dinačna ličnost. Kasnije, izložićemo na čemu počiva to što

372 filozofski.rs

Page 368: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

naše mišljenje prihvata realnost nečeg nezavisnoga od nas, i nje se nepokolebljivo drži.

Doživljeno i shvaćeno duhovnonaučni istraživači shvata-ju kao nešto što se može adekvatno prikazati u sudovima i pojmovima, i tu se svest o sigurnosti rađa iz prakse i njene stalne primene.

Posebno je važno sagledati čime je obrazloženo zajednič-ko ubeđenje svih istraživača. Upravo na toj tački kritička svest nailazi na izvanrednu teškoću. Iz pojedinačno datoga, koje postoji u istoriji i društvu, stvara se sklop duhovnih nauka. On se izgrađuje od materijala doživljenog i shvaćenog u mišljenju; realizuje se u kategorijama koje pripadaju du-hu — on je tvorevina duha. Duhovne nauke ne prave prepis neponovljivoga, koje im je dato u ostacima prošlosti i frag-mentima sadašnjosti. Svakom njihovom saznanju potrebni su opšti pojmovi. Sistem jurisprudencije nije isto što i zbir doživljaja u kojima se obavljaju pravni poslovi ili izriču sud-ske presude. Ista takva razlika postoji između skupa doživ-ljaja u kojima se obavlja opštenje s nevidljivim,, koje se ne može odrediti nikakvim pukim mehaničkim zahvatom, i poj-mova koji iskazuju suštinu religioznog opštenja, religioznog iskustva i religioznih iskaza ili određuju oblike u kojima se ostvaruje religiozno opštenje. I svaka druga nauka o nekom kulturnom sistemu utemeljena je u doživljenome i shvaćeno-me, ali do saznanja se to dovodi tek sredstvima suđenja i pojmovnog mišljenja, koji pripadaju duhu. Isto tako ni isto-rija nije prepis događaja sačuvanih u tradiciji; i ona je nova tvorevina duha, utemeljena u uslovima saznavanja. Sama isto-rijska zbivanja, onakva kakva su sačuvana u predanju, sakup-ljena u njihovoj naporednosti i uzastopnosti, kao takva ni-kada ne sadrže sredstva za izvođenje uzročnog sklopa kojim su povezana, a još manje sredstva za shvatanje zakona iz-građivanja, koji u njima vladaju. Pojmovi i opšti sudovi su međučlanovi koji se nalaze između zbivanja i shvatanja njiho-vog sklopa. Ti pojmovi i sudovi izrasli su u prvom redu iz prakse života. Postepeni razvoj uvida u sklop istorije, među-tim, zavisi od izgrađivanja analitičkih nauka o pojedinačnim svrhovitim sklopovima, koji idu kroz istoriju kao kulturni sis-temi, a zatim od analitičkog znanja o organizacijama koje su se izgradile u istoriji — nauke koja bi se mogla označiti kao politika. I najzad, istorijsko razumevanje i sistematske du-hovne nauke ne počivaju samo na zaključcima iz činjenica

373 filozofski.rs

Page 369: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

istorijsko-društvenog života, nego pretpostavljaju i izvesne uvide u tok duševnog života.

Tako se sklop istorije svuda sagledava pojmovima i op-štim sudovima; oni se prvo razvijaju u iskustvima praktičnog života; njihovo povezivanje i obrazloženje stalno je u poras-tu; tako se stvaraju sistematske duhovne nauke i psihologija, a u korak s tim razvojem sve obuhvatnije i dublje saznaje se i sklop istorijskih procesa. Od tog razvoja zavisi čak i karak-teristika istorijskih ličnosti i opisivanje istorijskih događaja, jer su i za to potrebni pojmovi, a njihovo važenje i upotreb-ljivost moraju biti obezbeđeni u mišljenju.

Upravo u tom stalnom opštenju sudova i pojmova s onim što je u njima reprezentovano kao nešto doživljeno i shvaće-no, zasnovana je sigurnost mišljenja istoričara, pravnika ili istraživača religije o adekvatnosti reprezentacije onoga što mu je dato. Mogućnost zamene datoga i mišljenoga stalno mu se ukazuje pri napredovanju njegovog rada na osnovu te pretpostavke. Iz doživljenoga i shvaćenoga on stalno stvara pojmove, a oni svoje ispunjene nalaze svaki put u doživljeno-me i shvaćenome. Istraživač religije iz doživljenoga i shvaće-noga izolujući, apstrahujući,, upoređujući, obuhvatajući u ce-lini zajedničko, određuje kao osnovne crte religioznosti opšte-nje s nevidljivim, iskustva, dogme i životnu praksu, koji se stvaraju opštenjem, koji se u njemu temelje, a taj pojam opet nalazi svoje ispunjenje u doživljenome i shvaćenome.

Jedna ista stvarnost duhovnog sveta, različito posmatra-na, prikazuje se u sudovima koji opisuju zbivanja u društvu i istoriji, i sagledava se u skupu sistematskih duhovnih nauka. Univerzalna istorija stvara se kao nauka u prezenciji siste-matskog duhovnonaučnog saznanja i . . .

Druga glava

<KAKO JE MOGUCE SAZNANJE U DUHOVNIM NAUKAMA?>

1

Ono što sačinjava duhovne nauke ili ih obrazlaže sastoji se iz doživljaja, njihovog izraza,, razumevanja izraza za doživ-Ijaje i pojmova koji se odnose na doživljaje. Te vrste ne raz-likuju se zato što sadrže različita činjenična stanja; naprotiv,

374 filozofski.rs

Page 370: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

sve je, ukoliko se pojavljuje u svesti, prvo doživljaj, dakle i izrazi i razumevanje tih izraza isto koliko i pojmovi. Među-tim, ukoliko se uspostavi strukturni odnos između doživljaja i njegovog izraza i između tog izraza i razumevanja, javlja se posebna tvorevina, koja pripada sferi duhovnih nauka. Iz-raz opet može da bude neki pojam. Međutim, kada napustim navedenu strukturnu relaciju i stupim u onu drugu, u relaciju predmetnog shvatanja, po kojoj se saznavanje obavlja povezi-vanjem pojmova čije je ispunjenje u doživljajima i razumeva-njima, naći ću se u pojmovnom ponašanju koje ima svoje posebne veze s doživljajem i razumevanjem. To su veze stva-ranja pojmova apstrakcijom iz doživljaja, i ispunjavanja poj-mova njima. Pojmovi se stvaraju pomoću sudova, i tako isti onaj odnos koji postoji između doživljavanja, razumevanja i pojma, postoji i između njih i suda.

Osnova svih sastavnih delova koji se javljaju u duhov-nim naukama jesu i ostaju doživljaji. Jer svako razumevanje izraza tuđih doživljaja obavlja se samo na osnovu vlastitih, i svaki sud, svaki pojam stvara se samo polazeći od doživlja-ja i razumevanja.

Prema tome, na znanju o doživljajima utemeljene su du-hovne nauke.

2

Duhovne nauke i njihovo logičko-saznajnoteorijsko obraz-loženje uvek i svuda pretpostavljaju znanje o doživljajima. Uslov za to znanje sadržan je u samom doživljavanju. Uoča-vanje. Ono iskazuje samo da smo svesni nečega. Terminološ-ko je pitanje da li se nešto može nazvati sadržaj. Višeznač-nost te reči. Svesna činjenična stanja čine najdublji temelj duhovnih nauka. Pitanje da li ono što se u nama pojavljuje kao svesno činjenično stanje (doživljaj) ima iza sebe kao uslov neku drukčiju realnost koja leži izvan područja pouzda-nog duhovnonaučnog znanja? Na to pitanje može nam odgo-voriti Kantova teorija vremena. Kritički posmatrano, ona ne dotiče pitanje o realnosti vremena. Činjenično stanje, naimei, da se u svesti pojavljuje neki vremenski tok, realno je. Čak i svi odnosi očekivanja i ispunjenja, žudnje i zadovoljenja sa-drže neki vremenski redosled. Stvarni život, za koji znamo, postoji u vremenu. Kantov problem dotiče samo uslove za činjenična stanja koja se pojavljuju u svesti. A ona su s one strane područja pouzdanog duhovnonaučnog znanja.

375 filozofski.rs

Page 371: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Ako hoćemo neki doživljaj da zadržimo u pažnji, onda tu sudeluje i sažimanje. Ono je, prema tome, uslov za svaku jas-nu svest o nekom doživljenom činjeničnom stanju, i zato sva-ko shvatanje doživljaja, kao osnova za psihološko znanje, ima za pretpostavku operacije shvatanja. Da je shvatanje vezano samo za ono što je predmet doživljaja,, uslov je za objektiv-nost svakog psihološkog shvatanja. Zato psihologija već na samom svom početku ukazuje unazad na logičko-saznajnoteo-rijsko.

Izložili smo u kom smislu znanja o doživljajima pripada-ju realnost i objektivnost. Ali moramo, naravno, odmah do-dati da je ono što se za svrhu uspostavljanja jedne nauke može neposredno doživeti — veoma ograničeno. Na polju iz-raza i pojmova o doživljajima sadržano je beskrajno mnogo, i to prevazilazi okvire onog što je pristupačno namernoj psi-hološkoj konstataciji. Posebno ćemo videti da se naše znanje o strukturnom sklopu samo veoma delimično i nepotpuno može utemeljivati na takvim doživljajima, ali da se nalazi u takvim izrazima i pojmovima koji su nikli iz duševnog pro-cesa u kome ne učestvuje volja ni posmatranje. Jer namerna pažnja upravljena na procese menja i razbija energiju, pa čak i samo postojanje procesa. Mi smo upućeni na interpreta-ciju tvorevina duha kako bismo rekli šta je u njemu61...

Značajna dopuna doživljaja, kojom se tek bogatstvo i sklop duševnog života uzdiže na stepen znanja, leži u tome što unutrašnje dolazi do izraza u spoljašnjem, pa se onda, vraćajući se unazad, može iz njega razumeti.

Spoljašnje predstavlja izraz unutrašnjega bilo na osnovu voljnog dogovora bilo na osnovu prirodnog zakonitog od-nosa izražavanja.

U oba slučaja < t o > je spoljašnji znak za neko činjenič-no stanje.

Onaj prvi odnos postoji i tamo gde znak,, to znači prisut-nost neke činjenice, prividno označava samo prisutnost neke druge spoljašnje činjenice. I u stvarnosti se obavlja neko razu-mevanje, znakom se, naime, znanje o nekoj činjenici, sadrža-no u svesti A, saopštava na osnovu voljnog sporazuma svesti B. To što se neki voz približava stanici i što se daje neki sig-nal, dve su spoljašnje činjenice,, ali sporazum o njihovom spajanju dovodi u unutrašnji odnos svest koja saopštava i svest koja razumeva, i samo je to ono što od jednog spoljaš-njeg procesa stvara znak za onaj drugi proces. Drukčije je sa

376 filozofski.rs

Page 372: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

onim znakovima koji su prirodan izraz unutrašnjega, pa otu-da njega označavaju.

Ovde treba razdvojiti odnos unutrašnjega prema postup-cima koji menjaju činjenična stanja ili stvaraju trajne insti-tucije. I postupci i njihova trajna spoljašnja dejstva služe nam stalno da rekonstruišemo unutrašnje iz kojeg su one potekle. Zemaljsko pravo je stvoreno da pravnim odredbama reguliše život jednog određenog vremena, ali onaj ko proučava doba Fridriha Velikog koristi se njime da razume duh toga vremena; od pravnih pravila vraća se na intenciju zakonodav-ca, a od nje na njene duhovne uslove. Znači iz institucije ra-zumemo vrednovanja životnih okolnosti, postavljanja svrhe, svest o obvezanosti, onako kako je sve to postojalo u određe-no vreme i na određenom mestu, kao unutrašnje koje se za nas izražava u spoljašnjem. Izražava se za nas — bez namere, bez učešća volje; dela su se stvarala snažnom težnjom volje da nešto prouzrokuje, a ne da savremenicima ili potomcima nešto saopšti. I ona su tu, kao zraci unutrašnjega koje je ne-kad postojalo, kao njihov ostatak.

Sasvim je nešto drugo oblast izraza unutrašnjega proistek-log iz potrebe da se unutrašnje nekako izrazi, nekako predoči samo sebi ili saopšti drugima. To je prava oblast razumevanja i metodskog rukovanja njime u interpretaciji. Bilo da je reč o republikama koje nam još daju neku bledu predstavu o Fidijinom Zevsu, ili Direrova Apokalipsa ili Deveta simfonija, neka drama ili filozofski sistem, neka Geteova pesma ili Njut-novo glavno matematičko-prirodnonaučno delo, ili makar sa-mo i pojedinačna tvorevina ili neka veza pojmova koja izra-žava nekakvo činjenično stanje — svuda postoji nešto spo-ljašnje koje je nastalo kao izraz unutrašnjega, pa nam omo-gućuje da razumemo unutrašnje.

Iz toga odnosa proizilazi da kod ljudi, sasvim drukčije nego u njihovim postupcima, njihov unutrašnji svet zalazi u spoljašnji. Svaki se postupak nalazi pod određenim uslovima, čiji odnos prema živom totalitetu ličnosti koja postupa, pro-uzrokuje njenu predstavu o svrsi, njenu energiju, njena sred-stva, a ako traje duže, i njeno prilagođavanje okolnostima. Time je zaključak, koji se na osnovu postupka donosi o unu-trašnjem, ograničen. Pojedini postupci se pribiraju. A poš-to spomenice, odluke,, govori, ukratko sve vrste izjava koje zahteva tok nekog postupka i koje prema tome ne proisti-ču iz potrebe da se ispolje, nego iz volje da deluju, čine sas-tavni deo političkog postupanja; u tom se obliku vide razno-

377 filozofski.rs

Page 373: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

vrsni rezultati funkcionisanja volje, koji se slažu međusobno; a iz njihovog sklopa proističe sklop samoga života; što je više raznih situacija iz kojih proističu, utoliko bogatije po-staje razumevanje unutrašnjega iz kojeg su potekli; to su, međutim, uvek samo isečci, pregledi, koji pokazuju delove nekog predela, ali samu njegovu strukturu nikad ne možemo sagledati.

Predstavljam sebi skup onoga što je Gete kao umetnik, književnik,, naučnik objavio i što se danas nalazi u njegovoj zaostavštini. Kako je tu drukčiji odnos između izraza i unu-trašnjega! Zadatak da se razume unutrašnje može se, u iz-vesnom smislu, rešiti čak i bolje nego što je Gete sam sebe razumeo. Postupak kojim se to obavlja kasnije ću opširno da izložim; ovde je važno da se izvuku logičke konsekvence za naš problem, koji se odnosi na dopunjavanje neposrednog sa-gledavanja doživljaja u subjektu koji posmatramo, unutraš-njim iskustvima ili posmatranjima lica na kojima se vrše opiti.

Prvo. Dopunjava se obim onoga što se u doživljaju može sagledati posmatranjem ili sećanjem. Šta mi o procesu suda saznajemo, recimo posmatranjem, sećanjem ili opitom? Da bismo ga sagledali, moramo da analiziramo njegov izraz u rečenici.

Drugo. Tek kada postane moguće shvatanje doživljaja, on ulazi u razumevanje čitavim svojim opsegom. Kada bismo imali samo svedočanstva samih pesnika o njihovom stvara-nju, u slučaju da su sva njihova dela propala, kako bi nam malo ona kazivala! Ta dela moramo da analiziramo da bismo prodrli u unutrašnje stanje procesa, sagledali ga u čitavom njegovom opsegu.

Treće. Jednoobraznosti duševnog života sagledavamo po-vezujući posmatranje, sećanje, opit i razumevanje. (Vidi prvu studiju.)

Ćetvrto. Shvatanje strukture duševnog života, međutim, počiva pre svega na tumačenju dela u kojima sklop duševnog života dolazi do izraza. Najobuhvatniji izraz — sam jezik — otkriva u tom pogledu najviše. (Huserlov pojam čiste grama-tike. Poučno u izrazima za strukturne odnose. Radost zbog nečega, žudnja za nečim, znanje o nečem.)

Ja tvrdim da se u izvesnim okolnostima, iako sasvim ne-primentno, strukturni odnosi, i kada nisu neposredno posma-trani, ipak još mogu da sagledaju u sećanju. Najvažnije sred-stvo, međutim, za njihovo sagledavanje je u njihovom izrazu,

378 filozofski.rs

Page 374: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

koji se može utvrditi u jezičkim tvorevinama. Strukturni tok osećajnog života uzimam otkad prvi put zatreperi, pa kroz realizaciju delova jednog osećajnog toka, sve do svesti o njegovom punom opsegu, do koje sam tako stigao. Realizaciju pojma uzimam na osnovu opažaja. Ili uzimam sklop između nekog osećanja i njegovog predmeta, napredovanje od oseća-nja ka žudnji. Svuda je tu ...

DOPUNE I NASTAVAK I GLAVE

1

Upravo u stalnoj razmeni onoga što se doživelo i razume-lo i onoga što je izraženo u sudovima i pojmovima ubeđenje u adekvatnost reprezentacije prvoga u drugome stalno dobija novo obrazloženje.

U empirijskoj svesti subjekt je siguran u svoju realnost, i u realnost stvari i lica izvan sebe. U međusobnoj povezanosti životnih činilaca protiče život. Živo osećanje egzistencije osni-va se na njihovoj realnosti. Subjekt oseća da spoljašnjost dej-stvuje na njega, a on sa svoje strane dejstvuje na stvari i ljude. Na tlu empirijske svesti razvija se iskustvo. Njegov predmet su psihički sklop, spoljašnje stvari, spolja data lica. Iskustvo pretpostavlja realnost predmeta i veza među njima; jer oni su činioci empirijske svesti. Tako se, dakle, i duhovne nauke, isto kao i prirodne, razvijaju na tlu empirijske svesti, ispunjene ubeđenjem o realnosti činilaca koji je sačinjavaju. Međutim, iz filozofije prodire kritika tih pretpostavki; ona je stara koliko i samo filozofsko istraživanje, i prati čitav raz-voj iskustvenih nauka. S tom kritikom povezuje se ona koja potiče iz samih prirodnih nauka i raskida s ubeđenjem o objektivnoj realnosti čulnih kvaliteta. Kod prirodnih nauka dolazi do odvajanja datog čulnog sveta kao fenomenalnog od jednog zakonitog poretka hipotetički zahtevanih stvari, koji je misaono dograđen da bi se svet objasnio. Pretpostavka o predmetima nezavisnim od subjekta postoji i dalje. Ali oni se pronalaze u zakonitom poretku stvari, koji je misaono do-građen. Nasuprot tome, duhovne nauke ostaju potpuno na tlu empirijske svesti. Iz njihovih vlastitih iskustava ne razvija se nijedan činilac koji vodi ka sumnjama u realnost triju činilaca života i o važenju znanja o njima. I njima je potreb-na pretpostavka o realnosti jednoga sveta nezavisnog od sa-

379 filozofski.rs

Page 375: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

mog subjekta; one moraju prihvatiti neku vrstu reprezenta-cije sveta preko čulnih opažaja, ili polazeći otuda.. .

2

Od samog početka isticao sam da taj izraz <duh. nauke> nije potpuno prikladan. Ali i svaki drugi, koji je upotreblja-van za tu grupu nauka,, daje povoda mnogim zamerkama. Tako, u poslednje vreme često upotrebljavan naziv »kulturne nauke«. Taj naziv sadrži odredbu o jednom smislu i jednom cilju istorije, koja se ne može dokazati, koja je čak i jedno-strana. To je isuviše pomirljivo i blagonaklono shvatanje ljudskoga bića, u kome veoma veliku ulogu igraju mračni na-goni za međusobnim tlačenjem i uništavanjem.

II DODACI UZ IZGRADNJU ISTORIJSKOG SVETA

1. LOGICKI SKLOP U DUHOVNIM NAUKAMA

Izgradnji istorijskog sveta u duhovnim naukama pristu-pam, dakle, sa saznajnoteorijskog gledišta. Prvo pitanje je pitanje o logičkom sklopu koji tu postoji. Jer kako bismo bez analize logičkih veza u duhovnim naukama mogli da razume-mo one radnje čijim se zajedničkim delovanjem vrši izgrad-nja istorijskog sveta? One imaju svoju pretpostavku u logič-kim radnjama, koje zajednički deluju u ostvarivanju sveg znanja. Rešenje tog zadatka, u koje se ne može sumnjati, omogućuje opisno-analitička psihologija1, a u njoj učenje o strukturi.

PSIHICKA STRUKTURA

1

Tok psihičkog života sastoji se iz procesa. Svaki proces ima početak u vremenu i menja se u njemu; pa čak i kada na liniji životnog toka na nekom mestu načinim poprečan pre-sek, pa mi se učini da sam naišao na neko stanje, izgled tra-janja izazvan je samo time što pažnja koja se tu pojavljuje tiksira određeno stanje svesti. A ko ne zna za nepravilnost i prividnu slučajnost u toj bujici psihičkog života? Neki skla-

380 filozofski.rs

Page 376: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

dan spoj tonova izaziva osećanje dopadanja; onda u to spo-kojno estetsko uživanje prodire neki vidni opažaj, reprodu-kuje sećanja, pa se tako rađa žudnja, a onda na osnovu nekog suda nju potiskuje strah od posledica zadovoljenja, i tako se nastavlja živo smenjivanje u kome se nižu procesi najrazli-čitije vrste — izazvani iznutra, uslovljeni spolja. U šarenilu smenjivanja tražim jednoobraznosti, i nalazim da su dvojake. Ako iz neksusa zbivanja izdvojim pojedinačne procese, kao što su asocijacija, stapanje, reprodukcija, apercepcija, onda induktivnim putem mogu kod njih utvrditi jednoobraznosti. Tako se mogu utvrditi pravila zavisnosti, po kojima reproduk-ciju naših predstava određuju zanimanje i pažnja sa kojom su primljeni utisci i reprodukovane predstave o njima, kao i sas-tavljanje predstava i broj njihovih ponavljanja. Takve jedno-obraznosti odgovaraju zakonima promena u spoljašnjoj pri-rodi. Na osnovu njih se može hipotezama objašnjavati psihič-ki tok. Od otkrivenih pravilnosti takve »objašnjavajuće« psi-hologije treba razlikovati one koje nazivam strukturom du-ševnog sklopa. Taj sklop sadrži postojan sistem veza između svojih članova. Može se uporediti sa anatomskom građom ne-kog tela. Sastoji se u pravilnom rasporedu sastavnih delova psihičkog sklopa. Veze u tom sistemu jesu veze delova s ne-kom celinom. I one se mogu doživeti u jednom smislu, koji ću uskoro bliže definisati. Takve strukturne veze postoje među doživljajima, koji su veoma udaljeni jedni od drugih. Odluka kojom sačinjavam svoj životni plan može strukturno da bude povezana s dugim nizom postupaka, koji se pojavljuju to-kom mnogih godina i veoma su udaljeni od njega. To svoj-stvo strukture je od veoma velikog značaja. Kako život pro-tiče u vremenskim procesima, od kojih svaki tone u prošlost, u životu su oblikovanje i razvoj mogući samo zato što se koruptibilnost svakog procesa savlađuje sklopom koji dovodi u unutrašnju vezu ono što je vremenski razdvojeno i omogu-ćuje da se prošlo sačuva, a prolazno učvrsti razvijajući se ka sve postojanijim oblicima. Čitav životni tok je jedan struk-turni sklop doživljaja, bez obzira na to koliko su vremenski udaljeni, iznutra raščlanjeni i povezani u jedinstvo.

2

Sada ćemo da analiziramo strukturu. Svaki doživljaj sadrži neku strukturnu vezu između svo-

jih delova. U njoj uvek postoji neko ponašanje prema nekom

381 filozofski.rs

Page 377: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

sadržaju. Odvajanje ponašanja od sadržaja je opravdano, jer niti način ponašanja odlučuje o sadržaju, niti sadržaj o na-činu ponašanja. Oni su varijabilni nezavisno jedno od dru-gog. Opažam neku boju, sudim o njoj, radujem se , želim da je proizvedem — isti sadržaj prolazi kroz različite načine ponašanja, a ipak se istovremeno i svaki od njih može vezivati za različite boje, pa i za druge predmete. To što se tako može razdvojiti, u doživljaju je pak povezano u strukturno jedin-stvo. U sudu se tu misli o nečem, nešto se iskazuje o nekom predmetu, u osećanju je isto tako ono zbog čega osećam za-dovoljstvo ili nezadovoljstvo povezano s tim osećajnim po-našanjem, a u voljnom doživljaju je predstava o objektu pred-met na čije je ostvarenje usmereno voljno ponašanje. Ono što se naslućuje ili tvrdi, oseća, želi ili hoće, ta reč,, ta sadržajna određenost postoji uvek samo u nekom ponašanju, a ponaša-nje postoji samo kao ponašanje prema sadržajima.

Kao što je raznovrsnost sadržaja bezgranična — jer iz nje je sastavljen čitav šaroliki predmetni svet za koji smo mi svojim ponašanjem vezani — tako je i ponašanje raznovrsno; ono sadrži neodređeno mnogo modifikacija i nijansi. Među njima se vide srodnosti, bliža i dalja rastojanja. Predmetno shvatanje neke mašine, osećanje u vezi sa smrću nekog volje-nog bića, volja za ostvarenje neke svrhe ne razlikuju se samo u pogledu predmeta nego i u pogledu načina ponašanja prema njemu, i doživljuju se kao različiti; shvatanje različitih veza između sadržaja i ponašanja, koje postoje u tim slučajevima, ističe distinktno samo sadržinu doživljaja. Sam doživljaj nije zainteresovan da se ono što je u njemu sadržano razluči ili poveže; to se odigrava, a da se o tom ne razmišlja; potrebno je samo da razdvajanje i povezivanje izazove neko interesova-nje;, pa da ono što je sadržano u doživljaju uđe u svest, i samo u tom razdvajanju i povezivanju postaće, kao što ćemo kasnije videti, jasno šta je bilo sadržano u doživljaju. Videće se razlika, stepeni srodnosti, veza, a to nisu svojstva objekta, to su formalne kategorije kojima se pojmovno pred-stavljaju operacije koje prethode diskurzivnom mišljenju i čine njegovu osnovu; same operacije, međutim, samo utvrđu-ju šta je sadržano u čulnom shvatanju i doživljavanju. Unu-trašnje iskustvo dopunjuje se njegovim izrazom u jeziku. U njemu se raznovrsnim oznakama izražava doživljaj takvih načina ponašanja. Opažam nešto, sudim o tome, iiživam u tome, nešto hoću — tim skupinama reči i stotinama sličnih mi iskazujemo doživljaje ne razmišljajući o unutrašnjoj vezi

382 filozofski.rs

Page 378: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

koja u njima dolazi do izraza; međutim,, kad neko upotrebi te izraze, ja odmah razumem šta se u njemu zbiva, i taj po-stojani izraz omogućuje mi bolje nego sam doživljaj da dovedem u svest ponašanje sadržano u doživljaju: onda raz-dvajam i povezujem samo ono što je tim izrazom mišljeno, pa prema tome i postojalo u doživljaju. I stihovi pesnika, pri-povedanja povesničara počev od najranijih dostupnih vreme-na, prema tome pre svake psihološke refleksije, slikaju, ope-vaju, saopštavaju doživljaje u njihovom pravom karakteru. Prikazuju nešto predmetno, zatim prelaze na ponašanje pre-ma njemu, objašnjavaju veze i uče nas da ih razlikujemo. Poštd su potekli iz nekog snažnog doživljaja,, oni ga i izra-žavaju.

Podela na određene tipove u okviru tog promenljivog po-našanja prema nekoj činjeničnosti nikad se neće moći izvrši-ti tako da se postigne potpuna saglasnost. Moramo da protu-mačimo kakav je smisao takve podele za učenje o strukturi. Ona samo razlučuje načine povezivanja, promenljivo ponaša-nje. Zato nema nikakve veze s podelama duševnog života prema sposobnostima, snagama ili funkcijama. Takva podela niti tvrdi da tako nešto postoji, niti osporava. A pojam načina ponašanja ona primenjuje samo na one vrste veza koje se redovno pojavljuju u sklopu svakog duševnog života. Čak ne isključuje ni pretpostavku da se duševni život čovečanstva ili individue iz nečeg jednostavnijeg razvija u mnoštvo struk-turnih veza. Zato je smisao te podele samo raspoređivanje prema izvesnim tipičnim osnovnim položajima raznih nijansi ponašanja koje se prelivaju jedna u drugu. Pokazali smo da se razni načini ponašanja prema sadržajima doživljuju, a u izrazu naknadno doživljuju u razumevanju. Na taj način mi ih razdvajamo i postajemo svesni njihovih rastojanja; tako znamo za njihovu bližu ili dalju srodnost. I filozofska refleksi-ja o tome uvek je razlikovala izvesne osnovne položaje. Posle su se počele utvrđivati sposobnosti, funkcije, a priori izdvojeni načini ponašanja duše, o kojima su vođene čuvene rasprave. Kako se, međutim,, u stvarnosti članovi u nizu načina ponaša-nja prelivaju jedni u druge, usuđujem se samo da izdvojim iz-vesne tipove, i za svoj raspored navodim sledeće razloge. Pred-metno shvatanjei, s jedne strane, i osećanje ili volja, s druge strane, srodni su jer su načini ponašanja. Ako se shvatanje nekog predmeta i sud o njemu razlikuju uprkos međustup-njevima koji postoje između njih, oni su ipak povezani time što se čitavo predmetno shvatanje bavi samo sadržajima i

383 filozofski.rs

Page 379: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

njihovim vezama koje su sadržane u datome i objasnjavaju se u diskurzivnom mišljenju. A iskaz o važenju, sadržan svuda na području suda o stvarnosti, ako se uz to uzme i odnos pojedinačnog suda prema misaonom sklopu, samo je drugi oblik sigurnosti u realnost, koja u empirijskoj svesti pripada i čubiom opažaju i doživljaju. Pa ako se osećanje i volja pre-težno nalaze u sklopu delovanja koji se ostvaruje u prelazima, kao recimo osećanje nepodnošljivosti nekog stanja i odluka da se ono izmeni, ipak postoji jedno područje osećanja, kao što sn estetska, koja ni kad su najsnažnija, ni kad za to nema nikakvih smetnji,, ne prelaze u postupke. Kad je reč o obrazla-ganju duhovnih nauka — a to je sada naš zadatak — onda razlog za izdvajanje tipova predmetnog shvatanja, osećanja i htenja, leži u tome što razdvajanje stvarnosti, vrednosti i svrha prožima čitavu oblast duha. Možda se u reprezentaciji i izrazu ipak pojavljuje neka razlika u doživljajima, samo što u posmatranju nije toliko jasna.

3

Različite vrste veza su u međusobnom odnosu prouzro-kovanja; jedna od njih izaziva onu drugu. Slike koje nam pružaju čula, ili misli o njima, pobuđuju osećanja zadovolje-nja, proširenja nas samih i ispunjenja našeg bića, što prouz-rokuje težnju i odluku volje da se to stanje održi. Prouzroko-vanje, koje od predmetnog shvatanja vodi ka osećanju, a od ovoga ka volji i postupanju, spada u unutrašnje iskustvo,, pa se tako stvara znanje o strukturnom sklopu. Samo delovanje se doživljuje; da se ne doživljuje, ono ne bi našlo tako nepo-sredan i snažan izraz u pesništvu i istoriji. Pravilan vremenski redosled pojedinačnih stanja nije dat niti je otkriven njihov uzročni sklop, nego je data snaga prouzrokovanja, neodolji-vost s kojom neki shvaćeni predmet silovito pokreće sva ose-ćanja, neodoljivost koja čoveka, uprkos svem njegovom umu, opčinjava i prisiljava da prigrabi predmet osećanja; ponori ljudskoga, koji se otvaraju upravo u prisiljavanju, opčinjava-nju i u porobljivanju — predmet je verskih učenja Bude, apo-stola Pavla i Avgustina, a isto tako i pesničkih dela velikih tragičara, bez obzira na njihovo različito shvatanje sveta. Nji-hovi snažni izrazi mogli su da se crpu samo iz dubina doživ-ljavanja — a naše znanje o prouzrokovanju, koje nam omo-gućuje da priđemo pravom životnom sklopu, nije proisteklo iz zaključaka. Tako mi doznajemo samo deo po deo pojedi-

384 filozofski.rs

Page 380: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

načne sklopove, koji se onda u sećanju, u refleksiji o njemu, povezuju u strukturni sklop. U sećanjima iz svog ranijeg živo-ta mi kontinuirano prolazimo kroz ceo njegov sklop. Kako se onda u lirskoj pesmi jasno vidi razvoj od neke predstav-ljene situacije do jednog niza osećanja, koje često izaziva neku težnju ili delanje! Ili, u sklopu delovanja osećanja koji počiva na tipičnom rasporedu govora, u kome on polazeći od ekspozi-cije stanja stvari budi u nama jedan svet osećanja,, pa nas otuda navodi da zauzmemo neki praktičan stav. Tako nam se sve više otkriva značenje odnosa između doživljavanja, iz-raza i razumevanja. Ono što se u doživljavanju pojavljuje bez razmišljanja, u njegovom izrazu se tako reći izvlači iz dubina duševnog života. Jer izraz izvire neposredno iz duše, bez refleksije, i svojom čvrstinom odoleva razumevanju; on od doživljaja sadrži više nego što samoposmatranje može da otkrije.*

4

U strukturni sklop je uvršćen jedan drugi sistem veza među doživljajima, i pojavljuje se u okviru tipičnih načina ponašanja, ali je u njima svuda analognog karaktera. To je stupnjeviti poredak, i u njemu se partikularna raznovrsnost datosti, uslovljena spolja, prilagođava ciljevima duha. Stup-njevit je zato jer u njemu dato postoji i dalje, ali u jednom višem obliku svesti. Slučajno postaje sastavni deo sklopa ne-zavisnog od slučaja,, od impulsa spolja, od asocijacija iznutra; partikularno postaje deo neke celine ili pojedinačni slučaj nečeg opšteg; prolazno je uzdignuto na stepen trajnog oblika; slika se utapa u predmet i pojam, osećanje u vrednost, iz voljnog doživljaja obvezivanja rađa se norma, a maglovita težnja postaje jasna u svrsi. Proticanje života, u kome sve tone u prošlost, savlađujemo sećanjem, a slučajnost zbivanja sklopom mišljenoga.

Treća vrsta strukturnih odnosa značajna je za razvoj duha ka postojanom i nužnom. Već smo pomenuli da se do-življavanje, izraz i razumevanje nalaze u strukturnoj vezi. U izrazu se pojačava postojanost doživljaja. Ono što je iscrpeno

* Glavnu stvar, potrebnu za razumevanje sledećega preneo sam ovde iz Rasprave (Izv. sa sedn. od 19. marta 1905), ali za bliže obra-zloženje moram da uputim na samu raspravu.

2 5 385 filozofski.rs

Page 381: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

iz njegovog sadržaja sad se u odnosu na sam doživljaj nalazi kao nešto spoljašnje, nezavisno i trajno. Izraz se, naime, stvara na čitavom području ponašanja; on se laća građe stvarnosti svake vrste kako bi u njoj pronašao sredstvo za razumevanje; osećanje može da se ispoljava izrazom lica i gestom, a simbole nalazi u reči i zvuku; volja dostiže posto-jan izraz u propisima i zakonima; tako se duh objektiviše i objektivacija mu dolazi spolja,, a ipak je njegova tvorevina. A odnos između izraza i razumevanja u uzajamnom saopštava-nju među individuama proširuje njegovo postojanje u besko-načnost — rađa se ljudska zajednica.

Svuda se vidi teleološki karakter strukturnog sklopa. Svrhovitost koja u njemu postoji imanentna je i subjektivna. Ona ne ostvaruje nikakvu svrhu koju joj je propisala priroda ili Bog; a ni strukturni sklop ne prouzrokuje neki određeni cilj: sadrži samo težnju ka cilju. Težnja se, međutim, ne unosi u njega hipotetički, do nje se dolazi iskustvom. Iz utisaka koje primamo iz stvarnosti i mišljenja o stvarnosti rađaju se pritisak, bol, nedopadanje, neodobravanje i nateruju nas da se branimo, ili pak proširenje egzistencije, radost, simpatija navode volju da ih održi, da ih pojača. Tako je u samom neksusu zbivanja sadržana težnja koja vuče napred, ka cilju; težnja usađena u psihičkom sklopu,, da se ostvari neko pri-kladnije stanje, prikladnije samo sa gledišta individualnog psihičkog sklopa — a ne u objektivnom smislu. Psihička struktura je svrhovita jer ima tendenciju da stvara životne vrednosti, da ih održava, pojačava, i da isključuje ono što je beznačajno ili suprotno. Svako životno iskustvo, štaviše, uči nas kako određen pravac težnje ka cilju nastaje tek indi-vidualnim razvojem. Zadovoljenje neke strasti, proširenje egzistencije, spokojstvo i sigurnost duše, usavršavanje, duž-nost — sve su to samo vrste beskrajne raznovrsnosti indivi-dualnog pravca. A vidimo i kako ista svrhovitost u nizu oblika shvatanja datoga dejstvuje u pravcu sve prikladnijeg sagle-davanja,, sve ispravnijeg svrstavanja pojedinačnih predmeta u sklop mišljenja.

Prelazeći preko okvira sadašnjeg sklopa, mi gledamo u sklop odnosa duha prema njegovoj prošlosti i u njegovu budućnost. Strukturni sklop nije usmeren samo unazad na sećanje i njegovu neizmenljivost, on neprekidno nadire — a to je njegova najsnažnija crta — iz prošlosti i sadašnjosti u budućnost, računa, igra se slikama, ali pri tom i nečemu teži. Doživljaj koji uključuje takvu težnju sadrži istovremeno

386 filozofski.rs

Page 382: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

i obvezanost i slobodu, nikad kao zaključak nego upravo kao doživljavanje. On je određen sadašnjošću i prošlošću, obliko-vanjem života i životnim odnosom u vezi sa krugom moguć-nosti. To je sadržano u svakoj težnji koja stremi napred. Pa pošto su zakoni, koji nisu utemeljeni u našem biću, u odnosu na njega nemoćni, a to biće podleže zakonu strukture, nastaje pitanje kako su u tom sklopu utemeljeni naši ideali i <kako oni> postaju.

Na prvom mestu,, polazeći od učenja o strukturi, za logi-ku duhovnih nauka pojavljuje se problem: kako se život i naknadno doživljavanje ponaša prema pojmovnom mišljenju? Život i naknadno doživljavanje čine osnovu i postojani temelj logičkih operacija; ali za razum su strasti, žrtva, predanost subjekta objektivnosti, nedokučivi; nikad se doživljavanje ne može pretočiti u pojmove, ali njegovi nejasni, duboki tonovi prate, mada samo tiho, sve pojmovno mišljenje u duhovnim naukama. Nasuprot tome, stupnjevi svesti su tako reći tehni-ka strukture, kojom prolazeći kroz različite tvorevine treba dospeti do vladavine duha nad sobom i nad svetom. Ti stup-njevi su isti u psihičkom sklopu i u sferi predmetnog shvata-nja, koje se njemu obraća. Tu mišljenje može da sagleda svoj predmet. U tome su koreni snage intelektualizma. On u pro-svećenosti ostavlja za sobom nedokučivo kao niži talog života, a kod Hegela je preduzeo da živo pretoči u pojmovno i da ga novim sredstvima nekog pojmovnog sklopa naknadno izgradi. Intelektualizam,, međutim, uvek izaziva reakciju snažnog živo-ta, koji u neshvatljivoj neposrednosti oseća svoju snagu — protiv prosvećenosti počev od Rusoa, protiv Hegela kod Še-linga kao i Fojerbaha. Problem odnosa života prema logičkom mišljenju od sada će nam uvek ostati pred očima. Jasniji će postati kad pređemo na strukturni sklop u okviru predmet-nog shvatanja, a otuda na specifikaciju tog ponašanja u prirodnim i duhovnim naukama.

2. ODLOMCI UZ UCENJE O STRUKTURI

DUŠEVNI ŽIVOT

je nešto nedokučivo. Apsolutno je sigurno da je onaj ko se bavi duhovnim naukama jednom morao naporno da radi na tome da iscrpe to neiscrpno. Ne postoji nauka, jedna nauka o neiscrpivom koje pokazuje sve nove i nove širine i beskraj-

25* 387 filozofski.rs

Page 383: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nosti. Prema njemu postoje razni odnosi saznavanja; onaj koji bi mu bio najbliži je antropologija, koja bi htela da prodre u sam sklop konkretnih životnih pojava što je posto-jao pre interpretacije duhovnih tvorevina ili istorije. Jedan takav sklop: samo idealna reprezentacija je skladna. Svako realno prikazivanje sadrži suprotnost između opažanja singu-larnosti, patnje zbog njene ograničenosti i satiru, humor ili tragiku; antropologija je uvek samo pogled umetnika u du-ševni život,, uvođenje u umetničko oblikovanje, gledanje koje zapaža individuu, razdoblja, nacije.

STRUKTURA

Ne postoji ništa osetljivije, promenljivije, od sredine du-ševnog života, koja na momente dostiže stanje uravnoteženosti i sklada, u kome želje ćute, a lepota duše postaje stvarnost. Tada se čini da je svaka žudnja ispunjena, volja ćuti, to je tačka mirovanja u promenljivosti života. Kristalno jasna i svetla je površina inače uzburkane duše. Ali potreban je samo trenutak pa da sklad spoljašnjeg sveta i osećajnog života iščezne. Javlja se žudnja za onim čega nema, i napetost volje je opet tu,, bilo u saznavanju bilo u spoljašnjem delanju. Tu je pravo sedište životnosti duševnog života.

SPOLJAŠNJI SVET

je u životu sadržani odnos pritiska i odnosa između impulsa i otpora. Njegova realnost je samo u tom životnom odnosu. Njegova realnost ne označava ništa drugo do vezu sa dušev-nom strukturom u duhovnim naukama. Otuda u tome nije sadržana nikakva transcendencija u odnosu na svest.

Prirodnonaučni pojam spoljašnjih predmeta spada u sasvim drugu oblast kategorija. Hipoteza itd.

I tu dolazi do izraza da u samom datome jedino zakoniti poredak ima objektivno važenje.

3. SAZNAJNOTEORIJSKI PROBLEM

SAZNAJNOTEORIJSKI PROBLEM DUHOVNIH NAUKA

Na osnovu logike duhovnih nauka možemo da pristupi-mo saznajnoteorijskom problemu. Analiza logičke strukture pretpostavka je za obradu pitanja: kakva je saznajna vred-

388 filozofski.rs

Page 384: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nost logičkih oblika i metoda. Jer ta analiza uviđa da se u osnovnim odnosima datoga i stava' logičkog mišljenja prema njima nalaze osnove oblika i zakona mišljenja. Međutim, pret-postavke sadržane u empirijskoj svesti mogu se preispitati u pogledu važenja, i to na taj način što će se uzlazne radnje doživljavanja i razumevanja, u kojima se ostvaruje duhovno-naučno znanje, podvrgnuti ispitivanju u pogledu njihovog doprinosa. Taj postupak za rešenje problema kreće putem suprotnim Kantovom. Ne polazi od zasnivanja saznanja onak-vog kakvog ga vide formalna logika i matematika. Formalna logika je u Kantovo doba u krajnjim logičkim apstrakcijama zakona i oblika mišljenja videla logički osnov za pravnu održivost svih naučnih postavki. Kantova teorija saznanja je iz odnosa zasnivanja izvela zaključak da zakoni i oblici miš-ljenja, prvenstveno sud, sadrže uslove za saznanje. Te uslove on je dopunio uslovima koji se nalaze u matematici. Suprotno Lajbnicu, ostao je pri tome da uslove geometrije, kao očevid-ne nauke, treba odvojiti od uslova logike.

Nasuprot tome, ja pokušavam da problemu saznanja pri-đem tamo gde je najjednostavniji. Najjednostavniji je tamo gde se uz pojedinačne, uslovno date slike predmeti ne do-građuju, nego su dati; a pre svega tamo gde je, kao u doživ-ljavanju, dat sklop. I postavljam pitanje: koliki je doprinos radnji doživljavanja i razumevanja, kao i stvaranja pojmova zasnovanih u njima? Tek će se iz toga pokazati kako pod uslovima matematičko-prirodnonaučnog saznavanja novi slo-ženiji zadaci vode ka daljim pretpostavkama.

Prema tome, saznajnoteorijski problem duhovnih nauka treba rešavati postepeno, korak po korak, utvrđujući doma-ša j . . .

KANT I FIHTE

Po čemu Fihte označava početak nečeg novog? Po tome što polazi od intelektualnog opažaja onog Ja, ali ovo Ja ne shvata kao supstanciju, kao bićei, kao datost, nego upravo tim opažanjem, tj. tim napornim udubljivanjem Ja u sebe, kao život, delatnost, energiju, pa shodno tome otkriva u njemu ostvarenje pojmova energije, kao što je suprotnost itd. Po tome je njegova polazna tačka srodna istorijskoj školi, Gete-ovom pesništvu, koje život vidi svuda u sposobnosti sopstva da reaguje i u razvoju.

389 filozofski.rs

Page 385: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Dokaz. Sve se njegove polemike protiv Spinoze, Šelinga itd. svode na to; u drugom periodu to mu postaje jasnije.

PONISTENJE TRANSCENDENCIJE SUBJEKTIVNOSTI

Saznajnoteorijska epoha ima svoj sklop u pokušaju da saznanje kao sistematsku celinu razvije tako da analiza apri-orno razluči od datoga kao stvari po sebi itd., a svoj kraj u raspadu te sistematike,, kao i saznanju da radi u sve samoj transcendenciji, transcendenciji subjektivnosti i transeenden-ciji predmeta. Ranije mi je bio cilj da ukinem transcendenciju predmeta, a sada mi je zadatak da na temelju svojih psihološ-kih rasprava ukinem transcendenciju subjektivnosti.

Mi ne znamo ni za kakvog nosioca života koji bi se mogao doživeti ili iskusiti. On bi sam bio transcendentan u odnosu na život. Spadao bi u vrstu pojmova kao što su duša ili pred-met, s one strane svesti. Metafiziku je smenila teorija sazna-nja i psihologija, koja sadrži novu vrstu transcendencije. Re-kao bih da je objektivnu i kosmičku metafiziku smenila me-tafizika subjektivnosti, i da su i jedna i druga podjednako neodržive. Ona prva, objektivna metafizika počiva na vlada-vini pojma prostora. U njoj je vreme apstrahovano, a bez-vremenski metafizički predikati se, da tako kažemo, nanose na prostorni sistem, koji je proizvod samoga života, počev od primitivnih stupnjeva. Iz te slike sveta gubi se ono što je trenutno,, što se neprestano menja, što je prepušteno vre-menu, a svojstveno je i slikama.

Upravo taj odnos još jače dolazi do izražaja u metafizici subjektivnosti. Ja, duša, su pridodati bezvremenski pojmovi. Mi, međutim, znamo jedino za zbivanje, i nemamo prava da dodajemo bilo kakvog nosioca tog zbivanja, jer bi to bilo prenošenje pojma supstancije na svet doživljavanja.

Spoljašnji objekti, svi mačevi, sve krune, zlato i raonik, koji su potrebni istoričaru, upravo su sastavni delovi doživ-ljaja. Sećam se istorijskog zbivanja francusko-pruskog rata, koji sam i ja doživeo. Onda su ta spoljašnja zbivanja sastavni delovi doživjaja. Kao takva pripadaju samom životu. Ona, na-ime, nisu puki optički fenomeni. Njihova realnost je ona realnost koja postoji u životnoj povezanosti odnosa podsticaja i ometanja, pritiska nečeg nezavisnoga, prema tome delovanja na subjekt koji nešto hoće. Te relacije doživljaja izražava mo-ja svest o realnosti nekog zbivanja koje se odnosilo na mene,

390 filozofski.rs

Page 386: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

a sekundarno to isto imam na umu i kada kao povesničar svoga ili nekog ranijeg vremena pridajem realnost činjenica-ma dostupnim čulima.

4. PROSVECENOST KAO PRIMER

STRUKTURA DOBA PROSVEĆENOSTI

Epoha koja prethodi Lajbnicu dočekala je početak doba prosvećenosti sa sve većim osamostaljivanjem pojedinačnih nemačkih država, sa smanjenjem crkvene moći, porastom na-učne kulture i, uz najniži stupanj svih umetnosti, sa pojača-nim izrazom religioznog doživljaja u muzici.

Kako se iz toga razvila struktura novoga doba? U čemu je bila njena vrednost, njeno značenje,, njene presudne svrhe? Jasno se pokazuje da epohe sa višom kulturom ne napreduju naporedo u svim oblastima kulture. Ne bi se moglo reći ni da u političkom, u naučnom životu, u religiji, umetnostima vlada isti duh. Čak ni u jednoj od tih oblasti ne postoji jedin-stven pravac, nego se svuda suprotnosti bore među sobom.

U svim velikim pojavama te epohe vlada isti trezveni, rea-listički duh, usmeren na svrhe sveta, ispunjen realnošću tog sveta. On je tvorevina ogromnog i naglog preokreta, kada su neosetno iščezle sve velike mašte srednjega veka. Njega od-gaja nauka. Ako taj realizam sagledamo u svoj njegovoj du-bini, u kojoj sadrži veru u stvarnost, onda je on sadržan svu-da u najosobenijim pojavama nemačkog duha. Tako se nevid-ljive niti duhovne vrste provlače kroz sve oblasti. Privredni život, socijalni poredak, politička egzistencija čine jednu isto-rodnu celinu, koju povezuju njihova uzajamna dejstva.

Snage koje celinu određuju su u njoj samoj, u razdob-lju prosvećenosti. Jer idejni momenti religiozne vrste više ne dejstvuju presudno, a idejni momenti naučnog duha nalaze se tek u usponu.

1. Opšti karakter koji postoji u raznovrsnim... počev od Lajbnica pa do smrti Fridriha Velikog, ima svoju granicu idući unazad u postepenom slabljenju crkvene vere i jačanju naučnog duha. Tamo nastaju prelazni oblici u kojima se dogmatska crkvena vera — čije su osnove religiozni doživljaj u opštenju s Bogom i religiozna iskustva — koja je, međutim, postala crkvena tradicija i pojmovni prikaz, svodi pod utica-jem kritičkog pitanja o njenom pravu, na njeno živo poreklo

391 filozofski.rs

Page 387: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

u doživljaju i nadležnost i ovlašćenje koje ima u Bibliji. Tako nastaju odgovarajuće sekte i pijetizam, kao i katolička misti-ka. Ovde se iz nauke, u toku njenog napredovanja, rađa svest 0 sklopu prirode kao prostornog sistema,, zakonitog dinamič-nog sklopa i kao poretka teleološki razvrstanih organizama. Oblast duhovnoistorijskog sveta još nije sređena sa nekog te-meljitog gledišta, nego je samo dogmatski podešena za poje-dinačne zadatke života.

2. U tome sklopu nemački duh zauzima posebno mesto. Kao što se države bore među sobom i upravo se time razvi-jaju, tako evropski duh raste u uzajamnom delovanju nacija. Iz toga nastaje jedna kultura, u kojoj se na tlu osnovne suprotnosti između očuvanja staroga i naučnog napretka u religiji i državi i socijalnom poretku, pojavljuje beskrajno mnoštvo raznih pravaca. U razvoju Nemačka je politički i kulturno došla poslednja.

Odnos suprotnosti između katolicizma i protestantizma prema osnovnoj suprotnosti.

3. Dokle god dopire, naučni pokret zahteva teorij^koob-razloženje svake pretpostavke. svakog određivanja vrednošti 1 syako&_postavlJanja svrhe. U priroc^lprosvećenosti"" je sto jz postupka nau£e izvlaći konšekvencu na svako^aćki"zIvota. Tim^po^t^li^irindulm ona obuEvata ceo život; jonajra reguii^ ^ražumom. Njeno samopouzdanje počiva na doprinosu nau-keTTako raskida sa čitavom prošlošću i njenim verovanjem, njenim predanjem, njenim otkrivenjima, njenim zakoračenji-ma u natprirodno. Ona sve pretvara u prolazno i sve više po-tiskuje uticaj božanskoga.. .62

Istovremeno, međutim,, napredak i solidarnost čovečan-stva. Mišljenje postaje osnov za oduševljenje i ideale buduć-nosti. Oni su proizvod misli. To je novi oblik, tipičan za Le-singa, Fridriha Velikog i Kanta.

Taj pogled na svet ograničen je time što je beskonačno iz života potisnuto u onostranost. Jer u životu beskonačno po-stoji samo kao moć osećanja, koja je maglovita i bez granica. Tako ono postaje beskonačnost razvoja pojedinačnog duha i čovečanstva. Svet je oslobođen bogova, jer i napredak upu-ćuje u beskonačnost. I tako svest o životu u čitavom njego-vom opsegu vlada raznovrsnim oblicima kao doživljaj vero-vanja, kao mistična dubina u svakom životnom odnosu, kao unutrašnji svet u prirodi; istovremeno, filozofsko razumsko saznanje ne odoleva kritici. Ali život i njegova slika u umet-

392 filozofski.rs

Page 388: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nosti ne želi da bude prikovan za pravila — on hoce da se proživi u vlastitoj snazi, u ukupnosti bića.

4. U Nemačkoj se razlučuju protestantska i katolička kul-tura. Izvanredna energija protestantskog duha postiže da glav-na snaga pokreta ostane određena shemom hiišćanskog po-gleda na svet. Od religioznog duha, kroz sklop naroda„ duhov-nika, univerziteta i crkvene uprave teče kontinuiran razvitak. U njegovom domenu, usred daljeg razvijanja pomoću naučnog duha, i dalje je u prevlasti hrišćanski pogled na svet. On, me-đutim, onakav kakav ostaje posle uklanjanja dogmi, jeste te-leološki sklop univerzuma, u koji je čovek svrstan kao teleo-loški uslovljeno biće; i upravo ka tome vodi kritičko razmiš-ljanje o Bibliji, koje se vraća čak do prvobitnog hrišćanstva. Pošto tako čovek^ budući određen Bogom, ima svoje mesto, na to se nadovezuje učenje o besmrtnosti. U tom sklopu na-laze se Melanhton, Lajbnic, Volf, opšta književnost i Kant.

I tako vidimo da je nosilac te nemačke prosvećenosti odre-đeno shvatanje značenia života. Postojanje značenja života u njemu samom i u refleksiji o njemu uslovljeno je sklopom istorijskog toka, i sa svoje strane uslovljava taj tok.

5. Dok prosvećenost gleda unazad na prošlost, njoj delovi prošlosti moraju da izgledaju kao stupnjevi u napredovanju ka onome što je sada dostignuto. Dostignuta je tačnost sazna-nja stečena naukom, ukus u umetnostima i u životu itd. Sve to ima svoje prethodne stupnjeve. Ukus se iz jedne epohe pre-nosi u drugu. Civilizovana država je proizvod itd. Osećanje ljudskog dostojanstva. Istorija se prvi put polazeći od nauke osvetljava kao celina.

I opet se gledište o značenju egzistencije pojavljuje kao najviše gledište istorijskog shvatanja. Ono proističe iz čitavog sklopa prosvećenosti, i sa svoje strane deluje na nju. Takvo lišavanje prošlosti jedne njoj svojstvene vrednosti je ogra-ničeno stanovište, koje ne može da odgovara naknadnom do-življavanju istorije u prirodnoj energiji tog doživljavanja. Po-jedinačna istraživanja su pružala otpor prema tome; pre sve-ga, suprotstavila su se teleološka gledišta,, naročito Bosije; Haman, Herder u svome spisu prvencu o istoriji ustaju pro-tiv Šlecera, Špitler i Lesing. I upravo je to polazna tačka, jer je Herder otkrio imanentnu vrednost istorije i time savla-dao ono što je u tom stanovištu prolazno.

6. Pa kako se ideje tog pogleda na svet okreću piema budućnosti, tu leži sve stvaranje, svako oblikovanje subjekta i svako delovanje na svet Kao snažan podsticaj u budućnost,

393 filozofski.rs

Page 389: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

posredstvom prosvećenosti, nadiru ideje napredovanja, zaj'ed-ničkog delovanja. Napredovanj'e razvoja vrednosti kakvo po-stoji u sadašnjosti mora se ostvariti. Upravo je u tome sreća. Tako nastaju pojmovi svrhe i ideala; i svako stvaranje vezano je za pravila ili norme, koje utvrđuje razum. U svakom delo-vanju ostvarenje svrha sadržano je kao dužnost. Savršen-stvo na neki način znači napredovanje ka njemu, dužnost da se ono ostvari — srž je svakog rada usmerenog na budućnost.

DRŽAVNI ŽIVOT U DOBA PROSVEĆENOSTI

Modernim naciiama zajedničko je: bcLslučajnih pol&i^ih tvorevina nacijje idu ka jedinstve-

nim državama. To se u FrančtlgkftiJJ.nffTčž^^ cfinjenjem takvih tvorevina u države, kojejiLJJftutrašnje zajgd-nislvo"sv0jth deloya omale^Lzajednlckom jeziku iknjižgvnos^ fiTTJ NemačRoj J„Itahji^ dojyediryenj^ auto'nomije raznihjdraava..AaJsffiDLjttikom. Oćn^iževn^cu. U svešti tin đveju nacija stvoren j*e unutrašnji antagonizam; tamo gde je postojalo izrazito uživanj'e u državi, postoj'ala je i tendencija da se uništi ono što spaj'a naciju. Naciju je spolja povezivalo pravo; a što j'e održavalo i razvijalo unutrašnjii.--svešt 6 žajeđhicrTno'jeTijihov ježik", njiKova Kniiževnost, na-ukar^ninretnostrHČaJg-je rTdiCTaiDilčrcinilac koji je stvarao^ jažT 'Niko "uT'đoBa prosvećenosti mjeUvideo da je baš pruska HiTava pozvana da naciju uj'edini u državu. Upravo j*e to po-seban momenat političkog karaktera toga doba. S druge stra-ne, ipak j'e ta država u političkoj borbi protiv Austrrje i Fran-cuske razvila momenat nacionalnog oduševljenja. To pokazu-j*u Glajm, Lesing itd. Pa pošto j'e vojna država težila da se uzdigne na stepen kulturne države, za koju su značajni mo-menti bili akademije, univerzitet u Haleu, zemaljsko pravo — državne ustanove koje su nosile novu kulturu — znači da j*e to bio momenat univerzalnog napretka. Osećanj'e za to bilo je uvek prisutno. Veze s nemačkim duhom uvek su se ose-ćale. Time j'e u prvom redu zasnovan razvoj Pruske od vojne države do nosioca kulturnih ideja, koji se nastavio u osniva-nju Berlinskog univerziteta, u Hegelovom delu itd. Istovreme-no u tome se nalazio i j'edan unutrašnji duševni sukob. Jer ta kultura je bila opštenemačka. Jezik, pesništvo i nauka nisu mogli biti drukčiji. Činovništvo je to primilo u sebe, a sa tim istovremeno i prvi momenat nacionalnog osvešćenja, a da to-

394 filozofski.rs

Page 390: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ga u prvi mah još nije bilo svesno. Vojno plemstvo je to oseća-lo kao neko strano telo. Još čudnije je, međutim, što je trijumf pruskog junaštva u sedmogodišnjem ratu bio podstrek za knji-ževno stvaralaštvo. Rodoljubivi pruski pesnici imaju dve duše. Iz bezdržavnog života celokupne nacije rodio se ideal slobod-nog humanizma kod Klajsta, Lesinga itd„ i bio je u protiv-rečnosti s oduševljenjem za surovo vojničko junaštvo toga vremena, njegovu brutalnu stegu, njegovu gvozdenu strogost njegovo uživanje u krvavim bitkama.

Uborbi novih država njihovo jedinstvo postaje čvršće. One feže^ka^samodržavlju. Moraju da razvijaju voj u7~ftnan= sij6ljLip»r^yu.IUtan^ Politički život ne raste, on se stvara. Njega svuda prožima racionalno postavljanj'e svrhe. U tom istom duhu deluju finan-sije, svetska politika itd. Države preuzimaju sve više racional-nih svrha: školstvo, nauku7^Ia^~na^^ prvi predstavnici racioiialnog edinstvaiT Takčr raste samo-državlje.

To je sve priprema za vladavinu racionalnosti u Evropj, ko j aJjsF^h^Fu šnage _ vernosti itd j:amenj^u~^er^ snagama, koje pouzdanp "dejstvuju, stegom Ti ^ j i i i čko ih ^sištemu Itd.

U tom sklopu Nemački^zauzirira"|foš pomoću kraljevske vlasti uspostavlja jedinstvo heterogenih pokrajina. Vojska ili flota svuda osnovni problem, a u Prus-koj i još činovništvo, prvi nosilac kolektivnog duha.

Još jedna suj rotnost u razvitku nacija.^Engleskoj--Up-ravjia^plemstvo^jijego^ pfisvajanjeni zemljišnog poseda. Zajedničko delovanje sa tfgovinom u porastu, ustfojstvo gradova. Ne razvija se ni-kakvo činovništvo. Plemstvo spaj'a obrazovanje, posed i poli-tički značaj. Nastaje stupnjevanje, kojim se posredstvom Par-lamenta stvara jedinstvena vladavina plemstva. Dalji razvoj unosi u taj sklop nove snage, trgovinu i industriju.

Za Francusku je od keltskog i romanskog doba karakte-ristična izgradnja gradova. Njen život pulsira u porodicama koje vladaju po gradovima, srezovima, većim okruzima. U nji-ma su spojeni obrazovanje, posed i politički autoritet. Poli-tički autoritet je odvojen od kraljevske vladavine. U njoj su slabosti i manjkava uprava.

Francusku iznutra razdiru: 1. odnos prema sveštenstvu; 2. finansijske neprilike.

U Nemačkoj, uzoran razvoj Pruske.

395 filozofski.rs

Page 391: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Moderna država, uvođenjem rimskog prava, razvija se prema slobodnom kretanju svojine. To je vrhunsko ostvare-nje renesanse.

Moć Francuske u Nemačkoj je opala. Nije joj pošlo za rukom da savlada Holandiju, da osvoji granicu na Rajni63... Nije mogla da spreči jačanje moci Austrije na Istoku. U tome je napredak političkog života, i sa njime se povezalo jače osećanje vlastite vrednosti.

U Nemačkoj je, međutim, XVIII vek politički dovršio je-dno delo čije je značenje za one koji su na toj pozornici delali, kao i za gledaoce, ostalo potpuno nevidljivo. Rasparčavanje države se i dalje odvijalo, a kako je u takmičenju između vrhovnih vlasti, koje su sada jačale, došlo do neke vrste oda-biranja, nastao je dualizam između dveju velesila u usponu, na kojim je počivala mogućnost vladavine u Nemačkoj. U po-četku se Pruska još takmičila sa Saksonskom, Bavarskom, Hanoverom, a imperijalistički položaj Fridriha Velikog bio je presudan za njenu nadmoć.

»Na drugoj strani, katolička i carska država Austrija, koja posle konačnog osvajanja Ugarske sada zauvek drži je-dnu glavu dvoglavog orla okrenutu prema Istoku, prema ma-đarsko-slovenskim oblastima, čije posedovanje pred nju po-stavlja krupan, ne nemački već evropski zadatak. Istovreme-no, ona zadržava i istorijski položaj u sistemu srednjih i južnih nemačkih država; sukob presudan za sudbinu obe države je onaj sa Pruskom.« (Erdmansderfer, Istorija Nemač-ke, knj. II, str. 150.).

U istoriji dolazi do izražaja jedan isto toliko čudan koliko i važan odnos između svrhe i značenja, koji se već nagovešta-va u životu pojedinaca. Država i vladaoci slede svoje svrhe. Pri tome su ograničeni horizontom svoga vremena. Oni dela-ju za sebe, a ne za celinu ili za istoriju. Ali značenje toga što oni rade u sklopu istorije postaje vidljivo tek kasnije; ono daleko prelazi okvire svrha koje su sebi postavili. U tome nema ništa mistično; ne treba potezati neko proviđenje niti nekakvu svrhu koju bi sama istoriia sledila. U širem sklopu, kako vreme odmiče, postaju vidljiva dejstva postavljanja svrhe, kojima se ona pojavljuju kao članovi jednog sklopa, što će se kasnije, možda, jednom uključiti u neki još širi. Ono što vidimo uvek je samo jedan ograničen odnos istorij-skih delova prema celini, koja je do tada protekla. Ali pre-sudno je ipak što je ono što mi vidimo istinsko,, mada je og-

396 filozofski.rs

Page 392: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

raničenog značenja; ono se ne može poništiti ni u jednom kasnijem sklopu. Zato povesničar zna pravu istinu.

MUZIKA PROSVEĆENOSTI

Kada iz države prosvećenosti stupimo u slobodniju zem-lju nemaokog duhovnog života, u zemlju šarolikih brežuljaka, tihih dolina i potoka koji žubore, gde se duša nesputano pre-pušta vlastitom doživljaju i slikama, onda je to ono prvo i presudno: udubljivanje nemačkog duha u sebe sama kao za-vršetak prošlosti, poslednja dubina koja otkriva ono što je u religioznoj epohd bilo i traje dalje do ove sadašnjosti. Odvo-jeno kratkim vremenskim periodom, pojavljuje se muzičko proročanstvo buduće drame kod Gluka, sažeto razumevanje sveg antičkog duha, počev od Korneja i Rasina. U traganju za muzičkim oblikom antičke drame — osnovne crte muzičke drame. A onda — austrijski razvoj. I sve to okružuje obilje pesama, monodrama i himni.

Obuhvatimo li sve to, onda je nemački duh tu prvi put našao svoj jezik. U doba kada je nemački govorni jezik još bio nesposoban da izrazi krajnje dubine duševnog života, muzi-ka je postala jezik nemačke duše. Ona je smenila italijansku muziku strasti. Kod niza umetnika, koji svoj analogon ima samo u grčkoj plastici, javlja se osoben izraz treperavog du-ševnog raspoloženja, mešovitog duševnog života, sazvučja raz-nih glasova svemira, a u Hajdnovoj simroniji čak i onoga što nije ograničeno određenom optičkom slikom ili reči.64

PIJETIZAM

Među pokretima kod kojih su stare snage dolazile do izražaja najsnažniji je bio nemački pijetizam. On je samo jedan deo evropsko-američkog pokreta hrišćanske religioz-nosti. Istovremeno, okrenuo se protiv protestantskih državnih crkava i protiv novonastalog uspona svetovnog života, kome se državna crkva nije mogla da odupre. Njegova krajnja du-bina je borba protiv sputavanja religioznih energija i protiv njihovog povezivanja s kulturom, državom, organizacijom u crkvama, naukom,, koje prati svako religiozno uzdizanje. Re-ligiozni doživljaj i iskustvo koje se u njemu javlja želi da emancipuje od svega toga. Njegovo samopouzdanje treba da

397 filozofski.rs

Page 393: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

se temelji samo na iskustvu sadržanom u njemu. To je opšti karakter religioznog pokreta, koji je obuhvatao holandski po-kret započet u prvoj polovini XVII veka, nemačke pijetiste i pokret Moravske braće, metodizam i irvingijanizam, baptiste i kvekere. Započeo je u Holandiji, gde je, u skladu sa svojim kalvinističkim karakterom, nastojao da stega u moralu pre-obraćenih, suprotstavljena svetovnom životu, stekne svoje pravo, a sredstvo je nalazio u konventikulama.65

Vucijus se borio protiv filozofije uma, koja se upravo pojavljivala kod Dekarta.66 Početak rilozofije uma vremenski se potpuno poklapa s početkom pijetizma. Do njihovog susreta dolazi u Holandiji. (1643. godine pojavljuje se Dekartovo pi-smo Vucijusu, čuveni pamflet.) Kocejus, Lodenštajn i Labadi su u verovanju zasnovanom na Svetom pismu i njegovom istraživanju doprineli oslobođenju religioznog iskustva i ma-šte. Potrebno je, dakle, ispitati:

Do koje mere Vucijus, pod uticajem Dekarta, time što mu se suprotstavlja, ima kritičku svest o svojim osnovama. Isto to i kod one trojice koje smo spomenuli. Građa kod Ričla, koji, međutim, ne ističe to gledište.

Isto pitanje se javlja i u vezi s nemačkim pijetistima. Svuda se zahteva isto opštenje s Bogom kao pretpostavka sva-kog znanja o nevidljivom svetu. Samo preobraćenik može znati nešto o nevidljivom svetu. Samo on razume Bibliju. Ona mu otkriva natčulno saopštenu božansku reč. On je sad kadar da u njoj tako reći pravi otkrića. Taj svet pun proviđenja i čuda ne završava se sa vremenima apostola. Gde postoje pro-viđenje i preobraćanje, postoje neposredno božanska dejstva, pa prema tome i čuda. Ona su vezana za Bibliju, ali ne i za protestantizam. Njihova svedočanstva su svi istinski hrišćan-ski religiozni spisi. Pravi Hristos živi pod oblakom svedoka. Dalje, proizilazi da on vernike mora da traži s one strane vid-ljive crkve, u kojoj se mešaju vernici i nevernici.

U prirodi religioznog iskustva je što ono želi da se dopuni razumevanjem istorije tuđih preobraćanja i pobožnosti. Time se ono proširuje i snaži. Tako nastaju konventikule, propa-ganda, pokret Moravske braće.

Paralelizam koji na taj način nastaje između prosveće-nosti i pijetizma. Nasuprot svetovnoj trpeljivosti stupa ver-ska, koja priznaje svaku istinsku hrišćansku veru koja počiva na preobraćanju. Nasuprot borbi prosvećenosti protiv magije svetih tajni stupa religiozno shvatanje te magije. Nasuprot pri-rodnopravnom učenju o jednakim pravima svakog umnog

398 filozofski.rs

Page 394: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

bića stupa ukidanje podvojenosti građanskih klasa u religioz-nom opštenju time što se preobraćenima pridaje jednaka reli-giozna vrednost. Nasuprot teleologiji prosvećenosti pijetistič-ki sklop znakova, uslišavanje molitve; nasuprot propagandi prosvećenosti propaganda pijetizma.

Sličnost, međutim, dopire dublje. Crkveni sklop za pije-tiste nije nikakva potvrda njihove vere; opravdanje ne pro-ističe iz njega; individua svoju pravednost pred Bogom mora tražiti u svom vlastitom doživljaju okajavanja i preobraćanja. Vera koja se tada doživljuje istinska je vera. To počiva na unutrašnjem karakteru doživljaja ličnosti, kome su reforma-tori stvaralački pribavili važnost. Taiko je čista reakcija istin-skog protestantizma... On se, međutim, prevazilazi duhom velikog individualističkog pokreta, isključujući još više crkvu iz tog religioznog procesa. Njegova veličina je u tome što produžava i nastavlja imutrašnji karakter prvog protestant-skog pokreta, a u tome je i njegova srodnost s prosvećenoš-ću. Pijetizam je jedna mogućnost religioznog shvatanja sveta, koja stoji na istom istorijskom tlu s prosvećenošću.

Pijetizam, međutim, treba strogo razlikovati od produže-taka spiritualističkog pokreta reformacije. I on je proizišao iz istog tog velikog pokreta; sekte i pisci i jednog i drugog pravca povezani su unutrašnjom srodnošću i istorijskim sklo-pom. Međutim, njega od njih odvajaju dva momenta. Njegova vera ne samo što se razvija na Bibliji nego i ostaje vezana za nju. Pijetizam je biblijsko hrišćanstvo. Njegov odnos prema Bibliji ide od prostodušnog biblijskog učitelja, koji u njoj traži snagu za preobraćanje, za jačanje i sigurnost u veri, koji je prelistava u presudnim životnim situacijama, i pod njenim uticajem stiče nova iskustva a vlastita pronalazi u njoj, pa sve do teologije, koja nastoji da u Bibliji otkrije istin-ski sistem hrišćanske nauke. I ovi i oni čitaoci Biblije poveza-ni su međusobno. Ispovesti su učenja proizišla iz života. U Hristu i u apostolskim spisima sam život nam pristupa i obraća nam se.

Drugi momenat koji odvaja pijetizam od puritanaca ili Jakoba Bemea je što religioznost, onako kao što izvire iz poje-dinačne ličnosti, tako i ostaje stvar te ličnosti. Pijetizam želi da u jednoj posvetovljenoj sredini širi strogi hrišćanski život, hrišćansku stegu.

Ali novi poreci života tuđi su njegovom biću, okrenutom od sveta. Tamo gde se pojavljuje usmerenost na te poretke, fenomen pijetizma nije više čist pred nama. To je povezano

399 filozofski.rs

Page 395: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

s momentom kada dolazim do najoštrije napetosti između pijetizma i prosvećenosti, a isto tako i sa visoko moralnim razvojem protestantskih crkava. On je izraz svojeglave težnje za podvojenošću religioznosti. Kida sve niti koje povezuju re-ligiju i kulturu. Problem opstanka hrišćanstva u svetu rešava tako što zahteva otuđenje od sveta, od nauke, od razvoja države, od umetnosti i lepote stvari.

Potrebna je, dakle, terminološka preciznost. Donde dokle dopiru navedena obeležja, dakle kod Holanđana, u Nemačkoj, kod metodista itd., reč je o jedinstvenom pokretu koji nosi ista obeležja, i možemo ga u širem smislu nazivati pijetiz-mom. On postoji i dalje, pre svega u Nemačkoj, u samoj držav-noj crkvi, jer je preinačuje (upor. Trelč) time što crkvena ortodoksija u njemu nalazi osnovu života, delatnosti, snage. On u njoj stvara konventikule, povezane krugove, kao što je onaj u kome je Bizmark pronašao svoj pozitivan odnos pre-ma hrišćanstvu. Sekte, na primer, pokret Moravske braće, me-todisti izvan Nemačke itd. Međutim, svoju samostalnu energi-ju pijetizam nije mogao da potvrdi, zato što je tražio hrišćan-stvo odvojeno od sveta kulture.

5. ISTORIJSKI RAZVOJ

Ovde se ne sme preći preko pokušaja koji u jednom nizu pojmova žele da sagledaju zajedničke stadijume u razvitku nacija. Počev od Hegela najznačajniji među njima nalaze pra-vilo razvitka u napredovanju od obvezanosti ka slobodnom samoodređenju. Unutrašnja obvezanost individue nesumnjivo je donji stupanj individualne diferencijacije, činjenica koja se apsolutno može dokazati za najstrije nama pristupačne stupnjeve istorijskog života. Zivot Germana u doba Tacita može da posluži kao sjajan primer. U to doba, na germansko društvo još nisu uticali Rimljani sa svojim individualistički izgrađenim životnim stavom, sa svojim raskidom s nacional-nim idealom i moralom, racionalnim iskorišćavanjem pojedi-načne egzistencije. Nikakva refleksija o životu i njegovim ciljevima nije pojedinca izvodila izvan okvira onoga što je bilo regulisano navikom, moralom i kolektivnim duhom. Po-jedinac se utapao u narodnosnu zajednicu kojoj pripada. Nje-na moć i njena sreća bile su i njegove, jer je i on njen sastav-ni deo, aktivan i sa priznatom vtrednošću. Njene navike, obi-čaji, predstave o životu i ideali određivali su duševno ustroj-

400 filozofski.rs

Page 396: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

stvo svake individue. Tako su narodnosne zajednice ispunjene kolektivnom voljom; pronalaze je i ostvaruju prostim ustav-nim poretkom određenim običajnim pravom na skupovima sunarodnjaka mogu da se uporede s moćnim organizmima či-je delovanje proističe iz neke maglovite a ipak jedinstvene volje. A pošto to stanje pronalazimo svuda na najstarijim pri-stupačnim stupnjevima, to je onda jedna pouzdana polazna tačka. Polazeći otuda, Hegel određuje hod svetske istorije kao razvoj u pravcu slobode. Ta4—Fazvoj -sadgžL_postepeno osamestaljenje i indivdualno izgrađivanje ličnosti, određivanje individue umom, iTTčome se^oslvarulg^unutrasnja ^stobutta; dstnTarenje^šIoBode u pcHitićkomT^btikrr društvaTTasno je, me-Ćhil:hn,-da je takvo odrcđivanje hoda lstonje uslovljeno pret-postavkom o najvišoj vrednosti koju će ona biti kadra da ostvari. Sadašnjost i njeno stanje ne označavaju granice našeg istorijskog shvatanja; jer ona je ispunjena težnjom i delova-njem koje seže daleko u budućnost. U toj graničnoj oblasti našeg istorijskog znanja, u kojoj vidimo kako velike tenden-cije dejstvuju u pravcu budućnosti, stvaraju se koncepcije koje od prošlosti kroz ideje o vrednostima, čije je ostvarenje namera istorije, vode u svekoliku budućnost.

Zar ne postoje opšti razvoji, koji prolaze kroz čitavu is-toriju i koji, nezavisno od napredovanja ka slobodnoj subjek-tivnosti, mogu polagati pravo na samostalno značenje?

Kroz čitavu istoriju traje napredovanje nauka. To napre-dovanje je stalno, neprekidno, nezadrživo; jer ono zavisi od toga hoće li poj'movi moći da se prenose bez ostatka sa j'ed-nog lica na drugo, iz jednog vremena u drugo. U čitavoj ob-lasti razumevanja životnih manifestacij'a j'edino tu postoji mo-gućnost prenošenja. Znači, postoji opšta pravilnost u napre-dovanju promena kod čovečanstva. I ona u sklopu značenja promena zauzima istaknuto mesto; jer prema jednom drugom zakonitom odnosu, koj'i je prvi postavio Bekon, saznanje za-konitog uzročnog sklopa omogućuje da se predskaže buduće i da se primenom zakonitosti uzročnih sklopova njome pro-uzrokuju nameravane posledice.

S time je povezan j'oš jedan momenat promene koja pra-vilno napreduje. Čovek je najpre vezan za tle, potčinjen j#e uslovima prirodnog kretanja u prostoru, saopštavanja od usta do usta,, koruptibilnosti događaja u vremenu. Odvija se jedan opšti proces, koji traje kroz čitavu istoriju, u kome se napredovanjem nauke postepeno savlađuju granice i uspo-stavlja opšti međunarodni sklop. Pravilnošću koja vlada u

401 filozofski.rs

Page 397: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

oblasti razumevanja omogućen je još jedan razvitak. Objek-tivacija duha u životnim manifestacijama stalno raste u toku vremena. Time se neprekidno umnožava građa za istorijsko razumevanje. Postaju vidljivi sve obuhvatniji sklopovi. I tako napredovanje u istorijskom saznanju postoji u okviru odre-đene linijei, bez obzira na kolebanja energije i usmerenosti ra-zumevanja.

Hteo bih da izvučem još jedan momenat iz mnoštva po-stojećih. Dok sloboda subjektivnosti i njeno individualno ob-likovanje raste u toku istorije, istovremeno u njoj raste i temeljitost u zasnivanju znanja, onakvog kakvo obavlja filo-zofija, a time se stalno povećava pouzdanost s kojom se čo-vek orijentiše u filozofskom samoosvešćenju. Težnja čoveka, okruženog sve samim nesigurnostima, da u sebi samom stekne čvrstinu, ipak se i pored sve veće slobode subjekta sve više zadovoljava. Usred promenljivih godišnjih doba i promenlji-vih vremenskih prilika oko nas, mi tražimo čvrste zidine koje će nas zaštititi makar nas i ograničavale. I sve veće obrazlo-ženje koje filozofija daje samoosvešćenju, jeste nezadrživa tendencija ljudskoga roda,, koja se pojavljuje u samoj prirodi našega bića.

filozofski.rs

Page 398: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

PRIMEDBE

PRETHODNA NAPOMENA

Od Diltajevih radova objavljenih u ovoj knjizi do sada su štampane samo dve rasprave: Prva studija o utemeljenju du-hovnih nauka, (1905) i Izgradnja istorijskog sveta u duhovnim naukama, (1910). Sva druga dela ostala su u rukopisu. Od-mah treba istaći da je reč o nacrtima. Ni za jedan ovde objavljen rad ne može se reći da je gotov za štampu. To su dokumenti koji nam omogućavaju uvid u Diltajev na-čin rada i probleme koji su ga poglavito zaokupljali u posled-njim godinama života. Diltaj nije dovršio svoje životno delo i uopšte se ne ubraja u filozofe koji su uspeli na nađu kraj-nje zadovoljenje u jednom skladno zaokruženom sistemu. Tako u njegovom životnom delu odlomak zadržava svoju vrednost; čak se u takvim odlomcima, pored sve nespretnosti u izrazu na koju često nailazimo, njegov pravi filozofski do-življaj često izražava bolje i na neposredniji način nego što je slučaj sa planskim rasporedom njegovih velikih dela, određenim logičko-metodskim razmišljanjima, pa i u tom po-gledu (nacrti predstavljaju dragocenu dopunu njegovih već štampanih spisa.

S druge strane, međutim, pogrešno bi bilo kad bismo iz fragmentarnog karaktera većine rukopisa, koji se ovde štam-paju, izveli zaključak da je reč samo o nevezanim zabeleška-ma. To nije Diltajev način. Nije ni pomišljao da, posebno poslednjih godina, izloži svoje misli u obliku apergu-a. Sve što je beležio napisao je imajući u vidu veliko zamišljeno delo koje treba uvrstiti u jedan sastav, od samog početka čvrst i konstruktivan. To i jeste ono posebno u Diltajevom načinu rada, što on u svojim raznovrsnim istraživanjima uvek

403 filozofski.rs

Page 399: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

polazi od jednog sveobuhvatnog gledišta. Sa sveobuhvatnim gledištem on živi i stvara. Od samog početka njegovo mišlje-nje je usmereno uvek na celinu. Samo tamo gde taj obuhvatni plan treba da se razradi u pojedinostima, celina često promi-če u prividno nepovezanim pojedinačnim izlaganjima filozof-skog i istorijskog karaktera.

Priređivač nije mogao da iz mnoštva rukopisa po slobod-noj oceni izvrši izbor, kako bi celinu sredio po sopstvenim gle-dištima. Naprotiv, zadatak je bio da se, pre svega, prati Dil-tajeva osnovna konstruktivna misao, pa da se svaki pojedini odlomak uvrsti u skupni sklop. Zabeleške o dispoziciji, nume-racije odlomaika koje odgovaraju zabeleškama, i paginacije omogućile su da se konačno napravi raspored odlomaka, koji uglavnom odgovara Diltajevim namerama. Pri tome je tre-balo da se savladaju znatne poteškoće. Ukupna dispozicija kod Diltaja nije bila bezuslovno utvrđena. U pojedinostima se često kolebao,, pa se to odrazilo da više numeracija i pagi-nacija teku naporedo, da su započete nove numeracije ili pa-ginacije ne sprovode dalje. O tome ćemo bliže u pojedinačnim napomenama. S druge strane, verovatno su se i Diltaju u pojedinostima potkrale poneke greške. Naročito u poslednjim godinama. Što se količina rukopisa više nagomilavala, utoliko se i sam Diltaj u njoj manje snalazio. Ipak, nadamo se da će ovde postati jasna unutrašnja povezanost raznih Diltajevih radova iz poslednjih godina, i da će pri tome izići na videlo smisao celine, ma koliko da su fragmentarna izlaganja u poje-dinostima bila uvek samo nepotpuna.

Kada je reč o tekstu samih rukopisa, većinom je reč o diktatima. Zatim i svojeručne zabeleške, delom pisane na odvojenim listovima, a delom predstavljaju ispravke i dodat-ke uz diktate. Najzad, postoji i nekoliko prepisa načinjenih po nalogu samog Diltaja. Diktati na žalost ne predstavljaju bezuslovno pouzdan tekst. Često se čini da su ga sekretari po-grešno čuli. Ponekad, naglas čitajući ih za mnoga mesta može da se kaže da su ispravan tekst, ali se ponekad, posebno kad sekretar nije više bio kadar da ga prati, svaki takav pokušaj pokazao bezizgledan. Na žalost, ovde nije moguće dati tekst koji bi udovoljio svim zahtevima. Međutim, treba napraviti razliku između onoga što je bilo načisto prepisano i konce-pata. Prepise je Diltaj većinom, ponekad i po nekoliko puta, pregledao i ispravljao. Dok, naprotiv, diktate za koncepte čini se da Diltaj u svojim poslednjim godinama nije pregle-dao. To se zaključuje na osnovu činjenice da se ista misao

404 filozofski.rs

Page 400: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

često u jedva izmenjenom obliku ponovo beleži, dok ukazivanja na ranije koncepte nedostaju. Neka mesta u konceptima osta-la su sumnjiva. Često se nije moglo presuditi da li je u pita-nju pisareva omaška ili Diltajeva nespretnost. Mora se uzeti u obzir i da su samom Diltaju kod diktiranja promakli poneki nepodesan izraz pa i loše rečenične konstrukcije, koje ne bi propustio da ih je konačno pregledao. Tamo gde su po svoj prilici u pitanju samo takve nespretnosti, tekst smo dali što je moguće vernije. Ponekad, kad nam je neka rečenica ili deo rečenice izgledao potpuno nerazumljiv,, stavljene su tač-kice. I najzad, tamo gde je greška bila očevidna i nije posto-jala sumnja u ispravku koju treba uneti, tekst smo rekon-struisali. Bliža obrazloženja za pitanje nalaze se u napomena-ma koje slede.

STUDIJE ZA UTEMELJENJE DUHOVNIH NAUKA

U prethodnoj napomeni uz Izgradnju istorijskog sveta Diltaj piše: »Okosnicu ovoga rada čine rasprave o razgraničenju duhovnih nauka, strukturnom sklopu znanja, doživljavanju i razumevanju, koje su u Akademiji nauka čitane više godina sve do 20. januara 1910«. To su rasprave koje Diltaj naslov-ljava sa Studije o utemeljenju duhovnih nauka. Prema njego-vim navodima reč je o predavanjima u Akademiji nauka. Pre-varili bismo se, međutim, ako bismo očekivali da pred sobom imamo do kraja obrađene rasprave, koje bi se jednostavno kao takve mogle objaviti. Takvo akademsko predavanje, uko-liko nije određeno za štampanje — što je ovde slučaj samo sa prvom studijom — predstavlja samo nacrt iz koga je Dil-taj čitao izvesne delove, i koji je kasnije većinom dalje raz-rađivao i često uključivao u neki novi sklop — sa novom paginacijom i dispozicijom. Nekad smo uspevali da rukopis predavanja identifikujemo na osnovu spoljašnjih obeležja — po određenom načinu podvlačenja pojedinih mesta u rukopi-su, po napomenama kao što je »čitati«,, ili po podacima o vremenu koje je potrebno da se pročita (na primer: dovde 25 minuta).

Za označavanje pojedinih studija držali smo se gorepo-menutih podataka iz Prethodne napomene uz Izgradnju isto-rijskog sveta. Nije bilo jednostavno odrediti hronološki redo-sled studija. Za to su, naravno, od presudnog značaja bili podaci koji se nalaze u izveštajima sa sednica Pruske akade-

405 filozofski.rs

Page 401: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

mije nauka. Ovde ćemo ih navesti, a započećemo jednim pre-davanjem u Akademiji, koje doduše nije označeno kao »stu-dija«, ali je blisko problemima obrađenim u studiji.

Izveštaji sa sednica Kraljevske Pruske akademije nauka. 1904. 22. decembar. Sednica filozofsko-istorijskog odeljenja.

Gospodin Diltaj je čitao o utemeljenju duhovnih nauka. (Objav. kasnije.)

Za utemeljenje duhovnih nauka, kao i za filozofsko samo-osvešćenje uopšte potrebno je da se na sve vrste znanja pro-šire kako saznanje stvarnosti tako i određivanje vrednosti, kao i postavljanje svrhe i donošenje pravila. Teorija znanja za utemeljenje duhovnih nauka prvo mora da reši dva pita-nja: prirodne nauke i istorijske nauke prave dve pretpostav-ke; prihvataju od pojedinačne empirijske svesti jedan neza-visan uslov i pretpostavljaju da naše mišljenje, uikoliko se razvija u oblicima i prema pravilima za koje je vezana svest o evidentnosti, vodi ka jednom znanju koje omogućuje da se prepozna to što je nezavisno od empirijskog subjekta. Reše-nje drugog problema, koje je najpre pokušano,, polazi od upo-ređivanja logičke strukture u raznim sklopovima koji na-stoje da ostvare saznanje stvarnosti, određivanje vrednosti i postavljanje svrhe, kao i donošenje pravila.

1905. 2. mart. Zajednička sednica. Gospodin Diltaj je podneo prvu studiju o utemeljenju

duhovnih nauka. (Objav. kasnije.)* U njoj se na prvom mestu govori o zadatku, metodi i

planskom rasporedu utemeljenja; zatim se dalje tumače opisni prethodni pojmovi potrebni za teoriju znanja; i na kraju se izlažu opšta svojstva psihičkog strukturnog sklopa.

1905. 23. mart. Sednica filozofsko-istorijskog odeljenja. Gospodin Diltaj je podneo drugu studiju o utemeljenju

duhovnih nauka. (Objav. kasnije.) U njoj se obrađuje predmetno shvatanje i istražuje struk-

turni karakter doživljaja shvatanja, i njihove odnose na os-novu kojih sačinjavaju sklop.

1906. 6. decembar. Sednica filozofsko-istorijskog odeljenja. Gospodin Diltaj je čitao Studije o utemeljenju duhovnih

nauka (nastavak Studije koju je čitao 2. marta 1905). (Objav. kasnije.)

* Prva studija štampana je u Izveštaju sa sednice od 16. marta 1905.

406 filozofski.rs

Page 402: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Najpre, raspravljao je o mogućnosti da se zadatak raz-mišljanja o duhovnim naukama prouči izolovano od opšteg sistematskog sklopa, kao i o odnosu između te refleksije i istorije duhovnih nauka. Zatim je prešao na nekoliko važnih stavova, koji se odnose na oblast utemeljenja duhovnih nauka.

1909. 7. januar. Zajednička sednica. Gospodin Diltaj je u nastavku svoje rasprave, koju je

pročitao 6. decembra 1906, čitao o suštini duhovnih nauka i njihovom odnosu prema prirodnim naukama. (Objav. kasnije u Raspravama.)

1910. 20. januar. Zajednička sednica. Gospodin Diltaj je čitao o »razumevanju drugih lica i

njihovih životnih manifestacija«. (Raspr.) Povukao je razliku između elementarnih i viših oblika

razumevanja i analizirao radnju jednih i drugih. Sa ovim podacima,, uzetim iz Izveštaja sa sednica Akade-

mije nauka, treba da upotrebimo gorepomenutu Prethodnu napomenu. Pošto je Diltaj napomenuo da okosnicu Izgradnje istorijskog sveta čine rasprave pročitane u Akademiji (raspra-ve o razgraničenju duhovnih nauka, strukturnom sklopu zna-nja, doživljavanju i razumevanju), nastavlja: »Od njih (tj. od rasprava pročitanih u Akademiji nauka) rasprava o struktur-nom sklopu znanja temelji se na onoj o psihičkom struktur-nom sklopu, pročitanoj 2. marta 1905, štampanoj u Izveštaju sa sednice od 16. marta; prema tome, ovde je samo malo do-punjena. Od neštampanih rasprava, unetih u ovaj rad, ona o razgraničenju duhovnih nauka ovde je jednostavno reprodu-kovana, a one o doživljavanju i razumevanju su proširene«.

Ako uporedimo ta dva podatka, onaj iz Izveštaja sa sedni-ce i iz Prethodne napomene, onda datovanje rasprave o struk-turnom sklopu znanja i rasprave o razumevanju ne predstav-lja nikakvu teškoću. Rasprava »o strukturnom sklopu znanja« očevidno je druga studija (1905. 23. mart), a o razumevanju je poslednja studija (1910, 20. januar). Teže je bilo datovanje rasprava o razgraničenju duhovnih nauka i o doživljavanju, koje su pomenute u Prethodnoj napomeni uz Izgradnju. Kada je reč o prvoj, moglo bi se, na osnovu okolnosti da nabraja-nje rasprava započinje njome, zaključiti da je treba staviti na sam početak, i da je to ona rasprava koja je pročitana 22. decembra 1904. Onda bi se mogla utvrditi činjenica, značajna za tok Diltajeve misli, da je on raspravu, napisanu krajem 1904„ uneo nepromenjenu u Izgradnju istorijskog sveta 1910, što je za nas posebno značajno, jer se u prvom odeljku Izgrad-

407 filozofski.rs

Page 403: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nje, o kome je reč (I Razgraničenje duhovnih nauka)t govori o »objektivnom duhu«; znači da je Diltaj taj pojam još kra-jem 1904. shvatio kao fundamentalan za teoriju duhovnih na-uka. Takva pretpostavka se, međutim, zbog spoljašnjih i unu-trašnjih razloga ne može održati. Rasprava pročitana 22. de-cembra 1904. godine postoji delimično; u tekstu koji sledi štampano je u Dodatku ove knjige. Upoređenjem izlaganja sadržanih u njoj„ kao i podataka u Izv. sa sedn. Akad. nauka koji se poklapaju s njima, sa prvim odeljkom Izgradnje, vidi se da nije rasprava koju Diltaj pominje u Prethodnoj napo-meni.

Tako vreme pisanja rasprave o razgraničenju duhovnih nauka pomenute u Prethodnoj napomeni, u svakom slučaju treba staviti posle 1904. Prema podacima iz Izveštaja sa sed-nica mogle bi da se uzmu u obzir godine 1906. i 1909. Diltaj je 6. decembra 1906, kao što je već spomenuto, čitao jednu stu-diju o duhovnim naukama. U njoj je govorio o »zadatku da se razmišlja o duhovnim naukama«. Ali i tu spoljašnji i unutraš-nji razlozi govore, što ćemo kod napomena uz treću studiju još podrobnije izložiti, protiv toga da je reč o ra^spravi pomenutoj u Prethodnoj napomeni. Ostala bi, znači, samo rasprava pro-čitana 7. januara 1909. Na žalost, u Izv. sa sednica nedostaju bliži podaci o njenoj sadržini. Međutim, mnogo štošta govori u prilog tome da je rasprava o razgraničenju duhovnih nauka, uneta u Izgradnju, pisana u to vreme, pri čemu se,, što ćemo bliže izložiti u napomenama uz treću studiju, rasprava pome-nuta u Izv. sa sednice iz 1906, može shvatiti kao I nacrt za I odeljak Izgradnje.

Ostalo je da se utvrdi vreme pisanja rasprave o doživlja-vanju, pomenute u Prethodnoj napomeni. U Izv. sa sednica nema nikakvih podataka o tome. Možda su »doživljavanje i razumevanje drugih lica« predstavljali samo delove jedne iste rasprave. Ali Diltaj u Prethodnoj napomeni nesumnjivo go-vori o dvema raspravama. (Na jednom mestu u konceptu Izgradnje istorijskog sveta čak je reč »je« precrtana i umesto nje stavljeno »su«.) A kako je isključeno da je rasprava o doživljavanju isto što i rasprava pročitana u Akademiji 6. decembra 1906, čini se da nam za tu raspravu nedostaje svaki osnov za datovanje. Međutim, prilikom ispitivanja rukopisa utvrdili smo da je rasprava o doživljavanju samo nastavak rasprave o razgraničenju duhovnih nauka, pa, znači, da je na-pisana godine 1909.

408 filozofski.rs

Page 404: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Proizilazi da studije o utemeljenju duhovnih nauka treba rasporediti na sledeći način:

Prva studija: Psihički strukturni sklop (upor. Izv. sa sed-nice Akad. nauka 2. marta 1905).

Druga studija: Strukturni sklop znanja (upor. Izv. sa sedn. Akad. nauka 23. marta 1905).

Treća studija: a) Razgraničenje duhovnih nauka; b) Doživljavanje (Izv. sa sedn. Akad. nauka 7. januara 1909. Prethodni ra-

dovi za to: Izv. sa sedn. 6. decembra 1906). Četvrta studija: Razumevanje drugih lica i njihovih zivoU

nih manifestacija (Izv. sa sedn. 25. januara 1910). Navedeni datumi su samo hronološka orijentacija,, jer,

kao što je gore spomenuto, rukopisi koji se ovde štampaju većinom su samo nacrti čija je razrada često trajala duže vremena.

Od navedenih studija pre Izgradnje štampane su samo studije 1, 2 i 3a (treća redakcija; prva i druga redakcija nalaze se u knjizi u Dodatku). Studija 3b, prema kasnijim Diltaje-vim navodima, trebalo je da posluži kao neposredan nastavak Izgradnje, a četvrta da dođe posle nje. O tome kasnije.

Na kraju još nekoliko reči o teškoćama na koje smo nailazili prilikom raspoređivanja i datovanja pojedinih stu-dija. Diltaj je poslednjih godina bio potpuno nemoćan pred nagomilanom količinom rukopisa. Stalno je pokušavao da ih sredi. Ali nije uspevao u tome. To se odnosi i na Studije. Čas na jednom čas na drugom omotu nalaze se podaci kao: Druga ili Treca studija. Ponekad se čini da se i sam Diltaj dvoumio gde šta spada, pa piše, na primer: po svoj prilici druga studija. Time se i objašnjava što gorepomenuti podaci u Prethodnoj napomeni uz Izgradnju istorijskog sveta daju nedovoljno obaveštenje o prethodnim radovima za njegovu veliku raspravu, i što mogu da se koriste samo ako se uzmu u obzir druga pomoćna sredstva.

PRVA STUDIJA. PSIHIČKI STRUKTURNI SKLOP

Rasprava je objavljena u Izv. sa sednice Pruske akad. nauka 1905. Zajednička sednica od 16. marta.

409 filozofski.rs

Page 405: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

DRUGA STUDIJA. STRUKTURNI SKLOP ZNANJA

Za naslov uporedi: Prethodnu napomenu uz Izgradnju i ono što smo podrobnije izložili u napomeni uz studije.

PREDMETNO SHVATANJE

Prepis načisto. Diktat. Fasc. C. 95, str. 3—64. Uporedi Izv. sa sedn. Pruske akad. nauka 23. marta 1905. i Izgradnji isto-rijskog sveta, str. 50 (u ovoj knjizi str. 147).

Naslov na omotu: Predmetno shvatanje. Poslednji rukopis. Gore;, Diltajevom orukom u zagradi: priključuje se uz prvu štampanu studiju. Dakle, verovatno Studija 2. Natpis na prvoj strani: Studije o utemeljenju duhovnih nauka od Vilhelma Diltaja. Kao naslov prvog poglavlja još jednom ponovljeno: Predmetno shvatanje*

1 Sledi nečitka reč. Možda greška u pisanju. Dopuniti sa: u čulnom opažaju.

l a Na margini: sada Ed. Huserl (sc. Logička istraživanja) knj. II, str. 459.

2 Sledi nedovršena rečenica. Na margini: odavde Huserl (ibid.) 640. Onda praznina.

2a Ovde dopuniti sa: naprotiv.

PREDMETNO POSEDOVANJE

Ovaj smo naslov za naredne odlomke o osećanju i htenju izabrali na osnovu jedne rukopisne zabeleške. U Fasc. 95, str. 66 na jednom omotu nalazi se sledeći natpis: Druga studija. Predmetno posedovanje; ispod toga: »osećanje, htenje«.

OSEĆANJE

Prepis načisto. Fasc. C. 76, str. 118—147. Na omotu (Fasc. C. 76, str. 108): Osećanje. Upor. i Fasc. C. 95, 266 i dalje.

2 b Prvobitna misao ovde nije sprovedena. Trebalo bi, re-cimo, izložiti da izvesne operacije mišljenja ne izazivaju ose-ćanja zadovoljstva ili nezadovoljstva.

* Brojke koje su u narednom tekstu stavljene ispred pojedinih napomena odnose se na tekuće brojeve napomena koje sam ja uneo u tekst.

410 filozofski.rs

Page 406: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Dodatak: Dovršavanje unutrašnje teleologije strukturnog sklopa osećanja u objektivnim tvorevinama.

Fasc. C. 76, str. 112—117. Nalazilo se u istom omotu kao i prethodno.

HTENJE

Prvi odlomak

Deo načisto prepisanog teksta. Fasc. C. 52, str. 369—371,, 390—396, 385 do 389. Nalazilo se u omotu (Fasc. C. 52, str. 352) sa sledećim natpisom: Pregled odlomaka o vrednosti, normi, značenju za Logiku duhovnih nauka i učenje o struk-turi. To je verovatno rukopis koji je Diltaj, što se često do-gađalo, kasnije izdvojio kako bi ga opet upotrebio; u ovom slučaju za Izgradnju istorijskog sveta. O Logici duhovnih na-uka upor. naše napomene uz Izgradnju. — Unutrašnji omot (Fasc. C. 52, str. 354) sa sledećim natpisom: Htenje. Druga studija. U zagradi dodato: »prema sadašnjoj numeraciji tre-ća«. Verovatno je prva studija trebalo da bude predmetno shvatanje, druga osećanje, treća htenje. Znači, u pitanju je samo dispozicija u okviru pregleda odlomaka,, koji smo mi označili kao drugu studiju.

3 Primedba na margini: Zigvart (Logika), knj. II, str. 743.

Drugi odlomak

Deo načisto prepisanog teksta. Fasc. C. 52, str. 372—384. Nalazilo se u istom omotu kao i ono prethodno.

4 Primedba na margini: Huserl (sc. Logička istraziva-nja), knj. II, str. 373.

5 Id. Huserl (ib.), str. 372. 6 Primedba na kraju: »Delimično rasporediti među one

ranije.«

TRECA STUDIJA. (PRVI DEO.) RAZGRANICENJE DUHOVNIH NAUKA

Za naslov upor. Prethodnu napomenu uz Izgradnju i ono što smo izložili u napomeni uz Studije. Ovde dajemo tri re-dakcije Razgraničenja duhovnih nauka. Na omotu (Fasc. C.

411 filozofski.rs

Page 407: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

48, II, str. 145) u kome se nalazio jedan deo prve redakcije, stajala je sledeća primedba, napisana rukom jednog od Dilta-jevih sekretara: »B. Prvobitni rukopis«; zatim u zagradi: »list 5 koji nedostaje uključen je u A kao list 17«. Na omotu (Fasc. C. 52, str. 474) u kome se nalazio jedan deo druge re-dakcijei, stoji sledeća primedba napisana istom rukom: »A. Verovatno je ovo poslednji rukopis«. — Naša bi druga re-dakcija, znači, bila prerada prve. Kada je reč o trećoj redaik-ciji, upor. napomenu koja se odnosi na nju.

Ovde neposredno sledi treća redakcija. Dve prve su štam-pane u Dodatku.

TREĆA REDAKCIJA

Verovatno diktat. Sastavljena od Fasc. 54, str. 118, 119, 121 do 123; 50, str. 324—329 i 65, str. 137—139. Nalazilo se delom u omotu sa natpisom: Raniji rukopis. Početak se delom tekstuelno poklapa sa početkom prvog odeljka Izgradnje isto-rijskog sveta.

Sadržinski, ova redakcija je posebno zanimljiva zato što od problema razgraničenja duhovnih nauka vodi neposredno ka analizi doživljavanja, pa jasno ističe jedinstvenost dveju naizgled odvojenih rasprava. U konačnoj redakciji Izgradnje, onakvoj kaikva je ovde štampana,, umetnute su između izla-ganja o razgraničenju duhovnih nauka i onih o doživljavanju duža tumačenja, koja ovde ispunjavaju čitav naredni tekst Izgradnje, a rasprava o doživljavanju je konačno u svojoj poslednjoj redakciji, što ćemo kasnije videti, planirana kao nastavak Izgradnje. Redakcija III, koju objavljujemo, čini nam se da u posebno preciznom obliku prikazuje prvobitni plan, koji je Diltaj kasnije modifikovao umećući između ostalog pojmove objektivnog duha i sklopa delovanja.

7 Umetnut je jedan list (Fasc. 54, str. 122) označen kao Tabaik Ia: »Prvi zadatak je utvrditi šta se ima na umu u rečima doživljavanje, izraz i razumevanje, pa ta tako defini-sana činjenična stanja, refleksijom o njima,, dovesti u potpuno jasnu svest.

Započeću životom. Jasno razgraničeno i u sebi zaokruženo zbivanje, koje je

sadržano u svakom duhovnonaučnom pojmu, jeste životni

412 filozofski.rs

Page 408: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

tok. Pod njim se razume sklop koji je omeđen rođenjem i smrću. Šta podrazumevamo pod tim sklopom? Za empirijsku svest on u prvom redu postoji u postojanju ličnosti u toku njenog života, a to postojanje je kontinuirano, bez ikakvih prekida, jer je vezano za čulnu pojavu ličnosti. Ali on je samo ono što je za nas prvo...« (Tu se rukopis prekida.)

8 Onda dolazi nekoliko Diltajevom rukom olovkom ovlaš zapisanih primedbi, koje započinju rečima: »Doživljaj u sred-njem veku« upor. u pogledu ostalog uz ono prethodno i uz ono potonje, Sabrani spisi, knj. V, str. LXXXIII i dalje. (Prethod-no obaveštenje priređivača.)

9 Svojeručni Diltajev umetak: »Oblikovanje, koje neki do-gađaj dobija kada isečak života koji je dat istakne značenje njegovih sastavnih delova,, konstituiše poetsku celinu. A pošto taj sklop kod događaja sadrži istovremeno i isečak značenja života, događaj postaje simboličan. Ne na osnovu neke po-sebne crte poezije nego zato što je to tako u životu. I tehni-ka određena na osnovu toga«.

IZGRADNJA ISTORIJSKOG SVETA U DUHOVNIM NAUKAMA

Preštampano prema Raspravama Pruske akademije na-uka iz 1910. U zaostavštini (D. 125) nalazi se Diltajev prime-rak sa ispravkama štamparskih grešaka koji je ovde ko-rišćen.

Na strani 2 štampane rasprave stoji sledeća primedba: Završna rasprava pročitana je na zajedničkoj sednici (sc. Prus-ke akad. nauka) 20. januara 1910. Predata u štampu 21. marta 1910, izišla 5. decembra 1910. Upor. uz to Izveštaje sa sednica 1910. 21. januar 1910: Gospodin Diltaj je čitao o razumevanju drugih lica i njihovih životnih manifestacija.

Ta rasprava, (kao i ona o doživljavanju) prema Prethod-noj napomeni uz Izgradnju, trebala je da bude uneta u Iz-gradnju istorijskog sveta u proširenoj redakciji. Uporedi raspravu o razumevanju drugih lica, koju na osnovu jednog rukopisa štampamo kao nastavak Izgradnje, i ono što je u napomeni uz Studije izloženo o podacima iz Prethodne napo-mene.

413 filozofski.rs

Page 409: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

PLAN ZA NASTAVAK STUDIJE O IZGRADNJIISTORIJSKOG SVETA U DUHOVNIM NAUKAMA

NACRTI ZA KRITIKU ISTORIJSKOG UMA

Moglo bi se postaviti pitanje da li je Diltaj uopšte radio na nastavku studije Izgradnja istorijskog sveta u duhovnim naukama, od koje rasprava objavljena 1910, prema podatku na naslovnoj strani, predstavlja samo prvu polovinu. Po za-vršetku rasprave, Diltaj se zdravstveno osećao veoma loše. Le-kar mu je naredio da se što više odmara i zabranio mu je da se bavi teškim teorijskim problemima. Zbog toga se opet po-svetio radovima na drugoj knjizi Šlajermaherovog života^ koji su mu se činili lakšim i prema tome podesnijim za njegovo tadašnje stanje. Međutim, utvrđeno je da se u rukopisnoj zaostavštini faktički nalaze dokumenti označeni kao nacrti za nastavak, i da pre svega jedna rasprava, o doživljavanju i autobiografiji, nosi paginaciju iz koje se vidi da se nepo-sredno priključuje uz rukopis štampane rasprave. Tom utvr-đenom polaznom tačkom, i prema podacima iz rukopisne za-ostavštine, mogu da se utvrde dalji delovi nastavka.

Međutim, nije verovatno da je Diltaj prilikom konačnog objavljivanja naprosto preuzeo Izgradnju u postojećoj redak-ciji i ograničio se da prvom delu doda još jedan. Projekti na-stavka, koje ovde štampamo, čini se da manje-više pretpos-tavljaju da je Izgradnja istorijskog sveta, ovakva kakva je štampana, trebalo da bude podvrgnuta temeljnoj obradi, i u tom smislu mogu se mnogi od ovih nacrta shvatiti kao pro-jekti za preradu. Isto tako, ne može se ništa tačno utvrditi ni o hronološkoj vezi tih rukopisa sa štampanom raspravom. Kao što smo već izložili u Napomenama, uz različite redakcije treće studije o razgraničenju duhovnih nauka (upor. i u našoj opštoj napomeni uz Studije izlaganja o odnosu između ras-prave o razgraničenju duhovnih nauka i one o doživljavanju) postoji jedan prvobitni plan od koga je Diltaj onda, prilikom pisanja Izgradnje istorijskog svetat konačno odstupio. Po tom planu je nameravao da posle izlaganja o razgraničenju duhovnih nauka neposredno pređe na analizu doživljavanja, i upravo taj projekt sad na manje ili više dosledan način odre-đuje raspored različitih nacrta za nastavak ili preradu Iz-gradnje istorijskog sveta. Tako je, dakle, moguće da su mnogi odlomci, koje u sledećem tekstu objavljujemo, napisani po-sle objavljivanja Izgradnje istorijskog sveta i da je Diltaj,

414 filozofski.rs

Page 410: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

kao što je to često činio„ već na samom početku sačinio plan celine, da bi onda objavio samo jedan, prvi deo. No bilo kako bilo, ti odlomci nam pružaju izvanredna uputstva o tome kako je Diltaj zamislio nastavak, najavljen na završetku Izgradnje i kako je nameravao da dovrši drugu knjigu Uvoda u duhovne nauke, koju je projektovao još pre mnogo godina.

Kada je reč o misaonom toku u Nastavku, za razliku od rasporeda u Izgradnji, trebalo je, najpre, u prvom delu ana-lizirati razne metode i pojmove koji mogu da pomognu razu-mevanju individualnog životnog sklopa. Zatim, u jednom dru-gom delu, trebalo je raspravljati o problemu istorije. Indivi-dua i istorija: sa toga gledišta, dakle, trebalo je, izvršiti ras-pored u Nastavku. Tek tada bi se o bitnim sastavnim delovi-ma štampane rasprave, pre svega izlaganjima o objektivnom duhu i o sklopu delovanja u kolektivnim tvorevinama, moglo da raspravlja u drugom delu nastavka.

Kada je reč o naslovu nastavka, izabrali smo naslov: Kri-tika istorijskog uma. Kao što smo napomenuli, Diltaj je još u vreme pisanja Uvoda u duhovne nauke pomišljao na taj naslov. Na jednom omotu (Fasc. 65, str. 176) koji sadrži uvodne napomene uz drugi deo nastavka nalazi se naslov: Drugi deo kritike istorijskog uma. Saznanje univerzalnoisto-rijskog sklopa. Prema tome, smatrali smo da imamo prava da izaberemo taj naslov za sve odlomke za nastavak Izgrad-nje istorijskog sveta u duhovnim naukama.

DOŽIVLJAJ I AUTOBIOGRAFIJA

Diktat. Fasc. 54, str. 6—65. Paginacija počinje stranom 156. Na četvrtom tabaku je precrtana paginacija strane 24, i date su nove strane 154—163. Nova paginacija nije sprovede-na na narednim tabacima. Paginacija prvog tabaka (str. 156) nadovezuje se neposredno na poslednju stranu rukopisa Iz-gradnje istorijskog sveta, koji se nalazi u Fasc. 10. Natpis na prvoj strani: /// Izgradnja duhovnih nauka i (na margini na-menjeno slagaču) prim. slovima: Razgraničenje i logički sklop. Po tome projektu, Izgradnja istorijskog sveta trebalo bi da bude podeljena na tri dela: / Razgraničenje duhovnih nauka, II Logički sklop u duhovnim naukama i /// Izgradnja duhov-nih nauka. U štampanojj raspravi je kao II deo umetnuta Razlika u izgradnji u prirodnim naukama i u duhovnim na-ukama. Za deo III upor. neobjavljene strane: Logički sklop

415 filozofski.rs

Page 411: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

u duhovnim naukama, koje objavljujemo u Dodatku ove knji-ge, pri čemu se prema novoj numeraciji taj odeljak označava brojkom III. Od četvrtog tabaka započinje nov rukopis i paginacija, koja je na tome i sledećim tabacima prvo precrta-na. Tabaci su paginirani brojkama od 22—24, karakteristič-nim za nacrte koji su trebali da predstavljaju prelaz između izlaganja o razgraničenju duhovnih nauka i onih o doživlja-vanju (upor. uz to našu napomenu uz Dopune uz drugu re-dakciju razgraničenja duhovnih nauka). Na margini toga ta-baka je primedba: »Dovde 25 minuta«. Primedbe slične vrste koje se tu još nalaze i druga spoljašnja obeležja navode na zaključak da je reč o konceptu rasprave čitane u Akademiji nauka, i to o konceptu o doživljavanju, koju Diltaj pominje u Prethodnoj napomeni uz Izgradnju istorijskog sveta i koju, kao što smo izložili u opštoj napomeni uz Studije, verovatno treba posmatrati kao nastavak rasprave o razgraničenju du-hovnih nauka, tako što oba dela pripadaju istom predavanju, održanom na sednici Akademije od 7. januara 1909. Kao što Diltaj dalje izlaže u Prethodnoj napomeni, rasprava o razgra-ničenju duhovnih nauka prosto je reprodukovana u štampa-noj raspravi. Zato raspravu o doživljavanju, počev od 4. ta-baka treba priključiti odeljku / Izgradnje istorijskog sveta (I Razgraničenje duhovnih nauka), možda izostavljajući dva po-slednja odeljka, pri čemu je sasvim mogućno da je između ta dva dela ponešto trebalo da bude umetnuto (upor. dopune uz prvu glavu druge redakcije razgraničenja duhovnih nauka, koje su ovde objavljene u Dodatku). Ta dva dela bi onda zajedno sačinjavala koncept predavanja održanog 7. januara 1909. u Akademiji. Nacrti za njegov prvi deo nalazili bi se u odlomcima treće studije, objavljenim u Dodatku, koje mi oz-načavamo sa I i II, dok treći odlomak spaja oba dela raspra-ve, doduše u veoma skraćenoj redakciji. Kasnije je Diltaj pot-puno razdvojio ta dva dela, pa je drugi deo, upravo raspravu o doživljavanju počev od četvrtog tabaka smatrao prvim de-lom nastavka, dodavši tabake 1—3, koji su trebali da budu prelaz od završetka štampane rasprave na raspravu o doživ-ljavanju.

Rukopis o doživljavanju nalazio se u jednom omotu (Fasc. 54, str. 1) pod naslovom: Dozivljavanje, str. od 24 do 42 su stara paginacija. Na omotu, gore, nalazi se primedba: »2ivot je deo života uopšte. A ovaj je ono što je dato u do-življavanju i razumevanju. Život u tom smislu obuhvata čita-vo područje objektivnog duha ukoliko se do njega može do-

416 filozofski.rs

Page 412: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

preti doživljavanjem. Tako je život osnovna činjenica koja mora predstavljati polaznu tačku filozofije. To je ono što je poznato iznutra, to je ono iza čega se ne može zaći. Život ne može da se izvede pred sud uma.«

DOPUNE UZ »DOŽIVLJAVANJE I AUTOBIOORAFIJA«

Rukopisu o doživljavanju i autobiografiji dodato je neko-liko listova,, očevidno određenih da budu uklopljeni u tekst; rukopise Facs. 54, str. 22—30 trebalo je, naime, uklopiti u drugi odeljak: Uočavanje, realnost: vreme. Mi smo ih ovde stavili neposredno iza tog odeljka. Rukopisi Fasc. 54, str. 34— 41 bili su određeni za treći odeljak Sklop života. Ovde smo ih stavili na završetku rasprave kao dopunu. Neki od nacrta koji se tu nalaze možda bi se bolje uklopili na nekom drugom mestu ove knjige. Međutim, moramo da vodimo računa o Dil-tajevim namerama i odustali smo od toga da nacrtima koje je Diltaj tu dao priključimo druge rukopise sa analognim sa-držajem.

*° Upor. Izgradnja, str. 34 (u ovoj knjizi str. 147 i dopunu uz Izgradnju: »Saznajnoteorijski problem. Kant i Fihte«.

11 Kao natpis stoji: »Prva glava. Doživljavanje«, tj. na-slov rasprave. Umesto toga za podnaslov stavljamo: »Uočava-nje, realnost: vreme«. Kod izbora tog podnaslova, kao i slede-iih, uzeli smo u obzir Diltajevu belešku sa omota (Fasc. 54, str. 1).

12 Ovde verovatno počinje prvobitna rasprava. Upor. naše prethodne napomene uz raspravu o doživljavanju.

13 Završetak je delom nerazumljiv. 1 3 a Sledi nekoliko nerazumljivih reči. 14 Ovde upućivanje na Prilog uz 29, I (upor. Dopuna uz

odeljak: uočavanje, realnost: vreme). 15 Sledi nekoliko nerazumljivih reči.

RAZUMEVANJE DRUGIH LICA I NJIHOVIH ŽIVOTNIH MANIFESTACIJA

Diktat i delom Diltajev rukopis. Fasc. 54, str. 229—290, 292—295. Od drugog tabaka počinje paginacija od 1—33. Pre-ma spoljašnjim obeležjima verovatno da je to delimično na-crt predavanja održanog 20. januara 1910. na zajedničkoj sednici Pruske akademije nauka. Prema skiciranom raspo-

27 417 filozofski.rs

Page 413: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

redu trebalo je da iza rasprave o doživljavanju dođe rasprava o razumevanju. Po završetku rasprave o doživljavanju i auto-biografiji moralo bi se, u stvari,, očekivati da će se nastaviti izlaganje o značenju i drugim kategorijama života. Kako, me-đutim, za takva izlaganja postoje samo pojedinačni odlomci, koji osim toga bar delimično već pretpostavljaju analizu ra-zumevanja, smatrali smo da je bolje dati najpre raspravu o razumevanju.

Na omotu (Fasc. 54, str. 228) nalazi se primedba: »Po-slednji rukopis«.

16 Dovde ide ono što je ispisano na nepaginiranim stra-nama. Zatim praznina. Na sledećoj strani ponavlja se naslov dat na omotu rasprave.

17 Primedba na margini: »Uz ovo upotrebiti još i ono o životnoj manifestaciji i izrazu, odelj. 2 iz Poetike.«

17a Upor.: »Nastanak hermeneutike«. Sabrani spisi, knj. V, str. 318 i dalje.

18 Prethodni tekst delimično precrtan. Na margini: Poče-tak korekture koja nije sprovedena.

19 Ovde, očevidno,, praznina. Početak sledeće glave pre-crtan.

DOPUNE

Diktati koje smo mi sastavili iz raznih fascikula.

MUZIČKO RAZUMEVANJE

Tri odlomka. Posebni tabaci. Fasc. 65, str. 55—58; str. 6, 7—17. Natpis na zajedničkom omotu: Doživljavanje i razu-mevanje. Natpis na unutrašnjoj strani omota prvog odlomka: Naknadno oblikovanje; drugog odlomka: Teorija muzike, tre-ćeg: Muzika i četvrtog: Razumevanje a u zagradi: Tumačenje.

20 Sledi nekoliko nerazumljivih reči.

DOŽIVUAVANJE I RAZUMEVANJE

Poseban tabak. Verovatno izdvojen iz nekog prepisa na-čisto. Fasc. 48, I, str. 469. Omot 48, I, str. 467 s natpisom: Do-daci uz sistematski deo.

418 filozofski.rs

Page 414: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

METODE RAZUMEVANJA

Poseban nepaginiran tabak. Fasc. 54, str. 68 i 69. Na omotu natpis: za poglavlja »Život i razumevanje«.

HERMENEUTIKA

Dva nepaginirana tabaka. Fasc. 64, str. 157,, 158, 159, 160. Na omotu (64, str. 156) natpis: Kod Šlajermahera. Isti natpis na prvoj strani. Između odeljka 2 i 3 je praznina.

GRANICE RAZUMEVANJA

Dva odlomka. Nepaginirani tabaci, Fasc. 65, str. 183 i dalje i Fasc. 65, str. 214. Na omotu (Fasc. 65, str. 186) drugog od-lomka: Razumevanje. Šlajermaherova hermeneutika. Natpis na prvoj strani: Tumačenje i istorijska metoda.

21 Sledi nekoliko nerazumljivih redova.

KATEGORIJE 2IVOTA

Diktati i delom prepisi iz kasnijeg doba, koje smo mi sastavili. Za Diltajev pojam kategorija života upor. drugi i četvrti odeljak rasprave o doživljavanju i autobiografiji. Na jednom odlomku (Fasc. 62, str. 161) koji objavljujemo (»Zna-čenje i struktura«) nalazi se zabeleška: »Iza doživljavanja, iz-raza i razumevanja,, glava: Značenje kao prva kategorija ži-vota«. S druge strane, što smo rekli u napomeni uz raspravu o razumevanju, mogla bi se izlaganja o kategorijama života nadovezati neposredno na raspravu o doživljavanju. U jed-nom odlomku s natpisom: Kategorije (Fasc. 65, str. 107) Dil-taj na sledeći način nabraja kategorije života:

— celina i njeni delovi — sklop — struktura u sklopu — određenost pojedinačne egzistencije — pojedinačna egzistencija kao snaga u uzajamnom de-

lovanju snaga. — suština i razvoj. Stvaranje i oblikovanje usađeni u prirodu reprodukcije

predstava (mašta), prodiranja mašte u budućnost time noše-nog htenja.

27* 4 1 9

filozofski.rs

Page 415: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Upor. uz to u četvrtom odeljku rasprave o doživljavanju (u ovoj knjizi str. 253): »Opštim kategorijama mišljenja pri-ključuju se u razumevanju života kategorije vrednosti, svrhe i značenja. Među njima nalazili su se široki pojmovi kao što su oblikovanje i razvitak života. Na kraju rasprave o doživlja-vanju Diltaj izlaže kako kategorija svrhe ili dobra pretpostav-lja kategoriju vrednosti i kako je kategorija značenja pretpo-stavka svih drugih kategorija.

Diltaj na kraju rasprave o doživljavanju označava znače-nje kao »najsvojstveniju kategoriju istorijskog mišljenja«. U jednom odlomku, koji objavljujemo kao dopunu uz raspravu o doživljavanju (upor. str. 240), govori se o kategorijama »ži-vota i istorije«. U jednom nacrtu rasporeda (Fasc. 64, str. 2) umetnute su iza »Doživljavanja« kao pododeljak »Istorijske kategorije«. Diltaj, dakle„ naizmenično upotrebljava izraze: »kategorije života« i »kategorije istorije«. Smatramo da ovde moramo, ukoliko je moguće, da povučemo oštriju razliku u raspoređivanju rukopisa. Prema opštoj dispoziciji nastavka Izgradnje istorijskog sveta trebalo je, kao što smo već napo-menuli, u prvome delu analizirati individualni život, pa tek u drugome delu istorijske probleme. U jednoj dispoziciji, na kojoj zasnivamo prvu redakciju drugog dela nastavka Izgrad-nje, postavljeno je pitanje: »Kako se dalje razvijaju pojmovi kategorija sagledani u pojedinačnoj egzistenciji (naime, u sa-znanju istorijskog sklopa)?« Spojeni su odlomci u kojima se obrađuje veza između istorijskih kategoriia i kategorija individualnoga života.

ŽIVOT

Prepis. Fasc. 62, str. 202—208. Nalazilo se u omotu s nat-pisom »Doživljaj i značenje«, a Diltajevom rukom dopisano je »Poetika«. Upor. i štampane delove »Poetike« u VI knj. Sabranih spisa (str. 313 i dalje, i 319), jer su iz istog kruga misli.

DOŽIVLJAJ

I

Fasc. 62, str. 135—138. Natpis na omotu (62, str. 131): Sklop i teorija duhovnih nauka. Deo jednog odlomka.

420 filozofski.rs

Page 416: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

II

Fasc. 62, str. 197—200. Na margini gore: »Doživljaj«.

TRAJANJE SHVACENO U RAZUMEVANJU

Odvojen nepaginiran tabak. Fasc. 52, str. 701 i dalje. Upo-redi Raspravu o doživljavanju, str. 194 i dalje i dr.

s ZNACENJE

Sastavio priređivač. Odlomci iz kasnijeg vremena. Fasc. 65, str. 256—259, 260, 261, 73 i dalje; Fasc. 62, str. 128 i dalje; Fasc. 65, str. 75—82; Fasc. 62, str. 163—167.

Upor. i odlomke uz »Poetiku« u VI knj. Sabranih spisa. Zatim, završetak rasprave o doživljavanju, gde Diltaj izlaže da je značenje najsvojstvenija kategorija istorijskog mišlje-nja i nastavlja: »Sad je, dakle, važno pre svega objasniti nju u njenom postepenom daljero izgrađivanju«. Izlaganja koja ovde slede mogla bi se, dakle, neposredno priključiti uz ras-pravu o doživljavanju. Međutim, upor. već pomenutu zabe-lešku iz Fasc. 62, str. 163, prema kojoj bi kategorija značenja trebalo da dođe posle doživljavanja, izraza i razumevanja, a koja sadrži i primedbu: »Pre toga Vreme?« O vremenu upor. izlaganja u raspravi o doživljavanju, drugi odeljak: »Uočava-nje, realnost: vreme«, »Kategorije života« i »Doživljaj«.

22 Ovo je prethodno ispisano na odvojenim paginiranim listovima. Natpis na omotu: »Značenje«. Fasc. 65, str. 256— 259. Početak precrtan: »Doživljaj vremena tako predstavlja osnovu za nove kategorije«.

23 Prethodno je ispisano na odvojenim nepaginiranim lis-tovima. Fasc. 65, str. 73 i dalje. Natpis na spoljašnjoj strani omota (Fasc. 65) »Doživljavanje i razumevanje«, a na unu-trašnioj (Fasc. 65, str. 72) Nastavak. I Značenje.

2* Odvojeni nepaginirani listovi. Fasc. 62, str. 128 i dalje. 25 Fasc. 65, str. 75—82. Gore na prvoj strani data je dispo-

ziciona skica: »I Luter«, »II Razumevanje doživljaja«.

ZNACENJE I STRUKTURA

Fasc. 62, str. 163—167. Paginiran tabak. Na omotu: »Zna-čenje i struktura«.

421 filozofski.rs

Page 417: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ZNAČENJE, ZNAČAJ, VREDNOST

Paginiran odlomak. Fasc. 52, str. 465—471. 26 Antropologija. Sledi nepaginaran odlomak koji smo

mi ubacili. Fasc. 65„ str. 146 i dalje. Prema jednom Diltaje-vom projektu trebalo je da izlaganja o antropologiji budu završetak prvoga dela nastavka Izgradnje. O tome podrobnije u napomeni uz »Biografiju«.

Uporedi, između ostalog, i »Kategorije života« (značenje, značaj, vrednost), Sabrani spisi, knj. VI, str. 305. Prvobitni tekst (Značenje, značaj, vrednost) onda opet započinje reči-ma: »Osnova pesništva je...«

VREDNOST

Pet odlomaka. Sastavio priređivač. Fasc. 10„ str. 256— 258; str. 48, 7 i dalje; 65, str. 117; 65, str. 115; 52, str. 72.

Upor. i izlaganja iz četvrtog odeljka rasprave o doživlja-vanju.

Postoji nekoliko nacrta za teoriju vrednosti iz vremena pisanja druge studije. Tamo je još nedostajala ideja o pove-zanosti vrednosti i značenja, kao i uopšte gledište o katego-rijama života.

27 Na margini je znak pitanja napisan Diltajevom rukom i projekt jedne neizvršene ispravke: »Osećanje vrednosti ja mogu...«

28 Na margini je: projekt jedne neizvršene ispravke. 29 Paginiran odlomak. Fasc. 10, str. 256—258. Prvi omot

(Fasc. 10, str. 239). Za nastavak drugi omot (Fasc. 10, str. 252): Vrednost, značenje. Treći omot (Fasc. 10, str. 253): Vrednost. Gore na margini na prvoj strani Diltajeva svojeručna primed-ba: »Kod Minsterberga«.

30 Diktat. Paginiran odlomak. Fasc. 48, I, str. 7 i dalje. Natpis na prvoj strani je »Dodatak uz Život i autobiografiju«.

31 Paginiran odlomak. Fasc. 65„ str. 115. Prvi omot (Fasc. 65, str. 1): »Doživljavanje i razumevanje«. Drugi omot (Fasc. 65, str. 91): »Preobražaj kategorija i pojmova u sklopu doživ-ljavanja i razumevanja«. Natpis na prvoj strani: »Razumeva-nje i druga individua. Vrednost«.

32 Nepaginiran list. Fasc. 52, str. 71. Natpis na omotu (Fasc. 52, str. 70): »Vrednost«.

422 filozofski.rs

Page 418: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

CELINA I NJENI DELOVI

Nepaginiran odlomak. Fasc. 54, str. 199 i dalje. Omot (Fasc. 54, str. 198): »Duhovne nauke. Kategorije«. Upor. i gore str. 237: »A šta je to što u posmatranju vlas-

titog životnog toka konstituiše sklop kojim mi njegove poje-dinačne delove povezujemo u celinu i u kome život dospeva do razumevanja?« »Kategorije života. Značenje«, str. 283.

RAZVOJ, SUŠTINA I DRUGE KATEGORIJE

Paginiran odlomak. Fasc. 65, str. 104—106. Upor. pregled kategorija života dat u Opštoj napomeni uz »Kategorije ži-vota«.

32a Sledi nekoliko nerazumljivih reči.

BIOGRAFIJA

U narednom tekstu (str. 294—300) dajemo nekoliko odlo-maka, koji su izgleda nacrt za prelazak između prvog i drugog dela Kritike istorijskog uma.

NAUCNI KARAKTER BIOGRAFIJE

Dva odlomka, od kojih je prvi paginiran diktat, a drugi nepaginiran svojeručni Diltajev zapis. Fasc. 50„ str. 68—76 i Fasc. 50, str. 80—82.

Na prvom od tih odlomaka stoji natpis: »Sklop istorije Šlajermaherove mladosti«. Drugi odlomak nema natpisa.

BIOGRAFIJA KAO UMETNICKO DELO

Paginirani odlomci. Diktati i delom svojeručni zapisi. Fasc. 50, str. 89—93, 94, 88, 94—100.

Na omotu (Fasc. 50, str. 85) stoji »Nastavak poslednjeg rukopisa. Biografija kao umetničko delo«.

II DEO. SAZNANJE UNIVERZALNO-ISTORIJSKOG SKLOPA

Naslov za naredne odlomke nastavka Izgradnje uzet je iz natpisa koji stoji na jednom omotu i glasi: Drugi deo kritike

423 filozofski.rs

Page 419: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

istorijskog uma. Saznanje univerzalno-istorijskog sklopa. (Fasc. 65, str. 176).

Za sam nastavak bila su dva projekta o kojima će kasni-je podrobnije biti reči.

Prvo su dati odlomci od kojih se nekoliko nalazilo u go-repomenutom omotu (Fasc. 65, str. 177—179), a ostali su dodati na osnovu njihove paginacije. Ta paginacija (str. 7 i 8) čini se da s druge strane nameće pretpostavku da je u pi-tanju nastavak odlomaka koje smo objavili pod naslovom »Biografija kao umetničko delo«. (Str. 1—6. Fasc. 50, str. 89— 100.) Ti drugi odlomci nalazili su se zajedno u jednom omotu (Fasc. 50„ str. 85 s natpisom »Biografija kao umetničko delo«), koji gore nosi oznaku II, dok je omot (već pomenuti natpis »Saznanje univerzalnoistorijskog sklopa«), sa odlomcima koji slede (str. 7—10) na odgovarajući način označen sa IV.

Na sledećem omotu s natpisom »Antropologija« (Fasc. 65, str. 143) (upor. napomenu br. 26) stoji odgovarajuća oz-naka III. Čini se da protivreči kontinuiranoj paginaciji koja se nalazi na odlomcima sadržanim u omotima II i IV. Vero-vatno da je Diltajeva prvobitna namera bila da sa biografije neposredno pređe na »Saznanje univerzalno-istorijskog sklo-pa«, tj. da prvi deo Kritike istorijskog uma završi biografijom, kako bi pokazao da se individualni život ne može konstruisati čisto biografski, tj. odvojen od istorijskih sklopova. Kasnije je došao na ideju da bi prirodan završetak njegovih izlaganja o individualnom životnom sklopu morala sačinjavati jedna an-tropologija.

Ta ideja nije sprovedena, pa se mi ovde držimo raspore-da koji je naznačen u gorenavedenoj paginaciji, i biografijom završavamo prvi deo Kritike istorijskog uma, dok kratki od-lomak o antropologiji objavljujemo u odeljku »Kategorije ži-vota«.

Još bi trebalo napomenuti da se Diltaj, što se vidi iz nat-pisa na pojedinim omotima,, nosio mišlju da proširi prvi deo Kritike istorijskog uma. Upor. i natpis na jednom omotu iz Fasc. 50 (str. 65), označen sa V: »Teorija pojedinačne egzis-tencije i njeno individualno postojanje« (vidi nap. uz poglav-lje o životu). I: »Učenje o strukturi i opisna psihologija«. II: »Antropološka refleksija...« Podatke za nastavak sadrži nat-pis na drugom omotu u Fasc. 54 (str. 141) i označen je sa II, a natpis na njemu je kao i prethodni: »Drugi deo Kritike istorijskog uma. Saznanje univerzalnoistorijskog sklopa«.

424 filozofski.rs

Page 420: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Odlomci koji slede, sabrani su pod naslovom »Uvod«, za-počinju kao što je gore pomenuto stranama 7—10. Zatim, do-lazi nepaginiran odlomak (Fasc. 65, str. 174), koji se nalazi u omotu s natpisom »Novi zadatak«.

U drugom omotu nalazi se jedan odvojeni list (Fasc. 65, str. 173) sa ovakvim tekstom: »Do sada su predmet izlaganja bile pojedinačne ličnosti i pojedinačni odnosi koji postoje među njima«. Taj misaoni tok može lako da se dopuni: Novi zadatak je sad prikazati sklop istorijsko-društvenog sveta.

PRVI PROJEKT NASTAVKA

Diktat. Prepis načisto. Shema sa naslovima uz koje su po-nekad dodata bliža kratka objašnjenja. Kod pojedinih delova dispozicije nalaze se i listovi koji su očevidno određeni da posluže kao osnove za razradu projekta.

Dispozicija ide od 3 do 19. (Cilj knjige.) Nedostaju dva prva naslova u dispoziciji, koji su se verovatno odnosili na opšte probleme istorije (na primer: 1. Problem istorije, 2. Analiza). (Upor. i natpise na omotu 10: 73 i 50: 217 ili i 10: 315: 1. Dva osnovna svojstva koja određuju stvaranje pojmo-va i 10: 249: 2. Stupnjevi istorije.)

Ovde smo dispoziciju započeli sa 1 (umesto sa 3), i shod-no tome izmenili numeraciju narednih odlomaka.

Pošto smo zatekli sprovedenu dispozicionu shemu za na-stavak drugog dela Kritike istorijskog uma, mi smo rukopisi-ma, koji su još za Diltajeva života sređeni, dodali druge sa srodnim sadržajem, ukoliko na njima nije bilo nikakvih po-dataka o kakvom drukčijem rasporedu.

Rukopisi koji su od početka bili sređeni nalaze se svi u Fasc. 50. Rukopisi ovde štampani nose u rasporedu sledeće brojke: 379, 398 do 401, 403—405, 409, 410, 414,, 415—419, 422, 423, 200, 204, 205, 207, 208, 210, 213, 112, 119, 130—135, 137—141, 148—156.

1. OSNOVNI ODNOS STRUKTURE ISTORIJSKIH TVOREVINA

U ovom dispozicionom naslovu Diltaj postavlja sledeća pitanja: »Kako se dalje izgrađuju kategorije i pojmovi shva-ćeni na pojedinačnoj egzistenciji?« »Kako je tu moguće objek-tivno saznanje?«

425 filozofski.rs

Page 421: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

U trećem odeljku dela / Kritike istorijskog uma spojili smo rukopise koji se odnose na kategorije života. Treba da se utvrdi kako se te kategorije dalje izgrađuju primenom na istorijske tvorevine. Kada je reč o drugom pitanju, nastaje problem koji je Diltaj postavio već u prvoj studiji. Upor. i našu napomenu uz Dopunu prve glave druge redakcije Raz-graničenja duhovnih nauka.

PRISTUP U SVETSKU ISTORIJU

Umetnuto ovde od naše strane. Diktat. Fasc. 54, str. 188 —190. Natpis na prvoj strani: »Naknadno tumačenje«. Na omotu (Fasc. 54, str. 187): »2ivot, umetnost i istorija«.

LOGICKI SKLOP U DUHOVNIM NAUKAMA

Umetnuto od naše strane. Diktat. Nepaginirani tabaci. Fasc. 51, str. 180 i dalje. Upor. i drugi dodatak uz Izgradnju istorijskog sveta.

ISTORIJSKI SVET I ZNACENJE

Umetnuto od naše strane. Diktat. Fasc. 65„ str. 67. Prvi omot: (Fasc. 65, str. 1): »Doživljavanje i razumevanje«. Drugi omot: »Razvijanje vrednosti i značenja u radnjama«.

VREDNOST I ISTORIJA

Umetnuto od naše strane. Diktat. Nalazilo se u istim omotima kao i prethodno. Fasc. 65, str. 63, 64, 66, 65.

33 Sledi jedna nerazumljiva rečenica.

DOŽIVLJAVANJE, RAZUMEVANJE, SKLOP DELOVANJA

Umetnuto od naže strane. Diktat. Paginiran odlomak. Fasc. 48, II, str. 118—124.

34 Uporedi »Kategorije života«. 4: Celina i njeni delovi. 35 Diltajeva primedba na margini: »Posle ovoga dolazi

Uvod (u duhovne nauke), str. 7.« <Sabrani spisi, knj. I, str. 6.>

426 filozofski.rs

Page 422: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ISTORIJSKI SKLOP

Umetnuto od naše strane. Diktat. Paginiran odlomak. Fasc. 48, I. str. 295—297.

Na omotu (Fasc. 48, I, str. 268): »O objektivnom duhu za kasniju upotrebu«.

ISTORIJSKI SKEPTICIZAM

Umetnuto od naše strane. Diktat. Nepaginiran odlomak, bez naslova. Fasc. 65, str. 94—98. Na omotu (Fasc. 65, str. 92): »Razumevanje«.

MOGUCNOST OBJEKTIVNOG SAZNANJA U DUHOVNIM NAUKAMA

Umetnuto od naše strane. Diktat. Paginiran odlomak. Fasc. 52, str. 357—360. Na omotu (52, str. 356): »Značenje«.

2. STRUKTURA SVAKOG ISTORIJSKOG SKLOPA

Fasc. 50, str. 396. Posle natpisa stoji: »Upor. u raspravi o Utemeljenju duhovnih nauka«.

Umetnuto od naše strane. Diktat. Paginiran odlomak bez natpisa. Projekt dispozicije. Fasc. 10, str. 268—274.

3. SUBJEKTI ISTORIJSKOG ISKAZA

Umetnuto od naše strane. Nastajanje svesti o sklopu i zajedništvu posredstvom is-

torije. Odvojen nepaginiran tabak. Diktat. Fasc. 50, str. 22, 23.

5. KULTURNI SISTEMI

Hermeneutika sistematskih organizacija. Za Diltajeva života umetnuto: Odvojen nepaginiran tabak.

Diktat. Fasc. 50, str. 403.

427 filozofski.rs

Page 423: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

10. RELIGIJA I NJENA ORGANIZACIJA

RELIGIOZNOST

Tri odlomka, od kojih su prva dva složena za Diltajeva života, dak smo treći mi umetnuli. Fasc. 50, str. 415—419, 422 i dalje. Fasc. 52, str. 261 i dalje; str. 265 i dalje.

Naslov drugog odlomka (nepaginiran tabak): »Religija«. Zapis na omotu (Fasc. 50, str. 421): »Iz sistematskih pitanja«. Treći odlomak (paginiran nacrt) nalazio se u omotu s natpi-som: »Učenje o vrednosti«. (Fasc. 52, str. 261.)

13. POGLED NA SVET I FILOZOFIJA

Tumačenje fihzofskih sistema. Odvojen nepaginiran tabak, umetnut ovde za Diltajeva

života. Fasc. 50, str. 207 i dalje. 36 Sledi nedovršena rečenica, kojom je trebalo da započne

odeljak označen sa 2.

DUHOVNE NAUKE I JEDNA FILOZOFIJA ŽIVOTA

Kao i sledeći odlomak s natpisom: »Povezanost istorije metafizike i religije sa kulturom« umetnuto od naše strane. Fasc. 48, II, str. 297—300. Natpis na omotu (48, II, str. 294): »Kultura«.

37 Prethodni odlomak koji započinje rečima: »Sadržinu ne treba razdvajati od oblika...« (nepaginiran tabak, Fasc. 48, II, str. 295) umetnut od naše strane. Prethodni tekst opet započinje rečima: »Na vrhuncu...«

16. COVEČANSTVO I UNIVERZALNA ISTORIJA. REVOLUCIJA

Diktat umetnut za Diltajeva života. Odlomak. Nepagini-ran tabak. Fasc. 50, str. 119 i dalje.

TEORIJA ISTORIJE

Diktat. Paginiran odlomak. Fasc. 50, str. 137—141. Umet-nuto za Diltajeva života. Na omotu (Fasc. 50, str. 129). Iz »Sistematska pitanja«.

428 filozofski.rs

Page 424: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

UNIVERZALNO-ISTORIJSKO RAZUMEVANJE

Diktat. Umetnuto od naše strane. Odvojen paginiran ta-bak. Fasc. 48, H, str. 304—308. Na omotu (48, II, str. 303): »Univerzalna istorij a«.

DOPUNA UZ ISTORIJU ISTORIOGRAFIJE

Diktat umetnut za Diltajeva života. Paginiran odlomak. Fasc. 50, str. 130—135.

38 Sledi nekoliko nerazumljivih reči.

7. PRIRODA SISTEMA. CIU KNJIGE

Odnos izmedu prirodnih i duhovnih nauka. Umetnuto za Diltajeva života. Odlomak. Diktat. Fasc. 50,

str. 150—153. Proučavanje duhovnih nauka i njihove teorije, i njihov

odnos prema problemima sadašnjosti. Odvojeni nepaginirani listovi, umetnuo ih Diltaj. Diktati.

Fasc. 50, str. 155, 156, 154. Na prvoj strani natpis: »Sistemat-ski rad«.

39 Primedbe na kraju: 2. Sklop u duhovnim naukama. Osnova: »Antropologija«. Upor. Dodatak uz »Kategorije živo-ta« i našu napomenu uz drugi deo Kritike istorijskog uma.

DRUGI PROJEKT ZA NASTAVAK

Kritika istorijskog uma. Drugi deo. Druga redakcija. Za utvrđivanja redosleda i natpisa za ove odlomke poslužila nam je jedna dispoziciona skica, koja se nalazi u Fasc. 62 (2), i niz numerisanih omota u fasciklama 10 i 50 (Fasc. 10, str. 73„ 168, 183, 310. Fasc. 50, str. 217, 158, 102). Dispozicionu skicu uzimamo u obzir tek od petog odeljka (»Problem isto-rije«). Ono što prethodi odnosi se na prvi deo Kritike istorij-skog uma: 1. Uvod. 2. Saznajnoteorijski problem i put za nje-govo rešenje. (Upor. treci dodatak uz Izgradnju istorijskog sveta.) 3. Doživljavanje. B. (nedostaje A) Istorijske kategorije. (Upor. našu napomenu uz Kategorije života.) 4. Razumevanje.

Što se tiče ostaloga, ono što sada sledi spada, kako po dispoziciji tako i po izlaganjima, na sam kraj Izgradnje isto-

429 filozofski.rs

Page 425: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

rijskog sveta (upor. tamo str. 189 i dalje). Ideje o istoriji filozofije koje su tamo date ovde se dalje razvijaju i dovode do završetka, doduše samo ovlaš dodirnute. Zato treba upore-diti raspravu: »Tipovi pogleda na svet i njihovo izgrađivanje u metafizičkim sistemima«. (U zbirci tekstova Pogled na svet, 1911, koja treba da bude štampana u VIII knjizi ovog izdanja i rukopise koji će biti objavljeni uz nju.)

Odlomci koji ovde slede nalazili su se delom u omotima s natpisima i brojnim oznakama koji odgovaraju gorepome-nutoj dispoziciji. Ponešto smo i mi dodali. Dajemo samo one naslove za koje postoje nacrti. Ostali se pominju u Dodatku. Shodno tome izmenjene su i cifre. Mi počinjemo sa 1 (=5).

1. PROBLEM ISTORIJE

Natpis: 5. »Problem istorije« nalazi se na omotima: Fasc. 10, str. 73 i 168. (Upor. i Fasc. 42, str. 523.) U dispozicionoj skici (Fasc. 64, str. 2) nalazimo sledeće: 5. »Problem istorije i rešenje u univerzalnoj istoriji... Odbacivanje apstraktnih od-govora i izbora«. S time bi trebalo uporediti u Fasc. 10 (str. 294) jednu polemičku primedbu protiv Rikerta i Zimla. Diltaj između ostalog kaže: »Iz tih apstraktnih načela nemoguće je objašnjenje onoga što stvarno postoji kao istorija. Samo neki ideal istorije, koji istinsku ne objašnjava«.

ISTORIJSKI ČOVEK

Četiri odlomka. Prvi (Fasc. 48, II, str. 286—289) i drugi (Fasc. 48, II, str. 291 i dalje) odlomak nalazili su se u omotu s natpisom: »O istoriji«. Natpis na prvom odlomku (odvojen nepaginiran tabak): »Kritika istorijskog uma«. Treći odlomak je odvojen nepaginiran list. (Fasc. 48,1, str. 465). Četvrti odlo-mak je jedan paginiran nacrt. (Fasc. 48, I, str. 304—306.) Na-lazio se u omotu s natpisom: »Objektivni duh«.

40 Upor. Izgradnju. Ova knjiga str. 147. 41 Sledi nekoliko delom nepotpunih izlaganja. 42 Primedba na margini: Uvod u duhovne nauke. Str. 44

i dalje (Sabrani spisi, knj. I, str. 35 i dalje).

430 filozofski.rs

Page 426: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ISTORIJSKI POJAM

Tri odlomka. Prvi odlomak (Fasc. 10, str. 191) je na odvo-jenom nepaginiranom tistu bez natpisa. Drugi odlomak (Fasc. 10, str. 170—176) nalazio se u omotu s natpisom: »Problem istorije. Uvod«. Treći odlomak je (Fasc. 10„ str. 225) odvojen, nepaginiran list bez natpisa i nalazio se u omotu s naslovom: »Život, moral, pravo i država«. Olovkom dopisano: »Uz 5 (sc. Problem istorije) i 9 (sc. Kulturni sistemi i organizacije).

4 3 Upor. Dodatak uz »Kategorije života«. 4 4 Upor. »Izgradnja istorijskog sveta«, ova knjiga str.

147 i dalje, i četvrti dodatak uz »Izgradnju«.

2. NACIJE

Između 5: »Problem istorije« i 8: »Nacije« nalaze se još dve oznake odeljaka. U prvom odeljku trebalo je izložiti kako već pripovedanje u istoriji sadrži nešto opšte; u drugom, protumačiti problem analize. Upor. zbog prvog odeljka: Iz-gradnju istorijskog sveta, ova knjiga str. 147. Nagoveštaje o sadržini drugog od ovih odeljaka sadrži jedan odlomak (Fasc. 52, str. 69. Na omotu: 7. »Analiza«): »Mogućnost isto-rijskog saznanja uslovljena je time što se analizom iz sklopa istorije ne izdvajaju empirijski delovi nego sistemi kulture. Oni su (moj Uvod str. 55), <Sabrani spisi, knj. I, str. 44 > svrhoviti sistemi, među čijim svojstvima postoje zavisnosti«. Sledi nekoliko redova koji se odnose na Zimlovo shvatanje istorije.

NACIONALNA ISTORIJA

Diktat i delom svojeručni zapis. Fasc. 65„ str. 148—150, 152—156.

4 5 Primedba na margini: »Uporedi: Lampreht, Uvod u nemačku istoriju i Lindnera. Upor.: Lazarus, Psihologija naro-da i Vunta«.

4 6 Nedostaje jedan prilog. Namera nije sprovedena.

SKLOP NEMACKOG DUHA

Diktat. Dva nepaginirana tabaka. Fasc. 64, str. 24—26.

431 filozofski.rs

Page 427: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

3. RAZDOBLJA

Tri odlomka. Fasc. 52, str. 558, 602 i dalje, 535. Prva dva odlomka nalazila su se u omotu (Fasc. 52, str. 555) s natpi-som: »Prosvećenost kao primer«. Upor.: Izgradnja istorijskog sveta, ova knjiga, str. 147 i dalje i Dodatak 4 uz Izgradnju.

47 Upor.: Izgradnji istorijskog sveta, ova knjiga str. 147. i dalje. U jednom daljem nastavku uz ovaj odlomak sadržana su izlaganja o nemačkoj prosvećenosti,, koja se sadržinski a delom i tekstuelno poklapaju sa izlaganjima u Izgradnji isto-rijskog sveta.

48 Nalazi se nekoliko rečenica, čiji je smisao i sklop ne-jasan.

4. NAPREDOVANJE

Odvojen tabak (Fasc. 48, II, str. 358 i dalje). Natpis na omotu: »Istorija«.

Dalja izlaganja o napredovanju nalaze se u jednom dispo-zicionom prepisu načisto (Fasc. 50, str. 189—199), koji ovde preštampavamo. Tamo više puta spomenuta Diltajeva rasprava O proučavanju istorije naukd o čoveku, društvu i državi štam-pana je u Sabranim spisima, knj. V, str. 31 i dalje.

SHEMA DUHOVNIH NAUKA

I LOGIČKO UTEMELJENJE

Problem je, kako... u duhovnim pokretima postoji isto-rijski kontinuitet. (»O proučavanju« itd. Monatshefte 1875, str. 125.)

Stvaranje pojmova podelom. Početak Platon. Metodski u Volfovoj praktičnoj filozofiji. Šlajermaher Etika: Platonova četvorna podela.

a) Podela apriori iz metafizike ili transcendentalno. b) I Volf ima intuiciju koja podelu čita sa predmeta. 1. Induktivno (uporedno) iznalaženje podela koje postoje

u duhovnom sklopu. Kritika: Te podele ne sadrže zakon napredovanja.

432 filozofski.rs

Page 428: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

2. Hegelovi poduhvati da dijalektikom reprodukuje pro-ticanje istorijskog toka. Nedostatak. Zamenjen realnim sup-rotnostima.

3. Dokaz prikladnijeg postupka, koji u svakom datom sklopu pokazuje mogućnost napredovanja:

a) U samom položaju,, uz pretpostavku osnove, različite mogućnosti.

b) Prihvatanje osnova i napredovanje. c) Izmenjeni uslovi. Primer: Razvoj u XVIII veku ka unutrašnjem životu i

istorijskom uzoru.

II ANTROPOLOGIJA I STRUKTURNO UTEMELJENJE

Polazna tačka Lajbnic. Sreća je u uživanju i stalnom na-predovanju. Ispravka: u uživanju sadašnje vrednosti itd.

III VREMENSKO-PROSTORNA IZGRADNJA

1. Prirodna stanja, polukultura, kultura. Postepeno pro-širivanje prostornog obima kulture. Prelaz u zaostalost na pojedinim tačkama.

2. Vremenska izgradnja. Njena mera, ljudski život i gene-racije. (O proučavanju, Monatshefte, str. 123—125.)

3. Povezivanje celine na osnovu kontinuiteta. (Ibid., str. 125.)

IV RAZLIKA MEĐU RASAMA, PODNEBLJIMA ITD.

Vreme uobličavanja uživanja u radu, u napredovanju, koji ne treba dalje analizirati. Isto tako potreba da se oslobo-dimo prirode koja nas okružuje. Težnja ka slobodi. Unutar te sfere nastaje kontinuitet razvoja kulture.

V JEDINSTVA IZ KOJIH SE SASTOJI TAJ SKLOP

Opisna metoda. Nacije. Organizacije. Kulturni sistemi.

28 433 filozofski.rs

Page 429: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

VI STRUKTURNI SKLOP

1. On se najpre može utvrditi u okviru jedne političke celine, u odeljku koji je homogen.

Najjednostavniji oblik koji se može pronaći: strukturni sklop germanskog društva pre seobe naroda.

Njegovi delovi: a) Predstave i pojmovi date stvarnosti,, nauka. Zakon

potpune prenosivosti. (Monatshefte, str. 125.) Njene grani-ce itd.

b) Drugi zakon. U naukama u okviru čovečanstva, posred-stvom prenošenja postoji stalno napredovanje.

c) Zakon: To napredovanje omogućuje napredovanje vla-davine nad prirodom i uređivanja društva.

2. Doživljaj kao vraćanje u vlastito sopstvo. 1. zakon: Vraćanje se dovršava izražavanjem doživljaja. 2. zakon: Izraz dobija sve složenije oblike posredstvom čovekovog odnosa prema prošlosti i budućnosti, a on se nalazi u njihovom sre-dištu. I posredstvom mašte. 3. zakon: u različitom stepenu doživljaj sadrži odnos spoljašnjeg sveta prema sopstvu. Taj odnos je odnos vrednovanja, značenja, smisla.

Tako za razliku od sveta saznanja nastaje razumevanje sveta, religije, umetnosti, filozofije.

Napredovanje se tu nalazi u povećanoj svesnosti o unu-trašnjem životu posredstvom doživljaja. Svet unutrašnjeg života sve više se doživljuje kao nešto beskrajno. U istoj sraz-meri povećavaju se i izražajna sredstva pomoću kojih se on vidi. Nasuprot tomq, u umetnosti nema kontinuiteta u napre-dovanju.

Još jedno napredovanje nalazimo u svesti o raznovrsnosti i individualnosti.

I najzad, u svesti o istorijskim stanjima i izrazima. 3. Ostvarenje jednog objektivnog sveta vrednosti, svrha i

dobara. a) Privredni život: vladaju stvari. Potreba. Sredstva za

zadovoljenje. b) Socijalno uređenje: proizvod istorije. Ali, ono uvek

mora da se opravdava i reformiše prema ostvarenjima društva. c) Objektivacija u državi: uprava, vojska, pravo.

434 filozofski.rs

Page 430: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Napredovanje se tu u privrednom pogledu nalazi u vlada-vini nad prirodom posredstvom tehnike. U socijalnom pogle-du u proširenju slobode, uživanja i kulture na sve staleže.

VII ISTORIJSKO NAPREDOVANJE

1. zakon: ne može se utvrditi u odnosu na individue. U pojedinim kulturnim sistemima i organizacijama može

da se utvrdi, ali se mora kompenzirati sa gubicima. Najzad se može s Hegelom ukratko označiti kao napredovanje ka slobodi. Ona se stiče znanjem, svesnošću, spoljašnjom organi-zacijom, nagomilavanjem dobara.

5. UNIVERZALNO-ISTORIJSKI SKLOP

Put od faktičkog ka idejnomq, u kome zbivanje postaje povezano.

Diktat. Dva paginirana tabaka. (Fasc. 10, str. 2—4.) Nat-pis: »Istorija«.

4 9 Sledi jedna nerazumljiva rečenica.

STVARNOST, VREDNOSTI, KULTURA

Diktat. Paginirani tabaci. Fasc. 10, str. 196—201.

PROBLEM VREDNOSTI U ISTORIJI

Diktat. Odlomci bez natpisa. Fasc. 10, str. 180—182, 194, 195.

6. ZAVRŠETAK RASPRAVE

Dva odlomka. Prvi (Fasc. 10, str. 312 i dalje) diktat: odvo-jen tabak bez paginacije i natpisa; drugi (Fasc. 10, str. 311): svojeručni zapis. Skica sa skraćenicama i mestimično teško čitljiva. Oba odlomka nalazila su se u istom omotu s natpisom »Završetak rasprave«. Na drugom odlomku ponovljen je taj natpis.

435 filozofski.rs

Page 431: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

DODATAK

I DODACI UZ STUDIJE O UTEMEUENJU DUHOVNIH NAUKA

O TEORIJI ZNANJA

Diktat. Fasc. 95, str. 233—260. Verovatno je u pitanju rukopis iz koga je Diltaj čitao na sednici Akademije od 22. januara 1904, Na prvoj strani rukopisa gore: Diltajevom ru-kom napisana primedba »Čitanje«. U tekstu su precrtana iz-vesna mesta, verovatno namenjena za čitanje. Čini se da je, prema podacima na omotima,, Diltaj hteo da rukopis uključi u studiju o strukturnom sklopu znanja. (Upor. ova knjiga str. 91 i dalje.)

50 Primedba na margini: »Erdman (Logika), str. 276: Sub-jektivno važeći sudovi. Upućivanje na Zigvarta.

51 Upućivanje na Zigvarta. 52 Primedba na margini: »Mesto kod Erdmana koje po-

moću idealnog subjekta traži ispomoć da odredi karakter suda. Nema, međutim, nikakvog pojma o sudu po kome bi normu, pravilo, propis trebalo shvatiti kao sud. Dokaz bi se mogao i ovako izvesti: svako mišljenje je ispravno kad se ispravno obave operacije mišljenja na nekoj građi datoj u doživljaju. Nema, dakle, potrebe da postoji nekakav sud pa da mišljenje bude ispravno. Ako se iz neke vrhovne norme može izvesti neki sistem pravila, stvoriće se skupni pojam svega što je važeće mišljenje, koji se ne sastoji iz sudova,, ako se ta reč uzme u uobičajenom smislu«.

53 Na margini: Upućivanje na Hartmana, Učenje o katego-rijama, i na Zigvarta.

54 Na margini: Upućivanje na Erdmanovu Logiku.

TREĆA STUDIJA: RAZGRANIČENJE DUHOVNIH NAUKA

PRVA REDAKCIJA

Diktat ili prepis. S ispravkama napisanim Diltajevom rukom. Sabrano iz Fasc. 63, str. 5—15 i 48, I, str. 127—150. Koncipirana paginacija teče od 1—19. Drugi deo rasprave (Fasc. 48, II, str. 151—164) nalazio se u omotu (Fasc. 48, II, str. 143) sa natpisom: »Predavanja u Akademiji. 1. Razne re-

436 filozofski.rs

Page 432: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

dakcije određenja pojma duhovnih < n a u k a > i misa<onog> razumevanja«. Na jednom drugom omotu (Fasc. 48„ II, str. 144) takođe Diltajeva svojeručna primedba: »Poslednje preda-vanje u Akademiji«. Možda je u pitanju rasprava pročitana u Akademiji 6. decembra 1906. Upor. Izveštaje sa šednica Filo-zofsko-istorijskog odeljenja. Kada je reč o naslovu: Studija II, ili Diltaj nije uračunao već odštampanu raspravu označe-nu kao prva studija, ili je oba predavanja smatrao jednom stu-dijom — o psihičkom strukturnom sklopu i o predmetnom shvatanju — koja su, u stvari, vremenski bliska.

Sadržinski ova redakcija delom predstavlja tekstuelno po-navljanje misli zapisanih u početnim radovima prve studije. Tamo je Diltaj pokušao da da jednu teoriju znanja da bi do-speo do nekakvog utemeljenja duhovnih nauka. Onda je pre-šao na tumačenje pojma psihičke strukture. Ta tumačenja su da odvela duboko u oblast psihologije i logike. Čini se da se vraća na polaznu tačku i otuda traži kraći put za uteme-ljenje duhovnih nauka.

Donosimo prve strane te prerađene redakcije koja se na-lazi u Fasc. 63, str. 5—15; neposredno se nadovezuje prvobit-na redakcija koja (Fasc. 48, I, str. 127) započinje rečima: »Ni za duhovne nauke ne znači da tako kažemo ...« Početne strane prvobitnog rukopisa nalaze se u Fasc. 48, I.

Toj redakciji trebalo je da se priključi nastavak: 2. Doživ-ljaj i znanje (Fasc. 48, II, str. 151—164), najvećim delom sas-tavljen od citata iz prve studije.

5 5 Olovkom na margini Diltaj je napisao: »Filozofski sis-temi koji iz suštinskih pojmova mišljenja i saznanja izvode rešenje problema znanja ...«

DRUGA REDAKCIJA

Prepis ili diktat. Sa Diltajevim rukopisnim umecima. Sa-kupljeni iz Fasc. 52, str. 475—495; 48, I, str. 244, 245; 52, str. 490—511. Dodata II glava sastavljena je od rukopisa iz Fasc. 50, str. 24—33 i 64, str. 7—17. Na omotu I glave (Fasc. 52, str. 474) nalazi se natpis: »Duhovne nauke. I glava: Poslednji ru-kopis«. Natpis na strani 1 druge glave: »Druga glava«. Konci-pirana paginacija za I glavu: 1—20; za II glavu: 1—11.

Sadržinski ova redakcija je prelaz od prve redakcije od-nosno prve studije o utemeljenju duhovnih nauka na prvi odeljak Izgradnje istorijskog sveta (»Razgraničenje duhov-

437 filozofski.rs

Page 433: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

nih nauka«) sa kojim se mnoga mesta tekstuelno poklapaju. Doživljavanje i razumevanje, kao osnovni pojmovi duhovnih nauka, jasno su razrađeni i treba ih analizirati. Nasuprot to-me, još se ne govori o »objektivnom duhu«, čiji pojam ima presudnu ulogu u izlaganjima Izgradnje istorijskog sveta.

Druga glava, koju smo dodali, sadrži dalja izlaganja o razumevanju. Na omotu u kome se nalazila stajao je natpis iz kasnijeg vremena: »Razumevanje« i (u zagradi) »stariji ru-kopis«. Verovatno da je Diltaj, kasnije, tu glavu uzeo za nacrt rasprave o razumevanju drugih lica (upor. raspravu pročitanu na zajedničkoj sednici Akademije nauka od 20. januara 1910). Prvobitno je verovatno trebalo izlaganja o razumevanju na-dovezati odmah na raspravljanja o razgraničenju duhovnih nauka, dok u kasnijoj redakciji izlaganjima o razumevanju prethode duža raspravljanja druge vrste.

5 6 Na margini: »Uvod u duh. nauke, str. 7«. (Sabr. spisi, knj. I, str. 6.)

5 7 Na margini: »Opisna psihologija, str. 79«. (Sabr. spisi, knj. V, str. 218.)

58 Na margini: Upućivanje na Uvod u duh. nauke, str. 33. (Sabr. spisi, I, str. 26), upor. i Izgradnja, ova knjiga str. 147.

59 Na margini: »Ponovo videti«. 6 0 Upućivanje na: Uvod u duh. nauke. 61 Sledi primedba: »Tu dolazi prikazivanje stavova iz psi-

hološke sveske: Prvo o posledicama pažnje u vezi sa svešću o doživljajima, drugo o uskim granicama u kojima sećanje dopunjava znanje o doživljajima, treće u kom obimu nastupa dopunjavanje <posredstvom> eksperimenata«.

DOPUNE I NASTAVAK ZA I GLAVU

Rukopis I glave druge redakcije Razgraničenja duhovnih nauka prekida se usred rečenice, isto kao i II glava, koja je ovde dodata. Znači, prvo mora da se dovrši I glava. Međutim, Diltaj je, zbog određenih spoljašnjih i unutrašnjih razloga, verovatno u međuvremenu završio raspravu o doživljavanju, koju smo ovde objavili kao nastavak Izgradnje istorijskog sveta. Problem pred kojim se nalazio bio je da nađe vezu od I glave do te rasprave. Rasprava i doživljavanju zamišljena je kao treći deo ili III glava, a između I i II glave nedostajala je, pošto je pokušaj nastavka koji smo ovde objavili stavljen po-zadi,, II glava. Dok I glava nosi natpis »Zadatak«, a natpis gla-

438 filozofski.rs

Page 434: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ve koju smo mi označili sa III glasi »Doživljavanje« ili »Do-življaj i autobiografija«; natpis druge glave trebalo bi da glasi: »Kako je mogućan opštevažeći sklop u duhovnim naukama«, (upor. Fasc. 50, str. 50), ili »Kako je moguće saznanje u du-hovnim naukama?« (upor. Fasc. 54, str. 97 i Fasc. 48, I, str. 293). Spoljašnje obeležje raznih nacrta za prelaznu glavu koji su ovde dati je to što — s izuzetkom prvog nacrta, čija se paginacija nastavlja neposredno na onu iz I glave — nose pa-ginaciju 22—24, paginaciju koja se ponovo nalazi u raspravi o doživljavanju (Fasc. 54, str. 13). U pogledu ostaloga upuću-jemo na ono što je izloženo u opštoj napomeni uz studije o odnosu između rasprave o razgraničenju duhovnih nauka i rasprave o doživljavanju, i na našu napomenu uz drugu ras-pravu.

I

Diktat. (Fasc. 50, str. 38—43). Paginacija: 20 (mastilom); zatim privremena paginacija olovkom: 1—3. Preuzima opet jedan deo završnih izlaganja u I glavi druge redakcije raz-graničenja duhovnih nauka i daje nov nastavak.

II

Diktat. (Fasc. 52>, str. 692, 693). Paginacija: 22. Primedba na omotu (Fasc. 52, str. 691): »Za predavanje isključeno«. Ve-rovatno da je reč o raspravi iz 1909, pročitanoj u Akademiji 7. januara.

Jedan drugi nacrt izlaganja koja su trebala da čine pre-laz između glave »Zadatak« i glave »Doživljavanje« uspeli smo da sastavimo iz Fasc. 10 (str. 127, 128) i 54 (str. 158). U njima se Diltaj vraća na svoju raspravu o nastanku herme-neutike (upor. Sabr. spisi, knj. V), da bi prema tamo izlože-nim načelima prišao problemu opštevažećeg objektivnog isto-rijskog saznanja.

O ostalim nacrtima upor. i: Fasc. 50, str. 181, 180 i Fasc. 54, str. 97, 98. Nacrt iz Fasc. 54 (paginiran sa 22 a, b) nosi nat-pis: »Kako je moguć opštevažeći sklop u duhovnim nauka-ma?« Tu se kao obeležje duhovnih nauka navodi da »je u nji-ma ono što je dato svuda objektivni duh koji je ostvarilo čovečanstvo ...«

439 filozofski.rs

Page 435: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

II DODACI UZ IZGRADNJU ISTORIJSKOG SVETA

LOGICKI SKLOP U DUHOVNIM NAUKAMA

Štampani tabaci koji nisu uneti u Izgradnju istorijskog sveta. Fasc. 50, str. 1—8. Paginirano: 1—8. Na prvoj strani primedba slagača: »Najponiznije pitanje. Stupci označeni sa 1—8 do sada nisu upotrebljeni. Može li se slog izostaviti?« Upor. str. 49 Izgradnje istorijskog sveta (ova knjiga str. 147), gde je trebalo umetnuti pomenute štampane tabake. Umesto »III Logički sklop u duhovnim naukama« dolazi »Opšti sta-vovi o sklopu duhovnih nauka«. Na kraju odbačenih štampa-nih tabaka nalazi se upućivanje na »Predmetno shvatanje«, pa bi se tu neposredno priključio prvi odeljak (ova knjiga str. 147).

ODLOMCI UZ UCENJE O STRUKTURI

Diktat. Fasc. 61, str. 66—69. Pojedini odlomci iz vreme-na kad je pisana Izgradnja istorijskog sveta. Uz odlomak o spoljašnjem svetu upor.: Diltaj, Prilozi rešavanju pitanja o poreklu našeg verovanja u realnost spoljašnjeg sveta i njego-vom pravu, 1890, Sabr. spisi, knj. V, str. 99 i dalje.

SAZNAJNOTEORIJSKI PROBLEM

Saznajnoteorijski problem duhovnih nauka

Diktat iz vremena kad je pisana Izgradnja. Fasc. 54, str. 173 ,175; 51, str. 332; 52, str. 539,, 540, 545—548. Odlomci. Na završetku svojih istorijskih izlaganja o razlici izgradnje u prirodnim naukama i duhovnim naukama, Diltaj stavlja ne-koliko primedbi o svome stavu prema teoriji saznanja. Već je u jednom od odlomaka, koji ovde štampamo kao dopunu uz I glavu druge redakcije Razgraničenja duhovnih nauka (Do-puna 2) Diltaj učinio nekoliko nagoveštaja o različitosti saz-najnoteorijskog stava u prirodnim naukama i u duhovnim na-ukama. U Izgradnji istorijskog sveta on se ponovo vraća na tu misao, ne razrađujući je tamo podrobnije. Odlomci, koje objavljujemo, pružaju bar neke nagoveštaje koji mogu popu-niti tu prazninu.

440 filozofski.rs

Page 436: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

KANT I FIHTE

Upor.: Izgradnja istorijskog sveta. Ova knjiga, str. 147, a i str. 126 i dalje. Na završetku se nalazi upućivanje na Dilta-jevog Šlajermahera.

Poništenje transcendencije subjektivnosti

Dva odlomka. Nalazili su se u omotu (Fasc. 52: 518) sa natpisom »Sistematska rasprava. Upotrebiti je«.

PROSVEĆENOST KAO PRIMER

Odlomci iz vremena kad je pisana Izgradnja. U narednom tekstu dajemo niz odlomaka sa delimično sprovedenom pagi-nacijom i uputstvima za raspored, koji treba da na jednom konkretnom istorijskom primeru pokažu primenu duhovno-naučnih metoda,, izloženih u Izgradnji istorijskog sveta. Upor. Izgradnja. Ova knjiga str. 147. Diltaj postavlja problem »od-ređivanja strukturnog sklopa jednog razdoblja ili jednog pe-rioda«, i problem tumači posmatrajući »nemačku prosveće-nost u pravcu unutrašnjeg sklopa«. Pošto je cilj rasprave tako zahtevao, Diltaj nije mogao u štampanom tekstu suviše da proširuje svoja izlaganja o nemačkoj prosvećenosti. Čini se da je za razumevanje sklopa Diltajevih sistematskih i istorij-skih misaonih tokova poželjno dopuniti njegova izlaganja iz rukopisa. Naredni odlomci nalazili su se u istom omotu (Fasc. 52, str. 555) s natpisom »Prosvećenost kao primer«. To su prema ovde izabranom redosledu strane: 626, 627; 619—622; 637—641; 634, 635, 636; 630, 631, 628; 658, 659, 666—672. Iz izvoda i uputstava koji su se nalazili u istom omotu proizilazi da je Diltaj za svoj istorijski prikaz posebno proučio sledeća dela: Trelč: Socijalna učenja hrišćanskih crkava i grupa; Maj-neke„ Kosmopolitizam i nacionalna drzava; Erdmansderfer, Istorija Nemačke.

Dva odlomka iz istog omota štampana su u nastavku dru-gog dela Izgradnje. Drugi projekt za nastavak »Razdoblja« (upor. str. 345).

Dalja izlaganja o nemačkoj prosvećenosti nalaze se u trećoj knjizi Diltajevih spisa.

441 filozofski.rs

Page 437: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Struktura doba prosvećenosti

Upor. Izgradnja. Ova knjiga str. 147 i dalje. Dva odlomka. Prvi odlomak nalazio se u omotu s natpisom »Politička pita-nja«, a drugi u drugom omotu s natpisom »Rukopis istorij-skog dela«.

6 2 Sledi nekoliko nerazumljivih reči, čiji bi smisao otpri-like bio: Kao što se udeo božanskoga sve više povlači, sve se više izgrađuje ideja itd. Upor. ono što sad dolazi u tekstu.

DRŽAVNI ŽIVOT U DOBA PROSVEĆENOSTI

Upor. Izgradnja. Ova knjiga str. 147 i dalje. Tri odlomka. Prvi odlomak nalazio se u omotu (Fasc. 52, str. 633) s natpi-som »Istorijski uvod«. Isti natpis je i na prvoj strani. Na za-vršetku odlomka nalaze se izvodi iz Majnekea, Kosmopolitizom i nacionalna drzava, koji se ovde ne štampaju.

Drugi ovde objavljeni odlomak nalazio se u istom omotu u kome i prethodni.

Na omotu (Fasc. 52, str. 625) trećeg odlomka nalazi se natpis »Politička pitanja«. On započinje sledećom dispozicio-nom skicom: »1. Privreda. 2. Staleško uređenje. 3. Politika. Upor. Erdmansderfer, Istorija Nemačke, knj. II, str. 149 i dalje.

6 3 Sledi nekoliko nerazumljivih reči. Na omotu (Fasc. 52, str. 657) »Muzika prosvećenosti«.

Upor. Izgradnja. Ova knjiga, str. 147. 6 4 Primedba na kraju: »Vidi moje zabeleške«.

PIJETIZAM

Omot (Fasc. 52, str. 662). Natpis: Pijetizam. Upor. Izgrad-nja. Ova knjiga str. 147 i dalje.

65 Upućivanje na Trelča. Upor.: »Socijalna učenja hriš-ćanskih crkava i grupa«, Sabr. spisi, knj. I, 1919, str. 841 i dalje. Takođe i za naredna izlaganja.

Posle date rečenice sledi nekoliko nerazumljivih reči. 6 6 Primedba na margini: »Pitanje da li Vucijus već ističe

načelo doživljaja i iskustva nasuprot racionalnosti.«

442 filozofski.rs

Page 438: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

ISTORIJSKI RAZVOJ

Fasc. 10, str. 211—222. Omot (Fasc. 10, str. 209). Natpis: »Istorijski razvoj (i u zagradi) još neiskorišćeno«. Deo načisto prepisanog teksta. Paginirano sa str. 154—160. Od 2. do 4. ta-baka precrtana paginacija 138, 139, 140. Iz toga se vidi da je odlomak prvobitno bio deo rukopisa Izgradnje istorijskog sve-ta, i da je bio iza str. 136. (Fasc. 10, str. 528,, odnosno 110 štampana strana), a kasnije ga je trebalo umetnuti iza ruko-pisne strane 152 (Fasc. 10, str. 560 odnosno 122 štampane stra-ne). Konačno su te strane izdvojene i stavljene pozadi.

filozofski.rs

Page 439: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

REGISTAR IMENA

Ajhorn (Eichhorn) —161 Aristotel — 171, 208, 337 Arnold (Arnold) — 162 Avenarijus (Avenarius) — 160 Avgustin (Augustinus) — 201,

259, 384

Bah (Bach) — 126, 245, 246, 285

Baur (Baur) — 164, 208 Bek (Bockh) — 163, 180, 278,

279 Bekl (Buckle) — 370, 371 Bekon (Bacon) — 157 Beme, Jakob (Bohme, Jakob)

— 399 Bemer (Bohmer) — 162, 243,

244, 246 Berkli (Berkelev) — 157 Betoven (Bethoven) — 121 Bizmark (Bismarck) — 201,

206, 342, 348, 400 Bop (Bopp) — 161, 166 Bosije (Bossuet) — 393 Burkhart, Jakob (Burckhardt,

Jakob) — 311, 202

Cedlic (Zedlitz) — 214 Cezar — 233 Cvingli (Zwingli) — 345

Dalamber (D'Alembert) — 157 Dante (Dante) — 341 Dekart (Descartes) — 336,

398 Didro (Diderot) — 345 Direr (Durer) — 277, 377 Drojzen (Drovsen) — 178, 180

Euzebije (Eusebios) — 208

Fehner (Fechner) — 151 Fihte (Fichte) — 74, 151, 162,

168, 171, 174 i dalje, 178, 181, 278, 295, 339, 340, 367, 389

Fojerbah (Feuerbach) — 387 Fridrih Veliki (Friedrich der

Grosse) — 234, 241, 344, 377, 391, 392, 396

445

filozofski.rs

Page 440: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Galilej — 157 Gervinus — 178, 179 Gete (Goethe) — 168, 169, 259,

260, 309, 377, 378, 389 Gibon (Gibbon) — 161, 162,

208 Glajm (Gleim) — 394 Gluk (Gluck) — 397 Grim, Jakob (Grimm, Jakob)

— 161, 163, 164, 166, 311 Grim, Vilhelm (Grimm, Wil-helm) — 311 Gvičardini (Guicciardini) —

208, 227

Hajdn (Haydn) — 121, 397 Haman (Hamann) — 393 Hegel (Hegel) — 122, 151, 161,

165, 167, 170, 172, 173, 176, 177, 178, 181, 208, 212, 213, 214, 215, 220, 221, 234, 259, 310, 339, 340, 347, 348, 387, 394, 400, 401

Helderlin (Holderlin) — 178 Hendl (Handel) — 246, 282,

284 Heraklit — 256 Herbart (Herbart) — 340 Hercberg (Herzberg) — 214 Herder (Herder) — 162, 166,

170,173, 227, 370, 393 Herodot — 226 Hjum (Hume) — 157, 161, 162 Hobz (Hobbes) — 158, 264,

370 Humbolt, Vilhelm fon (Hum-boldt, Wilhelm von) — 161,

163, 173, 178, 179, 180 Huserl (Husserl) — 80, 109,

110, 298, 378

Jering (Ihering) — 162

Kant (Kant) — 74, 97, 101,136, 157, 162, 163, 168, 173, 174 i dalje, 177, 178, 181, 241, 253, 255, 336, 337, 348, 358, 367, 375, 389, 392, 393

Karlajl (Carlyle) — 169, 170, 177, 201, 310

Karmer (Carmer) — 214 Kepler (Kepler) — 281 Kivije (Cuvier) — 192 Klajn (Klein) — 214 Klajst, Evald fon (Kleist,

Ewald von) — 395 Kocejus (Coccejus) — 398 Kont, Ogist (Comte, Auguste)

— 178,182, 234, 371 Kornej (Corneille) — 397

Labadi (Labadie) — 398 Lajbnic (Leibniz) — 178, 241,

261, 264, 303, 336, 391, 393 Lamber (Lambert) — 157 Lesing (Lessing) — 162, 241,

244, 246, 392, 393, 394, 395, Loce (Lotze) — 151, 160, 312, 370

Lodenštajn (Lodenstevn) — 398

Lok (Locke) — 157 Luter (Luther) — 241, 342, 345

Mah (Mach) — 160 Majer, Eduard (Meyer, Edu-

ard) — 348

446 filozofski.rs

Page 441: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Makijaveli (Macchiavelli) — 171, 208, 227

Makolej (Macaulay) — 208, 311, 314

Melanhton (Melanchthon) — 162, 241, 393

Mezer, Justus (Moser, Justus) — 227, 245

Mikelanđelo — 131 Mil. Džon Stjuart (Mill, John Stuart) — 178, 182 Milenhof (Miillenhoff) — 163 Miler, Johanes fon (Miiller, Johannes von) — 166, 169, 178 Miler, Otfrid (Miiller, Otfried)

— 163 Mocart (Mozart) — 284 Momzen (Mommsen) — 163 Monteskje (Montesquieu) —

154, 162, 173

Neandar (Neander) — 208 Nibur (Niebuhr) — 161, 163

i dalje, 168, 170, 192, 208, 225, 340

Niče (Nietzsche) — 310 Novalis (Novalis) — 162

Paskal (Pascal) — 201 Platon — 163, 207, 208, 286,

308 Poenkare, Anri (Poincare,

Henri) — 160 Polibije (Polybios) — 207, 226,

227, 371 Pufendorf (Pufendorf) — 241

Ranke (Ranke) — 169, 170, 171, 172, 180, 201, 208, 310, 340

Rasin (Racine) — 397 Ričl (Ritschl) — 208, 398 Ruso (Rousseau) — 259, 260,

387

Savinji (Savigny) — 161, 164, 165

Servantes (Cervantes) — 244 Spinoza (Spinoza) — 300, 390 Svarez (Svarez) — 214

Šekspir (Shakespeare) — 219, 244

Šeling (Schelling) — 151, 171, 176, 178, 259, 387, 390_

Šiler (Schilier)— 173,178 Šlajermaher (Schleiermacher)

— 160 i dalje, 177, 178, 179, 208, 278, 279, 287

Šlecer (Schlozer) — 162, 393 Šlegel, Fridrih (Schlegel, Frie-

drich) — 162, 163, 178, 278, 279

Slegel, Vilhelm (Schlegel, Wil-helm) — 162

Sloser (Schlosser) — 175, 245, 320

Šopenhauer (Schopenhauer) — 151

Špitler (Spittler) — 393

Tacit — 233, 237, 400 Tokvil (Tocqueville) — 166,

171, 172

447 filozofski.rs

Page 442: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Tomazijus (Thomasius) — 241, 243

Tukidid (Thukidydes) — 169, 207, 208, 226, 371

Volter (Voltaire) • 169, 173, 227

Vucijus (Voetius)

161, 162,

398

Vaksmut (Wachsmuth) — 173 Zaks> H a n s (Sachs, Hans) — Viko (Vico) — 371 2 7 7

Vinkelman (Winckelmann) — Zemler (Semler) — 162, 244, 162, 227, 246 246

Volf (Wolf) — 161, 163, 174 „. , , c . A iAn

Volf (Wolff) - 208, 241, 242, Z l S v a r t (Sigwart) - 160 243, 264, 286, 393 Ziml (Simmel) — 312

B !•-! : . • ,

filozofski.rs

Page 443: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Š A D R Ž A J

Štr.

IVAN URBANCIČ — UTEMELJENJE DUHOVNIH NAUKA — FILOZOFIJA ŽIVOTA — — — — 5 Uvodna reč priređivača — — — — — — — — — — 65

I STUDIJE O UTEMEUENJU DUHOVNIH NAUKA Prva studija. PSIHICKI STRUKTURNI SKLOP — 73

I Zadatak, metoda i planski raspored utemeljenja 1. Zadatak _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 74 2. Zadatak teorije znanja — — — — — — — — — 77 3. Metoda utemel jenja koja j e ovde primenjena — — — 78 4. Polazna tačka za opisivanje procesa u koj ima se stvara

znanje — — — — — — — — — — — — — 79 5. Metod tog opisivanja u sklopu utemeljenja — — — 81

II Prethodni deskriptivni pojmovi 1. Psihička struktura — — — — — — — — — — 83 2. Shvatanje psihičke strukture — — — — — — — 87 3. Strukturna jed instva — — — — — — — — — 89 4. Strukturni sk lop — — — — — — — — — — 91 5. Vrste strukturmh odnosa — — — — — — — — 92

Druga studija. STRUKTURNI SKLOP ZNANJA — — — — 94

I Predmetno shvatanje 1. Razgraničenje predmetnog shvatanja — — — — — 94 2. Veza između doživljavanja i psihičkog predmeta — — 95 3. Veza dzmeđu opažanja i čulnih predmeta — — — — 102 4. Struktura doživljaja shvatanja — — — — — — 105 5. Doživljaji shvatanja kao strukturna jedinstva i njihove

međusobne unutrašnje veze — — — — — — — 106

29 449 filozofski.rs

Page 444: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

II Predmetno posedovanje

I Osećanje ^ 1. Razgraničenje doživljavanja osećanja — — — — — 114 2. Opšti karakter ponašanja u doživljavanju osećanja — — 116 3. Strukturno jedinstvo osećajnog doživljaja —- — — — 118 4. Međusobni strukturni odnosi osećanja — — — — 122 5. Sđstem međusobnih veza osećanja razgraničenih od veza

predmetnog shvatanja i htenja — — — — — — 124 DODATAK: Dovršavanje unutrašnje teleologije strukturnog

sklopa osećanja u objektivnim tvorevinama — 126 II Htenje

(Prvi odlomak) 1. Obim njegovih doživljaja — — — — — — — — 129 2. Analiza htenja — — — — — — — — — — — 131

(Drugi odlomak) 1. Osnova htenja u predmetnom shvatanju i osećanju — 135 2. Razgraničenje htenja od osećanja — — — — — — 135 3. Strukturno jedinstvo voljnog ponašanja — — — — 136 4. Stupnjevi strukturnog jeddnstva u doživljaju i međusobne

veze doživljaja — — — — — — — — — — — 137 5. Sistem doživljaja u voljnom ponašanju — — — — 138

Treća studija. RAZGRANIČENJE DUHOVNIH NAUKA (TREĆA REDAKCIJA) — — — — — — 139

7<ff;hZGRADNJA ISTORIJSKOG SVETA U DUHOVNIM *>* NAUKAMA

I Razgraničenje duhovnih nauka — — — — — — — 147 II Razlika u izgradnji u prirodnim naukama d u duhovnim

naukama — — — — — — — — — — — — — Istorijska orijentacija — — — — — — — — — 156

III Opšti stavovi o sklopu duhovnih nauka — — — — — 186 Prvi odeljak. Predmetno shvatanje — — — — — — — 187 Drugi odeljak. Struktura duhovnih nauka — — — — — 195 Prva glava. život i duhovne nauke 1. Život — — — — — — 195 2. Životno iskustvo — — — — — — — — — — 197 3. Razlike u načinima ponašanja u životu i vrste iskaza u

životnom iskustvu — — — — — — — — — — 198 4. Idealna jedinstva kao nosioci života i životnog iskustva 199 5. Rađanje duhovnih nauka iz života pojedinaca i zajednica 200 6. Povezanost duhovnih nauka sa životom i njihov zadatak

da budu opštevažeće — — — — — — — — — 202 Druga glava. Metode u kojima je dat duhovni svet 1. Linija reprezentacija koja polazi od doživljaja — — — 203 2. Odnos međusobne zavisnosti u razumevanju — — — 205

450 filozofski.rs

Page 445: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

3. Postepeno razjašnjavanje životnih manifestacija u stal-nom uzajamnom delovanju tih dveju nauka — — — — 209

Treća glava. Objektivacija života — — — — — — — 210 četvrta glava. Duhovni svet kao sklop delovanja — — — 215 1. Opšti karakter sklopa delovanja duhovnog sveta — — 217 2. Sklop delovanja kao osnovni pojam duhovnih nauka — 220 3. Postupak pri utvrđivanju pojedinačnih sklopova delovanja 221 4. Istorija i njeno razumevanje posredstvom sistematskih

duhovnih nauka — — — — — — — — — — 224 Istorijsko znanje — — — — — — — — — — 224 Stupnjevi istorijskog razumevanja — — — — — — 226 Izdvajanje jednog sklopa delovanja sa gledišta istorijskog predmeta — — — — — — — — — — — — 227

Razlučivanje sklopova delovanja u istoriji analitičkom me-todom 1. Sistem kulture — — — — — — — — — — 229 2. Spoljašnje organizacije i politička celina. Politički orga-

nizovane nacije — — — — — — — — — — — 232 3. Razdoblja i epohe — — — — —- — — — — — 239 Sistematska obrada sklopova delovanja i zajedništva — 248

III PLAN ZA NASTAVAK STUDIJE O IZGRADNJI ISTORIJSKOG SVETA U DUHOVNIM NAUKAMA

Prvi deo. Doživljavanje, izraz i razumevanje I Doživljavanje i autobiografija

1. Zadatak kritike istorijskog uma — — — — — — 253 2. Uočavanje, realnost: vreme — — — — — — — — 254 3. Sklop života — — — — — — — — — — — — 258

Autobiografija — — — — — — — — __ __ — 261 Dopuna tačke 3. Sklop života — — — — — — — 263

• II Razumevanje drugih lica i njihovih životnih manifestacija 1. Životne manifestacijc — — — — — — — — — 266 2. Elementarni oblici razumevanja — — — — — — 268

,3.s Objektivni duh i elementarno razumevanje — — — — 269 4. Viši oblici razumevanja — — — — — — — — — 271 5. Uživljavanje, naknadno oblikovanje, naknadno doživljava-

nje — — — — — — 275 6. Tumačenje ili interpretacija — — — — — — — 279

Dodaci 1. Muzičko razumevanje — — — — — — — — — 281 2. Doživljavanje i razumevanjc — — — — — — — 285 3. Metode razumevanja — — — — — — — — — 285 4. Hermeneutiika — — — — — — — — — — — 286

— 5. Granice razumevanja — — — — — — —- — — 287 III Kategorije života

Život — — — — — — — — — — — — — — 289 Doživljaj — — — — — — — — — — — — — 290

29* 451 filozofski.rs

Page 446: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

Napomena — — — — — — — — — — — — — 291 Trajanje shvaćeno u razumevanju — — — — — — — 292 Značenje — — — — — — — — — — — — — 293 Značenje i struktura — — — — — — — — — — 298 Značenje, značaj, vrednost — — — — — — — — — 299 Vrednosti — — — — — — — — — — — — — 302 Celina i njeni delovi — — — — — — — — — — 304 Razvoi, suština i druge kategorije — — — — — — — 304

IV Biografija 1. Naučni karakter biografije — — — — — — __ __ 306 2. Biografija kao umetničko delo — — — — — — — 308

Drugi deo. Saznanje univerzalno-istorijskog sklopa. Uvodne na-pomene

1. Istorija — — — — _ — — _ _ _ — — _- 312 2. Novi zadatak — — — — — — — — — — — 313

Prvi projekat za nastavak 1. Osnovni odnos: struktura dstorijskih tvorevina — — — 314

Pristup u svetsku istoriju — — — — — — — — 314 Logički sklop u duhovnim naukama — — — — — 315 Istorijski svet i značenje — — — — — — — — 315 Vrednost i istorija — — — — — — — — — — 315 Doživljavanje, razumevanje, sklop delovanja — — — 317 Sklop istorije — ~ — — — _ _ _ - _ _ . _ _ - _ - 318 Istorijski skepticizam — — — — — — — — — 319 Mogućnost istorijskog saznanja u duhovnim naukama — 321

2. Struktura svakog istorijskog sklopa — — — — — 322 3. Subjekti istorijskih iskaza — — — — — — — — 324 4. Konkretno-dstorijski subjekti rase, naroda itd. — — — 324 5. Kulturni sistemi — — — — — — — — — —- 324 6. Privredni život — — — — — — — — — — — 325 7. Pravo i njegova organizacija u zajednici — — — — 325 8. Struktura društva — — — — — — — — — — 325 9. Običaji (Sitte), etos i životni ideal — — — — — — 325

10. Religija i njena organizacija Religioznost — — — — — — — — — — — 325

11. Umetnost 12. Nauke 13. Pogled na svet i filozofija

Tumačenje filozofskih sistema — — — — — — — 327 Duhovne nauke i jedna filozofija života — — — — 328 Povezanost istorije metafizike i religije sa kulturom — 328

14. Sklop organizacija u državi — — — — — — — 329 15. Naoije kao nosioci moći, kulture itd. — — — — — 329 16. Čovečanstvo i univerzalna istorija

Revolucija — — — — — — — — _ — — — 329 Teorija istorije. Duh kao tvorevina poniranja u dubine unutrašnjeg života i njegovo objektivisanje u istoriji — 330 Pokretačka snaga u istoriji — — — — — — — — 331 Univerzalno-istorijsko razumevanje — — — — — 331 Dodatak uz istoriju istoriografije — — — — — — 333

452 filozofski.rs

Page 447: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

17. Prdroda sistema. Cilj knjige Odnos između prirodnih i duhovnih nauka — — — — 334 Odnos proučavanja duhovnih nauka i njegove teorije prema problemima sadašnjosti — — — — — — 335

Drugi projekt za nastavak

1. Problem istorije Istorijski čovek — — — — — — — — — — 336 Istordjski pojam — — — — — — — — — — 338

2. Nacije Nacionalna istorija — — — — — — — — — — 341 Sklop nemačkog duha — — — — — — — — — 344 Razdoblja — — — — — — — — — — — — 345 Napredovanje — — — — — — — — — — —

5. Univerzalno-istorijski sklop a) Put od fakticiteta ka idejnome, u kome zbivanje po-

staje sklop — — — — — — — — — — — 346 b) Stvarnost, vrednosti, kultura — — — — — — 348 c) Problem vrednosti u istoriji — — — — — — 349

6. Zaključak rasprave — — — — — — — — — — 350

IV DODATAK

I Dodaci uz studije o utemeljenju duhovnih nauka

Prilog teoriji znanja 1. Zadatak — — — — — — — — — — — — — 353 Razgraničenje duhovnih nauka (Treća studija o utemeljenju) Prva redakcija 1. Zadatak — _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 362 Druga redakcija Prva glava. Zadatak — — — — _ _ _ _ _ _ 368 Druga glava. <Kako je moguće saznanje u duhovnim nauka-ma?> _- — -_ — — — -- — _ - _ - _ _ _ _ - 374 Dopune i nastavak I glave — — — — — — — — 379

II Dodaci uz izgradnju istorijskog sveta

1. Logički sklop u duhovnim naukama — — — — — — 380 2. Odlomci uz učenje o strukturi — — — — — — — 387 3. Saznajnoteorijski problem — — — — - _ - _ — _ 388 4. Prosvećenost kao primer — — — — — — — — 391 5. Istorijski razvoj — — — — — — — — — — 400

Primedbe — — — -- — — — —. — — _- — — _ 403 Studije za utemeljenje duhovnih nauka — — — — — — 405 Prva studija. Psihički strukturni sklop — — — — — — 409 Druga studija. Strukturni sklop znanja — — — — — — 410 Treća studija. (Prvi deo.) Razgraničenje duhovnih nauka — — 411

453 filozofski.rs

Page 448: Vilhelm Diltaj "Izgradnja Istorijskog Sveta"

V. Diltaj: IZGRADNJA ISTORIJSKOG SVETA U DUHOVNIM NA-UKAMA. Omot i korice: Stevan Vujkov. Lektor: Olivera Marković. Tehnički urednik: Milan Škrbić. Izdaje: Beogradski izdavačko-grafič-ki zavod, Beograd, Bulevar vojvode Mišića 17. Za izdavača: Vladimir

Stojšin. Tiraž: 5.000. Beograd 1980.

Štampa: »NOVI DANI«, Beograd, Vojvode Brane 13 filozofski.rs