SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO SVRŠI

Preveo Antun SoljanLikovi:KRALJ francuskiVOJVODA firentinskiBERTRAM, mladi knez od RossillionaLAFEW, stari velikašPAROLLES, Bertramov pratilacRINALDO, dvorski meštar kneginje od RossillionaLAVACHE, klaun na dvoru kneginjeDVA FRANCUSKA PLEMIĆA, kasnije kapetani u vojscifirentinskog vojvode braća DumaineVOJNIK, koji igra ulogu TumačaNEPOZNATI PLEMIĆ iz pratnje francuskog kraljaPAŽKNEGINJA OD ROSSILLIONA, Bertramova majkaHELENA, štićenica i službenica kneginjeUDOVICA iz Firence CapuletDIJANA, udovičina kćiMARIJANA, njihova susjedaVELIKAŠI, PRATIOCI, VOJNICI FRANCUSKI IFIRENTINSKIMjesta radnje: Rossillion, Pariz, Firenca, MarseillePrvi činPrvi prizorRossillion. Knežev dvor. Vlazi mladi Bertram, knez od Rossilliona, njegova majka Kneginja; zatim Helena, barun Lafetu, svi u crniniKNEGINJA: Dajući u svijet svoga sina, pokapam drugog muža.BERTRAM: A ja odlazeć, gospo, smrt svoga oca iznova oplakujem; ali poslušat moram, pokorno kao uvijek, zapovijest Njegova Veličanstva, čiji sam sada štićenik.LAFEW: U kralju ćete naći muža, gospojo; a vi, gospodine, oca. On, što je prema svima uvijek tako dobar, jamačno će i vas obasuti milošću, jer vaša bi je valjanost podstaknula i tamo gdje je nema, kamo li da joj uzmanjka kraj tolikog obilja.KNEGINJA: Ima li kakve nade da Veličanstvo ozdravi?LAFEW: Digao je ruke, gospo, od liječnika, pod čijim je rukama vrijeme ubijao nadom, ne nalazeći u tome drugoga probitka, nego da nadu ubija vremenom.EGINJA: Mlada ova gospa imala je oca o, to "imala je", tužne li prošjostii kojem umijeće bijaše veliko gotovo koliko i Poštenje; o, da ga je bar i dosegnulo: narav bi stvorilo besmrtnom, i jtt bi se morala igrom baviti zbog pomanjkanja posla. Radi kralja tjela bih da je na životu! Vjerujem, da bi to bila smrt kraljevoj "olesti.LAFEW: Pohvale vaše, gospo, izmamiše joj suze.KNEGINJA: Najbolji to je rasol, gdje djevojka sačuvat moze hvalu. Sjećanje na oca nikada joj ne kucne na srce a da joj tiranija tuge ne orobi rumenilo s lica. Dosta je toga, Heleno; hajde, dosta je; da se još pomislilo ne bi da tugu pokazuješ, a ne da je osjećašHELENA: Tugu zbilja pokazujem, al je i osjećam.alLAFEW: Mrtvi imaju pravo na umjereno oplakivanje, pretjerana žalost neprijatelj je živih.LAFEW: Kako se zvao čovjek o kojem govorite, gospo?KNEGINJA: Bio je slavan, gospodine, u svome zvanju; j to mnogo prava: zvao se Gerard od Narbone.LAFEW: Zaista, gospo, taj je bio vrstan; baš nedavno je krai. govorio o njemu s divljenjem a i žaljenjem; toliki bješe znalac da bi i danas živio, da se znanje može suprotstaviti smrtnosti.BERTRAM: Od čega to kralj propada?LAFEW: Od fistule, kneže.BERTRAM: Meni ta bolest nije poznata.LAFEW: Dobro bi bilo da nije ni drugima. Je li ta mlada gospa kći Gerarda Narbonskog?

KNEGINJA: Njegova jedinica, gospodine, prepuštena mojemu nadzoru. Ja u njeno dobro polažem sve nade što ih odgoj može obećati sklonostima koje je naslijedila odgoj lijepi dar još ljepšim čini; jer gdje nečist duh posjeduje vrlinu kakvoga umijeća, samilost ga prati s pohvalama: to mu je vrlina, al i izdajnica. U gospi ovoj vrline su još bolje sa svoje čistoće: nasljeđuje krepost, a postiže dobrotu.PGlNJA.“ Ako je živ čovjek neprijatelj žalosti, samatieranost brzo će je ubiti, pf eLJggRTRAM: Htio bih već da čujem, gospo, vaše svete želje. jpEVV: Kako da to sad shvatimo?KJslEGlNJA: Blagoslov, Bertrame! Naslijedi oca vladanjem ko i likom1. Nek se u tebi za prevlast krv i krepost natječu; plemstvo s dobrotom druži! Voli sve, nekima vjeruj, zlo ne čini nikom. Neprijatelju budi ravan snagom, ne postupkom; a prijatelja čuvaj pod ključem kojim čuvaš vlastit život. Nek spočitnu ti šutnju, a ne govor. Što nebo hoće i što moje molitve tebi na pomoć s neba dozvat mogu, neka te prati! Zbogom! Moj gospodine, neprokušan je ovo dvorjanin, savjetujte ga.LAFEVV: Najbolji mu savjetu ljubavi i slozi neće trebati.KNEGINJA: Neka ga nebo čuva! Zbogom, Bertrame.IzlaziBERTRAM: Najljepše želje što ih misli mogu skovati, nek ti službenice budu!HeleniNa utjehu budi mojoj majci, tvojoj gospodi, i čuvaj je ko oko u glavi.EW: Zbogom, ljupka gospo, opravdati moraš dobar glas svog oca.Izlaze Bertram i LafewHELENA: Da je to sve! Ja ne mislim na oca,al ove krupne suze njegov spomen časteviše no one što ih prolih prije.Kakav je bio! Ne pamtim ga. Nemamu mašti svojoj druge slikeod Bertramove. Gotovo je sa mnom;i nema mi života, niti malo,kad Bertram ode; isto bi mi paloda ljubim sjajnu i posebnu zvijezdui da je vjenčat hoću toliko je nadamnom.Tješit se moram tek jarkim joj sjajem i usporednim svjetlom, izvan njene sfere. Da, tako ambicija u ljubavi mojoj kažnjava samu sebe! Tako košuta, što s lavom spariti se hoće, mora od ljubavi da umre. Premda muka, bilo je lijepo da ga stalno gledam, da sjedim i da crtam obrva mu luk; sokolarsko mu oko, pramen kose, na ploči svoga srca srca prepodložnog crti i hiru svakom slatke naklonosti. Al sad je otišao: moja mašta idolopoklonička ostatke mu mora kanonizirati. Tko to ide?Ulazi ParollesČovjek što ide s njime; stog ga volim;a ipak znam da notorni je lažac,dijelom budala, čitav kukavica.Ali ta znana zla mu tako pristajuda su prihvatljiva, dok čelična je kreposttek gole kosti na ledenu vjetru.A osim toga čovjek često vidida gola mudrost služi nakinđurenu ludost.QLLES: Zdravo da si, lijepa kraljičice!LENA:I ti, nesuđeni kralju!Ah,pAROLLES: HELENA: Onda ni ja nisam tvoja kraljica.OLLES: Ne namjeravaš li valjda vječno ostati djevicom?HELENA: Dakako. U tebi ima nešto od vojnika; pa da te nešto pitam Muškarac je neprijatelj djevičanstvu; kako ga možemo protiv njega zabarikadirati?PAROLLES: Ne daj mu da u njega upadne.

HELENA: Ali on juriša; i naše djevičanstvo, premda kova junačkog, u obrani je slabo. Razloži nam neki strateški plan otpora.PAROLLES: Nema ga. Muškarac koji oko tebe udari opsadu, etnut će ti lagum i u zrak će te dići.HELENA: Očuvaj nam, Bože, jadno djevičanstvo od laguma i dizača! Zar nema neke vojne taktike kojom djevice mogu dignuti muškarce?PAROLLES: Kad djevičanstvo pada, tim brže se muškarac °iže; zaista, ako li protunapadom opet uspiješ oboriti njegov stijeg, ti kroz tu brešu gubiš tvrđavu. U sustavu prirode, nije razborito čuvati djevičanstvo. Gubitak djevičanstva razmjerni je dobitak, 1 nikad se ne može djevica dobiti, a da se djevičanstvo prvo ne lzgubi. Djevičanstvo jest čvrsto ko kovina al ga kovat treba dok je Vruće. Djevičanstvo jednom izgubljeno može se deset puta naći; Cuyaš li ga vječno zauvijek ga gubiš. Previše je to hladan drug. Neka 8a voda nosi!HEmoralLENA: Držat ću ga još malo u rukama, makar ko djevicaa svršitj.PAROLLES: Malo mu se u prilog može reći; jer p r prirodnog je zakona. Govoriti u obranu djevičanstva, znači optu“V vlastite majke, što je neosporni manjak poštovanja. Onaj, k0j 1 sam objesi, nije drugo no djevac; djevičanstvo samo sebe ubij moralo bi se pokapati na cestama, daleko od svakog posvećen tb, kao beznadni zločinac protiv prirode. Djevičanstvo uzgaja crv baš kao kakav sir; pojede samo sebe sve do kore, hraneći vlastit želudac. Osim toga, djevičanstvo je mrzovoljno, oholo, beskorisno sačinjeno od samoljublja, što najgori je grijeh u Svetom Pismu, hjg čuvaj ga, kao ni glavnicu u čarapi, jer ti tako nema druge no biti na šteti. Na sunce s njim! Za godinu dana će se udvostručiti, što su prilične kamate, a da sama glavnica od toga nimalo ne strada. Ne“ samo ide!HELENA: A kako bi ga, gospodine, djevojka mogla izgubiti način koji voli?PAROLLES: Da razmislimo. Zapravo, naopako; jer mo voljeti onoga, koji ga ni malo ne voli. Ono je roba što ležanje gubi sjaj; što se dulje čuva, manje vrijedi. Nek samo ide dok može prodati; iskoristiti treba pravi čas potražnje. Djevičans" ko kakav stari dvorjanin, nosi šešir koji je iz mode izašao, veo skladan ali ne i prikladan, baš kao broš i čačkalica na njemu, što danas više ne nose. Starost je bolja u vinu ili pršutu nego na obr a tvoje djevičanstvo, tvoje staro djevičanstvo, nalik je jednoj onih uvelih krušaka, što ih iz Francuske uvozimo: naoko je loša, kad zagrizeš suha je; zaista, kruška je uvela; nekoć je bila bolja, ali sada je zbilja samo uvela kruška. I sad, što ćeš s njime?HELENA: S mojim djevičanstvom? Ništa još... Altamogospodar tvoj će naći tisuć ljubavi majku i ljubavnicu, prijateljicu, žarpticu, protivnicu, kapetanicu, vladaricu, vodiča, božicu, pa savjetnicu, izdajnicu, dragu; nečednu skromnost, skromno častohleplje, nesložni sklad i milozvučni nesklad,i svoju vjeru ili propast slatku; sa cijelim morem ljupkih ili maznih posvojenih pokrštenja, kojim kumuje Kupido slijepi! I sad, što će on ja ne znam što će. Bog neka ga čuva! Ta dvor je učilište, a on čovjek...pAROLLES: Koji to čovjek, molim?HELENA: Kojemu dobro želim. Šteta je...pAROLLES: Što je šteta?HELENA: Da dobra želja nema tijela što se opipat može, da mi, skromna roda, što nižim zvijezdama smo zasužnjeni u puke želje, možemo u tijelu i činom želje slijedit prijatelja da vidi ono što sad samo mislimo i što nam nikad ne donosi hvale.Ulazi PažMonsieur Parolles, moj vas gospodar zove.PAIzlaziAROLLES: Zbo gom, Helenice. Budem li te se uspio sjetiti na oru, mislit ću na tebe.HELENA: Monsieur Parolles, ti si se rodio pod blagonaklonom ijezdom.AROLLES: Ja, pod Marsom.HELENA: Točno sam to i mislila: pod Marsom. PAOLLES: Zašto baš pod Marsom?r°c!iQ

HELENA: Jer se u borbi toliko kriješ.PAROLLES: Samo zbog taktičke prednosti.HELENA: I bježanje je prednost, kad ti strah predlaže sigurno al u tebi smjesa hrabrosti i straha lakokrila je vrlina: meni se svid jer vidim da si i odjećom spreman odlepršati ko ptica.

PAROLLES: Toliko sam pun posla, da ti ne mogu dovitljivo odbrusiti. Al vratit ću se ko savršeni dvorjanin, a moje će ti pouke poslužiti da saznaš, kako se ona stvar radi na dvorski način; mora ću ti savjet na silu ugurati, inače ćeš umrijeti u nezahvalnosti, neukost će te stajati glave. Zbogom. Kad god imaš prilike, mo se Bogu; kad ničeg ne budeš imala, sjeti se prijatelja. Nađi dobro muža i postupaj s njime ko što će on s tobom. Eto, tako, zbogonIzlaziHELENA: Spas koji mi pripisujemo nebu često u nama leži; kobno nebo hoće slobodu da nam dadne, al nas koče nakane naše spore, glupost vlastita. Ljubavi mojoj kakva moć to brani da, gledajući, ne smije očiju nahranit? Narav premošćuje najveći ponor sudbe da združi slično sličnom, da se sljube. Neobičan je podvig nemoguć za onog tko muku važe umom, spreman zamisliti da što nije bilo, ne može ni biti.374HELENA: Ratovi su te toliko pritisnuli, da mora da si se pod Marsom.PAROLLES: Mars je bio na uzlazu. HELENA: Prije bih rekla da se skrivao na zalazu. PAROLLES: Zašto to misliš?Kojoj je ženi stalo tako jako pokazat krepost, a izgubit dragog? Kraljeva bolest! plan je nepouzdan, al odlučih čvrsto da se u njeg uzdam.Drugi prizorPariz. Kraljev dvor. fanfare. Ulazi Francuski kralj s pismima, i razni pratiociKRALJ: Sienci i Firentinci na ratnoj su nozi; s jednakom srećom do sad bitke vode i nastavljaju izazovni rat.1. PLEMIĆ: Tako bar javljaju, gospodine.KPALI: Lako je vjerovati. Evo dobismoi pouzdanu vijest od austrijskog kralja s upozorenjem da će Firentinci za hitnu pomoć nama se obratit. I unaprijed nam dragi prijatelj savjetuje kako da se u toj stvari držimo: on hoće da im molbu odbijemo.L PLEMIĆ: Dokazo je već Vašem Veličanstvu ljubav i mudrost, pa zaslužuje najveću vjeru.AI_J: Naoružao nas jeveć odgovorom, pa će Firentinacodbijen biti prije nego stigne;gospodi našoj koja ipak hoćetoskansku kušat službu, dopuštam da stanuna bilo koju stranu.2“ PLEMIĆ: Dobro će to doćiko vježbalište našim vitezimašto boluju već od želje za borbom.KRALJ: Tko ovo ide?Ulaze Bertram, Lafetu i Parolles1. PLEMIĆ: Vaše Veličanstvo,Knez od Rossilliona, mladi Bertram.KRALJ: Ti nosiš lice svoga oca, mladiću! Darežljiva te narav bez brzopletosti Sačini pažljivo i dobro. Nasljeduj i ćudoredne odlike svog oca! Da si mi dobro došao u Pariz!BERTRAM: Zahvaljujem i služim Vašem Veličanstvu.KRALJ: Da sad bar imam zdravlje tjelesno ko onda kad otac tvoj i ja smo u drugarstvu prvi put vojevali. Virnu on duboko u službu tadašnju i služio je za uzor najhrabrijim. Izdržao je dugo, al njemu ko i meni vještičje vrijeme prikralo se, te nas izbacilo iz stroja. Osjećam se mlađi čim govorim o tvome dobrom ocu. Dok mlad bijaše, imao je duha; to vidim danas i u gospode mlađe; al oni šaliti se mogu samo dok se vlastiti rug ne vrati na njih same prije no skriju lakost svoje časti. Ko gospar nije prezira ni jeda imao u svom gordom oštroumlju; tek ako li ih ravan njemu probudi. Čast mu je, sama sebi satom, znala trenutak pravi, kad bi ga negodovanje primoralo na govor, i u taj čas kazaljka ruke slušaše mu jezik.S nižim od sebe on postupao je ko da drugačije im mjesto priliči i sa svog gordog visa klanjao se staležu nižem i skromnošću svojom uzvisujući njih, zatajio bi sebe njihove hvaleć skromne odlike. Za ova novija vremena takav čovjek mogo bi biti uzor, koji bi dokazao da drugi slijediti ga hoće općinazadak.BERTRAM: Njegova uspomena je bogatija u vašoj misli no na grobnom kamenu; u epitafu slava mu ne živi kolko u kraljevskoj vam riječi.KRALJ: Da sam bar s njim! Govorio je uvijek ko da ga sada čujem: dične riječi ne sijaše u vjetar, već u plodno tlo da rastu i da rode "Nek ne živim" često bi znala snać ga melankolija na sjetnom koncu kakve razonode "Neka ne živim" rekao bi "kada ne bude više ulja u mom stijenju, nepodrezan da vatru mlađih ne gasim kojima čula pohlepna odbacuju sve osim novotarija; i kojim um je tek otac odjeći; a kojih uvjerenja

izdišu brže nego nošnja." To je htio. Ne noseć vosak niti med u saće, ja, nakon njega, gajim istu želju, da s košnicom se svojom raziđem, i marnim radnicima mjesto prepustim. PLEMIĆ: Vi obljubljeni ste, gospodine, a oni što najmanje vas vole, poželjet će vas prvi.KRALJZauzimam tek mjesto, znadem. Kneže,kada je umro liječnik tvojeg oca? Bio je čuven.BERTRAM: Prije šest mjeseci, Visosti.KRALJ: Da živi, iskušao bih i njega dajte mi ruku skršiše me drugi liječenjem svakojakim; oko mene narav se i bolest natežu po volji. Zdravo mi budi, kneže; rođeni sin mi ne bi bio draži.BERTRAM: Zahvaljujem vam, Vaše Veličanstvo.Izlaze. FanfareTreći prizorRossillion. Knežev dvor. Ulaze Kneginja, Dvorski i KlaunKNEGINJA: Sada ću te saslušati. Sto mi imaš reći o n dobroj službenici?KLAUN: Gospojo, nadam se da pažnja, kojom nastojah udovolj vašim željama, očituje se jasno na rovašu pređašnjih mi napora; j inače vlastitu skromnost ranjavamo i mutimo čistoću naših zaslu ako li ih obznanjujemo sami.KNEGINJA: Što hoće tu ovaj mangup? gubi se, momče! vjerujem baš u sve pritužbe koje sam o tebi čula; možda 1 vlastite gluposti ne vjerujem: jer znam da ti ne manjka ludosti ih počiniš, i da si dovoljno sposoban za svakakve nepodopštineKLAUN: Poznato vam je, gospo, da sam siromah čovjek.KNEGINJA: Pa dobro, što onda?Sve je dobro što se dobro svršiNe gospo, nije baš dobro da sam siromah, iako su VU bogataš“ prokleti; ali ako bih mogao privoljeti Vašu Visost rfl°0 opusti da uplovim u bračnu luku, djeva Isbela i ja bismo to dakako Znamo i umijemo.jsjEGINJA: Zar silom hoćeš biti prosjakom? jAlJN: Ja ipak molim Vašu Milost za tu stvarcu. EGINJA: Koju stvarcu?KNKLALJN: Za Isbelinu stvarcu, a i za moju. U službi se nitko obogatio nije, a mislim da nikad blagoslov Božji neću steći, ne budem li dobio krv svoje krvi i meso svog mesa; vele, da su dječurlija blagoslov.KNEGINJA: Reci mi razlog s kojeg se hoćeš ženiti?KLAUN: To, gospo, moje jadno tijelo zahtijeva; moje me meso goni; a koga đavo tjera, taj u rupu pada.KNEGINJA: Zar je to razlog tvome zanosu?KLAUN: Vjere mi, gospo, imam ja i drugih svetih razloga, kakvi su da su.KNEGINJA: Pa može li ih i svijet saznati?KLAUN: Gospo, griješan sam stvor, kao vi i svi što su od krvi i mesa, i doista se ženim da bih se za to pokajati mogao.KJ PriKlKNEGINJA: Za svoj brak, prije no za grijehe.LAUN: Prijatelja nemam, gospo, i nadam se da ću ih stećisvoje žene.NEGINJA: Prijatelji takvi, nikogoviću, tvoji su neprijatelji.KLAUN: Ne razumijete se vi u to, gospo, što j e Ve

prijateljstvo; ta fukara dolazi da mjesto mene radi ono što je već dodijalo. Tko moje polje ore, štedi moga vola, a meni prep. da žanjem; ako je meni i nabio rogove, ipak je on moja rostoka. Tko moju ženu tješi, štuje moju krv i meso, tko štuje m krv i meso, voli moju krv i meso; tko voli moju krv i meso je prijatelj; ergo, tko moju ženu ljubi, prijatelj mi je. Kad bi Jj bili zadovoljni onim što jesu, ne bi bilo straha u braku; jer ml mesojedi puritanci i stari ribožderi papisti, koliko god da su srca podijeljena u vjeri, toliko su im glave kao jedna: mogli bi međusobno pobosti rogovima ko jeleni u istom stadu.KNEGINJA: Pa da ti nisi prljavi opadač, klevetnik i nitkov?KLAUN: Prorok sam ja, gospo, a istinu zborim nekako ovakPonovit ću ja baladu, gdje stih mudrošću je bogat: Po sudbini si u braku, a po naravi si rogat.KNEGINJA: Gubi se, gubi se, momče; kasnije ću s tobom porazgovoriti.DVORSKI: Ako vam je po volji, gospo, neka pozove k vama Helenu; o njoj htjedoh govoriti.KNEGINJA: Hajd, momče, reci mojoj službenici da hoć njome razgovarati Heleni, mislim.LUDA: "Zar zbog tog lijepog lica Grci opljačkaše Troju?0 kako glupo! Zar je Prijam to držao za radost svoju? Reče Hekuba, ne makne se već s uzdahom se strese

1 ovu presudu donese: "Ako je medu loših desetTek jedna dobra, ipak Jedna je dobra u deset."deset? Iskvario si dobrih.pjesmu,MEGINJA: Sto, jedna dobra u ngUPE; tam° 6 Jecan u deset c

Al JN: Ali ovdje je između deset žena jedna dobra, a to znači A sam pjesmu još i popravio. O, kad bi se Bog svake godine tako fljlovao svijetu! Ne bismo imali ništa protiv toga da je makar vaka deseta dobra, pa da smo i župnici! Jedna od deset, što ne kažete! Kad bi nam se dobra žena rađala pri pojavi svake repatice ili kod svakog zemljotresa, i to bi poboljšalo naše izglede na lutriji; ovako čovjek prije može izvući vlastito srce, nego pravu srećku.KNEGINJA: Hoćeš li već poći, gospodine nitkove, i postupati kako ti zapovjedih?KLAUN: Da čovjek sluša zapovijesti žene, a ipak, bez štete! Premda neženstvo nije puritansko, ipak od njega nema zla; ono će nosit crkvenu stolu preko crne haljine darežljiva srca. Evo, već idem; rekoste da Helena dođe ovamo.IzlaziKNEGINJA: Napokon; da čujemo.DVORSKI: Znam, gospo, da svoju službenicu veoma volite.KNEGINJA: Vjere mi, volim. Njen ju je otac zavještao meni, 0r“a sama, bez drugog kamatnjaka, zakonskog ima prava na svu av moju koju može naći; veći je dug moj no što otplaćujem, i 011 joj platit no što ona traži.Ijub;ORSKI: Gospo, u posljednje vrijeme bijah uz nju više no 1 lm da je željela; bila je sama i svoje je riječi sebi upravljala, , 0 za svoje uši; bila je uvjerena, to vam mogu jamčiti, da nisu reč ° d° s“una Govorila je da voli vašeg sina. Fortuna, ■ niJe božica što stvori takvu razliku između dva staleža, a Amornije bog koji bi upotrebljavao svoju moć tek tamo gdje odlj ravnopravne; Dijana nije takva zaštitnica djevica koja bi otrpj eja

njenog jadnog viteza iznenadi prvi napad ili ga ostavila bez sp i otkupa u kasnijem zarobljeništvu. Sve to je izjadala u najg0r£. izljevima tuge, što ih čuh od kakve mlade djevojke, i držah svoj dužnošću da vas smjesta s time upoznam, jer bi u nevolji, što može desiti, svakako bilo važno da o tom nešto znate.KNEGINJA: Obavio si to pošteno; a sad to drži za se. Mnogi mi znakovi i prije to govorili, ali stajahu u tako nesigurnoj ravnotda im nisam mogla niti povjerovati, a niti u njih sumnjati. Mo pusti me sad na samu; sakrij to u srcu i hvala ti za savjesnu bri Ubrzo ćemo opet porazgovoriti.Izlazi Dvorski. Ulazi HelenaKNEGINJA: Sa mnom je bilo isto, kada bijah mlada; ko prirodi što spadamo, to nama spada pristaje trn taj ruži naše mladosti, i s krvlju našom u nama se rađa: znak to i žig je prirodnoga toka da mladost obuzme ta strast duboka. Po sjećanju nam na pređašnje dane iste su takve bile naše mane, samo ne držasmo ih takvima. Oko joj puno bola; sad sve vidim.HELENA: Izvoljevajte, gospo.KNEGINJA: Znaš, Helena, da sam ti ko majka.HELENA: Štovana moja gospodarica.KNEGINJA: Ne, majka.Zašto ne majka? Kada rekoh "majka" ko da si zmiju vidjela. Što je "majka" da te tako trgnu? Kažem, majka sam tii pribrajam te posve onima što iz utrobe su moje. Posvajanje se s prirodom često nadmeće, pa probir rađa domaću klicu iz sjemena tuđeg. Nisi me teretila materinskom mukom, a ja te pazim kao prava majka. Zaboga, dijete! Zar krv ti se gruša da mene priznaš majkom? Što je tebi, da ti ta ljuta glasnica mokrine,_raznobojna duga obrubljuje oko?Zato što si mi kćerka?ELENA: Nisam.KNEGINJA: Kažem da sam ti majka.HELENA: Oprostite mi;knez mi od Rossilliona ne može biti brat.Ja sam od skromna, on visoka roda;o precima se mojim ne zna ništa,a njegovi su svi plemeniti.On drag mi je gospodar; i ja ću muko službenica živjet, kao vazal umrijet.Ne smije mi biti brat.KNEGINJA: A ni ja majka?

HELENA: Vi ste mi majka, gospo; da ste barem al tako da mi sin vaš nije brat zaista majka! I meni i njemu do toga mi je ko do neba stalo tek da mu nisam sestra. O, zar nema druge kad kći sam vaša da mi brat on bude?KNEGINJA: Da, mogla bi mi biti snahom, ali sačuvaj Bože da što tako misliš, kad majčinstvo te moje tako zbunjuje! Sto, opet blijediš? Svojim strahom uhvatih

naklonost tvoju ludu, i sad vidim tajnu samoće tvoje, izvor slanih suza. I slijepcu bi sad bilo očigledno da voliš moga sina. Lažljivost bi samu postidjela da zaniječeš tu strast, da kažeš; nije tako. Reci pravo, i stoga, da je tako; jer, gle, tvoji obrazi priznaju to jedan drugome, oči ti jasno zrcale ponašanje, pa na svoj način govore; tek krivnja i paklena tvrdoglavost ti vežu jezik, da istinu posrame. Reci: je li tako? Ako je tako, u lijepom si škripcu; a ako nije, zakletvom poreci. Kako god bilo, nebo će u meni uvijek na tvoj probitak djelovati, pa zaklinjem te, reci istinu.HELENA: Oprostite mi dobra gospo.KNEGINJA: Voliš li moga sina?HELENA: Ah, oprostite mi, vrla gospodarice.KNEGINJA: Voliš li ga?HELENA: Zar ga vi ne volite, gospo?KNEGINJA: Ne okolišaj! U ljubavi je mojoj sveza što svijet je priznaje. Hajde, razotkrij stanje srca, jer se tvoja ljubav sama već posve raskrinkala.HELENA: Onda priznajem,kleknuvši evo pred nebom i vama, da nakon samog neba, ali prije vas vašega volim sina.Moj rod je skroman, ali čestit; takvašto ja ga ljubim. Ne progonim ga ni najmanjim znakom preuzetne prošnje, nit bih ga htjela dok ga ne zaslužim; a ne znam ni kakve bi uopće te zasluge i mogle biti. Znadem da zalud volim i stremim bez nade; a ipak u to šuplje, i bezdano sito nalijevam stalno vodu svoje ljubavi i ne manjka mi nikad da je lijevam dalje. Ko Indijanka, u krivovjerstvu pobožna,, obožavam ja sunce što obasjava vjernika, i više za njeg ne haje. Najdraža gospo, nek se vaša mržnja ne skobi s mojom ljubavlju zbog svoje; al ako ikad vi ste, čija časna dob kreposnu mladost svjedoči, uopće čeznuli čedno i ljubili žarko ovako istinitim plamom ljuvenim; a uspjeli sačuvati i krepost i ljubav vašu sažalite se na onu koja nema izlaz drugi nego da daje, gdje mora da gubi; koja ne želi naći to što žudi, već, kao kakva zagonetka svima, s nasladom živi gdje umrijeti ima.NJA: Zar nisi odnedavno reci pravo U Pariz namjeravala?I Kunem se Bogom, istinu ću reći.i ljubav mi je. Nek vas to ne vrijeđa, jer na njemu ne ostavlja ljage

Jesam, gospo.EGINJA: Po istiniistini mi reci zašto?

Znate da mi je otac ostaviorecepte neke prokušane što su vanredno djelotvorni, koje on je čitanjem i iskustvom prikupio ko opći lijek, i meni ih zavijestio da držim ih u brižnoj pričuvi, jer svestrano je djelovanje njihovo jače no što se sluti. Među drugim, tu lijek je iskušan i zapisan što može boljku beznadnu izliječit od koje, vele, da umire kralj.KNEGINJA: To bješe dakle razlog da si htjela u Pariz? Je li?HELENA: Vaš sin, moj gospodar na tu me pomisao naveo; inače Pariz, lijekovi i kralj možda i nisu bili nazočni prije u mojim mislima.KNEGINJA: Al pomisli, Helena,ti ponudit ćeš svoju pomoć navodnu, a hoće li je on i primiti? On s liječnicima dijeli isto mišljenje: on, da mu oni ne mogu pomoći; oni, da pomoć ne znaju. I kako da povjeruju jadnoj neukoj djevojci kad škole, izmuzavši sav svoj nauk; prepustiše opasnost njenom tijeku?HELENA: U tome ima nešto više no je umijeće moga oca, koje bješe u njegovome cijelom zvanju najveće; pa dobar prijem mojega poslanstva najsretnija će zvijezda blagosloviti. I kad bi vaša dopustila visost da okušam se u liječenju kralja na kocku bih, u isti dan i čas, stavila svoj vrijedno izgubljeni život.

JA: Ti u to zbilja vjeruješ? .: Da, gospo, od sveg srca svoga. JA: Pa kad je tako, dobit ćeš,NJA: Pa kad je tako, dobit ćeš, Heleno, i moju privolu i moju ljubav, sredstva i pratnju, i pozdrave tople svim mojima na dvoru. Ostati ću ovdje i molit Boga da blagoslovi tvoj trud. Ti odmah sutra pođi, s puno sreće. Cime ti pomoć mogu, uzmanjkat ti neće.

Drugi činPrvi prizorPariz. Kraljev dvor. Ulazi Kralj s mladim plemićima, koji se opraštaju odlazeći firentinski rat; Bertram i Parolles, paževi. FanfareKRALI: Gospodo mlada, zbogom; ne odbacujte ratnički ovaj nauk; i vi drugi, zbogom; savjete moje među se podijelite, da, prihvativ ih cijele, protegnete dar i dosta bude za jedne i druge.1. PLEMIĆ: Gospodine, mi nadamo se vratit, iskazav se ko uspješni vojnici, i zateć vašu milost dobra zdravlja.KRALJ: To ne, nažalost, a ipak mi srce priznati neće da tu bolest ima što opsjeda mu život. Zbogom, mladagospodo.Bio ja živ il ne, vi sinci budite Francuza dičnih; nek sva Italija što je od carstva negdanjeg naslijedila tek propast vidi da ste došli ne da očijukate s čašću, već je vjenčate i najhrabriji kad prosci ustuknu. Nađite ono za čim hlepite i Slava će vam pronijet ime. Sretno!1. PLEMIĆ: Nek zdravlje služi Vaše Veličanstvo!oAlJ: I čuvajte se djevojaka talijanskih; kažu za nijekanje da nema riječi na francuskom kad one nešto traže. Oprez, da ne bi dospjeli u ropstvo već prije okršaja.QgA. PLEMIĆA: Te opomeneu srcu ćemo svome ponijeti.KRALJ: Sretan put. Nekim plemićima Dođite sa mnom.Povlači se1. PLEMIĆ: O kakva šteta, dragi moj gospodine,da ne možete s nama!PAROLLES: To nije krivnja ovog gizdavog junaka2. PLEMIĆ: Baš lijep je ovaj rat!PAROLLES: Fantastičan!Znam, viđao sam takvih ratova.BERTRAM: Po zapovijesti dođoh da se borim, A tetoše me: Previše si mlad!“ II dogodine“ ili još je prerano“.PAROLLES: Kada ste orni tako, mladiću, za boj, ne dajte se zauzdat, hajte krišom.BERTRAM: Ko ždrijebac paradni za ženske čeze ostajem ovdje da nogama stružem po glatkom podu, sve dok ne bude se sva slava razgrabila, nosili se tek mačevi za ples. Ti Boga, idem kradom! pLEMlĆ: Časno je tako krasti.PAROLLES: Kneževska krađa, kneže!2. PLEMIĆ: U krađi ću vam biti jatak; sretno!BERTRAM: Prirasli ste mi srcu, pa na rastanku sam s vama ko na mučilima.1. PLEMIĆ: Zbogom kapetane.2. PLEMIĆ: Dični naš monsieur Parolles!PAROLLES: Plemeniti junaci, moj mač je s vašima u rodu. Gizdavi su, zvonki, blistavi; jednom riječju, dobra su kova. Naći ćete u spinijskome puku nekog kapetana po imenu Spurijus, s ožiljkom, ratničkim biljegom, ovdje, na lijevom obrazu: evo, istim sam mu ga ovim mačem podario. Recite mu, da sam živ i zapamtite što će mi poručiti.1. PLEMIĆ: Hoćemo, vrli kapetane.Plemići izlaze. S druge strane, KraljPAROLLES: Mars nek vas štiti ko svoje novake!Bertramu Sto ćete vi učiniti?BERTRAM: Stani; evo Kralja!PAROLLES: Poslužite se opsežnijim uljudnostima prema drugoj plemenitoj gospodi; zadržali ste se u tijesnim granicama previše hladnog oproštaja. Budite prema njima rječitiji, jer su oni kićanke na šeširu vremena; uvijek pokazuju da idu s njime ukorak, da znaju jesti, govoriti i hodati pod utjecajem

najpopularnije zvijezde; makar i sam Vrag davao takt, tako se mora plesati, njima, i oprostite se od njih glagoljivije.BERTRAM: I hoću.,g£LLES: Valjani su to momci, i zacijelo će se žilavi iskazatina macuIzlaze Bertram i Parolles. Ulazi Lafetu i klekne pred KraljaLAFgW: Milost, moj gospodaru, molim za se ko i za vijesti koje donosim.KRALJ: Dat ću sve što hoćeš, samo da se digneš.LAFEW: Tad ovdje stoji čovjek pomilovan onim što nosi. Da ste barem ovdje vi rekli, gospodaru, moleć milost i na moj zahtjev mogli tako ustati.KRALJ: Makar da ti glavu prvo razbijem, pa molim za to milost!LAFEW: Rado bih je dao!Al dobri gospodaru, ovo je posrijedi: Hoćete li vi za svoju bolest lijek?

KRALJ: Neću.LAFEW: O, znači, nećeš grožđa, moja kraljevska lisice? E, hoćeš moje grožđe plemenito, kad na dohvat bude. Vidara vidjeh koji je u stanju udahnut dušu kamenu, oživjeti i hridi, nagnati vas da ko živa vatra gavotu zaplešete; čiji puki dodir iz groba može dići kralja Pipina; ne, Karlu Velikom u ruku dati pero da napiše joj pismo ljubavno.UKALJ: Kome to? Tko je sad tu ona“? AFE W: Pa, doktorica! Došla je, moj kralju,da primite je. Vjere mi i časti, mogu li ozbiljne priopćiti misli načinom svojim šaljivim, govorah s osobom, koja spolom, godinama, mudrošću, obećanjem, pouzdanjem zadivila me više no što smijem pripisat svojoj pukoj slabosti. Hoćete li je primiti jer to je njezina želja i saznat što hoće? A poslije mi se smijte slobodno.KRALJ: Hajde, Lafevv moj odani, uvedi to čudo da se i mi čudimo il čuđenje da tvoje umanjimo čudeć se kako si ga ti uvećao.LAFEW: Neka, po volji vašoj, uvest ću je, dok ne trepnete okom.Lafetu prilazi vratimaKRALJ: Uvijek takveuvode daje svom posebnom ničem.LAFEW: Neka, samo ti hajde.Ulazi HelenaKRALJ: O, ova hitnja zbilja ima krila.LAFEW: Neka, samo ti hajde. Ovo ti jeNjegovo Veličanstvo; reci mu što hoćeš. Ko izdajnica možda izgledaš, al takvih se izdajnika kralj naš rijetko plaši. Cressidin ja sam stric, što smije ostavit dvoje na samo. Pa sretno!Izlazi 392Sve je dobro£gJ_J“ Da 1 se ljepotice, tvoj posao tiče nas?. gifA: Da, dobri gospodaru. Gerard od Narbone bio je otac moj i u svom zvanju poznat ko dobar.JRALJ: Znao sam §a 1 ia

HELENA: To bolje, ne moram ga hvaliti; poznavat ga je dovoljno. Na samrti mnoge recepte mi je povjerio; al jedan glavni, najmilije čedo njegove prakse, jedinog ljubimca njegovoj negdanjeg iskustva, reče da čuvam kao treće oko, pomnije no svoja dva; još bolje ja ga čuvah i dočuvši da Vaše Veličanstvo pati od bolesti na koju časni dar mog dragog oca moćno djeluje, sa dužnom poniznošću dođoh amo da ponudim svoj lijek i liječenje.KRALJ: Mi vam zahvaljujemo, djevojko;prem ne vjerujemo u iscjeljenje,kad najbolji liječnici od nas dižu ruke i liječnički konzilij već zaključuje da trud im i umijeće ne mogu iskupit narav od njena beznadnoga tijeka. Ne smijemo obezvrijediti naš razum, ponizit nadu toliko da podvodimo tu našu bolest neizlječivu svakakvim nadriliječnicima; niti razlučit tako sebe od svog ugleda i vjerovat nerazboritoj pomoći kad razbor drži da pomoći nema.JELENA: Neka mi onda obavljena dužnost naplata bude trudu. Ja vam neću višenametat svoje usluge. I skromnood kraljevskih vam misli molim da me

zadrže u milosti, bez prezira il srdžbe.KRALJ: Manju zahvalnost ne mogu iskazati; Za dobro htijenje, hvalim srcem cijelim ko samrtnik onom tko mu život želi. Ti ne znaš ništa, ja sve što me čeka; pogibelj cijelu znam, ti nijednoga lijeka.HELENA: Budući da ste čvrsto protiv liječenja, od onog što ja kušam, ne može bit zla. Najvećih djela tvorac često zna po sluzi najslabijem da ih obavlja. Biblija dječjoj pripisuje ruci razborit sud, kad djecom bjehu suci. Veliki potopi su izliveni iz beznačajnih izvora malenih; dok su čudesa moćnici poricali i morski su se vali s puta micali. Nada nas izda često, a najčešće ondje gdje najviše očekujemo od nje, a zna se dočim ispuniti često najhladnijem gdje očaju je mjesto.KRALJ: Ne smijem te slušat. Kući se ti vrati, trud nekorisni sama si naplati. Ponudi neprimljenoj zahvalne tek riječi.HELENA: Tako se nadahnuće pravo dahom priječi. Bog dobro znade sve, a nama se sve čini: mi sudimo o stvari po vanjštini. Al najveća je naša drskost: smjelo nebesku pomoć smatrat ljudskim djelom. Kralju, na njegu moju pristanite; s nebom, ne sa mnom, pokus napravite. Ja nisam varalica što se hvali da cilj će zgodit prije no opali,već znam da mislim i mislim da znadem, lijek nije moj bez moći, a ni vi bez nade.jj: Tako si sigurna? Za koje vrijeme mogu nadat se iscjeljenju?JELENA: Bude 1 milo Bogu,prije no dvaput konji sunčani povuku svog žarkog kočijaša po danjemu krugu, dvaput u zapadnome mraku zamagljenu Venera rosna zgasne lampu snenu il klepsidra kad dvaestčetri puta odredi stazu lupeških minuta, sa zdrava tijela lijek će slabost skinut, živjet će zdravlje, a bolest preminut.KRALI: A čime li ćeš jamčiti ti sama to svoje samopouzdanje?HELENA: Biljeg srama,i drskost drolje neka ocrni meu gnusnim rugalicama; nek mi čedno imeokaljaju; i grozno nek me optužeda život skončam mukama produžen.KRALJ: Ko da iz tebe zbori neki sveti duh,na slabom glazbalu mu moćne zvuke čuh; što zdravi razum besmislom proglašava na drugi način smisao spašava. Tvoj život ti je drag, jer imaš mjeru svega što život vrijednim čini vjeru, ljepotu, mladost, mudrost jednom riječju sve što u cvijetu ljeta držimo za sreću. Što to na kocku stavljaš, jasno očituje: Umijeće veliko il strašni očaj tu je. Lijepa vidarice, tvoj lijek ću iskušati što će, ako umrem, smrt i tebi dati.HELENA: Prijeđem li rok il manem obećanja, nek umrem zasluženo i bez smilovanja. Ne uspijem li, nek smrću mi se plati; al ako uspijem, što ćete mi dati?KRALJ: Traži što želiš.HELENA: Dat ćete što želim?KRALJ: Žezla mi i raja kojem se veselim!HELENA: Kraljevskom rukom od svojih vazala dajte mi muža kojeg budem izabrala: izuzev drskost da poželim koga iz kraljevskog vam roda francuskoga, da svoje skromno ime uzveličam ogrankom ili plodom vašeg stabla dična. Slobodna tražim od vas podanika kog tražit mogu, a vi dati mi ga.KRALJ: Evo ti ruke; pogodbe se drži, i tvoju želju moj će čin izvršit; kad budeš htjela, uzmi muža za se, bolesnik tvoj na tebe oslanja se.0 tebi moram ja i hoću više znati, prem više znati nije više vjerovati: odakle si i tko si, kakve ćudi al i bez pitanja mi dobro došla budi! Pomozite mi, hej! Drži se riječi svoje1 djelo moje bit će ravno tvojem.FanfareDrugi prizorRossillion. Knežev dvor. Ulaze Kneginja i KlaunEGINJA: Hajde, hajde, moj gospodaru; time ću staviti na nju svoju valjanost tvoga odgoja.KLAUN: Iskazat ću se više kao valjan opanak nego ko slaba Čizma Uostalom, znam da me posao nosi samo na dvor.KNEGINJA: Na dvor! Molim te, a koje ti onda mjesto držiš osobitim, kad na dvor odmahuješ s takvim prezirom? Samo na dvor?KLAUN: Uistinu, gospo, ako Bog uopće dadne čovjeku kakve manire, na dvoru se lako može njima razbacivati: onaj tko ne zna pokleknuti, razmahnuti šeširom, poljubiti ruku i ne reći ništa, taj nema ni nogu, ni ruku, ni jezika, ni šešira; i zbilja, takav prostak, da budemo točni, ne bi ni bio za dvor; al što se mene tiče, ja imam odgovor koji će svakog zadovoljiti.

KNEGINJA: Oho, to mora da je neki opsežan odgovor, kad pristaje na sva pitanja.KLAUN: Ko što brijačka stolica pristaje svim stražnjicama: uskoguzim i debeloguzim, niskoguzim i visokoguzim, ukratko, oguzim.EGINJA: A hoće li tvoj odgovor točno pristajati?KLAUN: Točno ko deset groša ruci odvjetnika, ko frančezarija nakinđurenoj drolji, ko opanak seljaku, ko uštipci pokladnom ut°rku ili ko moreška prvom svibnju, ko čavao svojoj rupi, ko r°§°nja svome rogu, ko žena alapača svadljivoj propalici, ko usna °Patice ustima fratra; što da vam kažem, ko kobasica u svoje CrijevcKNEGINJA: Imaš li, pitam se, tako točnu zakrpu za rupu?KLAUN: Od ispod vojvode pa sve do niže stražmeštra, svakoj c rupi pristajati.KNEGINJA: Mora da je to odgovor čudovišnih razmjera ka može udovoljiti tolikim zahtjevima.KLAUN: Ali ni nekakva malenkost, boga mi, ako je istina on što učeni ljudi o tome govore. Imam ga, imam, i sve što s njim irje: upitajte me samo jesam li dvorjanin, neće vam biti na odmet da vidite!KNEGINJA: Da budemo opet mladi, ako možemo! Ispast glupa pitanjem, da bih postala mudrija odgovorom. Oprostite, m gosparu, jeste li vi dvorjanin?KLAUN: Ali zaboga, gospodine! Eto jednostavnog otpravljanj Hajde još, još, makar i stotinu takvih!KNEGINJA: Gospodine, vaš sam siromašan prijatelj koji odano voli.KLAUN: Ali zaboga, gospodine! Dajte, samo dajte, nemojte m štedjeti.KNEGINJA: Vi, gospodine, vjerojatno ne možete ni okusiti o priprostu hranu?KLAUN: Ali zaboga, gospodine! Dajte samo iskušajte n zaklinjem vas!KNEGINJA: Još nedavno ste, gosparu, koliko mi se čini, zara jedno šibanje.KLAUN: Ali zaboga, gospodine! Izvoljevajte me ne štedjeti

dokgGlNJA: Dereš li se ti zaboga, gospodine“ i kad te šibaju? Ili jjevajte me ne štedjeti“? Zbilja ovo tvoje zaboga, gospodine“ esnoj je vezi sa šibanjem; taj bi ti odgovor izvrsno pristajao, 0lc te mlate, i ako te dadem vezati, neće biti ovako bez veze.KLAIJN: Nikada nisam bio gore srećesa ovim mojim zaboga, gospodine“. I Vidim da neke stvari mogu služiti dugo, ali ne i vječno.IKNEGINJA: KO kaćiperka obijesna se igram vremenom i rasipam ga tu na veselu budalu.tfJN: Al zaboga, gospodine! Gle, opet dobro Paše!JEGINJA: Dosta, gosparu! Na posao; daj ovo Heleni i podstakni je da mi odgovori smjesta. Prenesi pozdrave mom sinu, rođacima. Nije bogzna što.KLAUN: Rođaci vaši nisu bogzna što?KNEGINJA: Tvoj zadatak nije bogzna što. Jesi li to zabio u glavu?UN: Veoma tvrdo. Već sam tamo ispred svojih nogu.KNEGINJA: I brzo natrag.Treći prizorPariz. Kraljeva palača. Ulaze Bertram, Lafeiv i ParollesLAFEW: Kažu da se čuda više ne događaju; a i naši nam filozofsk velikani natprirodne i neobjašnjive stvari pretvaraju u običn i poznate. Stoga mi užase držimo tričarijama i zakukuljujem0 se u prividno znanje kad bismo se morali predati strahu od nepoznatog.PAROLLES: Ma jasno, ovo je najneobičnija objava čuda što je i naše doba iskrsnula.BERTRAM: Zbilja je tako.LAFEW: Kad su ga napustili stručnjaci...PAROLLES: To i velim i galenovci i paracelzusovci.LAFEW: Svi oni učeni kapaciteti, ugledni akademici PAROLLES: Točno! To i velim!LAFEW: Koji su ga proglasili neizlječivim PAROLLES: Ma jasno, tako je! To baš i kažem.LAFEW: Da mu nema pomoći.PAROLLES: Točno; ko da je čovjek osuđen na LAFEW: Na nesiguran život i sigurnu smrt.PAROLLES: Baš tako. Dobro ste to rekli. I ja bih bio tak rekao.

LAFEW: Doista se može kazati da je ovo za svijet prava novo?OLLES: Nema sumnje da je tako: ako to hoćete vidjeti i o na bijelo, očitat možete u ovom tu, kako se zove...jjvV čita: Očitovanje nebeskog djelovanja u zemaljskom initelju.PA,OLLES: Eto to! Baš bih isto tako rekao.jjFEW: I gle, zdrav je ko riba i žustar ko zec; kunem se da govorim s punim poštovanjem, ali PAROLLES: Ne, zbilja, čudno je to, veoma čudno; uzeli mi to u pojedinostima ili općenitije; a on je čovjek veoma liberalistička a, koji naprosto neće priznati da je to...duhaLAFEW: Sama ruka neba.PAROLLES: Pa da, to i velimLAFEW: U veoma slabom PAR velikOLLES: I deklasiranom posredniku; velika je to moć, elika mistifikacija, koju bi općenito valjalo i više iskoristiti, a ne samo za ozdravljenje kralja, da bismo mogli biti LAFEW: Općenitije zahvalni.Ulaze Kralj, Helena i pratnjaPAROLLES: Baš sam to htio reći; lijepo ste se izrazili. Ali evo kralja.LAFEW: Sav je lustig što bi reko Švaba. I gle cure: kako nam £rija jabučica, kada su nam svi na broju zubi. Ma gledaj ga: mogao nJom zaplesati corante.bi sNOLLES: Mortus mu krucifiksus! Nije li ono Helena?BERTRAM: Bogami ko da je ona. KRALJ: Pozovite preda me svu dvorsku gospodu Izlazi jedan Pratilac0 sjedi, spasiteljko, do svog bolesnika,1 jer si ovoj zdravoj ruci opozvala izgnanu snagu, iz nje opet primi potvrdu mojeg obećanog dara što samo čeka da ga imenuješ.Ulaze tri ili četiri plemićaProšetaj okom, lijepa djevo. Evo družine mlade neženja plemića što mi na volju stoje da ih ženim, nad kojim imam pravo upotrijebit vladarsku moć i savjet očinski. Slobodno biraj; svakog možeš steći, pravo ti ne smije nijedan poreći.HELENA: Svakome od vas neka dopadne po jedna lijepa i kreposna ljubovca kad ljubav bude tako prohtjela! Neba mi, svakom osim jednome!LAFEW: Dorata svog sa opremom bih dao da se pohvalit mogu s tako puno zubi i tako malo brade, ko ovi mladići.KRALJ: Razgledaj ih dobro; svaki od njih plemenita je roda i koljena.Helena se obraća plemićimaHELENA: Gospodo,nebo je putem mene ozdravilo kralja.r, Svi mi to znamo, i hvalimo nebu.SVI:aFLENA: Ja djevojka sam čedna roda; moj je imutak najveći što mogu reći da djevojka sam uistinu. S dopuštenjem Vašega Veličanstva, već sam izabrala. Ruže na mom licu prišaptavaju mi: Crvenimo se što ti moraš birati; budeš li odbijena, neka blijeda smrt na obrazu tvom vječno stoluje, mi ovdje više nećemo procvjetati.“KRALJ: Ti samo biraj, ne boj se; tko tvoju odbije ljubav, odbija i moju.HELENA: A sad, Dijano, letim s tvog oltara, do boga ljubavi, tog visokog vladara, uzdahe dižem. Prvom plemiću O gospodaru mladi, hoćete 1 moju prošnju saslušati?1. PLEMIĆ: I udovoljiti joj spremno.HELENA: Gosparu, hvala; sve je tim rečeno.LAFEW: I život bih svoj stavio na kocku da mogu biti u tom izboru.HELENA Drugom: Čast kojom plamti vaše lijepo oko prijeti mi prije no što reći mogoh. Deset put bolje nek vam ljubav udijeli od skromna srca one koja vam to želi!1 pLEMlĆ: Dopustite mi, ništa bolje ne trebam.HELENA: Dopusti li ljubav veća što je, primite želje i pozdrave moje.LAFEW: Zar je svi oni to odbijaju?O da su sinovi to moji, ja bih ih sve bičevati dao ili poslao Turcima da od njih prave eunuhe.

HELENA Trećem: Ne bojte se da ću vam uzet ruku i, zbog vas samog, stavit vas na muku. Nek bdije Bog nad vašim obrečenim brakom, neka u postelju vam stavi veće blago!LAFEW: Ti momci su od leda; nijedan je neće. Engleska to su kopilad bez sumnje; među Francuzima ti nema takvih.HELENA Četvrtom: Vi ste još premlad, predobar, prezgodan, da dobijete sina moga roda.ČETVRTI: O lijepa gospo, ja ne mislim tako.LAFEW: Još jedan grozd na trsu stoji. Znadem da ti je otac bio dobar vinogradar, al ako ti sam nisi pravi magarac, ja sam tek mladac od četrnaest godina jasan si mi odmah kao dlan.HELENA Bertramu: Ja se ne ufam reći da te uzimam; sebe i službu svoju dajem dokle živim, u tvoju vlast i vodstvo. To je čovjek.KRALJ: Dakle, Bertrame, sinko, uzmi je za ženu.BERTRAM: Za ženu, kralju! Molit ću vas da mi u takvu poslu dopustite da se rođenim svojim očima poslužim.KRALJ: Bertrame, zar ti ne znaš što je ona učinila za mene?.gjpAM: Gospodaru, znam,al ne znam ni izbliza zašto bih je ja zato ženio.: Ti znadešda me je ona iz bolesti digla?:RTRAM: Zar iz tog slijedi, kralju, da moj pad odgovorit mora vašem podizanju? Nju dobro znam: o trošku odgojena je mog oca kći da bijednog liječnika ženom mi budel O nek, prezrevši je radije trpim vječnu vašu nemilost!JJ: Zbog titule je samo prezireš, a to joj ja mogu dati. Čudno, naše krvi kad bi zajedno slili, nitko ne bi vidio razliku kakvu, a ipak su tako razlike moćne. Ako li je ona vrline puna baš u svemu, osim u onom što se tebi ne sviđa to da je kći siromašnoga liječnika tad ne voliš vrlinu samo zato što nema imena. Ali nemoj tako! I najniže mjesto kad rađa vrlinom oplemeni se samo takvim činom. Gdje titule su krupne, a nema što vrijedi, tu kljakava je neka čast posrijedi. Dobro je dobro, a zlo biva zlom i onda kad se tom ne zove titulom. Kakvoća prava svoju cijenu ima po tom što jest, a ne po nazivima. Ona je mlada, pametna i mila i izravno je sve to naslijedila od same prirode, a to rađa čašću. Čast prava prezre onog što se kiti čašću svog roda, a ne zna takav biti. Odlike cvatu, kad u našim ih svojskidjelima uzgajamo, ne u pradjedovskim. Ime nad pokojnikom tek je rob što svakom služeć, resi svaki grob ko lažni trofej; dok je nijemo mjesto gdje uklet zaborav i prašina često čestite kosti kriju. I što da se kaže? Ako ne možeš djevu voljet kakva jest, ja ću joj stvoriti što treba. Krepost i ona sama, njen su miraz; ja ću joj dati imutak i stalež.BERTRAM: Ja nju ne mogu voljeti, a niti nastojati ne želim da je volim.KRALI: Ti sebi činiš štetu nastojeći da postupiš izbirljivo.HELENA: O gospodaru,da ozdraviste, to je meni drago, a drugo pustite.KRALJ: U pitanju je čast, i da je obranimpokazat moram svoju moć. Ti napuhani, oholi momče, uzmi njenu ruku! Nedostojan si ovog vrijednog dara; prezirom mrskim obescjenjuješ i moju ljubav i zasluge njene. Ti niti sanjat ne možeš da ja, staviv se na njenu, oskudnu tezulju, prevagnuti te mogu do nebesa. Nećeš da znaš, da je u našoj moći zasadit tvoju čast, gdje hoćemo da raste. Savladaj prezir, volji se našoj pokori što djeluje za tvoje dobro. Ne vjeruj gordosti svojoj, već smjesta pokloni probitku vlastitome onaj posluh što ga odanost tvoja traži, ko i moja vlast; il ću te zauvijek izbaciti iz svoje zaštiteu vrludanje i bezglav pad nedoraslosti i neznanja; na te će se sručiti moja osveta i mržnja u ime pravde, a bez milosrđa. Govori. Čekam odgovor.ggRTRAM: Oprostite,milostivi moj kralju; ja podređujem naklonost svoju vašem pogledu. Kad mislim da djela velika i mnoge časti pljušte tamo gdje vi zapovjedite, otkrivam da onu, što je sve do nedavno u uznositoj mojoj misli stajala veoma nisko, sada sam kralj hvali oplemenjena tako ona vrijedi ko da se takvom rodila.KRALI: Za rukuuzmi je; reci joj da je tvoja. A ja joj protutežu obećajem, što, ne bude li ravna tvome stanju, još će prevagnuti.BERTRAM: Uzimam njenu ruku.KRALJ: Naklonost kralja i sreća se smijese toj pogodbi; i obred treba brzo da potvrdi tu obrečenu vjeru i da se obavi večeras. Svečan pir nek odgodi se malo da bi dočekao odsutne prijatelje. Sve dok tvoja ljubav se samo njojzi smiješi za me je sveta; a inače, griješi.Izlaze. Parolles i Lafeiv zaostaju, pretresajući vjenčanje

Čujte, monsieur! Da porazgovorimo.PAROLLES: Učiniti ne smijem što bih lako mogao.LAFEW: Zbilja sam, ovako za ručkom i za večerom, mi: si prilično pametno čeljade; jer si posve prihvatljivo pripovijslio da dao.inpo svojim putovanjima; moglo te se podnijeti. A ipak su me s kićanke i zastavice po tebi mnogostruko razuvj era vale da bi ti neki brod od prevelike nosivosti. Sada sam te prozreo, i nlle stalo da ikad više zavirim u takvu šupljinu. Jer tebe prozreti znači mnogo više nego gledati kroz prazno u šuplje.PAROLLES: Da te ne štiti povlastica vremešnosti, jabihPAROLLES: Na raspolaganju vam stojim, gospodine.LAFEW: Vaš je knez i gospodar pametno postupio što predomislio.PAROLLES: Predomislio! Moj knez! Moj gospodar!LAFEW: Pa da. Zar to nije isti jezik, što ga i ja govorim?PAROLLES: Veoma neuglađen, i nije ga razumjeti bez krvava nastavka. Moj gospodar?LAFEW: Zar vi niste službenik rossillionskoga kneza?PAROLLES: Bilo kojeg kneza; sviju kneževa! Služim svak" onom tko je čovjek na svom mjestu!LAFEW: Osobito na mjestu kneza, kad ste knežev sluga. I knez ima gospodara, ali malo drugačijeg.PAROLLES: Previše ste stari, gospodine. Neka vam to bude zadovoljština: previše ste stari.LAFEW: Moram te upozoriti, momče, da slovim ko čovjek; a do tog naslova tebe ni starost ne može dovesti.jpEVV: Ne bacaj se u gnjev preduboko, da ne ubrzaš sebi Sudnja dan, a i to bude li se smilovao Bog kukavcima kao što si ¡1 Tako, moja prozorska rešetko, ostaj mi zbogom; ne trebam ti . p robušiti kakav drugi otvor, jer te naskroz vidim i ovako. EvorukepAROLLES: Gospodine, vi me prekomjerno obezvređujete.LAEEW: Da, od svega srca; jer ti si toga vrijedan.PAROLLES: Ja nisam zaslužio, gospodine, da to gutam.LAFEW: Časne mi riječi, jesi, svaki gutljaj; i neću ti zakinut ni kapiPAROLLES: Sad znam na čemu sam; od sad ću bit pametniji!LAFEW: Čim budeš mogao: još se moraš mnogo nagutati onog suprotnog. Ako te kad budu vezali tim tvojim kićankama i mlatili ko konja, vidjet ćeš što znači oholiti se konjskim nakitom. Zelja mi je da sačuvam svoje poznanstvo s tobom, ili točnije, moje poznavanje tebe, da onda, kad te budu za što optuživali, mogu reći: Tog čovjeka poznam.PAROLLES: Gospodine, vi me posve nepodnošljivo °zlojeđujete.LAFEW: Zbog tebe samog bih htio da od tog jeda trpiš paklene muke, a ja da te na njih stavljam vječno; jer inače za me vrijeme drugog stavljanja je prošlo, ko što ću ja sad kraj tebe proći, onom rzinom kojom mi godine dopuste.IzlaziPAROLLES: U redu, neka ti na sina ova sramota prijeđe; podli, ari, prljavi, podli gosparu! Što ću, moram biti strpljiv; ne može ylasti stati na rep. Ali, života mi, namlatit ću ja njega, samo da Sretnom kojom zgodnijom prilikom, pa bio on gospar dvostrukii trostruki. Prema njegovim godinama neću imati milosti ni ko prema... namlatit ću ga, samo da se opet sretnemo.Opet ulazi LafewLAFEW: Momče, oženio ti se knez i gospodar; eto ti novostj sad imaš i gospodaricu.PAROLLES: Bez imalo uvijanja zaklinjem vaše gospodstvo da se donekle ogradi od počinjenih potvora. Knez je moj suveren gospodar kojemu služim samo je onaj gore.LAFEW: Tko? Bog?PAROLLES: Da, gospodine.LAFEW: Onda je tebi vrag gospodar. Zašto inače ovijaš ruk podvezicama? Zar od rukava praviš nogavice? Rade li to i drug sluge? Najbolje bi bilo da stražnjicu držiš tu gdje ti je lice. Čas mi, da sam samo dva sata mladi, namlatio bih te. Meni se čini si ti opća uvreda i da te svaki čovjek ima pravo batinati. Držim si stvoren da ljudi na tebi razjačavaju pluća.PAROLLES: To je teška i nezaslužena prosudba, gospodine.

LAFEW: Ma nemojte, gospodine. U Italiji su vas tukli jer nist prezali ni pred tim da drpite košticu iz šipka. Vi ste skitnica, a ne pravi putnik. Vi ste prema kneževima i plemenitim osobama drskiji nego što vas ovlašćuje heraldika vašega rođenja i vaših odlikaViše ni jedne riječi niste vrijedni, inače bih vas nazvao nitkovomOstavljam vas.Izlazi. Ulazi BertramPAROLLES: Dobro, jako dobro; neka bude tako. Dobro, dobro; neko vrijeme ćemo se pritajiti.BERTRAM: Zauvijek upropašten, pod pokorom briga!Sve je dobro što se dobro svršiOLLES: Francuska je psećajazbina; više ne zaslužuje da čovjek ni gazi po njoj; pođimo u rat!OLLES: Što se dogodilo, dragi mladiću?jjfRAM: Premda sam se svečano pred svećenikom zakleo, neću s njom leći u postelju nikad!pAPvOLLES: Što je, dragi mladiću, što je?g£RTRAM: O moj Parolles, mene su oženili! U toskanski ću rat i nikad neću s njom leći.CBERTRAM: Od moje majke pismo stiglo je, a ja još ne znam što mi piše.PAROLLES: Ah, saznat ćeš! U rat, moj mladiću, u rat! U rupi drži nevidljivu čast onaj što kod kuće grli cicumicu, u njenom naručju cijedeć mušku srž što daje snagu i visinu skoku Marsova ždrijepca vatrena. U druge krajeve hajmo! Francuska je staja, a mi što u njoj stanujemo bivamo tek stare rage. Zbog toga, u rat!RTRAM: Nek bude tako. Poslat ću je kući, upoznat majku s mojom mržnjom na nju i zašto pobjegoh; a kralju pisati što ne smjedoh mu reći. Njegov dar će za talijanska me polja zavrbovat gdje dični momci biju boj. A rat se ne da usporedit s mrskom ženom i mračnom kućom.OLLES: Jesi 1 siguranda čvrsto ostaj eš kod ovog hira?BERTAM: Dođi u moju sobu i posavjetuj me. Ona nek smjesta ode u osamu svoju, a ja već sutra biti ću u boju.PAROLLES: Tako se lopta tuče, da sve zvuči! Nek ona skače, a ne da nas muči: oženjen čovjek žigosan je dovijek. Odlučno je pusti i odavde kreći. Naudi nam kralj, al o tome ni riječi.Četvrti prizorPariz. Kraljeva palača. Ulaze Helena i KlaunHELENA: Ljubazno me majka pozdravlja; je li ona dobro?KLAUN: Dobro nije, iako dobra je zdravlja; osjeća se bodro, a opet nije dobro. Al hvala budi Bogu, nije joj loše i ništa joj ne manjka na svijetu; ali ipak nije dobro.HELENA: Ako je dobro što se onda žali da nije dobro?KLAUN: Zbilja joj je dobro, osim zbog dvije stvari.HELENA: Koje dvije stvari?KLAUN: Prvo, što nije u nebu, kamo hoće da je Bog čim prije pošaljeDrugo, što je na zemlji, odakle hoće da je Bog čim prije uzme!Ulazi ParollesPAROLLES: Bog vam pomogao, moja sretna gospo!HELENA: Nadam se, gospodine, da mi sklonošću svojom 1 pomažete u sreći.PAROLLES: Moje su vam molitve pomogle da vam srtiesu, a i sada su vam sklone da je zadržite. O, propalico! Kako rlarn je stara g°sPoda?

IĆLALJN: Kad bi vama ostavila bore staračke, a meni imutak, y0lio bih da je još starija nego što vi kažete.pAROLLES: Pa ja ne kažem ništa.KLAUN: Bogami, tim ste mudrije čeljade; jer se jezik čeljadeta £eSto zna izlanuti na štetu gospodara. Ne reći ništa, ne raditi ništa, ne znati ništa i nemati ništa, to regbi najveće su odlike vašeg položaja, što i nije daleko od toga da ne bude ništa.PAROLLES: Gubi se! Ti si hulja!KLAUN: Morali ste reći, gospodine, 1 pred najvećom huljom ti si hulja“, što bi značilo Vidim da si hulja“. Bila bi to istina, gospodine.PAROLLES: Hajd k vragu, baš si duhovita luda; pročitao sam te!KLAUN: Jeste li me pročitali sami po sebi, gospodine, ili ste tek naučili čitati?... Čitanje vam je, gospodine, bilo probitačno; i neka čitajući još mnogo ludosti naučite, na zadovoljstvo svijeta i uvećanje smijeha.PAROLLES: Lupežu jedan, tko te drži u kući! Gospođo, moj gospodar noćas odlazi; posao vrlo ozbiljan ga zove. Veliku povlasticu i ritual ljubavi što vam po pravu i trenutku pripada on priznaje, ali odgodit mora u

prisilnome suzdržavanju. Taj nedostatak i ta odgoda su osute mirisnim cvijećem, što se destilira u badnju vremena, da pripremani čas zakipi zadovoljstvom i veseljem i prelije se preko ruba.KomedijeHELENA: Što još hoće?PAROLLES: Da se sa kraljem smjesta oprostite i žurbu objasnite ko odluku svoju, ojačavši je isprikama koje će učinit takvu nuždu vjerojatnom.HELENA: I što gospodar još zapovijeda?PAROLLES: Da, obavivši sve to, spremno čekate njegove daljnje zapovijesti.HELENA: U svemu njegovoj se volji pokoravam.PAROLLES: Izvijestit ću ga tako.HELENA: Molim vas. Dođi, momče!Peti prizorPariz. Kraljeva palača. Ulaze Lafetu i BertramLAFEW: Ali nadam se da njega vaša svjetlost ne drži vojnikom.BERTRAM: Da, moj gospodine, i to koji se valjanim iskazao.LAFEW: Saznali ste to po njegovim vlastitim izjavama.BERTRAM: I od drugih vjerodostojnih svjedoka.LAFEW: Onda moja kazaljka ne pokazuje koliko je sati; je" t0° sam vuka uzeo pod ovcu.BERTRAM: Uvjeravam vas, gospodine, da je veoma, veom iskusan, i podjednako hrabar.AFEVV: Onda učinih nepravdu njegovu iskustvu i krivo QSudih njegovo junaštvo; a moj je grijeh u tome smjeru opasan,x ni saa u SrCU ne moSu na razl°ga za kajanje. Evo ga, ide. jvlolim vas da nas pomirite; a ja ću se truditi da sačuvam slogu.Ulazi ParollesPAROLLES Bertramu: Sve će biti onako, gospodine,Icako ste rekli.rAEE W: Molim vas, gospodine“, tko je njegov krojač? PAROLLES: Gospodine1

LAFEW: O, dobro ga poznam. Da, gospodine“, to je vrstan majstor, vrlo dobar krojač.BERTRAM na stranu, Parollesu: Je 1 bila kod kralja? PAROLLES: Bila je. BERTRAM: Hoće li večeras otputovati? OLLES: Kao što ste joj zapovjedili.BERTRAM: Napisao sam pisma, u kutije spremih dragocjenosti svoje, i naručih konje i noćas, kad bih trebo uzet nevjestu, svršit ću prije nego počnem.UFEW u stranu: Dobar pripovjedač može služit zabavi na kraju dobre večere, al onog koji tri četvrtine laže, a poznatom se sWi istinom tek da tisuću bi praznih slama mlatio, valja tek jednom kušati, a triput mlatiti. Glasno Bog vas poživio, kapetane!BERTRAM: Monsieur, ima li između ovog gospodina i vas kakvih razmirica?PAROLLES: Ne znam čime sam zaslužio da naiđem na nemil, njihove svjetlosti.ostLAFEW: Niste naišli“; sami ste se u nju zaletjeli glavačk e skupa s čizmama i ostrugama, kao osa u med; i iz nje ćete radija bržebolje izletjeti nego da podnesete pitanje zašto ste tu.BERTRAM: Možda ga pogrešno prosuđujete, gosparu.LAFEW: Uvijek ću tako, makar mu sudio prema njegov“ vlastitim molitvama. Putujte sretno, moj gospodine, i vjerujte ovo: ne može biti jezgra u ovom lakom orahu; duša se toga čovjek sastoji od odjeće. Ne pouzdajte se u njega u presudnim stvarima; ovakve sam zvjerke u kući držao i znadem im narav. Zbogom, monsieur; govorio sam o vama bolje nego što ste zaslužili ili htjeli od mene zaslužiti; al i protiv zla moramo činiti dobro.IzlaziPAROLLES: Bogami, sumanut je ovaj gospar.BERTRAM: Ja tako ne bih rekao.PAROLLES: Pa zar ga niste već upoznali?BERTRAM: Da, znam ga dobro; i mišljenje je opće da je on valjan čovjek. Ali evo kamena o mom vratu.Ulazi HelenaHELENA: Kao što ste mi zapovjedili,govorih s kraljem, i pristanak dobih na ovo razdvojenje; on još samo želi da s vama porazgovara nasamo.BERTRAM: Ja njegovu ću volju poslušati. Ne smiješ se čuditi što postupci mojinisu u skladu sa trenutkom ovim, ni što je služba, koja zove, dužnost preča od moje vlastite. Na ovo nisam pripravan bio; stog sam u neprilici zatečen. To me tjera da te zamolim da smjesta kreneš kući; radije sama razmišljaj, no da pitaš zašto

molim; jer razlozi su moji čvršći no se čine i obveze kriju veću nuždu no što bi ti na prvi pogled rekla koja ih ne znaš. Ovo mojoj majci.Daje joj pismoDva dana nećemo se vidjeti, i stog te prepuštam vlastitoj snalažljivosti.ELENA: Ne mogu ništa, gospodine, reći no da sam poslušna vam službenica.ERTRAM: No hajde, hajde; sad je toga dosta.ELENA: I uvijek ću se s poštovanjem istinskim truditi da nadoknadim sve ono što su mi priproste zvijezde zakinule ne izjednačiv me sa velikom srećom.ERTRAM: Pustimo sve to. Veoma se žurim. Sretan ti želim put. I hitaj kući.ELENA: Oprostite, gospodine, još čas.ERTRAM: Da, što mi hoćeš reći?ELENA: Nisam vrijednabogatstva što ga imam, niti smijem zvati ga mojim ali ipak jest; ko plašljiv lopov, najradije bih ukralaono što zakon jamči da je moje.BERTRAM: Što bi to htjela?HELENA: Nešto, jedva išta,doista ništa. Ne bih, gospodaru, ni reći htjela što bih htjela. O da, zbilja: ne ljubeći se, rastaju se samo neprijatelji i tuđinci.BERTRAM: Molim te,na konja pohitaj i ne krzmaj više.HELENA: Pokoravam se svemu, dobri gospodaru.Gdje mi je pratnja? Zbogom, moj monsieur.IzlaziBERTRAM: O pođi kući gdje se nikad neću vratit dok mogu čuti bubanj il se mača latit. Hajdemo, na naš bijeg!PAROLLES: Tako je! Samo kuražno!Treći cmPrvi prizorFirenca. Vojvodska palača, anfare. Ulazi firentinski Vojvoda, dva francuska plemića i četa vojnikaOJVODA: Evo ste čuli od točke do točke temeljne razloge za ovaj rat u kojem velika je odluka već do sad mnogo krvi popila a i dalje je žedna.. PLEMIĆ: Svetom vidi seborba na strani Vaše Milosti, a crnom i kukavnom na strani protivnika.OJVODA: Stoga se čudimo što bratska Francuska u stvari tako pravednoj nam zatvara njedra pred molbama za pomoć. PLEMIĆ: Vaša Visosti, državne vam razloge ne mogu iznijet nego kao običan čovjek, što gledajuć izvana, nagađa velike konstelacije u vijeću po svojoj skromnoj pameti; ne ufam se reći što mislim, jer sam ustanovio da, kad god sam nagađao, pogriješih u svojim nesigurnim prosudbama.OJVODA: Ne želim vas na to primoravati.1. PLEMIĆ: Al uvjeren sam da će mladi ljudi naravi naše site lagodna života dolazit amo danomice radi tjelovježbe.VOJVODA: Bit će nam dobrodošli, i sve časti što nam iz ruku poletjeti mogu,na njih će pasti. Svoja mjesta znate:bude li boljih, vama su na volju.Do viđenja, sutra, na bojnome polju!FanfareDrugi prizorRossillion. Knežev dvor. Ulaze Kneginja i KlaunKNEGINJA: Sve se zbilo onako kako sam htjela, osim što on ne dolazi s njom.KLAUN: Boga mi, reklo bi se da je naš mladi gospodin veoma sjetan.KNEGINJA: Po čemu to, molim te, primjećuješ?KLAUN: Pa, čim pogleda u svoje čizme, već pjeva; dok krpa sare pjeva; ako štogod pita pjeva; čačka zube i pjeva. Znam jednog čovjeka, kojeg je sjeta tako spopala, da je poveliko imanje prodao za pjesmu.KNEGINJA: Da vidim što piše i kad se kani vratiti.Čita pismo

KLAUN: Otkako sam bio na dvoru, Isbela mi više nije po voljiNi ove naše Isbele, ni ona naša stvar, bakalar, nisu vam ni izbliz3 isto što su vam Isbele i bakalar na dvoru. Moj vam je Kupid°svim izgubio glavu, i evo, ja sad ljubim, ko što starac ljubi novac, bez apetita.KNJEGINJA: Što ovdje stoji? JLATJN: EVO, čak i tu tako stoji.IzlaziEGINJA čita: Poslao sam ti snahu; kralja je spasila, a mene upropastila. Oženih se njome, al s njom leći neću, i zakleh se da je to "neću" vječno. Ti ćeš čuti da sam pobjegao; javljam ti prije nego dopru glasi. Ako svijet bude dovoljno prostran, držat ću se što god dalje mogu. Ostajem tebi odan,Tvoj nesretni sin, Bertram.Brzopleti i razuzdani momče, ne, nije dobro pobjeći od milosti ovako dobra kralja; njegov gnjev navući na se, jer podcjenjuješ djevojku tako kreposnu da niti sam vladar ne može je prezreti.Vraća se KlaunKLAUN: O gospo, eno vam stižu tužne vijesti, između dva vojnika i mlade gospođe.KNEGINJA: Što je, što se desilo?KLAUN: Ne, ne, vijesti imaju i utješnu stranu, zbilja utješnu: vaš in neće izgubiti glavu tako brzo kao što sam mislio.KNEGINJA: Zašto bi izgubio glavu?KLAUN: To i velim, gospo ako zbilja bježi glavom bez obzira, ko što čujem da radi. Opasnost leži u tvrdoglavome stavu; takvostavljanje znači gubitak glave, iako možda dobivanje djece. Evo dolaze oni koji će vam više reći. Sto se mene tiče, ja samo čujern da vam je sin pobjegao.Izlazi. Ulaze Helena i dva francuska plemića1. PLEMIĆ: Pomoz Bog vam, dična gospo.HELENA: Gospo, moj je gospodar otišao, zauvijek otišao.2. PLEMIĆ: Ne govorite tako.KNEGINJA: Malo strpljenja, dijete. Molim, gospodo osjetih već toliko hirovitih uboda što nam ih bol i radost znadu zadati da prva, nagla pojava ni jednog učiniti me neće slabom ženom. Molim vas, gdje mi je sin?2. PLEMIĆ: On je,gospo, u službi firentinskog vojvode. Tamo ga vidjesmo, od tamo dolazimo, i nakon što na dvoru obavimo neki prijeki posao, opet ćemo tamo.HELENA: Pismo pročitajte, gospo; ovdje mi je putovnica da mogu slobodno u svijet: Čita Kad mi na prst uspiješ nataknuti prsten, koji se nikad ne skida, i pokazati mi dijete, što je plod tvog tijela, a ja da sam mu otac, tada me mužem nazovi; ali u takvom "tada" ja pišem "nikada". Ovo je strašna osuda.KNEGINJA: Jeste li vi,gospodo, donijeli to pismo?1. PLEMIĆ: Da, gospo, i zbog sadržaja nama je žao našeg truda.Sve je dobro što se dobro svršiEGINJA: Molim te, mlada gospo, da vedrije gledaš! Prisvojiš li ti sve patnje za se lišavaš mene moga dijela. On je bio moj sin, al ispirem mu ime iz krvi svoje; ti si mi jedinica. Prema Firenci krenuo je, dakle?. PLEMIĆ: Da, gospo.EGINJA: Da bi bio vojnik?. PLEMIĆ: To mu je dična namjera; i vjerujte, obasut će ga vojvoda svim častima što mu u takvoj zgodi priliče.EGINJA: I vi se sada tamo vraćate?. PLEMIĆ: Da, gospo, najkrilatijom brzinom.HELENA čita: Dok ne budem bez žene, neću imati ništau Francuskoj. O, gorke riječi!EGINJA: Tako tu piše?ELENA: Tako, gospo.1. PLEMIĆ: Možda je to tek drskost ruke, koju njegovo srce ne odobrava. Ništa u Francuskoj, dok ima ženu!EGINJA: Ničega ovdje nema što je za njega previše dobro, osim nje, a ona zaslužuje gospara, kojeg dvadeset bi momaka tako neuljudnih služilo i nju, danonoćno, zvalo gospodaricom. Je li tko bio s njim? PLEMIĆ: Jedino sluga,i jedan gospar, kog znam po viđenju.KNEGINJA: Da nije to Parolles?1. PLEMIĆ: Jeste, gospo, on je.

KNEGINJA: Čovjek pun ljaga i zloće. Moj sin podrijetlom dobru svoju narav kvari pod utjecajem njegovim.1. PLEMIĆ: Doista, gospo,taj čovjek ima odveć onog, čime čuva i dalje čeg već mnogo ima.KNEGINJA: Gospodo, dobro ste mi došli. Ja ću vas zamoliti da kažete mom sinu, kad vidite ga, da ne može nikad mačem osvojit izgubljenu čast; ostalo, napismeno ćete ponijeti.2. PLEMIĆ: Mi služimo vam, gospo, u toj stvariko i u drugim vrijednim poslovima.KNEGINJA: Ne, sve dok gostoprimstvom uslužnost ne uzvratim. Izvolite sa mnom.Izlaze Kneginja i plemićiHELENA: "Dok ne budem bez žene, neću imati ništa u Francuskoj." U Francuskoj ništa dok ima ženu! Imati je nećeš, Rossillione, ne u Francuskoj, i tada opet ćeš imat sve! O jadnice, zar te to ja iz tvoje tjeram zemlje, izlažem tvoje meko putne udove surovostima nepoštedna rata? Zar ja te tjeram s raskalašena dvora, gdje strijeljahu te samo lijepe oči, da budeš meta čađavih mušketa? Olovni skoroteče, što na žestokoj jašitebrzini paljbe, krivom cilju hitajte; o, razdirite zrak što iza vas se spaja i pjeva od tog razdiranja nemojte dirati moga gospodara. Tkogod puca u njega, ja ga postavih za metu; tkogod juriša na te istaknute grudi, ja sam hulja što ih je izložila; i premda ga ne ubih, ja sam uzrok što mu smrt bješe tako dosuđena. Bolje da sretoh krvožedna lava što urliče u oštrim verigama gladi; bolje da svi me jadi, što ih znade priroda, spopadnu odjednom. Ne, ne, vrati se kući, Rossillione, odande gdje čast ti kroz opasnost može zaradit samo ožiljke, a često gubi sve; ja ću otići, jer te boravak moj ovdje tamo zadržava. Pa zar da dalje ostajem i tako činim? Ne, ne, makar zrak iz raja svježinu davo ovoj kući, sami anđeli u njoj gazdovali. Odlazim, sućutni glasi da ti dojave moj bijeg i utješe ti uho. O ugasni, dane, i dođi, noći. Kad tvoj padne pokrov, ja ću se iskrasti, ko bijedni lopov.Treći prizorFirenca. Fanfare. Ulaze firentinski Vojvoda, Bertram, bubnjar i trubači, vojnici,ParollesVOJVODA: Ti konjice si naše zapovjednik i mi, u nadi velikoj, sad polažemo svo povjerenje u tvoj uspjeh.BERTRAM: Gospod aru, prevelik to je teret mojoj snazi; Al mi ćemo se trudit da ga nosimo do krajnjih granica opasnosti.VOJVODA: Pođi, i neka sreća pleše na tvom sjajnom pobjednom šljemu ko sklona ljubaznica!BERTRAM: Još danas, Marse veliki, se stavljam u tvoje redove; i samo daj da budem kakav bih htio biti: dat ću dokaz brzi da volim bubanj tvoj, a ljubav mrzim.Četvrti prizorRossillion. Knežev dvor. Ulaze Kneginja i DvorskiKNEGINJA: Jao, i vi ste njeno pismo uzeli? Zar niste mogli znati da će ona postupiti onako kako je postupila, šaljuć mi pismo? Čitajte ga opet.DVORSKčita: Postah hodočasnica svetog Jakovai odoh tamo. Moja preuzetna ljubav toliko zgriješila je da bosonoga sad gazim hladno tlo da svetačkim bih zavjetom svoje grijehe iskupila. Pišite, pišite, iz rata krvavog i kletog, da se moj gospodar dragi, vaš dragi sin, čim prije može vratit. Nek mirno uživa vaš blagoslov u domu, dok iz daleka ja ću ime njegovo s gorljivim žarom blagoslivljati. Nek muka natjera ga da mi oprosti: ja, njegova Junona ljubomorna, udaljih ga od dvorskih prijatelja da s neprijateljima on živi ratnim,gdje, kao psi, opasnosti i smrt vuku se za petama junaštva. Ta on je odveć dobar, odveć lijep za mene i za smrt. I stoga hrlim da ga oslobodim, i sama smrt da grlim, udaljih ga od dvorskih prijatelja da s neprijateljima on živi ratnim, gdje, kao psi, opasnosti i smrt vuku se za petama junaštva. Ta on je odveć dobar, odveć lijep za mene i za smrt. I stoga hrlim da ga oslobodim, i sama smrt da grlim.EGINJA: Ah, kako oštri žalci su u njenim najblažim riječima! Rinaldo, nikad vam nije manjkalo toliko razbora ko kada ste je pustili da ode. Da ja govorih s njome, mogla sam promijenit njene nakane, a ona je to ovim spriječila.DVORSKI: Oprostite mi, gospo!Da ovo sinoć donijeh, mogli bi je dostići možda; ipak ona piše da bi uzalud bila potjera.KNEGINJA: O, koji toanđeo može blagoslovit tako nevrijednog muža? Neće cvast mu cvijeće do ako molitve joj, koje nebo uživa slušati, a voli ispuniti, ne spase ga od gnjeva pravde najveće! Pišite, pišite, Rinaldo, tome mužu nevrijednom svoje žene. Nek vam svaka riječ bude teška od vrline njene koju on vagnu odveć lakom; moju najdublju žalost oštro mu poručite premda je on samo tako malo osjeća.Pošaljite najpodesnijega teklića. On će se

vratiti možda, čuvši da je otišla, i ona, nadam se, kad sve to sazna opet će amo pohrliti, vođena ljubavlju čistom. Razabrat nisam kadra koje mi je od njih dvoje milije, da pravim razliku. Tog teklića namakni. Starost je slabost; bol mi srce gnječi i hoće suze; žalost hoće riječi.Peti prizorČuje se udaljena truba. Ulaze firentinska udovica, njena kći Dijana, zatim Marijana i drugi građaniUDOVICA: Hajde, požuri; jer ako se zaista već približavaju gradu, nećemo uspjeti ništa vidjeti.DIJANA: Kažu da se onaj francuski knez veoma časno ponio na bojnom polju.UDOVICA: Javljaju da je zarobio njihovog najvišeg zapovjednika, i da je vlastitom rukom oborio vojvodina brata. Čuje se truba Ah, uzalud smo se trudili; otišli su u suprotnom smjeru. Slušajte! Čuje se po njihovim trubama.MARIJANA: Hajde, vratimo se mi opet i zadovoljimo se onim što se pripovijeda. Čuj, Dijana, čuvaj se ti tog francuskog grofa; čast djevojke je njeno ime, i nema nasljedstva bogatog ko što je poštenje.UDOVICA: Ispričala sam susjedi kako te je salijetao onaj gospodin, njegov pratilac.MARIJANA: Znam j a tog nitkova, obj esilo ga dabogda! To j e neki Parolles; prljavi mešetar, kad takve stvari predlaže u ime mladog grofa. Čuvaj ih se, Dijana: njihova obećanja, nagovaranja, zakletve, akovi pažnje, i sve te klopke pohote, nisu onakve kakvim se kazuju; mnoga se djeva dala od njih zavesti; a nevolja je, što rijrrjer koji se tako grozno očituje u propasti djevičanstva, unatoč jverrru ne obeshrabruje nasljedovanje, nego se i druge upecaju na jepljive grančice koje na njih vrebaju. Nadam se da ti ne trebam više davati savjete, nego da će te tvoja vlastita krepost držati gdje jesi, ma i ne bilo u svemu tome nikakve druge vidljive opasnosti do gubitka čednosti.JANA: Za mene se ne trebate bojati.Ulazi HelenaJDOVICA: Nadam se. Gle, dolazi neka hodočasnica. Znam da će u mojoj kući odsjesti; jedna drugu šalje k meni. Baš ću je itati. Pomoz bog, hodočasnice! Kamo ste krenuli?ELENA: Do Svetoga Jakova od Compostelle. Molim vas, gdje odsjedaju putnici?DOVICA: Kod Svetog Franje, pokraj gradskih vrata."ELENA: Jesam li na dobrom putu?OVICA: Bome, jeste.Čuje se marširanje izdalekaČuj! Dolaze ovuda. Ako pričekate, hodočasnice sveta, samo malo da vojska prođe, odvest ću vas sama do vašeg prenoćišta; to više jer mislim da vašu domaćicu poznam kao sebe.ELENA: Da niste to vi?DOVICA: Ako ništa protiv nemate, hodočasnice.HELENA: Zahvaljujemi stojim vam na raspolaganju.UDOVICA: Vi dolazite, rekla bih, iz Francuske?HELENA: Tako je.UDOVICA: Ovdje ćete vidjeti zemljaka koji se veoma istaknuo u ratu.HELENA: A kako mu je ime, molim vas?DIJANA: Knez od Rossilliona. Znate li ga?HELENA: Samo po čuvenju: o njemu lijepo zbore; al lice mu ne poznam.DIJANA: Kakav je da je,ovdje je sjajno primljen. Iskrao se, kažu, iz Francuske, jer kralj ga oženi protiv njegove volje. Sto mislite, je 1 tako?HELENA: Dakako, čista istina; tu gospu znadem.DIJANA: Neki gospodin koji služi knezu govori o njoj samo najgore.HELENA: Kako se zove?DIJANA: Monsieur Parolles.HELENA: O, vjerujem, ko i on,kad je posrijedi pohvala il vrijednost slavnog kneza, da je ona odveć ništavna da joj ime ponavljamo; sva njena zasluga je očuvana krepost; a u to ne čuh da bi itko sumnjao.nlJANA: Jadne li gospe! Kako teško ropstvo, udati se za muža kom je mrska!TjDOVICA: Tom dobrom stvoru, gdje god bila, jamačno tegoba je u srcu. Ova mlada djevojka zlo bi joj mogla nanijeti, da hoće.fjELENA: Kako to mislite? Zar zaljubljeni knez s nezakonitom namjerom je snubi?

UDOVICA: O, i te kako. Koristi se svime što god u takvoj prošnji prevariti može čast djevojačku; al za takvog ona naoružana je, i dobro se čuva pošteno braneći poštenje.MARIJANA: Bog nasod onog drugoga očuvao!Bubanj i zastave. Ulaze Bertram, Parolles i cijela vojskaUDOVICA: Gle, evo, dolaze.To je Antonio, najstariji vojvodin sin; Ovo je Escalus.HELENA: A tko je Francuz?DIJANA: Onaj onaj s perjanicom; naočiti momak. Da voli svoju ženu i da je pošteniji bio bi bolji još! Zar nije zgodan gospar?HELENA: Meni se sviđa.DUANA: Šteta, nije častan.A eno tamo istog onog nitkova što ga na neprilična mjesta vodi. Da sam mu žena ja, otrovala bih tog podlog gada.Komedije HELENA: Koji je on?DIJANA: Onajmajmun sa maramama. Zašto se natmurio?HELENA: Možda je nastradao u bitci.PAROLLES: Da izgubimo bubanj! Tako nešto!Zaista ga nešto grozno ždere. Gledaj, primijetioMARIJANA: nas je.UDOVICA: MARIJANA:Odnio te vrag!Tebe i tvoje svodničko klanjanje! Izlaze Bertram, Parolles i vojskaUDOVICA: Vojska je prošla. Hajd, hodočasnice, ja ću te odvest gdje ćeš noćiti; već ima petšest pokajnika zakletih što su se Svetom Jakovu zaputili, u mojoj kući.HELENA: Ponizno zahvaljujem.Ako bi ovoj gospodi i ovoj dobroj djevi bilo po volji s nama večerati, zahvalna bih bila da mi budu gosti; a da se odužim još više, ja ću djevojci mladoj dati neke savjete što vrijede pažnje.OBJE: Ljubaznost vašu prihvaćamo.Sesti prizorj PLEMIĆ: Ne, ne, dragi moj gospodine, na kušnju ga stavite; nek bude onako kako sam hoće.Firentinski logor. Ulaze Bertram i dva francuska plemića2. PLEMIĆ: Ne otkrije li vaše gospodstvo da je ona kukavica, možete mi zauvijek uskratit poštovanje.1. PLEMIĆ: Života mi, gospodine, to je samo prazni mjehur. BERTRAM: Zar mislite da sam se toliko u njemu prevario?1. PLEMIĆ: Vjerujte mi, gospodine, po mom osobnom i izravnom iskustvu, bez ikakve zlobe, da govorim o njemu kao da mije rođak, on je daleko poznata kukavica, neograničeni i beskrajni lažac, što svakog sata krši poneko obećanje, i ne posjeduje ni jedno jedino svojstvo što bi bilo vrijedno podrške vašega gospodstva.2. PLEMIĆ: Neophodno je da ga upoznate; da vas on, dok se vi u kakvom krupnom i povjerljivom poslu pretjerano oslanjate na valjanost koje on nema, ne iznevjeri u najvećoj opasnosti.BERTRAM: Kad bih barem znao na kakvom posebnom zadatku da ga iskušam.PLEMIĆ: Ništa bolje, nego da ga pustite da spašava svoj bubanj; čuli ste kako se samouvjereno hvasta da to može izvršiti.1. FPLEMIĆ: Ja ću ga iznenada, s četom Firentinaca, zarobiti; Uzet ću momke za koje sam sigurna da ih ne raspoznaje od nePnjatelja. Mi ćemo ga sputati i staviti mu povez na oči tako da ne ttl02e pomisliti drugo nego da ga vodimo u protivnički tabor, dok a mi budemo vukli u vlastite šatore. Neka samo vaše gospodstvo Prisustvuje njegovu ispitivanju; ako se on ne bude, kad mu sePAROLLES: Mogao se spasiti.BERTRAM: Mogao se, ali sad se ne može.PAROLLES: Može se i mora spasiti. Kad ne bi bilo tako da

434da vas izda i da protiv vas izbrblja sve obavijesti koje znade, a sve t 0 stavljajući dušu na božansku kocku zakletve, nemojte se više nikaj pouzdati u moj sud o čemu bilo.2. PLEMIĆ: O, za ljubav smijeha, dajte neka pribavlja ta“ bubanj; on tvrdi da za to ima nekakav strateški plan. Dok vaše gospodstvo ovo ne dovede uspješno do kraja, i ne vidi u kakvu će se kovinu rastaliti taj

krivotvoreni grumen zlatne rudače, i ne budete li ga sami izbubali ko bubanj, vaša se naklonost neće otkloniti. Evo ga, dolazi.Ulazi Parolles1. PLEMIĆ: O, za ljubav smijeha, ne sprečavajte njegovu častoljubnu nakanu; kako god zna i može, nek spasi taj bubanj.BERTRAM: Što veliš, monsieur! Taj bubanj ti je zapeo kao kost u grlu i ne da ti mira.2. PLEMIĆ: Ma, kuga ga ubila! Manite ga! To je samo bubanj.PAROLLES: Samo bubanj! Zar je to samo bubanj? Bubanj tako izgubljen! Zapovjedništvo je bilo na visini: da naša konjica juriša na vlastite pobočnice i razbija redove naših vojnika!2. PLEMIĆ: Ne možemo zbog toga okrivljavati zapovijedanje bitkom; bila je to ratna nesreća, koju ni sam Cezar ne bi bio mogao spriječiti, da je ondje zapovijedao.BERTRAM: Pa, ne smijemo pretjerano osuđivati svoju sreću; malo smo se osramotili izgubivši taj bubanj, ali to se sad ne da spasiti.zasluge u službi rijetko pripisuju pravom, istinskom izvođaču, sm°Sa0 ia tai bubanj, pa i neke druge, ili hic jacet.ggRTPvAM: Pa što, ako imaš petlje, samo naprijed, monsieurl držiš da tvoja lukavost u ratnim varkama može opet vratiti taj alat časti onamo odakle je potekao, budi širokogrudan u poduzetnosti i daj se na to; ja ću znati da cijenim pokušaj izvanrednog pothvata; što prije ga izvedi; sam vojvoda će o tome govoriti, a pružit će ti i sve ono što priliči njegovoj veličini, do posljednjeg slovca tvoje valjanosti.PAROLLES: Tako mi vojničke desnice, prihvaćam se toga.BERTRAM: Al ne smiješ sad zadrijemat u toj odluci.PAROLLES: Još večeras ću se time pozabaviti; smjesta ću razmotriti svoje alternative, usredotočiti hrabrost na onu koju izaberem, i baciti se na smrtonosne pripreme; očekujte da ćete do ponoći čuti daljnje vijesti od mene.BERTRAM: Da li da se usudim da njegovu visost obavijestim, da si se dao na taj pothvat?PAROLLES: Ne znam hoću li uspjeti, gospodaru, al zaklinjem se da ću pokušati.BERTRAM: Znam da si junak; i sve do granica tvojih vojničkih sposobnosti, mogu za tebe staviti ruku u vatru. Zbogom, i sretno.PAROLLES: Ne volim mnogo riječi.Izlazi PLEMIĆ: Ne više no što riba voli vodu. Zar nije to čudan čovjek, moj gospodine, koji se naizgled tako samopouzdano Prihvaća posla, za koji zna da se ne da obaviti; na to samoga sebe °suđuje, i radije drsko dopušta da bude osuđen nego da djelo obavi.2. PLEMIĆ: Vi ga ne poznate, gospodine, kao mi; nema sumnje da se taj uvlači čovjeku u naklonost i da tjedan dana mož e izbjeći raskrinkavanju, ali kad ga jednom prozrete, onda ga znate zauvijek.BERTAM: Ali zar zbilja mislite da neće provesti u djelo ništa od ovoga, na što se tako ozbiljno obvezao?1. PLEMIĆ: Ni koliko je crno pod noktom; ali vratit će se s izmišljotinama i zapljusnuti vas s dvijetri vjerojatne laži; ali mi smo ga gotovo već stjerali u klopku; noćas ćete vidjet njegov pad; jer zaista, nije vrijedan poštovanja koje mu vaše gospodstvo ukazuje.2. PLEMIĆ: Mi ćemo se malo poigrati s liscem prije nego mu oderemo kožu; iz jazbine ga je prvi izdimio stari gospar Lafew; kad ga se razdvoji od krzna u koje se odjenuo, onda ćete nam tek reći kakvu ste sitnu zvjerčicu otkrili; to će se vidjeti već ove noći.1. PLEMIĆ: Moram sad poći da grančice namažem ljepilom. Uhvatit će se ptičica.BERTRAM: Vaš brat nek pođe sa mnom.1. PLEMIĆ: Kako god vaše gospodstvo hoće. Ostavljam vas.IzlaziBERTRAM: A sad ću vas do one odvest kuće i curu vam pokazat o kojoj govorih.2. PLEMIĆ: Al rekli ste da ona je poštena.BERTRAM: To joj je mana jedina. Govorih s njom tek jednom, vidjeh da je neobično hladna, al poslah joj po istom ovom gizdelinu kojem smo sad na repu, znake pažnje i pisma, koja ona sva je vratila; to sve je što učinih. Lijepo to je stvorenje. Hoćete li poći do nje?436Sve je dobro što se dobro svrši2 pLEMIĆ: Od srca rado, moj gospodine.Sedmi prizorFirenca. Udovičina kuća. Ulaze Helena i Udovica

HELENA: Ako vi sumnjate još da sam ja ta žena ne znam kako da vas više uvjerim, no tlo da izgubim po kojem hodam.UDOVICA: Prem položajem nisko padoh, ja sam od dobra roda, ne znam takve poslove, i ne bih glas svoj stavila na kocku nečasnim činom.HELENA: I ne tražim to od vas.Vjerujte prvo da je knez moj muž i što vam rekoh ko zakletu tajnu da istina je od riječi do riječi; nećete tad pogriješit date li mi ljubaznu pomoć koju od vas zajmim.UDOVICA: Trebala bih vam vjerovati jer ste pokazali već ono što potvrđuje da vam je sudba uvelike sklona.HELENA: Uzmite kesu zlata; da njom platim vašu dosadašnju prijateljsku pomoć, koju ću platit i preplatit opet kad dobijem je. Knez vam snubi kćer, ljepotu njenu bludno opsjeo je, odlučiv da je osvoji; i nek ona napokon pristane, a mi ćemo je uputit kako da to najbolje otrpi. Njegova nasilna krv neće ništa zanijekati što ona bude tražila;ni prsten što ga nosi knez i što se nasljeđuje u kući od sina na sina već četri ili pet im pokoljenja otkako ga je prvi otac nosio. Taj prsten drži u velikoj cijeni, ali u taštom žaru, strast da svoju kupi ni to mu se neće činiti preskupim koliko god se poslije kajao.UDOVICA: Sad do dna vidim vaše nakane.HELENA: Tad vidite i da su zakonite. I ništa drugo, no da vaša kći, prije no naizgled bude osvojena, zaželi onaj prsten; ugovori sastanak i naposljetku mene pošalje da ispunim to vrijeme; dok će ona kreposno biti nenazočna. Kasnije, za njenu udaju ću tri tisuće kruna dodati onom što sam vam već dala.UDOVICA: Popustila sam. Dajte mojoj kćeri upute kako da se trudi da bi vrijeme i mjesto ispali u skladu s tom zakonitom zamkom. Svake noći on dolazi sa svakojakom glazbom i pjesmicama skladanim da slave nevrijednost njenu; ne koristi ništa što karamo ga s prozora, jer on je ustrajan kao da mu život o tom ovisi.HELENA: Pa onda, noćas naš plan okušajmo; ako nam uspije, izvest ćemo, znači, zlu namjeru na zakoniti način, a dobro htijenje svršit činom zakonitim, gdje zgriješit neće nitko, premda grijeh ćebiti.Al prijeđimo na djelo.Sve je dobro što se dobro svršiI Četvrti činPrvi prizorKraj firentinskog tabora. Prvi francuski plemić s petšest vojnika u zasjedi1. PLEMIĆ: On ne može proći drugim putem nego kraj ovog ugla živice. Kad ga napadnete, govorite kakvim god groznim jezikom hoćete; nije važno ako ni sami ništa ne shvaćate; moramo se pretvarati da nitko ne razumije ni jedne njegove riječi, osim nekog među nama, kojeg ćemo proglasiti tumačem.1. VOJNIK: Dopustite, dobri kapetane, da budem tumač.1. PLEMIĆ: Ti se s njim ne poznaš? Neće ti prepoznati glas?1. VOJNIK: Neće, gospodine, jamčim vam.1. PLEMIĆ: A znadeš li kakav mišmaš od jezika, kojim ćeš nam odgovarati?1. VOJNIK: Istim onim kojim vi meni budete govorili.1 PLEMIĆ: On mora misliti da smo nekakva četa stranaca, neprijateljskih plaćenika. Međutim, on natuca ponešto od svih susjednih jezika; stoga se svaki od nas mora osloniti na vlastitu "lastu, makar i ne znali što jedan drugom govorimo; da bi se Pretvarali da se razumijemo, dovoljno je dobro znati što hoćemo 7 dostaje nam jezik čavke: tko dovoljno brblja dovoljno je dobar. Sto se tebe tiče, prevodioče, ti moraš biti veoma prepreden. Ali nej! sakrijmo se. Evo, on dolazi da potrati dva sata na spavanju, pa da se onda vrati i zaklinje se na laži koje je smislio.Ulazi ParollesPAROLLES: Deset sati. U ova tri sata imam dovoljno vremena da se vratim kući. Što ću reći da sam napravio? Mora biti veoma vjerodostojna izmišljotina, da me izvuče. Stali su me istjerivati na čistac, i sramota je ovih dana prečesto kucala na moja vrata. Vidim da mi je jezik bezglavo smion, ali moje srce drhti od straha pred Marsom i njegovim službenicima, i ne usuđuje se povesti za izjavama jezika.1. PLEMIĆ: Ovo je prva istina za koju tvoj vlastiti jezik snosi krivnju.PAROLLES: Koji me je vrag natjerao da se prihvatim spašavanja tog bubnja, kada dobro znam da se to ne može izvršiti, i da uopće tako što i ne namjeravam? Moram sebi zadati nekakve rane, i reći da sam ih zaradio na ovom pothvatu; a opet, neznatne rane neće biti uvjerljive. Reći će mi: "Zar si se tako lako izvukao?" A velike si ne usuđujem zadati; i eto ti ga na, gdje je onda dokaz? Jeziče, moram te staviti u usta kakvoj piljarici, a sebi kupit drugi, kakvog nijemog živinčeta, ako me ti budeš ubrbljavao u ovolike opasnosti.1. PLEMIĆ: Je li moguće da on znade što je a da to ipak jest?

PAROLLES: Kad bi bar za tu svrhu koristilo da poderem odjeću ili da prelomim svoj španjolski mač.1. PLEMIĆ: A, nećemo te pustiti da se izvučeš tako jeftino.PAROLLES: Ili bar da bradu obrijem, pa kažem da je to bilo zbog ratne varke.1. PLEMIĆ: To neće proći.PAROLLES: Da utopim odjeću, pa kažem da su me opljačkali do gola.PLEMIĆ: Jedva da će ti i to koristiti.OLLES: Makar zaprisegnuo da sam skočio s prozora najviše le PLEMIĆ: Koliko duboko?AROLLES. Trideset sežanja.PLEMIĆ: Prisegnuo ti s tri najveće prisege, nećeš naći nikog u to povjeruje.AROLLES: Kad bih bar našao kakav god neprijateljski bubanj; eo bih se da sam ga ja zarobio.. PLEMIĆ: Brzo ćeš jednog od njih čuti.IOLLES: E, kad bi neki neprijateljski bubanj Znak za uzbunuPLEMIĆ: Tropa mnogoguzus, kargo, kargo, kargo. Svi. argo, kargo, kargo, tarapanda par furbo, farbo.Hvataju gaAROLLES: Nudim otkupninu, nudim otkupninu Vezuju mu i Ne vezujte mi oči.UMAČ: GUZOS tromazgovskij, ruskos.OLLES: Prepoznajem da ste moskovska pukovnija i da ću ovdje izgubiti život zbog nedostatka jezika. Ako među vama ima neki Nijemac, Danac, Nizozemac, Talijan ili Francuz, neka govori, a ja ću ustanovit kojim ćemo jezikom otkraviti firentinski.TUMAČ: Ruskos folirandos. Ja te razumijem i znademgovoriti tvojim jezikom. Sereliblento. Gospodine,uzdaj se u svoju vjeru, jer sedamnaest bodeža ti je u grudi upereno.PAROLLES: OlTUMAČ: O moliti, moliti, i samo moliti! Multo rebambia o mulce.1. PLEMIĆ: Mlatislamos mulčos volišporko.TUMAČ: General se za sada zadovoljio da te poštedi, i ovako vezanih očiju da te sa sobom povede i da te ispita. Ti možda znadeš reći mu nešto, čim da spasiš životPAROLLES: O dajte mi da živim, sve ću tajne tabora našeg otkrit, brojno stanje, planove naše; sve, reći ću vam stvari da će te se i sami začuditi.TUMAČ: Al hoćeš li govorit vjerodostojno?PAROLLES: Ne govorim li tako, neka budem proklet.TUMAČ: Akordo finta. Hajde, pođi, odobrili su ti malo vremena.Izlazi Parolles pod stražom1. PLEMIĆ: Javi knezu rossillionskom i mom bratu da smo uhvatili našeg fazana, i da ćemo ga držat pod kukuljicom, sve dok oni ne jave se nama.2. VOJNIK: Hoću, kapetane.1. PLEMIĆ: On će nas sve izdat nama samima:izvijesti i o tome.2. VOJNIK: Jasno, gospodine.1. PLEMIĆ: Do tada ću ga čuvati u mraku, zaključana na sigurnu mjestu.Drugi prizorFirenca. Udovičina kuća. Ulaze Bertram i djevojka po imenu DijanaBERTRAM: Čujem da ti je ime Fontvbella.DIJANA: Ne, štovani gospodine, Dijana.BERTRAM: Nazvana božicom, ti više si no vrijedna tog imena! Al, divni stvore, zar u tvome lijepome liku ljubav nema mjesta? Ne blista ti u duhu vatra mladosti djevojka nisi nego spomenik. Kakva si sada, takvom možeš biti tek kada umreš; jer si hladna, stroga; a sad bi morala ko tvoja majka biti kad začela je tako slatku kćer.DIJANA: Bila je tad poštena.BERTRAM: Pa i ti ćeš biti.DIJANA: Ne. Moja majka vršila je samo dužnost, gospodine, i to onu koju vi dugujete ženi vlastitoj.BERTRAM: Dosta o tome! Ne suprotstavljaj se zavjetu mojem; prisiljen sam bio oženit nju, ali ja tebe volim pod prinudom slatkom same ljubavi, i vječno ti ćeš imati sva prava na moju službu.DIJANA: Da, vi služite nas takodok služimo mi vama; ali kada oberete nam ruže, ostavljate golo trnje na nama da se njime bodemo, golotinji se našoj rugajući.

BERTRAM: Pa zar se nisam dosta zaklinjao!DIJANA: Zakletve mnoge istinu ne čine, već jedna jedina i jednostavna kojom se zakuneš istinito. Ne kunemo se onim što nam nije sveto, već prizivamo najvišeg svjedoka; pa onda, molim, reci: ako li se ja zakunem božjom velikom milošću da te veoma volim, zar ćeš vjerovati prisegama mojim, kad te volim griješno? Tvrdim li da Ga štujem, nije dobro da prisižem na Njega da ću raditi protiv Njega. Stog su tvoje zakletve samo riječi; jadna pogodba i ničim zajamčena, bar po mom mišljenju.BERTRAM: Promijeni ga, promijeni. Nemoj biti svetački okrutna; ta, ljubav je sveta; čestitost moja ne zna prijevarnosti kojom optužuješ muškarce. Više ne oklijevaj, već sebe predaj mojim željama bolnim, da bi ozdravile. Ti reci da si moja, i kao što poče, vječno će ustrajati moja ljubav.DIJANA: Vidim, muškarci zaplesti nas znadu u takve zamke, da nas upropaste. Dajte mi ovaj prsten.BERTRAM: Ja ću ti ga, draga, posuditi; u mojoj moći nije da ti ga dadnem.DIJANA: Nećete gospodine?BERTRAM: Ta svetinja što našoj kući pripada od mnogih predaka je baštinjena i najveća sramota bi na svijetu bila da ja je izgubim.DIJANA: Čast mojatakav je prsten. Čednost mi je dragulj u našoj kući, baštinjen od predaka, i najveća sramota bi na svijetu bila da ja je izgubim. Ovako vlastita tvoja mudrost dovela je vitešku čast u moju obranu a protiv vašeg nevaljalog napada.BERTRAM: Evo ti prsten; neka moja kuća čast moja, da, i život budu tvoji i sada možeš sa mnom zapovijedati.DIJANA: U ponoć zakucaj na prozor moje sobe; ja ću se pobrinut da majka ne čuje. A zahtijevam od tebe da se zarekneš da, kada osvojiš moj djevičanski ležaj, ostaneš samo sat, ni riječ ne prozboriš. Razlozi moji veoma su jaki i saznat ćeš ih onda kada opet dobiješ ovaj prsten. A u noći na tvoj ću prst nataknut drugi prsten, da, kad se dogodi što vrijeme bude htjelo,označi za budućnost naše prošlo djelo. Do tada zbogom, a tad, ne iznevjeri! Ti dobio si ženu, premda time, znadem, da to i budem, nemam više nade.BERTRAM: Dobivši tebe, stekao sam nebo na zemlji!IzlaziDIJANA: Želim ti da poživiš tako dugo da zahvališ i nebu a i meni. Na kraju možda hoćeš. Moja majka rekla je točno kako će me snubiti, ko da mu je u srcu boravila. Svi ljudi, kaže ona, zaklinju se slično. Obećao je da će me oženiti kad umre žena njegova, i stoga tek pokopana ja ću s njime leći. Kada su Francuzi tako pokvareni, tko god to hoće nek se samo ženi, a ja ću živjet i mrijet ko djevojka. Ipak, pod ovom krinkom, ja ne držimgriješnim prevariti nekog i učinit smiješnim tko hoće nepošteno postupit sa ženom.Treći prizorFirentinski tabor. Ulaze dva francuska plemića, s dvatri vojnika1. PLEMIĆ: Zar mu nisi dao pismo njegove majke?2. PLEMIĆ: Izručio sam mu ga prije jednog sata; ima nešto u pismu što mu je zapeklo narav, jer se, pošto ga je pročitao, gotovo preobrazio u drugog čovjeka.1. PLEMIĆ: Na njega padaju mnoge zaslužene optužbe, što je odbacio tako dobru suprugu i tako umilnu gospu.2. PLEMIĆ: Posebno je izazvao trajno nezadovoljstvo kralja, koji je čak glazbalo svoje darežljivosti ugodio da bi mu sreću pjevao. Reći ću ti jednu stvar, ali da je držiš za se i po cijenu života.1. PLEMIĆ: Kad je izgovoriš, već će biti mrtva, a ja ću joj služiti ko grob.2. PLEMIĆ: Ovdje je u Firenci zaveo jednu mladu plemkinju, koja je na veoma kreposnu glasu, i baš noćas on razdražuje svoju lovačku strast vonj em njene časti; poklonio joj je svoj spomenprsten, i misli da je time uspio u toj pokvarenoj trgovini.1. PLEMIĆ: O, da Bog uguši bunu našeg mesa! Ovakvi kakvi jesmo, što smo!2. PLEMIĆ: U svemu, vlastiti izdajnici. I kao što si uvijek vidio da biva na svim izdajnicima: sami sebe otkrivaju sve dok ih ne stigne užasni svršetak; tako i on, što ovim činom kuje zavjeru protiv vlastite plemenitosti, svojim će postupcima samoga sebe prokazati.1. PLEMIĆ: Zar nije znak božjega prokletstva baš to, što sami rastrubljujemo svoje prijestupničke namjere? Znači da nam on večeras neće praviti društvo?2. PLEMIĆ: Neće, do poslije ponoći, jer se u taj sat obrekao.1. PLEMIĆ: To vrijeme brzo dolazi. Bilo bi mi drago da sam vidi kako ćemo njegovog kompanjona anatomski tranširati, pa da prema tome može odmjeriti svoju prosudbu, kojom je inače tako elegantno uokvirio ovaj lažni dragulj.

2. PLEMIĆ: Nećemo se s njime petljati, dok knez ne dođe; kneževa nazočnost mora biti bič, kojim ćemo ga šibati.1. PLEMIĆ: U međuvremenu, što si čuo o ovome ratu?2. PLEMIĆ: Čujem da se vode pregovori o miru.1. PLEMIĆ: Ne, već je sklopljen mir, uvjeravam te.2. PLEMIĆ: Sto će onda knez rossillionski? Hoće li putovati dalje ili će se vratit u Francusku?1. PLEMIĆ: Primjećujem po ovom pitanju, da se ti s njime ne slažeš baš u svemu.2. PLEMIĆ: Oslobodi Bože! Tada bih i ja djelomično odgovarao za njegovo djelo.1. PLEMIĆ: Znaš li, da mu je žena prije nekih dva mjeseca pobjegla od kuće. Namjerila je da hodočasti do Svetog Jakova od Compostelle, a taj je pobožni pothvat i izvršila s najstrožom bogobojaznošću. Dok je tamo boravila, njena je nježna narav postala žrtvom bola; ukratko, s posljednjim svojim uzdahom je i izdahnula, pa sada pjeva na nebu.2. PLEMIĆ: Po čemu se sve to znade?1. PLEMIĆ: Najveći dio po vlastitim joj pismima, što istinito prikazuje njenu priču sve do trenutka smrti. A njenu smrt, koju nam ona sama dakako nije mogla ispripovijediti, vjerodostojno je posvjedočio tamošnji svećenik.2. PLEMIĆ: Je li knez o tome obaviješten?1. PLEMIĆ: Jest, a čuo je i pojedinosti, točku po točku, koje u potpunosti potvrđuju istinitost vijesti.2. PLEMIĆ: Od srca mi je žao, što će to njemu biti drago.1. PLEMIĆ: Koliko li se samo katkada trudimo da nađemo utjehu u našim gubicima!2. PLEMIĆ: A u drugim slučajevima, sami se potrudimo da utopimo dobitak u suzama! Obilna priznanja, koja je ovdje zaslužio hrabrošću, suočit će se kod kuće s jednako obilnom sramotom.1. PLEMIĆ: Mreža je našega života spletena od miješana tkiva, dobrog i rđavog zajedno; mogli bi se gorditi vrlinama da ih ne šibaju naši nedostaci, i očajavati sa svojih zločina da ih naše vrline ne napajaju.Ulazi Glasnik Sto je? Gdje ti je gospodar?GLASNIK: Susreo je na ulici vojvodu, gospodine, i od njega se svečano oprostio: njegovo će gospodstvo sutra ujutro u Francusku. Vojvoda mu je milostivo dao preporučena pisma za kralja.2. PLEMIĆ: Bit će mu nužna, iako jedva dovoljna, makar sadržavala i više nego što se može preporučiti.Ulazi Bertram1. PLEMIĆ: Za kraljevu ljutinu ne mogu biti dovoljno slatka. Evo njegova gospodara. Što je, gospodine? Zar nije već prošla ponoć?BERTRAM: Večeras sam obavio šesnaest poslova, od kojih bi za svaki trebalo mjesec dana. Da sažmem svoje uspjehe: oprostio sam se s vojvodom, pozdravio se s njegovim najbližima, sahranio sam ženu, oplakao je, napisao gospođi majci pismo da se vraćam, unajmio sam za se prijevoznike, a između tih glavnih paketa zadataka, obavio sam mnogo lakše potrebe; posljednja je bila i najveća, ali ta još nije završila.2. PLEMIĆ: Ako u tom poslu ima kakvih teškoća, a vi sutra ujutro odavde odlazite, onda to od vašeg gospodstva zahtijeva veliku žurbu.BERTPvAM: Hoću reći, posao nije završen, jer se bojim da ću kasnije o njemu još čuti. Ali hoćemo li poslušati taj razgovor između Lude i Vojnika? Hajde, dovedite onaj lažni uzor, koji me je obmanuo kao dvosmisleni prorok.2. PLEMIĆ: Dovedite ga.Izlaze vojniciCijele noći sjedi okovan kladama, ta jadna kaćiperna ništarija.BERTRAM: Neka. Njegove su pete to i zaslužile, jer su se toliko dugo lažno kitile viteškim ostrugama. Kako se drži?2. PLEMIĆ: Već rekoh vašemu gospodstvu: klade ga drže. Ali da vam odgovorim tako da am bude posve jasno: cmizdri kao sluškinja koja je mlijeko prosula; ispovjedio se Morganu, za kojeg misli da je fratar, i to sve od početka svoga pamćenja upravo do ovog nevoljnog trenutka, koji ga je u klade ukliještio. I što mislite, što je sve priznao?BERTAM: Ništa o meni, valjda?2. PLEMIĆ: Njegovo smo priznanje zapisali i pročitat ćemo ga pred njegovim očima; ako je vaše gospodstvo upleteno, kao što vjerujem da jest, morate imati strpljenja da ga saslušate.Ulaze vojnici s Parollesom i Prvim vojnikom, njegovim tumačemSve je dobro što se dobro svršiBERTRAM: Kuga ga ubila, ovako svezanih očiju! Ne može on govoriti ništa o meni.1. PLEMIĆ na stranu, Bertramu: Pst, pst! Evo Slijepog miša! Glasno PortatorturozaJTUMAČ: Hoće da te stavimo na muke. Hoćeš li što i bez njih priznati?

PAROLLES: Priznat ću bez ustezanja sve što znam. Da me ištipate kao tijesto za uštipke, neću ništa više moći reći.TUMAČ: Usros de mučikando.1. PLEMIĆ: Blebetindo mućkaros.TUMAČ: Vi ste milosrdan general. Naš zapovjednik kaže da odgovaraš na sve što ću te pitati po spisku.PAROLLES: I to istinito; jer se nadam ostati na životu.TUMAČ: čita: Prvo, pitaj ga, s koliko konjanika raspolaževojvoda. Sto kažeš na to?PAROLLES: Pet ili šest tisuća; ali vrlo slabih i nesposobnih za borbu: čete su na sve strane raspršene, a zapovjednici su doista bijedne šeprtlje, tako mi moga ugleda i mojih zasluga i nade da ću ostati na životu.TUMAČ: Da tako zapišem tvoj odgovor?PAROLLES: Zapišite. Zaklet ću se kojim god sakramentom hoćete, i na način bilo koje vjere.BERTRAM: Njemu je sve svejedno. Kakav je to rob! da mu nema spasa.1. PLEMIĆ: Varate se, moj gospodine; ovo je monsieur Parolles, vitez vojnoznanstveni tom se frazom sàm izrazio koji čitavu teoriju rata drži u čvoru svoje marame, a praksu u koricama svoga bodeža.2. PLEMIĆ: Nikad se više neću pouzdati u čovjeka samo zato što mu je mač čist i ulašten, niti ću vjerovati da ima sve što treba zato što nosi urednu odjeću.TUMAČ: Ovo smo, dakle, zapisali.PAROLLES: "Pet ili šest tisuća konjanika" rekao sam hoću da budem točan "ili otprilike toliko" zapišite, jer hoću da govorim istinu.1. PLEMIĆ: U tome doista je vrlo blizu istini.BERTRAM: Ne priznajem mu za nju nikakvu zahvalnost, s obzirom na narav njena iznošenja.PAROLLES: "Bijedne šeprtlje" molim vas da kažete. TUMAČ: Dobro, zapisali smo.PAROLLES: Ponizno vam zahvaljujem, gospodine; istina je istina; te šeprtlje su izvanredno bijedne.TUMAČ čita : Pitaj ga kolika je snaga njihove pješadije.Sto kažeš na to?PAROLLES: Vjere mi, gospodine, govorit ću istinu ko da mi je ovog časa suđeno umrijeti. Da vidimo: Spurijus, s njih stotinu i pedeset; Sebastijan, isto toliko; Korambus, isto toliko; Jacques, isto toliko Guiltian, Cosmo, Lodowick i Grazzi, svaki s po dvjesta pedeset; moja vlastita četa, Christopher, Vaumond i Benzi, dvjesta pedeset svaki; tako da je na smotri, što bolesnih što zdravih, prisutno blizu petnaest tisuća glava; od čega se polovina ne usuđuje ni stresti snijeg sa svojih kabanica, da se ne bi rastresli na komade.BERTRAM: Sto da se s njime učini?1. PLEMIĆ: Ništa, osim da mu zahvalite. Pitaj ga da ti kaže kakav sam ja i kakav ugled uživam kod vojvode.TUMAĆ: U redu, to smo zapisali. Čita: Pitat ćeš ga da li u taboru postoji neki kapetan Dumaine, Francuz; kakav uživa glas kod vojvode, i kakva mu je hrabrost, poštenje i vještina u ratu; i što on misli je li moguće, uz dobro odvagnutu svotu zlata, podmititi ga da se pobuni. Što kažeš na ovo? Što o tome znaš?PAROLLES: Zaklinjem vas, dajte da odgovaram na pojedinačna pitanja. Pitajte jedno po jedno.TUMAČ: Poznaješ li tog kapetana Dumaina?PAROLLES: Poznam: bio je šegrt u Parizu kod nekog krojača krpara, odakle su ga najurili bičem, jer je napravio dijete jednoj maloumnici iz sirotišta, nijemoj ludi koja mu nije mogla reći ne.BERTRAM: Ne, ne, dopustite; suzdržite ruke premda i ja vidim da mu glava visi o najtanjoj niti.TUMAČ: Dobro, je li taj kapetan u taboru firentinskoga vojvode?PAROLLES: Koliko ja znam jest, i ne vrijedi ni pišljiva boba.1. PLEMIĆ: A ne, nemojte me tako gledati; uskoro ćemo čuti štošta i o vašem gospodstvu.TUMAČ: Kakav uživa ugled kod vojvode?PAROLLES: Vojvoda ga drukčije i ne zna, nego kao mog rđavog časnika, i neki dan mi je baš pisao da ga izbacim iz čete. Mislim da imam to pismo u džepu.TUMAČ: Hajde, potražit ćemo ga.PAROLLES: Na moju veliku žalost, zbilja ne znam; ili je ovdje ili je negdje u svežnju s ostalim vojvodinim pismima, u mojem šatoru.TUMAČ: Evo ga; ovdje je nekakav papir; da ti ga pročitam? PAROLLES: Ne znam je li to ili nije BERTRAM: Naš tumač to dobro izvodi. 1. PLEMIĆ: Izvrsno.TUMAČ čita: Dijana, knez je luda, puna zlata.PAROLLES: To nije vojvodino pismo, gospodine; to je upozorenje jednoj čestitoj djevojci u Firenci, nekoj Dijani, da se čuva napastovanja kneza od Rossilliona, nerazboritog i nevaljalog mladića, a uza sve to i velikog bludnika. Molim vas, gospodine, spremite to opet.

TUMAČ: Ne, prvo ću s dopuštenjem pročitati.PAROLLES: Moja je namjera u tome, izjavljujem, bila veoma časna što se tiče djevojke; jer sam znao da je mladi knez veoma opasan i raskalašen momak, koji je u odnosu na djevičanstvo poput kita, što guta svu sitnu ribu koje se domogne.BERTRAM: Prokleta dvolična hulja!TUMAČ čita: Zahtijevaj zlata kad knez zaklinje se;brzo ga zgradi, ako ga istrese; jer kada taj sve dobije što želi tad plaćanje ga više ne veseli. Pogodba dobra pola je dobitka pogađaj se stoga radi svog probitka. Kasnije dugove on nikad ne vrati, zahtijevaj stog unaprijed da ih plati. Čula si savjet od vojnika, reci:Muškarce hvataj, a ne daj se djeci. Zbog svega toga, knez je luda, što će platiti prije no ima što hoće. Tvoj, kao što ti je na uho prisegnuo, ParollesBERTRAM: Dat ću da ga vojnici protjeraju kroz šibe, s tom pjesmicom u šeširu.2. PLEMIĆ: To je vaš odani prijatelj, gospodine, mnogostruki jezikoslovac i ratoborstveni vojnik.BERTRAM: Uvijek sam mogao podnijeti sve osim psa, a on je sad za mene samo pas.TUMAČ: Primjećujem, gospodine, po općem raspoloženju, da neće biti druge nego da te objesimo.PAROLLES: Poklonite mi život, gospodine, svakako! Ne da se bojim umrijeti, ali budući da imam mnogo grijeha, htio bih se kajati kroz ostatak prirodnog života. Pustite da živim, gospodine, u tamnici, u kladama, gdje bilo, samo da živim.TUMAČ: Vidjet ćemo što se može učiniti; samo ti slobodno sve priznaj. Stoga se vratimo još jednom tom kapetanu Dumainu: odgovorio si što znaš o njegovu ugledu kod vojvode i o njegovoj hrabrosti; kako stoji s poštenjem?PAROLLES: Taj bi, gospodine, ukrao i jaje iz samostana; što se tiče silovanj a i zavođenj a usporediti se može s kentaurom Nessusom. On se drži neodržavanja svojih prisega; u kršenju zakletvi jači je od Herkula. Lagat će, gospodine, s takvom rječitošću, da ćete misliti da je istina lakovjerna budala; pijanstvo mu je najveća vrlina, jer se napije kao svinja, i u snu može malo štete počiniti, osim posteljini oko sebe; ali budući da su njegova svojstva poznata, daju mu da liježe u slamu. Nemam više mnogo što reći, gospodine, o njegovu poštenju: on ima sve što pošten čovjek ne bi smio imati; a od onoga što u poštena mora biti čovjeka, u njega nema ničeg.1. PLEMIĆ: Zbog ovog mi je došlo da ga zavolim.BERTRAM: Zbog ovog opisa vašeg poštenja? Spopala ga kuga! meni je on sve više i više pas.TUMAĆ: Sto veliš o njegovoj vještini u ratu?PAROLLES: Kunem vam se, gospodine, daje nosio bubanj pred trupom engleskih glumaca ne da bih ga htio klevetati a drugo o njegovom vojnikovanju ne znam, osim da je u toj zemlji imao čast da bude časnikom na civilnom vježbalištu, da bi poučavao građane kako se postrojava u dvoredove. Rado bih čovjeku odao sva moguća priznanja, ali u to nisam posve siguran.1. PLEMIĆ: Toliko je nathuljio huljstvo, da se iskupljuje svojom iznimnošću.BERTRAM: Ubila ga kuga! Pseto ostaje psetom.TUMAĆ: Kad su njegova svojstva na tako maloj cijeni, ne trebam te ni pitati može li ga se zlatom podmititi da se pobuni.PAROLLES: Gospodine, za dvatri marjaša taj će prodati i apsolutno pravo na spas svoje duše, razbaštinit će neposrednog nasljednika, i poništit će pravo nasljedstva za sve svoje potomke i potomke njihovih potomaka i za sva vremena.TUMAĆ: Kakav je njegov brat, drugi kapetan Dumaine?2. PLEMIĆ: Zašto ga pita o meni? TUMAČ: Kakav je?PAROLLES: Kao vrana iz istoga gnijezda; nije ni izdaleka tako velik kao prvi u dobroti, ali je dobrano veći u zlu. Kao kukavica nadmašuje brata, premda mu je brat na glasu kao najveća što postoji. U povlačenju kadar je preteći svakog teklića, ali, bogami, u napadanju ga uvijek napadnu grčevi.TUMAČ: Ako ti poklonimo život, obavezuješ li se da izdaš Firentince?PAROLLES: Da, i kapetan njihove konjice, kneza Rossilliona.TUMAČ: Posavjetovat ću se sa zapovjednikom, da čujem što je njemu po volji.PAROLLES: Dosta mi je bubnjarenja. Neka vrag odnese sve bubnjeve! Samo da bih se prikazao zaslužnim, i da bih obmanuo maštu onoga raskalašenoga mladića, kneza, uletio sam u ovu opasnost; a opet, tko bi mogao slutiti da će zasjeda vrebati na onom mjestu gdje su me zarobili?TUMAČ: Nema lijeka, gospodine, nego ti je umrijeti. Zapovjednik kaže da si ti tako izdajnički prokazao sve tajne vaše vojske i tako klevetnički opisao ljude koji se smatraju veoma plemenitom, da to ne može služiti svijetu ni u kakvu poštenu svrhu; stoga moraš umrijeti. Hajde, krvnice, odrubi mu glavu.PAROLLES: O Bože, gospodine, dajte mi da živim, ili mi dajte da vidim svoju smrt!

TUMAČ: Vidjet ćeš je, i oprostit ćeš se sa svim svojim prijateljima.Skida mu povez s očiju Evo; pogledaj oko sebe; poznaš li ovdje koga? BERTRAM: Dobar dan, dični kapetane. 2. PLEMIĆ: Pomoz Bog, kapetane Parolles.1. PLEMIĆ: Bog vas blagoslovio, vrli kapetane.2. PLEMIĆ: Kapetane, kakav pozdrav da izručim od vas gosparu Lafevvu? Ja idem u Francusku.1. PLEMIĆ: Dragi kapetane, hoćete li mi dati jedan primjerak soneta što ste ga napisali Dijani u ime kneza od Rossilliona. Da nisam onakva potpuna kukavica, ja bih vam ga na silu uzeo; ali ovako, zbogom.Izlaze Bertram i plemići1. VOJNIK: Gotovi ste, kapetane, raskrinkani; skinuli su vas do gola sve osim vaše marame; na njoj još uvijek stoji čvor.PAROLLES: Koga se može uništiti spletkom?1. VOJNIK: Da možete naći kakvu zemlju, gdje žive samo žene koje su obilježene tolikom sramotom, mogli biste zajedno začeti jedan besramni narod. Zbogom gospodine. I ja putujem u Francusku; tamo ćemo pričati o vama.Izlaze vojniciPAROLLES: Ja ipak hvalim Bogu. Da je srceveliko moje, puklo bi na ovo.Ja više neću biti kapetanom,al jesti ću i piti, spavatijednako meko kao i kapetan.Živjet ću naprosto od onoga što sam.Tko hvastavac je, treba da se boji:jer tako biva da hvastavca svakogko magarca je raskrinkati lako.Rđaj, moj maču; ne rumeni se, lice,i nek Parolles živi mirnije no prijejer u sramoti svojoj najsigurniji je.Nasamaren ko luda, ludost nek uživa,mjesta i načina za svakog živog biva.Idem za njima.Četvrti prizorFirenca. Udovičina kuća. Ulaze Helena, Udovica i DijanaHELENA: Da biste mogli vidjet da vam krivo ja ne učinih, jamac će mi biti jedan od najvećih u kršćanskome svijetu; pred tronom njegovim se moramo poklonit prije no svršim što sam namjerila. Dobrodošlu mu uslugu ja nekoć učinih, vrijednu gotovo ko život, za koju bi zahvalnost i kroz tvrde tatarske grudi virnula da se pokaže. U pravi čas sam čula, Njegova je Visost sad u Marseilleu, kamo imamo podesan prijevoz. Znajte, da se mene za mrtvu drži. Kako raspušta se vojska, moj muž se žuri kući, kamo ćemo, uz pomoć neba a sa dopuštenjem našega dobrog gospodara kralja, mi stići prije no nas dočekaju.UDOVICA: O dična gospo, nikad niste imali sluškinju čija skrb bi s više ljubavi primala vaše naloge.HELENA: Niti viprijateljicu što razmišlja usrdnije kako da uzvrati vam ljubav. Budite uvjereni da me samo nebo odredilo za miraz vašoj kćeri, a njoj dosudilo a meni bude poput i pomoć do mog muža. O čudni su ljudi što s takvom slašću znaju iskoristiti ono što mrze, kada bludni zanos zaslijepljenih misli kalja crnu noć. Tako blud se igra s onim čeg se gnuša misleć da ima onog čega nema. Al o tom kasnije. Dijana, radi mene, po mojim skromnim uputama, moraš pretrpjeti još nešto.DIJANA: Ako vaši naloziza mene znače smrt i krepost, vaša sam, da trpim kol“ko hoćete.HELENA: Svejednoza to te molim; ali s riječju da ćes vremenom doći ljeto, kad će šipciimati opet lišće ko i trnjei slatki biti koliko i trpki.Moramo poći; kola su nam spremnai vrijeme će nas sve oporaviti.O sve je dobro što se dobro svrši;kraj je uvijek kruna kakav god da ljudi

imali put, po kraju im se sudi.Peti prizorRossillion. Knežev dvor. Ulaze Klaun, Kneginja i LafewLAFEW: Ne, ne, ne vaš se sin dao zaluditi od jednoga prostaka u prosječnom taftu, i to tako gnusno žutom da se vidi da je tu riječ o izmetu; od takvoga bi gnojiva i sva zelena, tek propupala mladež jednog naroda povenula. Vaša bi snaha bila u ovom času živa, a vaš sin kod kuće, da se više povodio za kraljem nego za tim nakindurenim trutom, o kojemu govorim.KNEGINJA: Da mogu reći bar da nije moj! Smrt je stigla najkreposniju i najplemenitiju djevojku, kojom se priroda može pohvaliti da ju je stvorila. Da je od moje krvi i mesa i da me stajala najtežih majčinskih trudova, ne bih gajila prema njoj dublje ukorijenjenu ljubav.LAFEW: U čemu praviš razliku?KLAUN: Muškarcu bih zdipio ženu i obavio službu, koju joj on duguje.LAFEW: Tako bi zbilja bio hulja u njegovoj službi.KLAUN: A njoj bih, gospodine, dao žezlo s mojom glavicom, da joj služi.LAFEW: Sad se mogu zakleti da si i hulja i budala.KLAUN: Na vašu službu.LAFEW: A ne, ne, ne.KLAUN: Pa, gospodine, ako ne mogu vama, služit ću bar tako velikog vlastelina kao što ste vi.LAFEW: Koga to? Nekog Francuza?LAFEW: Dobra je to gospa bila; zbilja dobra. Možemo ubrati i tisuću trava prije nego opet nabasamo na takvu mirodiju.KLAUN: Zaista gospodine, medu mirodijama ona je bila mirisna lavanda ili, možda bolje, majčina dušica.LAFEW: To nisu mirodije, mangupe, već mirisno bilje što se uživa nosom.KLAUN: Ja vam, gospodine, nisam neki veliki Nabukodonosor, da bih travu uživao. Meni majka nije takvu napravila dušicu.LAFEW: Kad objavljuješ da si bez duše, što si onda hulja ili budala?KLAUN: Budala, gospodine, u službi žene, a hulja u službi muškarca.KLAUN: Bogami, gospodine, ime mu je englesko; ali fizionomija mu u Francuskoj djeluje francuzljivije nego daje Francuz.LAFEW: Koji je to vlastelin?KLAUN: Crni princ, gospodine, ili vladar noći, ili vrag.LAFEW: Stani; evo ti od mene kese. Ne dajem ti je da bih te odmamio od rečenoga gospodara; služi mu i dalje.KLAUN: Ja sam vam, gospodine, čovjek iz šumovita kraja, i uvijek sam volio veliku vatru, a spomenuti gospodar uvijek održava dobru vatricu; ali dakako on je svijetu vladar; pa neka mu njegovo plemstvo samo ostane na dvoru, ja sam za kuću s uskim vratima, koja mislim da su premalena da bi kroz njih mogla ući velika gospoda; neki koji se ponize možda i hoće, ali mnogi će biti previše zimogrozni i mekoputni, i za njih je onaj okićeni put koji vodi do širokih vrata i velikoga ognja.LAFEW: Prođi me se; počinješ mi dodijavati, i kažem ti to na vrijeme, da se ne bih s tobom posvadio. Pođi po svom poslu; pripazi da mi se konji dobro otimare, i to bez kakvih smicalica!KLAUN: Ako ja smislim kakvu smicalicu, bit će to konji što jahače smiču, jer ih ne mogu smisliti, što je njihov pravo po zakonima prirode.IzlaziLAFEW: Prepreden i zajedljiv mangup.KNEGINJA: Istina. Moj se pokojni gospodar znao njime često zabaviti; po njegovoj želji on i ostaje ovdje, a on to smatra nagradom za svoj bezobrazluk; i zbilja, posve je neukroćen, i zadijeva se kamo god ga volja.LAFEW: Meni se sviđa; ne može mu čovjek ništa uzeti za zlo. A ja sam vam upravo namjeravao reći da sam, otkako saznah za smrt dobre gospe i da je vaš gospodin sin na povratku kući, namolio svog gospodara kralja, da se kod vas založi za moju kćer; što je, s obzirom da su oboje pod skrbništvom, njegovo veličanstvo isprva bilo i predložilo, milostivo se toga sjetivši i samo. Njegovo veličanstvo obećalo je da ćeš to učiniti; i da bismo uklonili nezadovoljstvo prema vašemu sinu što se u njemu bilo rodilo, mislim da nema pogodnije stvari. Kako se to sviđa gospođi kneginji?KNEGINJA: S velikim zadovoljstvom prihvaćam, gospodine, i želim da se to sa srećom i provede.LAFEW: Njegovo veličanstvo dolazi diližansom iz Marseillea; i to tako čila držanja, ko kad mu je bilo trideset godina. Sutra će stići ovamo, ako se ja ne varam u njemu, a on je u takvim stvarima rijetko kad iznevjerio.

KNEGINJA: Od srca se radujem nadi da ću ga opet vidjeti prije nego umrem. Dobila sam pismo, da će moj sin stići večeras. Zamolit ću vaše gospodstvo da ostane ovdje sa mnom, dok se oni ne sastanu.LAFEW: Gospođo, razmišljao sam i sam na koji bih prikladan način mogao tome biti prepušten.KNEGINJA: Dovoljno je da se pozovete na povlastice vašeg časnog ugleda.LAFEW: Gospođo, na njega sam se već često preuzetno pozivao, ali Bogu hvala, još uvijek nešto vrijedi.Vraća se KlaunKLAUN: O gospo, eno vašeg gospodina sina s baršunskim štitnikom na licu; ima li ispod toga ožiljak ili nema, to samo baršun zna; ali komad baršuna je povelik. Lijevi mu je obraz krpa na krpi, ali desni nosi nepokrpljen.LAFEW: Ožiljak stečen časno, ili časni ožiljak, dobra je odora junaštvu; najvjerojatnije je to posrijedi.KLAUN: Bio je posred Francuske: takvo je lice izbrazdano liječenjem.IAFEW: Hajdemo, molim vas, da vašeg sina vidimo; nestrpljiv sam da govorim sa mladim i vrlim vojnikom.KLAUN: Bogami, ima ih cijelo tuce s finim, kitnjastim šeširima i najotmjenijim perjanicama koje im pretežu glave tako da se svakom živom klanjaju.Peti činPrvi prizorMarseille.Ulaze Helena, Udovica, Dijana i dva pratiocaHELENA: Al ovo danonoćno žurno putovanje mora da vam je duh izmorilo. Drukčije ne možemo. Al budući da ste dane i noći stopili u jedno da po mom poslu nježna tijela kršite, pouzdajte se da ćete u mojoj zahvalnosti toliko porasti da vas ništa iskorijenit neće.Ulazi nepoznati plemićU sretan čas! Taj čovjek može pomoći da doprem kralju; kad bi samo htio koristit svoju moć. Gospodine moj, pomoz Bog!NEZNANAC: I vama, gospo.HELENA: Ja sam vasna francuskome dvoru viđala.NEZNANAC: Da, bivao sam tamo.HELENA: Ja pretpostavljam,gosparu, da iznevjerili niste465glase što govore o vašoj dobroti i stoga, krajnjom potaknuta nuždom, što mimoilazi pristojnost, stavljam na kušnju vašu izvrsnost, za koju trajno ću vama biti zahvalna.NEZNANAC: Što izvolite?HELENA: Da budete ljubaznii date kralju ovu skromnu zamolbu i pomognete svojim skromnim utjecajem u njegovu da dođem nazočnost.NEZNANAC: Kralj nije ovdje.HELENA: Nije ovdje, gosparu?NEZNANAC: Ne, nije. Otišao je sinoć sa više hitnje no je njegov običaj.UDOVICA: Bože, sav trud nam bješe uzaludan!HELENA: Sve je dobro ipak, što se dobro svrši, premda se vrijeme čini protivnim a sredstva nepodesnim. Molim vas, kamo je otišao?NEZNANAC: Koliko znadem,u Rossillion jer tamo i ja idem.HELENA: Zaklinjem vas, gospodine, da vi, jer ćete vidjet kralja prije mene, date u njegove milostive ruke to pismo, koje jamčim da vam neće donijeti prijekor, nego ćete zaslužit još i hvalu za svoj trud. Za vama hitam najvećom brzinom koju nam dopuštaju mogućnosti.JEZNANAC: Za vas ću to učiniti.IELENA: I stećizahvalnost veliku, što god se poslije dogodilo. Mi opet moramo na konje. Hajdemo, spremajte se.Drugi prizorRossillion. Knežev dvor. Ulaze Klaun i ParollesPAROLLES: Štovani gospodine Lavache, dajte ovo pismo Dlemenitome vlastelinu Lafewu. Bolje biste vidjeli tko sam, gospodine, nekoć kad sam bio u prisnijem poznanstvu s čistijom odjećom, ali sada sam, gospodine, zablaćen Fortuninim Dlatantnim hirom i vonjam pomalo neugodno po njenoj neugodnoj istranosti._VUN: Fortunine sklonosti mora da su zaista prljavo nastrane, ad vonja tako neugodno kao što kažeš. Od sada neću više jesti ribu ; Fortuninih blatnih voda. Molim te, dopusti da stanem uz vjetar.

PAROLLES: Ma ne, ne morate začepljivati nos, gospodine. Ja sam govorio samo u metafori.KUN: Gospodine, ako tvoja metafora doista smrdi, začepit nos, kao i protiv bilo čije metafore. Molim te, odmakni se lalo.PAROLLES: Molim vas, gospodine, hoćete li izručiti ovaj papir.KLAUN: Fuj! Molim te ne prilazi. Papir iz Fortunine noćne Posude, pa da ga dam jednome plemiću! Gle, evo dolazi on sam.Ulazi LafeivOvdje je Fortunina nečist, gospodine, ili nečist Fortunina psa, ako ona drži džukce; koji je pao u prljavi ribnjak njene nesklonosti i kako sam veli, sav se ukaljao. Molim vas, gospodine, ne znam što ćete s tim somom, jer meni on djeluje kao jadna, propala, glupa, blesava, pokvarena ništarija. Zaista se vidi, po mojim utješnim usporedbama, da ga želim u nevolji, i prepuštam ga vašemu gospodstvu.IzlaziPAROLLES: Gospodine, ja sam čovjek koga je Fortuna okrutno ogrebla.LAFEW: I što biste htjeli da ja tu učinim? Prekasno je da joj podrežemo nokte. Mora da ste se vrlo huljski igrali s Fortunom, da vas je ogrebla; jer inače je ona dobra gospa i ne dopušta da se o nju hulje dugo grebu. Evo vam dvatri marjaša. Ako vam vlasti dopuste da prosite možda ćete se opet sprijateljiti s Fortunom; ja imam druga posla.PAROLLES: Molim vašu milost da sasluša još jednu riječ.LAFEEW: Znači da prosite još jedan marjaš. Dobro, dobit ćete ga; uštedite tu riječ.PAROLLES: Dobri gospodine, zovem se Parolles.LAFEW: Znači da prosite više nego riječ. Ah, za ime Božje! Daj amo ruku. Kako je tvoj bubanj?PAROLLES: Ah dobri gosparu; vi ste me prvi otkrili.LAFEW: Ma nemoj, zbilja? I prvi sam te odmah poklopio.PAROLLES: U vašoj je moći, gospodine, da me vratite u milost iz koje ste me izbacili.LAFEW: Nosi se, klipane! Zar mi hoćeš dati odjednom ulogu iga i vraga? Samo Bog te drži u milosti, a vrag te iz nje izbacuje. Zvuk trubeDolazi kralj; prepoznajem njegove trubače. Momče, obrati mi se opet. Sinoć sam o tebi razgovarao; premda si budala i hulja, bit će i za tebe korica kruha. Hajde, pođi za mnom.AROLLES: Ja hvalim Boga za vas.Treći prizorIsto.Fanfare. Ulaze Kralj, Kneginja, Lafew i dva francuska plemića s pratnjomIzgubili smo u njoj dragulj; time imutak naš je pretrpio štetu; ali vaš sin, u prkosnoj ludosti, razbora nije imao ni toliko da vrijednost njenu spozna.EGINJA: To je prošlost;i molim vašu visost da to shvati kao prirodnu bunu mladenačke vatre, kad stijenj i ulje, prejaki za razbor, nadvladaju ga i sami gore dalje.LI: Štovana gospo, sve sam mu oprostio i već zaboravio, premda moja osveta bješe napeta ko luk što samo čeka kad da odapne.EW: Ja moram reći ali prvo molim za oprostenje mladi je gospodin njegovom veličanstvu, svojoj majcii svojoj ženi nanio zlo veliko, al samom sebi najveće od sviju. Izgubio je ženu, čijoj se ljepoti divio pogled najizbirljivijega oka; čije su riječi osvajale uši; čije su savršenstvo čak i ona srca što preziru da nekom služe ponizno zvala gospodaricom.KRALJ: Hvaleći ono što je izgubljenopravimo uspomenu dražom. Dobro,pozovite ga amo, mi smo sepomirili i nek naš prvi susretzatre svako ponavljanje prošlosti.Neka ne traži naše oproštenjejer mrtav čak je i sam uzrok njegovavelikog prijestupa; od zaborava dubljezakopajmo zapaljive ostatke.Nek pristupi ko stranac, ne zločinac.Izvijestite ga, da ja tako želim.1. PLEMIĆ: Hoću gospodaru.Izlazi

KRALJ: Što on kažena vašu kćer? Jeste li razgovarali?LAFEW: On stoji potpuno na raspolaganju vašem veličanstvu.KRALJ: Onda ćemosklopiti brak. Ja primih pisma koja velike njemu pripisuju zasluge.Ulazi BertramLAFEW: Zaista, osvjetlao je obraz.gfiJKlJ“ Ja nisam dan od jednog doba godišnjeg jer u meni se može vidjeti odjednom sunce i tuča. Al najjače zrake rasprše uvijek oblake; pristupi, vrijeme je opet lijepo.gERTRAM: Moju krivnju,već gorko okajanu, dragi vladaru, oprostite mi molim.KRALJ: Sve je u redu.Ni riječi više o straćenom vremenu; za šišak valja hvatat sadašnji trenutak; jer mi smo stari, najbrže nam odluke, prije no uspijemo ih provesti u djelo, sustigne tiha, tatska noga vremena. Sjećaš se, kćeri, ovoga gospodina?BERTRAM: S divljenjem, gospodaru. Moj je izbor isprva pao na nju, prije no se moj jezik drznuo da bude poklisarom mog srca, gdje je oholost zavladala, i sliku oku mom utuvljujući, dala mi rugobni i iskrivljeni vidik, što svaku lijepu crtu unakazuje i prezrevši ljepotu, proglasiv je lažnom, proširi ili stisnu sve proporcije do najodvratnijeg oblika. Zato dogodilo se da je ona koju svi ljudi hvaljahu i koju ljubih i sam, otkako je izgubih, bješe prah u mom oku koji bolno peče.KRALJ: Valjano opravdanje. To što si je volio dugove neke skida s tvog rovaša al ljubav koja dođe prekasno, ko sućutno pomilovanje koje presporo stigne, preobražava seu osudu za onog što je pruža, i govori nam da je "dobar onaj kog više nema". Naša nesmotrenost pridaje beznačajnu cijenu ozbiljnim stvarima našim, koje pravo ne znamo sve dokle grob im ne upoznamo. Biva to često: naše ogorčenje za koje sami znamo da je nepravedno, uništava nam prijatelje, koje oplakujemo poslije kad su prah. Naša se ljubav budi, videć s bolom što desilo se; dotle sramna mržnja spavati može mirno sve do večeri. Neka Heleni dobroj ovo bude posmrtni zvon, pa je zaboravimo. Zaručni znak pošalji lijepoj Maudlin. Pristanak svi su dali, i svi bili rad bi našem udovcu na drugoj mu svadbi.KNEGINJA: Ljepše no prvu nek je nebo gleda, il prije no se spoje, nek mi živjet ne da!LAFEW: Hajde, moj sine, kojem suđeno je progutat moje obiteljsko ime, daj znamen svoje naklonosti, da bi zablistao u duši moje kćeri, da brzo može doći.Bertram daje prstenTako menisvake dlake u mojoj sijedoj bradi,bila je mila pokojna Helena;kad posljednji se put na dvoru od njeoprostih, zauvijek, na njenom prstu vidjehisti ovakav prsten.BERTRAM: Ovaj nije njen.Molim te, da ga vidim; dok govorih, više mi je puta privukao pogled. Prsten je bio moj i kad ga dadoh Heleni, rekoh da ću po tom zalogu, ako u nuždi bude zatrebalo, priskočit joj u pomoć. Kakvim si joj lukavstvom uspio da otmeš ono što najviše koristit joj je moglo?gERTPvAM: Milostivi moj gospodaru, ma što god izvoljeli vi držati za istinu, taj prsten nikad nije bio njezin.KNEGINJA: Sine, života mi, ja sama vidjeh da ga je nosila, i držala na cijeni ko vlastit život.LAFEW: Zakleti se mogu,da sam ga viđao na njenoj ruci.BERTRAM: Gospodine, vi mora da se varate; nikad ga nije vidjela. Meni ga je s prozora jednog u Firenci netko dobacio u papir zamotanog na kojem ime pisalo je žene što kamen hitnu. Bila je plemenita i mislila je da ja nisam vezan, al kada joj izložih svoje stanje i podrobno je obavijestih da joj ne mogu odgovarati u časnoj nakani, kojoj ona dade predigru, teška se srca time zadovoljila a prsten nije nikad htjela natrag.KRALJ: Sam Pluton, koji poznaje eliksir, tekućinu što zlato množi, ne zna o prirodnom tajanstvu više nego što znadem ja o ovom prstenu. Bio je moj i bio je Helenin,tko god ga tebi dade; stoga priznaj, kao što samog sebe dobro znadeš, ti znadeš da je njen i kojom si ga prisilom grubom od nje iznudio. Sve svece za svjedoke je prizivala da skinuti ga nikad neće s prsta, ako ga tebi u postelji ne da, gdje nisi nikad stigo, il ga nama ne pošalje u kakvoj krupnoj nevolji.BERTRAM: Ona ga nikad ni vidjela nije.

KRALJ: Tako mi časti, ti govoriš lažno i ulijevaš mi slutnje pune straha koje bih rado ušutko u sebi. Dokaže li se da si nečovječan tako ne, neće tako biti, ali ipak ne znam! ti mrzio si nju smrtonosno, a ona je sad mrtva; u to bi me uvjerit više moglo jedino da sam zaklopih njene oči nego kad vidjeh ovaj prsten. Vodite ga. Kako god ispalo, već postojeći dokazi govore da mi se ne može spočitnuti da strahovi su moji nerazumni, već nerazumno premalo strahovah. Vodite ga. Stvar ćemo još pretresti.BERTRAM: Ako vi dokažete da je prsten ikada bio njen, dokazat ćete veoma lako i to, da sam u Firenci u postelji joj spavao ko muž, a ona tamo nikad nije bila.Izlazi, pod stražomKRALI: Mene su crne obuzele slutnje.Ulazi nepoznati gospodinZNANAC: Milostivi moj vladaru, ja ne znam jesam li pogriješio il nisam: ovdje je molba jedne Firentinke što petšest putnih postaja za vama kasni da bi je sama mogla podnijet. Ja prihvatih se toga, osvojen riječima i ljepotom čedne moliteljke što ovim, znam, u vašu hoće nazočnost. Sudeći po njoj, njen je posao veoma važan; usmeno mi reče kratko i jasno, da se posao tiče i nje i vašeg veličanstva.LJ čita pismo: Mnogim svečanim obećanjima da će e oženiti, kada mu žena umre, rumenim se od stida dok to riznajem on me je osvojio. Sada je knez rossillionski udovac; li prekršio je prisege što ih je meni zadao, a čast je moja njemu ripala. Iskrao se bez oproštaja iz Firence, a ja ga slijedim u njegovu omovinu da nađem pravdu. Dajte mi je, o kralju1. Ona je jedino u vašim rukama; inače zavodnik će uspjeti, a jadna će djevojka biti ■propaštena.Dijana CapuletFEW: Kupit ću za se zeta na lupeškom sajmu, a ovoga za prodaju oglasiti. Neću da ga vidim.KRALJ: Nebesa su ti bila sklona, moja Lafew, kad su to razotkrila na vrijeme. Potražite tu moliteljku. Brzo, i kneza opet dovedite natrag.Izlaze pratiociBojim se, gospodo, da je Heleni nečistim putem otet život.KNEGINJA: Nek pravda stigne tad počinitelje!Ulazi Bertram, pod stražomKRALJ: Kada su žene za te čudovišta od kojih bježiš čim zaprisegneš da ćeš se njima vjenčat, ja se pitam zašto je tebi do ženidbe stalo?Ulaze Udovica i DijanaTko je ova žena?DIJANA: Ja sam, gospodaru,firentinska sirota, koja potječe od drvenih Capuleta; moju žalbu koliko čuh, već znate; stoga znate i kol“ko me se može žaliti.UDOVICA: Ja sam joj majka, gospodaru, strast i čast mi trpe uvredu, koju podastiremo pred vas; ja ću izgubit oboje bez vašeg lijeka.KRALJ: Pristupi, kneže; znaš li ove žene?BERTRAM: Moj gospodaru; nikako ne mogu a niti želim poreć da ih poznam. Da li me one još za što optužuju?DIJANA: Sto čudno gledaš, gledaš svoju ženu!BERTRAM: Nije mi žena, gospodaru.DIJANA: Ženiš li se,ti daješ ovu ruku, a ona je moja, ti daješ svete prisege na nebo a one meni pripadaju; daješ i mene samu, koja sebi pripadam, al tako prisegom utjelovljeno tvojada koju vjenčaš, moraš vjenčat mene il obje il ni jednu.LAFEW: Vaša jereputacija za moju kćer nedostatna. Muž za nju niste nipošto.gERTRAM: Moj gospodaru, ta ovo je očito zaljubljeno i očajno stvorenje, s kojim sam nekoć očijukao. Blagonaklonije nek vaša visost sudi o mojoj časti; ne da misli da bih je ovdje ja utopio.KRALJ: Što mi se misli tiče, moj gospodine, u njima za te nema blagonaklonosti, dok tvoja djela je ne zasluže; boljom nek dokaže se tvoja čast nego što je u mojim mislima.DIJANA: Kralju, pod prisegom ga upitajte misli li on da nije oduzeo moje djevičanstvo?KRALJ: Što na to kažešBERTRAM: Bezobrazna je, vaše veličanstvo, a jeftina je drolja bila vojnička.DIJANA. O kralju, kleveće me; da to bijah za jeftinu me cijenu mogo kupiti. Nemojte vjerovat mu, nego pogledajte ovaj tu prsten, kojem nije bilo ravna po dubokom štovanju, niti po vrijednosti golemoj; ipak ga je dao djevojčuri u vojnom taboru ako to jesam.KNEGINJA: Zacrvenio se

i sve je tako. Taj je dragulj šest predaka redom nosilo i čuvalo potomstvu ga prenoseć oporučno. Ovo mu je žena. Taj prsten vrijedi tisuću dokaza.KRALJ: Spomenuli ste, mislim,da netko to na dvoru može posvjedočiti.DIJANA: Da, veličanstvo, al oklijevam predvesti svjedoka tako lošeg; zove se Parolles.LAFEW: Čovjeka danas vidjet; ako je to čovjek.KRALJ: Pronađite ga i dovedite.Izlazi pratilacBERTRAM: Što će vam?On je na glasu ko podmukli gad, posvud na svijetu poznat pokvarenjak, kojemu sama narav razboli se kad mora istinu izustiti. Jesam li ovo il ono, kaže li to onaj koji će kazat bilo što?KRALJ: Tvoj prsten ona ima.BERTRAM: Mislim da ga ima.I sigurno je da se meni sviđala i da sam do nje nastojao doći kako već mladost razuzdana hoće. Znala je držat razmak među nama i pecala me; rasplamsavala je uzdržljivošću svojom moju strast, jer sve su zapreke na putu želji tek razlozi za jače željenje.Ukratko, njeno složeno lukavstvo spojeno s nešto prostih draži privoljelo me je na njenu cijenu: dobila je prsten, a ja ono što bi i svaka šuša mogla na sajmištu kupit.DIJANA: Strpljiva moram biti. Kad si ti odbacio onako dičnu prvu ženu, i mene, s pravom, možeš otpraviti. Ipak te molim jer kad nemaš časti ja gubim muža po prsten pošalji, ja ti ga vraćam, a ti meni moj prsten vrati.BERTRAM: Ja ga nemam.KRALI: Kakav to prsten bješe, molim vas?DIJANA: Gospodine, veoma nalik ovom što je na vašem prstu.KRALI: Poznaš ovaj prsten?DIJANA: Taj prsten bješe nedavno još njegov. A ja sam mu ga u postelji dala.KRALI: To znači da je lažna priča da ste sa prozora ga njemu bacili?DIJANA: Govorih istinu.Ulazi Parolles BERTRAM: Moj gospodaru,priznajem da je prsten bio njezin.KRALJ: Po naravi si plah i svako perce odmah te uplaši. Je 1 ovo čovjek o kojem si govorila.DIJANA: Da, gospodine.KRALJ: Reci mi, momče ali reci istinu ne bojeć se nezadovoljstva kakvog svog gospodara, kog ću ja zauzdat, budeš li pravo odgovarao što znaš o njemu i o ovoj ženi ovdje?PAROLLES: Ako izvoli vaše veličanstvo, moj je gospodar uvijek bio čestit gospodin. Imao je svojih mušica, kakvih već gospoda znaju imati.KRALJ: Hajde, hajde, prijeđi na stvar. Je li ovu ženu volio? PAROLLES: Bogami, gospodine, jest, volio ju je, ali kako? KRALJ: Kako, molim te lijepo? PAROLLES: Volio ju je i nije ju volio.KRALI: Kao što ti jesi nitkov i nisi nitkov. Kakav je ovo dvosmisleni pajdaš!PAROLLES: Siromah sam čovjek, a stojim na zapovijed vašem veličanstvu.LAFEW: Za bubnjanje je dobar, gospodaru, ali često bubne budalaštinu.DIJANA: Znate li vi da mi je on obećao ženidbu? PAROLLES: Bogami, ja znadem više nego što ću reći. KRALJ: Sto, nećeš reći sve što znaš?PAROLLES: Hoću, na službu vašem veličanstvu. Prenosio sam poruke između njih, kao što rekoh; ali povrh toga on ju je volio, jer je zbilja bio za njom lud i buncao je o vragu i sotoni, i čistilištu i o furijama, i ne znam što sve ne; ipak u to sam vrijeme kod njih bio u velikom povjerenju i znao sam o njihovom odlasku u postelju i480i dogovorima, kao na primjer da joj je obećao brak i druge stvari koje bi navukle negodovanje na moju glavu, kad bi ih rekao; stoga neću reći što znam.KRALJ: Ti si već sve izgovorio, osim ako ne kaniš još reći i da su se vjenčali; ali svjedočenje je tvoje odveć zaobilazno; stoga, odstupi.Ti tvrdiš da je ovaj prsten tvoj?IJANA: I jest, moj dobri gospodaru.UJ: Gdje si ga kupila? II tko ti ga je dao?IJANA: Nitko ga meni nije dao, ali ni kupila ga nisam.d_J: Tko ti ga je onda posudio?

IJANA: Nije posuđen.KU: Gdje si ga onda našla?IJANA: Nisam ga ni našla.LJ: Ako li tvoj ne posta ni jednim od ovih načina, onda, kako si ga mogla ti njemu dati?IJANA: Nisam mu ga dala.i“E“VV: Ova je žena, gospodaru, kao preširoka rukavica skida se i navlači se kako god vas volja. CRALI: Ovaj je prsten bio moj, i ja ga njegovoj prvoj ženi dadoh.IJANA: Koliko ja znam, on može biti i vaš i njen.KRALJ: Odvedite je.Ne sviđa mi se više. S njom u zatvor. Odvedite i njega. Ako ne kažeš kako si došla do tog prstena umrijet ćeš u roku ovog sata.DIJANA: Nikad vam neću reći.KRALJ: Vodite je.DIJANA: Ako sam ikadmuškarca upoznala, onda ste to vi.KRALJ: Pa zašto si ga onda optuživala čitavo ovo vrijeme?DIJANA: Jer je krivi nije kriv. On zna da nisam djevica i na to će se zakleti, a ja ću se zaklet da jesam, a da on to ne zna. Moj kralju, nisam drolja, tako mi života, i nikad nisam imala muškarca, ili sam, evo, žena ovog starca.KRALJ: Zloupotrebljava strpljenje naše. U zatvor s njom.DIJANA: Dovedi, dobra majko,mog jamca. Strpite se, veličanstvo.Izlazi UdovicaDraguljar kojem pripada taj prsten sada će doći i jamčiti za me. A što se ovog gospodina tiče koji me prevario, kako zna i sam, premda mi nije naudio zbilja sad ga oslobađam. On zna da moju postelju je

okaljao; u isti časBERTRAM: Oboje, oboje! Oprostite mi!HELENA: O moj gospodaru,kad bijah kao ova djevojka čudesno dobri bjeste prema meni. Evo vaš prsten, a tu, pogledajte, vaše je pismo. U njem stoji ovo: Kad s moga prsta skineš ovaj prsten i budeš moje dijete začela... Ti su zadaci evo izvršeni. Jeste li sada moj, već dvaput osvojeni?BERTRAM: Ako mi ona, kralju, to dokaže jasno, ja ću je voljet silno, vječno, časno.HELENA: Ako li ovo pokaže se lažnimnek ubitačni razvod oboje nas kazni. O draga majko, vidim li vas živu?svojoj je ženi napravio dijete. Iako mrtva, ona sada osjeća kako joj tuče plod u utrobi. I evo jedna zagonetka prava: ta što je mrtva, živa je i zdrava; a pogledajte sada i rješenje.Vraca se Udovica s HelenomKRALI: Je 1 to čarobnjak neki iskrivljuje istinski vidik mojih očiju? Je 1 ovo što ja vidim stvarno?HELENA: Nije, moj dobri gospodaru;vidite samo varku jedne supruge; ime a ne i stvar.LAFEW: Moje su oči luk namirisale; brzo ću zaplakati.ParollesuDobri Bubnjareviću! posudi meni rupčić. Tako; hvala. Prati me kući, da se s tobom malo pozabavim. I klanjanja se mani kada si tako kostobolan.KRALJ: Točku po točku razmrsimo tijek priče pa prava istina užitak bit će. Dijani Ako si čista, neubrana ruža, ja ću ti dati miraz, izaberi muža. Jer vidim, tvojom pomoću poštenom sačuvala si jednu ženu ženom a sebe djevom. Ali to i daljnje sve događaje, više ili manje, razbistrit će nam dokolica. Sve nam je slađe kada dođe kraj gorčini; što dobro svrši, dobrim se i čini.EpilogKralj je prosjak na kraju komada; sve svršilo je dobro, ako sada vi zadovoljstvo izrazite na glas, a mi ćemo uzvratit trudom da vas zadovoljimo u svemu i sveđer. Strpljenje vaše neka na nas prijeđe: zamijenimo se sad u ulogama, dlanovi vaši nama, naša srca vama.