Vinogradarstvo 28.5.09

Mjere za suzbijanje žutog grožđanog moljaca

• Provedite potrebne agrotehničke mjere kako bi poboljšali strujanje zraka u vinogradu

• Nabavite feromonske zamke radi praćenja leta mužjaka; (4-8 dana) nakon najvećeg ulova treba provesti zaštitu insekticidima

Insekticidi za suzbijanje žutog grožđanog moljaca

Preparat Koncentracija [%] Napomena

RUNNER 240 SC

0.03-0.05 regulator razvoja

SUMIALFA 5 FL

0,015-0.02 piretroid

Svojstva:

• Regulator razvoja ubraja se u biotehničke insekticide (ubrzava presvlačenje uz hipertrofiju epidermalnih stanica insekata). Pogodan za integriranu zaštitu.

• Piretroidi su sintetski insekticidi koji se koriste u vrlo malima dozama, što smanjuje onečišćenje okoliša; moguća brza pojava otpornosti štetnika (prskati najviše dva puta u toku vegetacije na istoj površini),

Napomene:

• Osim navedenih preparata mogu se koristiti i BEKER, CALLIFOS 480 EC, NURELLE D, …

• Pepeljasti moljac ima veliki broj prirodnih neprijatelja a među njima su naročito važne entomofagne gljivice (Isaria, Spicaria).

• na vrijeme (prije cvatnje) suzbijte prvu generaciju da smanjite potencijal napada druge generacije,

• tretiranje se obično kombinira sa prskanjem protiv peronospore i pepelnice,

• ako se moljci suzbijaju posebno, dovoljno je prskati "zonu grozdića".

Žuti grožđani moljac

Opis:Leptir je dug oko 7 mm a u rasponu krila mjeri oko 15 mm. Glava, grudi i prednja krila su žuti, na krilima se vidi jasno omeđena, široka, tamna poprečna pruga. Zadnja krila su tamnosiva, trbuh siv. Gusjenica je ružičasta dok je mlada, kasnije obično bjeličasta ili malo zelenkasta i dosta troma. Glava i vratni štit su sjajno crni. Odrasla gusjenica velika je do 12 mm.

Štetnost: Žuti grožđani moljac pravi slične, ali daleko manje štete od pepeljastog moljca.

Biologija:Žuti moljac živi na približno isti način kao pepeljasti, samo ima dvije jasnije određene generacije. Proljetna se obično javlja prije pepeljastog moljca. Leptiri lete noću i rado idu na svjetlost. Način oštećenja grozdova je isti kao u pepeljastog moljca. Ljetna generacija se javlja tijekom srpnja i kolovoza. I prezimljavanje je kao u pepeljastog moljca, samo čahurice su prljavo bijele, jer su u njih upredeni dijelovi raznih materija.

Mjere suzbijanja:

Zasada se cjelokupna borba protiv ovog štetnika sastoji u suzbijanju gusjenica raznim insekticidima. Obično se preporučuje praćenje leta leptira i polaganja jaja, da bi se odredili termini tretiranja. Za dobar uspjeh najvažnije je da se glavno suzbijanje gusjenica provede u proljeće. Cilj je suzbiti prvu generaciju moljaca (prije cvatnje) kako bi umanjili opasnost od napada druge (opasnije) generacije.

Mjere za suzbijanje pepeljastog grožđanog moljaca

• Provedite potrebne agrotehničke mjere kako bi poboljšali strujanje zraka u vinogradu

• Nabavite feromonske zamke radi praćenja leta mužjaka; (4-8 dana) nakon najvećeg ulova treba provesti zaštitu insekticidima

Insekticidi za suzbijanje grožđanih moljaca (pepeljastog i žutog)

Preparat Koncentracija [%] Napomena

RUNNER 240 SC

0.03-0.05 regulator razvoja

SUMIALFA 5 FL

0,015-0.02 piretroid

Svojstva:

• OP je organofosforni insekticid kontaktnog i želučanog učinka,

• Piretroidi su sintetski insekticidi koji se koriste u vrlo malima dozama, što smanjuje onečišćenje okoliša; moguća brza pojava otpornosti štetnika (prskati najviše dva puta u toku vegetacije na istoj površini),

• Naturaliti su najnovija grupa insekticida (derivati mikroorganizama), ekološki vrlo prihvatljivi i u nekim zemljama imaju dozvolu za primjenu u ekološkoj proizvodnji,

• Inhibitor hitinaze ubraja se u biotehničke insekticide (štetnik nakon izlaganja pripravku ne stvara hitin, pa ličinka ne prelazi u naredni stadij razvoja već ugiba).

Napomene:

• Osim navedenih preparata mogu se koristiti i BEKER, CALLIFOS 480 EC, NURELLE D, ...

• Pepeljasti moljac ima veliki broj prirodnih neprijatelja a među njima su naročito važne entomofagne gljivice (Isaria, Spicaria).

• na vrijeme (prije cvatnje) suzbijte prvu generaciju da smanjite potencijal napada druge generacije,

• tretiranje se obično kombinira sa prskanjem protiv peronospore i pepelnice,

• ako se moljci suzbijaju posebno, dovoljno je prskati "zonu grozdića".

Pepeljasti grožđani moljac (Lobesia botrana)

Opis:

Leptir je svjetlosivog tijela, 5-6 mm dug, raspon krila 11-13 mm. Prednja krila su pepeljastosiva, sa svjetlijim i tamnijim šarama, a zadnja su svjetlo-siva s tamnijom obrubom. Gusjenica je obično zelenkasta ili žućkasta, sa tamnožuto glavom i leđnim štitom. Duž leđa i bokova vide se 4 reda malih bradavica sa dlačicama. Vrlo je živa, okretna, i uznemirena baca se unazad vijugajući tijelom ili ispreda paučinastu nit i visi na njoj. Kukuljica je tamnozelenkasta, 5-7 mm duga, sa 8 kukastih čekinja na kraju trbuha. I ona jako reagira na dodir.

Štetnost:

Pepeljasti grožđani moljac zajedno sa žutim grožđani moljcem napada grožđe u našim vinogradima. Žuti je poznat od davnina, a pepeljasti se počeo javljati kao pravi štetnik tek početkom ovog stoljeća, proširio se svuda i štetnošću je daleko nadmašio prvog. Oba moljca žive na sličan način i nanose sličnu štetu. Dok je žuti moljac štetnik hladnijih i vlažnijih podneblja, pepeljasti voli toplija i sušnija, u kojima je potisnuo žutog moljca i važniji je od njega u našoj zemlji. Pepeljasti moljac je povremeni-periodički štetnik kod nas. Naglo se javlja, godinu-dvije a rjeđe tri, i naglo, sam od sebe, iščezava. Jačina napada i veličina štete zavisi od meteoroloških prilika. U pojedinim godinama i 50-70% berbe biva uništeno od ovog štetnika. Gusjenice moljca mogu se naći i u plodovima masline, kupine, maline, ribiza, gloga itd.

Biologija:

Moljac prezimljuje kao kukuljica u čistoj bijeloj čahurici, najčešće ispod kore čokota, u pukotinama pritaka i kolaca, u prostorijama gdje se grožđe prerađuje, te iste treba tijekom zime od njih očistiti. Godišnje ima 3 generacije, a izuzetno toplih godina i 4, ali one su uvijek izmješane, te se u grozdovima od proljeća do jeseni sreću obično gusjenice raznih veličina. Leptiri proljetne generacije počinju se javljati prije cvjetanja lože i njihov se let produžuje, prema godinama, i kroz tri, četiri tjedna. Ako su mnogobrojni, roje se u večernji, a rijeđe u jutarnji suton, inače miruju u lišću a uznemireni imaju krivudav, izlomljen let. Oplođene ženke polažu ljuskasta, svijetložućkasta, oko 0,6 mm velika jaja na začete grozdiće i njihove drške. Gusjenice se najprije uvlače u cvjetove i izjedaju ih. Poslije cvatnje zapredaju gnijezda obavijajući pređom bobice kojima se hrane. "Paučina" u grozdovima je prvi jasan znak prisustva štetnika i čitavi dijelovi grozda mogu biti uništeni. Za 3-4 tjedna gusjenice odrastu do 11 mm te tokom lipnja i srpnja zapredaju u raznim zaklonima svilaste bijele čahurice u kojima se pretvaraju u kukuljice i leptire ljetne generacije. Tada ženke polažu jaja naročito na bobice grozda, a gusjenice žive u njima i dok ne izrastu, unište ih nekoliko, a tada se ponovno zakukulje i daju leptire jesenje generacije. I oni polažu jaja na grozdove koji počinju dozrijevati, a gusjenice žive u bobicama ili između njih, ako je jako vlažno. Načete ili potpuno izjedene bobe pri suhom vremenu sasuše se i šteta ne mora biti velika.. Ako naiđe period kiše, stalne vlage i svježine, oštećena zrna trule, napada ih plijesan, a naročito Botrytis cinerea, i cjelokupna berba može biti za kratko vrijeme uništena. Odrasle gusjenice ujesen traže bolje zaklone, pretvaraju se u svojim čahuricama u kukuljice i iduće godine daju leptire često, već jedan dio ljetnih gusjenica odlazi na zimovanje.

Mjere suzbijanja:

Zasada se cjelokupna borba protiv ovog štetnika sastoji u suzbijanju gusjenica raznim insekticidima. Obično se preporučuje praćenje leta leptira i polaganja jaja, da bi se odredili termini tretiranja. Za dobar uspjeh najvažnije je da se glavno suzbijanje gusjenica provede u proljeće. Cilj je suzbiti prvu generaciju moljaca (prije cvatnje) kako bi umanjili opasnost od napada druge (opasnije) generacije.

Cigaraš (Byctiscus betulae)

Cigaraš (Byctisus betulae) je štetnik koji spada u skupinu kornjaša (pipa) s dugim rilom, vrlo živih boja tijela (zelena, plava ili bakrenocrvena, metalnog sjaja), koji nanosi štetu, kako na vinovoj lozi, tako i na kruškama. Prisutnost štetnika lako se uočava po tipičnom uvijanju lišća u oblik cigare. Unutar svakog tuljca (cigare) nalaze se jaja ili ličinke cigaraša. Duljina odrasle pipe je 6-9 mm. Ličinka je bijela, bez nogu, a naraste do 6 mm.

Cigaraši se pojavljuju u travnju i svibnju, te prave veće štete kada pupovi počinju bubriti. Tada ispijaju pupove sa svojim rilom, te ako su prisutni u većem broju mogu počiniti veće štete, budući obično ispijaju veći broj pupova na čokotu na koji se popnu. Kada se pupovi otvore i loza prolista nagrizaju peteljku lista, zbog čega list vene, tako da ga ženka cigaraša može nogama smotati u tuljac (cigaru). Unutar te cigare odlaže dva do tri jaja. Jedna ženka može smotati 20-30 cigara. Ličinke žive unutar cigare gdje se i hrane, a na završetku razvoja odlaze u tlo gdje se kukulje. Dakle ovaj štetnik ima jednu generaciju godišnje.

Suzbijanje ovog štetnika potrebno je vršiti i prije nego se pupovi otvore, jer najveće štete radi prilikom bubrenja i otvaranja pupova. Budući da je doista sitan, i prilagodljiv bojom svoga tijela mladom izboju na čokotu, teško ga je uočiti, te obično primijetimo da je prisuta tek kad nam ošteti (ispije) pupove na određenom čokotu. Stoga je preporučljivo stalno prisustvo u vinogradu kako bi na vrijeme intervenirali. Naime on tijekom dana bude skriven ispod trsa, iza grude zemlje, a noću se penje na trs i oštećuje pupove. Neki agronomi preporučuju obilazak vinograda noću, s baterijama, i pretraživanje čokota, te odstranjivanje pipa koje uspijemo otkriti. Naravno to se preporuča u manjim nasadima. Preporuča se i tretiranje insekticidima. Tretiranje je najbolje vršiti predvečerje, ako znamo da su pipe najaktivnije noću, jer tada pipe naiđu na svježe sredstvo. Moramo naglasiti, da ova tretiranja, na daju zadovoljavajuće rezultate, pa se danas sve više koriste insekticidi u granulama, koji se posiju oko trsa, čiji su pupovi oštećeni, ali efikasnost i ovog načina zaštite je upitna. Najsigurniji način zaštite je redovito obilaziti vinograd i kupiti ''cigare'' koje pronađemo, te ih odstranjujemo iz vinograda i spaljujemo, ili ih razmotavamo i uništavamo jajašca ili ličinke, kako bi sljedeće godine imali manji napad pipa.

Opis:

Tijelo ove pipe je zelenozlatne boje i sjajno. Mužjaci imaju na prednjem dijelu prsišta, sa svake strane, po jedan šiljak. Duljina tijela je 7-8 mm.

Štetnost:

Cigaraš je štetnik koji pričinja štete u vinogradima i voćnjacima (naročito na kruškama) na taj način što njegova ženka pravi poznate cigare od lišća, a nagriza i pupove i lišće.

Biologija:

Kornaši se javljaju u proljeće, a ženke odlažu jaja u cigare od lišća u kojima se dalje razvijaju ličinke. Kad se cigara osuši, ona otpadne te se u njoj na zemlji dalje razvijaju ličinke koje se kukulje u zemlji, a kornjaši izlaze, uglavnom, idućeg proljeća.

Mjere suzbijanja:

S obzirom da je dosta „jakih“ insekticida zadnjih godina zabranjeno preporučujemo upotrebu piretroida, kao što je SUMIALFA 5 FL u konc. 0.015 do 0.02, odnosno 1.5 do 2 dl/ha.

Gusjenica grba korak

Grba korak gusjenica je sivo-smeđe boje, vrlo slična rozgvi. Kada se umiri, zauzima takav položaj da se vrlo teško može pronaći (mimikrija). Naraste 5-6 cm. Ima tri para prsnih nogu i samo dva para trbušnih, pa hoda grbeći se po čemu je i dobila ime. Leptir je sivo-smeđe boje, raspona krila oko 5 cm. Najveće štete pravi izgrizanjem pupova koji su počeli bubriti. Tijekom vegetacije oštećuje lišće, no štete su male.

Način života:

Gusjenice prezime na čokotima. Stoga, čim otpočne bubrenje pupova¸odmah počinju činiti štete nagrizajući mlade pupove. Ubrzo završe razvoj i kukulje se. Leptir leti u svibnju. Gusjenica nove generacije oštećuju lišće, te postaju leptiri u kolovozu. Leptir odlaže jajašca iz kojih izlaze gusjenice, koje se hrane lišćem te odlaze pod koru gdje prezimljuju. Dakle, štetnik ima dvije generacije, no glavne štete pravi ona koja prezimi i nakon toga u proljeće nagriza nove pupove.

Suzbijanje:

S obzirom da se brojni insekticidi zabranjuju, preostaje nam, čim se utvrdi napad ovog štetnika upotrijebiti jedan od piretroida, SUMIALFA 5 FL, preparate na bazi klorpirifosa CALLIFOS 480 EC ili preparate na bazi klorpirifos-etila, NURELLE D. U europskim se zemljama preporučuje tretiranje sredstvima na osnovi Bacillus thurigiensis u vrijeme kada gusjenice počinju činiti štetu.

ŠARENA VINOVA PIPA

Opis:

Tijelo pipe je crno i pokriveno bakrenastim ljuskama metalnog sjaja. Duljina tijela iznosi 9-12 mm.

Štetnost:

Šarena vinova pipa je najpoznatiji štetnik vinograda i matičnjaka u obalnom pojasu. Pojavljuje se često u velikom broju na crvenicama, a i na drugim tlima. Štete nastaju izgrizanjem lišća loze, uslijed čega grožđe teško sazrije ili ostane kiselkasto.

Biologija:

Ovaj široko rasprostranjen štetnik ima slabo proučenu biologiju. Pojavom lišća loze pipe se pojavljuju u većoj mjeri i kroz čitavu vegetaciju izjedaju lišće, a najviše ljeti ili pred berbu. Pojavljuju se jednako i po danu i po noći.

Mjere suzbijanja:

S obzirom da se ova vrsta često pojavljuje u velikom broju, a osim toga tijekom vegetacije stalno se pojavljuju novi primjerci, uništavanje sakupljanjem ne daje dobre rezultate. Kemijsko tretiranje čokota na početku pojave pipa vrši se s preparatima na bazi diazinona, BEKER i klorpirifos-etila, NURELLE D. Kod duge i razvučene pojave pipa treba tretiranje ponoviti nakon 10-14 dana. Međutim, zavisno od vremena tretiranja treba paziti na izbor preparata, zbog mogućnosti prelaska insekticida u vino.

SMEĐA VINOVA PIPA

Opis:

Ova pipa ima crno tijelo pokriveno s ljuskama smeđe boje. Duljina tijela iznosi 9-11 mm.

Štetnost:

Najveće štete nastaju u proljeće kada mogu biti uništeni gotovo svi pupovi. Ovaj se štetnik može naći i tokom vegetacije, ali su štete koje nastaju izgrizanjem lišća manjeg značaja.

Biologija:

Nije u potpunosti proučena, ali je poznato da ličinke ove vrste žive na korijenu loze, a i na korijenju raznih drugih biljaka izvan vinograda.

Mjere suzbijanja:

Uništavanje ovog štetnika provodi se skupljanjem kornjaša po danu ispod postavljenih gruda zemlje ili ploča kamenja, kao i skupljanjem po noći po čokotima uz svjetiljke. Kemijsko tretiranje čokota na početku pojave pipa vrši se s preparatima na bazi diazinona, BEKER i klorpirifos-etila, NURELLE D. Kod duge i razvučene pojave pipa treba tretiranje ponoviti nakon 10-14 dana. Najbolje je tretiranje provoditi pred večer, jer tada pipe naiđu na svježe sredstvo.

PRUGASTA VINOVA PIPA

Opis:

Kornjaši imaju crno tijelo, a pokriveni su duguljastim ljuskama bakrenaste boje koje na pokrilju čine 4 para uzdužnih širokih pruga. Kao i druge Otiorrhynchus vrste, ima sraslo pokrilje te ne leti. Dužina tijela iznosi 12,5-15 mm.

Štetnost:

Prugasta vinova pipa je najopasniji štetnik vinove loze u nekim vinogradima na crvenicama u Istri i Dalmaciji, dok se na svim tlima ne pojavljuje. Kornjaši izjedaju tek probuđene pupove loze i to najviše po noći, uslijed čega se smanjuje prinos grožđa, a kod uzastopnih jakih napada kroz dvije ili više godina loza se suši. Osim na vinovoj lozi ovaj štetnik se može naći i na lišću bresaka, maslina i crnike.

Biologija:

Slabo je proučena. Kornjaši se pojavljuju u doba pupanja loze, a s pojavom lišća nestaju. Vrijeme pojave pipa u Istri je od kraja travnja do polovine svibnja, a varira od 2-6 tjedana.

Mjere suzbijanja:

Uništavanje ovog štetnika provodi se skupljanjem kornjaša po danu ispod postavljenih gruda zemlje ili ploča kamenja, kao i skupljanjem po noći po čokotima uz svjetiljke. Kemijsko tretiranje čokota na početku pojave pipa vrši se s preparatima na bazi diazinona, BEKER i klorpirifos-etila, NURELLE D. Kod duge i razvučene pojave pipa treba tretiranje ponoviti nakon 10-14 dana. Najbolje je tretiranje provoditi pred večer, jer tada pipe naiđu na svježe sredstvo.

Pipe vinove loze

U nastavku obraticemo paznju na uobicajene pipe koje se javljaju u nasim vinogradima.

Lozni crvac (Lozni medić)

Lozni crvac ili lozni medić je jedna vrsta štitaste uši koja izlučuje mednu rosu. Na mednu rosu se naseljavaju gljive čadavice, a list izgleda kao da je poprašen prašinom. Ova uš tj. lozin crvac poznata je u prvom redu kao štetnik vinove loze, a javlja se i na agrumima. Raširena je u primorskim krajevima, a na kontinentalnom djelu se pojavljuje samo u staklenicima. Kao štetnik poznat je lozin crvac u Dalmaciji i primorju gdje zna u pojedinim godinama učiniti velike štete. Uglavnom se razvijaju od proljeća do jeseni, a u toplim krajevima i tokom zime.

Na vinovoj lozi nalazimo je najčešce u pazušcima lišca, na peteljkovini, pupovima i na samom groždu. Za vrijeme sisanja izlučuje uš ne samo vosak kojim joj je tijelo u večoj ili manjoj mjeri pokriveno već i obilje medne rose. Ta medna rosa prekrije često lišće i bobe grožda, na kojima se onda razviju gljive čadavice što samo povećava štetnost te uši. Interesantno je da se ta uš za vrijeme suhog i hladnog vremena zavlači u zemlju i da tu siše sokove na korijenu loze.

Lozin crvac je vrlo štetna vrsta štitastih uši koja može svojim sisanjem hranjivih sokova i izlučivanjem medne rose učiniti veliku štetu u vinogradima a naročito ako se pojavi u jačoj mjeri u doba dozrijevanja grozda. Napadnuti grozdovi ne dozriju, već grožde ostane kiselo.

Suzbijanje:

Preventiva za suzbijanje ove uši je zimsko prskanje u fenofazi C-D PRIMA EC ili DUOPAK PRIMA EC + NEORAM WG, a u toku vegetacije štitaste uši mnogo su otpornije na insekticide koji se tada smiju upotrebljavati. Ti se štetnici mogu tada suzbiti samo u stadiju ličinki koje su najosjetljivije. Dobri rezultati u prošlim sezonama u pojedinim vinogorjima postignuti su primjenom insekticida NURELLE D uz dodatak PRIMA EC ili okvašivača.

Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi)

Opis:

Na napadnutom lišću isprva se vide žućkaste točkice koje ubrzo poprimaju ljubičastocrvenkastu ili ljubičastosmedu boju, a koncentrirane su uz žile. Ove se pjege spajaju, i list se suši. Često se list deformira. Pri kasnijem napadu lišće je svjetlije, žuti i suši se, a može posmeđiti i otpasti. Zimska su jaja na rozgvi crvena, velika 0,1- 0,15 mm, te se njihove nakupine, koje su najviše koncentrirane uz pupove i koljenca, vide i prostim okom. Najviše ih ima na dvogodišnjem drvu, manje na jednogodišnjem, a najmanje na starijem drvu. Ličinke su isprva narančaste, a kasnije

crvene, dok su odrasli oblici jarko crvene boje, dugi 0,3-0,4 mm. Zadržavaju se na naličju lišća u finoj paučini. Ljetna se jaja nalaze na naličju lišća uz žile, svijetlo crvene su do narančaste boje, katkada i bezbojna.

Štetnost:

Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi) napada vinovu lozu i voćke. Osim ove vrste, lozu mogu napasti i neke druge vrste crvenih pauka. Najveće štete nastaju u vrijeme kretanja loze ako je zaraza jaka. U posljednjih tridesetak godina svuda u svijetu, pa tako i u nas, naglo je porasla pojava crvenih pauka, kako na vinovoj lozi, tako i na voćkama. Štoviše, crveni pauci nisu ranije bili uopće smatrani štetnicima vinove loze. Razloga za povećanje njihove štetnosti ima više. Jedan je upotreba insekticida širokog spectra djelovanja kao I fungicida koji pogoduju jačem razmnožavanju crvenog pauka (kaptan, tiran, ditianon, folpet, dodine) povečavanjem plodnosti I duljine života, te uništavanjem njegovih prirodnoh neprijatelja. Novi uzgojni oblici, pojačana gnojidba i vremenske prilike također su pozitivno djelovali na povećanje pojave i štetnosti crvenih pauka.

Biologija:

Voćni crveni pauk prezimi kao zimsko jaje, kojih katkada na 1 dužnom metru rozgve ima i više tisuća. U travnju započinje izlazak ličinki iz jaja, obično nekoliko dana prije kretanja vegetacije, i traje oko mjesec dana. Razvoj ličinki završava se za desetak dana, kada se pojavljuju odrasli oblici, koji nakon oplodnje odlažu ljetna jaja. Ovakav se razvojni ciklus ponavlja nekoliko puta u toku godine, jer crveni pauk u našim uvjetima ima na godinu 6-8 generacija. Toplo i suho vrijeme pogoduje razvoju ovih štetnika, pa u povoljnim godinama u polovici ili još češće na kraju ljeta maksimalno se poveća broj crvenih pauka na lozi.

Suzbijanje:

Ujednačena i pravilna gnojidba, bez pretjerane upotrebe dušika, smanjuje opasnost od voćnog crvenog pauka. Zimsko se prskanje drži potrebnim kada se na dužnom metru nađe više od 500-1000 jaja, kod nekih sorti čak 5000. U vrijeme razvoja izboja suzbijanje se drži potrebnim ako je zaraženo preko 60-70% listova, a ljeti kad je zaraženo preko 30-45% listova. Zimsko prskanje čokota sredstvima na bazi DNC je zabranjeno, dok je dozvoljena uporaba organofosfornih sredstva (u fenofazi pupa C-D). Kasnije se može upotrijebiti i neki od akaricida (u fenofazi prvih listića E). Kad je zaraza jača, zimskim jajima treba proljetno tretiranje izvršiti kada je oko 30% ličinki izašlo iz jaja, što se najčešće poklapa s početkom kretanja vegetacije (kada je duljina izboja 3-8 cm). Za to se koriste kemijski preparati tzv. akaricidi. Kasnije, u tijeku vegetacije, tretira se akaricidima ili organofosfomim insekticidima, koji također djeluju na crvene pauke, samo ako se opazi pojačani napad. Primjena organofosfornih insekticida u toku vegetacije protiv crvenog pauka ima prednost kad osim ovog treba suzbiti i neke štetne insekte.

Ne smije se češće upotrebljavati jedan te isti insekticid ili akaricid, kako se ne bi razvila rezistentnost crvenih pauka prema tim, pa i srodnim sredstvima. I neki fungicidi, koji se uzimaju protiv pepelnice, npr. KARATHANE GOLD 350 EC ili močivi sumpori (COSAVET DF i dr.), suzbijaju crvene pauke, pa je za slabije zaraze moguće primjenom ovih fungicida protiv pepelnice izbjeći potrebu za posebnim suzbijanjem crvenih pauka.

Lozina grinja - uzročnik erinoze

Opis:

Lozina grinja Eriophyes vitis Nal. iz porodice Eriophyidae (uzročnik erinoze) slične su lozinim grinjama Phyllocoptes vitis Nal. i Epitrimerus vitis Nal. iz porodice Phyllocoptidae (uzročnik akarinoze), a razlikuju se morfološki od ostalih paučnjaka, uglavnom, po tome što imaju samo 2 para nogu. Tijelo je podijeljeno na glavo-pršnjak i zadak. Na zatku se nalaze 2 čekinje. Lozina grinja je vrlo sitna životinja (dugačka svega 0,6 mm, a široka 0,03 mm); duguljastog, crvolikog oblika i bijele je boje. Ova vrste grinja imaju jednako segmentiran zadak dok lozine grinje iz porodice Phyllocoptidae imaju jaču segmentaciju na trbušnoj strani zatka.

Štetnost:

Lozina grinja uzrokuje na donjoj, rijetko na gornjoj, strani lista loze ispočetka bjelkaste, kasnije crvenkaste ili smeđe prstenaste udubine ili šiške (erinoza). Na suprotnoj strani list je obično ispupčen. U šiškama žive grinje i sišu sok. Podražajnim djelovanjem enzima što ga one izlučuju, u šiškama nastaje poseban pleter tkiva. U starijim pjegama nema više grinja. Općenito štete nisu velike, a u slučaju jačih napada lišće povene za vrijeme vrućine i otpadne, sadržaj šećera ostaje niži, a kod dugogodišnjih jakih napada može se javiti i skraćivanje izbojaka i metlasto korijenje. Osjetljivost sorti varira.

Biologija:

Grinje su relativno slabo proučen red člankonožaca. Eriophyidae se tokom ljeta razmnožavaju polaganjem jaja partenogenetskim putem, a na jesen, kada se javljaju mužjaci, spolnim putem. Tokom ljeta daju više generacija (najviše 6). Prezimljuju pod korom loze.

Mjere suzbijanja:

Koristiti isključivo preventivnu zaštitu u fenofazi pupa, uljnim sredstvima, primjerice PRIMA EC ili DUOPAK – PRIMA EC + NEORAM WG.

Lozina grinja - uzročnik akarinoze

Opis:

Lozine grinje Phyllocoptes vitis Nal. i Epitrimerus vitis Nal. iz porodice Phyllocoptidae (uzročnik akarinoze) slične su lozinoj grinji Eriophyes vitis Nal. iz porodice Eriophyidae (uzročnik erinoze), a razlikuju se morfološki od ostalih paučnjaka, uglavnom, po tome što imaju samo 2 para nogu (zato se ova grupa zove Tetrapodilia). Tijelo je podijeljeno na glavo-pršnjak i zadak. Na zatku se nalaze 2 čekinje. Lozina grinja je vrlo sitna životinja (dugačka svega 0,6 mm, a široka 0,03 mm); duguljastog, crvolikog oblika i bijele je boje. Ove dvije vrste grinja međusobno su vrlo slične, a od porodice Eriophyidae se razlikuju samo po tome što imaju jaču segmentaciju na trbušnoj strani zatka, dok Eriophyidae imaju jednako segmentiran zadak.

Štetnost:

Akarinozu vinove loze najčešće izazivaju ove dvije vrste grinja koje obično dolaze zajedno i uzrokuju skraćivanje internodija. Pored toga listovi ostaju mali, zakržljali, požute i ako se gledaju prema svjetlu imaju zvjezdaste žute pjege. Kod nas skraćivanje internodija i žućenje lišća izaziva još i crveni pauk, a slične simptome mogu izazvati i neki drugi faktori (infektivna degeneracija loze, biljno-hranidbeni, uzgojni i drugi momenti). Ove su vrste općenito mnogo štetnije od lozine grinje (Eriophyes), jer napadnuti izbojci ne donose plod, ne stvara se plodno drvo, a kod višegodišnjih napada čokoti se postepeno suše.

Biologija:

Žive slobodno na listu, a prezimljuju pod korom čokota na prijelazu starog drva u novo. Tokom ljeta daju 4-5 generacija.

Mjere suzbijanja:

Ako su čokoti bili napadnuti prethodne godine, preporučuje se poslije rezidbe, a prije izbijanja izbojaka, premazivanje mjesta gdje prezimljuju grinje. Osim toga preporuča se prskanje čokota sumpornim ili uljno-organofosfornim sredstvima. Prethodno treba staru koru sastrugati. U proljeće, prije cvatnje, prska se sumpornim sredstvima ili uljnim sredstvima, primjerice ekološki prihvatljivim pripravkom PRIMA EC ili selektivnim akaricidima.

Štetnici vinove loze

Fungicidi sistemično-kontaktnog djelovanja

Biljni organi prskani sistemičnim fungicidom upijaju aktivnu tvar, te se ona translocira (prenosi) nepromijenjena u obliku metabolita na veće ili manje udaljenosti unutar biljke.

Sistemičnost može biti uzlazna (ksilem sistemik), koja je najjače izražena, ili silazna (floem sistemik). Neki fungicidi pokazuju kretanje u oba smjera. Nadalje za fungicide sistemičnog djelovanja osobito je da fungicidno-zaštitno djelovanje traje 8 do 12 dana, a vrijeme ulaska u list 30 – 60 minuta. Nakon toga ih kiša ne može isprati niti razgraditi sunčevo svjetlo. Djeluju stopirajuće do 48 sati, što znači da djeluju terapeutski, uništavaju micelij-hife gljive unutar lista i zaustavljaju ili usporavaju njen razvoj.

Sistemični fungicidi smanjuju broj prskanja uz sigurniju zaštitu.

Problem sistemičnih fungicida je brža pojava otpornosti (rezistentnosti) gljive patogena. Zato se uključuju u programe zaštite vinove loze na "mjesto-poziciju" koje je najkritičnije za infekciju peronoporom. To su faze neposredno pred cvatnju (H) do zatvaranja grozda (K).

Osobine sistemičnog fungicida nakon prskanja su sljedeće:

• probija kutikulu ili epidermu organa na koji je nanešen (uglavnom pasivno)

• giba se unutar čitave biljke ili poprskanog dijela

• nakon gibanja se smjesti u tkivu određeno vrijeme

• u tkivu se akumulira u količini koja je toksična za gljivu patogena ali nije toksična za biljku domaćina

Preparat Koncentracija [%] Napomena

ALONSO0,3 - 0,4

FANTIC M

0,25

FANTIC F

0,20

GALBEN C

0,4-0,5

NAPOMENE:

Svaki od navedenih fungicida ima svoju "idealnu poziciju" u programu zaštite. Sastoje se od sistemične i kontaktne komponente:

• ALONSO primjenite od faze D-H -ako je prisutna zaraza crnom pjegavosti, inače od faze E-H – dva prskanja protiv peronospore; najviše tri puta godišnje u istom vinogradu; pokazuje sporedno djelovanje i na sivu plijesan

• FANTIC F preporučamo primjeniti u fazi H i J; suzbija crnu pjegavost i sporedno sivu plijesan

• FANTIC M preporučamo primjeniti u fazi H i J; dobro se premješta u mlade listiće

• GALBEN C preporučamo pred fazu K jer sadrži i bakrenu komponentu

Opasnost od peronospore u normalnim godinama prestaje oko 15.srpnja. Tada list postaje otporniji na infekcije, a i visoke temperature stopiraju razvoj bolesti.

Općeniti program za suzbijanje peronospore izgleda ovako:

1. faza A-C: bakreni pripravak u trostrukoj (faza C dvostrukoj) koncentraciji u odnosu na onu koja se koristi u toku vegetacije

2. faza D-G: organski kontaktni ili bakreni fungicid – 2 prskanja u razmaku 7-10 dana

3. faza H: sistemično-kontaktni fungicide

4. faza I: cvatnja

5. faza J: sistemično-kontaktni fungicide

6. faza J-K: sistemično kontaktni ili bakreni fungicide

7. faza K: bakreni fungicide

Svaka regija, ovisno o slijedu vremenskih prilika imat će više ili manje prskanja. Važno je znati slijedeća pravila:

• do cvatnje se koriste jeftiniji kontaktni fungicidi (bakreni u Dalmaciji i Istri, organski na kontinentu - nije obavezno)

• neposredno pred cvatnju i odmah nakon cvatnje koriste se sistemični fungicidi (radi sigurnije pokrovnosti bujnog porasta)

• od zametanje bobica do zatvaranja grozda koristi se sistemik ili kontaktni fungicid, ovisno o vremenskim uvjetima

• zadnje prskanje nakon zatvaranja grozda provodi se bakrenim pripravkom

Najpogodniji trenutak, kada treba pristupiti zaštiti loze, može sigurno utvrditi jedino dobro organizirana prognoza - antiperonosporna služba.

Fungicidi kontaktno–protektivnog djelovanja

Tvornički (gotovi) preparati na bazi bakra ili modre galice i vapna:

Preparat Koncentracija [%] Napomena

NEORAM WG

0,75

PREDNOSTI BAKRENIH PRIPRAVAKA U ODNOSU NA ORGANSKE PRIPRAVKE:

• odlično se "lijepe" na list vinove loze

• kiša ih teško ispire

• u zadnjem prskanju pomaže očvršćenju bobice što uzrokuje slabije infekcije sive plijesni

• širok spektar djelovanja

NAPOMENA:

• vremenske prilike utječu na ponašanje bakrenih pripravaka: naglo zahlađenje i kiša u početku vegetacije mogu jako aktivirati bakrene ione koji tada mogu izazvati palež lista (zato se na kontinentu za početna prskanja – u fazi D-F preporučaju organski fungicidi koji su "blaži", a u Dalmaciji se tradicionalno više koristi bakar)

Tvornički organski fungicidi kontaktno–površinskog djelovanja:

Preventivni fungicidi trebaju biti na listu loze prije nego počne stvaranje klične cijevi i prodiranje zoospore u list.

Kap vode (uslijed kiše ili rose) potakne zoosporu na klijanje. Međutim, voda također aktivira već nanešeni fungicid koji uništi proklijalu zoosporu i zaustavi proces zaraze. Važno je naglasiti da preventivni fungicidi ne pomažu u slučaju vidljivih "uljnih pjega" jer je tada gljiva razvijena unutar lista, a fungicid može samo sprječiti infekciju, ali ne može zaustaviti proces inkubacije i fruktifikacije. Zato je važno pravovremeno prskanje prije zaraze. Za pravovremeno obavještavanje o potrebi preventivnog prskanja zadužena je antiperonosporna služba pojedinog područja.

U prosjeku je potrebno napraviti 2 prskanja organskim preventivnim fungicidima prije cvatnje (u fazi D-F).

Preporučamo primjenu jednog od preventivnih fungicida iz tablice a koji su dokazani u brojnim pokusima i praksi. Svaki od navedenih pripravaka pruža odličnu zaštitu dok ga ne ispere kiša. Prskanje treba ponoviti nakon 40-50 ml oborina.

Također je važno znati da se preventivni fungicidi ne premještaju u mlado lišće. Ako je porast značajan nakon zadnjeg prskanja, potrebno je pratiti prognozu i prskati prije kiše ili jake rose. Svaki od navedenih fungicida ima svoje "mjesto-poziciju" u programu zaštite vinove loze, gdje će najbolje pokazati svoja svojstva.

Primjena Koncentracija (%) Napomena

DITHANE M-45

0,25 prva 2 prskanja (faza D-F)

DITHANE DG NeoTec

0,25 prva 2 prskanja (faza D-F)

FOLPAN 0,15-0,2 isto kao gore

MANKONOR 80 WP

0,25 isto kao gore

Mjere suzbijanja

U nastavku ce biti reci o merama suzbijanja bolesti vinove loze.

Objasnjena su sredstva na bazi fungicida.

Sunčana palež i kisela trulež grožđa!

U razdoblju od 13. do 21. lipnja o.g. upućivali smo preporuke za drugu zaštitu vinograda nakon cvatnje, a između 29. lipnja do 6. srpnja o.g. upozoravali smo na potrebe treće zaštite vinove loze nakon cvatnje. U tim smo preporukama međimurske vinare savjetovali na važnost kvalitetne zaštite vinograda protiv plamenjače ili peronospore (Plasmopara viticola), pepelnice (Uncinula necator), druge generacije gusjenica pepeljastog grožđanog moljca (Lobesia botrana), kisele truleži (Acetobacter spp. i dr.) i sive plijesni grožđa (Botrytis cinerea)! Premda je u svibnju na većini lokaliteta u vinogorju palo 80-tak mm oborina, tijekom lipnja 50-ak mm kiše, a tijekom prve polovice srpnja još novih 50-ak mm, u poljskom je pokusu poljoprivredno-savjetodavne službe na netretiranom trsju sorte Moslavac dana 9. srpnja o.g. zaraza lišća peronosporom ili plamenjačom bila samo 15-ak %, a zaraza grožđa pepelnicom oko 25 %. Jedan od važnijih razloga slabije ovogodišnje pojave plamenjače ili peronospore loze je vrlo suhi mjesec travanj, kada je palo samo 2-3 mm oborina, a prosječna je mjesečna temperatura bila veća +30C od mnogogodišnjih prosjeka za taj dio godine. U takvim je uvjetima dozrijevanja zimskog prezimljujućeg potencijala peronospore na otpalom lišću bilo vrlo otežano, pa su primarne zaraze tijekom svibnja bile vrlo slabe! Također vrlo vruće razdoblje od 18. do 22. lipnja o.g. uništilo je sekundarni potencijal peronospore na lišću (“bijelu prevlaku” na donjoj strani “uljnih mrlja”), pa većih šteta u vinogorju nije bilo. Razloge slabije ovogodišnje pojave pepelnice grožđa do sredine srpnja objašnjavamo vrlo jakim propadanjem zimskih plodišta (tzv. kleistotecija) pepelnice u razdoblju rujan-listopad-studeni 2006. godine! Naime, tog je razdoblja protekle godine uočeno brojno formiranje plodišta pepelnice na lišću loze (naročito na sortama moslavac, štajerska belina i frankovka na lokalitetu Vučetinec), ali je neobično toplo i suho razdoblje poticalo aktivni razvoj hiperparazitacije i propadanja plodišta pepelnice od gljive biološkog antagonista pepelnice loze Ampelomyces quisqualis! Stoga su primarne zaraze pepelnicom tijekom svibnja bile vrlo male, a poznato ja da u Međimurju pepelnica loze u pupovima prezimi u vrlo skromnim omjerima. Nakon 9. srpnja o.g. bilježimo slabiji let, odnosno prestanak druge generacije pepeljastog grožđanog moljca, naročito na lokalitetima Sv.Urban i Trnovčak. Od 15. srpnja o.g. bilježimo najviše dnevne temperature zraka veće od 32ºC, a posljednjih dana takve vrijednosti prelaze 35ºC. U naredna 2-3 dana meteorolozi najavljuju još porast vrijednosti najviših temperatura zraka čak do 39º ili 40ºC. Na temperaturama većim od 34ºC prestaje naknadno umnažanje peronospore ili plamenjače i pepelnice grožđa, pa smatramo da u Međimurskom vinogorju više nema opasnosti zbog veće štetnosti od spomenute dvije bolesti na urodu grožđa. Naprotiv, u takvim uvjetima raste opasnost od sunčanih opekotina na grožđu, naročito u vinogradima gdje je smjer redova istok-zapad i na osjetljivim sortama, npr. Rajnski rizling, Muškat žuti, Rizvanac i dr. Sunčanu palež i posljedice štetne koncentracije ozona ublažujemo višekratnom primjenom biljnih fizioloških biostimulatora: Drin (0,05 %) ili Poly-Amin (0,1 %) i dr.!

Prema fenološkim razvojnim stadijima vinova loza je značajno naprednija nego ranijih sezona. Naime, od početka ovogodišnjeg travnja do sredine srpnja zbroj ili suma prosječnih dnevnih temperatura iznad 100C prelazi vrijednost 8300, pa sredinom zadnje dekade srpnja očekujemo intenzivne promjene boje bobica u sorte Pinot sivi (mekšanje ili “šara” bobica)!

Stoga vinogradarima koji su obavili potrebne mjere druge i treće zaštite vinograda nakon cvatnje prema uputama županijske Prognozne službe za zaštitu bilja ne preporučujemo tijekom ovotjednih vrućina obavljati mjere kemijske zaštite vinograda, odnosno između treće i četvrte zaštite nakon cvatnje je moguć veći razmak između tretiranja 20-25 dana! Smatramo da u narednom razdoblju možemo očekivati pojavu kisele truleži grožđa, naročito na sortama ranije epohe dozrijevanja i zbijenih grozdova, npr. pinot sivi, pinot crni, traminac, sauvignon i sl.! Takva je opasnost naročito naglašena u vinogradima gdje je kemijski suzbijana prva ili cvjetna generacija pepeljastog grožđanog moljca krajem svibnja ili početkom lipnja o.g., pa su grozdovi zbog prevelikog broja bobica zbijeni već sredinom srpnja! Ali, ipak je presudan čimbenik za jaču pojavu kisele truleži grožđa veći broj kišnih dana tijekom mjeseca kolovoza!

Dakle, meteorološki uvjeti tijekom kolovoza (više od 100 mm kiše), relativno visoki sadržaj šećera u grožđu, pucanje boba, množenje vinskih mušica, moguća pojava ličinki III. pokoljenja pepeljastog grožđanog moljca i primjena specifičnih fungicida za suzbijanje sive plijesni (botritisa) pogoduju mogućoj jačoj pojavi i razvoju tzv. kisele truleži grožđa. Kako se radi o izuzetno opasnoj bolesti koja može izazvati octikavost vina, takvo grožđe se ne preporučuje se vinificirati. Vinogradari najčešće sve oblike truleži grožđa poistovjećuju s uzročnikom sive plijesni (Botrytis cinerea), pa je prepoznavanje ovih bitno različitih patoloških poremećaja tijekom berbe 2007. godine naročito važno.

Prof. Kišpatić (1992.) opisuje pored sive plijesni još tzv. zelenu plijesan grožđa, bijelu trulež (u Dalmaciji), crnu trulež (na otoku Krku), te najavljuje moguću pojavu tzv. bakterijske truleži grožđa uz vrlo štetno octeno vrenje mošta. Uvođenjem posebnih pripravaka usmjerenih isključivo za suzbijanje sive plijesni grožđa (npr. Ronilan,

Kidan, Sumilex i sl.) u zemljama zapadne i srednje Europe, krajem osamdesetih godina proteklog milenija, sve veći problem postaje tzv. kisela trulež”. U Hrvatskoj prof. Cvjetković (1996.) prvi stručnu javnost upozorava na pojavu, štetnost i posljedice ove bolesti. Na području Međimurskog vinogorja se krajem kolovoza-početkom rujna 2002. godine, pored sive plijesni (botritisa) počela jače razvijati kisela trulež grožđa. Za razliku od sive plijesni ili botritisa koji može napasti i zelene bobice, kisela trulež se javlja samo na bobicama u sazrijevanju. Osjetljivost na kiselu trulež počinje nakon promjene boje boba, a najčešće kada sadržaj šećera u grožđanom soku prelazi 12 %. Među najosjetljivije sorte se ubrajaju se: pinot sivi, pinot bijeli, pinot crni, chardonnay, sauvignon, graševina, muškat žuti i dr. Kod sorata kompaktnih grozdova bolest je češća jer kod povećanja volumena boba dolazi do njihovog međusobnog potiskivanja, pri čemu se stisnu, zdrobe i odvajaju od peteljkovine. Zaraza je također vrlo laka u sorata tanke pokožice na bobama koje se nakon obilnih počinju naglo povećavati, makar grozdovi bili rahli. Kisela trulež se širi s oboljelih boba na zdrave koje ih dodiruju! Za razvoj kisele truleži je neophodno što više kišnih dana i visoka vlažnost zraka (90-100 %). Prisutnost vinskih mušica (Drosophyla spp.) u svim fazama kisele truleži upućuje na činjenicu da ovaj insekt ima veliki utjecaj na širenje ove bolesti. Ona je “vektor” ili prenositelj kvasaca. U Italiji je potvrđeno da vinske mušice izravno utječu na širenje kisele truleži, pa se ova vrsta čak usmjereno suzbija u vinogradu. Iz probavnih organa Drosophyla-e je izolirano 17 vrsta kvasaca. Mjesto grozda na kojem se javljaju prvi znakovi kisele truleži uvijek je povezano s mikro-oštećenjima pokožice bilo koje vrste. Često se kisela trulež razvija a grozdovima napadnutim pepelnicom! Oštećene bobice kiselom truleži imaju prodoran miris po octu, po čemu je bolest dobila ime. Miris se osjeća blizu trsja koji nose napadnute grozdove. Poznato je da octikavost predstavlja jednu od najopasnijih bolesti vina. Bobe bijelih ili crnih sorata poprimaju svijetlosmeđu ili kestenjastu boju različitih nijansi (vidi fotografije). U početku se takve bobe teško razlikuju od gnjiloće koju uzrokuje botritis. Do promjene boje obično prvo dolazi uz peteljkovinu. Pokožica postepeno postaje sve tanja i propusna (zbog maceracije štetnim kvascima i bakterijama), pa zaražene bobice gube tekućinu koja se cijedi po zdravom dijelu grozda. Na kraju pokožica postaje toliko tanka da pukne pod teretom grožđanog soka. Tada bobe ostaju prazne, vlažne, zadržavaju kestenjasto-smeđu boju, s jednom većom perforacijom na donjoj strani. Zbog soka koji se cijedi po grozdu, a bobe su vlažne, ljepljive i sjajne. Oštećene bobe, kao i sok u njima, imaju prodoran miris po octu. U tom se stadiju kisela trulež lako prepoznaje i razlikuje od botritisa.

Kiselu trulež grožđa prema talijanskim podacima uzrokuju različita gljivice ili kvasci (npr. Kloeckera apiculata, Saccharomycopsis vini, Hanseniaspora uvarum, Metschnikowa pulcherrima, Candida spp.), te bakterije roda Acetobacter, Gluconobacter i Bacillus. Sekundarno se razvijaju Alternaria, Aspergillus, Cladosporium, Mucor, Penicillium i Rhizopus. U Hrvatskoj su nakon tuče determinirane također različite vrste kao uzročnici truleži grožđa: Penicillium glaucum, Monilinia fructigena, Alternaria alternata, Trichotecium roseum, Rhizopus nigricans, Epicoccum purpurescens i dr., ali je najvažnija svakako Botrytis cinerea. Kako kiselu trulež uzrokuje veći broj štetnih kvasaca i bakterija, a javlja se nakon promjene boja bobica pri sadržaju šećera većem od 12 %, nemoguće ih je kurativno suzbijati fungicidima zbog njihova štetnog utjecaja na vrenje mošta. Botriticidi kratke karence za kontrolu sive plijesni (npr. Mythos, Switch, Teldor, Cantus) ne suzbijaju uzročnike kisele truleži. Najbolji učinak na kiselu trulež daju preventivno bakreni fungicidi, a njihova karenca za vinske sorte grožđa iznosi 35 dana.

Crvena palež, crvenilo lišća (Pseudopeziza tracheiphila)

Opis:

Krajem svibnja ili početkom lipnja na listovima se javljaju žućkaste uglate pjege koje kasnije kod bijelih sorti postaju žutosmeđe, a kod crnih sorti tamno-crvene, sa zelenim otokom u sredini. Tako napadnuti listovi suše, postaju smeđi i konačno otpadnu. Tijekom kolovoza ili rujna bolest se može ponovo pojaviti na svim listovima koji zbog toga prerano otpadnu.

Štetnost:

Crvena palež nije raširena bolest, ali može tamo gdje se javi; osobito na pojedinim sortama biti vrlo štetna, pošto se zaraženo lišće suši i ranije opada.

Biologija:

Gljiva prezimljuje u otpalom lišću. U proljeće uz nervaturu lista nastaju mnogobrojni apoteciji (plodišta) s askusima i askosporama koje nošene vjetrom vrše primarnu infekciju. Dozrijevanje apotecija je postupno i traje sve do kraja kolovoza. Na zaraženim listovima razvijaju se konidiofori s konidijama koje prošire zarazu. Spore na listu kliju i putem puči ili direktnim prodorom membrane zalaze u list. Gljiva zalazi u provodne elemente (žile) začepljujući ih, zbog čega dolazi do stvaranja pjega i sušenja.

Mjere suzbijanja:

Tijekom jesenskog ili proljetnog kopanja voditi računa, da se sve otpalo lišće duboko zakopa. Prvo prskanje bakrenim sredstvima provesti nešto ranije od prvog prskanja protiv peronospore. Pošto se češće javlja na laganim tlima, gdje loza nema dovoljno vode, treba gnojidbom povećati sadržaj humusa a time i kapacitet tla za vodu. U vinogorjima u kojima se bolest pojavljuje treba provesti dva prskanja, i to u fazi tri lista i u fazi 5 do 7 listova, ako u tom razdoblju padaju kiše. Od fungicida za suzbijanje crvene plaeži registrirani su: NEORAM WG, DITHANE M-45, DITHANE DG NeoTec, MANKONOR 80 WP, FOLPAN 80 WG, GALBEN C WP, ALONSO WP i dr.

Red. br. Preparat Djelatne tvari [%] Koncentracija [%]

1 NEORAM WG

Cu-oksiklorid - 7.5 % 0,2 - 0,3

2 DITHANE M-45

mankozeb - 80 % 0,2 - 0,25

3 DITHANE DG NeoTec

mankozeb - 75 % 0,2 - 0,25

4 MANKONOR 80 WP

mankozeb - 80 % 0,2 - 0,25

5 FOLPAN 80 WDG folpet - 80 % 0,15 - 0,2

6 GALBEN C WP

benalaksil – 4.3 %; Cu – 33% 0,4 - 0,5

7 ALONSO WP

fosetil aluminij - 50%; folpet - 25% 0,3

Sušica cvata i grozdića vinove loze

Opis:

Bolest napada cvat i mlade grozdiće, zatim mladice, a osim toga, česta je na peteljki listova, dok se na plojci rijetko pojavljuje. Cvjetovi posmeđe i otpadaju, te na čokotu ostaje visiti samo suha peteljkovina. Kod djelomične zaraze cvata javljaju se smeđe do ljubičastosmeđe produljene pjege koje se često u sredini uzdužno raspuknu, a dio cvata iznad pjega se osuši. Na bobicama. se bolest razvija odmah čim se formiraju. One pocrne i postanu tvrde. Kasnije se zaraza bobica ne javlja. Zaraza je utvrđena na velikom broju sorti vinove loze. Na mladicama se zaraza prepoznaje po smeđim do ljubičastosmeđim dugoljastim pjegama koje zahvate mladicu u dužini 1-10 cm, već prema jačini zaraze. Karakteristično je da se mladica u središtu pjege uzdužno raspukne. Ukoliko se rezidbom zaražena rozgva ne ukloni, izbija iz nje mladica koja se osuši, jer se gljiva iz rozgve proširi na bazi mladice koja na ovom mjestu posmeđi. Češća je zaraza cvata nego mladica, odnosno rozgve. Na plojki listova javljaju se male okrugle smeđe pjege, dok su simptomi na peteljci isti kao i na peteljkovini cvata. Kod zaraze peteljke lista, obično se osuši jedna polovina plojke.

Štetnost:

Sušica cvata i grozdića vinove loze prvi puta detektirana je, kod nas, poslije 1949. godine, iako je sigurno postojala i ranije. U Hrvatskoj je raširena po cijeloj Istri, otoku Krku, Hrv. Zagorju, a u manjoj mjeri u Slavoniji i okolici Bjelovara. Nanosi velike štete jer uzrokuje sušenje cvata i mladih grozdića. Zabilježeni su slučajevi da uništi i do 80% cvata. Vlaga pogoduje zarazi, ali nanosi ozbiljne štete i u manje vlažnim godinama.

Biologija:

Gljiva prezimi na zaraženim dijelovima loze u vidu piknida i micelija. Piknospore sa zaraženih dijelova inficiraju cvat i mladicu. u proljeće. Miceliji koji prezimi u zaraženoj rozgvi prelazi direktno u mladice. U toku vegetacije javljaju se također piknide sa sporama (i to u ovom slučaju tipa Phoma) na zaraženim dijelovima kojima se zaraza širi dalje.

Mjere suzbijanja:

Rezidbom treba ukloniti zaraženu rozgu, a u tijeku vegetacije treba ukloniti i sve zaražene dijelove tj. cvat, grozdiće i mladice; te ih spaliti. Potrebna su najmanje dva prskanja prije cvatnje i to bakrenim pripravcima. Prilikom prskanja treba poprskati cijeli čokot kao i sve zelene dijelove. Samo u slučaju jake zaraze na rozgvi, korisno je odmah, nakon kratkog reza, izvršiti i jedno prskanje pripravkom NEORAM WG.

Sušenje čokota – Armillaria mellea Vahl. i Stereum hirsutum (Will.) Fr.

Pojedini čokot za vrijeme vegetacije naglo se osuši, kao da ga je udarila kap (apopleksija).

Uzrokom su ukoliko se ne radi o truleži korijena (Rosellinia nectatrix), odnosno ukoliko se ne radi o abiotskim faktorima mehaničke prirode (kao što su ozlijede od glodavaca), gore navedene gljive, od kojih prva napada koru, odnosno kambij ispod nje, a druga ulazi u srž, uzrokujući njezino propadanje. Armillaria mellea prodire u lozu pomoću rizomorfi, a Stereum hirsutum kroz rane pomoću bazidiospora.

Praktički uzevši obrane nema pa treba:

• osušeni čokot treba što prije odstraniti,

• treba uništavati plodišta tih gljiva u vinogradu i blizini,

• nakon vađenja treba uništiti i korijen, a jamu treba ostaviti otvorenu od 1-6 mjeseci i na kraju

• po mogućnosti treba lozu što manje ranjavati kod obrezivanja

"ESCA" – bolest vinove loze

Nakon bombastičnog priloga u TV emisiji "Poljoprivrednoj emisiji" prikazanoj u nedjelju 25. srpnja na 1. programu Hrvatske televizije i novinskog članka obavljenog u Večernjem listu (Vrt br. 991 od 29. srpnja), o pojavi bolesti vinove loze znane kao "ESCA" u vinogradima kontinentalne i primorske Hrvatske, mnogi vinogradari su zbunjeni i s razlogom zabrinuti.

Oni, ovogodišnju pojavu peronospore i crvenog paleža jakog intenziteta, zbog čestih oborina ovog ljeta, pripisuju bolesti "ESCA". Obilaskom vinograda na području Križevaca (sl. 1-6), naišli smo u nekolike vinograda gdje je prisutni "ESCA", i to na par čokota starih tridesetak godina. Čokoti su uglavnom oštro rezani, sa velikim ranama koje nisu premazivane voćarskim voskom, te je najvjerojatnije zbog toga došlo do zaraze "ESCA"-om.

Ta bolest je prisutna u našem kraju ali možemo reći da nije uzela većeg maha. Primijetili smo, da neki vinogradari, premazuju veće rane od rezanja, silikonskim kitom i na taj način ih zaštićuju. Zasad se ova metoda pokazala kao dobra, jer sprečava ulazak vode u čokot te ga štiti od propadanja. Ovaj način zaštite bi trebalo pratiti jer je vrlo jednostavan i praktičan i što je danas važno jeftiniji od premazivanja voskom i ostalim preparatima.

Naši eminentni fitopatolozi (Kišpatić, Kovačević, Panjan) još su davne 1960. godine upozoravali na sporadničnu pojavu apopleksije vinove loze* (objavljeno u knjizi "Bolesti i štetnici vinove loze i voćaka", Poljoprivredni nakladni zavod Zagreb), a 1990. godine profesor dr. Bogdan Cvjetković i Ljubo Isaković, "Institut za zaštitu bilja Zagreb", objavili su u Glasniku zaštite bilja broj 6/1990. članak "Novi uzročnik apoplektičkog venuća čokota u nas" (Eutypa lata - pers. tul et tul.).

Zbog alarmantne obavijesti o pojavi "ESCA"-e, koja je srećom u nesreći prisutna u malom broju vinograda u Hrvatskoj, smatramo da se senzacionalistički, s poluinformacijama ne izlazi u javnost, jer se time bez razložno sije panika među vinogradarima do granice da se "ESCA" naziva filokserom 21. stoljeća.

Očito je da naši eminentni stručnjaci – fitopatolozi uz još od 1960. godine pa sve do današnjih dana prate i izučavaju nova saznanja koja se odnose na "ESCA"-u u Hrvatskoj i u svijetu te nas o tome redovno i iscrpno obavještavaju.

Fitoplazme kao uzročnici žutice vinove loze

Budući je ove godine podignuta velika prašina vezana uz bolest vinove loze znane kao "eska" ili apopleksija (kap vinove loze), smatramo potrebnim da vinogradare upozorimo na bolesti koje su daleko više zastupljene u našim vinogradima, pogotovo mladim, a zovu se žutica vinove loze uzrokovane fitoplazmama.

Bolesti su prisutne u našim vinogradima ali im naši vinogradari ne pridaju posebnu pažnju, odnosno neki je ni ne uočavaju.

Uzročnici tih bolesti su patogeni ranije označavani kao organizmi slični mikoplazmama, a u novije vrijeme poznati pod nazivom fitoplazme. Do unazad petnaestak godina njihova prisutnost na vinovoj lozi u Hrvatskoj nije zabilježena.

Simptomi djelomičnog žućenja vinove loze se najviše očituju na sortama chardonnay te pinot sivi i bijeli, na početku ljeta, a najuočljiviji su u rujnu i listopadu. Rubovi lišća se počinju uvijat prema van, lisne plojke blago požute, dok žile na listovima ostaju zelene (sl. 1-3). Mladice obično ostaju zelene i ne odrvene, te tokom zime smrznu. Grozdovi na takvim trsovima obično ostaju rehuljavi te se uglavnom smežuraju i posuše, ali nije pravilo. Mogu čak ostati i normalni zavisno koliko je bolest napredovala.

Do ugibanja loze dolazi obično dvije do tri godine nakon pojave prvih simptoma. Niti jedna bolešću zahvaćena loza nije se dosad oporavila. Čokote zaražene fitoplasmama treba označiti i odstraniti iz vinograda što prije te druge godine posaditi nove cijepove. Posebnu pažnju treba obratiti prilikom rezidbe druge godine, ako takve čokote niste odstranili, da prvo izvršite rezidbu takovih čokota, a nakon toga operete škare i alat koji ste koristili u alkoholu ili čistoj rakiji, kako bi i na taj način spriječili mogućnost zaraze.

Moramo naglasiti da ovu bolest vinove loze ne smijemo povezivati sa klorozom (žuticom) kojoj je uzročnik nedostatak ili višak mikro i makro hranjiva u tlu (kalcij, željezo, cink, mangan itd.).

Na našu sreću fitoplazme se teško prenose sa zaraženog čokota. Uglavnom se radi o zaraženom sadnom materijalu još u rasadniku, cijepljenjem sa zaraženim plemkama i podlogama. Stoga vinogradari oprez prilikom kupnje sadnog materijala! Nemojte se navući na zamku kupnje jeftinog sadnog materijala jer će štete uzrokovane zaraženim sadnim materijalom biti puno veće, nego da ste kupili cjepove koju kunu skuplje, a dobili garanciju da nije zaražen (virus free). Svi naši proizvođači imaju deklaracije da sadni materijal nije zaražen, međutim u praksi se pokazalo da to nije tako. To vam tvrdimo poučeni vlastitim iskustvom, a i iskustvom svojih kolega "vikend vinogradara".

Moramo vam reći da smo u tijeku obilaska vinograda na području Križevaca nailazili na sadni materijal gotovo svih naših većih proizvođača, ali smo doživjeli velika razočaranja. Jednom našem proizvođaču su jedne godine prodani cijepovi sa smrznutim provodnim snopovima na cijepljenom mjestu. Druge godine su mu isporučili nove cijepove u zamjenu, ali je dio njih zaražen fitoplasmama što je uočeno nakon treće godine. Nakraju je svake godine morao odstraniti par čokota iz vinograda budući lijeka za takav čokot nema. Od drugog proizvođača je također kupljen određen broj sadnica kojih smo do sada morali zamjeniti oko 40% zbog loše kvalitete, i da ne nabrajamo dalje.

Moramo nažalost zaključiti, da mi u Hrvatskoj nemamo dovoljno kvalitetan sadni materijal, te smatramo da bi naše Ministarsvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva i ostale institucije koje su zadužene za kontrolu kvalitete sadnog materijala morale poduzeti određene korake, kako bi naše vinogradarstvo unaprijedili i napravili konkurentnim onom u Europskoj uniji, kamo većina nas teži.

Žutica vinove loze (Kloroza)

Opis:

Za žuticu (Klorozu) je karakteristično da cijela površina lista požuti, a nervatura lista ostane zelena. Takav list ponekad djeluje kao osušeni list duhana, rubovi se savijaju prema unutra i često izgledaju kao oprženi. Listovi, ne samo da gube boju, već ostaju maleni, izboji su kratki i tanki, korijen ne zalazi u dubinu već se razvija postrano, a korjenove dlačice odumiru.

Žutica vinove loze

Nedostatak kalija

Štetnost:

Žutica (Kloroza) vinove loze nije uzrokovana gljivama, a pojavljuje se i kod drugih biljaka (npr. kod voćaka: breskve, kruške, maline, kod drveća: bagrem,…). Razlikujemo tri glavna uzroka ove bolesti: žutica zbog loših

vremenskih uvjeta, žutica zbog zbijenosti tla i žutica uzrokovana manjkom slobodnog željeza. Od žutice uvjetovane lošim vremenskim uvjetima uglavnom nema veće štete. Do nje dolazi u svibnju ili početkom lipnja. Zbog hladna kišovita vremena, listovi lagano požute, ali im se boja, čim zatopli, brzo popravi i postane normalna zelena. Veća je šteta od žutice uzrokovane zbijenošću tla, koja se uglavnom pojavljuje na teškim glinenim tlima. I tu se žutilo uglavnom popravlja u tijeku ljeta te se kasnije manje uočava. Iduće godine do te vrste žutice u istom vinogradu ne mora doći. A ako je lošom obradom tlo još jače zbijeno, bolest se ponavlja svake godine, te može uzrokovati slabljenje pa čak i odumiranje čokota. Žutica uzrokovana manjkom slobodnog željeza u tlu najčešće se javlja u tlima bogatim vapnom (npr. laporasta tla). Pa se tako ta vrsta žutice veže uz prisustvo vapna u tlu. Prvi listovi koji pokažu žuticu zadrže zelenu boju samo uz veće i manje lisne žile, a kasnije listovi na vrhu izboja, postanu posve žuti. Takovo stanje obično ostane sve do jeseni. Ima slučajeva da se stanje popravi samo od sebe, ali nikada list ne poprimi do jeseni potpunu, zdravu zelenu boju. U tome je glavna razlika ove vrste žutice prema ostalim dvjema.

Nedostatak mangana

Nedostatak magnezija

Biologija:

U zbijenom tlu smanjena je redukcija (prozraka) i izmjena plinova što dovodi do manjka kisika, viška ugljičnog dioksida, a tvori se i sumporovodik. Klorozu pojačava loše vrijeme koje smanjuje asimilaciju, a obilne kiše uzrokuju još veći nedostatak kisika u tlu. U izrazito vapnenastim tlima može biti dosta željeza, ali ga suvišak vapna veže u željezne spojeve, koji su biljci nedostupni, tj. korjenov ih sustav ne može upiti i unijeti u biljku. Dakle u tom tlu nema dovoljno slobodnog, biljci - lozi, dostupnog željeza. Željezo je biljci potrebno za tvorbu klorofila (lisnog zelenila), iako klorofil ne sadrži željezo nego magnezij. U početku razvoja loze, u proljeće, čokot još ima dovoljno slobodnog željeza, pa se klorofil stvara u dovoljnoj količini (listovi su zeleni), no u doba bujnog rasta (poslije cvatnje, od polovice lipnja) nema ga dovoljno i listovi žute. Dakle, porast uvjetovan jakom gnojidbom N-P-K gnojivima može pospješiti žuticu. Također, jaka gnojidba nedovoljno zrelim stajskim gnojem može dovesti do žutice vinove loze, jer se takav gnoj u tlu jako i brzo rastvara, pa mikroorganizmi koji obavljaju rastvaranje, intenzivno dišu i izlučuju ugljični dioksid koji se s vodom veže u ugljičnu kiselinu, koja također pretvara željezo u tlu biljci nepristupačan oblik.

Žuticu često izaziva pomanjkanje makro i mikroelemenata (bor, mangan, magnezij,…), nedovoljno srašten cijep, loše izvedeno cijepljenje, virusne bolesti,…

Na vinovoj lozi pojavljuje se više virusnih oboljenja, a ovom prilikom kažimo da postoji virusna bolest vinove loze opisana i poznata kao infektivno žućenje (flavescence doree).

Crveni pauk i lozine grinje šiškarice mogu također utjecati na pojavu žutice.

Mjere suzbijanja:

Prilikom cijepljenja na zeleno treba paziti da se uzimaju plemke s zdravih čokota, iako i one mogu biti zaražene virusom. "Foliarnom dijagnostikom" lista može se u laboratoriju za vinogradarstvo utvrditi koji mikro ili (i) mikro element nedostaje. Neki autori navode da klorozu vinove loze ne uzrokuje nedostatak željeza već nedostatak magnezija. Prije sadnje mladog vinograda obavezno uzorak tla na analizu. Ukoliko je analizom utvrđeno da je tlo takovog sastava da bi moglo izazvati žuticu vinove loze tada se preporuča nabavka takovog sadnog materijala (loznih cijepova) koji odgovaraju tlu. Obično takova tla sadrže višak vapna te se stoga preporuča nabava sadnog materija koji je cijepljen na podlozi Šasla x Berlandijeri 41B koja podnosi do 40% vapna u tlu. Lozni cijepovi na podlozi Kober 5BB podnosi do 20% vapna u tlu. Vinogradari s područja Kalnika (koje je poznato po višku vapna u tlu), a koji su sadili vinograde loznim cijepovima s odgovarajućom podlogom uopće nemaju problema s žuticom vinove loze.

Važno je napomenuti da prilikom nabavke sadnog materijala obratim pažnju na deklaraciju odnosno kupujemo sadni materijal od proizvođača koji nam mogu garantirati da isti nije zaražen virusom koji izaziva žuticu.

Ako smo već naslijedili ili posadili vinograd na tlu sa viškom vapna onda je jedino rješenje da u tlo unosimo preparate željeza u tkz. "kelatnom" obliku. Najpovoljnije vrijeme za gnojidbu preparatima koji sadrže željezo je jesen ili rano proljeće, prije nego loza krene. Postoje preparati koji sadrže željezo i neke mikroelemente, a biljci se unose folijarno (preko lista). Prskanje treba započeti u proljeće dok je lišće mlado i aktivno, ali svakako prije cvatnje. Folijarno se može primijeniti i Fertina Fe koja sadrži 4,5 % željeza u obliku FeSO4 i 1,5 % željeza u obliku kelata. Primjenjuje se u koncentraciji 0,2-0,3 %, razmak prskanja je 10-14 dana, s tim da primjena počinje rano u proljeće sve do nestanka simptoma nedostatka željeza odnosno kloroze. Može se primijeniti istodobno sa zaštitnim sredstvima, osim sa onim alkalne reakcije i sa mineralnim uljima. Ako nemamo preparate na bazi "kelatnog" željeza možemo koristiti i zelenu galicu u kombinaciji s Ureom (0,5 kg zelene galice + 0,5 kg Uree). Prskanje treba obaviti navečer ili za oblačna vremena.

Siva plijesan vinove loze (Botrytis cinerea)

Opis:

Bolest se pojavljuje naročito pred berbu, izazivajući sivu trulež bobica odnosno čitavih grozdova. Može se pojaviti i ranije, no najopasniji je njezin napad u stadiju dozrijevanja grožđa. Na zaraženim bobicama pojavljuju se najprije smeđe pjege koje se povećavaju i zahvaćaju cijelu površinu bobice. Ukoliko je vrijeme suho, tada se takve bobice smežuraju i suše. Međutim, ako je vrijeme vlažno s mnogo oborina, na bobicama se pojavljuje pepeljasto siva navlaka, koja predstavlja konidiofore s konidijama koje šire zarazu s bobice na bobicu tako, da nam u roku nekoliko dana mogu zahvatiti cijeli grozd, odnosno sve grozdove na čokotu. Naročito brzo propadaju zbijeni grozdovi jer je na njima olakšan prijelaz zaraza. Zbog međusobnog potiskivanja bobica, tijekom rasta, dolazi ili do pucanja na mjestima gdje se peteljčice odvajaju od glavne peteljke ili do djelomičnog odvajanja bobica od peteljčica na kojima sjede, što olakšava zarazu. Do zaraze dolazi ako nakon duljeg sušnog perioda, padnu jače kiše jer čokot naglo povlači vodu, unutar bobica dolazi do jakog tlaka, uslijed čega dolazi do pucanja pokožice. Mjesta raspuknuća, bilo peteljčice od glavne peteljke ili bobica do peteljčice, raspucana pokožica kao i oštećenja (od moljca, osa ili tuče) na bobicama jesu ulazna vrata za napad parazita. Ukoliko je došlo do infekcije na mjestu odvajanja peteljčice. od glavne peteljke, tada, ako je vrijeme bilo suho i napad raniji, dio grozda ispod mjesta infekcije smežura i suši, a ako vremenske prilike pogoduju parazitu tada će u kratko vrijeme biti, zahvaćen cijeli grozd micelijem gljive.

Štetnost:

Siva plijesan grožđa (Botrytis) poznata je kao saprofit na različitim mrtvim i odumirajućim biljnim dijelovima a kao parazit dolazi na različite biljke i biljne organe (izbojke, listove, plodove itd.). Pošto se u prirodi nalazi posvuda u

saprofitskoj, odnosno poluparazitskoj fazi, stvarajući obilje konidija, to uvijek postoji mogućnost da u povoljnim prilikama i pod određenim uvjetima kao parazit uzrokuje masovno oboljenje neke biljne vrste, nanoseći katkada i vrlo velike štete. Naročitu opasnost predstavlja za vinovu lozu i to za grožđe. Javlja se u svim vinogradima gdje može pod povoljnim uvjetima za njezin razvoj ne samo smanjili berbu u visokom postotku, već i utjecati na kvalitetu mošta odnosno vina. U pojedinim klimatskim predjelima (zap. Evropa), Botrytis cinerea dolazi pod imenom "plemenita plijesan" pošto svojim napadom poboljšava kvalitetu berbe izazivajući tzv. "plemenitu trulež" grožđa. Međutim u našim klimatskim prilikama, naročito u području plantažnih vinograda istočne Slavonije i Srijema, predstavlja glavni problem uzgoja vinove loze, odnosno primarni faktor koji smanjuje kvalitetu i kvantitetu berbe.

Biologija:

Tokom vegetacije zarazu šire konidije koje raznosi vjetar. Tijekom jeseni ili proljeća na sasušenoj rozgvi ili na otpalom lišću formiraju se sklerociji (crna tjelešca nepravilnog oblika veličine 1-3 mm). Na sklerocijima se u povoljnim uvjetima tijekom proljeća formiraju ili konidiofori s konidijama ili apoteciji. U prirodi je pojava apotecija rjeđa, te se razvojni ciklus odvija preko konidiskog stadija i sklerocija.

Mjere zaštite:

Prva faza infekcije su simptomi "zelene plijesni", kada propadaju peteljke, peteljčice i zelene bobe. Zelena plijesan se razvije na sljedeći način: gljivica Botrytis cinerea kao saprofit naseli se na ostatke odbačenih cvjetova (prašnici, kapice). Posebno se jako razvije u uvjetima slabog čišćenja grozdića (slab vjetar, kiša ili rosa), kad se "nahrani" ugljikohidratima iz ostatka cvjetova, ojača i uđe u zelenu bobicu, peteljku i peteljčicu.

Ulazak u zelenu bobicu može izazvati njeno propadanje (kao i petljki i peteljčica) i tu fazu zovemo "zelena plijesan". Često se ova faza ne zamjećuje, ili nije jako uočljiva. Gljivica se često pritaji 1-2 mjeseca i čeka početka zriobe bobica. Posljedica je pojava jake sive plijesni (truleži) u fazi šaranja i zriobe, kad gljivica dobije puno šećera u bobici, uz povoljne uvjete za razvoj (vlaga i toplina). Ovo je jedan od najznačajnijih načina razvoja sive plijesni.

Siva plijesan prodire u bobice kroz otvorene rane različitog porijekla (napad grožđanih moljaca, jak napad pepelnice-pucanje bobe, plitak korijen nakon jače kiše-pucanje bobe, jak vjetar, tuča, ose pred zriobu ...).

Osim što napada bobice i grozd te umanjuje kvalitetu grožđa i vina, gljiva za vlažna vremena može napasti i tek istjerale pupove, vrhove izboja i listove. Pup i dio izboja odumre, a list dobije smeđe pjege. Ipak ove štete nisu velike.

Veće su štete od napada na grozdiće u cvatnji, kada oni propadaju a uzrok je vinogradarima nepoznat.

Suzbijanje se provodi u četiri termina:

1. odmah nakon cvatnje

2. pred zatvaranje grozda

3. u šaranju ili omekšavanju boba

4. 3-4 tjedna pred berbu

Preparat Koncentracija [%] Količina Napomena

ALONSO

0,30-0,40 300-400 g odmah nakon cvatnje

FANTIC F

0,20-0,25 200-250 g odmah nakon cvatnje

PYRUS 400 SC

0,20-0,25 200-250 ml pred zatvaranje grozda, u šaranju i 3-4 tjedna pred berbu

Četiri prskanja sa kvalitetnim pripravcima osigurat će zdravo grožđe i u vrlo lošim godinama za vinogradare.

Važno je voditi računa i o sljedećem:

• saditi manje osjetljive sorti (sorte zbijenog grozda su osjetljivije)

• saditi vinograd okrenut u smjeru puhanja najčešćih vjetrova

• redovito suzbijati grožđane moljce

• za suzbijanje peronospore i crne pjegavosti primjenite fungicide prad cvatnju i nakon cvatnje koji dodatno djeluju i na sivu plijesan (ALONSO WP)

• potrebno je skidati lišće oko grozdova

• potrebno je uklanjati zaperke

• gnojidbu treba izbalansirati

• vinograd održavati čistim od korova

Peronospora, plamenjača (Plasmopara viticola)

Preduvjeti za primarnu zarazu:

temperatura tla min. 8°C u trajanju min.24 sata,

oborine i vlaga (kapi na listu) u trajanju min.4-6 sati,

listić promjera 5-10 cm.

Ovi su uvjeti kod nas, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, obično, ispunjeni između 10. i 20. svibnja (ali to nije pravilo jer odstupanja mogu biti znatna).

Preduvjeti za sekundarne infekcije:

da padne barem 10 mm kiše u 2-3 dana ili da je magla ili rosa 2-3 dana;

da je minimalna temperatura 10°C;

ako je vlaga dugotrajna, tada je infekcija moguća između 6-10°C

Opis:

Peronospora se pojavljuje na svim organima loze. Najkarakterističniji simptomi javljaju se na lišću, cvijetovima i grozdovima. Na lišću se prvi znaci pokazuju u vidu lako prozirnih pjega, zvanih "uljaste pjege". U okvirima tih pjega, s naličja, stvara se, kad je vrijeme vlažno, bjeličasta paperjasta prevlaka, koja predstavlja najkarakterističniji simptom peronospore. Kod kasnijih zaraza, na starijem lišću, pjege su poligonalnog oblika, također s bjeličastom prevlakom s naličja. Zaražena cvast pokriva se dijelom ili u cijelosti, bjeličastim paperjem da bi ubrzo zatim oboljeli dijelovi dobili mrku boju i sasušili se. Na grozdovima se bolest ispoljava od zametanja pa do šaranja bobica. Napadnute mlade bobice, kao i njihove peteljke, pokrivaju se bjeličastim paperjem. Kasnije zaražene bobice, u fazi šarka, dobivaju prvo plavičastu a zatim mrku boju, smežuravaju se i sasušuju, bez pojave karakterističnog paperja na površini.

Štetnost:

Peronospora je bolest američkog porijekla. U Europu (Francusku) je prenesena oko 1874. godine. U našoj je zemlji zapažena u nekim hrvatskim vinogorjima 1882. Bolest spada među najštetnije u vinogradarstvu čitavog svijeta. Svake godine, u našoj kao i u ostalim zemljama, nanosi osjetne gubitke, a u godinama peronospore može i pored primjene zaštitnih mjera upropastiti najveći dio berbe. I ozbiljno iscrpiti lozu uslijed masovnog uništavanja lišća.

Biologija:

Peronospora izaziva parazitna gljiva u čijem razvojnom ciklusu postoje: vegetativni organ - micelija i dva reproduktivna stadija: bespolni konidiji i polni oospore (zimske spore). Oospore se razvijaju u lisnom tkivu; najčešće u okviru onih poligonalnih pjega. Prezimljuju u otpalom lišću i u proljeće, kad srednja dnevna temperatura dostigne 11°C i kada nastane dulji kišni period s najmanje 10 mm oborina, klijaju stvarajući jednu krupnu sporu - makrokonidiju, iz koje se oslobađaju zoospore. Zoospore prenesene kapima kiše na prizemno vlažno lišće loze

ostvaruju primarne zaraze. Neko vrijeme nakon zaraze, na lišću se javljaju uljaste pjege. Vrijeme koje protekne između zaraza i pojave uljastih pjega označava se kao period inkubacije. Duljina ovog perioda ovisi o visini temperature i kreće se u našim krajevima u svibnju i lipnju obično 7-14 dana. Po isteku inkubacije stvaraju se, ako je vrijeme vlažno, konidije koje izbijaju na razgrananim konidioforima kroz puči, stvaraju bjeličastu paperjastu prevlaku s naličja uljastih pjega. Konidije vrše sekundarne zaraze, pod uvjetom da se nađu u kapi kiše ili rose, kad je temperatura iznad 13°C. Poslije novog perioda inkubacije pojavljuje se druga generacija konidija i to se tako ponavlja u toku čitave vegetacije vinove loze. Zastoj u razvoju parazita i širenju bolesti nastaje jedino u periodima suhog, beskišnog vremena.

Pepelnica, oidium, lug (Uncinula necator) - mjere suzbijanja

Sredstva na osnovi sumpora:

Preparat Koncentracija [%] Napomena

COSAVET DF

0,30 – 0,40 kontaktno djelovanje

Ostala sredstva:

Preparat Koncentracija [%] Napomena

DOMARK 40 ME

0,075 sistemično djelovanje

SYSTHANE 12 E

0,025 sistemično djelovanje

SABITHANE

0,03-0,035 sistemično i kontaktno djelovanje

KARATHANE GOLD 350 EC

0,05 – 0,06 kontaktno djelovanje

CRYSTAL

0,02 kontaktno i lokalsistemično djelovanje

CJELOVITA ZAŠTITA OD PEPELNICE U VINOGRADU

• Korištenje eradikanata – čistača (KARATHANE GOLD 350 EC) koji uništavaju micelij u pupu i na rozgvi na početku i kraju sezone

• Korištenje kvalitetnih kurativnih preparata za kontrolu primarnih infekcija u prvom dijelu sezone (SYSTHANE 12 E, DOMARK 40 ME)

• Korištenje kombiniranih pripravaka (SABITHANE) u vrijeme najveće opasnosti od pepelnice da se spriječi otpornost bolesti na triazole i često korištene preparate

• Korištenje visokokvalitetnog sumpornog preparata (COSAVET DF) u kombinaciji sa sistemicima, kako bi im se pojačalo djelovanje i spriječila pojava rezistentnosti

• Uvođenje novih djelatnih tvari – kinolina (CRYSTAL) specifičnog djelovanja na pepelnicu – CRYSTAL ima jedinstveno djelovanje na pepelnicu, dobro se miješa sa svim fungicidima u zaštiti vinograda i naročito je pogodan za korištenje na problematičnim, strmim i terasastim položajima, te na sortama naročito osjetljivim na pepelnicu

Pepelnica vinove loze, oidium (Uncinula necator)

Opis:

Pepelnica (oidium) se javlja na svim zelenim dijelovima vinove loze, na kojima se stvara sivo pepeljasta prevlaka - zbog čega je i dobila ime pepelnica. Na lišću se ova prevlaka javlja i s lica i s naličja. Napadnuto mlado lišće se

deformira, a često i suši. Najveću opasnost pepelnica predstavlja za grožđe koje biva zaraženo od zametanja pa do šaranja. Mlade bobice se u cijelosti pokrivaju sivopepeljastom prevlakom, smežuraju se i suše. Kod kasnijih zaraza bobice često pucaju, što je jedan od glavnih simptoma za pepelnicu. Obično veći dio grozda ili cijeli grozd obolijeva od pepelnice zahvaljujući brzom širenju površinskog parazita.

Štetnost:

Pepelnica (oidium) je američkog porijekla. Zapažena prvi put u Engleskoj 1845. godine, brzo se raširila u Evropi, da bi već 1850. zahvatila sva vinogorja Sredozemlja, a potom i Afrike i Australije, onemogućavajući praktično, u prvo vrijeme, proizvodnju grožđa. Pepelnica je i danas u mnogim vinogradarskim rajonima, naročito toplih krajeva, vrlo ozbiljna bolest, često opasnija od peronospore.

Biologija:

Sivopepeljastu prevlaku čini površinski splet micelije, na kome se razvio konidijski stadij opisan kao Oidium Tuckeri. Konidije vrše sekundarne zaraze u toku čitave vegetacije vinove loze. U drugoj polovini ljeta i početkom jeseni u pepeljastoj se prevlaci razvijaju loptasta tjelešca crne boje - peritecije, koje predstavljaju organe za prezimljivanje. Peritecije u toku proljeća, za vrijeme kiše, pucaju. Iz njih se oslobađaju askusi i askospore, koje stvaraju primarne zaraze. Micelija razvijena iz askospora daje prvu generaciju konidija i tako se dalje odvija razvojni ciklus parazitne gljive. U toku ljeta neki ogranci micelije prodiru u unutrašnjost pojedinih pupoljaka i tu prezime. Za klijanje konidija nije potrebna voda, čak ni veća relativna vlažnost zraka. Otuda pojava da se pepelnica širi i za sušnih ljetnih perioda. Međutim, ukoliko je vlažnost zraka veća i temperatura povoljna, utoliko će se pepelnica intenzivnije razvijati. Inače razvoj parazita je moguć na temperaturama između 5 i 35°C, sa optimumom oko 26°C.

Mjere suzbijanja:

Za suzbijanje pepelnice koristi se elementarni sumpor i neki sumporni spojevi - kao klasična sredstva te fungicidi na osnovi meptildinokapa, sistemični fungicidi i kombinirani preparati koji suzbijaju i peronosporu i pepelnicu. Sumpor u prahu služi za zaprašivanje, dok se koloidalni sumpor i neki drugi preparati sumpora koriste za prskanje, bilo da se dodaju bordoškoj juhi, u cilju istovremenog suzbijanja peronospore i pepelnice, bilo da se upotrebljavaju sami kao suspenzija u vodi. Aktivnost sumpora je utoliko veća ukoliko je vrijeme suše i toplije.

Crna pjegavost vinove loze - ekskorioza (Phomopsis viticola)

Pripravci za preventivno suzbijanje i zaustavljanje razvoja piknida i spora:

1. Prije kretanja pupova: (u mirovanju)

Preparat Koncentracija [%]

NEORAM WG

0,5-0,6%

2. Od otvaranja pupa (pojave listića) do pred cvatnju (jedan do dva tretmana):

Preparat Koncentracija [%]

NEORAM WG

0,2-0,3%

DITHANE DG NeoTec

0,2-0,25%

DITHANE M-45

0,2-0,25%

ALONSO

0,4%

FANTIC F

0,2-0,25%

3. Neposredno pred cvatnju i po završetku cvatnje:

Preparat Koncentracija [%]

ALONSO

0,4%

FANTIC M

0,2-0,25%

FANTIC F

0,2-0,25%

4. Pred zatvaranje grozda:

Preparat Koncentracija [%]

GALBEN C

0,4-0,5%

Napomene:

• Svaki od navedenih pripravaka suzbija (preventivno ili kurativno) i plamenjaču vinove loze.

• Pri prskanju treba kvalitetno "pokriti" i mladice-rozgvu (zbog zaustavljanja razvoja spora u tkivu).

• Prskati sve do polovice kolovoza-paziti na karencu.

• Ovaj program prskanja svodi pojavu crne pjegavosti kroz 2-3 godine na podnošljivu mjeru.

Crna pjegavost vinove loze (Phomopsis viticola)

Simptomi oboljenja jednaki su onima iz drugih zemalja (SAD, Kanada. Zapadna Evropa) gdje je ta bolest bila puno ranije zapažena i proučavana. Uzročnik bolesti napada sve zelene dijelove loze - mladice, izboje, vitice, listove, peteljke listova, grozdova i bobica, bobice. Zelene mladice pokazuju (najranije u mjesecu lipnju) najprije malene, kasnije veće i izdužene pjege smeđe do crne boje, koje kasnije puknu i na tim mjestima nastaju "rane". Tkivo mladice u ovoj fazi stvara obrambenu reakciju-stvaranje plutastog staničja. Time je micelij odvojen od tkiva mladice sve do jeseni. U jesen tkivo odrveni, izgubi se sposobnost mladice da stvara plutasto staničje. pa gljiva može nastaviti svoj razvoj i ulazi dublje pod koru.

U pravilu bolest napada samo sedam donjih internodija mladih izboja, rijetko kada više. Tijekom ljetnih mjeseci napadnuti listovi i peteljke posmeđe i osuše se. U jesen, a naročito u zimskim mjesecima, bolesni jednogodišnji izboji poprime sivu do bjelkastu boju i prevučeni su sitnim crnim točkicama (piknidijama).

Štetnost:

Crna pjegavost (Ekskorioza) vinove loze nije nova bolest, ali se smatra jednom od najtežih. U početku se mislilo da je ona prostorno ograničena na vinovu lozu zasađenu u kotlinama ili na obalama rijeka, međutim, od 1945. godine ona se nije prestala širiti i pojačavati. Sada se susreće svuda pa čak i na bujnoj vinovoj lozi. Posljedice koje ostavlja na berbu i rezidbu, kao i novi način suzbijanja koji se preporučuje, počevši od tretiranja u fenofazi kretanja vinove loze, ponovno stavlja ovu bolest na prvo mjesto zanimanja vinogradara.

Biologija:

Crna pjegavost vinove loze je jedna ili više gljivica, a po nekim istraživanjima pokazuje se da je crna pjegavost bolest koja skoro uvijek čini velike štete. Gljivica se održava istovremeno u formi piknida, sitnih crnih točkica koje se javljaju po kori na dnu suhih mladica i u obliku micelija koje se nalaze u unutrašnjosti pupova pri dnu mladica.

Piknidi se razvijaju, vrlo rano u proljeće, za vrijeme kišnog razdoblja i oslobađaju konidije koje sadrže spore. Kiša rastvara te želatinaste končiće, oslobađa i rasijava spore koje klijanjem prouzrokuju proljetnu zarazu i zarazu početkom ljeta. Razdoblje oslobađanja konidija je uglavnom vrlo dugo, tako su neka istraživanja pokazala kontrolom nakon svake kiše da su se piknospore formirale za dva mjeseca, a u slijedećem istraživanju za pet mjeseci. Unutarnji miceliji, čije se postojanje ne može otkriti prostim okom već samo elektronskim mikroskopom, razvijaju i formiraju u jesen i zimu nove piknide koji će prouzročiti bolest iduće godine.

Spriječiti zarazu

Bolest se često javlja već u rasadnicima, pa treba biti oprezan prilikom odabiranja plemki, jer je već to jedan od načina da se pojava bolesti spriječi. Isto tako od crne pjegavosti znatno manje oboli loza koja je ujednačeno opskrbljena hranjivima. Kad se jednom bolest pojavi u vinogradu, vrlo teško ju je odstraniti, jer su mjere suzbijanja vrlo složene. U vinogradima u kojima postoji zaraza, potrebno je obaviti zimsko prskanje s jednim od fungicida na osnovi bakra (NEORAM WG). To prskanje treba obaviti neposredno pred kretanje vegetacije. Nakon toga preporučuju se još dva prskanja - u početku vegetacije nekim od organskih fungicida protiv peronospore (ALONSO – 0.3%, DITHANE M-45 – 0.25%, MANKONOR 80 WP - 0.25%). Prvo tretiranje treba se provesti čim izboji dostignu 1 cm dužine, a drugo deset do četrnaest dana poslije, ovisno o oborinama. Pri prskanju je važno da tekućina prodre što dublje u unutrašnjost čokota, gdje se na prošlogodišnjoj rozgvi nalaze plodišta (piknide) i spore (konidije). Isto tako važno je prilikom rezidbe paziti da se ostave samo potpuno zdravi lucnjevi i reznice tj., oni koji pokazuju zdravu, normalnu boju kore. Izboje koji imaju promijenjenu boju kore treba odrezati i spaliti. Staru koru (liko) na staroj rozgvi ili panju treba skinuti, jer se gljiva i u njoj zadržava. Odrezanu rozgvu treba odnijeti iz vinograda i zapaliti.

Što više "bakra"

U jako zaraženim vinogradima nakon cvatnje preferirati što više sredstava na bazi bakra ili folpeta (NEORAM WG, ALONSO, FANTIC F), FOLPAN 80 WDG.

Za vrijeme vegetacije, gljive Phomopsis viticola ne ulazi duboko u tkivo, već ostaje na površini zelene mladice. Na najdonjim koljencima zapaženo plavo-smeđe pruge. Oko koljenaca mladica ne potjera, dok potjeralo lišće "kovča" (ondulira) ali se ne suši. Zbog Phomopsisa koji se nalazi na prošlogodišnjoj rozgvi "cvjetići propadaju" (piknide vrše zarazu cvjetića). Budući da sanacija zaraženih vinograda Fomopsisom dugo traje potrebno je do cvatnje obično provesti 3-4 dopunska prskanja. Vinske i stolne sorte (Europske loze) razlikuju se više ili manje u otpornosti na crnu pjegavost. Od stolnih sorata najviše je osjetljiv Kardinal i Afus Ali, a od vinskih sorata Rizvanac i Žilavka.

Bolesti vinove loze

U narednim tekstovima nevedene su bolesti koje se javljaju kod vinove loze. Bolesti koje su opisane su najcesce prisutne na nasim prostorima. Dalje ce biti prikazani i postupci kao i sredstva koja se upotrebljavaju protiv njih.

Djelovanje pesticida

Dišno (fumigantno) - preko sustava za disanje

Dodirno (kontaktno) - preko dodira sa sredstvom

Želučano (digestivno) - preko sustava za probavu

Sistemično - preko sokova biljke ili tjelesne tekućine

Translokacijsko - djeluje u svim organima jednako bez obzira na mjesto ulaska

Depresivno - izaziva klonulost i zastoj u rastu

Utrošak vode

u vinogradarstvu - 1000 l/ha

u voćarstvu - 1500 - 2000 l/ha

kod prskanja pojedinačnih stabala ili gdje je u voćnjaku različita veličina stabla i krošnje, količina vode se računa po iskustvu, a kreće se za:

niska stabla 1-3 l

srednja stabla 3 -10 l

visoka stabla 10 - 20 l

ratarstvu ovisno o visini kulture upotrebljava se od 200 - 400l vode po hektaru

ako se koristi vinogradarska bakrena prskalica troši se oko 1000 l/ha ako se primjenjuju kontaktni herbicidi koristi se 400 - 600 l/ha

Miješanje preparata

Prilikom miješanja dvaju ili više pripravaka, preporučamo da se pridržavate slijedećih pravila: Pripravci istovrsnih formulacija lako se miješaju različite formulacije miješaju se slijedećim redoslijedom: WP-WG-SL-SC(FL)-EC

WP - močivo prašivo, koncentrat za suspenziju

WG - močive samodispergirajuće granule, konc. za suspenziju

SL - vodotopivi koncentrat

SC (FL) - koncentrirane suspenzije

EC - koncentrat za emulziju

NIKAD NE MIJEŠAJTE NERAZRIJEĐENE PRIPRAVKE (KONCENTRATE). UTROŠAK PRIPRAVKA U RATARSTVU IZRAŽAVA SE U KG ILI L PO JEDINICI POVRŠINE U VOĆARSTVU I VINOGRADARSTVU UTROŠAK PRIPRAVKA IZRAŽAVA SE U POSTOTKU (%)

Mali savjeti u zaštiti vinograda i voćnjaka

Slede mali saveti koji mogu mnogo da pomognu.

Koncentracija, dozacija, utrošak vode!!!

Motorna i obična prskalica - razlike u koncentraciji

Zbog uočenih grešaka u aplikaciji navodim primjer pripreme pesticida za tretiranje leđnim motornim rasprskivačem. Npr. ako ste do sada koristili običnu leđnu prskalicu i utrošili na prskanje vinograda 100 l vode i 200 grama pesticida, a nadalje bi željeli koristiti leđni rasprskivač, npr. STIHL (Štil), tada će te pomoću njega utrošiti samo 50 l vode na istu površinu ako postavite raspršivanje tako da se stvaraju sitne čestice, kao magla. Obzirom da ste promijenili utrošak vode, a da vam doza ostane ista morate utrošiti opet 200 grama pesticida. Doza uvijek ostaje ista, a koncentracija se mijenja prema utrošku vode. Pazite na pojmove koncentracije i količine pripravka po ha. Svaka oznaka koncentracije podrazumijeva utrošak 1.000 lit škropiva po ha (to se postiže standardnim leđnim prskalicama). Dakle, konc. škropiva 0,25% znači utrošak 2,5 kg pripravka/ha. Ako se aplikacija provodi atomizerima (motornim prskalilcama), drastično se smanjuje utrošak škropiva po ha. Međutim, glavna smjernica je količina pripravka po ha i ona mora biti konstantna.

Vodite računada visoke temperatura često uzrokuju isparavanje sitnih kapljica koje izlaze iz atomizera, pa se dogodi da sredstvo, koje je nošeno kapljicom vode, uopće ne dospije na ciljanu površinu i naravno da će izostati očekivani zaštitni učinak sredstva. Zbog toga povećajte utrošak vode kako bi osigurali bolju pokrovnost. Utrošak vode po ha ne smije biti manji od 250 lit. Kod primjene zaštitnih sredstava ovo se vrlo često događa, a naročito u Dalmaciji te kod primjene visokokoncentriranih pripravaka, a koji se apliciraju u vrlo malim količinama po jednici poovršine.

Zaključak: ako smanjimo utrošak vode po jedinici površine, morat ćemo povećati koncentraciju škropiva.

Pripravljanje potrebne koncentracije zaštitnog sredstva

Na dole prikazanom linku mozete videti odlicnu tabelu sa prikazanim podacima za odredjenu koncentraciju zastiznog sredstva vezano za litre vode.

http://www.vinogradarstvo.com/index.php?s=973

Fenofaze vinove loze

A - pup u zimovanju B - vunasti pup C - zeleni vrh pupa

D - pojava listića E - razvijeni listovi F - pojava grozdića

G - odvojeni grozdići H - odvojeni cvjetni pupovi I – cvatnja

J - zametanje bobice K - zatvaranje grozda L – šaranje M - gotov grozd

IZBOR FUNGICIDA ZA ZAŠTITU VINOVE LOZE

Protektivni ili sistemični?

Da, odmah naglasimo: vrlo često utvrdimo da ta dva pojma što je protektivni, a što je sistemični fungicid, nisu posve jasna. A ako nisu jasna, kako se možemo odlučiti što ćemo upotrijebiti. Prije smo imali na raspolaganju samo protektivne fungicide, prvo samo bakrene, a onda se na tržištu pojavio niz različitih organskih protektivnih fungicida. Već tada je običnom vinogradaru izbor bio težak. A dolaskom nekoliko sistemičnih izbor mu je još teži. Na koji način djeluju protiv peronospore (a i ostalih gljiva) s jedne strane protektivni i kakav je mehanizam djelovanja sistemičnih fungicida? Njihov je mehanizam toksičnoga (otrovnog) djelovanja posve drugačiji, pa iz toga mogu slijediti i zaključci za što da se odlučimo, dakle koji fungicid i u kojoj situaciji primjeniti. Da prvo obrazložimo kako djeluju protektivni (zovu ih još i preventivni, profilaktički) fungicidi. Mi njima obavljamo prskanje (ili orošavanje) i kapi vode u kojoj se nalazi fungicid padnu na, površinu organa loze. Tu zasuše i tako na organima ostaje zasušena mrlja koja se tih organa dobro drži, a sastoji se od naslage dotičnog fungicida. Padne li kiša ili preko noći dođe do nastanka rose, taj se fungicid "otapa" iz mrlje i prelazi u kapi vode od kiše ili rose. Dakle, KAP BIVA TIME ZATROVANA! Vjetar ili kiša nanesu konidiju (trusku, sporu) peronospore na takvu i u takvu zatrovanu kap. Konidija peronospore može klijati samo u kapi vode, i tako ona i pokuša. Ali kako je dotična kap vode iznad mrlje s fungicidom zatrovana, to ugiba ili sama konidija ili, što je češće, proklije, ali onda strada njezina klična cijev, koja je na otrov još osjetljivija. Navedimo da su to kod peronospore zapravo zoospore, koje nastaju iz konidije što izazivaju zarazu, stoga one stradaju. TAKO UGINU PRIJE NEGO ŠTO PRODRU U ORGAN LOZE PREKO PRIRODNIH OTVORA KOJE ZOVEMO PUČI. Dakle, u tom slučaju ne dolazi do zaraze, fungicid uništi proklijalu zoosporu PRIJE nego što je uspjela zaći u unutrašnjost biljnih organa, u list ili bobicu. NIKAKVA DRUGOG DJELOVANJA NEMA PROTEKTIVNI FUNGI-CID! Primjerice, ako se jučer odigrala uspješna zaraza, ako je dakle uzročnik peronospore uspio prodrijeti u unutrašnje tkivo lista, nema više nikakve mogućnosti spriječiti razvoj bolesti protektivnim fungicidom. Pa, to je i razumljivo, jer se taj fungicid nalazi samo na površini poprskanih organa, ne zalazi u unutrašnjost organa loze, a GLJIVA JE JUČER POBJEGLA U TKIVO I U NJEMU ĆE SE NESMETANO ŠIRITI, iako danas dakle samo 1 dan prekasno, obavimo prskanje. Ono će nam pružiti zaštitu samo protiv slijedeće zaraze dakle kad jučer ostvarena infekcija na lišću loze oblikuje novu generaciju spora (konidija). Iz izloženog je jasno da protektivni fungicid mora biti stavljen (deponiran) na organe loze prije nego što dođe do zaraze, dakle da moramo pratiti podatke antiperonosporne službe i na vrijeme staviti naslagu - mrlje protektivnog fungicida prije zaraze. Zaključak: kod tih se fungicida moramo držati rokova prskanja da lozu zaštitimo OD ZARAZE, A NE OD BOLESTI! Dalje, valja još nešto istaknuti: Nakon obavljenog prskanja, loza i DALJE RASTE, pa se tako na izbojima razviju novi listovi, a ONI NISU POPRSKANI. PA STOGA NISU NI ZAŠTIĆENI. ZATO se prskanja protektivnim fungicidima moraju ponavljati, da se i ti, novoizrasli listovi (i bobe) zaštite. Pa i na starim, poprskanim listovima, kiša postupno ispire naslagu fungicida, te ona sve slabije djeluje, napokon bude i tu preslaba i potrebno je prskanjem dati novu zaštitnu naslagu. Druga je stvar sa sistemičnim fungicidom. I njime poprskamo lozu, pa se zadrže kapi vode s fungicidom kao i kod onih prvih. Međutim, sad velik dio tog sistemičnog fungicida biva "upijen" od organa loze. dakle ulazi u unutrašnjost loze i tamo se postupno kolanjem sokova proširi u tkivo svih zelenih dijelova, šireći se pretežno i prvenstveno prema gore, dakle prema novoizraslim listovima. Tako se taj fungicid nalazi u samom tkivu, u stanicama, djelujući otrovno na hife odnosno micelij gljive peronospore u samom tkivu, pa on ugiba, gljiva se zatruje i prestaje rasti. TU JE, KAKO VIDIMO RIJEČ O LIJEČENJU BOLESTI, DAKLE, MI TOM SKUPINOM FUNGICIDA MOŽEMO ZAUSTAVITI RAZVOJ PERONOSPORE KOJA JE VEĆ U LISTU. Stoga, dogodi li se da je zaraza ostvarena, posebno ako je ostvarena u nešto jačoj mjeri (a to može biti već u drugoj generaciji peronospore), potrebno je intervenirati sistemičnim fungicidom. On će, uništivši unutrašnji micelij gljive, ne samo zaustaviti bolest u listu nego tada neće biti ni fruktifikacije, gljiva dakle neće - jer je uginula - stvarati nove konidije (odnosno zoospore u njima), pa nema novih zaraza. Osim toga, veći ili manji dio (ovi-sno o pojedinom sistemičnom fungicidu) i sistemičnog fungicida OSTAJE na površini organa loze i tako je štiti i od zaraze, dakle djeluje kao i protektivni fungicidi. S obzirom na to da se veći dio istog nalazi u organima loze, nema ispiranja kišom. Valja reći da se i sistemični fungicidi postupno u unutrašnjosti loze razgrađuju, a dio koji je zaostao na površini također se ispere. Ipak, razmaci između 2 prskanja kod sistemičnih su fungicida veći. U prosjeku, ali to svake godine znatno varira kod prskanja protektivnim računa se kao prosječan razmak 8-10 dana, a kod sistemičnih fungicida 10-14 dana. Što sad, dakle, odabrati nakon ovih razjašnjenja? Po našem mišljenju, a to smo se već uvjerili u praksi kad još nije bilo sistemičnih fungicida, dobrim rasporedom prskanja može se postići

sigurna zaštita i protektivnim fungicidima. Ipak, kako nikad nismo sigurni neće li nam peronospora "pobjeći", dobro je da svaki vinogradar ima sistemične fungicide (i upotrebljava ih) koje će kao sigurne moći u tom slučaju primijeniti kombinirajući i mijenjajući jednom fungicid iz jedne a zatim iz druge skupine. Još jedno objašnjenje: često nas vinogradari pitaju zašto se u tim sistemičnim fungicidima nalazi ili bakreni fungicid ili koji protektivni organski. Tomu je, u osnovi, razlog što gljiva uzročnik peronospore može u nekim slučajevima dosta brzo postati otporna na sistemični fungicid, pa dodatak to usporava odnosno sprečava. Tako je i s ostalim gljivama i one brzo postaju, jedne brzo druge sporije, otporne na sistemične fungicide. To nije tako čest slučaj s protektivnim fungicidima.

Sistemični fungicidi u zaštiti loze

Često nas čitatelji pitaju o zaštiti, a uz ostalo, i o razlikama u načinu djelovanja kontaktnih (protektivnih) i sistemičnih (kurativnih) fungicida te o njihovu idealnu mjestu u programu zaštite vinove loze kroz fenofaze razvitka. Osnovna je razlika između tih dviju skupina u tome što sistemični fungicidi, nakon primjene, ulaze u biljku i prekidaju već započeti razvitak bolesti unutar zaraženih organa, a kontaktni fungicidi ne ulaze u biljku već čine zaštitni sloj na biljnoj površini sprečavajući bolesti (infekciju). Sistemični fungicidi djeluju kurativno (terapeutski) liječe bolest, a za razliku od njih kontaktni djeluju preventivno (onemogućuju bolest). Sistemični fungicidi u praksi manje ovise o pravodobnoj primjeni, nisu podložni ispiranju ni utjecaju sunčeva svjetla, a djelomično se premještaju i u novoizrasle izboje. Stoga se rabe u većim vremenskim razmacima. Pružaju sigurnu zaštitu i pri lošijoj primjeni (lošijoj pokrovnosti). Međutim, sistemični fungicidi uzrokuju otpornost parazitskih gljivica, pa se primjenjuju 2-3 puta tijekom vegetacije. Radi usporavanja razvitka otpornosti patogena, sistemične fungicide proizvođači najčešće formuliraju kao kombinirane sistemično-kontaktne pripravke, čime se ujedno postiže dvostruk učinak na gljivice uzročnike bolesti. Sistemični se fungicidi prema načinu "kretanja" u biljci dijele na lokosistemične i sistemične u užem smislu. Lokosistemični fungicidi u tretiranoj biljci djeluju na mjestu primjene prodiru u organe ili dijelove organa koji su s primijenjenim fungicidom došli u kontakt. Zapravo, lokosistemici nisu sistemici u pravom smislu riječi jer se ne translociraju kroz cijelu biljku već samo na mjestu kontakta "dubinski". Taj tip fungicida najčešće se rabi u suzbijanju uzročnika krastavosti jabuke i kruške, jer gljivica pri infekciji ne prodire duboko u tkivo nego se širi subkutikularno (između kutikule i epiderme). Sistemične fungicide u užem smislu biljka nakon primjene upije (apsorbira) i dalje ih translocira kroz netretirane biljne organe koji transpiriraju (imaju funkcionalne puči). Tipični su predstavnici FANTIC F, FANTIC M, GALBEN C. Funkcionalne puči nemaju jako mladi listići (npr. vinove loze) pa je u toj ranoj fenofazi opravdana primjena kontaktnih (preventivnih) fungicida. U praksi se često rabe sistemici koji mijenjajući metabolizam stanice domaćina povisuju mehaničku ili biokemijsku otpornost na gljivicu uzročnika bolesti npr. ALONSO.

Pravila u zaštiti vinove loze

Od fenofaze pojave listića do pred cvatnju (D-G) rabe se KONTAKTNI pripravci (slabija bujnost vinove loze dopušta kvalitetno pokrivanje svih biljnih dijelova, puči nisu potpuno aktivne za primjenu sistemika, brzi porast mladice i loze može se zaštititi jedino stalnom primjenom jefinijih-kontaktnih pripravaka).Od fenofaze – početak cvatnje – do pred zatvaranje grozda (H-K) rabe se SISTEMIČNI pripravci (pojačana bujnost vinove loze traži primjenu mobilnih-sistemičnih fungicida, razdoblje cvatnje zahtijeva mir u primjeni fungicida, a sistemici primijenjeni tik u početku cvatnje pružaju sigurnu zaštitu kroz cijelu cvatnju, zaštićuju novoizrasle mladice i listiće...).

Od fenofaze zatvaranja grozda do šaranja (K-L) rabe se KONTAKTNI pripravci, osim za sivu plijesan (bakreni imaju prednost, plamenjača je manje opasna, pepelnica se može suzbiti kontaktno..).

Preduvjeti za zaštitu vinove loze od bolesti i štetnika

Na počeku je potrebno na vrijeme prepoznati znakove (simptome bolesti ili štete od nametnika) na rozgvi, pupovima, lišću, mladicama i bobicama. Za određivanje neke bolesti ili štetnika treba koristiti "PRIRUČNI ATLAS BOLESTI I ŠTETNIKA OD PUPA DO BERBE" a sve u cilju kako bi mogli pristupiti preventivnoj zaštiti prije nego se bolest ili štetnik pojavi ili odmah po uočavanju.:Držati se uzrečice "BOLJE SPRIJEČITI NEGO LIJEČITI"

Svakodnevno pratiti prognozu vremena te agrometeorološke podatke o temperaturi zraka, relativnoj vlazi zraka i padalinama

Redovito pratiti izvještaje savjetodavno-prognozne službe (lokalne ili županijske), zatim obavijesti i upute lokalnih radio stanica, emisije za selo i poljoprivredu, TV emisije te pratiti informacije putem interneta.Pažljivo pratiti zdravstveno stanje svakog vinograda, posebno na položajima u blizini šuma, rijeka i jezera.

Po mogućnosti poznavati biologiju tj. način života pojedinih štetnika (razvojne faze, broj generacija te uvjete u kojima se neki štetnik ili patogeni (uzročnik bolesti) razvija).

Veoma je važno pratiti fenofaze razvoja loze od kretanja vegetacije pa do berbe. Tako ćemo uz redovnu zaštitu od peronospore i pepelnice na vrijeme uočiti pojavu nekih bolesti ili štetnika koji se ne javljaju svake godine u značajnijoj mjeri, odnosno ne uzrokuju štete svake godine. Tu svako treba spomenuti od važnijih: lozine grinje i crnu pjegavost (phomopsis) – početkom vegetacije, grožđane moljce – pred cvatnju, rani botrytis – u cvatnji (za kišnog vremena), kao i kasnije. Po mogućnosti izbjegavati prskanje za vrijeme jake žege, a u proljeće neka temperatura bude iznad 5°C. Poznavati način djelovanja pesticida (fungicida, insekticida i akaricida) koje koristimo u preventivnoj i kurativnoj zaštiti vinove loze Ako u postupku nije navedena mogućnost miješanja istovremeno više pesticida, fungicida i insekticida treba tu mogućnost utvrditi probnim testom, te ako se prilikom probnog miješanja ne odvaja tekuća faza od pesticida znak je da su kompatibilni. Dobro je prethodno poprskati dio čokota, lišća ili ploda kako bismo izbjegli mogućnost pojave paleži lišća mladica, cvata i bobica (fitotoksičnost). Prije svake uporabe pesticida treba pažljivo pročitati upute proizvođača pesticida o njegovoj namjeni, koncentraciji i dozaciji, o mjerama zaštite pri radu sa pesticidima, vremenu djelovanja pesticida te o karenci. Ne treba zamijeniti vrijeme djelovanja pesticida s karencom jer neki pesticidi djeluju 7-14 dana pa nakon toga roka treba ponoviti prskanje dok je trajanje karence i do 30 dana. Karenca je termin koji određuje najkraće dopušteno vrijeme koje smije proći od trenutka tretiranja nekim sredstvom, pa do trenutka berbe odnosno konzumacije. Svako sredstvo (aktivna tvar) ima svoju karencu koja se može razlikovati ovisno o kulturi, načinu korištenja plodova (stolno ili vinsko grožđe) i kombinaciji u kojoj se tretira. Karenca je dozvoljen zadnji rok prskanja pred berbu plodova i konzumaciju. Za pobliže savjete ili upute dobro se je savjetovati s agronomom, stručnjakom za zaštitu bilja - fitofarmaceutom. Koristiti stručnu i popularnu literaturu iz područja zaštite bilja, te publikacije koje se bave navedenom problematikom (Glasnik zaštite bilja, Agro vjesnik, Gospodarski List, Zadrugar). Sve dok se za zaštitu bilja koristila klasična prskalica na ručni odnosno vučeni pogon nije bilo većih odstupanja od dozacije tj. količine pesticida po jedinici površine. Z A Š T O ? Zato što klasične leđne prskalice u vegetaciji obično troše 800 do 1000 litara škropiva da bi dobro oprskali jedan ha vinograda, a uprevo se u uputstvima za upotrebu preparata, preporučena konc. odnosi na toliki utrošak škropiva po hektaru. (obrisano) Uvođenjem u zaštitu vinograda motornih prskalica (leđnih "Solo", "Stihl" i sl., te vučenih i nošenih prskalica traktorom tzv. "Atomizera") potrošnja-utrošak vode smanjena je 2-5 puta. Da bi uz smanjenu količinu vode zadržali potrebnu dozaciju pesticida važno je znati da koliko smo puta smanjili količinu vode toliko puta moramo povećati koncentraciju. Isto tako, treba znati da proizvođači sredstava za zaštitu bilja obično ne preporučuju povečavati konc. za više od 4 puta, jer to u praksi nije provjereno, naročito u slučaju kada se zaštita izvodi sa više preparata od jednom. (obrisano) Neuspjeh u zaštiti loze često pripisujemo nepovoljnim vremenskim uvjetima ili se čuju prigovori da (brisano) pesticid ne sadrži dovoljno aktivne tvari. Samo uz pomoć formule "K" i formule "D", kojima određujemo koncentraciju i dozaciju, možemo sa 100 %-tnom sigurnošću odrediti koncentraciju i dozaciju nekog pesticida. Prije nego navedemo konkretne primjere za izračunavanje objasnit ćemo razliku između ta dva pojma. Koncentracija je količina nekog pesticida otopljena u vodi izražena u postotcima (tj. koliko litara, decilitara, mililitara, kilograma, dekagrama, grama ili miligrama treba otopiti u 100 l vode). Dozacija je određena količina pesticida izražena u količini koja mora dospjeti i biti jednolično raspršena na jedinicu površine, bez obzira na količinu vode koja će se utrošiti za raspršivanje - nanošenje pesticida. Bez razlike da li se služimo formulom "K" ili "D" mora nam biti poznata:

Dozacija u - kg ili l

Koncentracija u - %-tcima

Utrošak vode za - 1 ha (utvrđujemo probnim testom ili po preporuci proizvođača pesticida)Podatke o koncentraciji pesticida možemo naći u uputama, prospektu ili katalogu proizvođača. Često se uz koncentraciju navodi i podatak o dozaciji. Utrošak vode kao otapala za 1 ha površine moramo najčešće utvrditi testiranjem. Izuzetno tvornica navodi da na 1 ha površine moramo utrošiti određenu količinu vode. Tada treba brzinu hoda ili brzinu traktora, pritisak pumpe i sapnice prilagoditi tom utrošku. Ako tvornica navodi izuzetno mali utrošak vode (50 l) moramo voditi računa da zbog visoke koncentracije raspršivač - orošivač na prskalici podesimo da otopinu orošava čim sitnijim česticama koje mjerimo u mikronima (50 - 200) jer će u protivnom velike kapi s visokom koncentracijom pesticida izazvati palež lišća, cvata i ploda.

P R I M J E R I:

Primjer 1: Vinogradar Vinko odlučio je u zaštiti svoje loze protiv peronospore koristiti DITHANE M-45 u koncentraciji 0,25 % (prema uputama tvornice). Utrošak vode na 1 ha površine iznosio je 1000 l. Dozacija se traži formulom gdje je:

D – dozacija

K – koncentracija

U - utrošak vode na 1 ha

100 – faktor

Uvrstimo li podatke u formulu proizlazi dozacija 2,5 kg na 1 ha. D = 0,25 x 1000/100 = 2,5

Primjer 2:

Vinogradar Martin odlučio je, kao i Vinko, u zaštiti loze protiv peronospore koristiti DITHANE M-45 poznate dozacije 2,5 kg/ha uz utrošak vode 1000 l/ha. Koncentracija se izračunava formulomGdje je:

D – dozacija

K – koncentracija

U - utrošak vode

100 – faktor

Uvrstimo li podatke u formulu proizlazi koncentracija 0,25 %. K = 2,5 x 100/1000 = 0,25. Navodimo nekoliko primjera izračunavanja koncentracije i dozacije: 1. Kolika je koncentracija ako je: D = 2,5 kg/ha; U = 500 l/ha; K = D x 100 U K = 2,5 x 100/500 = 250/500 = 0,5 % Dakle ako u 500 l vode otopimo 2,5 kg pesticida dobivamo koncentraciju otopine od 0,5 %. 2. Kolika je koncentracija ako je: D = 2,5 kg/ha; U = 250 l/ha Opet imamo ako uvrstimo K = 2,5 x 100/250 = 250/250 = 1 %. Dakle ako u 250 l vode otopimo 2,5 kg pesticida dobivamo koncentraciju otopine od 1 %. 3. Kolika je koncentracija ako je: D = 2,5 kg/ha; U = 125 l/ha Opet imamo ako uvrstimo K = 2,5 x 100/125 = 250/125 = 2 %. Dakle ako u 125 l vode otopimo 2,5 kg pesticida dobivamo koncentraciju otopine od 2 %. 4. Kolika je koncentracija ako je: D = 2,5 kg/ha; U = 100 l/ha Opet imamo ako uvrstimo K = 2,5 x 100/100 = 250/100 = 2,5 %. Dakle ako u 100 l vode otopimo 2,5 kg pesticida dobivamo koncentraciju otopine od 2,5 % Pojednostavljena varijanta za određivanje dozacije pesticida i vode bez korištenja formule Veliki posjednici vinograda u zaštiti koriste prskalice kapaciteta više stotina litara. Oni će isto tako navedenim formulama izračunavati dozaciju i koncentraciju pesticida. Međutim da bismo vinogradarima koji posjeduju manje površine vinograda olakšali određivanje dozacije i koncentracije pesticida navodimo način kako to odrediti pojednostavljeno. U uputama - prospektu proizvođača navodi se da u zaštiti protiv peronospore treba koristiti NEORAM WG (37.5% Cu-oksiklorid) u dozaciji 2 kg/ha. Ako posjedujemo parcelu površine 500 m2 koliko trebamo utrošiti sredstva da bismo zadržali dozaciju od 2 kg/ha? Dakle ako za 1 ha ili 10000 m2 treba utrošiti 2 kg ili 2000 g proizlazi da za 100 m2 treba utrošiti 100 puta manje jer je 10000/ 100 = 100. Dakle utrošak za 100 m2 je 2000/100 = 20 g pesticida. Za 500 m2 trebamo 20 x 5 = 100 g pesticida. Dozacija iznosi 100 g pesticida. Količinu vode potrebnu za tretiranje površine 500 m2, bez obzira prskamo li klasičnom leđnom prskalicom ili motornom prskalicom, možemo ustanoviti testiranjem ili računanjem ukoliko je proizvođač dao preporuku o utrošku vode na 1 ha površine. Ako je preporučeni utrošak vode na 1 ha (10000 m2) 800 litara tada ćemo za 100 m2 utrošiti 800/100 = 8 l, a za 500 m2 5 x 8 = 40 l. Dakle 100 g NEORAM WG otopit ćemo u 40 l vode i tom otopinom prskati naših 500 m2 vinograda Za navedenu pojednostavljenu varijantu određivanja dozacije pesticida i vode preduvjet je da vinogradar utvrdi ukupnu površinu svog vinograda. To je moguće utvrditi na dva načina:Da razmak između redova pomnožite sa razmakom između čokota u redu, a zatim pomnožite sa brojem čokota na toj parceli. Primjer: red od reda je 2 m, a čokot od čokota je 1 m i broj čokota je 250. 2 x 1 x 250 = 2 x 250 = 500 m2.

Ako nam je poznata površina parcele u ČHV (četvornim hvatima), pomnožimo to sa 3,6 (1 ČHV = 3,6 m2). Primjer: površina parcele od 550 ČHV je 550 x 3,6 = 1980 m2 ili zaokruženo 2000 m2.

Uvod u zaštitu vinograda

Da bi vinogradar mogao uspješno zaštititi svoj vinograd od mnogobrojnih bolesti i štetnika koje ga ugrožavaju (od zimskog mirovanja pa sve do berbe), mora prije svega poznavati osnove biologije, tj. načina života i uvjeta za razvoj bolesti i štetnika vinove loze, uvjete pod kojima se neka bolest ili štetnik razvija, a isto tako razvojne faze (fenofaze) razvoja vinove loze, kad treba poduzeti preventivne mjere zaštite. Prema Mileru utvrđeno je, da su preduvjeti za razvoj peronospore slijedeći: da u dva dana padne najmanje 11 litara kiše na 1 m2, zatim da je srednja dnevna temperatura zraka iznad 11° C, temperatura tla najmanje 8° C, te da je tlo dovoljno vlažno, listovi loze ovlaženi kapima vode najmanje 4 do 6 sati, da u vinogradu ima zrelih zoospora, a listovi da su do 4 cm promjera (puči otvorene). Napominjemo da su to osnovni pokazatelji; na osnovi kojih ANTI-PERONOSPORNA SLUŽBA najavljuje vinogradarima kad su nastupili uvjeti za prvu primarnu zarazu, te do kojega ROKA moraju provesti prvo prskanje.

Optimalna temperatura za razvoj peronospore je između 20 i 25°C, a iznad 30°C i ispod 6°C, gljiva Plasmopara viticola, uzročnik peronospore, se ne razvija. Isto tako treba znati da se peronospora mora suzbijati preventivno, prije nego što gljiva prodre kroz puči u list. Doduše, neki sistemični fungicidi mogu zaustaviti širenje patogena, ako se na vrijeme poduzme zaštita. Kurativno se još donekle može liječiti Pepelnica, ali je sigurnija preventivna zaštita, koja se mora obaviti prije cvatnje, odnosno prije nego što bobice počinju pucati i budu prašne od spora gljivice (Uncinula necator). Prema tome, da bismo pravovremeno spriječili klijanje spora gljivice uzročnika peronospore treba fungicid na vrijeme nanijeti na lozu. Anorganske i organske (klasične fungicide) koje primjenjujemo u zaštiti vinograda (NEORAM WG, DITHANE DG NeoTec, DITHANE M-45, MANKONOR 80 WP, COSAVET DF, FOLPAN 80 WDG, MERPAN 80 WDG i dr.) ubrajamo u skupinu tzv. protektivnih, odnosno preventivnih fungicida. Oni trebaju "ubiti" sporu tako da ona ne može inficirati organe loze. Ti fungicidi nemaju nikakvo kurativno djelovanje, tj. oni ne liječe bolest koja je već u razvoju u biljci. Osobina je preventivnih fungicida da ostaju na površini tretiranoga (prskanog) organa biljke. Prema tome, ako nismo pravovremeno deponirali odgovarajući fungicid, gljiva će se u organu biljke nesmetano razvijati i čak fruktificirati, tj. izbaciti nove spore kojom se zaraza dalje prenosi na nezaražene organe vinove loze (cvijet, mladice, lišće i bobice). Važno je da vinogradar dobro poznaje način djelovanja pojedinih fungicida, insekticida, akaricida, botriticida. Treba poznavati stručnu terminologiju, jer nemali broj vinogradara pogrešno smatra da je KARENCA vrijeme trajanja nekog pesticida. Zatim treba razlikovati pojmove koncentracija, dozacija, jer tu se dosta griješi pa izostane djelovanje nekog pesticida ili ono izazove palež (fitotoksičnost). Nakon uvođenja motornih prskalica, taj problem je sve češći.Što znači alkalično (lužnato)?

Vrlo je važno znati, jer ako u uputama proizvođača pesticida piše da se neki preparat može međusobno miješati s nekim drugim pesticidom (ista kemijska reakcija), onda se to upozorenje mora poštivati. Zbog nepoznavanja biologije uzročnika bolesti crvenog paleža (Pseudopeziea trahefila), uzgajači hibridne loze smatraju da je do paleža lišća došlo što su pretjerali u koncentraciji odnosno dozaciji preparata, a nisu svjesni da su zakasnili preventivnim prskanjem. Ono se mora provesti prije cvatnje, odnosno mnogo ranije nego što se obično započinje zaštitom protiv peronospore.

Bordoška juha u zaštiti

Više od 100 godina prošlo je od primjene bordoške juhe u zaštiti vinove loze, a da još dan-danas mnogi ne znaju koliko gašenoga ili hidratiziranog vapna treba dodati na 1 kg galice a da ona bude neutralne reakcije. Da bi bordoška juha bila neutralne reakcije, što znači ni kisele - ni alkalične (lužnate) reakcije, treba na 1 kg plave galice dodati 1,2 kg do 1,3 kg gašenog vapna ili 0,55 kg hidratiziranog vapna ili 0,40 kg živog vapna. Najsigurnije je upotrijebiti tvornički gotovu bordošku juhu ili reakciju bordoške juhe provjeriti lakmus papirićem (crvenim ili bijelim).Da li za prvo prskanje vinograda valja upotrijebiti bordošku juhu ili gotove tvorničke preparate?

Nema razlike u fungicidnom djelovanju između klasične bordoške juhe i tvornički proizvedene bordoške juhe. Ako se treba odlučiti između bordoške juhe i tvorničkih preparata na bazi bakrenog oksiklorida, kao što je NEORAM WG i slični preparati, tada dajemo prednost preparatima na bazi bakrenog oksiklorida, zato što se oni mogu miješati s većinom insekticida i fungicida, namijenjenih istovremenoj zaštiti protiv pepelnice i botritisa, a bordoškoj juhi možemo dodati samo močivi sumpor - COSAVET DF ili dr. Često vinogradari neopravdano i posve pogrešno smatraju da danas modra galica više nije ono što je nekad bila. Takvo mišljenje proizlazi iz činjenice da mnogi tvorničku čistoću galice zamjenjuju za postotak čistog bakra. Sve to treba znati. Bez pretenzija da bilo koga posebno reklamiramo, objektivnosti radi, kao i radi boljeg informiranja vinogradara,, moramo navesti dobre i loše strane sredstava na bazi bakra, bilo da je riječ o bordoškoj juhi ili sredstvima na bazi bakrenog oksiklorida ili njenim kombinacijama s organskim fungicidima. Nakon što je Francuz A. Millardet otkrio djelovanje bordoške juhe za, gljivicu uzročnika peronospore (Plasmopara viticola) spašeni su vinogradi Evrope. Zahvaljujući galici, suzbijena je i crna pjegavost (fomopsis-eskorioza). Ona je danas ponovo u "ofenzivi" kao i prije 100 godina, a sve zbog toga što su organski i sistemični fungicidi potisnuli bakrena sredstva.

Loše strane sredstava na bazi bakra

U vlažnoj i hladnoj klimi srednjoevropskih zemalja izazivaju fitotoksičnost (paleži lišća). Ne smijemo zamijeniti za crvenu paleži, koju izaziva gljivica Pseudopeziza trahefila. Bakrena sredstva do neke mjere izazivaju šok na organe vinove loze koji se očituju u privremenom kratkom zastoju vegetacije. Bordoška juha ne podnosi miješanje s većinom ostalih pesticida, osim močivog sumpora (COSAVET DF). S druge strane, dobre osobine jesu: teže se ispire, pospješuje dozrijevanje rozgve. a pokožica bobica očvrsne, pa je manje podložna napadu botritisa i oidiuma.Prednosti organskih fungicida

Oni ne šokiraju, ne usporavaju proljetni rast, mogu se miješati (kombinirati) s nizom drugih fungicida na bazi bakra i sumpora, što pojednostavnjuje i pojeftinjuje zaštitu vinograda. To su preparati DITHANE DG NeoTec,

DITHANE M-45, MANKONOR 80 WP kao i sistemični fungicidi kao što su ALONSO, GALBEN C, FANTIC F, FANTIC M. Kod upotrebe sistemičnih fungicida ne smijemo pretjerivati, bez obzira na to što oni djeluju (do 14 dana) i kiša ih ne ispire, jer možemo postići suprotan efekt, da oni jednog dana ne budu fungicidno djelovali na gljivice uzročnike peronospore. Da se tako nešto ne dogodi, povremeno moramo upotrijebiti klasične preparate, više one na bazi bakra, jer se kod bakrenih preparata "rezistentnost" ne pojavljuje (barem dosad u prvih 100 godina upotrebe nije zabilježen ni jedan slučaj). Organski i sistemični fungicidi ako se pravilno primjenjuju ne izazivaju fitotoksičnost bilo da se radi o čistim organskim fungicidima ili u kombinaciji s bakrenim preparatima i ostalim pesticidima.

Nedostaci organskih fungicida

Lakše se ispiru, kraćeg su djelovanja (8 do 10 dana). Organi vinove loze postaju sve više osjetljivi na oidium, botritis, fomopsis, crvenog pauka, loza kasnije ili teže dozrijeva pa lakše pozebe, to više ako se često i jednostrano koriste. Upravo zbog navedenih dobrih i loših strana sredstava na bazi bakra, te isto tako organskih i sistemičnih fungicida, zaštita vinograda svodi se na "kompromisno rješenje", koje se sastoji u slijedećem: prskanja do cvatnje neka budu organski fungicidi (DITHANE DG NeoTec, DITHANE M-45, MANKONOR 80 WP, Folpan 80 WDG, Merpan 80 WDG) ili kombinacija sa sredstvima na bazi bakra (GALBEN C). Sistemične fungicide (ALONSO, GALBEN C, FANTIC F, FANTIC M) držati u rezervi, te ih upotrijebiti kad zbog naglog porasta loze u proljeće, vladaju nepovoljne vremenske prilike (česte kiše) te nismo u mogućnosti provoditi redovitu zaštitu (raskvašeno tlo, zauzeti sezonskim poslovima košnji i sušenju sijena, žetvi žitarica, godišnji odmori, veća udaljenost vinograda od mjesta stanovanja, "vikendaši"). Sistemični fungicidi pružaju zaštitu oko 10-12 dana a da ih kiša ne ispire.

Umjesto klasične bordoške juhe pred cvatnju treba preferirati sredstva na bazi spomenutoga bakrenog oksiklorida, jer se isti mogu kombinirati odnosno miješati s botriticidima (sredstvima protiv bortitisa, tj. truleži cvata i grozda) te insekticidima protiv štetnika (crvenog pauka, grožđanih moljaca i dr.). To su insekticidi RUNNER 240 SC, SUMIALFA 5 FL i dr. Uz navedene pesticide mogu se dodati i pesticidi protiv oidiuma odnosno erisificidi, kao što je COSAVET DF, CRYSTAL, KARATHANE GOLD 350 EC, SABITHANE, SYSTHANE, DOMARK 40 ME i dr. U objavljenom programu zaštite bilja naveli smo najpoznatije i najčešće korištene fungicide i insekticide, pa njihov redoslijed ne treba shvatiti kao da smo namjerno "istaknuli" njihov redoslijed prema njihovoj vrijednosti odnosno efikasnosti. To ne bi bilo korektno, to više što je poznato da su pesticidi koji imaju dozvolu da se prodaju u našim fitoapotekama prethodno ispitani i svi pokazuju dobro djelovanje. Poneki imaju nešto širi spektar djelovanja dulju ili kraću karencu. Za pun uspjeh u zaštiti bilja nije dovoljno imati samo odgovarajući pesticid, već ga treba znati na vrijeme i stručno primijeniti (aplicirati), respektirajući navedene upute proizvođača pesticida. Pesticidima kojima je prošao rok upotrebe, ne treba se koristiti dok se naknadno ne utvrdi njihova ispravnost. U interesu našeg zdravlja i zdravlja domaćih životinja treba se striktno pridržavati uputa, proizvođača pesticida u pogledu karence, mjerama zaštite pri radu s otrovima, načinu čuvanja - uskladištenja i uništenja ostataka pesticida. Ne dozvoliti pristup, odnosno da pesticidi ne dođu u ruke maloljetne djece. Vinogradi koji se nalaze uz ratarske površine često stradavaju od herbicida koji se upotrebljavaju u zaštiti žitarica i krmnog bilja. Prema Zakonu o zaštitu čovjekove okolice, svaki građanin je dužan paziti da nestručnim i nepažljivim postupkom ne ugrozi floru i faunu, potoke, rijeke i more. Cilj zaštite bilja jest da s jedinice površine proizvedeno što više zdrave hrane za ishranu ljudi i domaćih životinja, ali da ona bude zdrava, i da bismo zdravije živjeli.