Click here to load reader

VISOKA RENESANSA rfgtrfggg

  • View
    221

  • Download
    8

Embed Size (px)

DESCRIPTION

VISOKA RENESANSA Visoka renesansa (ili Razvijena renesansa, tal. cinquecento) je kasna faza renesanse koja se odvija do prve polovice 16. st. Visoka renesansa je vrijeme kada se prestaju utvrđivati gradovi jer su nastali topovi s eksplozivnim punjenjem i obrambeni zidovi postaju suvišni. Vojska izlazi iz gradova i okršaji se dešavaju na otvorenom prostoru. Jačaju monarsi koji postaju moćni, snažni, bogati i sposobni braniti teritorijalni integritet cijele države. Grade se kulturne i znanstvene institucije, knjižnice, galerije, muzeji. Razvija se znanost, posebice matematika, fizika i astronomija (Nikola Kopernik, Galileo Galilei, Giordano Bruno govore protiv geocentričnog sustava). Jačaju gradovi kao Rim, a pogotovo Venecija koja je trgovinom, ratovima, ali i demokratskim izborima među vlastelom, te zahvaljujući prevlasti na Sredozemlju postala najjačom silom u Europi. Dakako, 1500. g., na vrhuncu moći Venecije, nitko nije slutio da je to i početak njenog kraja jer se trgovina već prebacivala na relaciju Europa-Amerika (Kristofor Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. g.)Tijekom 16. st. "Visoka renesansa" je u Firenci nastavila producirati velike umjetnike; ali centrom talijanske umjetnosti postao je Rim, gdje su ambiciozni pape Leon X. i Julije II. slavili grad slaveći sebe. U Rimu djeluje Donato Bramante (1444.-1514.) koji gradi Tempietto (mali hram) – objekt je mali (visina 9m), kružni sa šesnaest stupova, dva kata s kupolom, lanternom i apsolutno je simetričan. Po skladu i simetriji nazivaju ga "Partenonom" novoga vijeka. U vrijeme kada se izrazito štovao subjektivizam i individualizam svakoga umjetnika, toliko da je se stvarao kult genija, umjetnici su željeli da se izražavaju posebno i da pri tome ostavljaju poseban dojam na promatrače djela. To je vrijeme kada je vladala ideja genijalnog umjetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspješan u različitim vrstama umjetnosti – univerzalni čovjek (tal. hommo universalis). Visoku renesansu personificiraju tri najveća umjetnika svih vremena: Leonardo da Vinci, Michelangelo i Raphael Sanzio de Urbino.

Text of VISOKA RENESANSA rfgtrfggg

VISOKA RENESANSA Visoka renesansa (ili Razvijena renesansa, tal. cinquecento) je kasna faza renesanse koja se odvija do prve polovice 16. st. Visoka renesansa je vrijeme kada se prestaju utvrivati gradovi jer su nastali topovi s eksplozivnim punjenjem i obrambeni zidovi postaju suvini. Vojska izlazi iz gradova i okraji se deavaju na otvorenom prostoru. Jaaju monarsi koji postaju moni, snani, bogati i sposobni braniti teritorijalni integritet cijele drave. Grade se kulturne i znanstvene institucije, knjinice, galerije, muzeji. Razvija se znanost, posebice matematika, fizika i astronomija (Nikola Kopernik, Galileo Galilei, Giordano Bruno govore protiv geocentrinog sustava). Jaaju gradovi kao Rim, a pogotovo Venecija koja je trgovinom, ratovima, ali i demokratskim izborima meu vlastelom, te zahvaljujui prevlasti na Sredozemlju postala najjaom silom u Europi. Dakako, 1500. g., na vrhuncu moi Venecije, nitko nije slutio da je to i poetak njenog kraja jer se trgovina ve prebacivala na relaciju Europa-Amerika (Kristofor Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. g.). Tijekom 16. st. "Visoka renesansa" je u Firenci nastavila producirati velike umjetnike; ali centrom talijanske umjetnosti postao je Rim, gdje su ambiciozni pape Leon X. i Julije II. slavili grad slavei sebe. U Rimu djeluje Donato Bramante (1444.-1514.) koji gradi Tempietto (mali hram) objekt je mali (visina 9m), kruni sa esnaest stupova, dva kata s kupolom, lanternom i apsolutno je simetrian. Po skladu i simetriji nazivaju ga "Partenonom" novoga vijeka. U vrijeme kada se izrazito tovao subjektivizam i individualizam svakoga umjetnika, toliko da je se stvarao kult genija, umjetnici su eljeli da se izraavaju posebno i da pri tome ostavljaju poseban dojam na promatrae djela. To je vrijeme kada je vladala ideja genijalnog umjetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspjean u razliitim vrstama umjetnosti univerzalni ovjek (tal. hommo universalis). Visoku renesansu personificiraju tri najvea umjetnika svih vremena: Leonardo da Vinci, Michelangelo i Raphael Sanzio de Urbino. Renesansni ideal univerzalnog ovjeka utjelovio je Leonardo (1452.-1519.). U njemu su znanstvena radoznalost i mona inteligencija bile skladno spojene s ljubavlju prema prirodi i jasnim osjeajem za njene tajne. Inenjer, znanstvenik, glazbenik, slikar i kipar - Leonardo je studirao sve, od kretanja vode do unutarnjeg sklopa ljudskog tijela, napravio je crtee leteih maina, brana, zgrada, opsadnih oruja, sve nacrtano i opisano zrcalnim pismom u njegovim biljenicama. Na slici Majka Boja s Djetetom, sv. Anom i janjetom moemo prepoznati sve karakteristike njegovog slikarstva: likovi su uvijek rasporeeni u nekom geometrijskom odnosu - piramidalna kompozicija, postupno modeliranje likova koji kao da izlaze iz neke magle (tal. sfumato), valersko slikanje uz uporabu kontrasta svijetlo-tamnog (tal. chiaro-scuro). Leonardo je naslikao i najpoznatiju sliku na svijetu Mona Lisa. To je udesan portret ene koja se tajanstveno smijei (arhajski osmjeh) ispred rastaljenog pejzaa kamenja i rijeka. Portret ene je jako idealiziran iako je nastao po stvarnom modelu i u toj ravnotei lei tajanstvenost ove slike. Drugi vani arhitekt cinquecenta, jo slavniji kao kipar i slikar, je Michelangelo (1475.-1564.). Njegov genij i njegovi veliki pothvati u svim umjetnostima uinili su ga idolom mnogih generacija umjetnika. Monumentalnost postie zarana ve svojom skulpturom Davida koji je bio simbol slobodarske firentinske republike. Strahovita snaga i napetost zrae iz tijela ove skulpture. U svojim djelima je izraavao svoja filozofska i etika stajalita. To se najbolje vidi u njegovom ciklusu skulptura Robovi, gdje je ljudsko tijelo shvaeno kao tamnica duha. Michelangelova umjetnost je dramatina, napeta i napadna. On je odgovoran za preureenje Bramanteovog nacrta crkve Sv. Petra u Rimu i za izvedbu njene kupole koju je napravio tako da dominira graevinom. Ona predstavlja vrhunac Visoke renesanse, prijelazno razdoblje manirizma i izrazite elemente budueg stila baroka. Papa Julije II. povjerava Michelangelu oslikavanje stropa Sikstinske kapele 1508.-1512. Freske na stropu Sikstinske kapele u Vatikanu omoguile su mu da izrazi svoju viziju. To je panorama Biblijske povijesti od Nastanka svijeta nadalje. Trideset godina kasnije Michelangelo je naslikao Posljednji sud iznad oltara kapele napadno i grozniavo djelo koje je posjedovalo kolorizam Manirizma i bilo je ispunjeno snanim oblicima podcrtavajui kontekst prokletstva. Rafael (1483.-1520.) je majstor sklada, njegova je umjetnost lirska i dramska. Kao mladi otiao je u Firencu i na njega su veliki utjecaj izvrili Leonardo i Michelangelo. Rafael je najreprezentativniji slikar renesanse koji je u svoje slikarstvo uklopio sve dotadanje spoznaje i iskustvo umjetnosti (npr. chiaro-scuro, sfumato i proraunate kompozicije od Leonarda, te karakternost i voluminoznost likova od Michelangela). Upravo zbog toga, njegova umjetnost e biti najvie kopirana kroz stoljea koja slijede kao istinska renesansa. Dok je Michelangelo radio na stropu Sikstinske kapele, Rafael je slikao freske u Vatikanskim polu-javnim sobama, tzv. Stanze (oko 1510.). Atenska kola, Sveti razgovor i Poetika su slavna remekdjela koja predstavljaju vrhunske discipline koje su se tovale u renesansi: filozofiju, religiju i umjetnost. Predivno komponirani, jasni i mirni, oni zrae spokojnou. Bio je i izvrstan portretist. Razvio je svoj nain slikanja Gospe - istu i idealiziranu. Naslikana na njegov nain koji sublimira iskustva renesanse postat e modelom generacija slikara koji slijede. *Neki govore da je razvoj Visoke renesanse datirao od 500, 506, 510., od kraja 15.st. kad je Leonardo radio Posljednju veeru, do 519, do 520.-do smrti Rafaela i Donatela, tj.i cijela polovina 15.st. kad je djelovao i Ticijan. Visoka renesansa je vrijeme visokih intelktualca koji su snani i jaki u svom stvaranju, vrijeme kad se sintetizira sve to je 15.st. ustanovilo (svih kola i istraivanja pojedinaca), i vrijeme u kojem djeluju i arhitekti, i kipari, i projektanti, i slikari... To je vrijeme velikih linosti, nema snanih i velikih imena koja se neto posebno istiu ispred drugih. Kasnije se javlja vrijeme Manirizma-stanje duha i umjetnosti u kojem se reflketiraju vrijednosti Visoke renesanse. U preiodu Visoke renesanse dolazi do jaanja Milana kao centra, upad Francuza prema Firenci, Italija je o uvijek bila razjedinjenja. Jako vane linosti za ovaj period historije umjetnosti su bile pape: Aleksandar Borija VI, papa Julije II, Lav X (Leone-firentinski kardinal), papa Klemenaj, Paole III... Oni su zasluni (naroito Julije II) to su od Rima napravili glavni centar Visoke renesanse, jer prije su to bile Firenca i Venecija. Visoka renesansa poinje istovremeno i u arhitekturi i slikarstvu; s dva velika majstora Donato Bramanteom i Leonardo da Vinijem. DONATO BRAMANTE Donato "Donnino" di Angelo di Pascuccio poznat kao Il Bramante (Fermignano, 1444.-Rim, 11. travnja 1514.) bio je talijanski arhitekt i slikar, meu najboljima u renesansi. Obrazovanje je stekao u Urbinu, jednom od kulturnih centara italije 15. stoljea. Ranije je djelovao u Milanu utjecavi tako na razvoj lobardijske renesansne umjetnosti, potom u Rimu gdje je projektirao baziliku Sv. Petra. Bio je najznaajniji arhitekt na prijelazu iz 15. u 16. stoljee i u sazrijevanju klasicizma cinquecenta toliko da su arhitekti onoga doba njegovo djelo usporeivali s arhitekturom starog Rima i njega smatrali "izumiteljem i svijetlom dobre i prave arhitekture". Roen u Monte Astrualdu 1444. (danas Fermignano) u blizini Urbina, a svoje umjetniko obrazovanje stekao je u Montefeltru. Razdoblje kolovanja i prva djelovanja nisu dokumentirana. Skoro je sigurno da je do 1476. ostao u Urbinu gdje je vjerojatno bio uenik Fra Carnevalea i postao slikar "prospectivo", to znai da se specijalizirao u geometrijskoj konstrukciji prostora, najee arhitektonskog, koji ini pozadinu oslikane scene[3]. Vjerojatno je takoer bio uenik pomonik Piera della Francesce i upoznao je Melozza od Forlija koji e kasnije utjecati na njegovo slikarstvo[4]. U Urbinu je zasigurno upoznao Lucu Sgnorellija, Perugina, Giovannija Santija, Pinturicchija i Francesca di Giorgia Martinija s kojim je vjerojatno suraivao i od kojeg je puno nauio o arhitektonskoj umjetnosti[5]. Moda je na putovanjima u Lombardiji doao u kontakt s djelima Mantegne i Leona Battista Albertija i takoer s umjetnikim djelima centara kao to su Perugia, Ferrara, Venecija[6], Mantova i Padova. Malo to je poznato o Bramanteovom umjetnikom djelovanju dok je u svojoj mladosti boravio u Urbinu. Postoji mogunost da je radio na izgradnji dudeve palae vojvode Federica od Montefeltra koju je projektirao Lucijan Vranjanin. Pripisuje mu se projektiranje crkve sv. Bernardina od Zoccolanti (talijanski: San Bernardino degli Zoccolanti), postavljene izvan gradskih zidina, po narudbi vojvode Federica III. i namjenjene da postane mauzolej Montefeltra. Sadri upravo grobnice Federica III. i Guidobalda I., vojvode Urbina. Meutim, trenutno prevladava miljenje da se projektiranje pripie Francescu di Giorgiju Martiniju, iako se uzima u obzir mogua izravna suradnja s mladim Bramanteom barem u fazi izgradnje mauzoleja[7]. Pripisuje mu se jedan prikaz bievanja Krista postavljen unutar Oratorija dei Disciplinati od Sv. Franje u Perugi[8]. Pretpostavlja se njegovo sudjelovanje u izgradnji Kapele Oprosta (talijanski: Capella del Perdono), postavljene unutar dudeve palae u Milanu, iako je to malo vjerojatno[9]. Postoji dokumentacija o Bramanteovom djelovanju u Lombardiji 1477., kada je oslikao fasadu palae del Podest (s figurama antikih filozofa u arhitektonskim kadrovima od kojih je ostalo malo tragova u kojima se primjeuju slinosti s Melozzom od Forlija)[10]. Po Vasarijevom miljenju Bramante je u tom razdoblju radio i u drugim gradovima osim Bergama. Pretpostavlja se da je 1478. prvi puta boravio u Milanu, moda poslan od Federica od Montefeltra kako bi pratio radove na njegovoj palai u Porti Ticinese, koju je

Search related